Otac egzistencijalizma

Søren Kierkegaard
5. 5. 1813. - 11. 11. 1855.
 Kierkegaard

❖ Utemeljitelj egzistencijalizma.
❖ Svoju filozofiju razumije kao dijalektiku egzistencije.
❖ Današnja značenja riječi: egzistencija, egzistencijalno, egzistencijalni problemi -
onako kako je to Kierkegaard definirao.
❖ Uzdigao neusporedivost i jedincatost ljudske pojedinačne egzistencije na
razinu izričite filozofske tematike.
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

Ono što mi zapravo nedostaje jest da sâm sa sobom dođem na čisto što trebam
činiti, a ne što trebam spoznati - osim ukoliko spoznaja treba prethoditi
svakom djelovanju. Važno je razumjeti moje određenje, vidjeti što Bog zapravo
želi da ja trebam činiti; valja pronaći istinu, istina za mene je pronaći ideju za koju
želim živjeti i umrijeti. A što bi mi koristilo ako bih pronašao takozvanu
objektivnu istinu; ako bih se radom probio kroz filozofske sustave i mogao, ako
bi se to tražilo, ovladati njima; da bih mogao pokazati svako posljedično
proturječje unutar svakog pojedinog kruga;
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

- što bi mi koristilo ako bih mogao razviti teoriju države i iz posvuda raštrkanih
pojedinosti sastaviti cjelinu, ako bih mogao projektirati svijet u kojem opet ne
bih živio, nego ga samo stvorio drugima za gledanje; - što bi mi koristilo ako
bih mogao razviti značenje kršćanstva i mogao pojasniti mnoge pojedinačne
pojave, ako ono za mene samoga i moj život ne bi imalo nikakvo dublje
značenje? I što bih to bolje mogao i što bih više vidio druge da usvajaju moje
plodove to bi žalosniji bio moj položaj, sličan roditeljima koji iz siromaštva šalju
svoju djecu u svijet i moraju je predati drugima da se za njih brinu.
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

Što bi mi koristilo ako bi istina, hladna i gola, stajala preda mnom, ravnodušna
prema tome da li je ja priznajem ili ne, ako bi prije proizvela strašivu jezu nego
li povjerljivo predanje?
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

Ja doduše ne želim nijekati da prihvaćam još i imperativ spoznaje; i da se preko

njega može djelovati na ljude, ali tada on mora u meni biti prihvaćen na živ način, a
to sada spoznajem glavnom stvari. To je ono za čim moja duša žeđa kao afričke
pustinje za vodom. To je ono što nedostaje i zato stojim kao čovjek koji je uredio
kuću i iznajmio stan, ali još nije našao voljenu koja bi s njim trebala dijeliti sreću
i nesreću života.
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

Ali da bih pronašao takvu ideju - ili ispravnije rečeno, da bih pronašao samoga
sebe - ništa mi ne koristi ako bih se još više bacio u svijet. A upravo je to ono što
sam do sada radio. Zato sam vjerovao da je bilo dobro baciti se na studij prava
kako bih svoju oštroumnost mogao izgraditi na mnogim zamršenostima života.
Tu se nudila masa detalja u kojima sam se mogao izgubiti; ovdje sam vjerojatno
mogao od danih činjenica stvoriti cjelinu, organizam života-lopova i slijediti ga
u njegove sasvim mračne strane. Zato sam mogao i željeti postati glumac kako
bih ulaskom u ulogu nekoga drugoga dobio nadomjestak za svoj život i preko
izvanjskih promjena pronašao određenu razbibrigu.
 Manifest egzistencijalizma - dnevnik

To je bilo to što mi je nedostajalo: voditi potpuno ljudski život, a ne samo neki

život spoznaje, kojim bih otišao toliko daleko da razvoj svojih misli ne
utemeljujem na - da, na nečemu što se naziva “objektivnim” - na nečemu što ni
u kom slučaju nije moje vlastito, nego na nečemu što je povezano s najdubljim
korijenima moga bića, preko čega sam takoreći urastao u Božansko i čvrsto o
njemu visim čak ako se sruši i čitav svijet. Pogledaj, to je to što mi nedostaje i za
čim žudim.
 Perspektiva pojedinca

❖ Novost koju Kierkegaard uvodi u filozofiju:

❖ sve probleme filozofije i morala staviti izričito u perspektivu pojedinačne
egzistencije.
❖ Prije Kierkegaarda individualnost nije mogla postati ključni problem zato što
je uvijek bila smještena unutar metafizičke hijerarhije essentia i existentia, iz
prednosti vrste pred pojedincem.
 Protuhegelijanac

❖ Tek s Hegelom individualnost iza koje se ne može ići postaje problem

filozofije.
❖ Kierkegaard započinje nezadovoljstvom Hegelova rješenja.
 Tvorac temeljnih pojmova

❖ Egzistencijalizam ovisi o Kierkegaardu.

❖ Pojmovi:
❖ strah, tjeskoba, skok, trenutak, izbor, odluka, ponavljanje, bolest na smrt
❖ nalaze se i kao ključni pojmovi kod Heideggera, Jaspersa, Sartrea.
 Vjera

❖ Dijalektika egzistencije - nije filozofija, nego - vježbanje u kršćanstvu.

❖ Kriza dolazi od gubitka vjere.
❖ Život bez vjere je život bez srži, beznačajan život izložen samovolji požude i
požderan požudom.
❖ Kako spasiti vjeru?
❖ Najoštrija kritika Hegela jer se u Hegelovu pokušaju spašavanja vjere krije
najžešći napad na vjeru.
 Subjektivnost - vjera

❖ Hegel želi spasiti religiju revizijom odvojenosti znanja i vjere.

❖ Znanje bi unutar filozofskog sustava, emancipirajući se od religije, trebalo
spasiti vjeru.
❖ Za Kierkegaarda je ovakvo spašavanje vjeren njezino krajnje slabljenje.
❖ Zato ustrajava na odvojenosti znanja i vjere.
❖ Subjektivnost se ne ispunja u znanju, nego u vjeri.
 Pojedinac - vjera

❖ Kierkegaard ne želi uspostavu vladavine religije nad filozofijom.

❖ On traži konačno odvajanje.
❖ Odnos znanja i vjere misli drukčije.
❖ U znanju se individuum kreće u općenitome. Sve što se može saznati mogu
znati svi.
❖ U vjeri individuum stoji samo sam za sebe.
 Fakticitet - mišljenje

❖ Egzistencija stoji sama pred Bogom.

❖ To nije pitanje znanja, nego prva zadaća živog postojanja, zadaća cjelovite
egzistencije.
❖ Ovo je praćeno plićim ili dubljim znanjem o sebi samome, ali nije obilježeno
znanjem.
❖ Da ja jesam i moja misao o tom da ja postojim nisu isto niti ikada mogu
postati isto. Između njih zjapi nepremostivi jaz.
 Identitet i razlika

❖ Razlika znanja i bitka je razlika idealnosti i realnosti, beskonačnosti i

konačnosti.
❖ Individualna egzistencija je beskonačna u otvorenosti prema sebi samoj koja
joj je zajamčena u idealnosti mišljenja i mašti.
❖ Individualna egzistencija je konačna u realnosti svoga bića, ovdje, u svome
tijelu, jeziku, mjestu, vremenu.
 Razlike

❖ duša ❖ tijelo
❖ mogućnosti ❖ nužnost
❖ vječnost ❖ vremenost
❖ opće ❖ idividualnost
 Žudnja za sintezom razlika

❖ Subjektivnost je slobodna žudnja za sintezom razlika.

❖ Iz svake pojedinačne sinteze proizlazi pojedinačno određenje egzistencije.
 Sinteze

❖ Sintezom idealnosti i realnosti egzistencija dobiva svijest sebe same.

❖ U sintezi beskonačnosti i konačnosti leži konkretnost egzistiranja.
❖ U sintezi duše i tijela egzistencija se pokazuje kao duh.
❖ Iz sinteze mogućnosti i nužnosti proizlazi stvarnost egzistencije.
❖ Iz sinteze vječnosti i vremenosti proizlazi trenutak slobodne egzistencijalne
odluke.
❖ U sintezi općeg i pojedinačnog egzistirajući dobiva svoje autentično sebstvo.
Osoba je sinteza
 Sebstvo - odnos

“Čovjek je duh. Ali što je duh? Duh je sebstvo. Ali što je sebstvo? Sebstvo je odnos, koji se
odnosi prema sebi samome, ili on je ono na odnosu, da se odnos prema sebi samome odnosi;
sebstvo nije odnos, nego da se odnos odnosi prema sebi samome. Čovjek je sinteza
beskonačnosti i konačnosti, vremenitog i vječnog, slobode i nužnosti, ukratko sinteza. Neka
je sinteza odnos između dvoje. Promatran na ovaj način čovjek još nije sebstvo. U odnosu
između dvoje odnos je treći kao negativno jedinstvo, a dvoje se odnose prema odnosu i u
odnosu prema odnosu; tako je npr. pod određenjem duše odnos između duše i tijela jedan
odnos. Odnosi li se naprotiv odnos prema samome sebi, onda je taj odnos pozitivni treći, i to
je sebstvo.”
Bolest na smrt
 Sebstvo - odnos

Čovjek je duh i sebstvo.

On drži zajedno različite elemente svoga bića, stvara odnos prema samome
sebi, utemeljuje svoje sebstvo.
Tko sam i što sam proizlazi iz načina na koji se odnosim prema samome sebi tako
da idealnost i realnost svoga bića stvaram kao jedinstvo sebstva.
Moje sebstvo nije čvrsta i gotova tvorevina, nikakva čvrsta veličina, nikakva
neposredna datost, nego je odnos prema sebi samome koji se uvijek iznova
vježba i postavlja odnosom prema sebi samome.
 Mišljenje - egzistiranje

❖ Drama biti-samome-sebi-zadatak leži u igri sinteza koja izranja iz temeljne

razlike mišljenja i egzistiranja.
❖ Egzistiranje je početak koji leži prije mišljenja.
❖ Mišljenje i egzistiranje su u stalnom rascjepu.
❖ Mišljenje se u mojoj egzistenciji nalazi u tuđem mediju.
❖ Mišljenje je odvojeno ne samo od mojeg, nego i od tuđeg egzistiranja.
❖ Težina sebstva i biti-sam leži u tom da valja učiti da pojedinac stoji sam.
 Sebstvo - osamljenost

❖ Biti-sam-za-sebe pokazuje se najviše u prijateljstvu i ljubavi.

❖ I u uspjehu i u neuspjehu prijateljstva i ljubavi pokazuje se bolna istina
samoće pojedinca.
❖ Odvojen od drugih, stojim u svome bitku kojega trebam preuzeti i živjeti sa
sviješću da moje sebstvo izmiče mome mišljenju.
❖ Čovjek najradije želi pobjeći od ovog uvida i boli koju on proizvodi.
 Ne/autentičnost

❖ Pojavljuje se razlika u sebstvu:

bitno, navlastito, autentično egzistiranje

i nebitno, otuđeno, neautentično egzistiranje u kojem bježim od paradoksa

sebstva.
❖ Građansko društvo je organizirani način bijega od sebe samoga.
 Dijalektike znanja i egzistencije

❖ Hegel je razradio dijalektiku znanja.

❖ Kierkegard se bavi dijalektikom egzistencije.
❖ Zadatak postajanja onim što netko jest, zadatak sebstva nije zadatak
filozofije.
❖ Taj se zadatak ne može razriješiti u hodu povijesti.
 Apstrakcija i egzistencija

Budući da apstraktno mišljenje promatra iz točke gledišta vječnosti (sub specie

aeterni), ono apstrahira od konkretnog, od vremenitoga, od postajanja
egzistencije, od boli egzistiranja: da je on, naime, sastavljen od vječnoga i
vremenitoga, postavljen u egzistenciju (…) Za povijesno-svjetsku dijalektiku
pojedinci nestaju u čovječanstvu; otkriti tebe i mene, nekog pojedinačno
egzistirajućega čovjeka za takvu je dijalektiku nemoguće čak i kada bi bila
otkrivena nova povećala za konkretno.
 Povijest - zdvojnost

❖ Hegel razvija dijalektiku tako da povijest filozofije uvodi u povijest svijeta, a

obje u povijest duha koji u sustavu njegove filozofije konačno dolazi k sebi.
❖ Kierkegaard svoju dijalektiku započinje opisom zdvojnosti (očaja,
Verzweiflung) koja je temeljno emotivno stanje sebstva.
 Očajna zdvojnost

❖ Zdvojnost nije slučajni nalet rezigniranosti zbog nekog događaja.

❖ Iznad svake psihologije zdvojnost je sveobuhvatna rezignacija sebstva koja je
rezultat iskustva (ne nužno i svjesnog) paradoksa sebstva.
 Zdvojnost

❖ U zdvojnosti konačni individuum spoznaje da je podložan zbilji tijela,

vremenosti, nužnosti i pojedinačnosti, a istovremeno je obvezan na
preuzimanje idealnosti duše, vječnosti, mogućnosti i općenitosti.
❖ Ova se spoznaja trpi. Nije željena. Ne traži je se.
❖ Zdvojni subjekt nadasve traži kako pobjeći od sebe i od svoje zdvojnosti.
 Zdvojnost

❖ - očajnički zdvojno tražiti kako ne htjeti biti sam

❖ Rijetko je to svjesno.
❖ Krije se iza neke uloge i volje da se postigne nešto konkretno i određeno u
svijetu.
❖ Tko svakako hoće nešto postići nadasve ne želi više biti ono što jest.
 Množenje zdvojnosti

❖ Želja za ugledom, priznanjem, dobrima nije samo odnos prema nekom cilju,
nego uvijek i odnos pojedinca prema sebi samome.
❖ To je znak lošeg odnosa sa samim sobom, izraz odbijanja vlastitoga, latentno
očajnog i zdvojnog sebstva.
❖ Bijeg od zdvojnosti vodi nužno u novu zdvojnost.
 Vladavina zdvojnosti

❖ Ne postigne li čovjek cilj kojega bezuvjetno želi, ne zdvaja samo zbog

neuspjeha svoga plana. Očajan je više zbog toga što se nije uspio osloboditi
svoga sebstva koji mora biti i dalje.
❖ Postigne li čovjek cilj kojega bezuvjetno želi, ipak će ga prije ili kasnije
zahvatiti zdvojnost. Zdvajati će tada nad time što je, unatoč tome što je
uspjehom iza sebe ostavio dotadašnje sebstvo, još uvijek ostao u nekom
sebstvu koje treba biti.
 Pozitivna strana zdvojnosti

❖ Zdvojnost najčešće izvire iz neuspjeha, ali nije samo negativna emocija.

❖ Ona je znak da je sebstvo u slabom odnosu prema samom sebi, ali je i poziv
na okretanje prema mogućnosti novoga početka.
❖ Tko očajnički zdvaja nad sobom može osjetiti i želju da napokon na sebe
preuzme zadatak autentičnoga načina postojanja, da postane ono što jest.
 Zdvojnost i dvojba

❖ Dvojba se odnosi na mišljenje.

❖ Zdvojnost se odnosi na egzistenciju.
❖ Tko prihvati svoju zdvojnost otkriva da se zadatak egzistencije postavlja u
svim mogućim okolnostima i razumije da je njegovo prihvaćanje ili odbijanje
uvijek čin slobode.
❖ Dijalektika egzistencije je dijalektika slobode.
❖ Stadiji postajanja sebstvom su stadiji slobode.
 Mogućnosti pred zadatkom sinteze
❖ Povijest pojedinca je povijest pokušaja individuuma da zadatak sinteze
idealnosti i realnosti koji mu se dao s postojanjem:
❖ - preuzme
❖ - odbije
❖ - drži otvorenim
❖ - iskrivi
❖ - uplošni
❖ - preskoči
 Stadiji na životnom putu

❖ Pokušaj pojedinca da prevlada očajnu zdvojnost pokazuje se kao odnos

prema sebi i bijegu od sebe:
❖ - bijeg od sebe estetski stadij
stadiji na životnom putu
❖ - gubitak sebe etički stadij egzistencijalne dijalektike
❖ - preuzimanje sebe religiozni stadij
Stadiji na životnom
putu