1.

UVOD

Zašto su nam vrijednosti toliko bitne i koje su to zapravo vrijednosti koje bi se trebale
poticati u odgoju i obrazovanju već od malih nogu kod djeteta? Koje su to zapravo
vrijednosti koje bi trebale poticati u životu , jesu li to samopouzdanje i samopoštovanje ili
skromnost i poniznost? Odgovor je sve one vrline koje čine čovjeka sretnim koje mu
omogućavaju normalno životno funkcioniranje koje isto tako ispunjavaju život , a ovu temu
smo izabrali jer smatramo da je bitno razvijati odgoj u duhu ljudskih vrijednosti. Ne govori se
samo o vrijednostima u školskim ustanovama koju nose profesori i učitelji nego i
vrijednostima koje proizlaze iz obiteljskog odnosa i same okoline u kojoj se čovjek nalazi.
Većina antisocijalnih ponašanja djece se događa jer se smatra da se gube tradicionalne
vrijednosti i stvaraju nove većinom materijalne vrijednosti i koje se isto tako povezuju sa
lagodnim životom. Oko ove teme nema klasičnog rješenja i postoji puno prepirki oko toga
koje su to zapravo vrijednosti i vrline koje čovjeku trebaju? Neprestano se javljaju moralne
krize koje su usko povezane sa neprestanim društvenim promjenama odnosno u kulturnom
identitetu i načinu življenja. Naprosto ako izuzmemo obitelj , škole su postale jedno
univerzalno mjesto gdje se odgoj i obrazovanje svode jednako za svakog pojedinca bez obzira
koje su vrline i tehničke mogućnosti i želje izražene . Tako ćemo kroz ovaj seminarski rad
pokušati istaknuti koje su to vrijednosti u odgoju i obrazovanju koje bi trebale biti
promovirane.

1
 RAZRADA

2. MOŽEMO LI DEFINIRATI VRLINE U ODGOJU I OBRAZOVANJU?

Nema univerzalno prihvaćene definicije ' vrijednosti ' Naprotiv, teoretičari ovaj pojam
definiraju na razne načine, zbog čega se možemo zapitati pridodaju li pojmu vrijednosti isti
sadržaj.Može se reći da postoje dvije glavne skupine definicija pojma vrijednosti – prema
jednoj se vrijednosti grupiraju u različite kategorije, kao što su npr. moralne, obrazovne,
estetske, socijalne, političke, religijske, intelektualne, kulturne, ekonomske itd , dok se u
drugoj skupini definira sve kao vrijednost. Odnos moralnosti i vrijednosti tako je tijesno
povezan da ih je gotovo nemoguće odvojiti ,sve se vrijednosti smatraju podvrstama
moralnosti koja je pak temeljna vrijednost. Međutim, neki autori izričito razmatraju
moralne vrijednosti, u koje ulaze npr. tolerancija i suosjećanje, odvojene od drugih
vrsta vrijednosti, kao što su sigurnost i ljubaznost Prema tom gledištu, ne postoji
sukob između moralnih vrijednosti i drugih vrijednosti, sve dok se druge vrijednosti
ne pokušaju zadobiti i zadovoljiti nemoralnim sredstvima, zbog čega dolazi do moral-
noga sloma. Rokeacha, koji je u 1970-ima definirao vrijednosti kao "vrstu vjerovanja,
koje – kad je jednom internalizirano – postaje standard ili kriterij za usmjeravanje
ponašanja". Ova definicija potvrđuje navedenu spregu rasta pojedinca i društva na
vrijednostima i upućuje na zajedničku dimenziju kategorija vrijednosti, usmjerenih
ka promjenama ponašanja, odnosno vođenje pojedinca i društva dobromu. Odatle
postaje jasnija veza između vrijednosti i obrazovanja, jer je jedan od ciljeva
odgojno-obrazovnoga sustava uspješna priprema mladih ljudi za život u odraslosti.
Ovo ima više značenja – od suočavanja s izazovima koje nudi suvremeno društvo,
donošenja pravilnih izbora u odnosu na prilike koje im nudi društvo, do rješavanja
osobnih problema, sukoba i izazova. Da bi se uspješno mogli suočiti s brojnim i-
zazovima, očito je da osim kognitivnih vještina i sposobnosti mladi ljudi trebaju
stjecati i razvijati nekognitivne "sklonosti, vrijednosti i samopoimanja. Društvo znanja,
ako ne počiva na društvu vrijednosti, odnosno ako ne razvija "kompetencije i kvalitete
koje će pridonijeti tome da se svijet učini boljim mjestom" ide prema slijepoj ulici.
Drugim riječima, "obrazovanje bi nam trebalo pomoći da postanemo mudre i dobre
osobe". Mary Warnock definira obrazovanje kao pothvat kojim se mlađe generacije

2
pripremaju za izazove koji ih čekaju u budućnosti, odnosno priprema ih za svijet rada,
život imaginacije i život vrlina. Upravo na ovo pitanje gleda se kao na cilj vrijednosti u
obrazovanju, pa Aspin smatra da je uključivanje vrijednosti kao poseban predmet u
svaki plan i program od najveće važnosti kako bismo generacije koje dolaze pripremili
za budućnost, bolje nego što su nas pripremili naši preci, i da tek takvo obrazovanje
donosi pravu individualnu i društvenu dobrobit(Aspin, 2007.)

3.KAKO PROUČAVATI VRIJEDNOSTI?

Ne postoji jedinstven pristup odgoju i obrazovanju za vrijednosti. Među

pristupima i teorijama ima znatnih neslaganja, jer se njihovi principi poučavanja
temelje na različitim filozofskim, povijesnim, psihološkim i obrazovnim pretpostav-
kama, odnosno polaze od različitih gledišta o ljudskoj prirodi, kao i učenju i
poučavanju (Hooper 2003.)Na prijelazu u 20. stoljeće dominiralo je otvoreno
naglašavanje odgoja karaktera. U prvim desetljećima 20. stoljeća prevladava učenje
za građanstvo, koje se i da- nas poučava bilo kao posebno ili integrativno područje
kurikula. Potkraj 20. stoljeća prevlast su preuzele Kohlbergova teorija moralnog
razvoja s naglaskom na objašnjavanje i analizu vrijednosti, koja je plodno tlo pronašla
u Velikoj Britaniji, te odgoj karaktera (engl. character education) s naglaskom na
izravnije poučavanje vrijednosti, s uporištem u SAD-u. Poučavanje za vrijednosti
moglo bi se sažeti u dva glavna pristupa (već spomenuta) koja danas prevladavaju, a
koja su poznata i pod nazivima izravni i neizravni pristup ,odnosno "preskriptivan" i
"deskriptivan" pristup (Hooper i sur., 2003.). U skladu s nazivima, izravan ili
preskriptivan pristup odnosi se na otvoreno i izravno poučavanje temeljnih moralnih
imperativa ili vrijednosti i vrlina koje se smatraju zajedničkim svim ljudima. Ovaj se
pristup uglavnom poistovjećuje s odgojem karaktera. Na drugoj strani, kod
neizravnog ili deskriptivnog pristupa stavlja se naglasak na kritičko i kreativno
razmišljanje, rješavanje problema i zaključivanje, što će omogućiti djeci da sama uvide što

3
je moralno i ispravno. (Hooper 2003.) .Iako se ovakva binarna podjela odgoja i
obrazovanja za vrijednosti čini prihvatljivom zbog bolje preglednosti, ipak treba uzeti
u obzir da ona ni u kojem slučaju nije iscrpna i ne može ni obuhvatiti ni objasniti sve
pristupe u odgoju i obrazovanju za vrijednosti.

4. KOJE VRIJEDNOSTI

Djeca počinju učiti socijalne vrijednosti vrlo rano. U prve dvije godine života
upijaju moralni osjećaj o tome što je dobro, a što loše unutar kulture u kojoj žive.
Ove vrijednosti i moralni osjećaj tijesno su povezani s emocionalnim i socijalnim
razvojem koje dijete dobiva u najranijem socijalnom okruženju, a prije svega unutar
obitelji. Neki autori smatraju da je uloga škole dograditi se na vrijednosti koje je
dijete već počelo razvijati. Stoga je socijalizirajuća uloga škole izložiti dijete rasponu
vrijednosti koje su prihvaćene u društvu i kulturi s pretpostavkom da škola i obitelj imaju
iste vrijednosti. Upravo s te pozicije kritiziran je pristup izravnoga poučava- nja
vrijednosti, smatrajući ga nametanjem onima čiji se sustav vrijednosti ne podudara s
društvenim, bez razmatranja alternativnih koncepcija. Zato neki znanstvenici predlažu
da za razvoj moralne ličnosti treba odrediti koje se vrline smatraju zajedničkima za sva
društva i kulture, a kao primjer navode pravdu i poštenje, te razvijanje moralne
teorije koja može hijerarhijski integrirati razne vrline ili norme djelovanja. Postavlja se
pitanje koje od vrijednosti mogu biti važne za odgojno-obrazovni sustav, koje trebaju
biti uključene u kurikul, koje su najvažnije za moralni razvoj djece i izgradnju
njihove sreće. U pokušaju odgovora poseže se za vrijednostima koje se smatraju
univerzalnima. Međutim, ni ovdje ne nailazimo na potpuno slaganje, nema
jedinstvenoga mišljenja o tome postoji li uopće skup vrijednosti koji transcendira
granice nekoga društva, zajednice, kulture ili religije (Hooper i sur., 2003.). Iako se u
izboru najčešće poseže za vrijednostima za koje se smatra da su univerzalne ili
tradicionalne, neki autori smatraju da su one takve samo na apstraktnoj razini i da
ono što se smatra vrijednostima u jednoj kulturi ne mora se smatrati takvima i u

4
drugoj (prema Hooper i sur., 2003.). Međutim, bez obzira na to, u mnogim
zemljama nastavljaju se izrađivati kurikuli koji izričito sadrže vrijednosti koje treba
prepoznati i razvijati u odgoju i obrazovanju. Hooper (Hooper i sur., 2003.) tvrdi da
identificiranje vrijednosti na razini kurikula, na nacionalnoj razini, nije problematično.
Međutim, postaje problematično kada ih trebaju identificirati školski kurikuli, što
znači da sve bliže razredu i praktičnoj primjeni to prepoznavanje postaje sve teže.
Drugim riječima, "ne postoji manjak popisa (vrijednosti), nego postoji premalo
slaganja među njima" (Hooper i sur., 2003.). U potrazi za skupom univerzalnih
ljudskih vrijednosti, ili"globalnoga etičkog koda" koje vrijede za sve ljude, pogotovo
danas u vrijeme globalne međupovezanosti, Rushworth M. Kidder, predsjednik
Instituta za globalnu etiku, intervjuirao je desetke muškaraca i žena koji se
percipiraju kao ljudi s razvijenom savjesti, a koji dolaze iz različitih kulturnih miljea.
Oni su naveli osam zajedničkih vrijednosti koje mogu voditi "napaćeni svijet kroz
nemirnu budućnost". Te su vrijednosti: ljubav, istinitost, poštenje, sloboda, jedinstvo,
tolerancija, odgovornost i poštovanje života. Stavljanje ljubavi na prvo mjesto ne
bi nas smjelo čuditi. Etičar Richard Hare rekao je da je jezik mira jezik moralnosti i
ljubavi te da je moralnost zapravo ljubav, "jer bit je moralnosti davati interesima
drugih jednaku težinu kao vlastitima".

5. ULOGA NASTAVNIKA I ŠKOLE

Kao što je već spomenuto, pitanje o tome zašto trebamo i da li trebamo

vrijednosti u obrazovanju nepotrebno je pitanje, jer su vrijednosti već prisutne u
obrazovanju, ne samo u poučavanju nego u cijeloj organizaciji škole. Aspin (1999.)
detaljno opisuje mjesta unutar škole gdje su vrijednosti posebno prisutne. One su
prisutne u izboru znanja koja se prenose u školi, kako škola priprema učenike za
njihovu ekonomsku budućnost i samostalnost, kako se škola odnosi prema pro-
blemima okoliša, na koji način škola promiče izvrsnosti, odnos- no kakvoj vrsti kvalitete
teži, kako integrira učenike koji odudaraju od prosjeka, odnosno darovite, i učenike s

5
poteškoća- ma, te kako se nosi s pitanjima vezanima uz socijalnu pravdu, međusobne
odnose, zdravlje i kvalitetu života. Dakle, vrijednosti su već sada prisutne u svakom
dijelu škole, a posebno u prirodi, svrsi i cilju obrazovanja. Stoga, pitanje nije zašto
trebamo i da li trebamo vrijednosti u odgoju i obrazovanju, odnosno školi, nego kako
ih prenosimo, kako se postavljamo prema njima i koje vrijednosti odabiremo za svoje
škole i odgoj svoje djece. Kada su vrijednosti uključene u formalni kurikul, valja se
zapitati tko ih može poučavati. Mnoga istraživanja spominju zabrinutost zbog
neodgovarajuće pripremljenosti nastavnika za ovaj zadatak (prema Hooper i sur.,
2003.). Kako bi "kritički mogli promišljati svoju ulogu u podučavanju vrijednosti, nas-
tavnicima trebaju biti jasne njihove vlastite vrijednosti i sklonosti" (Hooper i sur.,
2003.,). Nužno je i da nastavnici shvate što su vrijednosti, kao i moralnost, te kako se
razvijaju, utječu na ljudske živote i kako se mogu mijenjati (Hooper i sur., 2003.).
Trebali bi osvijestiti načine na koje oni sami izražavaju vlastite vrijednosti kroz svoj
rad .Ryan (1993.) smatra da je sposobnost poučavanja o ljudskom karakteru i etici
bez pribjegavanja "ispraznom propovijedanju i sirovoj didaktici velika vještina
poučavanja". Iako je nastavnik dužan prenositi vrijednosti koje suizričito sadržane
u nekom kurikulu, odgovornost nastavnika to je veća ako se uzme u obzir da oni
prenose vrijednosti čak i onda kada to otvoreno izbjegavaju (Veugelers,
2000.)Vrijednosti koje oni smatraju važnima za učenike izražavaju se kroz sadržaj
koji poučavaju, kroz načine poučavanja, kroz primjere koje biraju te kako se od-
nose prema učeniku. Također je očito da nastavnici nikako ne mogu biti neutralni u
pogledu vrijednosti, jer je njihovo prenošenje i "osobina njihove profesije"
(Veugelers, 2000.), a njihove osobne vrijednosti čak i kada toga nisu svjesni izra-
žavaju se kroz njihova ponašanja i odnose s učenicima. Prema Veugelersovu
mišljenju, čak i kod poučavanja vještina kritičkog razmišljanja nastavnici promiču
određene vrijednosti. Sve to upućuje na odgovornost koju nastavnici imaju prema
preispitivanju vlastita mišljenja i vrijednosti. Veugelers zaključuje da "nastavnici
trebaju pronaći ispravnu ravno- težu u izlaganju različitih perspektiva i jasnoće o
vlastitim vrijednostima". To bi značilo da nastavnici mogu prenositi vrijednosti koje
smatraju važnima, ali jednako tako mogu dati učenicima priliku upoznati i druge
vrijednosne perspektive. Međutim, da bi nastavnici uopće osvijestili potrebu izla-
ganja različitih perspektiva, moraju osvijestiti vlastitu ulogu u prenošenju vrijednosti
učenicima. Goodman (1998.) misli: "Svi su učitelji moralni učitelji, ali nisu svi svjesni
ovoga posla". Ona smatra da bi izravno uvođenje moralnoga jezika i pojmova u

6
nastavu pomoglo nastavnicima da osvijeste važIako je nastavnik dužan prenositi
vrijednosti koje suizričito sadržane u nekom kurikulu, odgovornost nastavnika to je
veća ako se uzme u obzir da oni prenose vrijednosti čak i onda kada to otvoreno
izbjegavaju (Veugelers, 2000.)Vrijednosti koje oni smatraju važnima za učenike
izražavaju se kroz sadržaj koji poučavaju, kroz načine poučavanja, kroz primjere
koje biraju te kako se od- nose prema učeniku. Također je očito da nastavnici nikako
ne mogu biti neutralni u pogledu vrijednosti, jer je njihovo pre- nošenje i "osobina
njihove profesije" (Veugelers, 2000.), a njihove osobne vrijednosti čak i kada toga
nisu svjesni izra- žavaju se kroz njihova ponašanja i odnose s učenicima. Pre- ma
Veugelersovu mišljenju, čak i kod poučavanja vještina kritičkog razmišljanja
nastavnici promiču određene vrijednosti. Sve to upućuje na odgovornost koju
nastavnici imaju prema preispitivanju vlastita mišljenja i vrijednosti. Veugelers
(2000.),zaključuje da "nastavnici trebaju pronaći ispravnu ravnotežu u izlaganju
različitih perspektiva i jasnoće o vlastitim vrijednostima". To bi značilo da nastavnici
mogu prenositi vrijednosti koje smatraju važnima, ali jednako tako mogu dati
učenicima priliku upoznati i druge vrijednosne perspektive.Međutim, da bi
nastavnici uopće osvijestili potrebu izlaganja različitih perspektiva, moraju osvijestiti
vlastitu ulogu u prenošenju vrijednosti učenicima. Goodman (1998.)misli: "Svi su
učitelji moralni učitelji, ali nisu svi svjesni ovoga posla". Ona smatra da bi izravno
uvođenje moralnoga jezika i pojmova u nastavu pomoglo nastavnicima da osvijeste
važnost uloge koju imaju u poučavanju vlastitim primjerom te da aktivnije nadziru
i promišljaju kakve moralne poruke odašilju učenicima. Goodman citira Williama
Damona, profesora obrazovnih znanosti na Sveučilištu Stanford i poznatog is-
traživača o moralnom razvoju djece i adolescenata, koji je ustvrdio da je moralni
odnos između nastavnika i učenika is- pred bilo kojega njihovog intelektualnog
odnosa.Ipak, uzimajući da su poučavanje i učenje uvijek u interaktivnom odnosu, ne
može se reći da učenici samo upijaju ono što im nastavnici prenose nego i oni u
procesu obrazovanja stvaraju vlastita značenja, pridaju vlastiti smisao raznim
sadržajima, odnosno konstruiraju vlastiti smisao svijeta. Ovo je u skladu s
konstruktivističkim gledištem, prema kojem je nemoguće potpuno prenijeti
vrijednosti na učenike, ali nastavnici mogu donekle utjecati na učenike da razviju
neke vrijednosti kroz ono što se naziva "skriveni kurikul".Skriveni kurikul odražava se
u vrsti i kulturi škole, osobi- nama nastavnika, predmetu koji nastavnik poučava, kao i
vrijednostima koje nastavnici smatraju važnima i koje odašilju kroz didaktičke

7
materijale, svoje ponašanje u razredu i u odnosu koji imaju prema učenicima i
međusobno (Veuglers, 2000.). Dakle, skriveni se kurikul odražava kroz "svakodnevno
pona- šanje nastavnika, ostalog osoblja škole i drugih učenika" (Ryan,1993.,). Zapravo,
kroz skriveni kurikul učenici o vrijednostima uče tijekom cijeloga boravka u školskoj
sredini, gdje kroz razne socijalne interakcije dobivaju poruke koje ponekad osta- je
utisnute u njima cijeli život. Upravo skriveni kurikul može dovesti do pozitivnog ili
negativnog obrazovanja. Kao pri- mjer pozitivnog učenja kroz skriveni kurikul, Ryan
(1993.,) objašnjava da se djeca uče poštenju ako duh poštenja "prožima svaki kutak
škole". Nucci (1997.) smatra da škole pridonose izgradnji karaktera u tolikoj mjeri
koliko same vrednuju moralnost, odnosno ako potiču okruženje koje je pozitivno za
socijalni i moralni razvoj djece. To znači da cijela politika u- nutar škole, kao i
ponašanje drugih učenika i osoblja u školi, izravno utječu na svakog učenika, pa bi
stoga skriveni kurikul trebao postati jednako važan kao i formalni.

6. ULOGA OBITELJI

Odgoj počinje u obitelji. U njoj se rađa novi čovjek i u njoj započinje proces njegova
ljudskog razvitka i oblikovanja. U toj prvoj intimnoj obiteljsko sredini pojavljuju se prva
osjetna opažanja, nastaju prva poimanja i predodžbe o svijetu i životu, formiraju se pojmovi,
izgrađuju stavovi, uspostavljaju odnosi, prihvaćaju vrijednosni kriteriji o svemu što je istinito,
moralno, dobro, lijepo. humano, pošteno, čovječno. U prirodnim uvjetima života u
obiteljskom domu započinje proces socijalizacije. Tu dijete upoznaje druge ljude, uspostavlja
prve kontakte, prihvaća načine i razvija navike kulturnog ponašanja.Mladom ljudskom biću
potrebna je podrška i pomoć u razvitku. Taj razvitak je dugotrajan i suptilan. Samo roditelji i
intimni obiteljski odnosi mogu imati toliko razumijevanja i strpljenja, upornosti i suosjećanja,
odricanja i nesebične pomoći mladima u procesu njihova razvitka. Zato odgojna funkcija
obitelji spada među njezine najstarije i najvažnije funkcije. Zbog raznovrsnosti životnih
situacija, mogućnosti za pedagoško djelovanje obitelji su raznovrsne. Te mogućnosti uvećava
i proširuje činjenica da su djeca najviše vezana uz obitelj u najranije doba kada su
najosjetljivija za odgojne utjecaje, kada se postavljaju temelji buduće osobnosti. Ne treba
zanemariti ni roditeljski osjećaj odgovornosti za odgoj djece, koji ih motivira na pojačanu

8
pedagošku angažiranost. Potrebni su određeni uvjeti kako bi obitelj bila pravi odgojni činitelj
djeteta.Prvi takav uvjet su skladni obiteljski odnosi. Oni osiguravaju stabilnost obitelji,
ugodnu i privlačnu atmosferu za sve članove. Smiren, skladan, uravnotežen, harmoničan
obiteljski život, međusobna ljubav i povjerenje, pravilna raspodjela dužnosti i obveza,
dosljednost u njihovu ostvarivanju- izvanredno pozitivno djeluju na oblikovanje osobnosti
mladog čovjeka. Posebno treba naglasiti ulogu emocionalnih veza i odnosa.Iz perspektive
skladnih obiteljskih odnosa golemu prednost ima potpuna obitelj pred nepotpunom i
zapuštenom obitelji. Potpunu obitelj čine oba roditelja i djeca, a mogući su i drugi članovi. U
takvim obiteljima moguća je veća stabilnost, potpuniji kontakt, manje je potencijalnih
problema. Djeca imaju priliku kontaktirati s oba roditelja, promatrati njihove međusobne
odnose, uživljavati se u ulogu žene (majke) i muškarca (oca), oponašati ih i identificirati se s
njima, a to je prijeko potrebno za pravilan psihički, intelektualni i moralni razvitak djeteta.
Drugi uvjet je adekvatan položaj djeteta u obitelji. U svom obiteljskom domu dijete se mora
osjećati sigurno, zadovoljno. Samo se u privlačnoj obiteljskoj atmosferi može postići psihička
uravnoteženost, potpuni psihički i socijalni razvitak. Obiteljska ljubav osnova je za pojavu
drugih socijalnih emocija: ljubaznosti, suosjećanja, toleriranja, uvažavanja, poštovanja.
Postoji uska povezanost između obiteljskog i šireg društvenog života. Ako dijete u obitelji
upozna i prihvati odnose razumijevanja, uvažavanja i međusobnog poštovanja, zadržat će ih i
kasnije u širim međuljudskim odnosima.. Slijedeći uvjet uspješnog obiteljskog odgoja je
psihička, socijalna i moralna zrelost roditelja, pedagoški osjećaj i određena razina pedagoške
kulture. Obitelj će biti vrlo djelotvoran odgojni faktor ako se članovi obitelji, a prije svega
majka i otac, međusobno poštuju i vole, ako pokazuju jedno prema drugom određenu
pozornost i razumijevanje, ako poznaju smisao odgoja i zajednički teže njegovu ostvarivanju,
ako u obitelji postoji radna atmosfera i osjećaj odgovornosti za odgoj djece. Prirodno je da
roditelji vole svoju djecu i brinu se o njima, zato se u obitelji odgojni utjecaji prihvaćaju
prirodnije. To, međutim, obvezuje roditelje da pravilno odgajaju svoju djecu. Golemo je
značenje roditeljske ljubavi, ali uz napomenu da ona treba biti razborita. Razborita ljubav ne
znači emocionalnu hladnoću i otuđenost. Potrebno je ne reagirati prema djeci isključivo
emotivno, impulsivno jer takvi postupci, poznati pod imenom „majmunska ljubav“, mogu
samo štetno djelovati u odgoju. Postoji još jedan preduvjet uspješnog odgajanja u obitelji, a to
su njene sređene ekonomske prilike, koje omogućuju djeci osiguranje prijeko potrebnih uvjeta
za život i optimalan razvitak tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti.
Djeci je potrebna hrana, obuća, odjeća, higijenski životni uvjeti, prostor za boravak, igru,
spavanje, učenje i druge aktivnosti, briga, njega, pedagoški nadzor, pomoć, školski pribor,

9
zadovoljenje bioloških, socijalnih, kulturnih i drugih potreba. Suvremene životne okolnosti ne
idu u prilog tome. Ekonomska kriza to otežava, pa čak i onemogućuje. Zaposlenost oba
roditelja ostavlja djecu veći dio dana izvan roditeljskog utjecaja. Moralna kriza smanjuje
odgovornost roditelja za odgoj svoje djece. Ona su prepuštena odgojnim institucijama-
jaslicama, vrtićima, školama, domovima. Odgovornost se prebacuje na druge.1 1

6.1. Svrha i zadaci i sadržaj obiteljskog odgoja

Temeljna svrha obiteljskog odgoja je razvitak i izgrađivanje sposobnog, čestitog,

marljivog i uljuđenog čovjeka da se njime mogu ponositi roditelji i rođaci, prijatelji i sredina
iz koje je ponikao. U skladu s općim odgojnim ciljem, obitelj postavlja osnove tjelesnoga,
intelektualnog, moralnog, estetskog i radnog odgoja, pa se i njeni zadaci očituju u
ostvarivanju obrazovnih dobara i odgojnih vrijednosti na tim temeljnim odgojnim
područjima.U području tjelesnog odgoja obitelj osigurava potrebne uvjete za život i razvitak
djeteta. Osiguranjem zdrave prehrane, raznovrsnih aktivnosti, odmora, sna, higijenskih
životnih uvjeta, čistoće, korištenja sunca, zraka i vode kao prijeko potrebnih prirodnih faktora
razvitka, formiranjem higijenskih navika, upućivanjem i navikavanjem na tjelesno vježbanje,
na umjereno bavljenje športom ona stvara povoljne uvjete za normalan tjelesni rast i razvitak
organizma, njegovo jačanje čeličenje, razvitak tjelesnih sposobnosti.Intelektualni zadatak se
očituje u razvijanju raznovrsnih interesa, intelektualne radoznalosti; u poticanju razvitka
osjetila, sposobnosti zamjećivanja, predočavanja, memoriranja, shvaćanja, rasuđivanja,
kritičkog i stvaralačkog mišljenja, stvaralačke mašte; u stvaranju prikladnih uvjeta i pomoći
pri učenju, usvajanju znanja, formiranju prikladnih umijeća i navika, pronalaženju i korištenju
različitih izvora novih spoznaja, nastajanju novih pojmova, njegovanju ljubavi prema istini; u
težnjama za novim znanjima, za širenjem spoznajnog horizonta, izgrađivanjem kulture
intelektualnoga rada.Moralni zadatak sadrži dobre savjete i primjere istinski ljudskih odnosa u
obitelji: primjere razumijevanja, pažnje, uvažavanja, nesebičnosti, pomaganja, ljubavi,
suradnje; primjere rada, reda, čuvanja materijalnih dobara, njegovanja iskrenosti, istine,
poštenja, pravednosti; primjere prirodnog, ljubaznog i kulturnog ophođenja, prihvaćanja
dužnosti i izvršavanja obveza. Moralni zadatak nalaže da se i djeca stave u priliku da aktivno-
moralno djeluju u igri, u obavljanju određenih radnih zadataka, u kontaktima s drugim
1
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90543 (25.04.2014)

10
članovima obitelji, drugom djecom, starijima, nemoćnima i drugim osobama u različitim
životnim situacijama.Estetski zadatak pretpostavlja sposobnosti uočavanja, doživljavanja,
stvaranja i vrednovanja lijepog. Da bi se one razvile dijete treba biti okruženo lijepim i
upućivano na ljepotu u prirodi, neposrednom okolišu, okruženo pristupačnim umjetničkim
ostvarenjima.Već malo dijete pokazuje zanimanje za žive boje, lijepe predmete, ugodne
melodije. Nešto kasnije želi crtati, pjevati, modelirati, graditi, privlače ga prirodne ljepote,
slike, sve što je skladno, simetrično. To zanimanje treba iskoristiti i usmjeriti tako da se
razvija dječji ukus, smisao za lijepo i želja za ostvarivanjem lijepog.Radni zadatak traži
uključivanje djece u obiteljske poslove. Treba im davati manje zadatke u suglasju s njihovim
snagama i mogućnostima. Tako se ona od samog početka navikavaju da se sama brinu o
svojim igračkama i drugim stvarima, da sama sebe ureduju, da samostalno obavljaju svoje
dužnosti i podmiruju neke potrebe; navikavaju se na radinost, točnost, odgovornost. Time
razvijaju radne navike, pozitivan odnos prema radu, izgrađuju osjećaj dužnosti i odgovornosti,
njeguju dobar odnos prema rezultatima rada, odnosno prema materijalnim dobrima i
kulturnim vrijednostima.Kod sadržaja obiteljskog odgoja ne radi se samo o o razgovorima i
usmenom komuniciranju. U obitelji se koriste i drugi izvori znanja: knjige, ilustracije,
filmovi, sadržaji i programi kulturnih institucija.Bitno je da odgojna nastojanja i utjecaji budu
harmonično usklađeni i da streme jedinstvenom odgojnom nastojanju. Razumije se, takav
obiteljski odgoj ne može biti slučajan. On mora biti vrlo osmišljen, dobro postavljen i
organiziran, sustavno i dosljedno provođen. Osim toga, veliku pomoć obitelji bi trebali
pretstavljati škola i druge odgojne institucije, što u današnje vrijeme i nije baš tako.Obitelj bi
kod djece trebala razviti smisao za ljubav, međusobno komuniciranje i humanizaciju odnosa,
vladanje sobom i odgovorno ponašanje, trebala bi pripremiti dijete za brak i obiteljski život,
trebala bi razviti želju za potomstvom i odgovorno roditeljstvo. Pravilan odgoj djece
podrazumijeva da se izbjegnu neželjene pojave kao što su: neadekvatno i neodgovorno
ponašanje, sukobi, psihičke teškoće i oboljenja, smanjena radna sposobnost, prerano stupanje
u spolne odnose, neželjene trudnoće maloljetnica, razočaranja u ljubavi, neželjena začeća,
prekidi trudnoće, prerani brakovi, sukobi u braku i u obitelji, rastave brakova, neodgovorno
roditeljstvo, napuštanje djece, nepravilni odgoj, odgojna zapuštenost, oštećenja u psihičkom
razvitku, homoseksualnost, prostitucija, alkoholizam, narkomanija, venerične bolesti,
labilnost osobnosti i druge.2 2

2
http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/171/175 (28.04.2014)

11
 7.ZAKLJUČAK

Vrijednosti iako nemaju točnu definiciju što to one predstavljaju , moraju biti
usklađene sa općim obiteljskim odgojem i daljnim školovanjem u kojem učitelji i profesori
imaju određenu ulogu u razvijanju pravilnih vrijednosti u skladu sa kulturom te kako bi razvili
pravu ličnosti djeteta odnosno budućnost osobe iz koje ona proizlazi. Koje su to vrijednosti i
tko je najviše zaslužan u odgoju i prenošenju vrijednosti , možemo zaključiti da je to obitelj
iako uloga učitelja nije zanemariva ali obitelj je mjesto iz kojeg proizlaze bitne i cjeloživotne
vrijednosti koje osobu prate do kraja života , ali te vrijednosti se mogu mijenjati s vremenom
odnosno oblikovati kako to osoba želi

12
 8.LITERATURA

1. Aspin D. N, (2007.), The Ontology of Values and Values

Education. , Publisher Springer Netherlands

2. Goodman, J. F. (1998.), Moral Descriptors and the

Assessment of Children. Journal of Moral Education, Routledge
Pennsylvania SAD, Taylor & Francis Group

3. Hooper, C. (2003.), Values education study: Literature review.

Values education study, Final report,. Curriculum
Corporation Melbourne.

4. Nucci, L. (1997.), Moral Development and Character

Formation. Psychology and educational practice Berkeley:
McCutchan Publishing.

5. Ryan, K. (1993.), Mining the Values in the Curriculum.

Educational Leadership, Association for Supervision and
Curriculum Development, Boston

6. Veugelers, W. (2000.), Different Ways of Teaching Values.

Educational Review, Routledge Pennsylvania SAD , Taylor &
Francis Group

7. http://hrcak.srce.hr/index.php?
show=clanak&id_clanak_jezik=90543 ( 25.04.2014)

8. http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/171/175
(28.04.2014)

13
14