Cilj (odgoja i) obrazovanja trebao bi, dakle,

biti postizanje samoodređenja odnosno

zadovoljavanje temeljnih psiholoških
potreba. U tom smislu Klafki postavlja pet
teza kao temelj planiranja nastave: 1.
Pomagati učenicima da razvijaju sposobnost
kritičkog razmišljanja, prikladnu
emocionalnost i sposobnost djelovanja u
skladu s postavljenim ciljevima. 2.
Poučavanje i učenje treba biti interakcijsko.
Pritom se učenici postupno sve više
osamostaljuju i stječu sposobnosti za
samostalno (cjeloživotno) učenje. 3. Učenje
dijelom mora biti učenje otkrivanjem. 4.
Zahtjevi za učenike postupno se
povećavaju: oni najprije sudjeluju u
planiranju pojedinih etapa nastave, potom
u njezinoj evaluaciji, a na kraju se provodi
nastava o nastavi (otvorena nastava ili
nastava usmjerena na učenika). 5. Nastava
je i socijalni proces: u njoj dolazi do
interakcija različitih osobnosti učenika i
učitelja pa je to svakodnevna prigoda za
uvježbavanje socijalnih vještina.