Naslov izvornika

The Raider

Copyright © 2014 by Monica McCarty

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2018.

Urednik
Zoran Maljković

Nakladnik
Mozaik knjiga

Za nakladnika
Bojan Vidmar

Glavni urednik
Zoran Maljković

Izvršni urednik
Jakov Lovrić

Grafički urednik
Marko Katičić

Oblikovanje naslovnice
Marija Morić

Ilustracija na naslovnici
© Shutterstock

Tisak
Denona, Zagreb, ožujak 2018.

ISBN 978-953-14-2343-4
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000987508.

elektronsko izdanje priredila Meli

www.balkandownload.org
 Mojemu snažnom muškarcu.
(Da, Dave, prestani se osvrtati, pričam o tebi.)

I svim čitateljima na Facebooku

zahvaljujem na entuzijazmu, poticaju
i širokom znanju.
Jedan od primjera vidjet ćete ovdje
(zob, to je sve što ću reći!).
 ČUVARI VISOČJA

Tor „Poglavar“ MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac

Erik „Sokol“ MacSorley: pomorac i plivač
Lachlan „Zmija“ MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje
Arthur „Rendžer“ Campbell: praćenje i izviđanje
Gregor „Strijela“ MacGregor: strijelac
Magnus „Svetac“ MacKay: vodič po planinama i kovač oružja
Kenneth „Led“ Sutherland: eksplozivi i svestranost
Eoin „Udarač“ MacLean: strateg u „gusarskom“ načinu ratovanja
Ewen „Lovac“ Lamont: tragač i lovac na ljude
Robert „Pljačkaš“ Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa
Alex „Zmaj“ Seton: bodež i borba izbliza

Također:
Helen „Anđeo“ MacKay (rođena Sutherland): iscjeliteljica
 PREDGOVOR

L jeto Gospodnje tisuću tristo dvanaesto. Otkad je Robert Bruce prvi put
pokušao doći na prijestolje prije šest godina, pobijedio je ne samo Engleze
nego i moćne škotske plemiće koji su mu se usprotivili. Nakon prijeko potrebnog
predaha od rata za Brucea i njegove ljude, Englezi su u kasno ljeto 1310. krenuli
sjeverno u pohod na Škotsku, ali ovaj put pod vodstvom Edwarda II.
Međutim, drugi Edward nije nimalo nalik svojemu ocu poznatom kao
„Čekić Škota“ i engleski je pohod završio katastrofalno. Robert je odbio sukobiti
se na otvorenom. Umjesto toga, Bruce je uz pomoć elitnih ratnika, članova
legendarnih Čuvara Visočja, vodio „tajni rat“ koristeći se „gusarskim“ taktikama
koje je usavršio i desetkovao Engleze iznenadnim napadima i manjim sukobima,
čime je razorio moral vojnika.
Nakon neuspjelog pokušaja da ulovi Brucea, Edward se s vojskom povukao
na englesku granicu kako bi u Berwick-upon-Tweedu pričekao kraj zime prije
nego što ponovno krene na pobunjenike. Ali drugi pohod engleskoga kralja
odgođen je kad su ga u ljeto 1311. nakon deset mjeseci u Škotskoj i na granici
problemi s barunima natjerali na povratak u London.
Bruce je odmah iskoristio Edwardovo povlačenje i krenuo u napad, prvi put
duboko na engleskom teritoriju. Kao i Vikinzi prije njih, žestoki škotski pljačkaši
neprijateljima su utjerivali strah u kosti. Imena njihovih vođa bit će zapisana u
povijesti. Ljudi poput Thomasa Randolpha, Jamesa „Crnog“ Douglasa, Edwarda
Brucea i Robbieja Boyda zaradit će slavu i bogatstvo započevši vatreni pohod koji
će naposljetku privesti rat kraju.
 PROLOG

Dobri Robert Boyd bio je plemenit i hrabar...

Slijepi Harry, The Wallace

Dvorac Kildrummy, Škotsko visočje, listopad 1306.

U bijen? Rosalin se umalo ugušila komadom govedine.

– Jesi li dobro? – brat je upita nagnuvši se kako bi je potapšao po leđima.
Ona popije gutljaj zaslađenog vina i kimne. – Dobro sam. – Vidjevši da se
zabrinuo, na silu se osmjehne. – Doista. Ispričavam se zbog uznemiravanja. Pričao
si nešto o zatvorenicima?
Njezin pokušaj da se učini ravnodušnom nije ga zavarao. Namršti se. Tiho
je govorio sir Humphreyju sa svoje druge strane i razgovor očito nije bio
namijenjen njezinim ušima. Nevino trepne, ali Robert, prvi barun od Clifforda,
nije postao jedan od najvažnijih zapovjednika u ratu protiv pobunjenih Škota
zbog položaja i lijepa lica – iako je zasigurno posjedovao oboje. Ne, uzdigao se
tako visoko u očima kralja Edwarda jer je bio pametan, odan i odlučan. Također
je bio jedan od najvećih vitezova u Engleskoj i silno se ponosila njime.
Iako je opažao previše toga.
– Nesretan događaj, to je sve. Dio zida srušio se dok su ga zatvorenici
uklanjali. Dvojicu je pobunjenika zdrobio i ubio kamen.
Srce joj skoči u grlo i tih joj potresen uzdah pobjegne prije nego što si je
mogla pomoći. Oh, Bože, samo da nije on!
Svjesna bratova budna pogleda, pokuša prekriti previše zabrinutu reakciju
djevojačkim uzvikom: – To je strašno!
Još ju je malo promatrao, a potom je potapša po ruci. – Neka te to ne
uznemiruje.
 Ali, bila je uznemirena. Vrlo uznemirena. Iako bratu zasigurno nije mogla
priznati zašto. Kad bi doznao koliko je očarana jednim od zatvorenih
pobunjenika, poslao bi je natrag u London prvim brodom baš kao što je i
zaprijetio kad je neočekivano tjedan prije stigla s novim čuvarom, sir
Humphreyjem de Bohunom, grofom od Hereforda.
– Pobogu, Rosalin! Ovo je zadnje mjesto u kršćanskom svijetu prikladno za
mladu djevojku.
Ali prilika da vidi Cliffa zvučala je previše primamljivom da se odupre.
Kako je bila u Londonu, a brat joj se na sjeveru borio protiv škotskih pobunjenika,
prošlo je gotovo dvije godine otkad ga je vidjela i očajnički joj je nedostajao. On,
Maud (Cliffova žena posljednjih osam godina) i djeca bili su jedina obitelj koja
joj je ostala i ako bude morala odmarširati u pakao da ih vidi, učinit će to. Maud
bi se pridružila Rosalin i grofovoj pratnji na putovanju, ali upravo je otkrila da je
ponovno trudna.
– Ne razumijem zašto uopće ruše zid – reče Rosalin. – Mislila sam da smo
dobili rat?
Uspješno mu je odvukla pozornost. Cliff ništa nije volio više od razgovora
o velikoj engleskoj pobjedi. Pokušaj Roberta Brucea da dođe na prijestolje propao
je. Kralj odmetnik prisiljen je pobjeći u Škotsku i Englezi su trenutačno okupirali
većinu važnih škotskih dvoraca, uključujući i ovaj, bivšu utvrdu škotskih grofova
od Mara.
– Jesmo. Kratkotrajnom ustanku Roberta Brucea došao je kraj. Možda je
izbjegao omču koja mu je namijenjena u dvorcu Dunaverty, ali neće još dugo
imati utočište na Zapadnom otočju. Naša će ga flota pronaći. – Slegne ramenima.
– Ako ga i ne nađu, pod njegovim zapovjedništvom ostala je još samo šačica ljudi.
Stišala se i počela šaptati. – Ali nisu li to gorštaci?
Njezin brat prasne u smijeh i uštipne je za nos. Iako je šesnaest – skoro
sedamnaest – bilo previše godina za štipanje, nije joj smetalo. Znala je koliko je
sretna što ima brata kojemu je toliko stalo do nje. Ne bi se puno
četrnaestogodišnjaka trudilo oko četverogodišnje sestrice nakon smrti roditelja,
ali Cliff je oduvijek pazio na nju. Čak i kad su oboje imenovani kraljevim
štićenicima, uvijek bi se pobrinuo da zna kako nije sama. Ako se nekad ponašao
više kao zaštitnički nastrojen otac nego brat, nije joj smetalo. Bio joj je oboje.
 – Nisu duhovi, malena. Ni nadljudi, bez obzira na to što se može čuti na
dvoru. Možda se bore poput barbara, ali kad padnu pod čelik mača engleskoga
viteza, krv im se prolijeva kao i svakom drugom.
S obzirom na to da nije smjela gledati zatvorenike, suzdržala se od pitanja
zašto ih onda tako strogo čuvaju.
Brat joj se okrene natrag prema sir Humphreyju, a Rosalin je ubijala vrijeme
čekajući da dugotrajni ručak završi prije nego što je odjurila u odaju u Snježnom
tornju.
Obično je odgađala povratak u odaju koliko god je moguće. Cliff joj je
dopustio ostati u Škotskoj u Kildrummyju samo ako se bude držala svoje sobe,
osim za objeda i odlaska u kapelicu (nije želio da postoji ikakva šansa da dođe u
kontakt s nekim od njih) i mala je odaja uskoro počela sličiti zatvoru. (Kad se
požalila da to nije pošteno i da ostale djevojke u sir Humphreyjevoj pratnji nisu
zatvorene, odgovorio je da druge djevojke nisu njegova šesnaestogodišnja sestra!)
Ali, trenutačno je samo mogla razmišljati o prozoru koji je gledao na dvor i bedem
u obliku štita. Isti bedem koji se urušio i ubio dvojicu zatvorenika.
Srce joj je udaralo brzo koliko su joj noge jurile uz sedam – sedam! – katova
stuba do najviše razine raskošna tornja. Škoti su možda „pobunjenički barbari“,
ali zasigurno su znali graditi dvorce, što je bio jedan od razloga zašto je kralj
Edward tako žarko želio uništiti Kildrummy. „Čekić Škota“, kako je kralj Edward
bio poznat, želio se pobrinuti da nijedan pobunjenik ne može iskoristiti
zastrašujuću utvrdu kao utočište u budućnosti.
Jarka svjetlost ispunila je prostoriju kad je otvorila teška vrata lordove odaje
i projurila pokraj golemoga drvenog kreveta, napola raspakiranih kovčega s
njezinim stvarima i stolića na kojem su stajali vrč i lavor za umivanje. Sa srcem u
grlu klekne na klupu pod prozorom naslonivši se na debelu kamenu prozorsku
ploču i kroz kvalitetno ostakljen prozor proviri u dvorište ispod.
Znala je da to nije u redu i da bi joj brat bio bijesan kad bi otkrio koliko je
očarana jednim od zatvorenih pobunjenika, ali nije si mogla pomoći. Nešto je
odskakalo na njemu. I to nije bila samo zastrašujući stas ili zgodno lice iako je
morala priznati da ju je to isprva privuklo. Ne, bio je... dobar. I plemenit. Iako je
bio pobunjenik. Koliko ga je puta gledala kako preuzima krivnju (a samim time i
kaznu) umjesto nekog od slabijih ljudi? Ili obavlja više posla nego što treba?
 Ne može biti...
Odbila je završiti tu misao i pogledom prešla preko popločanog dvorišta i
zida između jugoistočnog tornja i nedavno izgrađene stražarnice gdje su radili
zatvorenici.
U skupini muškaraca pokraj zida nije bilo više od šačice pobunjenika, ali
čuvalo ih je najmanje dvadeset bratovih ljudi. S obzirom na stanje zatvorenika, to
se činilo kao pretjeran oprez. Možda je takav prikaz sile bio opravdan kad je
dvorac zauzet prije više od mjeseca, ali bez grubih kožnatih ratnih odora i oružja,
nakon tjedana sužanjstva s jedva dovoljno hrane i vode da ostanu na životu i cio
dan radeći gotovo do iznemoglosti, istrošeni zatvorenici nisu se činili sposobnima
pružiti mnogo otpora.
Osim jednoga.
Gledala je i gledala, a panika joj se dizala u prsima. Gdje je? Je li on bio jedan
od zdrobljenih ljudi?
Vrele suze navru joj na oči i počne se uvjeravati da se ponaša smiješno. On
je zatvorenik. Škot. Jedan od pobunjenika Roberta Brucea.
Ali on je također...
Srce joj je divljački udaralo pa ispusti tih jecaj olakšanja kad je moćno
građen ratnik iskoračio iza zida.
Hvala Bogu! Bio je dobro. Više nego dobro, zapravo – bio je spektakularan.
Uzdahnula je svakim milimetrom svog gotovo sedamnaestogodišnjeg srca.
Žene su je na dvoru nemilosrdno podbadale zbog naivnosti i nevinosti. – Ti si
takvo dijete, Rosie-lin – govorile bi i kolutale očima kad bi se usudila ubaciti u
njihove razgovore (nadimak je zvučao puno ljepše iz usta njezina brata nego iz
njihovih).
Trenutačno se zasigurno nije osjećala poput djeteta. Prvi se put u životu
osjećala poput žene potpuno očarane muškarcem.
I to kakvim muškarcem! Bio je materijal za legende i pjesme bardova. Visok
i širokih ramena, tamne kose koja je u dugim, zapetljanim valovima padala preko
opasno zgodnog lica, bio je jedan od najsnažnijih, najimpozantnijih ratnika koje
je vidjela u životu.
 Kao da je to želio dokazati, sagne se kako bi podigao ogromni kamen.
Uzdahne i srce joj u prsima počne mahnito podrhtavati. Unatoč hladnoći u sobi,
koža joj se u trenu zarumenjela. Vlažna platnena majica napeta na njegovim
prsima otkrivala je svaku brazdu, izbočinu, svaki jasno istaknut mišić koji se
naprezao ispod – a bilo ih je i više nego dovoljno. Čak je i oslabljen u sužanjstvu
izgledao dovoljno jakim da golim rukama rastrga postrojbu vojnika.
Promijenila je prijašnje mišljenje: možda je mudra odluka da ih čuva velik
broj vojnika.
Sjetila se ponovno udahnuti tek kad je nestao iza druge strane zida.
Nekoliko minuta poslije, opet se pojavio i sve je počelo ispočetka. S vremena na
vrijeme razmijenio bi riječ ili dvije s jednim od zatvorenika prije nego što bi ih
netko od stražara prekinuo – obično iste sekunde.
Najčešće je razgovarao s visokim plavokosim muškarcem, iako se prema
njemu nije ponašao prijateljski kao prema crvenokosom muškarcu. On je također
bio visok, ali to im je bila jedina sličnost. Na crvenokosom su se muškarcu
posljedice teška rada vidjele više nego i na jednom drugom zatvoreniku. Bio je
suhonjav i blijed, a činilo se da je svaki dan sve više pognut.
Škot – tako je smatrala dojmljivog ratnika – činio je što je mogao kako bi
mu pomogao dok stražari nisu obraćali pozornost noseći dio njegova kamenja ili
zauzevši njegovo mjesto u redu za udaranje čekićem. Vidjela je čak i kako Škot
drugom muškarcu prepušta nekoliko dragocjenih grabilica vode koju bi dobili za
trajanja kratkih stanki. Ali muškarac joj je nestajao pred očima.
Okrene se od prozora. Mora prestati. Ne može to raditi. Osjećala se tako
bespomoćnom. Znala je da su pobunjenici i da su zaslužili kaznu, ali čovjek će
umrijeti. Nije imalo veze što će ionako biti pogubljen kad završe s poslom. Nitko
nije zaslužio takvu patnju.
Uzme svoj vez, ali ostavi ga nekoliko minuta poslije i opet se okrene prema
prozoru.
Nije mogla skrenuti pogled. Mora učiniti nešto. Ali što? Brat ju je upozorio
da se ne miješa.
Odgovor joj je pao na pamet sljedećega jutra nakon mise. Dok je odlazila iz
crkve, uočila je služavku kako prema zatvoru nosi veliku posudu i nekoliko
komada kruha – beznačajnu količinu za toliko muškaraca.
 To je to! Ostavit će im dodatnu hranu.
Trebalo joj je nekoliko dana da smisli plan, ali je naposljetku bila spremna
provesti ga.
Prokrijumčariti malo više govedine bio je lakši dio. Umotala bi je u krpu i
držala u krilu dok je jela, a potom bi svežanj ugurala u torbicu oko struka prije
odlaska. Izazov je, međutim, bio dostaviti hranu zatvorenicima.
Promatrala ih je dovoljno dugo da bi naučila njihovu rutinu. Stražari su ih
svakoga jutra kroz malo dvorište između kapelice i oštećene svečane dvorane
vodili do glavnoga dvorišta. Poredali bi ih u vrstu i dali im upute prije nego što im
je bilo dopušteno uzeti kolica koja su bila spremljena pokraj pekarnice. Ciljala je
na kolica.
Te je noći, dok je u dvorcu vladao muk, navukla tamni ogrtač i iskrala se iz
tornja. Držeći se sjene, obišla je dvorište, pazeći pritom da izbjegne stražare koji
bi mogli biti na dužnosti. Međutim, bilo je nevjerojatno tiho. Kako su
pobunjeničke snage slomljene, bilo je vrlo malo opasnosti od napada. Brzo je
ostavila svežanj u jedna od kolica i vratila se u odaju.
Ujutro je kroz prozor promatrala kako se jedan od muškaraca vratio s
kolicima, odmah otišao do Škota i krišom mu dodao svežanj. Škot se osvrnuo kao
da sumnja da je u pitanju zamka, ali kad mu je jedan od čuvara izdao naredbu –
vjerojatno da počne raditi – na licu mu je vidjela blag osmijeh.
Taj osmijeh bio joj je sve potrebno ohrabrenje. Njezini noćni izleti nastavili
su se cio sljedeći tjedan i mogla se zakleti da je tamni crvenokosi muškarac ojačao.
Činilo se da su brojni muškarci hodali mrvicu uspravnije.
Znala je da bi joj brat bio bijesan da otkrije što radi – i mrzila je pomisao na
tajne između njih – ali govorila si je kako je to mala gesta koja nikome ne može
naškoditi.
Ali griješila je. Silno.

Rosalin je zijevnula dok je jedna od pratilja koja joj se pridružila na putu iz

Londona završavala s umetanjem dugih pletenica ispod vela i tijare. – Izgledate
umorno, milostiva – reče joj starija žena zabrinuta pogleda. – Osjećate li se dobro?
 Nakon osam noći, sustizao ju je nedostatak sna, ali Rosalin se uspije
osmjehnuti. – Dovoljno dobro, Lenore. Nije to ništa što nekoliko dodatnih sati
sna neće izliječiti. Bojim se da sam predugo ostajala budna uz brata i grofa...
Uzvik iz dvorišta zaustavi njezinu misao.
– Pitam se što se događa – reče Lenore.
Ali Rosalin je već skočila sa stolice i odjurila prema prozoru. Srce joj stane i
tih jecaj provuče joj se između usana prije nego što ga je stigla zaustaviti rukom.
Crvenokosi je pobunjenik klečao u blatu držeći se za bok gdje ga je zacijelo udario
jedan od vojnika. Krpa i komadi govedine i kruha koje im je prošle noći
prokrijumčarila bili su prosuti na tlu ispred njega. Vojnik je vikao upotrijebivši
šake kako bi naglasio riječi.
Nije bilo teško pogoditi što ga je ispitivao.
Crvenokosi muškarac odmahne glavom i vojnik ga ponovno udari – ovaj
put tolikom snagom da mu se glava trznula unatrag, a krv pošpricala sve oko njega
kao da je puknuo balon.
Srušio se na tlo.
Užasnuto je vrisnula, a Lenore ju je pokušala odvući. – Dođite, milostiva.
Te divlje zvijeri nisu za vaše oči. To su razbojnici i barbari. Nadam se da će vaš
brat raščetvoriti svakog od njih!
Rosalin je jedva čula njezine riječi. Odgurne je, ponovno vrisnuvši kao da je
osjetila – znala – što će Škot učiniti. Zaletio se naprijed, oborivši dvojicu vojnika
koji su ga držali kao da su lutke. Udario je šakom u bradu vojnika koji mu je mlatio
prijatelja pa ga nastavio tući na tlu iznova i iznova sve dok nije ostao nepomično
ležati.
Činilo se kao da su na trenutak svi ostali zatečeni u tišini prije nego što je u
dvorištu nastao kaos.
Lenore užasnuto uzdahne iza nje. – Zatvorenici napadaju!
– Ne. Oh, Bože, ne – Rosalin tiho zastenje kad je počela opća tučnjava. Što
sam učinila?
Škot se borio kao opsjednut, poput jednoga od onih berserkera iz norveških
legendi. Goloruk se obranio od pola tuceta vojnika. Svaki put kada bi ga jedan od
njih pokušao zgrabiti, hitro bi se izmigoljio iz muškarčeva stiska. Obično su
vojnici završavali na leđima. Plavokosi je zatvorenik uspio zgrabiti jedan od čekića
kojim su se koristili za rušenje zida i stao pokraj Škota. Zajedno su činili dvočlanu
vojsku.
Ostali su zatvorenici padali jedan po jedan, ali činilo se da bi se dvojica
muškaraca zauvijek mogli odupirati.
Ali, naravno da nisu mogli. Bez oklopa i pravog oružja, bio je potreban samo
jedan dobro naciljan ubod kopljem u bok plavokosog ratnika i snažan udarac
čekićem po rebrima Škota i Englezi su opet došli u bolji položaj.
Srce joj je divljalo. Suze su joj tekle niz obraze dok su vojnici njezina brata
okruživali dvojicu muškaraca.
Mili Bože, ubit će ih!
Bez razmišljanja o svojim postupcima i znajući samo da mora zaustaviti
borbu, potrčala je niz stubište ne obazirući se na Lenoreine zabrinute povike iza
sebe. Stigla je u dvorište trenutak nakon brata i njegovih ljudi od kojih su je
dvojica spriječili da prevali više od nekoliko koraka od vrata tornja. – Ne biste
trebali biti ovdje, milostiva – reče jedan od muškaraca. – Vratite se u toranj. Sve
će brzo biti gotovo.
Upravo se toga bojala.
– Moram vidjeti brata. – Pokušala je pogledati preko ramena jednog od
muškaraca, ali ništa nije mogla vidjeti od hrpe ljudi koja je pohrlila u dvorište.
Ispred sebe začuje bratov glas. – Što se događa?
Nekoliko vojnika odgovorilo je „kradu hranu“, „otkriveni su“ i „Škoti su
napali“.
– Vaš je čovjek mlatio jednog od muškaraca do smrti tražeći odgovor koji
mu ovaj nije mogao dati. Ubio bi ga da ga nisam zaustavio.
Zvuk duboka, moćna glasa odzvanjao je kroz nju poput grmljavine od čijeg
je intenziteta drhtala. Bio je to Škot, znala je.
Njezin je brat rekao nešto što nije mogla čuti i oglasilo se još nekoliko
Engleza.
Rosalinin brat potom zapovjedi: – Vodite ga u jamu gdje neće moći
pokrenuti prokleti ustanak.
 – Je li to tvoja engleska pravda, Clifforde? – začuje se dubok glas. – Ubit ćeš
čovjeka jer je branio nekoga tko nije mogao uzvratiti? Mogao sam ubiti tucet
tvojih ljudi... idući put hoću.
Rosalin se opet pokušala progurati, ali jedan od muškaraca – vitez za kojeg
je mislila da se zove Thomas – na silu je zadrži. – Vašem se bratu neće svidjeti što
ste ovdje, milostiva. Vratite se u toranj.
– Ali što će im se dogoditi?
Zbunjeno je pogleda. – Bit će pogubljeni, naravno.
Boja joj nestane s lica. Sigurno je izgledala kao da će se onesvijestiti jer je
pozvao još jednog vojnika i zajedno su je odveli natrag u toranj.

***

Rosalin se činilo kao da satima čeka da joj se brat vrati u solar. Nervozno je
rukama prčkala po krilu. Čaša vina koju je popila za hrabrost komešala joj se u
želucu.
Užasavala se razgovora koji ju je čekao, ali znala je da to ne može izbjeći.
Nije mogla dopustiti da pogube te muškarce zbog nečega što je ona napravila.
Bio je mrak kad joj se brat napokon vratio u sobu. – Što radiš ovdje, Rosie-
lin? Mislio sam da se pripremaš za večeru. – Namršti se vidjevši joj tjeskobu na
licu. – Je li sve u redu?
Trepne i pogleda ga osjetivši kako joj se toplina skuplja u grlu i iza očiju. –
Za sve sam ja kriva! – Ne mogavši se suzdržati, suze i osjećaji izletjeli su van. – Ja
sam im dala hranu. Nisam mislila da se može dogoditi nešto loše i izgledali su tako
gladno. Samo sam pokušavala pomoći. – Zgrabila ga je za ruku dok su joj se suze
slijevale niz obraze. – Ne smiješ ih kazniti.
Trebao mu je trenutak da protumači zbrkano priznanje, a onda mu se
pogled smrknuo. Brat se nije često ljutio na nju, ali mrzila je kad jest. – Dovraga,
Rosalin, rekao sam ti da ih se kloniš! Imaš li pojma koliko su ti muškarci opasni?
– Imam. Zaklinjem se da im nisam prilazila. – Objasnila je kako je ostatke
hrane preko noći ostavljala u kolicima. Činilo se da se malo opustio i lice mu više
nije bilo toliko zastrašujuće. – Samo sam im željela olakšati muke. Nisam željela
da dođe do ovoga.
Odmjerio ju je dugo i mirno. – Nikad ne želiš da dođe do takvih stvari i
upravo zato ne pripadaš ovdje. Srce ti je previše meko za rat. Ti muškarci nisu
jedna od tvojih pomoćnica žuljevitih ruku ili jedna od djevojčura koja mora
provoditi više vremena s bolesnim djetetom umjesto da obavlja svoje dužnosti.
– Ali Katiene ruke bile su toliko ispucale da je krvarila i nije pošteno što
Maggie nije dobila plaću za cijeli tjedan jer nekoliko sati...
Brat podigne ruku i zaustavi je. – To ti pokušavam objasniti. Ti su muškarci
okorjeli ubojice i nisu zaslužili tvoju dobrotu.
Pogne glavu ne mogavši ga pogledati u oči. – Morala sam učiniti nešto.
Čula je kako je uzdahnuo i trenutak poslije stavi ruku oko nje pa je privuče
k sebi. Zbog olakšanja što joj je oprostio, samo je još jače zaplakala. – Tako mi je
žao.
Mrmljao je riječi utjehe i njihao je uza se dok se nije umirila. Sjetila se noći
kad im je umro otac i noći manje od godinu poslije kad mu se pridružila i majka.
– Ne možeš ostati ovdje, malena. Trebao sam te odmah poslati natrag kući, ali bio
sam sebičan. Nedostajala si mi i tvoje je lice bilo kao dašak proljetnog vjetra u ovoj
rupetini.
Podigne pogled sa suzama u očima. – Šalješ me natrag kući?
Molim te, nemoj. Samo ne to.
Dostojanstveno kimne glavom. – Da, ali samo neko vrijeme. Posjetit ću te
u Londonu čim završim ovdje. Kralj će željeti izvješće i ja mu ga mogu predati
osobno. Povest ću Maud i djecu. Voljela bi to, zar ne? – Kimne glavom, znao je
da bi. Osmjehne se izazivajući je. – Usto, želim vidjeti sve te prosce o kojima mi
je Hereford kazivao.
Toplina joj se popne u obraze. Bio je to jedan od razloga zašto je došla.
Pažnja joj je na dvoru postala nepodnošljiva i nijedan od muškaraca nije ju
zanimao. Nijedan je muškarac nije zanimao dok...
– Znači li to da ćeš ih poštedjeti?
Trebao mu je trenutak da poveže naglu promjenu teme. Stisne usta – nije
znala je li to zbog bijesa ih neugodnosti razgovora.
 – Tvoje pogrešno milosrđe ništa ne mijenja.
– Ali nije pošteno...
Prekine je glasom koji nije dopuštao daljnju raspravu. – Ovo je rat, Rosalin.
Tu nema mjesta poštenju. Gotovo su ubili trojicu mojih muškaraca. Bez obzira
na provokaciju, zatvorenici se ne smiju usprotiviti. Nikad. Posebno ne ovi
zatvorenici. Nisu vrijedni tvojih suza.
– Ali...
Opet je prekine s neumoljivim izrazom koji je govorio da više ne želi
razgovarati o tome. – Ne želim više čuti ni riječi o ovoj temi. Tim je muškarcima
samo privremeno odgođen odlazak pod krvničku sjekiru. Ali pokazali su se
preopasnima za to. Oni su razbojnici koji se bore prljavo i bez časti. Vođa im je
podla pošast koja bi ti prerezala slatki vrat i ne trepnuvši. Razumiješ li to?
Razrogači oči. Brat joj je govorio tako samouvjereno, ali njegove se riječi
nisu podudarale s muškarcem kojeg je promatrala proteklih nekoliko tjedana.
Znajući da ne treba proturječiti Cliffordu, mogla je samo kimnuti.
Osmjehne se. – U redu, onda više nećemo razgovarati o tome. Čujem da si
krenula stopama naših slavnih predaka?
Rosalin se zarumeni na nježno zadirkivanje zbog njezina sramotna
nadimka. Njihova ozloglašena pra-pra-pra tetka Rosamund Clifford osvojila je
srce kralja Henrika II. i u povijesti je zapamćena kao „Lijepa Rosamund“.
Navodno su je muškarci na dvoru počeli zvati „Lijepa Rosalin“.
Pokušala se pridružiti bratu u šali, ali nije mogla zaboraviti strašnu sudbu
koja čeka muškarce u zatvoru, posebice onoga koji pati u jami jer je bio prisiljen
braniti prijatelja zbog nje.

To ju je pratilo tijekom cijele večere i dugih noćnih sati. Nije mogla razmišljati ni
o čemu drugom.
To nije u redu. Riječi su joj odzvanjale u glavi bez obzira na to što
pokušavala. Naposljetku je glas postao previše bučan da bi ga ignorirala. U neko
doba noći ustala je iz kreveta, navukla papuče i tamni ogrtač s kapuljačom pa se
iskrala iz odaje. Nije znala može li išta učiniti, ali znala je da mora pokušati.
 Bila je to dijelom njezina krivica i, ispravno ili ne, ako nešto ne učini, ostatak
života osjećat će se odgovornom za smrti tih muškaraca.
Međutim, smrt jednog muškarca će je progoniti. Muškarca kojeg je
promatrala više od dva tjedna, muškarca koji se žrtvovao i nesebično davao svoju
hranu te odrađivao veći dio posla za prijatelja. Nije zaslužio umrijeti. Duboko je
u duši sa sigurnošću znala da to ne može ignorirati. U ratu ili ne, bilo je to
pogrešno i mora to pokušati ispraviti, čak i... čak i ako to znači da će ga morati
osloboditi.
Kad je izdajnička misao izašla na vidjelo, osjećala se kao da joj je s leđa pao
velik teret. Znala je što mora učiniti – ili pokušati učiniti ako je to moguće.
Izašavši iz Snježnog tornja, zastane u sjeni procijeniti situaciju. Nije imala
plan. Znala je samo da je Škot premješten u jamu koja se nalazi ispod stare tvrđave
pokraj spaljene svečane dvorane. Svake je večeri prolazila pokraj nje na
dostavljačkom zadatku – brzo, s obzirom na to da se stara kamena građevina nije
koristila neko vrijeme i činila se vrlo mračnom. Ali ondje je sada gorjela baklja na
željeznom držaču pokraj ulaza. Približivši se malo, čvrsto se držala sjena zida i
promatrala.
Dragi Bože, što to radi? Nije si mogla pomoći dok je osjećala da će biti
nemoguće održati obećanje. Kako će šesnaestogodišnjakinja nekoga izvući iz jame
bez pomoći? Bez plana? Nije mogla samo ušetati unutra, otvoriti vrata i izvući ga
van.
Zar ne?
Što je sa stražarima? Iako trenutačno nije mogla vidjeti nikoga i jama je
pružala vrlo male šanse za bijeg, morao je postojati barem jedan stražar.
Postojao je. Vojnik se pojavi iz smjera stražarskog tornja gdje su držali
zatvorenike, nekoliko se puta prošeće naprijed-natrag ispred ulaza u staru
tvrđavu, a potom nestane. Otprilike pet minuta poslije, opet je to učinio. Nakon
još dva puta, morala se nadati da postoji uzorak. Idući put kad ode, čekat će dok
ne skrene iza ugla, a potom uletjeti kroz ulaz tvrđave.
Vladao je mrkli mrak i hladnoća. Strašna hladnoća. Hladnoća od koje su joj
trnci prolazili niz kralježnicu.
Duhovi ne postoje... Duhovi ne postoje.
 Ali kad bi mrtvi ikad poželjeli hodati zemljom, bilo bi to savršeno mjesto za
njih.
Nakon što je očima dala nekoliko trenutaka da se naviknu na tamu, počela
se kretati prostorijom tražeći ulaz u jamu i pronašla ga u malom kamenom
predsoblju pokraj glavnog ulaza. Prostorija nije bila šira od jednoga metra, a
malena su drvena vrata prekrivala jedan kut kamenog poda. Uzdahne s
olakšanjem vidjevši da je na vratima jednostavna kvaka, a ne lokot.
Koliko je minuta prošlo? Dvije, možda tri? Vrlo je oprezno pomaknula
željeznu šipku i srce joj je preskočilo nekoliko otkucaja kad je zaškripila – glasno.
Smrznula se, ali kad nitko nije dojurio s mačem u rukama, izvuče cijelu šipku i
zgrabi rub drvenih vrata kako bi ih podigla.
Bila su teža nego što se činilo i namučila se prije nego što ih je napokon
uspjela otvoriti. Nalet hladnog, vlažnog zraka na trenutak ju je odgurnuo, ali
naposljetku klekne iznad rupe i proviri u tamu. Vladala je tišina. Isprva ništa nije
vidjela, ali potom primijeti nepogrešiv bijeli sjaj koji je zurio u nju.
Zaprepastila se.
– Već je jutro? – podsmjehne se. – Baš sam se udobno smjestio.
Bože, taj glas! Dubok i moćan, činilo se da joj odjekuje kroz kosti. – Pssst –
prošapće. – Stražar će se vratiti.
Iako je znala da je nemoguće, zaklela bi se da se ukočio od iznenađenja.
– Tko si ti?
– Pssst – opet ga zamoli. – Molim te, stražar će te čuti.
Ostavivši otvorena vrata, izjuri iz malenog predsoblja i prilijepi leđa uza zid
pokraj ulaza. Zadržavajući dah valjda cijelu vječnost, čekala je da se približi
stražar. Srce joj je zastajalo sa svakim korakom i nastavljalo kucati tek kad bi čula
idući. Kad su se koraci napokon udaljili, potrči natrag do prostorije.
– Moramo požuriti – prošapće. – Vratit će se za nekoliko minuta.
Škot nije trošio vrijeme ispitujući je, nego preuzme vodstvo na hladno
učinkovit način muškarca naviknutog na tu ulogu. – Spustili su me užetom
privezanim za šipku na zidu. Pogledaj je li još tamo.
Glas mu je sada bio bliži i shvatila je da zacijelo stoji odmah ispod nje.
Dijelilo ih je vjerojatno tek nekoliko desetaka centimetara. Drhtala je ili
cvokotala, nije znala što od toga, ali okrenula se i poslušala njegov savjet. Pronašla
je željezni klin i stari, pohabani komad užeta doista je bio povezan oko njega.
Uzevši drugi kraj u ruke, pomakne se natrag do otvora.
Vidjevši joj sjenu kako se vraća, upita: – Jesi li ga pronašla?
– Jesam.
– Baci ga dolje.
Oklijevala je; odjednom ju je cijelu obuzela težina onoga što radi.
Progovori nakon duge stanke. Glas mu je bio grublji – možda od
razočaranja? – Predomislila si se?
Je li? Nije. Nije se prevarila u vezi s njim. Ipak, jedna je stvar bila promatrati
čovjeka s prozora i diviti mu se, a druga imati ga odmah pokraj sebe. – Ako ti
pomognem, moraš obećati da ćeš otići ne ozlijedivši ikoga.
– Neću ostaviti prijatelje da umru.
Očekivala je to. Bio je to jedan od razloga zašto je tamo: plemenit vođa neće
ostaviti svoje ljude. – Ali dat ćeš mi riječ da nećeš ozlijediti nikoga od stražara?
Ispustio je oštar zvuk koji je možda bio smijeh. – Moja ti je riječ dovoljna?
– Jest.
Zaustavi se kao da ga je odgovor iznenadio. – U redu. Imaš moju riječ da ću
se potruditi da nitko ne pogine.
Izgovarao je riječi svečano kao da se zavjetuje. Vjerovala mu je dovoljno da
spusti uže, iako nije imala razloga za to.
Pomaknula se unatrag i stajao je ispred nje u nevjerojatno kratkom roku.
Nadvio se nad njom, zapravo. Njegovo veliko, mišićavo tijelo kao da je ispunjavalo
cijelu prostoriju. Isuse, bio je još viši i strašnije građen nego što joj se činilo!
Instinktivno se povukla unatrag dok joj je svako bratovo upozorenje letjelo kroz
misli.
Prerezat će ti grlo... Podli barbar... Zlobni nasilnik...
Ukoči se. – Nemaš se čega bojati, djevojko. Neću ti nauditi. Dugujem ti svoj
život.
Dio straha nestao je. Možda je građen poput nasilnika, ali čovjek je imao
plemenito srce. Samo je željela da nije toliko mračno. Željela mu je izbliza vidjeti
lice, ali nije mogla vidjeti puno više od sjena. Međutim, druga su joj osjetila radila
savršeno i pomičući se s vlažnim zrakom jame, dotaknula je ljepljiv rub isklesanog
tijela koje nije bilo neugodno kao što je očekivala.
– Tko si ti? – upitao je.
Odmahne glavom. – Nije važno.
– Zašto ovo radiš?
Ni sama nije bila sigurna, ali stojeći ondje s njim, znala je da je ispravno. –
Za sve sam ja kriva. Nisam željela da itko nastrada... samo sam pokušavala pomoći.
– Ti si donosila hranu – reče, kao da je zadnji komad slagalice upravo sjeo
na mjesto, ali i dalje nije imalo smisla.
Kimne glavom.
– Koliko imaš godina, djevojko?
Zbog nečega u njegovu glasu, podigla je bradu i ispravila leđa. – Osamnaest
– lagala je.
Gotovo je mogla čuti kako se smije. Nije mogao biti puno stariji od nje, ali
pokraj njega se osjećala tako mladom. Čak se i u tami činilo kao da je može
pročitati u sekundi. Kao da zna zašto mu je pomogla. Vjerojatno je navikao da mu
se žene dive. Navikao na mlade, zaluđene „djevojke“ koje su mu se bacale pod
noge.
Ali nije bilo tako. Ispravljala je nepravdu. Uglavnom.
– Bez obzira na to koliko godina imaš, to što radiš je dobrota i zahvalan sam
ti zbog toga. Ono što se dogodilo nije tvoja krivnja, iako ne mogu reći da mi je žao
što si to pomislila jer bih u suprotnom još uvijek bio u toj jami.
Zaustavi se čuvši nešto.
Oh, Bože, stražar! Toliko je bila smetena njime da je zaboravila na stražara.
Vojnik je zacijelo nešto čuo i krenuo to istražiti. Prije nego što je shvatila što se
događa, Škot je zgrabi, povuče uza se i stavi joj ruku preko usta.
Nijemo uzdahne, prvo od šoka, a potom od smrtno ledenog straha. Osjećala
se kao da je umotana u željezo. Svaki njegov centimetar bio je čvrst i krut, od prsa
prilijepljenih uz njezina leđa do ruke čvrste poput kamena ispod grudi. Pokušala
se izmigoljiti, ali pojačao je zagrljaj zaustavivši je. Kad ju je stisnuo svojom
velikom, žuljevitom rukom, obuzela ju je neobična toplina. Ne shvaćajući što
pokušava učiniti, zadrhtala je – ili je barem tako pomislila. Nježno joj je stisnuo
četiri prsta, a potom tri.
Odjednom je shvatila. Pokaže jedan prst. Jedan stražar. Kimne i polako joj
makne ruku s usta. Shvatila je da ju je zgrabio samo kako ne bi pustila bilo kakav
prestrašen zvuk.
Um joj je možda toga bio svjestan, ali srce joj je još uvijek tuklo o prsa. Znala
je da to nije jedini razlog. Odjednom ga je postala svjesna. Svjesna kao „žena koju
muškarac drži prvi put“. Možda je od čelika, ali bio je topao. Vrlo topao. I nijedan
je muškarac nikad nije držao tako intimno. Osjećala se kao da ju je omotao, svaki
dio njihovih tijela savršeno je i udobno pristajao. Bila je sigurna da je to u
potpunosti neprikladno i da će poslije biti u šoku, ali trenutačno je mogla
razmišljati samo o tome kako se savršeno osjeća. Kao da je utopljena i sigurna i da
joj nikad ništa neće moći nauditi.
Naslonio ih je na zid okrenuvši je prema njemu kako bi je zaštitio svojim
tijelom. Mogla je osjetiti mišiće kad mu se tijelo napelo nakon što je svjetlo baklje
preplavilo glavnu prostoriju tvrđave. Svjetlo se približavalo sve više i više. Dolazi
stražar!
Nije mogla disati zbog straha i jer je bila pritisnuta uza zid.
– Što, dovraga?
Vojnik je primijetio otvorenu jamu. Zakoračio je u prostoriju i podigao
baklju iznad jame. Škot je skočio. Kretao se tako brzo da vojnik nije imao izgleda.
Oštri udarci u grlo i trbuh odbacili su ga unatrag. Uspio je iznenađeno viknuti
prije nego što je pao u rupu. Baklja se ugasila i trenutak poslije, vrata su se zalupila.
Škot je okrene prema sebi. – Moram ići. Doći će tražiti ga.
Kimne bez riječi, još uvijek zatečena brzinom kojom se sve odvilo.
– Hoćeš li biti dobro? – upita. – Učinit ću što mogu kako bi izgledalo kao
da nam nitko nije pomogao.
– Bit ću dobro. – Zaustavi se želeći reći još nešto, ali ne znajući što. – Molim
te, najbolje je da brzo nestaneš.
Ali nije željela da ode. Željela je... željela je priliku da upozna muškarca koji
joj je zarobio srce.
 Možda je čuo njezino oklijevanje – i pogodio razlog iza njega. Poslušavši je,
okrenuo se, ali onda je i on zastao. Prije negoli je shvatila što će učiniti, velikom
ju je rukom uhvatio za bradu, zabacio joj glavu i prislonio usne na njezine. Osjetila
je kratkotrajnu toplinu i iznenađujuću mekoću prije nego što je prestalo.
– Hvala ti, djevojko. Nadam se da ćemo se jednog dana opet sresti da ti se
odužim u potpunosti.
Promatrala ga je srca u grlu dok je nestajao u tami. Prisloni ruku na usta kao
da taj trenutak tamo može čuvati vječno.
Bio je to poljubac zahvalnosti. Prazan dodir usta bez strasti. Čak bratski –
bar s njegove strane. Ali u toj je sekundi osjetila iskru nečega velikog, moćnog i
čarobnog. Nečega izvanrednog. Nečega prekrasnog.
Mogla je tako stajati do jutra, ali zvuk iz jame trgnuo ju je iz sna.
Rosalin otrči iz tvrđave i natrag uza stube u svoju odaju, znajući da će možda
zauvijek živjeti s posljedicama ove večeri, ali nikada neće požaliti.
 1. POGLAVLJE
HANNIBAL AD PORTAS (HANIBAL NA VRATIMA)

Cranshaws, granice Škotske, veljača 1312.

E nglezi će platiti.
Robbie Boyd, zapovjednik kralja Roberta Brucea na granici, zurio je u
čađave ostatke štale i zaklinjao se na osvetu.
Smrtno je ozbiljno stisnuo usta s gorkim okusom sjećanja jednakim oštrom
dimu koji ga je pekao u grlu. Više nikad neće moći pogledati razorenu štalu a da
se ne sjeti one koja mu je za oca poslužila kao pogrebna lomača. To je tada
sedamnaestogodišnjem Robbieju bila prva lekcija o engleskoj izdaji i nepravdi. U
idućih petnaest godina naučio ih je još mnogo.
Ali svemu će doći kraj. Tako mu svega svetoga, pobrinut će se za to. Bez
obzira na to što bude potrebno, doživjet će oslobođenje Škotske od svojih
engleskih „gospodara“. Nijedan sin više neće gledati očevo tijelo spaljeno na
splavi, nijednom bratu neće silovati sestru i pogubiti brata, nijedan seljak neće
doživjeti razaranje imanja i krađu stoke.
Nije mario ako se bude morao boriti još prokletih petnaest godina, neće
stati dok posljednji engleski okupator ne pobjegne iz Škotske, a Lav – simbol
škotskoga kraljevstva – ne rikne slobodan.
Sloboda je bila jedina stvar za koju je mario. Ništa drugo nije bilo važno od
prvoga dana kad je podigao mač u borbi rame uz rame s prijateljem iz djetinjstva,
Williamom Wallaceom.
Prisjetivši se načina na koji mu je prijatelj poginuo, Robbie stisne čeljust s
čeličnom odlučnošću rođenom iz mržnje. Okrenuo se od tinjajućih greda –
posljednjeg primjera engleske „pravde“ – prema seljanima koji su se oprezno
počeli približavati plemićkoj kući.
– Tko je to učinio? – upita ravnodušnim glasom koji nije u potpunosti
prikrio prijeteće upozorenje ispod.
 Ali već je znao odgovor. Samo je jedan čovjek bio dovoljno hrabar da mu se
usprotivi. Samo je jedan čovjek odbio produžiti primirje. Samo je jedan čovjek
Robbiejevo pismo u kojem poziva na pregovore poslao natrag u plamenu.
Nekoliko seljana osvrnulo se oko sebe prije nego što je seoski upravnik,
seljak po imenu Murdock, zakoračio naprijed. Strepnja među seljanima nije bila
neobična. Kao jedan od najstrašnijih ljudi na granici – dovraga, u cijelom
kršćanskom svijetu – Robbie je navikao na to. Iako je njegova ozloglašenost
poslužila svrsi i neprijateljima utjerivala strah u kosti, imala je svojih nedostataka.
Zasigurno se čuvanje identiteta kao člana Bruceovih Čuvara Visočja činilo
izazovom. Znao je da će ga netko naposljetku prepoznati čak i potpuno
zamaskiranog. Postao je previše poznat.
– Cliffordovi ljudi, gospodine lorde – Murdock objasni. – Uzeli su sve.
Stoku, žito... čak i sjeme... prije nego što su zapalili štalu.
Clifford. Dovraga, znao sam! Robbiejeve šake u rukavicama stisnule su se uz
bokove, a bijes mu je kolao tijelom.
Nije često plamtio bijesom. S obzirom na to da su samo zbog njegove
veličine i ugleda okorjelim ratnicima klecala koljena, nije bilo potrebe za tim.
Ali dvije su stvari zajamčeno testirale njegovu samokontrolu: jedna je bila
engleski vitez pokraj njega, Alex „Zmaj“ Seton, njegov, teško za povjerovati,
partner u Čuvarima Visočja, a druga engleski vitez koji ga je zatočio prije šest
godina i očito ga otada izazivao, sir Robert Clifford, novi nadzornik Škotske
kralja Edwarda – drugim riječima, posljednji škotski prokleti gospodar.
Proklet bio, engleski kurvin sin, Clifford će platiti – za ovo i za stare
neporavnate račune. Rok za to već je davno prošao. Kopile mu je bježalo šest
godina, a sad je Cliffordov prkos – odbijanje da prihvati poraz – prijetio
upropastiti sve.
– Pobrini se za to, Pljačkašu – rekao je kralj.
Robbie je imao jednu dužnost, dovraga. Bruce mu je povjerio čuvanje mira
na bezakonitoj granici poharanoj ratom. Ratno ime „Pljačkaš“ svjedočilo je
njegovoj stručnosti u tom području. Kralj je računao da će engleski baruni pasti
na koljena i nitko mu neće stati na put.
 Kad je kralj Edward napustio dvorac Berwick prošloga ljeta, prisiljen na
povlačenje iz rata protiv Škota kako bi riješio nezadovoljstvo svojih baruna, Bruce
je krenuo u napad i poveo niz pomno promišljenih prodora u sjevernu Englesku.
Englezi su prvi put osjetili okus razarajućeg rata koji su Škoti proživljavali
godinama. Prodori nisu samo prebacili rat s razorenoga škotskog tla u Englesku,
nego su poslužili i za nadopunu ispražnjenih kraljevskih kovčega izvlačenjem
novca od baruna na sjeveru Engleske u zamjenu za primirje.
Ostali su baruni produžili primirje, ali Clifford, novi guverner dvorca
Berwick, odbio je njihovu „ponudu“ i nastavio se opirati. Njegov otpor mogao je
potaknuti ostale da se pridruže, ali Robbie zasigurno nije namjeravao dopustiti
da dođe do toga.
Bruce će imati primirje i Cliffordovu suradnju, a Robbie će se prokleto
pobrinuti za to.
James Douglas, jedan od trojice ratnika koji su pratili Robbieja i Setona na
ovom „jednostavnom, jasnom“ zadatku (kao da takvo što postoji) prikupljanja
feudalnih dugova prema kralju, promrmljao je psovku, malo grublje izražavajući
njegovo mišljenje.
Ako je itko mrzio novog „nadzornika“ kralja Edwarda više od Robbieja, bio
je to Douglas. Clifford je proslavio svoje ime i zaradio bogatstvo ratom u Škotskoj
dijelom polažući pravo na Douglasovu zemlju.
– Nije ostalo ništa? – Douglas upita seljaka lica smrknuta od bijesa.
Crni Douglas nije zaradio taj pridjev samo zbog boje kose, nego i zbog
zastrašujućeg ugleda. Pogrešno procijenivši izvor njegova bijesa, Murdockove su
se ruke tresle dok je pokušavao objasniti. – Ne, gospodine lorde. Uzeli su sve.
Tvrdili su da je to cijena suradnje s „pobunjenicima“. Spalili bi cijelo selo da smo
ih odbili. Nismo imali izbora nego predati im sve. Tako je svugdje. Cliffordovi su
ljudi poharali cijelu istočnu granicu odavde do Berwicka. Upravnik u Dunsu
poslao je upozorenje jutros, ali stiglo je prekasno.
Robbie opsuje. Prokleto kopile!
– Je li itko ozlijeđen? – Seton upita.
Murdock odmahne glavom. – Nije, hvala Bogu. Uništili su samo štalu...
ovaj put. Ali vatra je bila upozorenje. Došli su jer znaju da surađujemo s Bruceom.
 – Bruce je vaš kralj – Robbie ga oštro podsjeti. U ovom djelu Škotske, tako
blizu engleske granice, ljude je često trebalo podsjetiti. Iako je Bruce uspostavio
kraljevstvo sjeverno od Tayja, puno je ljudi na jugu nevoljko nazivalo Brucea
kraljem jer su još uvijek bili naklonjeni Englezima.
Kad smo kod Škota koji su se ponašali kao Englezi, Seton, čija se zemlja u
Škotskoj nalazila u blizini, skoči u seljakovu obranu. – Siguran sam da Murdock
nije mislio uvrijediti kralja. Samo je ukazivao na teškoće onih koji žive okruženi
engleskim snagama bez ikoga da ih obrani.
Boyd ga oštro odmjeri jer mu nije promaknula prešutna kritika. Seton se
često žalio zbog situacije u kojoj su ljudi tako blizu Engleske bili prokleti bez
obzira na to što učinili. Ali svatko je morao odabrati: za Englesku ili za Škotsku;
nije se moglo imati i ovce i novce. Seton još uvijek nije razumio da ne može živjeti
u oba svijeta.
– Prokletstvo. – Douglas frustrirano opsuje. – Kralj je računao na to žito i
stoku. Čime će, dovraga, nahraniti svoje ljude?
Bruce i dobar dio njegove vojske (i Čuvari Visočja kad nisu bili na drugim
zadacima) držali su dvorac Dundee pod opsadom protekla tri mjeseca. S
Edwardom u Londonu i prijetnjom od rata koja je jenjavala, Bruce se usredotočio
na čišćenje utvrđenih engleskih garnizona iz škotskih dvoraca.
Bio je to jedini način da dobije rat. Sve pobjede i prednost koju su stekli u
proteklih nekoliko godina neće značiti ništa ako Englezi nastave držati njihove
dvorce.
I napredovali su. Linlithgow je pao nakon prodora prošle godine, a Dundee
je bio blizu. Ali svemu tome uskoro će doći kraj ako Robbie ne obavi svoj posao.
Kralj nije imao sredstava, a kako je puno vojnika bilo pri kraju obveznih sto dana
besplatnog služenja, ako se opsada nastavi, morat će pronaći način da plati ljude i
hranu za njih.
Nije bilo pretjerano reći da budućnost rata ovisi o Robbieju. Ako je put do
pobjede ovisio o osiguravanju primirja s engleskim barunima koji su godinama
pustošili Škotsku, bilo mu je prokleto drago učiniti to.
– Kralj će dobiti hranu – Robbie reče odsutno. I svoje prokleto primirje s
Cliffordom.
 Douglas je pretpostavljao što misli i lagan osmijeh pojavi se na njegovu
mračnu licu. Seton je također mogao pretpostaviti, ali on je reagirao stiskanjem
čeljusti kao da mu želi proturječiti, međutim, znao je da od toga nema koristi.
Možda je nešto ipak naučio u posljednjih sedam godina.
Clifford je bacio rukavicu, a Robbie ga zasigurno nije namjeravao ostaviti
bez odgovora.
Murdock, međutim, nije razumio. – Ali kako? Nije ostalo ništa i samo će se
vratiti. Morate nešto učiniti.
Robbie usmjeri pogled prema seljaku. – Namjeravam.
– Što? – upita ratar.
Gasit će vatru vatrom i udariti ondje gdje ga neprijatelj ne može ignorirati.
Nešto rijetko pojavilo mu se na licu kad su mu se rubovi usana podigli u osmijeh.
– Uzeti sve natrag.

Dvorac Berwick, granice Engleske, tjedan poslije

– Nije pošteno, teta Rosie-lin.

Rosalin spusti pogled na maleno, podignuto lice, na anđeoski izraz izvrnut
od povrijeđenosti, razočaranja i nevjerice pa osjeti kako se topi iznutra.
Cliffova sedmogodišnja kći Margaret uletjela je u Rosalinin solar gotovo u
suzama prije nekoliko trenutaka. Rosalin je pokušavala ne pokazati iznenađenost
odjećom svoje nećakinje. Jadnica se toliko trudila ne zaplakati da je nije željela
gurnuti preko ruba.
Sjevši na krevet, potapša prazno mjesto pokraj sebe. – Sjedni, Margaret, i
reci mi što se dogodilo.
Osjetivši da je pronašla par suosjećajnih ušiju, Margaret učini kako joj je
rekla, poskočivši i ugnijezdivši se na mekom pernatom madracu pokraj nje.
– Meg – ispravi je i s gađenjem podigne nos. – Nitko me osim oca ne zove
Margaret.
Rosalin stisne usta pokušavajući ne nasmijati se. Umjesto toga službeno
kimne. – Oprosti mi, Meg.
 Djevojčica je nagradi drhtavim osmijehom, a Rosalin se rastopi još više.
– Sve je u redu – Meg je uvjeri, potapšavši je po ruci kao da su zamijenile
godine. – Tek si došla i nisi me vidjela otkad sam bila mala.
Rosalin odglumi kašalj.
Megine sićušne, lijepo oblikovane obrve stisnu se iznad jednako sićušnog
nosa. – Jesi li prehlađena?
Rosalin nije mogla sakriti ovaj osmijeh. – Nisam, Meg. Savršeno sam
zdrava.
Djevojčica ju je proučavala. – Dobro. Andrew stalno kašlje i ne smije se
igrati vani. Uopće nije zabavan.
Rosalin osjeti oštar ubod u prsima, ali trudila se ne pokazati strah. Cliffov
trogodišnji sin Andrew oduvijek je bio krhka zdravlja. Iako nitko nije govorio o
tome, nije se očekivalo da će preživjeti djetinjstvo.
Sretna jer djevojčica više nije na rubu suza, iako nije mogla reći isto za sebe,
Rosalin upita: – Zašto nosiš hlače i ogrtač za dječake?
Meg spusti pogled kao da je zaboravila. – John je rekao da ću smetati.
Rosalin nije razumjela. – Smetati?...
Meg se nestrpljivo namršti kao da nije dovoljno pazila. – Na lekcijama
jahanja. Otac je Johnu darovao konja za rođendan prošli tjedan i danas počinje
vježbati s Rogerom i Simonom. Nije pošteno. John je dvije godine mlađi od mene.
I ja želim vježbati kao vitezovi. Jedva može podići drveni mač koji mu je otac dao.
Kako bi trebao ubiti proklete Škote ako ne može podignuti mač? – Rosalin se
opet zakašlje i zapamti da mora Cliffu reći da pripazi na jezik u blizini Meg.
– Nije trebao reći ocu kad sam ga posudila. Nitko ne voli izdajice.
Rosalin se mučila prateći je pa je samo kimnula glavom.
Djevojčica se snuždi. – Roger mi nije dopustio ostati čak ni sad kad mi
haljina ne smeta, kao što vidiš. Ne želim šivati s Idonijom i majkom. Zašto mi ne
dopuste da vježbam s njima?
Zato što si curica. Ali trenutak joj se nije učinio pogodnim da joj objasni
tužnu istinu razlike između spolova pa Rosalin podigne uplakano dijete u naručje
i uzdahne. Razumjela je njezinu bol. I ona je željela biti s bratom – vjerojatno još
više, s obzirom na to da je bio jedina osoba koju je imala. Spoznaju da ne može
jednostavno zato što je djevojka bilo je teško progutati.
Jahanje, vježbanje mačevanja i trčanje vani činilo se nemjerljivo boljim od
sjedenja unutra uz iglu i lutnju. Naravno, bio je to previše pojednostavljen pogled
na njihove uloge, ali i ona je to tako gledala kad je imala godina kao Meg.
Nakon nekoliko trenutaka, djevojčica podigne pogled, a duge, tanke
trepavice isticale su joj se oko velikih plavih očiju vlažnih od suza. Možda je
izgledala poput svoje lijepe, tamnokose majke, ali Rosalin je prepoznala Cliffovu
tvrdoglavost u čvrsto stisnutoj čeljusti. – Hoćeš li razgovarati s njim?
– Razgovarati s kim?
– S ocem. Tebe će poslušati. Svi kažu da te nikad nije odbio.
Rosalin se nasmije. – Vjeruj mi, odbio me i previše puta. I ja sam željela
jahati i vježbati s mačem.
Margaret razrogači oči do gotovo smiješnih razmjera.
– Jesi?
– Da. I smatrala sam to jednako nepoštenim kao i ti kad mi je zabranio.
Osmijeh koji se raširio na djevojčičinu licu bio je gotovo zasljepljujući. –
Jesi? Doista?
Rosalin kimne, a potom se na trenutak zaustavi kako bi razmislila. – Što
kažeš na to da te sutra odvedem na jahanje i dam ti da vježbaš tako što ćeš držati
uzde?
To očito nije ono čemu se Meg nadala, ali nakon trenutka razočaranja,
odlučila je prihvatiti što može dobiti i potom pregovarati o boljim uvjetima.
Možda je djevojčica bila poput tete što se toga tiče.
– Koliko dugo? – upita Meg.
– Koliko želiš.
– Kamo možemo ići?
Rosalin zastane razmišljajući. Nije željela odlutati daleko. – Tvoja je majka
rekla da je u Norhamu sutra sajam. Bi li željela ići onamo?
Meg oduševljeno kimne i trenutak poslije već je trčala iz prostorije jedva
čekajući da braći i sestrama prenese vijest o nadolazećoj avanturi.
 Rosalin je pozove natrag. – Meg!
Djevojčica se u čudu okrene.
– Obuci haljinu – Rosalin reče uz osmijeh.
Meg prasne u smijeh, kimne i otrči.

Nekoliko sati poslije, Rosalin je pronašla svojega vrlo zaposlena brata kako bi ga
obavijestila o planu. Stajala je ispred vrata solara kad je završio sa svojim ljudima.
Kao novoimenovani guverner dvorca Berwick, preuzeo je kraljevske
prostorije i koristio se jednom od soba za prijam kao prostorijom za sastanke.
Bila je tako ponosna na njega. Ne samo da ga je kralj ostavio zaduženog za
rat imenujući ga nadzornikom Škotske nego ga je imenovao i guvernerom jednog
od najvažnijih dvoraca na granici. Dvorci Berwick na istoku, Carlisle na zapadu i
Roxburgh u sredini činili su ključnu obrambenu crtu na granici koja je sprječavala
Škote da napadnu Englesku.
Zagrize usnu. Barem su tome dvorci služili do prošloga ljeta. Prodori
Roberta Brucea u Cumbriju i Northumberland opustošili su pokrajinu i utjerali
strah u kosti Englezima koji su se očito još oporavljali. Strah je mirisao u zraku, a
o imenima žestokih pljačkaša raspravljalo se prestravljenim šapatom kao da će
prizvati samoga vraga ako ih izgovore naglas.
Douglas. Randolph. Boyd.
Uhvati je slabost. Nemoj razmišljati o tome...
– Dvije tisuće funta? – začuje očito bijesnog Cliffa. – On nije normalan.
Otjerajte čovjeka. Više ne želim slušati zahtjeve.
Rosalin je čekala dok se muškarci nisu razišli, a potom ušla.
Spazivši je, Cliff se osmjehne, rastjeravši dio umora s lica. – Ah, Rosie, žao
mi je što si morala čekati.
– Je li sve u redu? – Očito nije bilo. Brat joj se jako promijenio otkad ga je
posljednji put vidjela. Rat je uzeo danak. Još je bio zgodan, ali izgledao je starije
od trideset dvije godine. I oštrije.
Odmahne rukom na njezinu zabrinutost. – Ništa što ne možemo riješiti. –
Pokaže joj da sjedne. – Što si trebala?
 Mogla je vidjeti da se trudi ne smijati dok je objašnjavala. Na kraju je
odmahivao glavom. – Znam da si joj rekao kako je premlada za jahanje, ali doista,
Cliffe, ima sedam godina. Ne vidim nijedan dobar razlog zašto bi sedmogodišnja
djevojčica bila premlada, a petogodišnji dječak ne bi.
Nagnuvši se natrag u svojoj stolici, Cliff ju je promatrao preko velikog
drvenog stola koji mu je služio za rad.
– Ovdje si dva dana i već je pronašla zaštitnicu? Pitao sam se koliko će joj
trebati da pronađe srodnu dušu.
Rosalin se namršti ne razumjevši ga. – Srodnu dušu?
– Zar ne shvaćaš? – Nasmije se. – Pobogu, ista je kao ti, Rosie-lin, uvijek
skače u nečiju obranu, pokušava ispraviti svaku nepravdu.
Zaprepašteno se namršti. – Ja to ne radim.
Nato se samo glasnije nasmijao. – Bože, lijepo je da si ovdje. Nedostajala si
mi. Žao mi je što te nisam mogao posjećivati češće u Londonu.
– Imao si posla. – Blago rečeno. U proteklih pet godina otkad je Robert
Bruce ustao iz groba poput Feniksa iz pepela poraza, brat joj je jedva imao
slobodnog vremena. Vidjela ga je samo dvaput u šest godina od onog
sudbonosnog putovanja u Škotsku.
– Nisam bio siguran da će ti sir Humphrey ikada dopustiti da me posjetiš –
reče ravnodušno.
Ni ona nije bila sigurna. Grof je tvrdio da je preopasno i...
Toplina joj se popne u obraze. – Mislim da je čekao da... ah... odlučim.
Cliff promijeni izraz lica. – I jesi li odlučila? Želiš se udati za njega? Neću
dopustiti da te Hereford prisili. Nije me briga što se približavaš zreloj dobi od
trideset godina... neću da se vežeš za čovjeka do kojeg ti nije stalo.
– Ne osjećam se kao da sam prestara s dvadeset dvije – nasmije se. – Ne
moraš se brinuti da me sir Humphrey prisilio na bilo što. Bio je vrlo strpljiv. Iako,
između nas, mislim da su i on i kralj postali beznadni u vezi s mojom odlukom.
– Jesi li sigurna da je sir Henry onaj pravi?
Nešto joj je u njegovu glasu zapalo za oko. Proučavala mu je lice, ali brat joj
je dobro skrivao misli. – Ne sviđa li ti se, Cliffe?
 – Nije pitanje sviđa li se meni, nego sviđa li se tebi, malena.
– Sviđa mi se – reče uz blag osmijeh. – Vrlo.
Iako je poznavala sir Henryja de Spensera samo nekoliko mjeseci, osvojio ju
je svojom otmjenošću i šarmom. Ako je hvaljeni engleski vitez također bio visok,
taman i mišićav, bila je sigurna da je sličnost s određenim škotskim pobunjenikom
posve slučajna.
– To je onda jedino važno – reče odlučno. Namršti se i htjela ga je pitati još
nešto, ali dometnuo je: – Moram priznati da mi je laknulo što ćeš se vratiti u
Brougham s Maud i djecom na kraju mjeseca kako bi se pripremila za vjenčanje
iako mi je vrlo drago vidjeti te.
Njezina teška snaha navaljivala je da se vrate u Cliffordovu utvrdu u
Cumbriji (gdje je Rosalin rođena i to joj je najbliže pravom domu), što je bilo
južnije i, samim time, sigurnije od „barbara“. Bilo je to poprilično udaljeno od
Berwicka, ali Cliff će ih povremeno moći posjećivati.
– Je li postalo tako jako loše? – upita.
Oklijevao je, ali onda joj je očito odlučio reći istinu. – Da. Škoti su se
ohrabrili kad je Edward otišao i netko ih treba zaustaviti ili...
Zastane i čvrsto stisne čeljust.
– Ili što? – upita.
– Ili ih se neće moći zaustaviti.
Prostrijeli ga pogledom. Činilo se nezamislivim da bi pobunjenici doista
mogli pobijediti. Zagrize usnu. Brat ju je pokušao držati podalje od rata i politike,
ali iz nekog je razloga počela ispitivati: – Pitaš li se ikad...
Posramljena time što je htjela reći, nije završila pitanje.
Ali Cliff je pretpostavio što želi pitati. – Ne pitam se, Rosalin. Moj je posao
pratiti zapovijedi i obavljati dužnost koju dugujem kralju.
Odjednom se osjećajući neodanom, osjeti žestok nalet ponosa na svoga
brata. Bio je poslušan i odan – jedan od najvećih vitezova u Engleskoj – i voljela
ga je. Naravno da je činio ispravnu stvar.
– Pođi na jahanje do sajma, Rosalin, i povedi svojega malog križara. Roger
će ići jahati s nekima od mojih vitezova; možete ići s njima. Mislim da će biti
ponosan što teti može pokazati svoje nove vještine koje je stekao kao štitonoša.
Norham je siguran kao Berwick. Čak se ni Bruceovi fantomi ne bi usudili
pokušati išta pokraj jednoga od najbolje opremljenih dvoraca usred bijela dana.
 2. POGLAVLJE

U natoč bratovu upozorenju, Rosalin nije ni sanjala da bi moglo biti tako loše.
Samo pet kilometara dijelilo je Berwick-upon-Tweed od Norhama, ali u
trenutku kad su napustili okolicu velikog brežuljka, kao da su ušli u drugi svijet.
Zemljoradnički krajolik koji je pamtila otkad je prolazila kroz Berwick na
putovanju na jug iz dvorca Kildrummy bio je gotovo neprepoznatljiv. Svako drvo,
svaka vlat trave, svaka građevina nosila je ožiljak od spaljivanja. Međutim, nije
opustošena samo zemlja, jednako su prošli i ljudi. Mogla je vidjeti strah na
utučenim, beznadnim licima seljaka kad bi podigli pogled od posla i promatrali
veliku skupinu vitezova, dama i vojnika na konjima.
Srce joj se slomilo. – Moj Bože, tko je to učinio?
Nije shvatila da je izgovorila misli naglas dok joj trinaestogodišnji nećak
Roger koji je jahao pokraj nje nije odgovorio. – Sam kralj Kapuljača. Uzurpator
je ovdje poveo svoje ljude prošloga rujna. Krenuo je sa zemljom grofa od Dunbara,
a potom preko brda Cheviot stigao u Northumberland gdje je harao i pljačkao
južno sve do Harbottlea i Holystonea gotovo dva tjedna između blagdana Male
Gospe i Dana svete Cisse prije nego što se povukao natrag u svoju razbojničku
rupu.
Rosalin je čula za prodore Roberta Brucea dok je bila na dvoru u
Whitehallu prošloga ljeta nedugo nakon što se kralj Edward vratio u London.
Cumberland je doživio sličnu sudbinu mjesec prije, prisjetila se. Ali nikad nije
zamišljala... ovo.
Cliff je u to vrijeme bio na sigurnom u Broughamu s milostivom Maud pa
Rosalin nije zanimao svaki detalj kao inače. Nije željela riskirati da čuje njegovo
ime.
– Ti jadni ljudi – reče. – Zar nije bilo nikoga da ih obrani?
Roger stisne usta i stegne je u srcu. Bio je toliko nalik Cliffu kad je imao
toliko godina: visok i plavokos, a vitka mladenačka građa već je upućivala na to da
će postati zastrašujući vitez. Također, Roger je poput Cliffa bio tvrdoglav,
odlučan i vatreno ponosan s velikom dozom samopouzdanja. Odisao je tom
nepobjedivošću kao i većina mladih ljudi koji su vježbali kako bi postali vitezovi,
ali još nije vidio pravu borbu.
– Većina garnizona u Berwicku i Norhamu otišla je s kraljem Edwardom
prije mjesec dana. Nitko nije očekivao da će Bruce napasti – i to tako brzo. Otac
još nije ni bio imenovan guvernerom dvorca.
Roger je bio previše promišljen da bi kritizirao Cliffova prethodnika, Johna
Sparka, ali Meg nije. – Ne brini se, teta – reče okrećući se kako bi je pogledala. –
Prokleti pobunjenici više neće pokazati svoja odvratna lica u ovom kraju. Ne dok
je otac na vlasti.
Roger i Rosalin razmijene poglede pokušavajući ne nasmijati se. Očito nije
on jedini naslijedio Cliffov ponos.
Roger se nagne i nježno promrsi sestrinu kosu. – Tu si u pravu, derište. Otac
dobro brani područje. Bruce se ne bi usudio napasti. Dovraga, kladim se da bi čak
i Crni Douglas i Đavolji Namjesnik Boyd podvili rep i pobjegli pred očevim
ljudima.
Rosalinino srce snažno udari o rebra na spomen njegova imena. To nije bila
rijetka pojava jer se ime Bruceova nemilosrdnog namjesnika provlačilo kroz priče
gotovo često kao i Robert Bruce, Bruceovi fantomi ili Crni Douglas.
Svi su čuli za Robbieja Boyda. Bio je jedan od najomraženijih, najmrskijih i
najstrašnijih ljudi u Engleskoj.
Poznat osjećaj krivnje probudio se u njoj i svezao joj želudac u čvor. Nije
znala... nije shvaćala da je muškarac kojeg pušta Robbie Boyd. Čak je i u to vrijeme
već stekao određenu slavu boreći se uz Williama Wallacea u prvim danima rata.
Priča se da mu je Wallace toliko vjerovao da je ostavio Boyda na čelu svoje vojske
umjesto sebe iako Boyd u to vrijeme nije imao ni dvadeset godina.
Dovoljno je bilo osloboditi jednog od Wallaceovih ključnih zapovjednika,
ali u idućih šest godina stanje se znatno pogoršalo. Dok se borio za Brucea,
Boydov je ugled narastao do nevjerojatnih razmjera. Čak su i u Londonu, daleko
od rata, o njemu pričali s neobičnom mješavinom užasa, divljenja i gađenja.
Ne znajući, pomogla je osloboditi jednog od najozloglašenijih škotskih
pobunjenika. Svaka priča koju je čula – a bilo ih je dosta – mučila ju je i tjerala da
preispituje je li učinila ispravnu stvar.
 U početku nije dvojila. Čovjek kojeg je tjednima promatrala nije mogao
imati tako crnu dušu kao što su pričali. U njemu je postojala dobrota – imao je
plemenito srce – bila je uvjerena u to. Međutim, tijekom godina, kako su priče
postajale mračnije, počela je sumnjati u sebe. Je li joj njegova privlačnost zamazala
oči? Je li zaluđeni pogled mlade djevojke na mukama prve zaljubljenosti učinio da
vidi stvari koje ne postoje?
Nije to željela misliti, ali sigurnost koju je nekoć poznavala odavno je iščezla.
Jedina utjeha bila je da joj brat nikad nije posumnjao da je imala išta s
bijegom ozloglašenog zatvorenika. Boyd je održao riječ – u vezi s objema stvarima.
Učinio je da izgleda kao da su njegovi ljudi nadjačali vojnike i potom ga oslobodili
i nije ubio nikoga od bratovih ljudi. Ironično, taj dio počeo je najviše mučiti
njezina brata: zašto jedan od najžešćih, najnemilosrdnijih ratnika u Škotskoj nije
ubio ljude kad je imao priliku? Posebno nakon što Boydovo suzdržavanje od
ubijanja nije bilo nagrađeno ranije. Brat joj nije volio nedosljednosti i zagonetke
i godinama je živjela u strahu da će otkriti njezinu ulogu u bijegu.
Lov na Boyda postao je osoban za Cliffa. Činjenica da je držao jednoga od
Bruceovih najopasnijih razbojnika, a ovaj mu je pobjegao kroz prste, bila je mrlja
na inače neokaljanoj vojnoj karijeri.
Cliff će biti bijesan ako ikada otkrije istinu. Još gore, bit će razočaran – to
je nešto što o čemu nije mogla ni razmišljati. Brat je bio jedina konstanta u njezinu
životu i njegovo odobravanje – njegova ljubav – značilo joj je sve na svijetu.
Nikada ne smije doznati što je učinila.
– Nadam se da će pokušati – reče Meg. – Onda će ih otac poklati, odrubiti
im glave i nabiti ih na vrata, pa će ih svi vidjeti na ulazu u dvorac i znati da je otac
najveći vitez u Engleskoj. Ne – okrene se kako bi joj Rosalin mogla vidjeti ljutito
maleno lice – u kršćanskom svijetu.
Roger se nasmije i opet joj promrsi kosu prije nego što je odjahao naprijed i
pridružio se prijateljima. Rosalin se nadala da su završili s tim, ali, nažalost, ljudi
su se nastavili prisjećati nekih od najstrašnijih priča i zlodjela pripisanih Crnom
Douglasu i Robbieju Boydu. Priča o onome što je postalo poznato kao
Douglasova smočnica bila je najgora. Svi ti ljudi ubijeni, bačeni u toranj i onda
spaljeni? Naježi se.
 Kako muškarac s tako dječačkim nadimkom kao što je Robbie može učiniti
tako grozne stvari? To ne može biti istina.
Naposljetku je morala tražiti Rogera da prestane – uzrujavao je sestru – ali
zapravo je ona bila uzrujana. Meg, koja je upijala svaku riječ, pobunila se, ali
Rosalin joj je odvratila pozornost dopustivši joj da nakratko drži uzde i naučivši
je pokrete rukama kako bi upravljala konjem.
Trebalo im je manje od pola sata da stignu u selo. Dok su Rosalin, Meg i
dvoje sluga ostavljeni da istraže brojne štandove na sajmu uzduž glavne ulice u
selu, Roger i ostatak bratovih ljudi odjahali su na brežuljak do dvorca kako bi se
sastali sa zapovjednikom garnizona, vjerojatno raspraviti o onome o čemu su
uvijek raspravljali: o ratu i Robertu Bruceu.
Jutro je bilo prohladno i kako je dan odmicao, postajalo je sve hladnije kako
su se oko njih skupljali sivi oblaci. Iako su i ona i Meg nosile ogrtače s kapuljačama,
Rosalin je odlučili kupiti nekoliko dodatnih vunenih pokrivača za povratak u
Berwick.
Svjesna da se približava trenutak kad će se morati naći s Rogerom i ostalim
vojnicima, brzo je pokupila dvije tkanine svijetloplave, žute i sive boje. Upravo ih
je spremila kad je začula neobičan povik.
Inače na to ne bi obraćala pozornost – na sajmovima je često bilo glasno i
bučno – ali iz nekog je razloga osjetila ledene trnce kako joj prolaze niz
kralježnicu.
I Meg je zasigurno osjetila nešto neobično. – Što je to bilo?
Stajale su na suprotnom kraju glavne ulice, pokraj mjesta gdje su se trebale
naći s Rogerom, i bilo je teško kroz gužvu i štandove vidjeti drugi kraj sela odakle
je došao zvuk. – Ne znam, ljubavi. Vjerojatno ništa.
Ali bilo je nešto. Netom nakon što je progovorila, začulo se još uzvika. Već
kaotičan i pretrpan sajam u sekundi se pretvorio u pravi pakao.
Zgrabila je ruku žene koja je protrčala pokraj nje. – Što se događa? – upita.
Ženino je lice problijedjelo od straha. – Napad, milostiva. Pobunjenici
napadaju sajam!
Zatečena, Rosalin joj odmah pusti ruku i žena nestane u moru ljudi koji su
preplavili ulicu i slijevali se prema njima. To ne može biti napad. Ne usred bijela
dana. Ne u Norhamu. Čak se ni Škoti ne bi usudili tako rugati autoritetu njezina
brata.
Ali jesu. Oh, Bože, što će učiniti?
Smrzne se jer se nikad u životu nije toliko uplašila. Kad je netko povikao: –
Požar! – strah se samo povećao.
Odjednom osjeti oštar udarac po ruci. – Teta Rosalin?
Spustivši pogled na maleno, očito prestravljeno lice svoje nećakinje koja se
trudila ne izgledati uplašeno, Rosalinine se misli u trenu raščiste. Pribrala se ne
pokazujući nimalo straha koji je osjećala iznutra. Meg ju je trebala. – Nemaš
razloga brinuti se, draga, loši nam ljudi neće...
Zastane. Širom otvori usta. Mili Bože. Iza mora ljudi u pokretu prvi put
spazi napadače i sve što je htjela reći – sve što je mislila da zna o ratnicima,
vitezovima i vojnicima – ispari poput zapaljene baklje uronjene u vodu.
Prekrižila bi se da je mislila kako će je to zaštititi. Ali ništa je nije moglo
zaštititi od tih ljudi.
Razbojnici. Gusari. Barbari. Nadimke škotskih radnika smatrala je
pretjeranima. Ali nisu bili. Pljačkaši nisu nimalo sličili sjajnim engleskim
vitezovima odjevenim u oklope s raznobojnim ogrtačima i barjacima. Nosili su
tamne kacige i kapute od neobrađene kože od kojih su neki imali čelične zakovice.
Nekoliko ih je nosilo čelične verižnjače, ali i one su bile zatamnjene. Međutim,
najstrašnija od svega bila su oružja zakvačena za svaki centimetar njihovih
golemih prsa. Nikad u životu nije vidjela toliko helebardi, mačeva, čekića i
kopalja.
Ako su vitezovi bili likovi iz bajke, Škoti su bili stvorenja iz noćnih mora.
Izgledali su grubo, nasilno i apsolutno smrtonosno. Nije ni čudo što su škotske
pljačkaše uspoređivali s Vikinzima. Užas koji su njezini preci zacijelo osjećali
gledajući brodove kako se približavaju njihovim obalama sigurno je isti kao što
njezini sunarodnjaci osjećaju gledajući divlje Škote kako jašu preko granice.
Mogla ih je vidjeti samo šačicu, ali to je bilo dovoljno. Sve misli da im se
sklone s puta ili sakriju pale su u vodu.
– Moramo stići do dvorca – reče Meg i prestravljenim slugama. Bit će
zaštićeni iza zidina dvorca. Dvorac Norham bio je jedan od najbolje zaštićenih
utvrda na granici, gotovo neprobojan kao dvorac Berwick. – Tamo ćemo biti
sigurni – uvjeravala je djevojčicu razrogačenih očiju. – S Rogerom i ostatkom
ljudi.
Nažalost, Roger nije bio u dvorcu.
Rosalin zgrabi Meginu ruku i pojuri u gužvu s dvoje sluga iza sebe, kada
začuje divljačko udaranje kopita ispred sebe.
Oh, Bože, ne, molim te da to nije...
Ali njezina molitva nije uslišana. U magli vitezova i vojnika koji su prolazili
pokraj njih ugleda nećaka blizu kraja skupine. Zacijelo su se već približavali njoj i
Meg kad su shvatili što se događa.
Koliko im se Cliffovih ljudi pridružilo? Nije prebrojila ranije. Dvadeset?
Možda malo više?
Protiv koliko neprijatelja? Nije znala, samo se molila da ih bude dovoljno.
Udarci čelika o čelik bili su zaglušujući – i znatno bliži nego što je očekivala.
Nekoliko žena u gužvi prestravljeno je vrištalo. Jedna od služavki počela je plakati
iza nje. Dim je postajao gušći i pretvarao nebo u noć.
Rosalin pogleda niz ulicu i na manje od deset metara ugleda bratove ljude
kako razmjenjuju udarce mačevima s napadačima. Uzdahne s olakšanjem vidjevši
da su Škoti brojčano nadjačani omjerom otprilike dva na jedan. I, hvala Bogu,
Roger se nalazio iza, daleko od borbe.
Ali olakšanje nije dugo potrajalo. Dvojica su vitezova iz kućanstva njezina
brata pala pod mačevima neprijatelja u sekundi. Užasnuto vrisne. Jedni od
najžešćih boraca njezina brata upravo su sasječeni poput maslaca.
Brzo skrene pogled. Iako je očajnički željela gledati i pobrinuti se da je Roger
dobro, morala je odvesti Meg na sigurno.
Rosalin se pokušala probiti kroz mnoštvo koje je usporilo kad su se ljudi
počeli okretati kako bi gledali – kao i ona – borbu koja se odvijala u neposrednoj
blizini. Nekoliko glasova odjekne oko nje s ohrabrujućim, vrlo maštovitim
riječima za engleske vojnike. Prisilila se ne gledati dok se pokušavala usredotočiti
da odvede Meg na sigurno.
 Meg je, međutim, još uvijek gledala. Upravo su stigli do mjesta gdje je cesta
ulazila u selo i krenuli uzbrdo prema dvorcu, kad je vrisnula i pokušala se
istrgnuti.
Rosalin se okrene. – Što je bilo, Meg? Što nije u redu?
Djevojčica pokaže prema selu. – Razbojnik drži Rogera.
Rosalinin se želudac okrene. Kroz gomilu ljudi koja se još uvijek pokušavala
probiti do izlaza iz sela, kroz prašinu podignutu borbom, kroz crni dim i
plamenove koji su gutali selo, mogla je vidjeti da Meg govori istinu. Rogera su
skinuli s konja i jedan od pobunjenika držao ga je u zraku za šiju poput šteneta.

Oko za oko. Clifford će se izbezumiti.

Robbie se smijao iza hladnog čelika svoje zatamnjene kacige dok je
promatrao kako jedno od najvažnijih sela u sjevernoj Engleskoj nestaje u
plamenu. Nije osjećao ništa osim zadovoljstva zbog dobro obavljena posla.
Sažaljenje u njemu davno je istrošeno.
Možda je u pitanju bilo silovanje njegove sestre ili pogubljenje brata, ili
kilometri i kilometri škotske suhe zemlje koja je ostala iza engleske vojske, tijela
lordova raščetvorena konjima, glave prijatelja na vratima ili bilo koje od bezbroj
gadosti kojima je svjedočio nakon što je gledao kako mu očevo spaljeno tijelo visi
s greda. Ali u jednom trenutku u posljednjih petnaest godina njegova je mržnja
prema svim engleskim stvarima bila potpuna.
I za njega nitko Englesku nije utjelovljivao više od Roberta Clifforda. Sir
Roberta Clifforda, ispravio se. Clifford je bio samo još jedan u dugom nizu
engleske kopiladi koja je svoj viteški status nosila kao ogrtač licemjerja kao da
može sakriti nepravdu tiranije iza blistavog štita viteštva.
U pitanju nije bio samo oportunistički pokušaj da pokore njihovu zemlju i
uzurpiraju tron od suverene države – iako je to bilo dovoljno. Po Robbiejevim
mislima uvijek se motao prijatelj koji je izgubio život pod Cliffordovim
zapovjedništvom. Thomas Keith, član njegova klana i prijatelj iz djetinjstva,
pobjegao je iz zatvora Kildrummy i poginuo samo dva dana poslije.
Njihovo je spašavanje za Thomasa došlo prekasno. Ozljede koje mu je
nanio Cliffordov vojnik pokazale su se preteškima.
 Robbie se namršti kad ga je sustiglo još jedno sjećanje. Činilo se da postoji
jedna iznimka u mržnji svih engleskih stvari. Još se uvijek sjećao zaprepaštenja kad
je podigao pogled u toj vražjoj jami gdje je mislio da će provesti svoju posljednju
noć i shvatio da je osoba koja ga je spasila žena, a usto i Engleskinja. Pretpostavio
je da je njihov anđeo čuvar (kako su njegovi ljudi počeli zvati osobu koja im je
donosila hranu) jedna od škotskih služavki koje su ostale u dvorcu kad je zauzet.
Uslijedilo je još jedno sjećanje. Ono na najmekše, najslađe usne koje je
okusio u životu. Usne koje je, kao prvo, bilo potpuno pogrešno okusiti.
Zahvaljujući ogrtaču i tami, vidio joj je lice samo u sjeni, ali ako je djevojka imala
osamnaest godina, pit će napoj koji Englezi zovu brendi cijeli tjedan.
Čak i nakon šest godina, još nije mogao shvatiti zašto je to učinio. Možda
zato što je bila tako mlada i nevina, a predugo je živio u paklu. Možda zato što je
shvatio zašto mu je pomogla i bio je neočekivano ganut. To nije bio prvi put da je
mlada djevojka mislila kako je zaljubljena, ali zasigurno se dogodio u najboljem
trenutku. Želio joj se zahvaliti. Još uvijek to želi. Ali nakon što je sve te godine
pokušavao otkriti tko je, gotovo se počeo pitati je li je umislio.
Neobično je što je još uvijek uopće mislio na nju, posebice kad su sjećanja
budila misli na neke od najmračnijih dana njegova života.
Zahvaljujući Cliffordu.
Ali Robbie će engleskog baruna naposljetku natjerati na koljena, u to je bio
vraški siguran. Drski gad ovo neće moći zanemariti. Tako odvažan napad točno
u srcu njegove „oblasti“ bio je izravna uvreda za Cliffordov autoritet i pokazat će
mu da ne postoji ništa što se ne bi usudili učiniti. Dovest će ga do stola. Potpisat
će prokleto primirje i platiti dvije tisuće funti kao i svi ostali.
Izvesti takav napad u sjeni jednoga od najvećih engleskih garnizona na
granici bio je hrabar pothvat čak i za člana Čuvara Visočja. Ali Robbie je sve
isplanirao do najsitnijeg detalja. Uvijek je bio takav. Bruceov rat dijelom je bio
tako uspješan zahvaljujući tome. Učili su iz Wallaceovih uspjeha i ne samo da su
ih nadograđivali nego i unapređivali. Zastrašujuće, divlje „gusarske“ pljačke za
koje su ih Englezi optuživali postale su disciplinirani napadi, dobro organizirani
i profesionalno izvedeni.
 Do sada je sve teklo točno po planu. Dobro, osim što se tiče vojnika. Ali
njegovi su se ljudi uspijevali nositi s neočekivanim otporom. Doista brzo, činilo
se – iako su bih brojčano nadjačani u omjeru od najmanje dva naprema jedan.
Opet se osmjehne. Ovo možda nije dovoljno opasan zadatak za Čuvare
Visočja, ali Robbie je poveo svoje ljude i dobro ih je naučio.
Iako je došao u napast da se i sam pridruži zabavi, bio je vođa i morao se
držati podalje i pobrinuti se da nešto ne krene po zlu.
Jednoga oka na borbi koja se odvijala niz ulicu, gledao je kako dvojica
njegovih ljudi utovaruju žitarice, dobra i novac kojima će se idućih nekoliko
mjeseci plaćati kraljeva vojska na teretne konje koje su poveli u tu svrhu. Osim
nekoliko kokoši, nisu gubili vrijeme na životinje. Samo bi ih usporavale, a za
razliku od uobičajenih pljački izvršenih dovoljno daleko od bilo kojeg dvorca,
odavde će morati brzo nestati.
Ukoči se kad mu je prišao Seton koji je nadgledao ljude što su podmetali
požare. Po ljutitu koraku, Robbie je pretpostavljao što će reći.
– Mislio sam da si rekao kako nitko neće biti ozlijeđen.
Robbie stisne čeljust. – Dao sam iste zapovijedi kao kralj: nitko ne smije biti
ozlijeđen osim ako se bude opirao. To je milost koju, moram istaknuti, tvoji
engleski sunarodnjaci ne uzvraćaju tako često. Ali, kao što vidiš – pokaže na
vojnike – opiru se.
Setonovo lice bilo je skriveno iza kacige, ali Robbie je vidio kako ga je
pogledao ispod oka kad je izrekao riječ sunarodnjaci. Iako je odrastao u Škotskoj,
Seton je rođen u Engleskoj, gdje mu je većina obiteljske zemlje i Robbie mu nikad
nije dopustio da to zaboravi.
Bili su partneri predugo da bi se Seton tako lako uhvatio. – Rekao sam ti da
je ovo loša zamisao. Previše je opasno. Ali Clifford te uštipnuo za ponos i sad ti
moraš uštipnuti njega. Čak i po cijenu toga da svi završimo obješeni.
Robbie još jače stisne čeljust. Bio je dobro svjestan Setonova mišljenja o
tome. Ono što je započelo kao nesretno partnerstvo između njih u Čuvarima
Visočja nikad se nije pretvorilo u nešto više bez obzira na namjeru njihova vođe,
Tora „Poglavara“ MacLeoda. Naučili su podnositi jedan drugoga, raditi zajedno
i oslanjati se jedan na drugoga kad su morali, ali nikad se neće moći slagati.
 Ako išta, napetost između njih pogoršala se od tog nesretnog sparivanja u
prvim danima rata. Setonovo nezadovoljstvo načinom na koji su dobivali ovaj rat
raslo je neko vrijeme. Ali da su se igrali vitezova kako je Seton želio, još bi bili
odmetnici „izgubljeni“ na prokletom Otočju.
– Ne radi se o ponosu – Robbie reče ljutito, unatoč zakletvi da nikad neće
dopustiti da ga Seton iživcira. – Radim svoj posao. Bruce treba hranu i primirje.
Ako imaš problem s tim, obrati se kralju.
– Namjeravam.
Muškarci su zurili jedan u drugoga, što se dogodilo već prokleto previše
puta za izbrojiti. Seton napokon odustane – i to se dogodilo previše puta. Možda
je rođen u Engleskoj, ali odrastanjem u Škotskoj ipak je stekao neku pamet. Znao
je da ne treba izazivati Robbieja. Zaslužio je svoj ugled.
Seton odmahne glavom promatrajući razaranje oko sebe. – Gdje je,
dovraga, pravda u ovome?
Pitanje nije bilo usmjereno njemu, ali svejedno je odgovorio. – Oko za oko,
to je jedina pravda koju Englezi razumiju. Ako tražiš išta drugo, naivan si.
– Bolje biti naivan nego mrtav. – Seton je gledao Robbieja u oči. – Ili
praktički mrtav.
Robbie ga pogleda ispod oka. Što je, dovraga, time mislio?
Prije nego što je stigao pitati, Seton reče: – Imamo ono što nam je potrebno.
Trebalo bismo krenuti, za slučaj da je u blizini još Cliffordovih ljudi.
Robbieju je trebao trenutak da shvati što je Seton mislio, ali kad je pogledao
niz ulicu u vojnike protiv kojih su se borili, shvatio je nešto što nije primijetio
prije: oklope nekih od vitezova iz Cliffordova kućanstva.
Pobogu, ovo je još bolje nego što je mogao očekivati! Pljačka u srcu
Cliffordove oblasti i pobjeda nad njegovim ljudima?
Osmjehne se. – Ne brini se. Uskoro ćemo krenuti. Dečki su skoro gotovi.
Zapovjedio je dvojici muškaraca koji su tovarili teret na konje da završe i
sam im pomogao zavezati posljednje vreće.
Seton je ostao okupiti preostale ljude kad je jedan od Robbiejevih vojnika
dojurio do njega. Unatoč kacigi, Robbie ga je odmah prepoznao po sitnoj građi.
Malcolm Stewart, daleki član njegova klana, možda je imao samo sedamnaest
godina i bio upola manji od većine muškaraca oko njega, ali borio se sa srcem lava.
– Kapetane – reče nervozno. – Imamo problem.
– Kakav problem?
– Sir Alexander ima Cliffordova sina.
Robbie se ukipi. U graji borbe koja se odvijala posvuda oko njega, pomislio
je da ga nije dobro čuo. – Što si rekao?
– Lord Fraser ima Cliffordova sina.
Robbie promrmlja kletvu kao da je molitva. Nije mogao vjerovati. Kako je
to moguće? Je li mu se sreća uistinu toliko osmjehnula? – U čemu je prokleti
problem? Uzmite ga!
Ako zatoče Cliffordova sina, engleski zapovjednik neće imati izbora. Morat
će pristati na njihove zahtjeve.
Robbie nije mogao isplanirati išta savršenije od toga.
– Nije u tome problem. Problem je milostiva, kapetane. Neće pustiti
dječaka, a sir Alexander je ne želi ozlijediti.
Koliko god mu je bio drag MacLeodov mlađi brat po braku, Alexander
Fraser bio je vitez i, poput njegovih engleskih protivnika, previše galantan.
Robbie ih je pokušao vidjeti. Ne spazivši ih, shvati da su zasigurno daleko
od glavnoga dijela vojske. – Odvedi me do njih.
Ali napravili su samo nekoliko koraka prije nego što je Robbie čuo zvuk koji
mu je govorio da ih je sreća upravo napustila.
– Vrata! – Seton vikne upozoravajući.
Robbie opsuje. – Vidim.
Engleski garnizon očito je odlučio napustiti udobnost i zaštitu kamenih
zidova i doći sunarodnjacima u pomoć, vjerojatno zbog dečka.
Robbie i njegovi ljudi predugo su se zadržali. Ali nije imao namjeru ostaviti
dječaka. Sada ga je mogao vidjeti – a i problem ogrnut dekom. Žena mu je bila
okrenuta leđima, ali čvrsto je držala dječaka pokušavajući ga istrgnuti od Frasera
kojemu je očito bilo neugodno i koji se trudio odvojiti je od dječaka koliko je
mogao a da ne bude previše grub i očito se patio koliko i ona.
 Žena je bila uporna, Robbie joj je to morao priznati. Nije puštala. Pamtio je
nekoliko takvih na Visočkim igrama.
Opet opsuje bacivši pogled na brdo. Vojnici iz dvorca brzo su im se
približavali.
Čvrsto stisne usta. Nemaju vremena za to. Sam će se pobrinuti za problem.
 3. POGLAVLJE

R osalin je morala nešto učiniti jer nitko drugi očito nije mogao. Vitez koji je
bio dovoljno blizu da priskoči Rogeru u pomoć trudio se ne izgubiti vlastiti
život. Ljudi njezina brata – vitezovi okorjeli u borbi i vojnici – padali su kao da
su obični neiskusni štitonoše. Roger je bio neiskusni štitonoša. Ne bi izdržao duže
nego što bi ratniku trebalo da zamahne ogromnim dvoručnim mačem.
Klekne i uhvati Meg za ramena. – Idem po Rogera.
– I ja želim...
Očekujući djevojčičinu reakciju – vjerojatno zato što je bila ista kao i
njezina – Rosalin je prekine. – Trebam tvoju pomoć. Trebam da otrčiš na to brdo
koliko god brzo možeš i kažeš im da moraju poslati vojnike. Reci im da je sin lorda
Clifforda u opasnosti. Možeš li to učiniti?
Meg nesigurno kimne.
Ne želeći se pouzdati u to da će dijete održati obećanje, Rosalin je prepusti
u naručje krupnije od dviju služavki, uz strogo upozorenje da je ne pušta dok nisu
na sigurnom iza zatvorenih vrata.
Rosalin nije bila sigurna da je ikada trčala tako brzo. Molila se svaku
sekundu koja joj je trebala da se probije kroz gužvu i pređe put do nećaka. Samo
da nisam zakasnila...
– Moj će te otac ubiti zbog ovog! Sve će vaše pobunjeničke glave nabiti na
kolce!
Gotovo je uzdahnula od olakšanja čuvši Rogerov glas – iako je željela da je
taj neporecivi Cliffordov ponos pokazivao malo više opreza pri izricanju prijetnji
velikim, zastrašujućim barbarima s oštrim mačevima. Njezin previše
samouvjereni trinaestogodišnji nećak koji se namjerio postati strašnim vitezom
poginut će zbog svojih riječi.
Proguravši se između posljednjih nekoliko seljaka u bijegu, napokon ga je
mogla vidjeti. Škot ga je još držao za vrat, a Rogerov mač bio mu je pod nogama
jer je razoružao mladića umjesto da ga je ubio. Hvala Bogu!
 – Pusti me, dovraga! – Roger se bacao i vukao ruku muškarca koji ga je
držao.
– Pusti ga! – Rosalin poviče ponovivši nećakov zahtjev. Pojurivši naprijed,
baci se između njih.
Nije znala koji se od njih više iznenadio. Ispod čeličnih kaciga mogla je
vidjeti da su obojica razrogačili oči.
Pobunjenik prvi dođe k sebi. – Maknite se, milostiva – reče istim,
iznenađujuće dobrim normanskim francuskim koji je i ona govorila. Iako je tečno
govorila engleski kojim su se češće sporazumijevali ljudi na sjeveru i granici,
francuski je bio jezik plemića i dvora. – Ne želim vas ozlijediti.
– Onda ga pusti! – reče ljutito, čvrsto se uhvativši za nećaka i pokušavajući
ga istrgnuti iz ratnikova stiska.
Njezina pojava u nećakovim pokušajima da se oslobodi probudila je novi
gnjev. Zajedno su se borili protiv znatno krupnijeg ratnika i trudili se osloboditi
Rogera iz njegova stiska koji je nalikovao škripcu.
Gotovo su uspjeli. Roger je kao i ona vidio da ratnik neće izvući oružje, ne
dok je ona tamo (očito su postojali neki tragovi kavalirstva čak i među barbarima),
i to su iskoristili.
Započela je žestoka vikinška igra povlačenja konopa, a Rosalin se
pokušavala ubaciti između Rogera i ratnika. Ako se moglo suditi po njegovu
psovanju – po tonu je pretpostavljala da psuje jer je govorio na gaelskom – njihov
je trud uzimao danak.
Napokon je oslobodila Rogerovu verižnjaču iz ratnikova stiska (držao je
nju, a ne Rogerov vrat kao što je mislila) i umalo ga oslobodila, kad je iza sebe
začula konjski galop.
Okrene se i ugleda ogromnu sjenu od koje joj je stalo srce i sledila se krv
prije nego što ju je progutala tama. Instinktivno je vrisnula i podigla ruke kako bi
zgrabila stvar koja joj je prekrivala glavu. Bila je gruba, oštra i mirisala je na travu.
Ne, žitarice, shvatila je. Ječam.
Prokleta zvijer stavila joj je vreću na glavu!
Borila se strgnuti je, prekasno shvativši svoju pogrešku. Pustila je Rogera.
Samo sekundu, ali bilo je dovoljno. Zastrašujuća sjena izviknula je neku zapovijed
na gaelskom, vjerojatno ratniku koji je držao Rogera, i ruka je uhvati oko struka.
Barem je mislila da je u pitanju ruka, iako je više sličilo čeličnoj kuki. A ona je bila
riba!
Uzdahne, previše zaprepaštena da bi vrištala, a on je u jednom pokretu
podigne sa zemlje i nimalo nježno prebaci preko krila.
Rebra i trbuh susreli su se s kameno tvrdim mišićima njegovih bedara s
dovoljno sile da joj u jednom naletu izbiju zrak iz pluća.
Odjednom je sustigne stvarnost situacije. Otimaju je. Strah joj je kolao
venama paleći svaki primitivni nagon u njoj. Boriti se. Bježati. Preživjeti.
Vrištala je i divljački se bacala u njegovu krilu pokušavajući se osloboditi, ne
mareći za činjenicu da jašu brže nego što je jahala ikad u životu. Riskirala je s
udarcem o zemlju. Bila bi to bolja opcija.
Otmičar izusti psovku prepoznatljivu na svakom jeziku i jedna velika ruka
prekrije joj stražnjicu kako bi je čvršće pridržavala uz njega.
Od zaprepaštenja kad je osjetila muškarčevu ruku na tako intimnom dijelu
tijela sledio joj se svaki mišić.
Zaboravila je disati.
Mogla je osjetiti veličinu njegova dlana, dužinu svakoga prsta dok je ruka u
rukavici držala meko meso. Njegov je stisak bio čvrst, ne grub ili prijeteći na bilo
koji način, ali krv joj se i dalje ledila od užasa.
– Ne miči se – upozorio ju je tiho, s promuklim gaelskim naglaskom koji je
njegovu engleskom pridavao nešto od čega se naježila. – Nećeš puno pomoći
dečku ako razbiješ glavu o kamenje.
Roger! Oh, Bože, bio je u pravu. Iako je očajnički pokušavala pobjeći, nije to
mogla učiniti bez Rogera.
Međutim, nisu samo otmičarove riječi utišale njezinu želju za borbom.
Tome je pridonijela i iznenadna svijest o dijelu njega na kojem joj je bio nasađen
trbuh. Vrlo velik, vrlo čvrst dio koji ju je podsjećao da za ženu postoje puno gore
sudbine od otmice.
Svaka strašna priča koju je ikada čula o Škotima u tom trenutku – najgorem
trenutku – pala joj je na pamet. Silovanje, mučenje, Bog zna kakvi sve odvratni
načini za umrijeti koje mogu smisliti ispunili su joj glavu užasnim slikama i
natjerali je da učini kako je zapovjedio. Zasad.

Što, dovraga, nije u redu s njim? Očito je Robbie zanemario određena područja
života u zadnje vrijeme ako je mahnito vrpoljenje žene – i to engleske žene – bilo
dovoljno da ga probudi.
Bilo je to prokleto neugodno. Čak sramotno. Naježio se od pomisli o
sranjima koja će čuti od MacSorleyja ako ikada dozna. Uvijek se moglo računati
da će Erik „Sokol“ MacSorley popraviti raspoloženje tijekom napetih, opasnih
zadataka Čuvara Visočja, ali Robbie je više volio kad se nije šalio na njegov račun.
Činjenica da se Robbie, koji mrzi sve englesko, ukrutio poput momka s
Engleskinjom svakako bi bila dovoljna.
S toliko voljnih Škotkinja koje su mu se bacale pod noge, nikada nije
razmatrao da ih potraži južno od granice. Njegov ugled kao najsnažnijeg
muškarca u Škotskoj njegovan na Visočkim igrama tijekom godina nije bio
beskoristan. Osim Gregora MacGregora, čije je ratno ime „Strijela“ svjedočilo
vještini s lukom i strijelom, a ne ugledu najzgodnijeg muškarca u Škotskoj, Robbie
je imao više obožavateljica i od koga. Usto, ako je ikada vidio privlačnu
Engleskinju (a trenutačno se nije mogao sjetiti ni jedne), čim bi otvorila usta,
svaka iskra požude zasigurno bi umrla hladnom, brzom smrću.
Dovraga, žena prebačena preko njegova krila vjerojatno je dovoljno stara da
mu bude majka ako je jedna od Cliffordovih služavki, kao što je isprva
posumnjao.
Spusti pogled na ruku koja je još uvijek držala iznenađujuće zaobljenu i
čvrstu stražnjicu prekrivenu pokrivačem provirujući ispod jutene vreće koju je
uzeo negdje iz njihova plijena kako bi joj je prebacio preko glave. Namršti se i
ponovno promisli. Možda ipak nije tako stara.
Pretpostavljajući zbog čega se prestala vrpoljiti, makne ruku. Došao je u
iskušenje da joj kaže kako su njezini strahovi neosnovani. Nije odobravao
silovanje žena, a Bog se smilovao čovjeku pod njegovim zapovjedništvom koji je
razmišljao drugačije. Ali sumnjao je da će mu vjerovati. Ako je išta naučio iz
sudjelovanja u ovom ratu, to je da strah može biti moćno oružje. Ako je bude
držao mirnom sve dok je se ne riješi, vrijedit će.
 A upravo je to namjeravao učiniti – riješiti je se – čim bude sigurno. Bacivši
pogled iza sebe, shvati da su im engleski vojnici koji ih progone od zapaljenog sela
za petama. Ali to neće dugo potrajati.
S obzirom na to da se žena smirila, ubrza preko ravne plodne doline rijeke
Tweed. Nije prošlo dugo prije nego što se tlo počelo izdizati kad su prešli na
potpuno drugačiji teren pobrđa Lammermuir Hills. Brda i šume na granici –
poput onih u Visočju – bili su Bruceov teritorij. Englezi možda kontroliraju
dvorce, ali Škoti drže okolicu. Lagani, okretni i izdržljivi konji koje su Robbie i
njegovi ljudi imali uzgajali su se za takvu vrstu terena i uskoro su engleski
progonitelji zaostali iza njih.
Usporio je, ali prošao je još cio sat i već su se nalazili duboko u šumovitim
brdima kad je napokon signalizirao svojim ljudima da je sigurno stati.
Morali su napojiti konje i unatoč činjenici da se nije pomaknula ni
centimetar otkad ju je upozorio, bilo mu je prokleto neudobno i jedva je čekao da
se riješi dječakove vatrene zaštitnice. Fraser nakratko može preuzeti ženu jer je
upravo on taj koji isprva nije postupio ispravno s njom. Nije da se Robbie ponio
puno bolje, morao je priznati. Koliko god mu se gadila sva ta viteška sranja, nikad
prije nije udario ženu. Mogao ju je ostaviti da stoji ondje kad je napokon pustila
mladića, ali činilo se jednostavnijim povesti je. Dovraga, ako je toliko privržena
dječaku, možda će biti od neke koristi.
Ako je Robbiejevo oko previše puta odlutalo prema toj iznenađujuće
zategnutoj stražnjici, uvjeravao se da je to samo zato što je već dugo vladala suša.
Suša koju će riješiti čim stigne u tabor. U zadnje je vrijeme zanemario Deirdre, ali
nadoknadit će joj to. Bog zna da je imao razloga za slavlje.
Cliffordov sin... Ne, ne samo njegov sin. Sudeći po njegovoj visini i
godinama, dječak mu je zasigurno bio nasljednik.
Još nije mogao vjerovati da mu je sredstvo kojim će natjerati Clifforda na
koljena palo ravno u krilo.
Pogled mu opet padne na tu stražnjicu. U svakom slučaju, nešto mu je palo
u krilo.
Sjašivši, Robbie bi je povukao za sobom, ali Seton ga zgrabi za ruku i okrene
prema sebi. – Što to, dovraga, radiš? Zar smo počeli ratovati protiv žene i djece?
 Robbie ga prostrijeli pogledom upozorenja, ne samo zbog ruke kojom ga je
držao (koju je odmah maknuo) nego i jer je govorio na engleskom.
– Ne ovdje – odgovori na gaelskom. Pokaže na Malcolma koji je dojahao
pokraj njih. – Pobrini se za ženu i dječaka.
Krenuo je prema jezeru čvrsto stišćući šake. Trebao je znati da će mu se
partner pobuniti. Ali ako je Seton želio borbu, Robbie će mu udovoljiti s
prokletim zadovoljstvom.

Nakon što se valjda bacala po konju satima dok je u isto vrijeme pokušavala
spriječiti da joj tijelo udara o otmičarovo (koje je bilo tvrdo poput kamenog zida),
Rosalin je gotovo zaplakala od olakšanja kad je nasilnik napokon na gaelskom
zatražio da stanu, ako je dobro razumjela.
Boljela ju je svaka kost u tijelu – čak i zubi kojima je škrgutala od
neprestanog poskakivanja. Rebra su joj pretrpjela najveću štetu i ako nisu bila
slomljena, zasigurno se tako osjećala. Činilo se da joj se jadan želudac trajno
izokrenuo. Bilo joj je drago što na sajmu nije jela ništa jer je vreća koju je imala na
glavi mogla biti puno gora. Dovoljno ju je gušila i bez sadržaja iz želuca.
Otkotrljavši je naprijed s jednakim obzirom kakav bi očekivala prema vreći
brašna, njezin otmičar sjaše.
Rosalin se na neki način željela pobuniti. Nitko se prema njoj nikad nije
ponašao tako neplemenito. Ali bila je bolno svjesna da puno gore stvari tek
dolaze. Zbog toga je zadržala prigovore za sebe i mirno ležala iščekujući.
Što će učiniti s njom – s njima?
Od straha i užasa napeli su joj se već povrijeđeni i izudarani udovi. Ali
umjesto još zlostavljanja, začuje ljutit glas muškarca koji je govorio jasnim, čistim,
savršenim engleskim i očito propitivao otmičarovu odluku da ih odvede.
Nije morala razumjeti oštar odgovor kako bi znala da propitivanje nije
dobrodošlo.
Nešto ju je zapeklo na zatiljku – i to nije bila nit jutene vreće. Bez
zaglušujućeg zvuka vjetra i topota kopita, prvi put mogla je jasno čuti glas svoga
otmičara. Nešto u dubokim, grubim tonovima bocnulo ju je u uši i kralježnica joj
protrne. Zbog nečega joj se malo zvono upozorenja upalilo u glavi. Nešto joj je
golicalo sjećanja.
Ali onda je nestalo i shvatila je da je to vjerojatno samo urođeno osjetilo za
samoočuvanjem. Primitivni instinkt zeca koji prvi put čuje zamahivanje krila
sokola i osjeti strah. A nije bilo sumnje da je muškarac takva glasa opasan.
Ukoči se kad su je ruke opet zgrabile. Ali bilo je jasno da to nisu ruke istog
muškarca koji ju je oteo. Stisak je bio znatno slabiji i manje samouvjeren, a
muškarac se očito mučio s njezinom težinom s obzirom na to da ju je dijelom
podigao, a dijelom povukao s konja.
Vreća je zacijelo zapela za dio sedla jer nije skliznula s njom. Stopala su joj
dodirnula blagoslovljenu tvrdoću čvrsta tla kad je u plućima osjetila dobrodošao
nalet svježega zraka. Treptala je kako je tama vreće ustupila mjesto danjem svjetlu
ili onome što je od nje ostalo. Kratkim zimskim danima gusta siva magla nije
pomagala i iako je vjerojatno prošlo tek nekoliko sati od podneva, svjetlo se
pretvorilo u jeziv sumrak.
Još uvijek okrenuta prema konju, Rosalin umalo klone kad ju je muškarac
pustio.
– Ispričavam se, milostiva – reče, uhvativši je za ruku kako bi je smirio.
Okrene se na iznenađujući zvuk njegova glasa i nađe se zureći u rumeno,
pjegavo lice mladića ne puno starijeg od osamnaest godina. U usporedbi s
nasilnicima zastrašujućeg izgleda koje je viđala ranije, njegovo prijateljsko,
dječački lijepo lice i vitka, neprijeteća građa rastjerali su neke od strahova od
silovanja, smrti i komadanja.
U šoku je razrogačio oči ispod čelične kacige i zakoračio unatrag.
Trebao joj je trenutak da shvati zašto. Rosalin nikad nije proklinjala svoje
lice prije tog trenutka. Brzo navuče kapuljaču koja joj je zacijelo spala usred borbe
s vrećom i na leđima se zapetljala u vunenu nakupinu.
Ali dečko je još uvijek zurio u njezino sjenom zakriveno lice širom
otvorenih usta.
– Malcolme, što ti je, dovraga, momče? Kapetan ti je rekao da se pobrineš
za taoce.
 Ispod sigurnosti kapuljače, Rosalin baci pogled na pridošlicu. Ali jedva je
vidjela zastrašujućeg ratnika prije nego što je gurnuo njezina nećaka naprijed i svu
je pozornost usmjerila na dječaka.
– Rogere! – uzvikne pojurivši kako bi ga uhvatila u naručje. – Hvala Bogu!
Jesi li dobro?
Nakon što ga je zagrlila s olakšanjem, uhvati ga za ramena kako bi ga
pogledala u oči. Iako je imao samo trinaest godina, već je bio viši od nje. Upila je
svaki centimetar njegova prljavog lica i razbarušene zlatne kose. Izgubio je kacigu,
ogrtač mu je bio poderan i blatnjav, ali izgledao je neozlijeđeno.
– Dobro sam – uvjeravao ju je. – A ti?
Kimne glavom dok su joj suze olakšanja stezale grlo od snažnih emocija.
Na sreću, ratnik se udaljio dok su se pozdravljaali, ali bila je svjesna da ih
mladić promatra.
Sad su mu usta bila zatvorena, ali još je zurio u nju, blago omamljena izraza
lica.
To bi u drugačijim okolnostima možda bilo poprilično slatko, ali
trenutačno je mogla razmišljati samo o tome što će ostali muškarci učiniti kad je
vide ako je ovo bila mladićeva reakcija. Grubijani. Razbojnici. Ljudi koji su živjeli
iznad zakona neće oklijevati...
Naježi se. Dragi Bože, mora nešto učiniti!
Okrećući se oko sebe shvatila je da stoje na malenoj čistini pokraj potoka,
nekoliko desetaka metara od ostalih ratnika. Na njezino duboko, ali zahvalno
iznenađenje, nitko od grubijana uopće nije obraćao pozornost na njih dok su
napajali konje. Očito ih nitko nije smatrao prijetnjom. Bila je sigurna da je Roger
silno uvrijeđen, ali oduševljena takvom srećom.
Znajući da im se možda neće ponovno pružiti takva prilika i da je bolje
pobjeći što prije (ljudi njezina brata ne mogu biti tako daleko), nije gubila ni
trenutka.
– Uhvati me – ispod daha promrmlja nećaku. Počne dramatično mahati. –
Oh! – uzdahnula je. – Ne osjećam se...
Namjerno nije dovršila rečenicu i odmah se onesvijestila gubeći tlo pod
nogama poput krpene lutke.
 Nećak ju je jedva uspio uhvatiti prije nego što padne na tlo.
Mladi ratnik pojuri naprijed. – Što joj je? – upita nervozno?
– Ne znam – Roger odgovori. – Mislim da se onesvijestila.
Rosalin dramatično zastenje i širom otvori oči. – Vode – jedva promrmlja
gledajući ravno u zabrinute oči mladoga ratnika. – Molim vas.
– Evo, popijte malo viskija – reče ispruživši mijeh koji je skinuo s ramena.
Trnci koji su je prošli nisu bili pretvaranje. Mirisalo je odvratno, poput
gorkog treseta. Odmahne glavnom i zgrabi ga za ruku. – Molim vas.
Osjećajući se smiješno, trepne nekoliko puta.
Upalilo je.
– Odmah se vraćam – reče mladi ratnik, trčeći prema rubu po toka koji se
jedva vidio od drveća.
Rosalin uhvati nećaka za ruku i brzo ustane. – Idemo.
Ne okrećući se, urone među drveće u suprotnom smjeru i po trče kao da im
je sam vrag za petama. Zapravo, bio je.
 4. POGLAVLJE

R obbie se udaljio dovoljno kako bi bio siguran da ih nitko ne prisluškuje prije

nego što se zaustavio uz rub potoka. Morao se obračunati s bijesnim
partnerom. Seton je skinuo kacigu kao i Robbie, bacivši je na tlo i prošavši rukama
kroz vlažne valove kose koja ga je svrbjela zalijepljena za glavu, znojna i prašnjava.
Ne mareći što mu je partner crvena lica izgledao kao da se drži za zadnje niti
samokontrole i što će to vjerojatno rasplamsati njegov bijes, Robbie klekne uz
potok. Objema rukama zagrabi ledenu vodu i nekoliko si puta ispljuska lice i
glavu. Dovraga, kako dobar osjećaj. Mrzio je kacige preko cijeloga lica koje je
nosio na obične zadatke jer su ga gušile. Puno su mu draže bile one koje su
prekrivale lice samo do nosa, a nosio ih je s Čuvarima Visočja. Ali po tom su stilu
„Bruceovi fantomi“ postali poznati i nije želio iskušavati sreću.
Brišući vodu s kose, ustane i okrene se prema Setonu čiji se izraz lica samo
smrknuo na Robbiejevu očitu ravnodušnost.
Prekriživši ruke, pomno je promatrao Setona. – Imaš li nešto za reći?
Seton ga pogleda ispod oka i stisne usta dok nisu pobijeljela. Sedam godina
ratovanja možda je učvrstilo mladog viteza, ali još se mučio s obuzdavanjem
naravi – ili barem s njezinim nepokazivanjem. – Budi prokleto siguran da imam
nešto za reći. Nisam se prijavio za ratovanje protiv žena i djece.
Robbie se suzdržao od pitanja zašto se prijavio – osim zbog činjenice što mu
je poginuli brat heroj bio Bruceov najbliži prijatelj.
– Taj je dječak Cliffordov nasljednik i štitonoša dovoljno star da zamahne
mačem na Frasera. Žena se našla na putu i pustit ćemo je čim to bude moguće.
Što se tiče razloga, mislim da bi to trebalo biti poprilično očito. Uzimanje talaca
dovoljno je učestalo na objema stranama. – Zaustavi se ne mogavši se suzdržati. –
Čak i za engleske vitezove.
Bila je to istina. Uzimanje taoca, posebice nasljednika kako bi služili kao
osiguranje, praksa je u kršćanskom svijetu već stoljećima. To su činile obje strane.
Čak ni Seton nije to mogao opovrgnuti.
– Taoci se daju, a ne uzimaju – Seton reče tvrdoglavo.
 – S obzirom na to da mi se nije dalo čekati da nekoga pitam, rekao bih da je
razlika beznačajna. Ali slobodno se vrati u Norham i pričekaj Clifforda da možeš
pregovarati. Iako, na temelju prethodnih iskustva, mislim da ti se neće sviđati
način na koji završavaju ti pregovori.
Seton je znao bolje i od koga kako je to naći se u zamci. Način na koji su
uhvaćeni u dvorcu Kildrummy još je uvijek bio bolna točka nakon svih tih godina.
Stisnuo je zube dok mu mišići vilice nisu počeli titrati. – Ne sviđa mi se to.
– Ne mora ti se sviđati – Boyd grubo odgovori. – Kralj želi Cliffordovo
primirje i dečko će se pobrinuti da ovaj put Clifford iskreno pregovara.
Njegov partner nije ništa rekao, iako je bilo jasno da je želio.
Odjednom Robbie shvati što i to ga iznenadi unatoč trenutačnoj napetosti
između njih. – Dovraga, Zmaju, ne misliš valjda da bih naudio momku nakon
svega što smo prošli?
Seton usmjeri pogled na njega čvrsto stisnutih usta. – Ne želim misliti, ali
znam koliko mu mrziš oca.
Robbie stisne šake uz tijelo. – Da, želim osvetu, ali protiv Clifforda, a ne
protiv zelenog štitonoše. Unatoč mojemu ugledu koji govori suprotno, ne koljem
nevine i ne ratujem protiv slabijih od sebe.
Partner bi mu to trebao znati.
Možda je to i Seton shvatio. – Svatko je slabiji od tebe – reče
nezainteresirano.
Robbie se blago osmjehne na šalu za koju je pretpostavljao da je isprika. –
Znaš što sam mislio. – Nije mogao podnijeti nasilnike. Možda zbog svoje snage,
još se više želio boriti protiv protivnika vrijednih spomena.
Seton se sagne, pokupi kacigu i doda mu je. – Namjeravaš li pustiti ženu?
Robbie stavi kacigu pod ruku. – Uopće je ne bih poveo, ali zakvačila se za
dečka i Fraser se mučio pokušavajući ih rastaviti. Zaključio sam da će se dječak
manje odupirati ako je povedem.
– Tko je ona?
Robbie slegne ramenima. – Ne znam. Vjerojatno služavka... možda dadilja.
 – Nije dadilja – reče Fraser prilazeći im iza drveća gdje su ostavili konje.
MacLeodov mlađi brat po braku, sir Alexander Fraser, postao je jedan od njihovih
stalnih suputnika u ratu na granici.
Robbie se namršti. – Kako znaš?
– Dovoljan je bio jedan pogled. – Odmahne glavom. – Da sam imao takvu
dadilju, nikad ne bih napustio jaslice.
To znači da lijepo oblikovana stražnjica nije bila iznimka. Robbie je bio
siguran da Fraser pretjeruje.
– Nisam znao da ljepota sprječava u služenju, ali uzeo bih škotsku služavku
prije bilo koje engleske ruže – reče Robbie.
– Moj partner uvjerenje da ništa vrijedno spomena ne raste ispod
Hadrijanova zida – Seton dometne.
– E pa, pripremi se da se predomisliš – Fraser reče.
Odjednom radoznao, Robbie pogleda kroz drveće do mjesta gdje je ostavio
taoce. Gusto drveće i magla koja se spuštala sprječavali su ga da išta vidi.
Pregledavao je prostor oko sebe namrštivši kad je spazio Malcolma kako kleči
pokraj potoka očito puneći mijeh vodom. Mladi ratnik ustane i krene natrag
uzbrdo.
– Tko pazi na dječaka i ženu? – upita Frasera.
– Mislio sam da si rekao Malcolmu. Ostavio sam Cliffordovo štene s njim
prije nego što sam došao pronaći te.
Robbie opsuje.
– Što nije u redu? – Seton upita.
Ali Robbie je već trčao prema konjima. Došao je do čistine samo trenutak
nakon Malcolma koji je stajao i zatečeno se osvrtao oko sebe.
– Gdje su? – Robbie upita.
Malcolmovo lice problijedi. – Djevojka se onesvijestila. Otišao sam joj po
vodu. Nije me bilo samo nekoliko minuta.
Robbie opet opsuje. Doista je počeo žaliti što nije tip muškarca koji bi
mogao šutnuti ženu u stranu.
 Mladi ratnik ustuknuo je pred njegovim bijesom. Robbie mu nije morao
govoriti da je napravio ogromnu pogrešku. I da će biti kažnjen – ali poslije.
Robbie je sad bio usredotočen samo na hvatanje talaca.
Brzo je organizirao ljude u ekipu za potragu. Tihim glasom koji nije
dopuštao nijedan drugi ishod, zapovjedi: – Pronađite ih.

– Požuri! – Rosalin zgrabi Rogera za ruku vukući ga u rijeku iza sebe. – Dolaze.
Ledena voda prskala joj je koljena dok su jurili prema srušenom drvetu. Bila
je gotovo previše uplašena da bi primijetila koliko je hladno – gotovo. Srce joj je
divljački udaralo i svakih nekoliko metara osvrtala se očekujući da će ugledati
zvijeri za petama.
Znajući da neće moći trčati brže od desetak ratnika na konjima, Rosalin je
ignorirala poriv za trčanjem i umjesto toga iskoristila nekoliko dragocjenih
minuta prednosti da pronađe mjesto za skrivanje. To nije bio jednostavan
zadatak u ogoljenoj, zimskoj prirodi, ali što se tiče dobrih mjesta za skrivanje,
srušeno drvo bilo je bolje nego što je očekivala.
Sjedne strane poduprto kamenom, drvo je zacijelo bilo tamo neko vrijeme
i iznutra je bilo djelomice izdubljeno. Mahovina i paprat narasli su preko klade
gotovo poput pokrivača, stvarajući prostor koji je bio dovoljno velik da se može
provući ispod.
Rogeru nije trebalo govoriti što da radi. Praktički je zaronio u izdubljeno
drvo kao i ona ispod zastora od mahovine.
Točno na vrijeme, jer su začuli glasove.
– Nisu mogli otići daleko.
Srce joj stane prepoznavši dubok glas svoga otmičara. Drhteći, ne samo od
hladnoće, čekala je da priđu.
– Dovraga, da je barem Lovac s nama – drugi muškarac reče. Nije mogla
biti sigurna, ali mislila je da bi to mogao biti muškarac koji je prigovorio na
njihovu otmicu.
– Tlo je pretvrdo i previše je tragova – začuje dublji glas. – Ne mogu
raspoznati njihove.
 Taj glas... trnci joj prođu niz kralježnicu. Nešto je zvučalo poznato u vezi s
njime.
Brzo otjera misao. Ne može biti. Glas njezina otmičara bio je dubok, ali
hrapav i ozbiljan, autoritativan. Zatvorenikov – Boydov – bio je mekši.
Ljubazniji. Zvučao je kao muškarac koji se zna smijati, a ne kao grubi, nepraštajući
nasilnik.
– Misliš li da su prešli rijeku? – upita ga drugi muškarac.
– Ne bih rekao – odgovori otmičar. – Vidjeli bismo mokre tragove na zemlji
gdje su izašli.
– Osim ako nisu odlučili plivati dalje nizvodno.
– Ako jesu, nisu mogli otići daleko... ne ako se nisu željeli nasmrt smrznuti.
Uzmi nekoliko ljudi i idite na drugu stranu rijeke. Ja ću ići ovim putem.
– Kapetane, ovdje! – čuje uzvik koji je vjerojatno pripadao mladom ratniku
kojeg je prevarila. – Tragovi!
– Idi – reče otmičar. – Ja ću vidjeti što je Malcolm pronašao.
Neko vrijeme udaljio se dovoljno da ga ne može čuti i sve što je
Rosalin čula bilo je udaranje vlastitog srca i škrgutanje Rogerovih zuba.
– Misliš li da su otišli? – prošapće.
– Ne još – odgovori. Predosjećala je da otmičar gruba, beskompromisna
glasa neće odustati tako lako.
Nekoliko minuta poslije začuje korake i smrzne se. Dobro, s obzirom na to
da je već zapravo bila smrznuta, samo je prestala disati.
– Vidiš li išta?
Sad joj je i srce stalo. Bio je to mladi ratnik i, sudeći po zvuku, stajao je točno
pokraj srušenog drveta.
– Nastavi tražiti – reče otmičar iz daljine. – Ovdje su, dovraga. Osjećam to.
Ljutnja i frustracija u njegovu glasu dali su joj neočekivan nalet nade. Dragi
Bože, ovo bi zapravo moglo upaliti!
Sa svoga mjesta, sklupčana ispod debla, Rosalin je gledala kroz prekrivač od
mahovine kako jedan od barbara prolazi točno pokraj drveta na strani suprotnoj
od šupljine. Na sreću, nije zastao vjerojatno pretpostavljajući da se nitko ne može
sakriti unutra. – Ništa ne vidim. Sigurno još uvijek trče.
To je bio mladi ratnik. Malcolm, kako ga je zvao otmičar.
Njezin otmičar opsuje i, iako je tu riječ rijetko čula u svojoj prisutnosti, bilo
joj je drago što je čuje jer je to samo jačalo njezinu nadu.
– Vratimo se na konje – otmičar odgovori iz veće blizine nego prije. – Vratit
ćemo se i vidjeti možemo li pronaći još tragova. Nisu mogli samo tako nestati.
Uspjeli su! Nije mogla vjerovati da su zapravo uspjeli.
Zvuk mahnite jurnjave praćen Rogerovim oštrim jaukom zaustavio je
njezino slavlje. Trenutak poslije Roger izleti iz drveta brzo praćen smeđim
stvorenjem otprilike veličine mačke kitnjasta repa. Njihovo deblo očito je već
zauzela kuna zlatica!
Izmigolji iz debla za Rogerom moleći se da ih progonitelji nisu čuli. Ali
kratak pogled preko debla zdrobio je tu maštariju.
– Tamo! – Mladi ratnik poviče s daljine od četrdesetak metara. – Tamo su.
Panika joj prostrijeli tijelom. Zgrabivši Rogera za ruku, krene prema šumi
ispred. – Trči!
Jureći preko neravnog terena, morala je pustiti nećakovu ruku da ga ne
povuče nizbrdo za sobom ako se posklizne. Bilo je jasno da ga usporava.
Koraci su se približavali iza njih. Svaka šansa za bijeg nestala je s jednom
ljutitom kunom zlaticom, ali morala je barem pokušati. – Kamenje – uzdahne,
već teško dišući. – Požuri.
Roger ubrza. Umjesto da ga prati, zaustavi se nadajući se da će usporiti
progonitelje dovoljno da nećaku dade vremena da se sakrije. Ali nije očekivala
muškarca odmah za petama. Skočio je za njom bacajući ih oboje na zemlju i u
blato.
Vrisnula je od siline udarca leđima o tlo, a potom, sekundu poslije, od
velike, čvrste, kožom obložene granitne ploče koja je sletjela na nju – vrlo velike i
vrlo čvrste granitne ploče.
Izbio joj je zrak iz pluća teškim udarcem. Nije mogla disati. Ali u tom
trenutku pogled joj skrene prema otmičarovu i osjeti potpuno drugačiju vrstu
udarca. Prepoznala ga je.
 Izdahne sav zrak koji joj je ostao u plućima. Dragi Bože, to je on! Robbie
Boyd. Škot kojeg je pustila iz zatvora prije toliko godina. Zgodni, utegnuti mladi
pobunjenik koji je zarobio njezino mlado djevojačko srce. Bila je sigurna u to. Čak
i s prozora tornja, jake crte njegova lica duboko su joj se urezale u pamćenje.
Tamna kosa bila mu je kraća i oči su mu bile plave, a ne smeđe kao što je
pretpostavljala sudeći po preplanulosti, ali, Bože na nebesima, to je on.
Srce joj poskoči. U toj jednoj sekundi prepoznavanja, sve mladenačke
maštarije vratile su joj se u razarajućem romantičnom valu. Ako je potajno sanjala
da će ga ponovno sresti, čini se da su joj se snovi ostvarili. – To si ti – prošapće.
Nježno izgovorene riječi kao da su raskinule neobičnu čaroliju koja ih je u
trenutku oboje obuzela. Pogled mu očvrsne i usta se stisnu u čvrstu, ljutitu crtu.
Odjednom se veo njezinih sjećanja raščisti otkrivši ne mlada ratnika kojeg je
pamtila, nego hladna, nemilosrdna čovjeka pred njom.
Romantičnije val udario o tlo i ponio njezino srce sa sobom.
Ako je ikada sumnjala u priče koje je čula o Robbieju Boydu, jedan pogled
govorio joj je da su sve istinite. Izgledao je upravo kao bezobzirni nasilnik. Upravo
kao najstrašniji čovjek u Engleskoj. Upravo kao vrag crna srca koji je pustošio
granicu.
Promijenio se. Nije mislila da je to moguće, ali izgledao je još impozantnije.
Visina i mišićava građa ostali su isti, ali šest godina rata izoštrilo ga je poput žileta
i izbrisalo sve tragove mladosti. Postojala je čvrstoća, grubost, nepristupačnost
koje prije nije bilo. Izgledao je kao muškarac koji nije želio ništa osim boriti se.
Crte lica ostale su mu iste iako ga više ne bi nazvala zgodnim. Bila je to
prenježna i civilizirana riječ. U barbaru zastrašujućeg izgleda koji je zurio u nju
nije postojalo ništa nježno ili civilizirano. Od ledenoplavog pogleda koji ledi krv
u žilama do crte tamne bradice koja mu je zasjenjivala vilicu, zračio je divljom i
neukroćenom opasnošću. Izgledao je prokleto dobro – možda je to bilo
prikladnije.
Bio je stariji nego što je isprva mislila – vjerojatno je imao blizu Cliffovih
trideset dvije – i nosio je godine borbe u svakoj crti i ožiljku na licu. I u žestini
svoga izraza. Kao da je svaka trunka dobra raspoloženja isisana iz njega.
Oči joj kliznu na usta koja su lebdjela samo nekoliko centimetara iznad
njezinih. Činilo se nemogućim vjerovati da su te široke, senzualne usne koje su
nakratko dotaknule njezine u prvom poljupcu mogle postati ukočene u tako
hladnoj, čvrstoj crti.
Ali sjećala se i, unatoč okolnostima, nalet uzbuđenja proleti joj kroz tijelo.
Nalet koji se pretvorio u drhtanje u punom smislu kad je postala svjesna
intimnosti njihova zagrljaja, a posebno njegova dijela tijela koji joj je bio uglavljen
između nogu.

Tijekom godina borbe, Robbie je nekoliko puta pretrpio udarac bojnim čekićem
u glavu. Zatečeni, zbunjeni, pomalo omamljujući osjećaj bio je otprilike isti kao
kad je prvi put ugledao lice žene ispod sebe.
Riječ „prekrasno“ činila se previše običnom za majstorsko savršenstvo
njezinih nježnih crta lica. Velike tamnozelene oči uokvirene dugim, bujnim
trepavicama, porculanski bijela koža besprijekorna i čista poput svježeg snijega,
visoke jagodice obojene blagom nijansom ružičaste, malen, ravan nos, blago oštra
brada i usne crvene i slatke poput trešnje da se jedva suzdržavao da ih ne okusi.
Duge valovite pletenice od nježno istkane svile bile su ispletene u zlatni
vijenac iza njezine glave. Nikad u životu nije imao pjesničke misli, ali ova žena
mogla je nadahnuti najobičnije ljude da sanjaju anđele i božice kako se spuštaju s
nebesa.
Kad su im se pogledi susreli, zapravo se prenuo. Sila njihove povezanosti
bila je suptilna poput munje koja ga je udarila u korijen kralježnice.
Zbog nečega u njezinu pogledu osjećao se kao da ga poznaje. Ali zapamtio
bi njezino lice, čak i u skupini žena koje su se gužvale oko njega na Visočkim
igrama.
Tada je prozborila i odmah se sjetio zašto je ne poznaje: bila je Engleskinja.
Misli mu se raščiste dovoljno da postane svjestan drugih stvari, poput tople
mekoće tijela pod njim, punoće grudi stisnute uz njegova prsa i, najvažnije,
prikladno smještena kurca u slatkom, malom prorezu između njezinih nogu.
Dovraga. Sada kad se sjetio toga, nije mogao prestati razmišljati o tome.
Kako se dobro osjećao. Kako mu je bilo ugodno s njom pod sobom. Kako je
prošao tjedan otkad je bio sa ženom.
 Val požude koji ga je udario bio je tako vreo, tako moćan, tako intenzivan
da ga je zaprepastio. Kolao mu je između nogu, od čega je rastao dio njega koji je
bio prevelik da bi ga sakrio.
Njegova prijašnja reakcija na djevojku očito nije bila iznimka.
Dovraga, Fraser je bio u pravu. Zbog ove je djevojke ponovno promislio o
svojim unaprijed stvorenim mišljenjima o privlačnosti Engleskinja. Ispravio se.
Vrlo se kruto i debelo ispravio.
Ispusti zvuk – šokiran uzdah koji ga je podsjetio na poprilično neprikladne
okolnosti u kojima se ukrutio kao mladić sa svojom prvom djevojkom. Nije želio
prestrašiti curu. Iznenadno blijeda koža i širom otvorene oči govorile su mu da je
bila prestravljena. Ali mogao se zakleti da je na trenutak u njoj osjetio treptaj
uzbuđenja nalik njegovu.
Prije nego što se mogao izvući i uvjeriti je da nije u opasnosti – posebice ne
u takvoj opasnosti od njega – osjeti oštro bockanje u leđima koje mu je otklizalo
prema boku.
– Skini mi se s tete, prokleti barbare! – Dovraga, shvati kad su mu se misli
raščistile. To nije bockanje, nego ubod oštrice! Robbie je jedva uspio izmaknuti
tijelo prije nego što je dečko uspio ponovno napasti. – Ubit ću te ako je dotakneš.
Robbie skoči na noge u trenutku kad je Malcolm počeo odvlačiti mladića.
– Oprosti – reče mladi ratnik. – Stigao je do tebe prije nego što sam ga uspio
spriječiti.
Robbie nije namjeravao izgrditi Malcolma zbog vlastite pogreške. Pogreške
koja ga je mogla koštati života. Dobra je stvar da je Robbie nosio debeli, kožnati
cotun i da dječak nije bio vještiji s nožem. Kriste, najjačeg čovjeka u Škotskoj
mogao je ubiti štitonoša! Da Sokol čuje za ovo, Robbieju to nikad ne bi bilo
zaboravljeno.
Ali tako ga je iznenadila djevojka da je vojska mogla dogalopirati iza njega i
ne bi je čuo. Bacivši pogled na Setona i svoje ljude samo nekoliko metara dalje,
shvatio je da se to praktički i dogodilo. Djevojka...
Odjednom se ukipi shvativši istinu. Teta.
Dovraga. Bilo kakav bljesak požude koji je možda osjetio brzo se ugasio kad
je shvatio da nije oteo samo Cliffordova nasljednika, nego i njegovu sestru.
 Stisne usta dok je zurio u ženu koja je polako ustajala na noge tresući zemlju
i lišće s haljine.
– Teto? – pitao se kao da ga je nekako prevarila.
– Milostiva Rosalin? – Seton upita blago zatečenim glasom koji je Robbieju
govorio da joj je vidio lice i ostao pod sličnim dojmom.
Zanemarivši Robbiejevo pitanje, pogleda Setona i kimne.
Naravno. Robbie je trebao znati. Ljepota Cliffordove sestre bila je nadaleko
poznata. Englezi su je zvali Lijepa Rosalin aludirajući na Cliffordova čuvenog
ženskog pretka.
Prvi put, Robbie je bio prisiljen priznati da su engleske priče koje je smatrao
pretjeranima istinite – možda čak i ublažene. Djevojka je bila jedna od najljepših
bića koje je vidio. Istinska engleska ruža. Stisne čeljust. Ali dovoljno je sličila
Cliffordu da ga podsjeti tko je točno: sestra muškarca koji se namjerio uništiti ih,
oteti im zemlju i pokoriti ih.
Cliffordova sestra, dovraga! Osjeti kako mu se lice smrknulo dok mu je krv
kolala venama u vrelim valovima. To je nekako djevojčinu privlačnost učinilo još
gorom. Činilo se kao izdaja. U ovom slučaju, njegova.
Bog zna da je vjerojatno arogantna i puna sebe kao i brat. Da, nema sumnje
da je razmaženo, tetošeno derište koje nikad u životu nije osjetilo trenutak
surovosti i borbe.
Prekrasna ili ne, kako je mogao zaboraviti – čak i trenutak – da je
Engleskinja? Možda izgleda slatko izvana, ali iznutra je nesumnjivo jednako ružna
kao i brat. Ljepota je u ovom slučaju zacijelo varljiva.
Zurio je u nju hladno, proračunato i trudio se ne vidjeti savršenstvo njezinih
crta lica, nego sličnost njegovu neprijatelju i dodatnu korist koju će mu donijeti.
Pljačka je donijela znatno veći ulov nego što je mogao sanjati.
– Čini se da nam se sreća danas osmjehnula dvaput – reče ne samo
muškarcima koji su se okupili oko njih nego i njoj. – Uhvatili smo Cliffordova
nasljednika, ali i njegovu voljenu sestru. – Cliffordova naklonost prema jedinoj
sestri bila je nadaleko poznata. Kopile je očito u životu bilo slabo na žene. I
Robbie je bio nekada davno. Ali za razliku od Cliffordove sestre, ona nije pobjegla
od brutalnosti rata. Stisne usta u čvrstu, neumoljivu crtu dok je poznati gnjev
ključao iznutra. – Rekao bih da imamo dvostruko više sredstava za osigurati mir,
što kažete, dečki?
Svi su muškarci uglas odgovorili potvrdno osim Setona koji je uspio doći k
sebi iz zatečenoga transa dovoljno dugo da mu proturječi. – Mislio sam...
– Situacija se promijenila – Robbie reče prekinuvši ga pogledom
upozorenja. Ako će Seton ustrajati na izricanju svojih prigovora – nije da će nešto
postići – to neće biti sada. Neće predati blagodat kao što je Cliffordova sestra bez
pomnog promišljanja. Pakleno pomnog promišljanja.
– Što namjeravaš učiniti s nama? – upita. Glas joj je drhtao, iako mu nije
promakao način na koji se nagnula ispred mladića kako bi ga zaštitila.
Nešto ga je mučilo u vezi s njezinim glasom. Nešto drugo osim činjenice da
mu nije dobro sjedalo što ga se žena boji – čak i ako je to Cliffordova sestra. Zbog
nečega što nije mogao točno odrediti osjećao se kao da mu sablasni glas šapće
upozorenja na uho, ali nije mogao razumjeti riječi.
Odgurne neobičan osjećaj na stranu i odgovori joj na pitanje. – Odvest
ćemo vas na sigurno mjesto i pričekati dok tvom bratu ne pošaljemo glasnika. –
Slegne ramenima. – Što će se dogoditi nakon toga, ovisi o njemu.
Razrogači oči i unatoč očitu strahu, progovori: – Ne možeš to učiniti!
Njezinoj će se hrabrosti diviti poslije, ali trenutačno je mogao vidjeti samo
kako je malo izravnala kralježnicu i uvrijeđeno podigla bradu, što ga je previše
podsjećalo na njezina brata punog sebe. Prijeteći se nagnuo prema njoj.
Pokušavao je naglasiti svoje riječi. Ne zato što je mirisala tako prokleto dobro,
iako je upravo to udarilo njegova osjetila i njezin ga je nježni cvjetni miris obuzeo.
Ruže, naravno. Veliki, opojni, procvali buket. Uspio je ne udahnuti duboko –
jedva.
– Uvjeravam vas, milostiva, mogu. Autoritet tvoga brata ovdje ne znači
ništa. Da sam na tvom mjestu, zapamtio bih to. – Ona još jače razrogači oči i
morao se natjerati da ostane pri tome. Cliffordova sestra... Zdrobio je sve blesave
nagone koji su poskakivali u njemu. Ali, dovraga, želio je da ga prestane tako
gledati.
– Smatraj se sretnom što nisi kažnjena zbog pokušaja bijega.
 Očima mu je proučavala lice intenzitetom od kojeg se osjećao neugodno.
Izgledala je gotovo kao da je na rubu suza. – Što ti se dogodilo?
Podigne obrvu. Bio je to neobičan komentar, ali nikad nije razumio
Engleze. – Rat – jednostavno odvrati okrećući se. Dovoljno ga je dugo zadržavala.
– Svežite dečka i razdvojite ih – reče Malcolmu koji je još držao Cliffordovo štene.
To bi trebalo spriječiti daljnje probleme.
– Ne! – poviče zgrabivši ga za ruku i povukavši ga natrag prema sebi.
Zanemario je udarac u prsima i skok temperature uzrokovan njezinim dodirom.
Koža mu se zategla. Zapravo, sav se zategao.
Zaboravivši strah, oči joj ljutito bijesnu. – Ne možeš to učiniti. On je samo
dijete. Neću ti dopustiti da ga ozlijediš.
Nasmijala ga je žestina u njezinu glasu. Tako je bolje. Tako mu se više
sviđala. Bilo je lakše sjetiti se njezina brata.
Izvor te strastvene obrane, međutim, nije izgledao tako zadovoljno. Dječak
je bio prestar da bi ga branila žena, a crvenilo na njegovim obrazima nagoviještalo
je da je toga svjestan. – Dopusti im da me svežu, teta Rosalin. Nije me briga. Neće
me ozlijediti. Otac će ih ubiti ako se usude nauditi ikome od nas.
Ipak nije samo štene. Nakon što ga je gledao kako maše mačem prema
Fraseru i nakon prilike koju je potratio lošim ubodom noža, Robbie se pitao. Ali
nije imao strpljenja za mladićevu hrabrost više nego za tetinu. – Tvoj nas otac
svakako želi ubiti. Budi uvjeren da vas neće sačuvati strah od Clifforda.
– A što onda hoće? – zahtijevala je.
Očeličio se i ponovno je pogledao u oči. Nije mu previše pomoglo. Svaki
mišić u tijelu i dalje mu je bio stisnut. Što, dovraga, nije u redu s njim? Nije da
nikad prije nije vidio predivnu ženu. Pogled mu padne. I primijeti nevjerojatan
par... Prisili se podići pogled i otjerati požudu iz tijela. Ne priliči mu ovaj
nedostatak koncentracije.
– Moja dobra volja – reče. – Zato vam predlažem da je više ne iskušavate. –
Pusti mu ruku i on osjeti kako mu se puls vraća u normalno stanje. – Jedno
upozorenje što se tiče pokušaja bijega. Pljačke tvoga brata nisu ga baš učinile
dragim ljudima u ovim dijelovima i možda vam se neće svidjeti onaj tko vas
pronađe. Ali dok ste pod mojom zaštitom, nitko vam neće nauditi.
 – Bi li me to trebalo smiriti?
Sarkazam. I to mu se sviđalo. Sad je zapravo vidio Clifforda. – Briga me
hoće li te to smiriti ili neće.
– Nemate se čega bojati – Seton se pristojno ubaci. – Vi i dečko bit ćete
sigurni ovo kratko vrijeme koliko ćete biti ovdje. Osobno ću se pobrinuti za to.
Seton je jednako tako mogao stati između njih i podići blještavi štit –
učinak bi bio isti. Upravo se proglasio njihovim zaštitnikom i učinio Robbieja
neprijateljem.
U toj se ulozi već nalazio ranije pa nije postojao razlog da ga to muči. Nije
bilo razloga zašto bi želio istrgnuti taj blještavi štit iz partnerove ruke i sam ga
podignuti. Nije postojao razlog zašto bi ga trebalo mučiti što Setona gleda sa
zahvalnošću.
Osim što nije gledala u Setona, nego u njega – s najneobičnijim izrazom na
licu. – Molim te – reče tiho. – Nemoj to činiti. Tražim da nas pustiš.
Postalo mu je neugodno od pogleda. Opet je imao taj osjećaj da ga poznaje.
Da na njegovu licu traži nešto čega nema. Da nešto čeka.
– Zašto bih to, dovraga, učinio?
Nije ga prestala gledati. – Zato što mi duguješ.
Pokušao se nasmijati, ali to nije smirilo napetost koja se budila u njemu.
Osjećaj da je nešto vrlo pogrešno i, što god to bilo, da mu se neće svidjeti. – Što
bih ikad mogao dugovati Cliffordovoj sestri?
Stišala se, ali čuo je jednu riječ koja je promijenila sve. – Kildrummy.
 5. POGLAVLJE

K rv nestane s Robbiejeva lica. Kildrummy. Stigla su ga sjećanja. Srce mu počne

udarati.
Ne, nije moguće.
Ne može biti...
Ali osjeti težak teret u želucu. Spoznaja onoga što mu je sablasni glas
pokušavao reći. Razloga zašto ga je gledala kao da ga poznaje i očekivala da i on
pozna nju.
Opsuje i pređe udaljenost između njih u jednom dugom koraku. Stražnjom
stranom jednog prsta u rukavici – rukavice su bile osmišljene da ga zaštite od
mačeva u borbi, a ne od kože meke kao svila iako mu je trenutačno bilo drago
zbog potonjeg – nagne joj lice naprijed i natrag na maglovitoj mjesečini.
Nije ustuknula od njegova dodira ili se pokušala maknuti, pružajući mu
fino izrezbarene crte lica na uvid gotovo ga izazivajući da porekne istinu.
Užas je prekipio poput znamena prokletstva u njegovu želucu. Ali znao je.
Zasjenjene crte njezine brade i nosa nisu ostavljale mjesta sumnji: bila je to mlada
djevojka koja mu je pomogla u bijegu iz zatvora prije toliko godina. Djevojka koju
je smatrao služavkom ispod ogrtača s kapuljačom. Djevojka koju je godinama
pokušavao pronaći kako bi joj se odužio. Iako se činilo nezamislivim, slatka mlada
djevojka čije su baršunaste usne drhtale pod njegovim u nevinom poljupcu bila je
Cliffordova sestra.
Istina ga je ošamutila poput udarca čekićem u prsa dovoljno jakog da obori
čak i najsnažnijeg muškarca u Škotskoj.
Odjednom se sve poklopilo. Prisjetio se kako je od nekih stražara načuo o
djevojčinu neočekivanu dolasku s Herefordovom pratnjom i kako je dobro
čuvana u jednom od tornjeva poput kakve proklete princeze koju bi okaljalo samo
udisanje istoga zraka kao i odvratni Škoti.
Nikada mu nije palo na pamet da bi njihov anđeo čuvar mogla biti
Cliffordova voljena sestrica. Nije ni čudo što nije urodilo plodom kad se Robbie
raspitao uokolo. Raspitivao se o šačici mladih služavki u grofovoj pratnji, ali ne i
o damama.
Pogledi im se sretnu. – Rekao si mi da ćeš se odužiti ako se ikada ponovno
sretnemo – reče.
Kako je Seton jedini bio dovoljno blizu da ih čuje i jedini koji je shvaćao o
čemu govori, tiho opsuje.
On i njegov partner prvi su se put slagali. Robbie joj makne ruku s lica i
zakorači unatrag ne vjerujući. U njemu se nakupljalo nešto što nije mogao
prepoznati. Drugačija vrsta gnjeva. Divlji, mahniti vrtlog koji je zadržavala
najtanja užad.
To nije u redu, dovraga! Zašto je to morala biti ona? Jedino dobro sjećanje
na to teško vrijeme uništeno je spoznajom da je njegov milosrdni anđeo, slatka
mlada djevojka koja ga je oslobodila iz onog pakla, sestra muškarca koji ga je tamo
bacio.
– Pusti nas – preklinjala je nježnim glasom koji je bockao dio njega na koji
je davno zaboravio.
Njegovu savjest, dovraga.
Prokleta bila što mu je to učinila! Jer je sve uništila. Jer je ostao dužan
prokletom Cliffordu. Čvrsto stisne usta i šake boreći se protiv oluje emocija koje
su mu kolale tijelom.
Mora razmisliti. Ali ne može to učiniti stojeći tamo dok ga tako gleda.
Okrenuvši se od tog pogleda punog iščekivanja, krene prema konju. – Stavite ih
na konje – reče Setonu. – Morat ćemo brzo jahati ako namjeravamo stići na
mjesto sastanka na vrijeme.
Norham nije jedino mjesto koje su danas željeli opljačkati. Douglas i
Randolph čekali su ih u blizini Channelkirka.
Nije ju morao pogledati. Oštar uzdah nevjerice sve mu je rekao.
Seton je ostao jednako zapanjen, ali se nije suzdržao kao ona. – Hoćeš reći
da nećeš pustiti...
Robbie ga zaustavi pogledom koji je vjerojatno bio jednako crn kao što se
osjećao iznutra. Želio je da njegov partner samo jednom ne propituje sve što radi
– ili ne radi. – Dovraga, ne sad. Cliffordovi su nam ljudi vjerojatno za petama.
Ako se odmah ne maknemo odavde, vjerojatno ćemo mi biti ti koje će trebati
pustiti.

Kako sam mogla tako pogriješiti?

Rosalin je gledala kako korača i osjetila kako se zadnji tračak nesigurnosti u
njoj ugasio. Sve sumnje potaknute godinama slušanja priča i glasina pokazale su
se istinitima. Hladan izraz njegova lica kad je otkrio njezin identitet i odbijanje
da ih pusti nisu ostavili mjesta sumnji da je i ono malo dobra koje je nekad
zamišljala u Robbieju Boydu davno nestalo.
Ostvario joj se najgori san. Pogriješila je pustivši ga i sramu nije bilo kraja.
Nije mogla podnijeti pomisao na to koliko je njezinih sunarodnjaka možda umrlo
zbog njezina nepromišljena sažaljenja. Mislila je da ispravlja strašnu nepravdu i
nije mogla skrenuti pogled. Plemeniti pobunjenik kojeg je stvorila u mislima bio
je ništa više od nemilosrdnog razbojnika bez trunke časti.
Nakon onoga što je učinila za njega i svega što je riskirala, okrenuo joj je leđa
– doslovno.
Posljednji ostaci blesavog, mladenačkog srca smrvljeni su u prašinu. Je li
doista mislila da ih je veza iskovana jednim nepromišljenim djelom na neki način
obvezala? Je li doista očekivala da će ih pustiti zbog nekog duga koji ionako nikad
nije planirao vratiti?
Jest. Nije mogla vjerovati da bi muškarac kojeg je gledala mogao biti tako
okrutan.
– Što si govorila tom pobunjeniku, teta Rosalin? Gotovo se činilo kao da ga
poznaješ.
Malcolm je pustio Rogera i on je stao pokraj nje dok je plavokosi ratnik
organizirao njihovu pratnju. Rosalin je mrzila lagati mu, ali teško bi mu to
objasnila. – Kako bih ga poznavala? – Doista, kako? – Jednostavno sam tražila da
nas pusti.
– Ali zar ne znaš tko je to? To je Đavolji Namjesnik, Robbie Boyd. Jedan
od najokrutnijih ljudi u Škotskoj, a priča se i da je najjači. Otac ga je u jednom
trenutku zatočio i bio bi pogubljen da nije uspio pobjeći. On i otac se mrze.
Đavolji Namjesnik neće nas pustiti a da mu otac ne plati.
 – Sad to shvaćam – tiho reče. – Ali morala sam probati.
Nisu imali priliku dalje razgovarati jer su razbojnici odlučili tko će jahati s
kime i razdvojili ih. Rogerove su ruke bile svezane i morao je jahati s ratnikom
koji ga je uhvatio u Norhamu. Učinilo joj se da ga je netko zvao Fraser. Ako je
pripadao toj poznatoj domoljubnoj obitelji, znala je da kod njega neće naići na
simpatije. Nju su prepustili starijem ratniku crvene brade i bezizražajna lica –
navodno se zvao Callum iako joj nije rekao ni riječ – koji je jako sličio mladome
Malcolmu. Ako mu je to otac, kao što je sumnjala, očito je osobno shvatio to što
je prevarila Malcolma.
Za nekoliko minuta bila je nasađena na sedlo ispred njega i krenuli su.
Mogla je samo pretpostavljati kamo. Da je bar obraćala više pozornosti na
putovanje južno od Kildrummyja sa sir Humphreyjem. Glava joj je bila prepuna
romantičnih maštarija (što se činilo posebno okrutnim s obzirom na ono što se
upravo dogodilo) i nije zapamtila puno znamenitosti. Vidjela je toliko crkvi i
dvoraca da su se svi izgubili u magli. Otprilike je znala u kojem se smjeru nalaze
glavna mjesta i gradovi, ali sumnjala je da će im se pobunjenici imalo približiti. Po
najboljoj procjeni, nalazili su se sjeverozapadno od Norhama i Berwicka na
brjegovima i u šumama, a kretali su se još dublje prema zapadu.
Znala je da Bruce i njegovi ljudi drže seoske predjele i da djeluju iz baze u
šumi Ettrick.
Želudac joj se okrene. Dragi Bože, zar idu onamo? Rosalin nije vjerovala u
duhove, ali morala se pitati postoje li, nakon svih priča o Bruceovim fantomima
čija se jazbina navodno nalazila u beskrajnoj kraljevskoj šumi. Ljudima njezina
brata vjerojatno teško pada što ih moraju slijediti u tako neprijateljsko i opasno
područje.
Zbog toga je potreba za što ranijim bijegom postala još važnijom. Ali kako
to nije mogla učiniti bez Rogera, morat će čekati savršenu priliku. Neće moći
jahati do Ettricka bez odmora.
Nadala se. Ali ti muškarci izgledali su izdržljivo i grubo i vjerojatno su
navikli jahati na daljine od kojih bole kosti i trne stražnjica. Vjerojatno će podići
konje i oni nositi njih kad se umore.
Iako joj je bilo znatno ugodnije nego kad je bila prebačena preko Boydova
krila u vreći, kako je dan iščezavao pred gustom maglom, sve je jače osjetila učinak
šetnje kroz rijeku. Mokre cipelice postale su ledene, kao i stopala zajedno s njima.
Uskoro je počela nekontrolirano drhtati.
Nije da je netko primijetio. Stari grubi ratnik iza nje jedva ju je i
primjećivao. Ukočenih leđa, pogleda točno ispred sebe, u potpunosti ju je
ignorirao. Kao i drugi ratnici.
Boyd i zgodni plavokosi ratnik koji je također izgledao poznato isprva su
zaostali (vjerojatno kako bi izvidjeli prati li ih koji vojnik) i tek su se vratili.
Nije očekivala simpatiju od njega. Nijednom nije pogledao u njezinu
smjeru. Toliko o posebnoj povezanosti. Ako joj je trebao dokaz o tome koliko je
ta povezanost jednosmjerna, imala ga je. Što je očekivala – da je jedan pogled
dovoljan i da će je odmah prepoznati? Da će pasti na koljena i izjaviti neizmjernu
zahvalnost zbog toga što je učinila?
Nije joj vidio lice, kako bi je mogao znati? I nije vitez iz bajke; on je
pobunjenik. Razbojnik. Pošast. Čovjek koji se bori bez pravila i časti.
A ona je budala.
Rosalin čvršće omota ogrtač oko sebe i pokuša ne razmišljati o tome koliko
je umorna, koliko joj je hladno i koliko je jadna.
Neuspješno. Stegnulo ju je u grlu i vrele usne pekle su je iza očiju. Ali neće
plakati. Neće. Bez obzira na to koliko je željela. Bez obzira na to što je oteta,
napadnuta, lovljena, umalo nasmrt zdrobljena, što je doznala da je muškarac kojeg
je smatrala herojem ništa više od nemilosrdnog razbojnika i što je vjerojatno vode
na nesumnjivo najstrašnije mjesto u kršćanskome svijetu. Mora ostati jaka zbog
Rogera.
Možda nije potpuno zanemarena. Plavokosi ratnik baci pogled u njezinu
smjeru, ali pazio je da ga ne primijeti. Pitala se je li ona razlog napetog razgovora.
Što god dvojica muškaraca raspravljali, očito se nisu slagali.
Bilo joj je hladno i upravo je htjela pokleknuti i tražiti neposlušnog starog
ratnika nešto toplo da si omota noge kad je Boyd okrenuo konja i namrštio se
gledajući u njezinu smjeru. Skinuvši ogrtač s ramena, baci ga prema njima. –
Dovraga, Callume, umotaj je u ovo. Toliko drhti da će nas čuti cijela engleska
vojska.
 Callum uhvati ogrtač i baci ga preko nje, zataknuvši je pod njezina stopala
koja su visjela na jednu stranu. Rosalin utone u toplinu zadovoljno uzdahnuvši.
Očito Boyd nije želio ili očekivao zahvalnost jer se već okrenuo.
Kako joj je bilo znatno udobnije, uvjeravala se da ne treba previše analizirati
tu manje nego dostojanstvenu gestu. Ali bilo je neobično intimno umotati se u
njegov ogrtač. Debela vuna još je čuvala toplinu njegova tijela i kad bi samo malo
udahnula, osjetila bi blag miris borovine, vrijesa i nečega izrazito muževnog.
Osjećala se kao da ju je okružio i teško joj je bilo ne razmišljati o blesavim
stvarima.
Umjesto toga, pokušavala je misliti na sir Henryja. Uskoro će stići u
Berwick. Naježi se od pomisli što će učiniti kada dozna za otmicu. Nadala se da
neće učiniti ništa nepromišljeno. Nabora nos. Čudno da joj je to bila prva
pomisao iako ga nije poznavala tako dobro.
Nebo je bilo crno poput katrana kad su se napokon zaustavili. Iako su jahali
nekoliko sati, zbog grubog terena, teškog tereta i usporavanja konja na planinama,
pretpostavljala je da nisu prešli više od petnaest ili dvadeset kilometara.
Collum siđe s konja i pomogne joj i ne pogledavši je.
Unatoč nimalo prijateljskom izrazu, upita ga: – Gdje smo?
– Pitaj kapetana – odgovori, već odlazeći.
Namjeravala je. Čim provjeri Rogera. Ali vidjevši nećaka kako stoji s
„kapetanom“ nekoliko metara dalje, krene prema obojici. Nakon kratkog pogleda
kako bi se pobrinula da je Roger u redu, okrene se prema Boydu. Malo
oklijevajući, skine ogrtač s ramena i doda mu ga. – Hvala ti – reče.
– Zadrži ga – reče nezainteresirano. – Trebat će ti večeras.
– Zar ti neće biti hladno?
Dugo je odmjeri. – Ja nisam plivao u rijeci.
Nije plivala, ali s obzirom na to da je u pitanju bio pokušaj bijega, odlučila
je ne cjepidlačiti. Osvrtala se u tami osvijetljenoj bakljama i shvatila da se nalaze
u malenom cirku u šumi s potočićem koji je tekao između dviju planina umotanih
u maglu. Bilo bi nevjerojatno predivno da joj nije hladno, da nije zarobljena i da
nije mislila kako će joj ove noći služiti kao spavaća odaja. – Gdje se nalazimo?
Dugo je čekao prije nego što je odgovorio. – Brda sv. Cuthberta.
 – Nikad nisam čula za njih.
Način na koji je slegnuo ramenima govorio je da je svjestan toga i da joj je
vjerojatno zato odao. To je vjerojatno lokalni naziv za mjesto koje nikome izvan
tog područja ne bi imalo smisla.
– Je li to blizu Edinburgha?
Plavim očima prodorno je pogleda ispod obrva. Još se nije mogla naviknuti
na oštar kontrast između njegovih svijetlih očiju i tamne kose i na koži osjeti nešto
poput trnaca. Bilo je uznemirujuće. On je bio uznemirujući.
– Ako razmišljaš o novom pokušaju bijega, ne bih ti to savjetovao. Ova su
brda opasna, milostiva. Nikad ne znaš na koga možeš naići.
Njegove riječi dobile su na snazi kad se skupina jahača pojavila iz drugog
smjera. – Ah, evo ih – reče Boyd.
Očito su očekivali pridošlice.
Nekoliko trenutaka poslije, muškarac skoči s konja, skine kacigu i krene
prema njima. Bio je to velik čovjek. Možda čak i nekoliko centimetara viši od
Boyda, iako nije imao toliko mišića. Sumnjala je da ima puno mišićavijih ljudi od
Boyda. Iako Boyd nije bio krupan. Samo je izgledao snažno. Nije da je zurila u
njega. Sad je bila žena od dvadeset dvije godine, a ne osjetljiva
šesnaestogodišnjakinja koju bi moglo očarati impresivno tijelo. Čak i ako je to
bilo najimpresivnije tijelo koje je vidjela u životu. Na njemu negdje mora postojati
gram masti, iako ga zasigurno nije mogla vidjeti.
Skrene – bez prisile – pogled natrag na drugog muškarca. Nosio je isti crni
kožnati ratni ogrtač i hlače kao i ostali muškarci, ali bio je fin kao nešto što bi Cliff
mogao nositi. Uredno obrijan i nimalo prašnjav i blatan, izgledao je znatno
civiliziranije od Boyda i njegove skupine grubih razbojnika.
– Kasnite – Boyd reče. – Je li bilo problema?
Pridošlica tamnije puti odmahne glavom. – Ništa što nismo uspjeli riješiti.
– Primijetivši je, jedva sakrije iznenađenje. Polako podigne obrvu i okrene se
natrag prema Boydu. – A kod vas? Vaš plijen izgleda puno zanimljivije od mojega.
Jesi li napokon odlučio uzeti ženu? Tvoje su metode možda malo staromodne, ali
rezultati očito postoje. – Tiho zazviždi. – Imaš sreće što sam sretno oženjen
muškarac, ali nemoj da je Randolph vidi; znaš koliko mu se sviđaju plavuše.
 – Odjebi, sir Jamese. Djevojka je taokinja, kao i dječak.
Sir? Hvala Bogu! Napokon vitez! Možda će ipak pronaći nekoga da se izbori
za njihovo puštanje. Ali nešto u načnu na koji je Robbie naglasio „sir“ nije joj
dobro sjelo.
– To zvuči još zanimljivije – reče sir James. – Tko su oni?
– Cliffordova sestra i nasljednik.
Izraz sir Jamesa promijenio se brzo kao da ih je sve poklopila crna oluja. Ona
zakorači unatrag osjetivši vreo nalet zlobe usmjeren prema njima.
– Milostiva Rosalin. Mladi Roger – Boyd reče kao da se ruga. – Upoznajte
sir Jamesa Douglasa. Možda ste čuli za njega? On je zakoniti vlasnik zemlje koju
Clifford pokušava zauzeti skoro petnaest godina.
Rosalin uzdahne. Krv joj se pretvori u led, a srce joj siđe u pete dok se strah
uvlačio u svaki centimetar njezine kože. Nagonski posegne za Rogerovom rukom
i povuče ga natrag prema sebi i Boydu kojeg je također nagonski počela tražiti.
Samo trenutak prije činio se kao njihova najgora noćna mora. Ali sad su znali da
nije. Njihova najgora noćna mora stajala je točno ispred njih. Crni Douglas.
Najgori neprijatelj njezina brata i čovjek koji ga je mrzio više i od koga.

Kratkim pogledom Robbie reče Douglasu da odbije. Osjetio je neobičan udarac

u prsima kad je nesvjesno krenula prema njemu u zaštitu i morao se boriti protiv
neočekivanog – i nedobrodošlog – poriva da ovije ruku oko nje. Kad ga je Seton
prostrijelio neobičnim pogledom, međutim, Robbie se pitao je li se borio protiv
poriva uspješno kao što je mislio.
Nije znao prolazi li šok ili zbog njegova upozoravajućeg pogleda, ali
Douglasov se izraz promijenio. Usta mu se podmuklo nakrive u osmijeh. – Tako
mi svega, ovo je savršeno. Kakav blagoslov! Napokon imamo čime natjerati to
prokleto englesko kopile na koljena. Dok mu imamo sestru i nasljednika, plesat
će prokleti jig1 na parapetu dvorca Berwick ako to poželimo.
Robbie je reagirao jednako, ali je iz nekog razloga zvučalo drugačije nego
kad je to došlo iz Douglasovih usta. Možda zbog učinka koji su njegove riječi

1
Narodni ples popularan u Škotskoj i sjevernoj Engleskoj, posebice u XVI. i XVII. stoljeću. Nap. prev.
imale na djevojku i dječaka. Oboje su naočigled problijedjeli i sklupčali se
nekoliko centimetara bliže njemu. Onaj neobični udarac raširio mu se prsima.
Okrene se prema Setonu i bez riječi mu pokaže što želi da učini.
– Dođite, milostiva – reče Seton odvodeći je. – Sigurno ste gladni. Idemo
vama i mladom Rogeru pronaći nešto za jelo.
Zbog zahvalnog pogleda koji je uputila njegovu partneru, Robbie je gotovo
poželio da je zapovijed izgovorio naglas. Namršti se na neobičnu reakciju. Uloga
lutajućeg viteza bila je Setonova, a ne njegova. Ali djevojka je očito budila
svakakve neobične reakcije u njemu. Kad se ranije vratio iz izviđanja, osjećao se
kao da izlazi iz proklete kože svaki put kad je vidio da drhti.
– Setone! – poviče. Partner mu se radoznalo okrene. – Neka Malcolm
zapali vatru!
Seton nije ništa rekao, ali Robbie je vidio razmišljanje u njegovu pogledu i
brzo ga zaustavio oštrim pogledom. To nije bio tako neuobičajen zahtjev,
dovraga. Noć je bila hladna i maglovita. Čak i ako nakratko budu izloženi zbog
vatre, Englezi ih neće pratiti u brda i šume noću – a ni danju, što se toga tiče.
Morali su biti oprezni samo u blizini sela i dvoraca s engleskim garnizonima.
– Kako god vi kažete, kapetane.
Boydu nije promaknuo sarkazam u Setonovu glasu. Partner mu se još
oporavljao od činjenice da je Bruce stavio Robbieja na vodeći položaj. Bio je to
njegov zadatak i zbog toga – kao što je mnogo puta rekao partneru u proteklih
nekoliko sati – ne mora slušati Setonovo mišljenje o tome što im je činiti.
Nije bio raspoložen za Setonov prokleti kodeks časti i za to kako „moraju“
pustiti nju i dečka. Kako je to jedina „ispravna“ stvar nakon svega što je učinila za
njih.
Jedina „ispravna“ stvar bila je pobijediti u ovom prokletom ratu. Robbie je
trenutačno trebao razmišljati samo o tome. Mora se usredotočiti jedino na
obavljanje onoga što je potrebno kako bi osigurali Cliffordov pristanak i skupili
novac. Ako će mu djevojka i dječak pomoći u tome, ništa drugo ne bi trebalo biti
važno. Čast neće pobijediti u prokletom ratu.
Međutim, bez obzira na to koliko si je to puta rekao, nije mogao prestati
čuti njezin glas. Duguješ mi. I dugovao je, dovraga.
 Čast – ili ono što je od nje ostalo – borila se protiv dužnosti. Dugovao joj
je, ali nije jednostavno mogao predati sredstvo koje će baciti Clifforda na koljena.
Gledao ju je kako odlazi sa Setonom pokušavajući ne pitati se o čemu
razgovaraju. Ili zašto se odjednom okrenula i osmjehnula Setonu.
Dovraga! Stisne šake. Zar mora tako izgledati? Ako je ikada vidio ljepšu
ženu, nije se mogao sjetiti. Milostiva Rosalin Clifford bila je predivna.
Zapanjujuće predivna. Po svim pravilima, Cliffordova sestra trebala bi imati
račvast jezik, rogove i razne druge vražje gadosti. Ili možda bradavice i madeže kao
trol ili vještica.
Zapravo, imala je madež. Bio je vrlo malen i izgledao je kao pjegica. A
njegovo mjesto na rubu vrlo senzualne, pune gornje usne nije ga tjeralo na
pomisao o vješticama ili trolovima, nego na nešto potpuno drugačije.
Nedobrodošla toplina i težina zategnula ga je u međunožju. Volio je pušenje
kurca koliko i svaki drugi muškarac – što bi značilo prokleto jako – ali nikad se
nije ukrutio od same pomisli na to.
Cliffordova sestra. Još uvijek nije mogao vjerovati. Nije mogao poistovjetiti
slatku djevojku koja ga je spasila s omiljenom, razmaženom engleskom
ljepoticom, što je bila. Bio je siguran da će početi izdavati zapovijedi i zanovijetati
jednom kad se oslobodi dijela straha i shvati da je to doista mislio kad je rekao da
im nitko neće nauditi. Njezin će se izraz promijeniti i više neće izgledati kao da je
upravo pokidao stranice iz njezine najdraže bajke i spalio ih pred njenim očima.
Neće preko tog malenog, preslatkog nosa gledati s razočaranjem i
nezadovoljstvom, nego s hladnom mržnjom.
Nema šanse da je draga kao što izgleda. Ne pokraj takva brata.
Namršti se kad je Seton skinuo ogrtač i prekrio malu stijenu da može sjesti.
Zmaj i njegova prokleta viteška osjetljivost. Čak i nakon sedam godina borbe
poput „gusara“, još je uvijek mislio da je prokleti Lancelot. Tako je i zaradio svoj
ratni nadimak. Zmaj je pošalica zbog simbola zmaja na Setonovu oklopu koji je
tako tvrdoglavo nosio dok se nije izlizao tijekom prvih dana njihove obuke – prije
nego što je morao priznati koliko je smiješno nositi oklop i ogrtač i boriti se na
način na koji su se oni borili.
– Što, dovraga, nije u redu s tobom?
 Robbieju je trebala minuta da shvati da mu se Douglas obraća. Pobogu,
koliko je dugo zurio? Predugo ako se moglo suditi po muškarčevu namrštenu
pogledu.
– Pomislio bih da ćeš biti ushićen – Douglas dometne. – Držimo Clifforda
za jaja.
– Jesam – uvjeravao ga je, rastjerujući mu mrk pogled s lica. – Jesi li dobio
novac od dobrog biskupa? – Douglas je otišao u dvorac Bewley kako bi se sastao
s biskupom od Cumbrije.
Ali Douglas se nije dao tako lako smesti. – Ponašao si se gotovo zaštitnički
prema djevojci. Moram priznati, lijepa je, ali ne bih pomislio da te tako lako
zavarati. Engleska kuja je Cliffordova sestra, pobogu.
Robbie je zacijelo bio umorniji nego što je mislio jer je i on podosta osjećao
tu Setonovu vitešku osjetljivost – kao i iznenadni poriv da prijatelju šakom razbije
zube. Zbog čega? Jer ju je nazvao kujom? To nije ništa što Robbie o neprijatelju
već nije rekao puno puta: englesko pseto, engleska kuja – bilo je to učestalo kao
da si rekao da će pasti kiša ili da je danas oblačno.
To nije objašnjavalo zašto je škrgutao zubima. – Ne moraš me podsjećati
tko je – nije mogao razmišljati ni o čemu drugom, dovraga – ali djevojka je pod
mojom zaštitom i tako će ostati dok je ne pustimo.
– Zašto bi je, dovraga, pustio? Kralj Edward još uvijek drži Bruceovu ženu,
kćer i sestru. Zašto i mi ne bismo učinili isto s obitelji našega ‘gospodara’?
Robbieja je zanimalo Douglasovo mišljenje o toj stvari isto koliko i
Setonovo. A nije se namjeravao ni objašnjavati.
Baci pogled prema Setonu i dami o kojoj su razgovarali točno na vrijeme
kako bi čuo tih žamor njezina smijeha. Napeo mu se svaki mišić u tijelu. I dječak
se smijao. Oboje su ispružili noge ispred pucketave vatre doimljući se poprilično
ležerno.
– Dovraga, ako želiš to djetešce, zašto je jednostavno ne ostaviš za sebe?
Zamisli koliko bi Clifford bio bijesan da dozna kako mu je omiljena sestra u
krevetu Robbieja Boyda.
 Slika je bila oštrija nego što je Robbie želio i uključivala je znojne gole udove
zapetljane u zgužvanim plahtama. Stisne čeljust dok mu se mišić nije počeo trzati.
– Ne želim je i zasigurno ne želim ženu.
Douglas se podlo nasmije. – Nisam mislio da će ti biti žena. Ne možeš se
vjenčati s Engleskinjom. – Dramatično se strese. – Učini je svojom ljubavnicom.
– Rekao sam da je ne želim, dovraga!
– Da, vidim – Douglas reče i nasmije se. – Zato stalno pogledavaš u Setona
kao da ga želiš ubiti... čak i više nego inače. Podigne obrvu. – Oh, gle tko se odlučio
pojaviti! Nije mu dugo trebalo da je nanjuši. Rekao sam ti da je slab na plavuše.
Robbie se okrene točno na vrijeme da vidi sir Thomasa Randolpha,
Bruceova nećaka i gotovo jednakog napora kao što je bio Seton, kako se naginje
nad njezinom rukom poput pristojna dvoranina, a ne nemilosrdnog ratnika
kakav je bio – kao i svi oni.
– Žena mi kaže da ga žene smatraju privlačnim. Ne vidim prokleto ništa u
njemu – Douglas reče s gađenjem. Očito je Joanna Douglas držala svog muža
zloglasno natjecateljskog duha na prstima podbadajući ga zbog njegova
suparnika. Robbieju se doista počela sviđati prijateljeva nova mladenka. Bila je
čvršća nego što se činila. – Možda je ipak nećeš ti voditi u krevet – Douglas
dometne.
Robbie je mislio da će mu glava eksplodirati. – Nitko je neće odvesti u
krevet, dovraga. Neće se tako dugo zadržati ovdje.
 6. POGLAVLJE

R osalin je trebalo malo da shvati. Kad se to dogodilo, trebala je samo čekati da

se sir Thomas zapriča s Rogerom kako ih nitko ne bi čuo.
Vidjela je sir Thomasa, nećaka Roberta Brucea, mnogo puta na dvoru kad
je prije nekoliko godina privremeno promijenio strane. Pristojni, zgodni vitez
uopće se nije promijenio – još je uvijek bio šarmantni nitkov. Njegova prijateljska
prisutnost malo je smirila napetost nakon susreta s Crnim Douglasom.
Ali sir Thomas nije bio onaj s kojim je željela razgovarati nasamo. – I ti si
bio tamo – tiho reče plavokosom ratniku koji se ranije brinuo za njih.
Nije to shvatila prije jer se jako promijenio. Od visokog, vitkog, dječački
zgodnog mladića kose isprane suncem pretvorio se u krupna i očvrsnula ratnika,
i bio je gotovo neprepoznatljiv. Više nije bio mladić, nego odrastao muškarac –
poprilično impresivno, morala je dometnuti. Plavook i zlatne kose, bio je tako
zgodan da se činio snom svake djevojke koja je maštala o vitezu u blještavu oklopu.
Osim što je bio razbojnik.
Izgledao je iznenađeno, ali kimne glavom. – Da, bio sam tamo. Doda joj još
jednu svježu zobenu pogaču sa željeznog tanjura ili „ploče“, kako ga je on zvao,
ispečenu iznad vatre. Iako je umirala od gladi i pojela bi bilo što, ovaj jednostavni
obrok bio je iznenađujuće ukusan. Pretpostavljala je da su pomiješali zob s nekom
vrstom masti iz komada svinjetine koje joj je također ponudio.
– Sjećam te se. – Doista, da nije prvo ugledala Boyda, vjerojatno bi gledala
njega. – Sjećam se da ste ti i Boyd sve vrijeme razgovarali. Tada ste čak bili i
prijatelji. – Malo stisne usta kao da se ne slaže. – Bio je tamo još jedan čovjek.
Imao je crvenu kosu.
– Thomas – reče. – Boydov prijatelj iz djetinjstva.
– Što mu se dogodilo?
Tužno je pogleda. – Umro je dva dana nakon što smo pobjegli.
Rosalin stegne u srcu i odgovor je pogodi više nego što je očekivala.
Doznavši kako njezin pokušaj da ga spasi nije bio dovoljan učinio je da se osjeti
još gore. – Žao mi je.
 Kimne glavom. – Bio je dobar čovjek.
Nije sumnjala u to. – Mogu li znati tvoje ime?
– Sir Alexander... Alex... Seton, milostiva.
On je vitez? Zacijelo se vidjelo da je iznenađena. Jedna strana usta iskrivi joj
se u blag osmijeh koji je krio trunku tuge. – Znam da ne izgleda tako, ali nismo
svi razbojnici.
U glasu mu se mogla prepoznati doza ogorčenosti koju nije željela dalje
istraživati. Barem ne još. Ali bilo je jasno da je taj čovjek najbolji kandidat ako
planira pronaći prijatelja među pobunjenicima.
Odjednom joj u glavu dođe druga stvar koju je rekao. – Seton? Jesi li bio u
rodu sa sir Christopherom?
Spusti pogled u vatru igrajući se štapom. – Bio mi je brat.
Rekao je to ravnodušno, ali osjećala je duboke emocije skrivene ispod
jednostavnih riječi.
Potpuno se šokirala. Sir Christopher Seton je, poput Wallacea, bio jedan
od velikih škotskih heroja u ranim danima rata. Izgubiti sir Christopherova brata
bio bi dovoljno jak udarac Cliffu kao i da je izgubio Robbieja Boyda. – Moj brat
nije znao?
Alex odmahne glavom. – Okolnosti... Dovoljno je reći da sam u to vrijeme
imao dobar razlog da svoje ime zadržim za sebe. U kaosu i zbrci, nitko nas nije
povezao. Imao sam sreće. Ostali nisu.
Mučnina u želucu rasla je zajedno s krivnjom. Sad na popisu veleizdaja brata
i domovine nije imala samo puštanje Robbieja Boyda, nego i brata sir
Christophera Setona.
Sigurno je pretpostavio o čemu razmišlja. – Hvala vam zbog svega što ste
učinili za nas, milostiva. Dugujem vam svoj život. Svi vam dugujemo.
Tako je dostojanstveno izrazio zahvalnost da je nije mogla odbiti. Kimne.
– Nema na čemu. – Baci pogled na Boyda koji je još uvijek razgovarao s Crnim
Douglasom i odmah se naježi. – Voljela bih da se svi tako osjećaju.
Okrene se prema sir Alexu u trenutku kad je stisnuo usta. – Pokušao sam,
milostiva. Da ja zapovijedam, vi i dječak nikad ne biste bili oteti. – Zastane i
pobjegne mu trunka mržnje. – Ali ne zapovijedam.
 – Hvala na pokušaju. Ne može li se možda nešto drugo...
Zastane ukočivši se kad se tamna sjena nadvila nad njom. Mili Bože, kako
je stigao ovamo tako brzo?
Nije morala pogledati da bi znala tko je to. Neobični trnci na njezinoj koži
i ubrzan puls već su ga razotkrili. Odupirala se porivu da podigne pogled i potvrdi
to pretpostavljajući da će mu njezina nezainteresiranost samo još više smetati.
Ako se moglo suditi po oštrini njegova glasa, jest. – Vrijeme je za spavanje,
milostiva.
U njegovu tonu nije postojalo ništa sugestivno, ali želudac joj se svejedno
blago okrenuo. Prikrije oštar uzdah, ali nije mogla spriječiti činjenicu da joj je lice
problijedjelo. Pogleda u njega i po sjaju u njegovim očima znala je da je
pretpostavio o čemu razmišlja i da ga je vraški uveseljavalo što je uznemirava.
Zašto je tako ljutit na nju? Zbog smrknuta pogleda koji je uputio sir Alexu
pitala se ima li veze s njim.
– Još nisam umorna. – Nije moglo biti puno više od devetnaest sati. Ispruži
noge pokraj vatre. – I cipele mi se nisu osušile.
– Ako se želiš vratiti bratu ujutro, odmah ćeš ići na spavanje.
Njezino šokirano „Što?“ utopila je buka otprilike pet glasnijih pitanja
muškaraca oko nje. Nije znala tko je bio više zaprepašten: ona, sir Alex ili Crni
Douglas.
– Puštaš nas? – upita sumnjičavo.
– Ne vas, nego tebe.
Crni je Douglas eksplodirao. – Ne možeš je pustiti. Clifford će nam dati
lijevu ruku za djevojku.
Rosalin odmah skrene pogled prema nećaku nakon Boydove izjave. Iako je
Roger hrabro pokušavao prikriti strah među neprijateljskim ratnicima, vidjela je
da je problijedio. Suosjećala je s njim. Unatoč visini i oklopu, još uvijek je bio samo
dječak. Koliko god prestravljena bila, neće ga ostaviti.
– Ne! – Nije shvatila koliko je glasno viknula dok se svi muškarci nisu
okrenuli u njezinu smjeru. S toliko očiju na sebi, toplina joj se popne u obraze. –
Neću ići – reče malo tiše. – Neću bez Rogera.
Robbie se borio obuzdati narav. Činilo se da to radi poprilično često u blizini
milostive Rosalin Clifford. Djevojka je bila grozna kao Seton.
Iako je načuo samo nekoliko posljednjih riječi, nije bilo teško pretpostaviti
o čemu su razgovarali. Možda bi ga zadivilo koliko je brzo pronašla srodnu dušu
da nije bio tako bijesan zbog toga. Zadnja stvar koja je trebala njemu i Setonu bilo
je još neslaganja; bio je to još jedan razlog više da puste djevojku.
Trebao je znati da će u vezi s ovim imati problema s njom nakon što je
odbila pustiti dečka u Norhamu. Njezin zaštitnički stav prema dečku doista je za
svaku pohvalu, ali, pobogu, ima li pojma kakvu joj uslugu čini time što je pušta i
ništa ne traži zauzvrat? Douglas neće biti jedini koji je bijesan – i kralj će imati
pitanja. Pitanja na koja će Robbie teško odgovoriti a da ne otkrije što je učinila za
njega. Pretpostavljao je da to nije željela znati.
Djevojka je u pravu. Duguje joj. A Robbie Boyd uvijek vraća svoje dugove.
To je jedna stvar na koju su svi prokleti Englezi mogli računati.
Još će uvijek imati dečka. Clifford će platiti s djevojkom ili bez nje.
Priguši poriv da joj kaže kako o tome nema rasprave i umjesto toga okrene
se prema Setonu. – Odvedi dečka u pećinu i pripremi je za navečer. Želim čovjeka
na ulazu u svakom trenutku u četverosatnim smjenama.
Robbie je primijetio prestrašene poglede djevojke i dečka i nije bio otporan
na neutemeljen strah koliko je želio biti.
– Ali...
Nije joj dopustio završiti. – Teta će ti se uskoro pridružiti – reče dečku
smirivši ih oboje. – Milostiva Rosalin i ja moramo porazgovarati. – Pogleda
Douglasa i Randolpha. – Nasamo.
Dječak je pogleda i ona kimne. – Idi. Bit ću dobro. Kapetan nam je dao
svoju riječ da nam nitko neće nauditi.
Po načinu na koji joj je pogled poletio prema Douglasu, Robbie je
pretpostavljao da je to bilo namijenjeno njegovu prijatelju jednako kao i Rogeru.
Očigledno nevoljko, dječak ga posluša zabrinuto se okrećući sve dok nije
nestao u maglovitoj tami.
Randolph i Douglas otišli su uz jednako opiranje. – Ti i ja razgovarat ćemo
poslije – potonji reče glasom koji je nagoviještao obračun.
 Postoji možda šačica ljudi na svijetu koju ne može preplašiti prijetnja Crnog
Douglasa; Robbie je jedan od njih. Pogledao je prijatelja ne trznuvši se. Douglasu
se to možda ne sviđa, ali neće ga spriječiti da pusti djevojku.
Ta je razmjena, međutim, imala drugačiji učinak na milostivu Rosalin.
Strah koji se toliko trudila zadržati vratio se u punoj snazi. Gledala je kako
Douglas odlazi kao da je sklupčana zmija spremna na napad. Čim je nestao,
okrene se prema Robbieju. – Što namjerava učiniti s nama?
Sjedne preko puta nje na panj s kojeg se maknuo Seton. – Ništa. Pod mojom
ste zaštitom. Nemate razloga bojati se Douglasa.
Ona proizvede oštar zvuk koji je bio nešto između osmijeha i gušenja. – Zna
li on to?
Robbie se gotovo nasmijao prije nego što se uozbiljio. – Ne brini se za
Douglasa. Pobrinut ću se za njega.
Oprezno ga je promatrala, očito ne znajući može li mu vjerovati.
Morao se boriti protiv poriva da je utješi, što zasigurno nije nalik ičemu što
je prije želio raditi s taocima. Naravno, nikad mu prije žena nije bila talac. Žena
koja je toliko lijepa da je bilo teško gledati je a da mu krv ne proključa.
Što, dovraga, nije u redu s njim? Ona je Engleskinja, pobogu. Cliffordova
sestra. Neprijateljica.
Stisne usta. – Idi kući, milostiva Rosalin. Dao sam ti što si tražila. Predlažem
da to prihvatiš.
– Tražila sam da nas pustiš oboje. Neću ovdje Rogera ostaviti samog. – S
tobom, nije morala dometnuti. Počne ga preklinjati pogledom. – Molim te, zašto
nas jednostavno ne pustiš?
Čak i da je želio, nije mogao. Ovo je prevažno. Način da dovede Clifforda
u red predan mu je na pladnju i zasigurno nije planirao vratiti ga – ne cijelog, u
najmanju ruku. Kralj računa na njega.
– Čula si Douglasa. Trebala bi se smatrati sretnom što sam te odlučio
pustiti. Tvoj brat izaziva nevolje. Tvoj nećak pobrinut će se da to prestane.
– Onda zadrži mene, a pusti njega.
– Neću.
 – Zašto?
– Dječak je vrjedniji. Možda si mu sestra, ali Roger mu je nasljednik.
– Možda većini muškaraca, ali ne i mom bratu. Voli me. Učinit će bilo što...
Zastane, vjerojatno shvativši da to ne bi trebala govoriti.
– Dječak ostaje.
Pogleda u njega velikim zelenim očima koje su blistale na mjesečini. – Zar
nemaš savjest? On je samo dijete. Tek je napunio trinaest prošloga mjeseca.
Odupirao se sjaju suza u njezinim očima. Bio je to napad s kojim se nikad
nije suočio u borbi i pokazao se učinkovitijim od bilo kojeg mača. Pobogu! Stisne
šake. – Taj dječak bi me probo nožem ili zaklao bilo kojeg od mojih ljudi da je
imao priliku. Podsjetit ću te da ga nisam ja poslao u borbu. – Bilo je vraški teško
ostati hladan i ravnodušan dok ga je tako gledala. Smekšao se – samo mrvicu.
Njezina odanost nećaku i pokušaj da ga zaštiti bili su vrijedni hvale. – Tvoji su
strahovi za dečka neutemeljeni. Ne treba te da ga braniš. Bit će savršeno siguran.
– I ja bih ti to trebala vjerovati? – Pogleda ga u oči. – Tvoj je ugled nadaleko
poznat, gospodine lorde.
U njezinu je glasu bilo upravo dovoljno engleske bahatosti da ga opet vrati
na rub samokontrole. – Možda si na to trebala misliti ranije.
Trebao joj je trenutak da shvati što misli. Kad se trznula, gotovo je poželio
da to može povući.
– Nisam znala tko si. – Proučavala ga je intenzitetom na rubu očaja od kojeg
je poželio skrenuti pogled. Željela je od njega nešto što je davno nestalo, ako je
uopće postojalo. – U to sam vrijeme mislila da vidim nekoga vrijednog spašavanja.
Nekoga plemenitog i časnog. Očito sam se prevarila. Muškarac koji bi iskoristio
ženu i dijete u svoju koristi – kao oružje u ratu – nema časti. Vitez nikad ne bi...
– Dovraga! Vi Englezi i vaši prokleti vitezovi! – Na trenutak se nalazio u
opasnosti da zaboravi tko je ona dok je zurio u te oči koje nije mogao dokučiti. –
Ne moraš mi govoriti što bi vitez učinio. Znam sve o engleskom viteštvu. Ako
misliš da su tvoji zemljaci kao heroji u nekoj bajci, grdno se varaš. Tvoj mi je kralj
stavio mač u ruke kad nisam bio puno stariji od tvoga nećaka i pozvao mog oca i
još neke mjesne poglavare na pregovore, tijekom primirja... i onda ih sve izdajnički
poklao.
 Razrogači oči i polako trepne.
– Što god da sam učinio – nastavio je – uvjeravam te da su tvoji zemljaci
učinili puno gore stvari. Trebam li te podsjećati na dvije žene koje su visjele u
kavezima s engleskih dvoraca više od dvije godine? Gdje je, dovraga, viteštvo u
tome? Bruceova kraljica, sestre i kći još su uvijek u zatvoreništvu kod tvoga kralja.
Englezi su učinili sve što su mogli kako bi nas uništili i osiromašili: razrušili naša
sela, zauzeli naše dvorce, silovali naše žene i ubijali naše ljude više od petnaest
godina. Stoga, ako ću pobijediti u ovom ratu i osloboditi zemlju od engleske
okupacije i osvajanja time što ću iskoristiti štitonošu, možeš biti prokleto sigurna
da ću to učiniti. Vrlo malo toga ne bih učinio za pobjedu i možda je bolje da to
zapamtiš prije nego što počneš blebetati o pravilima i kodeksima o kojima ništa
ne znaš.
Zaprepastio ju je napad, ali nije posustajala. – Moj Bože, nisi ništa više od
onoga što govore: Vražji Namjesnik. Bruceov plaćenik. Razbojnik i ubojica.
Nazivali su ga puno gorim imenima, ali njezine su ga riječi boljele poput
udaraca kamenjem – dublje i oštrije nego što je mislio da je to moguće.
Bijesno stane i povuče je uza se. Bila je to pogreška. Stojeći tako blizu nje,
bilo je kao da ga je uhvatila žestoka morska struja. Osjetila su mu se upalila poput
požara koji mu je planuo u krvi.
Gledali su se. Opsuje i mogao je vidjeti lagano pulsiranje na njezinu vratu
pa se morao boriti protiv poriva da ne posegne i pomiluje ga palcem.
Nije mogao razlučiti je li uplašena ili uzbuđena.
Duboko je udahnula i između njih se stvorila veza. Nježnim razdvajanjem
usana odgovorila mu je na pitanje: uzbuđena. Uzavrela. Raznježena. Spremna.
Zaključao je pogled na njezinim usnama. U njemu se probudila tako
žestoka i snažna želja, da mu se ukrutio svaki mišić u tijelu. Umalo je spustio usne
na njezine.
Što to, dovraga, radi?
Pusti je i zakorači unatrag. – Da sam na tvome mjestu, nadao bih se da si me
krivo procijenila. Manje častan čovjek možda bi se odazvao na tvoj poziv.
Razrogači oči koje su poput blještavih smaragda svjetlucale s ogorčenjem.
Milostiva Rosalin Clifford možda izgleda slatko i pristojno izvana, ali, kao što je
vidio dok je branila mladoga nećaka, mačkica ima kandže tigrice kad je se dira.
Obično su mu se sviđale izazovnije žene – iskusne žene koje su znale što žele.
Pretpostavljao je da slatko znači dosadno. Bila je to pogreška koju neće ponoviti.
Njezin spoj slatkog i žestokog bio je neobično uzbuđujući. Izluđujuće uzbuđujući.
– Poziv? Dragi Bože, ti si zacijelo lud! Ne znam što si vidio, ali uvjeravam te
da više nisam očarana djevojka koja pada na velikodušan prikaz čvrstih mišića. –
Slatko se osmjehne i pogled joj klizne na te čvrste mišiće. – Prerasla sam stasite
barbare kad sam napunila sedamnaest.
Kandže i oštar jezik uz njih. Dio njega divio se njezinu duhu, dok se drugi
pitao govori li istinu. Je li to umislio?
Pogleda je ispod oka zbog nečega drugog. Sedamnaest. Kriste, koliko je,
dovraga, mlada bila?
Poljubac koji nitko od njih nije želio spomenuti visio je u zraku.
– Nisi imala osamnaest – reče izravno.
Njezin kratki osmijeh otkrio je jasan đavolji bljesak kao da zna koliko će ga
odgovor mučiti. – Ne, samo šesnaest.
Napravi grimasu i opsuje. To je značilo da sad ima samo dvadeset dvije. U
usporedbi s njegovih trideset dvije, bila je obično dijete. Bog zna da je u tih deset
godina vidio cijeli životni vijek boli i patnje.
Odjednom se pred očima ove mlade djevojke prepune mladenačke
nevinosti i sjaja osjećao vrlo umornim i starim.
– Možeš se predomisliti do jutra. Ali da sam na tvome mjestu, milostiva
Rosalin, prihvatio bih ponudu. Takva prilika vjerojatno ti se više neće pružiti.
Mislim da ti se surovost rata baš i neće svidjeti.

Ostala je. Nije da je to ikad bilo upitno s njezine strane. Rosalin ne bi ostavila
Rogera samoga s razbojnicima i grubijanima. Zajedno su se našli u tome i zajedno
će to preživjeti. Po mogućnosti bez još jedne grozne noći na zemlji u pećini s tek
malo više od obične deke za pokrivanje.
Boyd je bio u pravu. Nije joj se sviđala „surovost“ rata, posebno ne život
odmetnika bez osnovnih životnih uvjeta. Mislila je da su prijašnja putovanja
teška, ali tada su duge dionice jahanja prekidali zaustavljanjem u dvorcima – ili, u
najgorem slučaju, u krčmama – gdje je imala vlastiti krevet i dovoljno služavki da
joj zadovolje sve potrebe. Ovdje nije imala ni vrč da se umije ili češalj da se
počešlja.
Pretpostavljala je da treba biti zahvalna što ne spava vani okružena
mnoštvom nasilnih barbara, nego sama u pećini s Rogerom. Međutim, bilo je
teško biti zahvalan na malim znacima milosti kad im je nametnuta takva surovost.
Boydova hladnoća prema njoj boljela je. Nije znala što je očekivala od njega,
ali to nije bio ovaj grozni i bezosjećajni nasilnik. Očvrsnuo je poput kamena –
jednako kao i njegovo mišićavo tijelo. Činio se samo ljušturom muškarca koji je
nekad bio, istrošen osvetom i namjerom da pokori neprijatelja po svaku cijenu.
Kad je doznao da je Cliffova sestra, činilo se da je izbrisao sve svoje dugove prema
njoj koje je stekla kad ga je oslobodila. Nije ju iznenadilo što joj je mrzio brata i
Engleze, iznenadila ju je dubina te mržnje i što ju je izazvalo.
Kako se usuđuje ponašati tako nakon onoga što je učinila?! Neka ide k
vragu. Shvatila je da se iza svega toga ipak izrodila jedna dobra stvar: zasigurno joj
je iz glave izbio sve romantične maštarije. Udat će se za sir Henryja kad ova kušnja
završi i nikad se neće osvrtati.
Kako je bilo jasno da nema namjeru pustiti Rogera, počela je razmišljati o
bijegu. Iako je njoj i Rogeru dopušteno da zajedno budu u pećini, u trenutku kad
su se probudili i pokušali zajedno otići do potoka kako bi se umili, razdvojeni su.
Roger je odveden do ostatka skupine, a njoj je dopušteno nekoliko trenutaka –
kratkih trenutaka – privatnosti da zadovolji osnovne potrebe, umije se i opere
zube u ledenoj vodi te prstima prođe kroz kosu prije nego što ju je isplela pomoću
pohabane trake koja joj je ostala. Kad je bolje razmislila, ostavila je kosu
raspuštenom i spremila traku u torbicu koja joj je visjela s tankog kožnatog pojasa
oko struka. Imala je ideju.
Najbolji dio jutra, međutim, bio je kad su je odveli u kamp i kad je saznala
da je više od pola ljudi otišlo, uključujući – na njeno i Rogerovo veliko olakšanje
– i Crnog Douglasa. Navodno su nosili sav nezakonito zarađen plijen iz pljački
Robertu Bruceu na sjever. Ona i Roger bit će odvedeni na neko drugo mjesto.
Njihov otmičar bio je puno tajnovitiji što se toga tiče, ali po putu na jugozapad
kamo su jahali, zastrašujuća šuma Ettrick činila se najvjerojatnijim ciljem.
 Drugi najbolji trenutak tog jutra bila je vijest da će ona i Roger dobiti konje
pa neće morati jahati sa stoičkim i tihim Callumom. To joj je također omogućilo
priliku da počne provoditi svoj plan.
Pažljivo se brinući da nitko ne vidi što radi, Rosalin izvuče pohabanu
ružičastu traku iz torbice i počne kidati konce bacajući ih svakih dvjestotinjak
metara. Ako ih njezin brat i njegovi ljudi budu pratili, konci će ostaviti trag koji
će moći slijediti. Ali bez teretnih konja i viška stvari, putovali su puno brže. Morat
će pokušati pronaći način da ih uspori.
Prvi pokušaj razdražio je otmičara, što je bio neočekivani bonus. – Opet? –
pitao je buljeći u nju kao da je dijete. – Išla si prije nego što smo krenuli... prije
trideset minuta.
Nije hinila rumenilo na obrazima. U potpunosti mu priliči nepristojno
ispitivanje o tome! Podigne bradu. – Sigurno sam popila previše piva dok sam
doručkovala.
Mumljajući sve vrijeme, zapovjedi ljudima da se zaustave. Nakon što joj je
sir Alex pomogao sići, uzela si je vremena da pronađe osamljeno mjesto gdje će se
pretvarati da se olakšava. Dok se vratila, Boydova razdraženost pretvorila se u
pravo nestrpljenje. Ništa nije rekao, samo ju je promatrao. Slatko se osmjehne. –
Hvala ti.
Promrmljao je nešto nerazumljivo o „djevojkama“ i ponovno su krenuli.
Pitala se koliko će se puta moći izvući s ovim planom prije nego što postane
sumnjičav i prestane joj to dopuštati. Ako je ne bude previše sram, idući put kad
je pita, planirala je okriviti žensko prokletstvo. Sigurno će se posramiti. Možda će
to još začiniti tako što će ga poslati da pronađe neke krpe koje može upotrijebiti.
Osmjehne se misleći da bi sramota gotovo bila vrijedna zastrašujućeg lica
blijedog od užasa.
Po svemu sudeći, trebala bi se plašiti tog muškarca i zasigurno ne tražiti
načine da ga razljuti – čak i ako je imala plemenit cilj da ih uspori. Ali iz nekog
razloga, unatoč njegovu ugledu, grubosti prema njoj i zastrašujućem fizičkom
izgledu, osjećala je da je neće ozlijediti.
Pokušaji razgovora s ostalim muškarcima osim sa sir Alexom otresito su
prekinuti. Bio je tajnovit poput Boyda, ali barem je na njezina pitanja odgovarao
osmijehom.
 Većinu je vremena provela motreći Rogera i pokušavajući ga razveseliti kad
bi se ukazala prilika. – Samo se sjeti koliko ćeš priča imati za ispričati kad sve ovo
završi – reče. – Sigurna sam da će ostali štitonoše htjeti čuti svaki detalj.
Nećak je izgledao kao da razmišlja o tome i nakon nekoliko trenutaka malo
je podigao obješena ramena. – Nisam razmišljao o tome. Misliš li da će biti
zadivljeni?
Rosalin je pokušala ne nasmijati se znajući koliko je dječacima njegovih
godina važno zadiviti svoje vršnjake; dječacima svih godina, moglo se reći. –
Sigurno. Nije se puno engleskih štitonoša našlo licem u lice s Crnim Douglasom
i Vražjim Namjesnikom. Da ne spominjemo da si mu umalo zabio nož u leđa i
izvukao mač protiv viteza stasa kao što je sir Alexander Fraser. Da, imat ćeš
poprilično mnogo priča za ispričati. Usuđujem se reći da će se i djevojke u dvorcu
zainteresirati za tebe. – Pogleda ga ukoso. – Iako ti vjerojatno nisi zainteresiran
za djevojke?
Crvenilo na njegovu licu govorilo je drugačije. Oklijevao je izgledajući kao
da mu je kaput prečvrsto povezan. – Zapravo, postoji djevojka u Norhamu koju
bi to moglo zanimati.
Podigne obrvu. – I mislila sam da postoji. Cliff nije bio puno stariji od tebe
kad je upoznao tvoju majku.
Roger je iznenađeno pogleda. – Doista?
Ona kimne. – Sjećam se da sam razmišljala koliko je to romantično. –
Potom je, pretpostavljajući da sluša svaku riječ, za Boydovo zadovoljstvo
dometnula: – Naravno, u to sam vrijeme bila mlada i sklona blesavim
romantičnim maštarijama. Tvoj otac i majka imali su puno sreće: većina
mladenačkih ljubavi završi razočaranjem. – Vidjela je da se Boyd ukočio i znala je
da je njezin trn pogodio pravo mjesto. Odjednom, sjetivši se s kime zapravo
razgovara, okrene se natrag prema nećaku uz osmijeh. – Ali imat ćeš dovoljno
vremena za to, a ako se ne varam, vrlo si sličan mom bratu po još jednoj stvari.
Činilo se da je svaka djevojka na granici zaljubljena u njega.
Roger se zarumeni i izgubili su priliku za nastavak razgovora kad je Boyd –
ne slučajno, pretpostavljala je – ubrzao tempo. Svako malo Boyd ili netko od
njegovih muškaraca odvojili bi se kako bi izvidjeli što se događa ispred ili iza i
uvjerili se da ih netko ne prati.
 Rosalin se više trudila zapamtiti upečatljive znamenitosti zbog iduće prilike
za bijeg, ali kako su se držali šuma i brda te izbjegavali svako selo, samo bi
povremena crkva ili kuća u daljini razbijale monotoniju zapuštenih padina
prekrivenih vrijeskom i sablasnih sivih šuma. U proljeće će bez sumnje biti
predivno, ali trenutačno je izgledalo samo hladno i odbojno.
Bože, koliko je željela ići kući!
Htjela je zatražiti da još jednom stanu kako bi se olakšala, kad je uočila crne
oblake dima u drveću istočno, nekoliko stotina metara dalje. – Čekajte – reče,
povukavši uzde.
Boyd, koji je u tom trenutku jahao točno ispred nje, okrene konja i zagleda
se u nju. – Ne znam što planiraš, milostiva, ali ako je ovo još jedna od tvojih stanki,
morat ćeš pričekati.
Unatoč činjenici da ju je opet poprijeko gledao, a i ona je bila jednako ljutita
na njega, nešto je stegne u prsima kad ga je pogledala. Možda je pokušao okriviti
nju, ali s pozivom ili bez njega, želio ju je poljubiti prošle noći i nije to mogla
zaboraviti svaki put kad bi im se pogledi sreli. Nije bio nimalo ljubazan, ali bio je
dovoljno zanosan da joj se okrene želudac. Njegova mišićava privlačnost nije se
mogla poreći. Gledajući ga, srce joj je poskakivalo jednako jako kao i kad je imala
Šesnaest. Očito je ipak privlače golemi barbari.
Obično su joj se sviđali obrijani muškarci, ali grubi muškarci s bradicom
također su joj se počeli sviđati. Nešto u sjeni brkova koji su zatamnjivali već
zastrašujuću čeljust u njoj je izazivalo drhtanje i budilo grešne misli.
Shvativši da čeka da mu odgovori, morala je doći k sebi. – Ne moram
ponovno stati. Samo sam vidjela dim. – Pokaže rukom. – Tamo.
Nije se ni okrenuo. – Vidio sam.
– I nećeš to istražiti? – upita s nepovjerenjem. – Izgleda kao da se zapalila
neka građevina.
Smrkne se. – Vjerojatno više od jedne. Nema potrebe istraživati. S obzirom
na blizinu garnizona u Thirlestaneu, rekao bih da Englezi žele podebljati zalihe
pljačkajući mještane.
Problijedi, napokon shvativši zašto ga je njezino pitanje razljutilo. Ali nije
dopustila da je to omete. – Ne bismo li trebali otići vidjeti treba li im pomoć?
 – Prekasno je za to. S obzirom na boju i gustoću dima, Englezi su davno
nestali.
– Možda, ali borba s Englezima nije jedini razlog zašto treba stati: možda
im još treba naša pomoć. Ne možemo samo proći i ne učiniti ništa.
Dugo ju je promatrao. – Zašto te je uopće briga? To nisu tvoji ljudi.
Dovraga, zapovijed za pljačkom vjerojatno je došla od tvoga brata.
Srdito se zarumeni. – Sigurno nije. – Nadala se. – I to možda nisu moji ljudi,
kao što kažeš, ali ljudi su i zaslužuju suosjećanje. – Stiša se i pogleda ga, izazivajući
ga da to porekne. – Neću okrenuti leđa nikome u potrebi, čak ni izgladnjelim
zatvorenim pobunjenicima.
Nije pao na provokaciju. – Dobro, ali nemoj me kriviti ako ti se ne svidi ono
što ćeš vidjeti.
 7. POGLAVLJE

R osalin se uopće nije svidjelo ono što je vidjela. Bilo je strašno – jednako
razorno kao događaj kojem je svjedočila u Norhamu. Kako ljudi to mogu
činiti jedni drugima? Ali rat i užasi počinjeni u njegovo ime nešto su što nikad
nije razumjela. Brat joj je u pravu. Njezino je srce previše meko za to.
Možda bi bilo drugačije da nije odgojena tako daleko. U Londonu se nije
sukobljavala s pljačkama, razaranjem i patnjom. Mržnja koju je Boyd posjedovao
bila joj je strana, ali možda i opravdana ako je govorio istinu.
Je li mu otac uistinu tako izdajnički ubijen? Iako ju je Cliff pokušavao držati
podalje od rata, prisjetila se priče o događaju zvanom „Barns of Ayr“ koja je
zvučala otprilike kao ono što je Robbie opisao. Također se prisjetila okrutne
osvete Wallacea i Škota.
Ali nakon njegova podsjetnika na sudbinu grofice od Buchana i Mary Bruce
koje su zatočene i obješene u kavezima s dvoraca Berwick i Roxburgh, shvatila je
da je imala vrlo naivno mišljenje o viteštvu. Barbarska djela činile s obje strane – i
vitezovi i razbojnici.
S vrha brda s pogledom na malu dolinu ispod, mogla je vidjeti izgorjele
ostatke dviju kamenih kuća, a treća je još gorjela. Od četiriju drvenih sporednih
građevina ostao je samo crni kostur čađavih srušenih greda. Peta je gorjela, a još je
dvjema prijetila opasnost od požara. Najmanje trideset pet ljudi – uglavnom žene
i djeca – jurilo je do rijeke i natrag mahnito puneći kante kako bi ugasili plamen,
što se činilo zadatkom herkulskih razmjera.
Boyd je već izvikivao zapovjedi na gaelskom dok su žurili nizbrdo. Koliko
je uspjela razaznati, pola ljudi dobilo je zadatak da pomogne seljanima ugasiti
vatru, a on i još šest ljudi očistit će osušenu travu i grmlje oko građevina,
vjerojatno kako bi zaustavili daljnje širenje vatre.
Nisu zaboravili na nju i Rogera. Boyd na engleskom, zbog nje,
pretpostavljala je, zapovjedi Malcolmu da ih odvede do rijeke gdje je sigurno i da
ne skida proklete oči s njih. Za razliku od oca, činilo se da Malcolm ne gaji
negativne osjećaje prema njoj. Ispričala se jer je iskoristila njegovu ljubaznost, što
ga je očito iznenadilo koliko i posramilo.
Imala je osjećaj da su satima sa sigurne, ali frustrirajuće udaljenosti
promatrali kako muškarci neumorno i učinkovito rade da bi ugasili požar i
zaustavili ga, ali to je vjerojatno trajalo samo djelić tog vremena. Bio je to uistinu
zapanjujući prizor. Isti žestoki intenzitet koji je primijetila dok su se Škoti borili
mogao se vidjeti u dobro koordiniranom i strateškom napadu na plamen.
Oči su joj samovoljno neprestano skretale prema kapetanu ove skupine
nevjerojatnih junaka. Bilo je jasno da su usredotočenost i odlučnost da pobijedi u
ratu koje je primijetila ranije pomagale učiniti ga iznimnim vođom. Bio je
usmjeren, odlučan i samouvjeren. Gledajući ga takvoga, gotovo je mogla
povjerovati da se nije promijenio koliko je mislila. Da još postoje tragovi
plemenitog ratnika za kojeg je toliko riskirala. Da se možda nije u potpunosti
prevarila u vezi s njim.
Činilo se da su Škoti uistinu na dobru putu pobijediti vatru, kad se dogodila
katastrofa. Vjetar koji je do tog trenutka bio samo lagani povjetarac pojačao se i
počeo puhati šireći plamen velikom brzinom.
Šačica seljana vrisnula je kad je jedan od zidova građevine koja je izgledala
kao staja počeo padati prema njima. Spasili su ih Boydovi ljudi koji su pojurili
prema njima i pridržali ga dovoljno dugo da se izmaknu.
– Trebali bismo im nekako pomoći – reče Rosalin.
– Kapetan je rekao da ostanemo ovdje – Malcolm poslušno odgovori, iako
je bilo jasno da se slaže s njom i da bi puno više volio biti s ostalim ljudima nego
čuvati njih. Očito je kažnjen što im je dao priliku za bijeg.
Rosalin skoči začuvši još jedan udarac, ali ovaj puta puno bliže.
– Što je to? – upita Roger.
Malcolm pokaže na najbližu izgorjelu kamenu kuću. Kako je to bila daleko
najveća građevina, vjerojatno je pripadala upravniku – najvažnijem čovjeku u
malom selu. – Srušio se zadnji dio krova. Sigurno je pala jedna od greda.
Počela se okretati kad je čula nešto. – Čuješ li to?
– Što? – upita Malcolm.
 – Slušaj. – Jedno su vrijeme stajali u tišini, ali uz vjetar, divljanje vatre i
povike seljana i muškaraca koji su se borili protiv plamena, bilo je teško išta
razaznati.
Malcolm se namršti. – Ako je ovo još jedna od vaših smicalica...
– Evo! – reče. – Jesi li čuo? Netko traži pomoć.
– Ništa nisam čuo.
Ali Rosalin je već jurila prema opustošenoj kolibi na kojoj se upravo urušio
krov.
– Čekajte, milostiva! Ne možete ići tamo. Kapetan je rekao da čekamo
ovdje.
– Požuri – reče ne slušajući ga. – Čini se da je netko ozlijeđen.
Ne čekajući vidjeti jesu li iza nje, Rosalin uleti u građevinu.
Ono što je izvana izgledalo kao izdubljena stijena, iznutra je bio mračan,
užaren labirint greda, dasaka, ostataka krovišta, slame i namještaja. Morala je
prekriti usta vunenim ogrtačem da je dim ne bi ugušio.
– Ima li koga? – poviče.
– Ovdje – začuje slabašan glas.
Pratila je smjer odakle je došao zvuk i u najudaljenijem kutu građevine
naišla na hrpu dasaka ispred djelomično urušenog kamenog zida. Zaglavljen u
tom dijelu zida bio je muškarac kojeg je prikliještilo kamenje i drvo u plamenu.
Bilo je teško vidjeti išta kroz dim u tami, ali činilo se da je jedva živ ispod svih tih
ruševina.
– Ovdje! – poviče Malcolmu i Rogeru čuvši da je dozivaju. – Ovdje je.
Njih dvojica probijali su se do nje i kašalj im je postajao glasniji kako su se
približavali. Obojica su je gledali kao da je luđakinja. – Treba mu naša pomoć.
Zapeo je.
– Što je uopće radio ovdje? – upita Roger.
Dobro pitanje – moći će ga to pitati kad ga izvuku van. – Ne znam – reče.
– Pomognite mi s ovom gredom... – Zacviljela je od bola kad je rukama dotaknula
vrelo drvo.
 – Mi ćemo to maknuti – reče Roger. – Ti nemaš rukavice. Pokušaj
pomaknuti kamenje koliko možeš.
Rosalin kimne i krene pomicati manje kamenje. Prisjetivši se muškarca koji
je podizao kamenje s lakoćom, nije si mogla pomoći kad je poželjela da je Robbie
s njima da im pomogne. On bi to napravio na brzinu...
Začuje glasno škripanje dok su dečki micali jedan od većih komada
izgorjelog okvira. Podigla je pogled u istom trenutku kad je ostatak krova pao na
njih zajedno s velikom gredom koja mu je bila glavni potporanj.
Vrisnula je da ih upozori, ali bilo je prekasno. Malcolm se nije mogao
maknuti na vrijeme i greda je pala ispred njega.
– Malcolme! – Pokušala se probiti do njega, ali to je sprječavao pravi zid
građevnog materijala koji se srušio između njih. Nije vidjela išta ispred sebe.
Strahujući od najgorega, osjeti olakšanje kad su se pepeo i prašina slegli
dovoljno da može vidjeti kako se Malcolm pomiče. – Jesi li u redu?
– Mislim da jesam – reče ošamućeno. – Pomognite mi da ovo maknem sa
sebe.
Zaštitivši ruke vunenim ogrtačem najbolje što je mogla, ona i Roger
pokušali su podići golemu gredu, ali bezuspješno. Vjerojatno je trebalo barem pet
muškaraca da je postave tijekom gradnje. – Nema koristi – reče Rogeru. – Morat
ćemo otići po pomoć.
Pogledaju se. Mogla je vidjeti o čemu razmišlja vjerojatno zato što je to i njoj
nakratko palo na pamet. Odmahne glavom. Možda neće dobiti drugu priliku za
bijeg, ali neće ovako ostaviti Malcolma i seljaka.
Roger kimne. – Odmah se vraćam.
Kutkom oka vidi nešto od čega joj je puls poskočio, a svaki živac u tijelu
planuo od panike. Vatra više nije tinjala. Grede i krov koji su se urušili protresli
su žar i ponovno zapalili vatru.
– Rogere! – poviče. On se okrene. Ona pogleda u smjeru plamena koji nije
bio dalje od šest metara. – Požuri!

Robbiejeva su pluća gorjela. Bilo mu je vruće, bio je umoran i svaki centimetar

njegove kože činio se prljavim od čađi i dima, ali suprotstavljao se vatri istom
odlučnošću da pobijedi po svaku cijenu s kojom se suočavao s Englezima.
Iznenadilo ga je koliko je dobar osjećao bio učiniti nešto osim borbe da pomogne.
Dugo nije podigao ništa osim mača u obranu svojih sunarodnjaka. Ali Englezi
danas neće uništiti selo. Ne ako se njega pita.
Kad su u gustišu uspjeli zaustaviti širenje požara, krenuo je pomoći Setonu
nositi vodu, ali baci pogled prema rijeci i ukoči se.
Malcolma, Rogera i milostive Rosalin nije bilo. Opsuje nekoliko puta i
potrči. Ako je opet prevarila dečka i pokušala pobjeći, svezat će je ostatak puta i
na glavu joj vratiti vreću.
Bio je na pola puta kad je ugledao Rogera Clifforda kako izlazi iz ostataka
građevine. Dječakove oči isticale su se poput dvaju bijelih krugova na licu
prljavom od čađi, a zlatna kosa nalik tetinoj bila mu je slijepljena uz glavu. Teško
je disao dok je posrtao krećući se prema njemu. – Požuri! – izusti promuklim
glasom. – T-trebaju pomoć.
Robbie ga zgrabi za ruku, više da bi ga pridržao nego zbog ljutnje. – Što se
dogodilo? Gdje su ti teta i Malcolm? Jesu li unutra?
Dečko kimne i Robbie uleti u zapaljenu kuću nižući psovke u sebi. U ušima
je čuo buku koju nije mogao prepoznati. Trebao mu je trenutak da shvati kako je
u pitanju srce.
Što ju je, dovraga, opsjelo pa je morala ulaziti u tu kuću? Bio je bijesan. Više
nego bijesan. Bio je izvan sebe od bijesa. Ali više od svega, bio je prokleto uplašen.
Dovoljno da to može priznati.
Sagne se i kroz vrata uđe u zadimljenu odaju. Prekrivši usta rukom, škiljio
je kroz crni dim, a oči su mu zasuzile isti tren.
– Rosalin! Malcolme! – gušio se pokušavajući vidjeti kroz labirint užarenih
ruševina. Činilo se kao da je eksplodirala jedna od Sutherlandovih vrećica s crnim
prahom.
– Ovdje! – začuje jasan ženski glas. – Ovdje smo.
Kidajući hrpe greda i dasaka kao da su grančice, probijao se do njih. Nije
bilo teško. Samo je morao slijediti crtu plamena koji je očito išao ravno na njih.
 S obzirom na to koliko mu je srce jako udaralo, glas mu je zvučao
nevjerojatno smireno kad je pogledao njezino uplakano lice prljavo od čađi. – Što
se dogodilo?
Glas mu nije zvučao kao da pripada njemu. Nije znao da može govoriti
tako... nježno.
Njezina sitna brada drhtala je i na jedan bolan trenutak pomislio je da bi se
mogla slomiti. Da se to dogodi, znao je da bi je povukao u naručje. Ne bi se mogao
zaustaviti.
Duboko udahne i zadrži kontrolu nad emocijama. – Čula sam muškarca
kako doziva u pomoć, a kad smo mu došli pomoći, Malcolm se zaglavio nakon što
je greda pala na nas.
Bilo je neobično kako srce koje je tako brzo udaralo odjednom može
jednostavno stati. Čekao je otkucaj ili dva da ponovno počne. Neće razmišljati o
tome da ju je ta greda mogla zdrobiti. Neće. Ali u želucu mu se svejedno pojavio
loš, uvrnut osjećaj. Osjetio je nešto kao nikada prije: klecala su mu koljena.
– Kapetane? Jesi li to ti?
Malcolmov glas vratio ga je u stvarnost. – Jesam, momče. Oslobodit ću te
za minutu.
Pogleda iza njega. – Zar nitko drugi nije došao s tobom? – u panici je
povisila glas. – Nećemo je moći pomaknuti na vrijeme.
Očito je to upravo pokušavala učiniti.
– Makni se. – Brzo je procijenio situaciju i shvatio da mora biti oprezan.
Jedan pogrešan pokret i cijela gomila kamenja i greda mogla bi pasti na Malcolma
i u trenu ga zdrobiti.
Okrenuvši leđa prema gredi, rukama uhvati rub i nogama se počne podizati.
Ali, dovraga, bila je preteška čak i za njega. – Provjeri možeš li se provući ispod
nje – reče kroz stisnute zube dok mu se svaki mišić u tijelu napinjao.
– Malo nedostaje – reče Malcolm. – Još tri ili četiri centimetra.
Robbie jače stisne zube i počne dizati. Ruke su mu gorjele od tereta. Ali
Malcolm se uspio izvući. Robbie vrlo oprezno vrati gredu na mjesto.
I to točno na vrijeme. Plamen im je bio na otprilike metar udaljenosti. –
Dođite – reče. – Idemo odavde.
 – Ali što je s čovjekom? – upita Rosalin. – Ne možemo ga samo ostaviti
ovdje.
Robbie stisne šake boreći se protiv bijesa i straha zbog kojih je želio
eksplodirati. – Gdje je? – upita ljutito.
– Iza tog zida. – Pokaže na prostor koji je očito bio ugrađen u zid kao mjesto
za skrivanje. Pretpostavljajući čemu služi i razlog zbog kojeg je taj muškarac bio
ondje, Robbie je došao u napast da ga ostavi zbog nepromišljenosti. Ali nekoliko
trenutaka poslije pomaknuo je ruševine dovoljno da ga može izvući. Ne želeći joj
otkriti da je prekasno, jednom rukom podigne mrtva muškarca preko ramena, a
drugu ovije oko njezina struka i čvrsto je držeći uza se – pokušavajući ne
razmišljati o tome koliko mu godi njezin dodir – izvede ih iz goruće zamke.
Čim su izašli na svjež zrak, Malcolm padne na tlo i počne kašljati. Rosalin
je ostala na nogama, ali sagnula se i također počela kašljati, a Robbie joj makne
ruku sa struka i spusti tijelo seljaka pa se uhvati za najbliže drvo kako se ne bi
prevrnuo. Pluća i ruke gorjeli su mu.
Seton, Fraser, Callum i još dvojica muškaraca skoro su stigli do njih. Dječak
ih je očito uspio obavijestiti o opasnosti. Seton je odmah pojurio u pomoć
milostivoj Rosalin, a Callum Malcolmu. – Što se dogodilo? – upita ga partner.
Robbieju prvi put nije smetala njegova brižnost. Djevojci je trebala pomoć,
a on je jedva stajao.
Nekoliko su puta morali zastati prije nego što su uspjeli ispričati cijelu
priču. Ali detalji su počeli izlaziti između Malcolma, Rogera i Rosalin. Bilo je
dovoljno teško povjerovati da je potrčala u pomoć nekome koga ne poznaje, ali
kad je milostiva Rosalin došla do točke gdje se Malcolm zaglavio iza ruševina,
muškarci se zaprepašteno pogledaju.
Robbie naglas izgovori ono o čemu su svi razmišljali. – Mogla si ga ostaviti
ondje i pobjeći.
Pogleda ga u oči. – Poginuo bi – reče kao da je objašnjenje očito.
Shvati da je za nju bilo. Ne bi ostavila čovjeka da umre, čak ni neprijatelja.
To bi trebao znati bolje i od koga. Nešto se pomakne u njegovim prsima. Kao da
je veliki kamen maknut s puta i otkrio maleni otvor.
 Callum ga pogleda kao da im je netko upravo rekao kako svijet nije ravna
ploča. – Ali ona je Engleskinja – reče na gaelskom.
– Znam – Robbie je isto tako ostao bez riječi i objašnjenja. Ni njemu nije
imalo nikakva smisla. Činilo se da ova mala djevojka u sebi ima više časti od cijele
engleske vojske zajedno.
Što ju je više promatrao, to je više vjerovao da ne glumi. Bila je slatka i draga
točno kako je izgledala. Primijetio je da je ranije odvlačila nećakovu pozornost da
ga razvedri i njezinu prirodnu dobrotu prema njegovim ljudima – čak i suočena s
njihovom oštrinom (u većini slučajeva potpunom nepristojnošću). Kad je
zahtijevala da dođu vidjeti kako mogu pomoći u selu, mislio je da je to trik. Ali
nije bio. Očito ju je potaknula iskrena zabrinutost. Za Škote. Utrčala je u tu
zapaljenu građevinu kako bi pomogla nekome tko joj je neprijatelj.
To je prkosilo zdravu razumu.
Ali bilo je to više od toga. Ispod slatkoće uočio je vatreni osjećaj za pravdu
koji ga je na nekoga podsjećao iako se nije mogao sjetiti na koga.
Kad je došla do dijela gdje je stigao, pokušao ju je zaustaviti, ali nije mu
dopustila. – Nikada nisam vidjela nešto slično – reče. – Ne znam kako si to sam
podigao.
To nije bio prvi put da čuje divljenje i strahopoštovanje u djevojčinu glasu,
ali prvi put je osjetio da mu lice gori. Dovraga, zarumenio se!
– Trebali biste ga vidjeti na Visočkim igrama, milostiva – Malcolm
dometne. – Kapetan može baciti tri puta veći kamen od svih ostalih. Nitko nikad
nije ni došao blizu da ga pobijedi. Može pobijediti desetoricu Engleza samo golim
rukama...
– Dosta, Malcolme – oštro reče. – Milostiva ne želi slušati o tome.
Izgledala je kao da će mu proturječiti kad je skrenula pogled na muškarca
koji mu je ležao na tlu pred nogama. Suze joj navru na oči. – Mrtav je, zar ne?
On kimne.
Podigne pogled prema njemu. – Zašto bi učinio nešto tako opasno?
Robbie posegne i izvuče torbicu iz muškarčevih stisnutih prstiju. – Zbog
ovoga. Sakrio je to na mjestu u zidu zajedno s nešto žita i ostalom robom. –
Vjerojatno je to spremio tamo kad su došli Englezi i zatim pokušao izvući kad je
mislio da je sigurno.
– Sve to za nekoliko novčića i nešto žita? – upita sumnjičavo.
Robbie stisne čeljust. – Da, bilo je to blesavo, ali to je vjerojatno sve što mu
je ostalo da prehrani obitelj. Tim ljudima neće ništa ostati.
Istina ju je zaboljela. Iskreno suosjećanje i tuga nisu se mogli poreći u tim
očima koje su odavale previše.
– Ali spasili ste neke od njih – reče. – Vatra je gotovo ugašena.
Način na koji ga je gledala...
Na trenutak se osjetio kao da je odjenuo Setonov blještavi oklop.
Dovraga.
Robbie krišom pogleda ostale ljude i seljane koji su bacali posljednje kante
vode. Ali bila je u pravu. Jesu.

***

Nešto se promijenilo. Rosalin nije znala što, ali u idućih sat vremena, dok su
Robbie i njegovi ljudi pomagali seljanima ugasiti preostalu vatru i gledali što se od
ostataka može spasiti, primijetila je razliku u ponašanju muškaraca prema njoj.
Kad su prestali zuriti u nju kao da joj je odjednom izrasla druga glava,
zapravo su počeli razgovarati s njom. I to ne samo gunđanjem i nerazgovijetnim
riječima na gaelskom. Muškarci koji nisu znali riječi engleskoga odjednom su joj
se obraćali s „milostiva“.
Čak i Callum. Dobro, možda posebno Callum. Jednako kao što je osobno
primio što je prevarila Malcolma, činilo se da je mislio kako se između njih stvorila
posebna povezanost kad je odbila ostaviti njegova sina u plamenoj građevini. Nije
mogla razaznati je li mu zbog toga drago ili nije, ali zauzeo je sinovo mjesto i čuvao
je te se očito proglasio njezinim zaštitnikom.
Kad su djeca iz sela oprezno prišla i počela dirati njezinu prljavu, ali vrlo
kvalitetnu haljinu, otjerao ih je i rekao im da ne prljaju milostivinu haljinu svojim
neurednim rukama. S obzirom na to kako su se neljubazno ponašali prema njoj
tijekom posljednja dvadeset četiri sata i koliko je već bila prljava, takve su
opomene bile poprilično smiješne. Ali svjesna koliko se ozbiljnim činio i njegova
škotskoga ponosa, prikrila je osmijeh i rekla mu da joj ovaj put ne smeta.
Djeca su bila očarana njome i postavljala joj najsmješnija pitanja zbog kojih
se morala suzdržavati da ne prasne u smijeh. Zasigurno su je deset puta pitali je li
doista Engleskinja. Očito je bilo nezamislivo to što nema lice Gorgone, vražje
rogove ili rep.
Dok je razgovarala s djecom – od kojih su neka izgubila sve – na pamet joj
je pala jedna zamisao.
Callum je oklijevao i opet je neobično gledao. – Želite im dati našu hranu?
– Da, misliš li da bismo mogli pronaći nešto što nam je višak?
Dugo je zurio u nju tajanstvenim i umornim očima. – Pitat ću kapetana.
Rosalin je promatrala kako stariji muškarac odlazi do mjesta gdje je stajao
Boyd s nekim od seljana. Boyd okrene glavu u njezinu smjeru i od intenziteta
njegova pogleda naježila se čak i s te daljine. Nekoliko trenutaka poslije kimne i
Callum odšeće do drveća gdje su bili zavezani konji pa počne preturati po
torbama.
Dok je Callum bio zaposlen, a Roger pokušavao pomoći drugim
muškarcima s čišćenjem, Rosalin se zabavljala odgovarajući na dječja pitanja,
nastojeći ne pogledati muškarca koji se činio središtem pozornosti u selu.
Namršti se. Za tako malo selo, uistinu je postojao neproporcionalno velik
broj mladih žena. Činilo se kako se svaka od njih mota oko Robbieja Boyda kao
da je junak.
Njima jest, iznenađeno shvati. Ovaj čovjek kojeg su s jedne strane granice
mrzili kao vraga s druge je strane bio istinski heroj. Bilo je neobično vidjeti koliku
je razliku činila perspektiva.
Žene su se praktički spoticale jedna preko druge pokušavajući doći do njega
da ih primijeti. Mili Bože, zar nikad prije nisu vidjele zgodna muškarca? Odavde
im je mogla vidjeti zvijezde u očima.
Zašto se uopće brine za to? Prerasla je barbare, nije li? Usto, savršeno joj je
jasno dao do znanja što osjeća: oni su neprijatelji. Neće to zaboraviti.
 Trebala bi razmišljati o bijegu. Ne o visokim zvijerima širokih ramena i
previše mišićavih tijela.
Skinuvši pogled s muškarca koji je plijenio toliko ženske pažnje, usredotoči
se na djecu. Kad su se udaljila, upita Calluma bi li se mogla umiti prije nego što
krenu. Kratko pogledavši gdje je Roger s Malcolmom i još jednim mladim
ratnikom (znao je da neće pokušati pobjeći bez nećaka), kimne glavom i kaže joj
da požuri.
Pojurila je nizbrdo prema rijeci skrenuvši lijevo na mjestu gdje je zavijala i
gdje će je šumarak zaštititi od pogleda i pružiti joj potrebnu privatnost.
Nije lagala. Doista se željela umiti i umočiti ruke u hladnu vodu, ali također
je trebala nabaviti traku za trag koji je ostavljala Cliffu. Posljednjih nekoliko
ružičastih končića krilo se u njezinoj torbi, ali potkošulja joj je na vratu i rukavima
bila ukrašena malim svijetloplavim mašnama od satenske vrpce. Čak je i
popustljivi brat podigao obrvu na skupi odjevni predmet uvezen iz Francuske, ali
nije mislila da će mu smetati ako ga uništi s obzirom na okolnosti.
Štoviše, većina nekad raskošne odjeće bila je poderana. Skinuvši deku i
ogrtač, istrese ih koliko je mogla, postavi na deblo i obriše zemlju i čađ s
tamnoplavog porubljenog cotehardieja2 s izrezom i prošivenom zlatnom,
istkanom trakom sa strana. Ali bojala se da čak ni dobro četkanje i zračenje neće
spasiti lijepu odjeću nakon tako lošeg postupanja.
Napravi grimasu i podigne haljinu vidjeti ostatak. Svijetloplava vunena
tunika do koljena ispod bila je u znatno boljem stanju osim blatnih rubova koji
su visjeli ispod cotehardieja. Ali nije namjeravala skinuti gornji dio haljine; trebao
joj je svaki sloj da se ugrije.
Obje su joj haljine imale uske rukave i steznik, pa se morala potruditi da
otpusti vezice cotehardieja naprijed i tunike do koljena sa strane kako bi došla do
potkošulje ispod.
Nakon što je izvukla sve trake koje je mogla dohvatiti, ugura ih u torbicu
koja joj se još uvijek nalazila oko struka. Potom, kleknuvši pokraj rijeke, uroni
ruke u ledenu vodu, skupi je u dlanove i približi licu. Bila je hladna, ali
okrepljujuća. Umivala se i trljala dok nije posve očistila čađ.

2
Duga tunika-ogrtač koja se nosila preko prsluka, sužena u struku i kopčala se sprijeda. Nap. prev.
 Bilo je tako dobro biti čist da je pomišljala uroniti glavu i oprati kosu, ali
nije željela riskirati da se smrzne zbog mokre kose dok budu jahali. Međutim,
iskoristila je priliku da opere gornji dio tijela najbolje što je mogla dok joj je odjeća
bila odvezana. Toliko se udubila u svoj zadatak da ga nije čula kako prilazi.
– Vrijeme je da krenemo. Muškarci su...
Odjednom ušuti. Trebao joj je trenutak da shvati zašto. Skočila je na noge
kad ju je prestrašio i okrenula se bez razmišljanja. Pogled mu je pao na njezine
grudi i očito se zaglavio zajedno s njegovim jezikom.
Kratak pogled dolje otkrio joj je zašto. Potkošulja joj je bila potpuno mokra
od pranja. Njezina iznimno tanka, prozirna potkošulja koja je sada bila pripijena
uz grudi i otkrivala svaku oblinu, svaku crtu, svaku točku do savršenih detalja.
Jednako je tako mogla biti i gola.
Duboko udahne, što je bila pogreška jer je samo još više istaknula grudi.
Potmulo zareži, što je zvučalo gotovo bolno, ali zapalio je svaki centimetar
njezine kože.
Krenula je pokriti se, ali zgrabi je za ruku. – Nemoj. Bože, molim te, nemoj.
Opet je oblije toplina. Izlazila je iz njega u vrelom, rastopljenom valu koji
joj je ukrutio bradavice.
Zarežao je duboko i intenzivno muževno, od čega je između nogu osjetila
nalet nečega toplog i vlažnog. Zadržalo se tamo postajući sve toplije i bolnije.
Lice mu je bilo ozbiljnije nego što je ikad vidjela – oštrije – nekako opasnije.
Kao da mu je sva uljudnost oduzeta, a ostao je samo divlji, primitivni muškarac
ispod.
Zurio je u njezine grudi kao da nikada nije vidio nešto poželjnije. Kao da se
jedva može suzdržati da ih ne dotakne. Da ne navali na njih.
Pogledi im se sretnu i ona osjeti trnce koji su joj se poput groma širili niz
kralježnicu. Nitko je nikada nije gledao s tako sirovom požudom, strašću i
uzbuđenjem.
U zraku se osjetilo nešto što nije razumjela. Žestina emocija koji su
pucketali između njih bila je neodoljiva.
 Muškarci su je željeli prije, ali nikada na ovaj način. Bilo je to drugačije. Bilo
je divlje, opasno i neobuzdano. Bila je to požuda nimalo nalik ičemu što je prije
iskusila i na trenutak se uplašila.
On ju je uplašio. Možda je mislila da ga poznaje, ali Robbie Boyd, ogrubjeli
ratnik, nije bio plemeniti pobunjenik kojeg je promatrala kao djevojčica. Bila je
sama s jednim od najstrašnijih ljudi u Škotskoj. S muškarcem koji je po svemu
sudeći bio životinja, razbojnik i barbar. Bila mu je u potpunosti prepuštena na
milost i nemilost, a neizvjesnost situacije – i njezina ranjivost – sledila joj je krv u
žilama.
 8. POGLAVLJE

R obbieju je trebala minuta da shvati koliko je plaši.

Prije toga bio je izgubljen. Od trenutka kad se okrenula sa svakim
centimetrom te mokre tkanine priljubljene uz grudi, na pamet mu nije pala
nijedna razumna misao. Uz sve požudne misli koje su mu se motale glavom, nije
bilo mjesta i za što drugo.
Dovraga, nije bilo mjesta za puno toga otkad ju je prvi put pogledao.
Dolazila mu je čak i u snove. Njezine slike od kojih se jutros probudio krut i
nemiran. Slike koje su mu se tijekom dana vraćale previše puta da bi ih uopće
brojio. Slike za koje se ispostavilo da nisu ni približno veličanstvene kao stvarnost.
Ova slika progonit će ga ostatak života. Svaki par grudi koje od ovog
trenutka ugleda uspoređivat će s ovima.
Smiješno je bilo to što se čak nije ni uklapala u ono što je smatrao idealnim.
Da bude iskren, volio je da budu velike i bujne sa slasnim, sočnim bradavicama.
Volio je uroniti glavu između mekih mesnatih brežuljaka, gledati ih kako skaču,
ljuljaju se i njišu dok zaranja i izranja. Volio je da mu se prelijevaju preko ruke dok
ih je držao straga (da, to je posebno volio), volio je ustima sisati kruti vršak velike
bradavice i provlačiti je između jezika i zuba.
Iako se nije protivio raznolikosti. Ali ako je imao ideju savršenstva, to je bilo
to.
Do sada. Dva savršeno okrugla mesnata brežuljka pred njim uopće nisu bili
velikih proporcija. Stali bi mu u ruku, a ništa se ne bi prelijevalo. Ali oblik je bio
nevjerojatan – majstorski detaljan – i posramio bi svakoga grčkog kipara.
Bile su prćaste, okrugle i čvrste, savršeno usklađene s njezinim mršavim
prsnim košem i strukom. Bradavice su joj bile male i tamnoružičaste. Kad su se
ukrutile od topline njegova pogleda, nisu bile puno veće od dvaju bisera. Nije
puno za igranje pod zubima, ali mogao je gotovo osjetiti okus malih vršaka na
jeziku i svim se snagama odupirao da ne ispruži ruku i dotakne ih palcem. Da
okruži naborani rub i nježno prstima uštipne osjetljivi vršak kako bi vidio je li
savršen kao što izgleda.
 Bio bi. Bože, znao je da bi bio.
Osjećao se kao dijete koje je upravo otvorilo vrata i otkrilo prostoriju punu
slatkiša koji ga čekaju da navali. I, Bože, bila je slatka. Slatka i tako prokleto zrela
da je ostao bez daha.
Imala je kožu kao svjež šlag, glatku i baršunasto bijelu. U Božjem načinu
osmišljanja savršenog mučenja za muškarca spario je nestašnu pjegicu na njezinoj
usni s onom iznad lijeve dojke. Nije znao na koju bi prvo prislonio usta. Ali
mogao je razmišljati samo o tome.
Krv mu je kolala venama. Snažno je pulsirao od požude. Vidjevši je takvu,
izgubio je svu kontrolu. Privlačnost prema djevojci išla je dalje od razuma. Tijelo
mu nije marilo je li Engleskinja, Cliffordova sestra i hoće li napraviti najveću
pogrešku u životu ako je dodirne. Njegovo tijelo samo je htjelo rukama preći
preko svakog centimetra meke kože dok se ne uzbudi poput njega, dok joj se
obrazi ne zarumene i usne razdvoje od zadovoljnih uzdaha, dok ne pritisne
bokove uz njegove u tihoj molbi, dok je ne otvori svojim prstima – možda čak i
ustima – i učini je glatkom i mokrom za svoj ulazak. I dok ne svrši u nju žestokim
ubodom i učini je svojom. Ne bi se prestao zabijati dok ne svrši, dok ne počne
vrištati njegovo ime i posljednja trunka energije ne napusti njezino potrošeno
tijelo.
Nikad nije osjetio ništa slično i sama silina toga nadjačala ga je i prigušila
sve ostalo.
Dok nije vidio kako je razrogačila oči. To je imalo učinak kao kanta ledene
vode. Uz snažan udarac vratio se u stvarnost.
– Kriste, oprosti. – Zakorači unatrag. – Ne znam što... – Zastane i pročisti
grlo pokušavajući dopustiti neobičnom spletu emocija da se smire prije nego što
kaže nešto što ne bi smio. – Nisam te želio preplašiti.
Okrene se pruživši joj priliku da namjesti haljinu, a svojoj krvi vrijeme da se
ohladi. Tek si je onda dopustio da je ponovno pogleda.
Obukla se nevjerojatno brzo. Navukla je ne samo haljinu nego i ogrtač i
deku te ga je još uvijek oprezno promatrala.
Nije ju krivio. Što mu se, dovraga, dogodilo? Nikada nije u potpunosti
izgubio glavu. Nikad si nije dopustio da prestane biti svjestan onoga što se događa
oko njega. Nikad si nije dopustio da ga tako omete žena. Nikada. Uvijek je imao
kontrolu. Ali nešto ga je obuzelo i ona je to vidjela.
Ali, dovraga, bez obzira na to što ga je obuzelo, nikada ne bi silovao ženu i
želio je da to zna. – Ja sam puno toga, ali silovatelj nisam, Rosalin. Vjeruj što želiš
o onome što pričaju o meni, ali znaj to. Nikada ti to ne bih učinio i ubio bih
svakog muškarca koji pokuša.
Ovo potonje izletjelo je uz bijes koji ga je iznenadio i izazivalo pitanja koja
nije želio čuti. Na primjer, zašto se, dovraga, ponašao tako zaštitnički prema njoj?
Na trenutak podigne pogled, a potom ga opet spusti. – U redu.
– Stvarno to mislim.
Opet podigne pogled, ovaj ga put gledajući u oči. Mogao je vidjeti da je dio
straha nestao, ali ne u potpunosti.
Stisne usta od bijesa. Ne na nju, nego na temu koju je namjeravao otvoriti.
Mrzio je razgovarati o prošlosti. Mrzio je razmišljati što se dogodilo njegovoj
sestri. Ne može se sjetiti da je ikada pričao o tome – čak ni svojoj braći iz Čuvara
Visočja koji su znali što se dogodilo. Ali oživit će to zlobno sjećanje ovaj put da bi
shvatila. – Moja je jedina sestra silovana.
Uzdahne, gledajući ga u oči kao da je znala da ravnodušnost i hladan ton
kriju duboku, žestoku bol – ranu koja nikada neće zarasti.
Stavi ruku na njegovu i on je pogleda osjećajući kako ga steže u prsima.
– Žao mi je. Sigurno je bilo strašno. Ali može biti sretna što ima brata koji
toliko mari za nju.
Koji je mario. Mislila ga je utješiti, ali nije imala pojma koliko su boli
izazvale te riječi. Volio je sestru više i od koga na svijetu. Lijepa i vedra, uvijek
nasmijana, nije bila puno starija od Rosalin kad ju je posljednji put vidio. – To joj
je vraški pomoglo. Nisam bio uz nju da je zaštitim kad su Englezi postavili
garnizon u dvorac King’s Inch u Renfrewshireu i napali naše selo. Kad je kapetan
doznao da je sestra pobunjenika Robbieja i Duncana Boyda, odlučio je od nje
načiniti primjer drugima. Nije ju iskoristio jednom, nego iznova i iznova. Učinio
ju je svojom kurvom i silovao je dok to više nije mogla podnijeti pa se bacila niz
liticu u more kako bi prekinula patnju.
 Rukom užasnuto prekrije usta. – Oh, Bože, Robbie, tako mi je žao. Ali kriv
je vojnik, a ne ti. Da si mogao, pomogao bi joj.
Povjerenje koje mu je ukazala nije smanjilo osjećaj krivnje. Nije stigao
pomoći Marian na vrijeme. Ali vojnik je platio za svoje grijehe. Polako, bolno i
naposljetku životom. Robbie stisne šake prisjetivši se.
– Nisam ti to rekao kako bih ti se svidio ili da bi me sažalijevala – reče –
nego da shvatiš kako nikada ne bih na takav način povrijedio ženu.
Pogleda ga u oči, ovaj put bez trunke straha. – Sada to shvaćam. Hvala ti što
si mi rekao. Nije ni čudo... – Ostane bez glasa. – Izgubio si tako puno. Žao mi je
zbog tvog oca i sestre. I zbog prijatelja.
I brata i majku također. Umrla je od slomljena srca nedugo nakon smrti
njegove sestre. Namršti se. – Prijatelja?
– Thomasa. – Zacijelo je primijetila da se ukočio jer je užurbano pokušala
objasniti što misli mašući rukama ispred sebe. – Sir Alex rekao mi je da je umro
nedugo nakon što ste pobjegli iz Kildrummyja. Shvaćam zašto mene kriviš za to...
moja je krivica što je pretrpio batine jer sam ostavljala hranu.
Zgrabi je za ruku kako bi zaustavio nervozno mahanje. – Ne krivim te. Kao
što sam ti rekao one večeri, pokazala si dobrotu pomogavši nam. Uz hranu je imao
priliku.
Dah joj zastane od njegova dodira. Ne bi je trebao dodirivati. Muškarci
jednostavno nisu dirali djevojke kad god bi htjeli. Ali njegovi nagoni u njezinoj
blizini nikad nisu bili normalni. Pusti je neobično uznemiren.
– Zašto onda radiš ovo? Što sam učinila da zaslužim tvoju mržnju?
Namršti se. Nije u pitanju ona, nego njezin brat. – Ne mrzim te.
Nije ju mrzio, shvatio je. To je bio dio problema. Smatrao je rat crno-
bijelim. Englezi su neprijatelji i zaslužuju njegovu mržnju. Ali ona... zbog nje ga je
počeo smatrati sivim.
– Onda zasigurno obavljaš dobar posao pretvarajući se da me mrziš. Sve sam
se ove godine pitala što će se dogoditi ako se opet sretnemo i nikad nisam
zamišljala da će to izgledati ovako.
Doza sarkazma u njezinu glasu probudila je i njegov. – Zar misliš da sam
sretan što sam doznao da je moja spasiteljica sestra moga najgoreg neprijatelja?
Čovjeka kojeg prezirem više i od koga? Čovjeka koji je odgovoran za naše
zatočeništvo i pogubljenje mnogih mojih prijatelja?
Nije shvatio da viče dok nije razrogačila oči.
Opsuje i prstima prođe kroz kosu. Znao je da ne bi trebao iskazivati
frustraciju i bijes zbog cijele situacije na njoj, ali nije si mogao pomoći. Nešto u
djevojci izazivalo ga je da je u jednom trenutku povuče u naručje, a već u sljedećem
napadne poput lava u kavezu.
– Moj je brat samo obavljao svoju dužnost. On...
Opet je prekine uhvativši je za ruku i okrenuvši je prema sebi. – Nemoj,
Rosalin. Nemoj pokušavati braniti kopile od svojega brata. To je tema oko koje
se nikada nećemo složiti.
Umjesto da ju je njegova ljutnja uznemirila, izgledala je kao da se zabavlja.
– Znaš li da on iste stvari govori za tebe?
Pusti je kad je dio bijesa ispario. – Mogu misliti. – Robbie je bio siguran da
Clifford ima mnoštvo lijepih riječi za njega. Zamišljeno ju je promatrao. – Ne zna
što si učinila?
Odmahne glavom. – Zna za hranu, ali ne za ostalo. Ako ikada dozna... –
Ostane bez glasa i mogao je vidjeti da je žalosna. – Ne bih mogla podnijeti njegovo
razočaranje.
Bratovo mišljenje očito joj je mnogo značilo. Očito Cliffordova nadaleko
poznata ljubav prema jedinoj sestri nije bila jednostrana.
– Nikada to neće čuti od mene. – Pretpostavljao je kako je to najmanje što
može učiniti. Ali ako joj je Cliffordovo mišljenje toliko značilo, zašto bi toliko
toga riskirala da mu pomogne? Znao je da mu se divi. Ali postoji li još nešto? –
Zašto si to učinila?
– Bilo je to pogrešno – jednostavno reče. – Nisam mogla mirno stajati i
gledati kako moj brat osuđuje ljude na smrt zbog nečega što nije ispravno.
Nasmije se, nije si mogao pomoći. – Clifford nikada nije dopustio da ga
osjećaj za pravdu spriječi u ubijanju Škota.
Sad se ona ukoči i plemićka engleska ljepota postane oštra i hladna. –
Optužuješ li mog brata da je ubojica?
 Jednako se smrknuo. – To valjda ovisi o tvojoj definiciji. Djeluje po
zakonu... engleskom zakonu, za koji možeš biti sigurna da je vrlo malo pravedan
prema Škotima. – Prije nego što opet pokuša braniti brata, reče: – Dođi, čekaju
nas.
Šutjela je dok su šetali kroz drveće. Kad je napokon progovorila, poželjela je
da nije. – Jesi li ikada pomislio na mene?
Glas joj je zvučao tiho i nesigurno. Trebao je zanijekati, ali odgovorio je
iskreno: – Pitao sam se tko si... – Sjetio se poljupca i uz grimasu dometnuo: – I
pitao sam se koliko godina uistinu imaš.
Okrene se na vrijeme da vidi kako su joj se obrazi blago zarumenjeli. Ali kad
je zagrizla usnu, osjetio je nalet topline u međunožju i morao je skrenuti pogled.
– Zašto si me poljubio?
Robbie zastane, ali brzo se pribere i ubrza tempo. Kriste, od svih pitanja...
Požurila je uz njega pogledavajući ga u iščekivanju.
Uzdahne i odgovori poprilično ljutito: – Nemam pojma.
Činilo se da ju je odgovor zadovoljio. Na ustima joj se pojavio blag osmijeh
i shvatio je da bi u taj osmijeh mogao zuriti satima. Takav osmijeh može odvratiti
pozornost.
Ali brzo je nestao dok su hodali kroz selo gdje su ih čekali ljudi i kad je
uzvratio pozdrav jednoj od žena.
– Jesi li oženjen?
Pitanje ga je iznenadilo. – Dovraga... – Zastane. – Nisam – reče mirnije.
– Zašto nisi? – napući usne. – Ako se može suditi po ovim ženama, u
pitanju sigurno nije manjak prilika. – Zvučala je neobično uznemireno opazivši
to. – I sigurno imaš više od trideset godina.
– Dvije godine više – odgovori. – Nisam oženjen jer ne želim biti. U mom
životu nema mjesta za ženu ili djecu.
Nije želio da to zvuči kao upozorenje, ali tako je ispalo.
Gotovo su se dovoljno približili muškarcima koji su ih čekali da ih mogu
čuti, ali svejedno je upitala: – Ne želiš obitelj?
Iskreno, nije puno razmišljao o tome. Taj dio života nikad mu nije bio
važan. Bio je previše usredotočen na zadatak pred sobom. Usto, pogledaj što mu
se dogodilo sestri. Žena bi mu bila u opasnosti. Osim prijetnje kad bi se otkrilo da
je član Čuvara Visočja, bio je previše poznat.
– Možda nakon rata. Ali do tada ništa drugo nije važno. – Zaustavi se i
pogleda je kako bi joj to dao do znanja. Nitko ga neće omesti. – Ništa.

Ponestalo joj je vremena. Rosalinino je srce nervozno udaralo znajući da se svakim

kilometrom jahanja približavaju šumi koju je počela smatrati mjestom iz kojeg
nema povratka. Iako još nitko nije potvrdio njihov cilj, kretanje jugozapadno nije
ostavljalo mjesta sumnji. Ona i Roger moraju pokušati pobjeći prije nego što ih
proguta neprobojna šuma Ettrick, mračna i zastrašujuća jazbina lopova i fantoma.
Nakon što su iz još jedne šume u brdu izašli na put koji bi se gotovo mogao
nazvati cestom po škotskim standardima, ispusti još jedan komadić svijetloplave
trake iz prstiju i morala se oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. Prati li ih
Cliff? Je li ih zato Boyd toliko požurivao? Činilo se da ima jednaku želju stići do
cilja koliko ona ne želi.
Zurila je u moćno građena leđa muškarca koji je malo izviđao, a malo jahao
na čelu povorke ratnika. Je li bio uznemiren koliko i ona zbog onog što se zamalo
dogodilo pokraj rijeke? Tako je dobro sakrio svoju požudu da nije mogla ni
zamisliti takav intenzitet. Činilo se da je iznenadio i njega. Očito ju je želio, ali
bilo je jednako jasno da privlačnost neće ništa promijeniti. Ona je njegova
zarobljenica, sredstvo za postizanje cilja, i to je sve.
Privlačnost koju je osjećala prema njemu bila je jednako zbunjujuća. Tračak
plemenitog ratnika kojeg je vidjela danas i shvaćanje što ga je potaknulo da otkrije
što mu se dogodilo sa sestrom nisu promijenili ništa. Možda nije hladnokrvni vrag
kako je isprva mislila, ali bio je usredotočen i predan pobjedi u ratu nauštrb svega
ostalog. Posvetio je život borbi za slobodu. Mili Bože, ima godina koliko i njezin
brat koji je oženjen od osamnaeste godine i ima šestero djece.
Ništa drugo nije važno, rekao je Boyd. Vjerovala mu je.
Ali nisu samo nelagoda zbog onoga što se dogodilo ranije i shvaćanje da je
još uvijek nenormalno privlači potaknuli užurbanu želju za bijegom. Iako nije
vjerovala da će nepotrebno povrijediti nju ili Rogera, znala je da neće oklijevati
upotrijebiti ih kao oružje protiv Cliffa, a to ne može dopustiti.
 Niti će riskirati nećakov život zbog „nepotrebnog“. Samo ga pogledaj! Jadni
Roger izgledao je kao da će svaki tren pasti s konja. Bio je iscrpljen nakon napora
u selu i naizgled beskonačnih sati jahanja po teškom i surovom terenu. Nije bio
jedini; i ona je bila iscrpljena. Nisu okorjeli ratnici. Ali svaki put kad je to pokušala
reći Boydu tijekom rijetkih stanki odbacivao bi njezine molbe i postajao sve ljući.
Jahali su nekoliko sati kad je opazila parapet dvorca i obližnje selo prije nego
što ih je Boyd opet poveo u šumu i brda (za koje je bila sigurna da pokrivaju
devedeset posto ove proklete zemlje). Što bi dala za pravu englesku cestu!
Stražnjica će je tjednima boljeti od napora. Na sreću, bol je u rukama oslabio.
Nešto poslije, netom prije sumraka, Boyd im zapovjedi da stanu. Gledala je
kako odlazi s jednim od ratnika, vjerojatno u izviđanje. Zbog njegove pozornosti
pitala se je li Cliff blizu.
Nakon što joj je Callum pomogao sjahati, prišla je sir Alexu koji je stajao i
razgovarao s Malcolmom i Rogerom. Iako su oba dečka bili visoki i mršavi i
dijelilo ih je samo nekoliko godina, razlike između njih nisu mogle biti očitije.
Malcolm je posjedovao žestoku, čvrstu snagu i izdržljivost ratnika. Izgledao je kao
da bi mogao jahati još dan ili dva, a Roger je izgledao kao da će mu noge otkazati
svaki tren iako se svim snagama borio to sakriti. Suosjećala je s njim znajući koliko
ponosni mladić zasigurno mrzi pomisao da će izgledati slabo pred neprijateljem.
– Hoćemo li ovdje kampirati ostatak večeri? – upita ponadavši se.
Sir Alex osmjehne se s razumijevanjem. – Bojim se da nećemo. Samo smo
stali napojiti konje.
Rosalin je pokušala zanemariti razočaranje na Rogerovu licu ne želeći
skrenuti pozornost na to pred ljudima. – Ali uskoro će pasti mrak. Sigurno ćemo
se morati odmoriti da nešto pojedemo?
– Ali dali ste svu našu hranu – Malcolm reče s očitim iznenađenjem.
Rosalin se okrene prema njemu. – Jesam?
Dečko kimne glavom. – Da, u selu.
Nije znala da im je ostalo tako malo nakon što je Crni Douglas uzeo plijen
od pljačke. Nije ni čudo što ju je Boyd tako neobično pogledao kad mu je Callum
prenio njezin zahtjev.
 – Nismo željeli nositi puno stvari i nismo predvidjeli zastoj u selu – Alex
reče, ljubazno joj pokušavši ublažiti osjećaj krivnje. – Sad bismo već bili u logoru.
Ali Rosalin nije žalila zbog svojih odluka. Izmorenim seljanima hrana će
trebati više nego njima. Moći će preživjeti noć bez hrane. Zakruli joj u trbuhu.
Čak joj se i želudac bunio.
– Da imamo vremena, mogli bismo nešto uloviti – Malcolm reče
pokušavajući pomoći. Činilo se da sir Alex nije jedini pristojan razbojnik;
Malcolm se također brinuo da se ne osjeća krivom.
Zahvalno ga pogleda i dečko u licu poprimi boju jednaku kao i njegova
crvena kosa prije nego što se okrenuo natrag prema sir Alexu. – Uskoro ćemo doći
u logor?
– Još nekoliko sati. Možda duže po mraku.
Nije mogla zadržati uzdah. I Roger je izgledao kao štene koje je netko
upravo udario nogom.
– Sir Alexe, ako imate trenutak, htjela bih s vama razgovarati o nečemu...
nasamo.
On kimne i pošalje Malcolma i Rogera da napoje konje. Pokaže joj da sjedne
na obližnji kamen, ali ona odmahne glavom. Koliko god umorna bila, pomisao na
sjedenje na kamenu nije bila privlačna. – Hoće li vam smetati ako malo
prošećemo? Htjela bih protegnuti noge.
Krenuli su prema potoku, ali umjesto da se pridruže ostalim muškarcima,
odveo ju je u suprotnom smjeru. Kad su došli do ruba vode, zaustave se. Uz šume
i brežuljke, posvuda su postojali potoci ili pritoci kako su ih zvali Škoti. Bili su
lijepi, shvatila je. Čak i u surovom srcu zime, tamne vode koje su se urezivale u
male doline crvenkastih pustopoljina okružene brdovitim šumama izazivale su
mir u raskoraku s divljim, ratom razrušenim ruralnim područjem.
– Nisam ništa željela reći pred Malcolmom, ali sigurno vidite koliko mi je
nećak umoran... iako bi prije umro nego to priznao. Nije navikao dugo jahati po
ovakvu terenu. Ne znam koliko će još moći izdržati. – Molećivo ga pogleda. – Ne
znam koliko ću ja još moći izdržati. Ne postoji li u blizini mjesto gdje bismo mogli
prenoćiti? Možda kakva krčma?
 Stisne usta. – Žao mi je, milostiva. Ne bih vas prisiljavao ni na što od ovoga.
To nisu uvjeti za damu... ili dječaka. – Osmjehne se, ali neveselo. – Ali vidjeli ste
koliko moje mišljenje ovdje znači.
Ogorčenost u njegovu glasu bila je neporeciva. Nije pogriješila kad je sir
Alexa uočila kao potencijalnog saveznika. Međutim, podcijenila je razinu njegova
nezadovoljstva. Što god da je bio uzrok neslaganja između njega i Boyda, bio je
dublji nego što je mislila.
Nije to razumjela. Po svemu sudeći, muškarci su bili bliski suradnici koji su
se godinama borili zajedno. Pola vremena nisu čak ni komunicirali riječima –
samo pogledima. Odakle onda ta mržnja i ogorčenost?
Mrzila je iskorištavati viteštvo sir Alexa na taj način, ali morala je učiniti
nešto da ih uspori. Nešto što će Cliffu pružiti priliku da ih sustigne ili njima da
pobjegnu. Selo i dvorac koje je vidjela nisu tako daleko. Kad bi mogli stati...
– Molim vas, sir Alexe? – Nije u potpunosti hinila suze u očima. Doista je
bila iscrpljena. – Možete li išta učiniti?
– Setone!
Prestrašio ju je dubok glas koji je odjeknuo straga. Makne ruku s Alexove
ne shvativši da ju je tamo stavila i okrenuvši se ugleda Boyda kako stoji točno iza
njih.
– Kako to radiš? – upita osjećajući se krivom, što je bilo smiješno jer se nije
imala zašto osjećati krivom. Odbio je njezine molbe pa ih je usmjerila na čovjeka
s više sućuti.
– Što radim?
– Šuljaš se iza ljudi.
– Vježba – reče smrknuta pogleda zbog nečega što nije mogla razaznati. –
Vrati se nećaku. Trebam razgovarati sa sir Alexom.
Način na koji je naglasio sir zvučao je kao uvreda.
Došla je u napast proturječiti mu, ali predomisli se zbog nečega u izrazu
njegova lica. Znatiželjno pogleda sir Alexa i on kimne glavom. Iz nekog razloga
njezino je ponašanje samo još više razljutilo Boyda. Zbog načina na koji mu se
pogled smrknuo i nosnice bljesnule prema sir Alexu, izgledao je kao bik spreman
na napad. U tom trenutku ne bi željela biti u koži mladoga viteza.
 Nadala se da nema veze ni s čim što je izazvalo takav bijes prema drugom
muškarcu.
Uputi Alexu pogled kao da se želi ispričati i krene, ali Boyd je zaustavi. –
Milostiva Rosalin.
Okrene se.
– Nešto ti je ispalo.
Nagonski spusti pogled na tlo, ali on ispruži ruku, uhvati njezinu i okrene
joj dlan nagore. Trenutak poslije bio je pun plavih mašni i konaca od ružičastog
satena.
Uzdahne i pogled joj poleti prema njemu. Ali njegov izraz bio je čvrst poput
granita i potpuno nečitljiv.
– Pazi gdje ostavljaš stvari – reče hladno. – Ne bismo željeli da nam tko uđe
u trag.
Ona polako proguta knedlu suhih usta i kimne.

Robbie je jedva uspio pričekati da se udalji dovoljno da ih ne čuje prije nego što
se okomio na partnera. Nagne se prema njemu mišića napetih i spremnih za
borbu. – Dovraga, kloni je se, Zmaju.
Znao je da pretjeruje, ali mračne emocije koje su mu u tom trenutku kolale
žilama nisu bile razumne ili kontrolirane. Činilo se da bi ga preplavile svaki put
kad bi ugledao milostivu Rosalin kako razgovara s njegovim partnerom. Drugim
riječima, svaki put kad bi se okrenuo. Ali doista su podivljale i gotovo ga oslijepile
od bijesa kad se vratio sakupivši još prokletih konaca i ugledao dvije zlatne glave
nagnute jedna prema drugoj i njezinu ruku na Setonovoj.
Seton nije trznuo pokazujući da nije doživio prijetnju. Umjesto toga, dugo
i mirno odmjeri Robbieja. – Ne. Mislim da neću. Poprilično mi se sviđa milostiva
Rosalin.
– Kako to misliš da ti se sviđa? – Robbie eksplodira. – Jesi li zaboravio tko
je ona?
Seton nezainteresirano slegne ramenima. – Imamo puno toga
zajedničkog... kao što si uvijek isticao. Ili si ti zaboravio?
– Znači, sad si Englez?
 – Ne govoriš li mi to proteklih sedam godina? Možda sam te odlučio početi
slušati.
– Što bi to, dovraga, trebalo značiti?
– To znači da sam umoran od pokušaja da ti dokažem svoju odanost. Gotov
sam s pokušajima da dokažem da je krv koju sam prolio proteklih sedam godina
jednako škotska kao i tvoja. To znači da ću, ako vidim djevojku koja je oteta od
obitelji i svega što je ikad poznavala, koja je uplašena i treba joj pomoć, pokušati
ponuditi utjehu... čak i ako je Engleskinja.
Robbie je ostao toliko zaprepašten da nije znao što bi rekao.
– O čemu se zapravo radi, Pljačkašu? – Seton zastane promatrajući
Robbiejevo ljutito lice, podignuta ramena i stisnute šake. – Znaš li što ja mislim?
Mislim da si ljubomoran. Mislim da je želiš i ne možeš podnijeti činjenicu da bih
joj se ja mogao sviđati više od tebe.
Robbie nikad prije nije udario partnera – iako je sam Bog znao da je više
puta došao u napast – ali bio je samo za dlaku udaljen od toga. Želio je uroniti
šaku kroz taj sveznajući podsmijeh tako očajnički da su mu se ruke trzale.
Većinom zato što je znao da govori istinu.
Bio je ljubomoran. Prvi put u životu taj mu je ružni osjećaj okretao utrobu
i nije ga mogao zaustaviti.
Privlačila ga je.
Dovraga, privlačnost je blaga riječ. Bilo je dovoljno da je pogleda i već ju je
opet zamišljao golu i pod sobom. Zamišljao je kako joj se obrazi rumene i usne
razdvajaju dok izaziva njezine uzdahe – ne, vriskove – od užitka. Da, Lijepa
Rosalin – savršena engleska ruža – koja vrišti njegovo ime dok svršava iznova i
iznova bila je nešto što jednostavno nije mogao izbaciti iz glave. Ali proklet bio
ako to prizna Setonu.
– Odjebi, Zmaju. Djevojka je u tebi očito prepoznala laku metu i samo se
pokušavam pobrinuti da ne učiniš nešto blesavo.
– Ako me suosjećajnost zbog njezinih neprilika čini lakom metom, onda
pretpostavljam da si u pravu. Djevojka treba nekoga da je zaštiti.
Od novog naleta bijesa, stisne zube. – Ne, ne treba. Ima mene. Ja ću je
zaštititi.
 – Onda predlažem da to počneš raditi. Jesi li pogledao nju i dečka? Toliko
su iscrpljeni da jedva mogu stajati. Odvukao si ih preko pola Škotske u manje od
dan i pol s malo hrane...
– Čija je to krivica? – Robbie pukne.
Seton mu uputi pogled koji je govorio da zna kako je Robbieja dodirnula
njezina dobrota i da mu nije smetao gubitak hrane. – Što ako se netko od njih
razboli? Što ćeš onda reći Cliffordu?
Dovraga, nije slijep. Seton mu nije govorio ništa što nije sam mogao vidjeti.
Savjest koju je nažalost pronašao svaki put ga je zaboljela kad bi ih pogledao. –
Nije me briga što Clifford misli, ali došao sam ti reći da sam poslao Frasera
naprijed s Keithom i Barclayjem u Kirkton Manor da vide mogu li naći sobu za
prenoćiti.

Stari gazda bio je neupitne odanosti i smještaj je bio na savršenom mjestu kako bi
osigurao da ne dođe u napast ponovno pokušati pobjeći. Iako još nisu bili u šumi,
bili su dovoljno blizu i duboko u Bruceovu teritoriju unatoč garnizonu u dvorcu
Peebles nekoliko kilometara iza.
Seton se nasmije. – Dobro je znati da nisi potpuno bezosjećajni gad.
Robbie ga pogleda ispod oka neobično se osjećajući kao da je izmanipuliran.
– Da, možda bih te ranije obavijestio o svojim planovima da se nisam morao
vraćati po trake.
Seton se naceri još više. – Moraš priznati da je to bilo poprilično pametno
od nje.
Jedna strana usta izvije mu se u pokvaren osmijeh. – Da, dobra je stvar što
je Fraser to uočio ili bi dovela Clifforda ravno do nas. Trebao bih je kazniti zbog
toga.
– Ali nećeš.
To nije bilo pitanje. Možda ga je Seton poznavao bolje nego što je želio
priznati. Bog zna da su partneri već dugo. Seton je znao više o njemu i od koga.
Namršti se. Čak i više nego njegov brat Duncan.
– Možda neću – složi se. – Ali ostavit ću je da razmisli o tome.
 Seton se nasmije. – Nisam siguran da će upaliti. Unatoč svim mrkim
pogledima koje joj upućuješ, čini se da te se djevojka baš i ne plaši. Možda zna
nešto što mi ostali ne znamo?
– Ne znam, Zmaju. Mislim da sam tebe prestao plašiti davnih dana, inače
me ne bi toliko zajebavao.
Bila je to vrsta odobravanja. Priznanje da su unatoč neravnoteži na početku
vage pronašle balans. Možda se nikad neće složiti u vezi s ratom i kako ga treba
dobiti, ali poštovao je Setona kao ratnika i partnera.
Seton kimne. Iako malo priznanje, Robbie je vidio da mu nešto znači.
Nakon nekoliko trenutka, partner ga upita: – Želiš li im ti priopćiti dobre
vijesti ili da to učinim ja?
Obojica su znala da se ispod pitanja krije nešto više. Mogao je ostaviti
Setona da nastavi igrati ulogu zaštitnika ili...
Robbie je gledao partnera u oči. – Ja ću to učiniti.
Nije znao kakvo je pravo upravo položio, ali znao je da jest.
 9. POGLAVLJE

G otovo je zaplakala ugledavši jastuk. Činjenica da je jedan maleni,

namreškani jastuk prekriven platnom mogao izazvati suze govorio je puno
o tome koliko je Rosalin bila umorna i zahvalna – i iznenađena – jer je Boyd
pristao da stanu i prenoće.
Iako je razumjela zašto kad je vidjela mjesto. Stari drveni toranj pretvoren
u utvrđenu seosku kuću bio je povoljno smješten na rubu strmoga klanca. S dobro
zaštićenim jedinim ulazom, bijeg bi bio gotovo nemoguć. Gotovo. Ali odlučila je
pokušati. S obzirom na to da joj je plan s trakama propao, sve je ovisilo o njoj.
Ona i Roger proždrli su malu porciju bljutavog variva s govedinom i jedan
dan staru koricu kruha koje im je seljak ponudio kao da je ambrozija prije nego
što ih je Boyd otpratio uz stube do potkrovlja.
Točno kako je očekivala kad je prvi put ugledala građevinu: dobili su sobu
na vrhu kuće s pogledom na klanac. Kao da visina i položaj sobe nisu bili dovoljni,
da bi ih dodatno odvratio od pokušaja bijega, Boyd će spavati točno ispred
njihovih vrata.
Njihov domaćin bio je iznenađujuće brižan pa im nije dao samo vodu da se
okupaju, nego i pastu da operu zube i – klanjala mu se do poda – češalj da se
počešljaju. Mali žeravnik u kutu prostorije sobom je širio ugodnu toplinu zbog
koje je bilo lakše zanemariti zemljani miris treseta.
Ispod jednog prozora s roletama nalazio se maleni krevet, a u prostoriji
pokraj pod strehama je bilo nekoliko madraca za sluge.
Krevet i prozor dali su joj ideju. Nakon što su se okupali i spremili za krevet,
podijelila ga je s nećakom.
Roger ju je gledao sve više razrogačenih očiju. – Želiš učiniti što?
Svjesna muškarca s druge strane vrata, stavi prst na usta kako bi ga upozorila
da se stiša i nastavi mu objašnjavati plan. – Kao kraljica Matilda – prošapće. –
Sjećaš li se kako je pobjegla iz dvorca Oxford? Ako povežemo plahte zajedno kako
bismo napravili uže, jedan kraj možemo povezati za nogu kreveta – nadala se da
je dovoljno jaka da izdrži njihovu težinu – i izaći kroz prozor.
 Kad je kraljica – ili carica – Matilda bila pod opsadom kralja Stjepana u
Oxfordu, pobjegla je na sličan način tako što su je niz zid spustili njezini ljudi dok
je, prema poznatoj priči, nosila bijelo kako bi se stopila s okolinom prekrivenom
snijegom.
– Nisi li vidjela klanac? Do dna ima sigurno više od deset metara.
– Onda ćemo morati upotrijebiti puno plahti. – Uzme jedinu svijeću u
prostoriji i odškrine roletu dovoljno da proviri van zanemarujući nalet hladna
zraka koji ju je očito podsjetio na toplinu i sigurnost prostorije koju je
namjeravala napustiti. Zureći u tamni bezdan, trudila se – bezuspješno – ne
drhtati. – Vidiš, ne izgleda tako loše. Ne vidim da je itko na straži.
– Iz dobrog razloga – Roger istakne. – Tko bi normalan pobjegao kroz ovaj
prozor?
Rosalin je znala da je u pravu i bila je jednako uplašena kao i on, ali morali
su barem pokušati. Ovo im je možda jedina prilika. Neće dopustiti da ih Boyd
upotrijebi protiv Cliffa. – Neće biti tako loše. Vidjet ćeš. A kad se spustimo,
nemamo tako puno do dvorca koji smo prošli ranije.
Roger kimne. – I ja sam ga vidio. Da bar znam gdje smo. Ali ako si u pravu
i vode nas u šumu Ettrick, to je vjerojatno Melrose, Selkirk ili čak Peebles, a sve ih
drže Englezi.
Rosalin kimne. – Tvoj otac upravo vjerojatno juri prema jednom od njih.
Roger se naizgled počeo zagrijavati za ideju. – Možda si u pravu. Moramo
barem pokušati. Bit će puno teže pobjeći iz šume. Međutim, ako ovo učinimo,
imam jedan uvjet.
Pokušala je ne nasmijati se kad je zauzeo zapovjednički stav i kimnuo.
– Ja idem prvi.
– Nema šanse... – počne se buniti, ali on je prekine.
– Ako nešto pođe po zlu, mogu skočiti dalje od tebe.
Ako nešto krene po zlu, skakanje je bila posljednja stvar oko koje se trebaju
brinuti. Željela je odbiti, ali mogla je vidjeti taj tvrdoglavi Cliffov pogled na
Rogerovu licu. Na trenutak je razmislila. – U redu, ali i ti ćeš meni nešto obećati.
Ako nešto pođe po zlu, nećeš stati i čekati me, nego ćeš otići po pomoć.
 Gledao ju je u oči i kimnuo. Nijedno nije bilo oduševljeno uvjetima, što je,
pretpostavljala je, pokazatelj dobrih pregovora.
Maknuvši mu zalutali pramen kose s čela, nježno se osmjehne. – Naspavaj
se. Trebat će nam. Probudit ću te kad se sve utiša.
Roger kimne preumoran da bi joj proturječio. – Ja ću spavati tamo. –
Pokaže na potkrovlje. – Ili bih možda trebao spavati ispred tvog kreveta. Ne volim
kako te gleda.
Rosalin nije bila sigurna da se njoj sviđa, ali pogled na Rogerovu licu bio je
tako zabrinut, a nagon da je zaštiti tako sladak da ju je stegnulo u srcu.
Međutim, njezin je zadatak bio zaštititi njega. – Mislim da to neće biti
potrebno. – Svjesna njegova ponosa, dometne: – Iako ti se zahvaljujem na
ponudi. Ali neće me povrijediti na takav način.
Nakon onoga što je danas doznala, znala je da silovanje nije nešto čega bi se
trebala bojati kod Robbieja Boyda.
Ili ga se dojmila njezina samouvjerenost ili je Roger sam došao do slična
zaključka. Zamišljeno je pogleda. – Sviđa ti se, zar ne, teta Rosie-lin?
Nadala se da se iznenađenost njegovim dobrim opažanjem ne vidi. – Ja... –
Zagrize usnu. – Ne znam što bih mislila – završi iskreno.
Roger se namršti kao da se ni on ne može odlučiti. – Nije onakav kakvim
sam ga zamišljao. Ne ponaša se poput razbojnika... barem ne sve vrijeme. Ali otac
mrzi sam spomen njegova imena. Zbog toga sam siguran da je učinio puno loših
stvari.
Rosalin je razmišljala o stvarima koje joj je Robbie danas otkrio. – Siguran
sam da jest, ali obje su strane učinile puno loših stvari u ime rata. Teško je pronaći
nekoga tko je potpuno dobar ili loš. Ljudi su obično negdje između.
Činilo se da Rogera muči to što je rekla, ali kimne. Kao većina ljudi, želio je
vidjeti crno ili bijelo, a ne nijanse sive. Ali Rosalin je počela uviđati da je Robbie
Boyd zapravo vrlo siv. Ispod nemilosrdne ljušture krio se dio čovjeka kojeg je
pamtila. Možda nije okrutni razbojnik ledena srca, ali nije ni plemeniti vitez na
bijelom konju. Vjerojatno se isto može reći za Cliffa.
Kako se nije usudila zaklopiti oči, Rosalin je idućih nekoliko sati bila
zaposlena pripremajući trake od plahti koje su Roger i ona istrgali prije nego što
je otišao u krevet. Radeći na mjesečevoj svjetlosti koja je ulazila kroz odškrinute
rolete, plela ih je u pletenice i vezala krajeve zajedno. Kad je završila, imala je
snažno uže dugačko oko 12 metara.
Na sreću, drveni krevet bio je čvrsto građen. Zavezavši jedan kraj plahte za
debelu nogu, spusti drugi kraj kroz prozor. Možda će morati skočiti zadnjih metar
ili dva, ali trebalo bi biti dovoljno dugačko.
Kad su zvukovi ispod potpuno utihnuli i kad se uvjerila da svi spavaju,
probudi Rogera.
Krećući se prostorijom poput duhova, popnu se na krevet i polako širom
otvore rolete. Čvrsto povukavši uže, Roger zakorači na prozorski okvir i pogleda
dolje. Lice mu problijedi i adamova jabučica mu poskoči, ali nije oklijevao.
Razmijene poglede i krene dolje. Zadržala je dah poželjevši ispružiti ruku i
zgrabiti ga. Sigurno je osjetio da je uzrujana. – Sjeti se obećanja – prošapće.
Ukoči se. – I ti.
A onda je nestao. Pet strašnih minuta gledala je kako se uže napinje pod
njegovom težinom. Krevet je nekoliko puta Zaškripao i srce joj je palo u pete. Ali
izdržao je. Izdržao je! I napokon – napokon! – uže se otpustilo. Došao je dolje.
Proviri kroz prozor i ne spazi ga, ali nije oklijevala. Povukavši uže kao i on
da bi ispitala hoće li izdržati, počne se penjati na prozorsku dasku. Ali prije nego
što je nogom dotaknula drvo, dogodila se katastrofa. Roleta nije bila otvorena u
potpunosti i slučajno ju je udarila laktom, zbog čega je bubnula u vanjski zid –
glasno.
Smrznula se dok je zvuk naizgled odjekivao kroz tihu noć poput crkvenog
zvona. Možda neće čuti...
Kretanje i zvuk zveketa vrata govorio je drugačije. Hvala Bogu da ih se sjetila
zatvoriti.
– Rosalin. Otvori vrata.
Pogleda van i srce joj poskoči gotovo kao da joj je govorilo da skoči. Da
krene za nećakom i učini što god može kako bi pobjegla.
Ali morala je dati Rogeru priliku. Tiho odvezavši uže, pusti ga da padne i
zatvori rolete. Ruke su joj još bile na kvaki kad su se vrata otvorila uz udarac.
Nervozan i uznemiren, Robbie se nije trudio zaspati. Umjesto toga sjeo je
naslonivši leđa na vrata i pokušao se usredotočiti na kirktonški žestoki viski
umjesto na ženu koja mu je palila krv u žilama.
Nije upalilo. Bio je toliko svjestan nje u prostoriji iza sebe da mu je puls
poskočio svaki put kad bi čuo kakav zvuk.
Ali ovaj zvuk bio je drugačiji. To nisu bili koraci, tihi glasovi ili zvuk
škripanja kreveta dok se okretala; bio je to neobično glasan udarac usred noći.
Stoga, kad nije odmah odgovorila, nije oklijevao slomiti bijednu kvaku snažnim
udarcem ramenom u vrata i uletiti unutra.
Udari ga nalet hladna zraka. Prozor je otvoren. Tu je činjenicu potvrdio i
njezin položaj dok je klečala na krevetu ruku na roletama. Okrene se prema njemu
prestrašeno uzdahnuvši. Učinilo mu se da je uočio bljesak panike u njezinim
očima, ali to je možda samo iznenađenost. – Što radiš ovdje?
Zatvori vrata iza sebe i krene prema njoj. – I ja bih tebe mogao pitati istu
stvar.
Bio je dovoljno blizu da vidi kako joj se koža rumeni i puls na vratu počinje
ubrzavati. Bila je nervozna. Ali je li to uzrokovala njegova prisutnost u prostoriji
ili činjenica da je stajao dovoljno blizu da osjeti miris metvice iz mješavine koju je
rabila za pranje zuba ili nešto drugo, nije znao. – Zašto je roleta bila otvorena?
Pomno ju je promatrao, dovoljno pomno da uoči kako joj je puls nakratko
ubrzao prije nego što je odgovorila. – U sobi je bilo vruće pa sam otvorila jednu
stranu. Zacijelo se širom otvorila dok sam spavala. Žao mi je što sam te probudila,
ali, kao što vidiš, nemaš razloga brinuti se.
Kratak pogled po sobi potvrdio je njezine riječi. Željeni žeravnik bio je
napunjen tresetom koji je gorio u udaljenom kutu prostorije, maleni stol
postavljen s predmetima koje je tražio da joj Kirkton nabavi pokraj, svijeća na
noćnom ormariću, krevet pokraj prozora...
Sve je na svome mjestu.
Ali nešto nije u redu. Posegne za kvakom na roleti iza nje. Dah joj je zastao
kad je rukom prošao točno ispred nje okrznuvši joj prsa. Trznuo se na dodir, a
svaki se živčani završetak probudio, ali nije ju gledao.
 Nagnuvši se, proviri van. Bila je to pogreška. Njezin meki, ženstveni miris
koji je do tog trenutka bio blag i nježno ga dražio postao je dubok i snažan,
proževši njegova osjetila i izazivajući osjećaj kao da se utapa.
Kako netko može mirisati tako dobro nakon dva dana u sedlu i boravka u
izgorjeloj kući, nije imao pojma. U pitanju je sigurno tajna ženska čarolija kojom
izluđuju muškarce.
Tijelo mu se napelo poput jednog od MacGregorovih lukova dok je brzo
promatrao tamu. Iako ništa nije vidio, nagon mu je govorio da nešto ne valja, a
spasio ga je previše puta da bi ga ignorirao.
Dječak. – Gdje je Roger?
Iako je bilo mračno, mogao je vidjeti kako je zatreptala prije nego što je
pogledom poletjela prema susjednoj prostoriji. – Spava.
Krenuo je prema vratima, ali zaustavi ga nježnim dodirom ruke.
Isuse! Krv mu je proključala. Preblizu je. Dodiruje ga.
– Molim te, nemoj ga buditi. Jako je umoran i mora se odmoriti.
Pogledi im se sretnu. Nešto je prošlo između njih. Nešto što mu je
zaustavilo dah i srce i pomaknulo tlo pod nogama.
Bilo mu je vruće, bio je krut i spreman na rubu litice boreći se izdržati.
Boreći se da je ne dotakne. Ali to bi mogla biti borba u kojoj ne može pobijediti.
Srce mu je tuklo, a mišići se napinjali od suzdržavanja. Težina neizbježnog
strmoglavila se na njega preteškim teretom. Želio ju je tako jako da ju je mogao
osjetiti na jeziku.
Spusti mu pogled na usta. Razdvoji usne. Nagne se bliže.
Bilo je preteško oduprijeti se suptilnom pozivu – izgubio je borbu. Prisloni
usta na njezina uz dubok uzdah. Jedan trenutak osjećao se baš kao i kad ju je
poljubio prvi put. Jednako se iznenađeno trznuo od šoka osjetivši kako je ukusna.
Kako su joj usne meke. Kako je zbog nevinog drhtanja njezinih usana pod
njegovima on želio biti taj koji će je naučiti strasti.
Ali to se promijenilo jer se ovaj put nije povukao. Ovaj se put nije borio
protiv poriva da produbi poljubac. Ovaj put stavio je ruku oko njezina struka,
privukao je k sebi i dopustio si da utone u medenu mekoću njezinih usta i u
potpunosti je okusi. Ovaj put uhvatio je drhtaj njezinih usana svojima i pokazao
joj kako da se otvori za njega, kako da primi njegov jezik u usta i dopusti da je
miluje.
Da, milovao ju je. Dugim, laganim pokretima jezika dok mu nije počela
uzvraćati. Zarežao je od prvoga dodira njezina jezika na svojemu. Koljena su ga
gotovo iznevjerila.
Bilo je nevjerojatno.
Topio se.
Krv mu je ključala.
Um mu je eksplodirao.
Bila je to najbolja prokleta stvar koju je ikada osjetio. I svakim pokretom
postajala je bolja. Još nevjerojatnija.
Robbie se nikad prije nije našao u ulozi učitelja – volio je iskusne žene u
krevetu – ali otkrio je da se zabavlja uživajući u njezinim tihim uzdasima buđenja
kao da su njegovi.
Volio je znati da joj je to nešto novo. Da nikada prije nije dopustila
muškarcu da je tako poljubi. Da će upravo on rasplamsati njezinu strast prvi put.
Osjetio je neočekivan val nježnosti koji mu je dao snagu – iako su ostali
dijelovi tijela željeli nešto drugo – da ide polako.
Samo poljubac, govorio si je. Ništa što nije učinio bezbroj puta prije.
Ali borio se protiv vlastitih novih osjećaja. Ljubiti je, bilo je... drugačije. Nije
bila stvar samo u tome što je imala drugačiji okus, što su joj usne bile nešto
prokleto najmekše što je ikada osjetio, što se ukrutio kao da mu liže kurac dok je
jezikom istraživala njegov ni što se u isto vrijeme osjećao kao da gori i utapa se,
nego ga je obuzeo osjećaj spokoja. Pravog spokoja. Prvi put nakon dugog vremena
– dovraga, nije se ni mogao sjetiti prošloga puta – nemir je u njemu nestao. U tom
je trenutku točno znao gdje treba biti.
Osjetio je užitak koji ga je toliko obuzeo da se činilo da je zaglušio sve ostalo.
Mogao je razmišljati samo o tome koliko joj je obraz mek u njegovoj ruci, kako je
mirisala po ružinoj vodici, kako je dobro osjetiti je stisnutu uza se i kako bi je
mogao nastaviti ljubiti zauvijek.
Da mu barem nije toliko vruće. Da mu barem krv ne ključa u venama, a srce
udara poput čekića u prsima. Da bar ti tihi, kratki jecaji užitka nisu posezali za
njegovim kurcem i stiskali ga. Da barem nije stavila ruke na njegova ramena
zarivši mu nokte u mišiće i iskreno pokazujući užitak koji se gomilao u njoj. Da
joj barem grudi nisu stisnute uz njegova prsa i da mu kurac ne pulsira uz njezin
trbuh. Da barem nije počela pomicati kukove.
Da, posebno to. Stisnula se istražujući ga, slatko se trljala i polako kružila
kukovima na dijelu njegova tijela koji se prokleto trudio ignorirati tako da je nešto
u njemu popustilo. Tih glas u glavi koji ju je želio učiniti njegovom pretvorio se u
glasnu riku. Pomisao da ga želi koliko i on nju pokidala je preostale uzde kojima
se kontrolirao.

Rosalin nije planirala da će se to dogoditi, ali kad jest, činilo se tako neizbježnim
– tako predodređenim – da se pitala zašto je trebalo toliko proći.
Čarolija i čuđenje, osjećaj oduševljenosti i šoka koje je osjetila kad je usnama
prvi put dotaknuo njezine, bili su ništa u usporedbi sa savršenim mnoštvom
osjećaja koji su je preplavili kad ju je poljubio, doista poljubio.
Osjećala se omotanom toplinom, potopljenom u vrtoglav okus viskija i
opsjednutom emocijama koje nije u potpunosti razumjela. Žestokim emocijama.
Oštrim emocijama. Intenzivnim emocijama od kojih je ostajala bez daha, a srce
joj je poskakivalo i tijelo joj se topilo u moru topline.
Ljubila se od onoga prvog puta, ali nikada ovako. Nikada ovako temeljito,
tako da je ostajala bez daha. Nikada s ovako sveobuhvatnom potrebom, s
ovakvom posesivnošću, s ovako vještom zavodljivošću i nježnošću.
Bilo je to najveće iznenađenje od svih. Da ovaj žestoki ratnik, nemilosrdni
nasilnik, čovjek koji je žario i palio diljem zemlje, može ljubiti tako nježno. Da
nježni pokreti njegovih usta i jezika mogu zavesti, a ne zapovijedati. Da ovaj
čovjek nevjerojatne snage može biti tako nježan. Nije to mogla vjerovati. Ali
napola je klečala na krevetu, a napola se ugnijezdila na njegovim prsima i ljubio ju
je kao da je najdragocjenija stvar na svijetu.
Rukom joj je držao čeljust, velikim žuljevitim prstima koji mogu zgrabiti
držak mača s tako smrtonosnom svrhom milovao joj je obraz nježnim dodirom
majke dok joj je otvarao usta vještim pokretima jezika.
 Vješto i polako, slatko da su joj klecala koljena. Šok koji je možda osjetila
zbog intimnog napada otupljen je osjećajem potpune ispravnosti. Ništa nije bilo
prirodnije ili savršenije od topla klizanja njegova jezika po njezinu.
Svaki pokret činio se proračunatim i uvlačio ju je dublje. Drhtala je i
stenjala. Željela je više. Više to nije mogla podnijeti.
Ali on očito nije žurio. Činio se tako izluđujuće mirnim, izluđujuće
zadovoljnim kao da bi je mogao nastaviti ljubiti satima.
Ali u njoj se nešto gomilalo. Počela je kružiti i istraživati jezikom hrabrije i
zahtjevnije. Utonula je u njega i pritisnula grudi na topao štit njegovih prsa čvrst
poput kamena. Mili Bože, bila su to nevjerojatna prsa. Mogla je osjetiti svaku
čvrstu brazdu, svaku čeličnu pločicu, svaku kamenu izbočinu. Oduvijek se divila
njegovu tijelu, ali potpuno je drugačije bilo diviti se izdaleka i pripiti se uz svu tu
čvrstinu. Bio je krupan i moćan, i od svih tih mišića omotanih oko nje osjećala se
napaljenom i željela mu je prići bliže.
Posebice – spoznaja joj je navlažila međunožje – tom dugom, debelom
dijelu njegova tijela koje je dobro osjetila na trbuhu.
Stenjala je i držala ga. Stiskala i trljala. I to još uvijek nije bilo dovoljno.
Osjećaj koji ju je obuzeo nije želio nestati. Činilo se da postaje sve jači. Što ju je
više dirao, duže ljubio, što ga je više osjećala uza se, potreba je postajala gora.
Barem više nije sama. Počeo ju je ljubiti žešće – dublje – bez toliko glatke
samokontrole. Bradica na njegovoj čeljusti grebla je nježnu kožu njezine brade
dok je ustima prekrivao njezina i istraživao ih sirovom žestinom.
Njegovo stenjanje bilo je u skladu s njezinim uzdasima. Disao je jednako
duboko kao i ona, srce mu je udaralo jednako brzo, a koža mu je bila jednako
vrela.
Osjetila je nalet vrtoglavog ženstvenog ponosa i zadovoljstva znajući da mu
to može učiniti. Da je jednako pod utjecajem kao i ona.
Spustio je usne na njezinu čeljust, potom na vrat, a od vlažne topline
njegova daha drhtala je i ježila se dok je poljupcima ostavljao vreo trag po njezinoj
usplamtjeloj koži. Ruka kojom ju je držao oko struka kliznula joj je prema
grudima i olakšanje od pritiska bilo je tako prodorno da je mogla samo zastenjati
i jače se stisnuti uz veliki topao dlan koji ju je dražio.
 Nagnuo ju je natrag izvijajući je uza se, ljubeći je ponovno dok je grešno
držao njezine grudi. Dirao ih je, stiskao i nježno štipao bradavicu između prstiju
dok se nije ukrutila.
Eksplodirala je od svih osjećaja. Oh, Bože, kako to radi? Kako nešto može
biti tako dobro? Kako tako velike, grube ruke mogu donijeti tako nevjerojatan
čist užitak?
Pomislila je da je umrla i završila u raju. Potom se u to uvjerila kad je ruku
zamijenio ustima. Nekako je odvezao haljinu dovoljno da ustima klizne ispod
ruba tkanine. Osjećaj topla jezika koji je kružio oko nje prije nego što ju je nježno
gricnuo, povukao, sisao...
Vrisnula je, a neobična pulsirajuća toplina navlažila joj je međunožje.
Njezin vrisak očito mu je nešto učinio. Opsuje i glatki, usporeni pokreti
postanu naglašeniji, odlučniji.
Nije znala kako se to dogodilo, je li ga povukla ili ju je gurnuo, ali nekako je
završila na leđima na jastucima, a on se istegnuo preko nje – ili napola preko nje.
S obzirom na to koliko je velik i vjerojatno težak, zasigurno se osjećala dobro.
Svidjela joj se sva ta težina koja ju je pritiskala – i pružala joj neobičan osjećaj
sigurnosti i blizine.
Otvori oči dovoljno dugo da baci pogled dolje i vidi njegovu tamnu glavu
nagnutu nad njezinim grudima dok joj je i dalje sisao bradavicu. Ali onda je
vrhunac zadovoljstva postao tako intenzivan da je opet morala zatvoriti oči i još
joj jedan vrisak pobjegne između usana.
Nešto je govorio, mrmljao u njezinu kožu na gaelskom. Nije morala
razumjeti promukle riječi da bi znala kako joj govori sve što bi joj želio raditi.
Tijelo joj je drhtalo od grešnog iščekivanja kad joj je opet usne prekrio
svojima. Na trenutak se maknuo, dovoljno dugo da je pogleda u oči. Bio je mrak,
samo je srebrna mjesečina prodirala u sobu kroz rolete, ali u pogledu mu je mogla
vidjeti žestoke osjećaje. Osjećaje od kojih joj je stalo srce i ubrzao dah. Oči su mu
gorjele. Želio ju je. Mogla je to vidjeti. Ali bilo je to više od želje. Bio je to
posjednički pogled, mračan pogled primitivne žestine od koje se osjećala kao da
joj je upravo ukrao srce učinivši je svojom.
 Po svim pravilima, njegov bi je izraz trebao plašiti. Znala je što želi učiniti.
Znala je da bi trebala nešto reći i zaustaviti ga. Znala je da je ono što trenutačno
želi nemoguće.
Ali pogled ju je bacio u trans. Nije se mogla okrenuti. Čak i kad je osjetila
da je rukom kliznuo ispod haljine i znala što namjerava. Čak i kad ju je dodirnuo
i kad je osjetila kao da joj je cijelim tijelom prošao grom.
Uzdisala je, drhtala, a svaki živčani završetak bio joj je napet dok je prstom
lagano prelazio preko mekog mjesta između njezinih nogu.
Mili Bože! Osjetila je nalet topline i vlažnosti. Da je mogla razmišljati,
možda bi bila posramljena i čudila se neobičnom pulsiranju. Ali onda ju je opet
dotaknuo i mogla je razmišljati samo o tome kako joj je dobro i koliko želi da je
nastavi dirati.
Lagano trljanje tvrdim vrhom prsta nije bilo dovoljno. Tih zvuk pobjegao
joj je kroz usne – dijelom jecaj, a dijelom molba. Tijelo joj je drhtalo od neobičnog
nemira kao da se željelo pomaknuti, ali nije znalo kako.
Opet ju je dodirnuo i napokon se više nije mogla suzdržati. Podigla je
bokove prema njegovoj ruci nesvjesno tražeći pritisak za kojim joj je tijelo toliko
žudjelo.
Proizveo je divlji zvuk gotovo nalik režanju. Lice mu je bilo smrknuto i
napeto, a čeljust čvrsto stisnuta kao da pravilni pokreti prstiju koštaju zadnje
trunke samokontrole. Kao da je vidio ravno kroz nju paleći je intenzitetom svog
pogleda.
– Bože, predivna si – jedva progovori. – Ne mogu dočekati da eksplodiraš.
Rosalin nije razumjela što želi reći, ali nije ju bilo briga jer joj je napokon
pružao što želi. Držao ju je rukom, trljao je i, napokon – oh, mili Bože! – stavljao
prst u nju.
Milovao ju je jednako kao što je to činio jezikom, zaranjajući i kružeći dok
je nije preplavio užitak. Dok požuda više nije imala kamo. Dok nježno pulsiranje
nije postalo žestoko grčenje. – Robbie! Oh, Bože, molim te! – Izvijala se pod njim
i vrištala dok joj je tijelo uživalo u čeličnom stisku senzacije i napokon je pustilo
katapultirajući je u božanski val užitka tako intenzivnog, oštrog i čarobnog da se
osjećala kao da je vidjela komadić neba.
Robbie. Pogled na nju dok svršava i vrišti njegovo ime dok je preuzima užitak
utjecao je na njega. U pitanju nije bio samo primitivni odgovor njegova tijela –
koje je bilo napeto i puno do krajnjih granica – bio je to osjećaj koji mu se
zaustavio u prsima i stiskao ga. Osjećaj da će umrijeti ako je ne bude imao, ako je
ne učini svojom.
Bog zna da je predivna s tim gipkim, senzualnim tijelom od kojeg bi svaki
muškarac izludio od požude. Ali i prije je osjetio požudu, ali ova sirova žeđ,
duboka čežnja, sveobuhvatna potreba nije bila nalik ičemu što je ikada doživio.
Proizlazila je iz mjesta tako dalekog, tako duboko zakopanog u njemu da nije ni
znao da postoji.
Osjećaj je nadjačao sve ostalo. Nije mario tko je ona ili zašto je ovdje. Ništa
od toga nije bilo važno. Jedino što je bilo važno dok mu je bila u naručju jest da je
osjećao...
Osjećao je nešto. Nešto snažno, moćno i ispravno.
Tihi jecaji njezina užitka još su mu odzvanjali u ušima kad je počeo
odvezivati hlače i gaće. Znoj mu se skupio na obrvama dok se ukočeno držao na
jednoj strani pokušavajući je ne zdrobiti punom težinom svojega tijela.
Ležala je pod njim, meka i bolno slatka, gipka i slaba tijela nakon svršavanja.
Bila je tako spremna. Prsti su mu još bili vlažni od nje, od dokaza koliko je
spremna.
Morao je škrgutati zubima kako bi se odupro porivu da uroni unutra čim
mu je ukrućen ud iskočio van i hladni nalet noćnoga zraka došao u dodir s vrelom,
nateklom kožom.
Nije se morao uzeti u ruku da provjeri je li spreman – bio je tako blizu da je
mogao eksplodirati.
Nagnuo se nad nju i smjestio joj se između nogu. Svaki instinkt navaljivao
je da zabaci glavu i zabije se unutra.
Neće ga spriječiti. Željela je to jednako kao i on. Mogao joj je to vidjeti u
očima.
Ukoči se. I tada, kroz udarce vlastitog srca, crvenu izmaglicu požude koja
mu je kolala venama i želju koja mu je snažno pulsirala između nogu, začuje nešto.
Tih glas koji je trebao biti utišan primitivnom rikom. Glas koji je pokušavao
zanemariti i zbog kojeg je želio vrištati od boli i frustracije. Glas koji mu je govorio
da je to pogrešno. Da joj ne može uzeti nevinost bez obzira na to koliko je to željela
i koliko je on to želio.
Ali, Bože, želio je. Želio je to tako jako da mu se tijelo treslo u pokušaju da
je ne učini svojom.
Nije njegova i nikad ne može biti. I u Robbieju je očito ostalo više časti nego
što je očekivao.
Znatiželjno je malo nagnula glavu, što je bila kap koja je prelila čašu.
Odmaknuo se uz tešku psovku i okrenuo se od nje kao da bi mu to moglo raščistiti
glavu i pomoći da razmisli.
Ali nije razmišljao. Tijelo ga je previše boljelo. Svaki njegov centimetar
pulsirao je od bijesa, frustracije i požude. Srce mu je udaralo tako jako da nije
mogao disati.
– Što je bilo? – upita. – Jesam li učinila nešto pogrešno?
Pokušala ga je utješiti stavivši mu ruku na rame, ali izmaknuo se jer je čak i
najmanji dodir bio previše za podnijeti u njegovu trenutačnom stanju. Sjedio je
na rubu kreveta, spustio glavu i želio zaustaviti vatru koja mu je palila krv u
žilama. Ali nije se htjela stišati. Pulsirala je i udarala, tražila mjesto izaći.
Mora otići. Ustane i brzo poveže odjeću. Nije se usudio pogledati je
polegnutu na krevetu u polurazorenoj zbrci znajući da se neće moći oduprijeti
čupavoj kosi, rumenim obrazima i nateklim usnama. – Žao mi je – kratko izusti.
– Ovo se nikad nije trebalo dogoditi.
 10. POGLAVLJE

O vo se nikada nije trebalo dogoditi, Robbie si je ponovio više od jednom

tijekom duge noći. Teže pitanje i ono na koje si nije želio odgovoriti bilo je
kako se dogodilo. Inače se nije tako gubio dok bi vodio ljubav. Nikad. Uvijek je
sve držao pod kontrolom. Uvijek je bio svjestan. Dovraga, mogao je biti duboko
u djevojčinim ustima, nevjerojatno svršavati i još uvijek razmišljati o idućem
zadatku. Ali jedan je trenutak ljubio Rosalin Clifford, a idući je već gotovo bio u
njoj. Nije razmišljao ni o čemu drugom.
Robbie...
Prisilio se potisnuti sjećanje. Ali nikada neće zaboraviti zvuk svoga imena
na njezinim usnama dok se raspadala. Ta nježna, senzualna molba progonit će ga
ostatak života.
Dovraga, što nije u redu s njim? Kako je mogao zaboraviti tko je? Ona je
njegova taokinja, pod njegovom je zaštitom, a „kradljivac nevinosti“ nije bila
titula koju je želio dodati na dug popis grijeha. Čak i ako je bila Cliffordova sestra.
Nakon što je probudio Setona i zapovjedio mu da stoji pred vratima,
Robbie je potražio hladan zagrljaj zimske noći da mu ohladi krv i raščisti misli.
Prošao je pokraj dvojice ljudi koje je postavio ispred glavnih vrata i krenuo u
šumu.
Robbiejev izraz lica nije pozivao na razgovor i nisu ga pitali kamo ide. Nije
znao. Ali gusta magla koja je ledila krv u žilama i spustila se među drveće pružala
je neobičnu utjehu. Oštar zagrljaj hladna zraka dopirao je, prodirao i naposljetku
ublažio dio napetosti koja mu je kolala tijelom.
Znao je kako se riješiti požude. Ratnik je proveo previše vremena daleko od
žena da bi se sramio zadovoljiti se kad se ukaže potreba, tako reći. Međutim, ostale
emocije u njemu, jednako žestoke i intenzivne emocije, nije moglo smiriti
nekoliko brzih pokreta šake.
Želja za tom ženom nadišla je požudu. Bila je dovoljno jaka da zaboravi tko
je – dovraga, vjerojatno bi zaboravio vlastito prokleto ime da ga nije vrištala – i
da potpuno izgubi kontrolu. Probila se kroz izmaglicu otuđenosti koja ga je
obično okruživala kad je bio s djevojkom i učinila da osjeti stvari koje nikada prije
nije osjetio.
Ali nije ga to doista brinulo.
Možda je bezobziran i nemilosrdan na ratištu, ali uvijek je bio obazriv u
krevetu. Međutim, čak ni kod udvaranja u najranijoj mladosti, prije nego što je
Wallace podigao mač i Robbie odlučio posvetiti život borbi za škotsku slobodu,
nije se mogao prisjetiti da je bio tako nježan ili pažljiv prema djevojci. Poštovanje,
briga i zaštitnički osjećaji koji su ga obuzeli kad ju je poljubio – to ga je vraški
plašilo.
Nije želio da itko koga odvede u krevet bude drugačiji ili poseban. Pogotovo
ne Engleskinja – posebice ta određena Engleskinja. Nije imao namjeru igrati
ulogu u nekoj romantičnoj tragediji, a to je jedino što bi između njih moglo
postojati.
Bez određenog cilja u glavi i još uvijek previše nemiran da bi se vratio na
imanje i pokušao zaspati, Robbie se počne penjati na brdo Manor Hills prema
Dollar Lawu. Iako je tamna sjena planine bila izgubljena u magli, nadvila se nad
dolinom kao budan stražar.
Po gorštačkim standardima, blagi, valoviti brežuljci lanca Southern Upland
koji je prevladavao u većem dijelu pograničnog područja bili su dosta lagani za
penjanje. Dollar Law bio je jedan od najviših vrhova na tom području, vjerojatno
niži oko sto pedeset metara od Cuillinsa gdje su „trenirali“ Čuvari Visočja (patili,
bolje rečeno), iako je znatno zaostajao za visokim Ben Nevisom. Dok je stigao na
vrh, bio je bez daha i osjećao je vatru u nogama.
Kako na vrhu nije bilo magle, sjeo je na kamen i promatrao kako noćna
tama bježi pred jutrom.
Kad su se prve zrake sunca pojavile s njegove lijeve strane bacajući
nježnonarančast sjaj na dolinu ispod, Robbie je znao što mu je činiti. Rosalin
Clifford ne može ostati. Možda ne želi ostaviti nećaka, ali nakon onoga što se
dogodilo – ili umalo dogodilo – njezine želje više nisu važne. Mora učiniti
najbolje za svoj zadatak, a trenutačno je najbolje bilo udaljiti je od sebe što je više
moguće.
Baci pogled prema dvorcu jedva vidljivom iznad drveća ispred sebe. Odvest
će je u Peebles čim se probudi i...
 Zastane gledajući u daljinu. Dvorac Peebles bio je udaljen manje od 15
kilometara i magla je bila nisko pa je bilo teško vidjeti, ali zapazio je da se netko
kreće. Nedugo nakon toga, opet je to vidio, samo je ovaj put uočio barjake i
nepogrešiv sjaj srebra koji mu je odao što se događa.
Pojuri prema imanju niz brdo i kroz šumu. Vidjevši iste muškarce koje je
ostavio tamo nekoliko sati prije, poviče im da pozovu ostatak ljudi.
Popevši se stubištem do prostorije gdje je ostavio djevojku i dječaka, ugleda
Setona smještenog na istom mjestu gdje je Robbie sjedio prije nego što je čuo
buku koja ga je odvela u sobu.
Partner mu je odmah ustao. – Što nije u redu?
– Engleski vojnici iz dvorca idu u ovom smjeru. Moramo krenuti.
Seton opsuje. – Jesi li siguran da idu prema nama?
– Nisam, ali zasigurno ne namjeravam ostati kako bih se u to uvjerio.
Pokuca na vrata i iznenadi se kad ga je odmah pozvala unutra. Očito nije
jedini koji nije puno spavao prošle noći. Otvorivši vrata, ugleda je kako sjedi na
maloj stolici pokraj žeravnika držeći ruke u krilu. Podigne pogled prema njemu i
oči im se sretnu. Vidio je pitanja, povrijeđenost, zbunjenost i osjetio
nedobrodošlo stezanje u prsima.
Koža joj je bila bijela, izraz spokojan, a zlatna kosa blistala je na jutarnjem
svjetlu. Izgledala je tako nevjerojatno predivno da je znao da će je takvu pamtiti
zauvijek. Zbog toga što će se ovdje morati oprostiti. S obzirom na to da Englezi
idu prema njima, neće je morati voditi do dvorca Peebles.
– Probudi nećaka – reče. – Moramo krenuti.
Sjedila je savršeno mirno, jedva reagiravši na njegovu izjavu. – Ne mogu to
učiniti.
Prehoda prostoriju, uhvati je za lakat i podigne na noge. – To nije bila
molba, milostiva. Skupina engleskih vojnika ide prema nama i, iako mi ne smeta
ubijanje Engleza, više bih volio da se ti i Roger ne morate naći usred borbe.
Nije ga gledala i odbijala je okrenuti se prema njemu. To nije bilo nimalo
nalik njoj i osjećao se uznemirenim.
Pusti je i prođe prstima kroz kosu. – Žao mi je zbog onog što se dogodilo
jučer. Nisam trebao... – Zastane. Kriste, osjećao se kao da je Rogerovih godina
ispričavajući se što je poljubio prvu djevojku. Osim što umalo nije ukrao samo
poljubac. – Neće se ponoviti.
– Ne mogu probuditi Rogera jer Roger nije ovdje.
Trebao mu je trenutak da shvati što je rekla. – Kako misliš da nije ovdje?
Podigne bradu i pogleda ga ravno u oči. – Napravila sam uže od plahti i
pobjegao je kroz prozor.
Robbie se potpuno ukočio. Očima joj je istraživao lice. Zasigurno nije
ozbiljna. Bila je to provalija duboka barem dvanaest metara. Pomisao da bi dečko
toliko riskirao bila je smiješna, gotovo besmislena, da joj nije želio povjerovati.
Ali bila je to istina. Vidio je to u hladnom, odvažnom izrazu njezina lica.
– Jesi li luda? – eksplodirao je. – Imaš li pojma koliko je to bilo opasno?
Dečko je mogao pasti i poginuti. – Tek kad mu je iduća pomisao pala na pamet,
shvatio je da je trese. – Ti si mogla pasti i poginuti. – Dovraga. – To je to, zar ne?
To je bila buka koju sam čuo. I ti si bila na putu da pobjegneš kroz prozor?
Dok mu je kratko potvrdno kimnula glavom, otkrio je još jednu istinu. Bijes
ga je udario poput vrelog, crnog čekića. Stisnuo je prste oko njezine ruke. –
Učinila si to namjerno – zareži kroz stisnute zube. – Ti dvolična engleska kujo,
nabacivala si mi se kako ne bih otkrio da je dečko pobjegao.
Trzne se zaprepaštena njegovim otrovom. – Ne, to se nije dogodilo.
Pokušavala sam te zaustaviti, ali nije mi bila namjera da se to dogodi.
– Nije li? Što si mislila da će se dogoditi kad dopustiš muškarcu da te tako
poljubi? Kad se počneš tijelom trljati o njega kao iskusna kurva?
Razrogači oči. – Kako se usuđuješ reći mi tako nešto? Znaš da nisam...
– Znam da si dovoljno spremno raširila noge i da sam za dlaku prihvatio
tvoju ponudu. Bila je to pogreška s moje strane koju namjeravam ispraviti.
Lice joj problijedi i zatreperi joj žila kucavica. – Ne bi to učinio! Zakleo si
se da me nećeš silovati.
Mračan, pokvaren osmijeh iskrene mu usta. – Tko je spominjao silovanje?
S obzirom na to koliko si to željela, sumnjam da ću te morati puno nagovarati.
Odgurne je kako ne bi došao u napast da joj to odmah dokaže.
 Rumenilo joj se popne u blijede obraze kad se počeo grubo hvalisati. – Nisi
jedini koji je pogriješio. Ali uvjeravam te da mi nikad nije bila namjera podati ti
se kako bih te spriječila da otkriješ istinu o bijegu moga nećaka.
Stajao je tamo i kipio pokušavajući kontrolirati bijes koji mu je kolao
žilama. Nije mogao vjerovati da si je dopustio da ga zavara predivno lice i tijelo
sirene. To je dobio jer je pokušao biti obziran i ne požurivati ih prema kampu. Jer
ih nije držao razdvojenima.
Trebao je očekivati izdaju – ipak je Engleskinja, nije li? – i sad mu je zbog
nje njegovo oružje – osiguranje – protiv Clifforda procurilo kroz prste.
Namršti se. Možda nema Cliffordova nasljednika, ali još mu uvijek drži
sestru. Više ne postoji opcija da je pusti. Rosalin Clifford ide s njim i, nakon onoga
što je upravo učinila, brat će joj imati sreće ako je Robbie ikad vrati.

Koliko god susret s Boydom bio strašan i koliko god idućih nekoliko sati dok su
jurili surovom prirodom kako bi pobjegli progoniteljima bilo neugodno, Rosalin
nije mogla požaliti zbog onoga što je učinila. Roger je zacijelo stigao do dvorca
Peebles i uspio okupiti vojnike da krenu po nju. Možda čak i Cliffa. Što god se
dogodi, nećak joj je na sigurnom. Bit će zahvalna na tome, iako se bojala za vlastitu
sigurnost.
Ali ako je Boyd pokušava uplašiti, polazi mu za rukom. Nikad ga nije vidjela
tako ljutita. Zato je bio tako zloban i rekao sve te grozne stvari, zar ne? Ne bi je
uistinu prisilio da mu bude kurvom. I to je ono što bi bilo: prisila. Unatoč
njegovoj suprotnoj tvrdnji, ne bi mu se tako ponovno dala. Ne nakon onoga što
joj je rekao i znajući što namjerava. Nije tolika glupača.
Nadala se.
Nije znala što je gore: koliko mu se brzo predala ili kako je pogrešno
procijenio njezine motive. Pokušavala ga je spriječiti da provjeri Rogera, ali nije
mu se planirala ponuditi da bi mu odvratila pozornost. Jednostavno se tako
dogodilo. I ona se zanijela i iznenadila brzinom kojom su stvari izmakle kontroli
kao i on.
Je li uistinu mislio da je imala pojma da bi se poljubac mogao pretvoriti u
ono tako brzo? Nije čak ni znala što je ono. Također nije imala pojma da muški
dodir može probuditi tako nevjerojatno osjećaje u njoj. Nije imala pojma da je
strast može ponijeti toliko da zaboravi na sve drugo: čistoću, položaj... Bože, na
činjenicu da je zaručena za drugog muškarca!
Rosalin se sramila koliko se brzo predala i mogla je samo biti zahvalna što je
stao prije nego što učini nešto što se ne može povući. Još je uvijek imala čistoću,
ako ne i nevinost. Bila je naivna i blesava, ali sad zna koliko je struja lako može
ponijeti i neće se više približavati vodi.
Bez obzira na to koliko joj „vruće“ bude. Njegove okrutne riječi još su
boljele. Kako se muškarac koji ju je u jednom trenutku dirao tako nježno može
ponašati tako hladno u sljedećem trenutku? Gotovo se uspjela uvjeriti da mu je
možda malo stalo do nje. Da možda i on osjeti neobičnu povezanost kao ona. Da
možda njezino šesnaestogodišnje srce nije bilo u krivu.
Ali grube riječi izbile su joj te maštarije iz glave. Ona je „engleska kuja“.
Neprijateljica. Njegova zarobljenica. I ako si dopusti da to zaboravi, jednako tako
može završiti kao njegova kurva.
Ipak, nije mogla podnijeti pomisao da misli najgore o njoj i imala je sve
namjere utvrditi svoju nevinost čim se malo ohladi.
Ali čak i pola dana poslije, nakon nekoliko sati najopasnijeg jahanja koje je
proživjela u životu uz najstrmije, najuže planinske puteve i kroz najgušće,
najmračnije i najneprohodnije šume, čeljust mu je bila jednako napeta, usta
jednako stisnuta, a pogled smrknut kao i kad je izletio iz prostorije.
Nije da se njegova smrknuta pojava uopće okretala u njezinu smjeru. Ne,
bila je sigurna da je nije pogledao nijednom otkad su krenuli.
Nijedan od muškaraca nije. Čak su i Malcolm, Callum i Alex izbjegavali
njezin pogled. Svu naklonost koju je zaradila nakon požara u selu upravo je
izgubila. Škoti su prepoznali kapetanov signal, a Boydov bijes prema njoj nije
mogao biti jasniji. Kako god se to dogodilo, nadmudrila je njihova junaka
dopustivši nećaku da pobjegne, a to je neoprostivo. Ona je engleski talac. Ženski
engleski talac. Najniža od najnižih. Žestoki muški škotski ponos ne može
podnijeti takav udarac.
Ali tišina je bila nesnosna. Nikad se nije osjećala tako samom. Kad su se na
vidiku pojavili prvi tragovi logora, bila je tako jadna – da ne spominjemo prljava
i iscrpljena – da bi joj i daščara dobro došla ako će u nju moći pobjeći s ovog konja
i od njihove zastrašujuće ravnodušnosti.
Rosalin nije znala što može očekivati od pobunjeničkog tabora – možda
rovove i pokrivače polegnute na travu? – ali to zasigurno nije bio uredan red
šatora u stilu rimskih legionara koji vodi prema čvrsto izgrađenoj drvenoj
dugačkoj kući građenoj u vikinškom stilu, a sve je to stršalo iz guste šume pokraj
kamenite obale rijeke poput pitoresknog sela iz bajke smještenog na obronku
prekrivenom drvećem. Nije baš izgledalo raskošno, ali bilo je to daleko od slike
koju je imala u glavi zamišljajući mjesto gdje se okupljaju razbojnici skriveni iza
kapuljača po čemu je Robert Bruce zaradio svoj nadimak „Kralj Kapuljača“.
Šuma je, međutim, ispunila sva zastrašujuća očekivanja. Od trenutka kad su
ušli među sjenovito drveće, čekala je da jedan od Bruceovih fantoma iskoči iza
drveta i vikne „bu“. Bilo je lako razumjeti zašto su Englezi prvo šumu prepustili
Wallaceu, a potom Bruceovim ljudima. Pobunjenici su mogli sjediti u zasjedi
praktički bilo gdje, a uski putevi koji su krivudali kroz šumu prisilili bi engleske
vojnike da jašu u redu, čime bi bili još ranjiviji. Ljudi u šumi Ettrick, poput legendi
o razbojniku Kapuljači, također su bili poznati po vještini s lukom i strijelom,
posebno smrtonosnoj vještini u ovakvom okruženju s toliko drveća iza kojeg je
moguće sakriti se.
Pretpostavljala je da imaju izviđače jer je šačica muškaraca – i nekoliko žena
– već stajala vani kako bi pozdravili ratnike koji su se vratili. Po uzvicima i veselom
tonu pozdrava shvatila je da slave uspješno obavljen zadatak.
Rosalin nije očekivala žene. Ali čim su stali i kad su muškarci sjahali, shvatila
je svrhu tabora jer su žene potrčale pozdraviti neke od njih na posebno prijateljski
način.
Kako se činilo da joj nitko neće pomoći sjahati, Rosalin je krenula sama kad
joj pogled poleti prema Boydu. Jedna od žena bacila mu se u naručje i pripila uz
prsa. Njezina duga, valovita, potpuno crna kosa raspušteno je visjela niz leđa dok
je držala glavu nagnutu pozivajući ga.
Rosalin je sigurno ispustila neki zvuk jer su Boydove oči pronašle njezine
prije nego što je prihvatio ženin poljubac dobrodošlice. Njezin poprilično dubok
poljubac dobrodošlice.
 Rosalin se osjećala kao da ju je konj udario u prsa. – Ne! – željela je povikati.
Nemoj. Ne smiješ.
Ali mogla je. Nije bio njezin, što je obznanio poprilično jasno.
Rukom lagano omota ženu oko struka kao da ju je tamo držao puno puta.
Poljubac je također izgledao kao nešto poznato, što je značilo...
Oh, Bože! Rosalin se okrene želudac. Znala je. Oni su ljubavnici.
Okrene glavu boreći se protiv bolnih uboda u srce koji su izazivali gušenje i
zbog kojih je poželjela učiniti nešto smiješno kao plakati. Toplina joj se popela uz
grlo do stražnje strane očiju. Ali treptanjem je otjerala suze dok je nogu gurala u
stremen i pokušavala sići a da joj se haljina ne zapetlja oko nogu.
Pala bi da je netko otraga nije uhvatio oko struka. Ne, ne netko. Ukočila se
od dodira točno znajući tko je to. Njegove velike ruke gotovo su prekrivale cio
njezin struk i zarobile je kao topao škripac dok ju je dizao bez napora. Čak i bez
dodira tijela, mogla je osjetiti širok štit njegovih prsa iza sebe i miris tople arome
kože i začina koji je postao tako poznat.
– Hvala ti – reče, ne usuđujući se pogledati ga da ne bi vidio koliko ju je
pogodila njegova predstava s drugom ženom. – Iznenađena sam što nisi dopustio
da padnem.
– S obzirom na to da si ti sad naša jedina taokinja, to nije opcija.
Pogleda ga ispod oka i susretne se s ledeno plavim pogledom koji ju je
zainteresirao. – Da, moj brat neće platiti za ucjenu ako mi naudite... trebaš to
imati na umu.
Stisne usta čuvši ne tako suptilan podsjetnik na njegovu raniju prijetnju. –
Mislim da će platiti da te vrati bez obzira na to u kakvom si stanju. Trebala bi to
zapamtiti, milostiva. – Promrmljao je posljednju riječ očito sarkastično.
Nakostriješila se. – Varaš se u vezi s onim što se dogodilo. S obzirom na sve
tvoje znanje o iskusnim ženama, trebao bi prepoznati razliku između onoga što je
uvježbano i onoga što nije.
Osmjehne se i Rosalin odmah požali proste riječi. Po primjedbi na ženu
koja ga je upravo poljubila, pokazala mu je da joj smeta.
– Ovim putem, princezo – reče rugajući se. – Vaša je palača spremna.
 Krenuo je i, ne ostavivši joj izbora nego da ga slijedi, Rosalin je zanemarila
znatiželjne poglede usmjerene prema njoj pa požurila za njim.
Isprva je mislila da je namjerava odvesti u veliku kuću za koju je
pretpostavljala da im služi kao svečana dvorana, ali onda ju je odveo pokraj zgrade
do mjesta gdje je bilo postavljeno još nekoliko šatora. Bili su malo veći od ostalih
pa je zaključila da vjerojatno pripadaju kraljevim zamjenicima – možda čak i
samom kralju kad je tamo.
Zaustavi se pokraj prvoga šatora. Bio je velik možda tri i pol kvadratna
metra, a najviša točka krova pod nagibom također je bila visoka najmanje toliko.
Iako bi izvorna prirodna vuna bila smećkastobijela, zaštitni premaz od ulja ili
voska da ne bi ulazila voda obojio ju je u žutu, a na nekim mjestima i tamnosmeđu
ili čak crnu. Više od dvanaest užadi od konoplje držalo je krov izvana, a u zemlju
su bila učvršćena velikim drvenim kolcima. Prošavši kroz povezane snopove resa,
ugleda brojne drvene stupove koji su činili potpornu strukturu šatora.
Unatoč popodnevnom svjetlu, unutra je bilo poprilično mračno. Ali nakon
što je Boyd zapalio visoke baklje s obiju strana ulaza, lakše je mogla raspoznati
unutrašnjost.
Cezar je bio poznat po tome što je na putovanja nosio podni mozaik od
pločica u dijelovima, a Engleski kraljevi znali su svoje šatore opremiti istkanim
tepisima, kvalitetnim namještajem i srebrnim i zlatnim pokućstvom kao da su
prostrije u palači. Ovaj šator nije bio toliko raskošan, ali nije bio ni obična rupa.
Prvo je zapazila veliku posvećenost redu. Moglo ga se raspoloviti po sredini
i strane bi bile identične. U njemu su se nalazili kreveti u namještaju s nekakvim
madracima vjerojatno načinjenim od slame, brojni vuneni pokrivači i nekoliko
krzana, dva drvena kovčega koji su služili za spremanje stvari i kao dodatne
sjedalice, dva stola, dvije stolice i dva mala žeravnika za grijanje. Pod je bio
prekriven tepisima istkanim od trske. Osim zalutalog štita s plavom pozadinom i
prugom s crveno-bijelom šahovnicom preko nje, nekoliko svijeća, vrča i posude
za umivanje, činilo se da nema osobnih stvari koje bi mogle odati išta o
stanovnicima šatora.
Ali znala je.
Bio je to ratnički šator, a spartansko uređenje bez nepotrebnih stvari koje
bi mu odvratile misli od rata savršeno je odgovaralo Boydu.
 – Možeš spavati ovdje – reče pokazujući na krevet s lijeve strane.
S obzirom na to da je na drugi krevet bacio ogrtač i kacigu, pretpostavljala
je da je njegov. Mili Bože, ne misli valjda spavati u istoj sobi s njom?
– Ne postoji li neko drugo mjesto gdje bih mogla ostati?
– Ne postoji. Kao što si mogla primijetiti, nalazimo se usred šume. Bojim se
da je prostor za spavanje ograničen.
Nije mislila na to i on je to znao. Samo je uživao kad je mogao učiniti da
izgleda kao razmažena, omiljena princeza. Tako ju je zvao. Podigne bradu
prkosno zureći u njega. – Samo ne želim nikoga izbaciti iz kreveta.
– Ako si toliko zabrinuta, uvijek možeš leći u moj.
Ukoči se piljeći mu u lice kao da bi joj granitna fasada mogla otkriti je li
ozbiljan.
Osmijeh mu je bio hladan i neraspoložen. – I mislio sam. Ne boj se,
milostiva, Setonu ne smeta. On živi za ovakva kavalirska sranja. A sad, ako te ne
zanima još nešto, idem potražiti što ugodnije da mi prođe vrijeme. – Uozbilji se.
– Ali savjetujem ti da više ne pokušavaš pobjeći. Iako zaslužuješ biti u jami zbog
onoga što si učinila, za tebe mogu pronaći daleko manje raskošno mjesto za
spavanje. Nema zidova visokih dvanaest metara, ali čak i ako uspiješ proći pokraj
dvojice muškaraca koja će te čuvati... usput, dvojice Douglasovih rođaka, pa se
nemoj truditi zavarati ih svojim ženskim trikovima... šuma nije mjesto gdje želiš
završiti sama. Osim ako voliš divlje svinje. – Pogleda je ravno u oči. – I fantome.
Kožu joj oblije hladan znoj. Dobro je čula njegovo upozorenje. Zatočena je
i znala je to. Douglasovi ljudi... Naježi se. Odjednom nije željela da ode. Čak i
toliko ljutitom i okrutnom, vjerovala mu je. Barem više nego Douglasima.
– Čekaj! – Zaustavi ga prije nego što je rukom maknuo resice na izlazu iz
šatora. – Kamo ideš?
– Proslaviti uspješnu pljačku. Za razliku od tebe, ja se prošle noći nisam
uspio opustiti. Stoga, osim ako mi ne želiš popušiti kurac kao što mi je ponudila
Deirdre, morat ću te pozdraviti.
Rosalin duboko udahne dok je šok prožimao svaki centimetar njezina biča.
Čak ni svjesna da je upravo to namjeravao, nije se mogla spriječiti da se ne zableji
u njega. Rade li se takve stvari?
 Poznat izazov u njegovim očima odgovorio joj je na pitanje.
Šok se pretvorio u bolan ubod. Željela se pobuniti. Reći mu da ne ide. Reći
mu da će s njima zauvijek biti gotovo ako dopusti toj ženi da ga dira na takav
način.
Ali kako nešto što nikad nije ni počelo može završiti?
Umjesto toga spusti pogled i okrene se od njega. Nestao je zgodni, plemeniti
ratnik kojeg je promatrala s prozora pa shvati da više ne želi gledati muškarca koji
je sada stajao na njegovu mjestu.
 11. POGLAVLJE

Z vuci razuzdane gozbe nastavili su se dugo u noć. Što rade? Što on radi? Hoće
li mu žena stvarno...
Crna rupa u Rosalininim prsima postajala je sve veća i veća. Zašto ju je briga
za to?
Zvukovi podsmjehivanja ispunjavali su joj maštu i držali je budnom dok
nije postala previše iscrpljena – i fizički i emocionalno – i napokon utonula u san.
Boyd se nije vratio.
Ako već ne svježa, Rosalin se probudila pomirena sa sudbinom. Snaći će se
najbolje što može dok brat ne plati koliko god budu tražili od njega. Što drugo
može? Uskoro će ovo sve biti u dalekom sjećanju. Dalekom, neugodnom, bolnom
sjećanju.
Grickala je ostatak kruha, sira i suhe ovčetine koje su joj donijeli nedugo
nakon što je Boyd otišao – očito nije u potpunosti zaboravio na nju – i počela
istraživati svoje okruženje. Nažalost, u vrču nije bilo vode pa se nije mogla umiti.
Međutim, češalj i sapun u blizini izazivali su je.
Prljavština je snažna motivacija i umalo je skupila dovoljno snage da se suoči
s jednim od Douglasovih tamničara kad je jedan od ljudi ušao donoseći još hrane.
Na ovom se tanjuru, izgleda, na njezino oduševljenje, nalazila jabuka.
Kralježnice ravne poput koplja, ušetao je u prostoriju i postavio jelo na sir
Alexovu drvenu škrinju. Vjerojatno je bio samo nekoliko godina stariji od
Malcolma, ali tamna put i brada dovoljno su je podsjećali na njegova „crnog“
rođaka.
– Treba li vam još nešto?
Obraćao se zidu iza nje najljućim glasom koji je ikada čula.
Obrazi su joj se zarumenjeli, ali neke se potrebe ne mogu zanemariti.
Pomisao na uporabu noćne posude u tako malom, nevjerojatno neprivatnom
prostoru nije joj se sviđala. – Pretpostavljam da u blizini nemate kupaonicu?
 Još je izbjegavao njezin pogled, ali mogla je vidjeti da se zbog pitanja osjećao
neugodno koliko i ona. – Naređeno mi je da vas otpratim iza ako vam je potrebna
privatnost.
Trebala joj je. Nestrpljivo je skakutala. Jutro je bilo hladno i maglovito, ali
dašak svježega zraka dobro joj je došao kad ju je izveo van i malo dalje pričekao
dok se olakša.
Ostatak stanovnika u kampu sigurno je još spavao nakon slavlja te je bilo
vrlo tiho i mirno. Osvrnula se vidjevši neke stvari koje prije nije uočila. Nekoliko
manjih vanjskih građevina, nešto nalik vrtu pokraj jedne od njih, kokodakanje
kokoši, nekoliko ovaca na brdu, alat za obrađivanje zemlje i kolica naslonjena na
dugačku kuću. Željela se malo zadržati vani, ali odveo ju je natrag unutra. Prije
nego što je stigao otići, zatražila je: – Molila bih malo vode da se umijem... i kadu,
ako se može nabaviti.
Stisne usta kao da ju je htio odbiti. – Vidjet ću što se može srediti.
Malo poslije Rosalin je bila u raju. Dvojica mladih ratnika čiji je posao
sigurno bio obavljanje teških fizičkih poslova, donijeli su veliku drvenu kadu
obloženu platnom. Bila je puna hladne vode, ali nije ju bilo briga. Čim su
muškarci otišli, skinula je odjeću, uzela sapun i češalj i ponovno uživala u osjećaju
čistoće.
Iz pristojnosti je ostavila potkošulju i nakon što se oprala kako je vidjela da
to rade služavke, izašla je iz vode osjećajući se svježom. Ali smrzavala se. Drhteći i
potpuno mokra, prekasno je shvatila da je zaboravila tražiti ručnik. Posegnuvši za
Boydovom škrinjom koja je bila najbliže, otvori je i pronađe hrpu uredno složenih
ručnika. Uzela je jedan koji je očito bio namijenjen za tu svrhu i omotala ga oko
drhtava tijela.
Ali posve mokre košulje i ni s čim u što bi se presvukla, ručnik je pružao vrlo
malo olakšanja. Imala je dvije mogućnosti: skinuti potkošulju i ponovno obući
čađave haljine uprljane od puta ili posuditi jednu od svježe opranih tunika koje je
primijetila u škrinji. Odluka nije bila teška.
Nedugo nakon toga objesila je haljine i mokru potkošulju na nekoliko
kolaca u gredama koji su izgledali kao da služe tomu i sjela na sir Alexovu škrinju
češljajući mokru kosu, čista i udobno umotana u ne samo jednu od Boydovih
tunika nego i u ogrtač koji je našla ispod. Isprva joj se učinilo da je crn, ali zapravo
su u pitanju bile nijanse tamnoplave i sive. Omotala se u rimskom stilu, zavezavši
ga na jednom ramenu i držeći ga na mjestu jednim od srebrnih pojasa koji je nosila
oko struka.
Kad je sir Alex ušao u šator nekoliko minuta poslije, međutim, izgledao je
tako šokirano što je u tome da se pitala je li učinila nešto krivo.
Kad se smirio od šoka, osmjehne se. – Vidim da ste pronašli čistu odjeću.
Zarumeni se. – Kad sam zatražila kupku, zaboravila sam da nemam ništa
čisto za presvući se. – Također je prvi put nakon puno godina skinula odjeću sama
bez služavke, ali to nije željela spominjati. – Mislite li da će mu smetati?
Sir Alex je dugo i polako odmjeri. – Ako bude, recite mu da sam vam
dopustio uzeti moju odjeću.
Iz nekog razloga, činilo se da ga pomisao na to zabavlja.
– Žao mi je što sam vas omeo... samo sam došao pokupiti nekoliko stvari. –
Naceri se. – Ali sjedite na njima.
Uzdahne i skoči s kovčega. – Ja bih se trebala ispričati jer sam vas istjerala iz
vaše... uh... sobe.
Pretvarao se da ne primjećuje kako je posramljena jer mu spava u krevetu. –
To je samo mjesto za spavanje, ništa više. Dok god Douglas ne bude glasno hrkao
kad se vrati, neću ni primijetiti razliku. – Izraz mu je postao zabrinut. – Jeste li
dobro?
– Dobro koliko mogu biti.
– Nije... – glas mu se prekine kao da traži prave riječi – ... vas ozlijedio?
Rumenilo joj se popne u obraze pretpostavivši na što misli. Jesu li to svi oni
mislili? Zar svi misle da mu se podala kako bi joj nećak uspio pobjeći? Ne, sigurno
ne misle. Ali sir Alex sigurno je nešto osjetio i pogodio.
– Dobro sam – reče odlučno. – Vaš je prijatelj ljutit jer mi je nećak uspio
pobjeći, ali nije me ozlijedio. Ni na koji način – dometne ozbiljno. – U istom sam
stanju kao i kad sam stigla. – Iako možda malo mudrija.
Sir Alex kimne. – To mi je drago čuti. Vaša kreativnost sve nas je iznenadila.
Nisam siguran da bih izašao kroz taj prozor. – Odmahne glavom. – Nikad nisam
vidio Boyda tako ljutitog. – Osmjehne se. – Čak ni na mene. A osim vašega brata,
sumnjam da ga itko može više razljutiti.
 – Ali vi ste prijatelji. Zašto bi bio ljutit na vas?
– Počinio sam neoprostiv grijeh, jednu stvar koja se nikad ne može
oprostiti.
– Koju to?
– Rođen sam u Engleskoj – reče odsutno.
– Ali nije li vaša zemlja u Škotskoj?
– Sad većina jest, ali moj je brat imao nešto zemlje u Cumberlandu i
Nortbumberlandu. Odgojen sam u Škotskoj i u svakoj borbi tijekom rata borio
sam se na škotskoj strani, ali to nije bitno. U Boydovim očima uvijek ću biti
Englez. Mislim da čak ni Wallace nije mrzio vaše zemljake kao on. Možda ne bez
razloga, ali to ga je zaslijepilo. Nikad neće u potpunosti vjerovati Englezu.
Gledao ju je i znala je da je upozorava. Kimne glavom govoreći mu da je
razumjela. I sama je to osjetila.
Zacijelo je uočio nešto u izrazu njezina lica. – Ne brinite se, djevojko, ovo
neće potrajati još dugo. Glasnik je poslan vašem bratu. Sve ovo bit će iza vas za
nekoliko dana.

Robbie je morao uložiti značajan napor kako bi ustao s poda prekrivenog trskom
u svečanoj dvorani gdje je napokon zaspao u sitne sate i izašao na jutarnje (ili
prijepodnevno) sunce. Sunčeva svjetlost urezivala mu se u lubanju poput sjekire.
Želudac koji je mogao izdržati čak i najgore oluje na Sokolovu birlinnu opasno se
okretao prijeteći i podsjećajući ga da je onaj posljednji peharić viskija vjerojatno
bio loša ideja.
Zapravo, posljednjih pet peharića viskija vjerojatno su bili loša zamisao.
Kao i svaki Škot koji išta vrijedi, Robbie je uživao u dobru viskiju. Ali nije
se mogao sjetiti da je ikada toliko uživao u njemu. Ili s takvom svrhom. Da je
slabiji muškarac, možda bi i pomislio da je pokušavao utopiti krivnju u alkoholu.
Ali nije imao razloga osjećati se krivim. Rosalin Clifford zaslužila je njegov
bijes. Zaslužila je vraški više od toga nakon svega što je učinila.
Pa što ako je zaprijetio da će je učiniti svojom kurvom? Pa što ako je šokirao
pristojnu englesku damu prostim prijedlogom da mu popuši kurac? Što onda?
 Robbie je rijetko udarao prvi, ali ako ga netko udari, bez sumnje će mu
vratiti istom mjerom. Nije okretao drugi obraz. Oko za oko, zub za zub – to je
njegova religija. Postupio je na jedini način koji je poznavao: nemilosrdno je
uzvratio kad mu je naškodila. Englezi su to naučili na teži način. Kako s njom nije
mogao upotrijebiti šake ili mač, rabio je jedino oružje koje mu je ostalo: riječi.
I dalje nije mogao vjerovati da je dopustio ženi da ga tako prevari. Inače nije
padao na ženske varke i trikove. Mislio je da je otporan na takve obične slabosti.
Da je nemoguće omesti ga.
Dovraga, čak je i osjetio da nešto nije u redu, ali bilo je dovoljno da ga
dotakne i pogleda, usana koje su ga pozivale da je raspameti, i prokleto je poludio.
Naravno da je znala što radi...
Ali što ako nije? Što ako se samo ponaša kao šupak?
Povrijedila mu je ponos i pitao se koliko je tog bijesa zapravo uzrokovano
činjenicom da je uspjela pomoći nećaku da mu pobjegne pod nosom.
Opsuje i prstima prođe kroz kosu, a nos mu se nabora kad je osjetio kako
mu koža luči smrad slavlja prošle noći i nekoliko dana naporna jahanja.
Mora se dobro natopiti u potoku. Možda će mu to pomoći malo raščistiti
misli. Međutim, pretpostavljao je da se pokvarenost njegove naravi neće isprati
tako jednostavno.
S malo više energije skrenuo je iza ugla svečane dvorane na putu do šatora i
naglo se zaustavio.
Dovraga! Stisne šake uz bokove. Rekao je Setonu da je se kloni. Ali njegov
partner upravo je izlazio kroz vrata šatora sa širokim osmijehom na licu, fućkajući
dok se šepurio do idućeg šatora, ako se Robbie ne vara.
Crni oblaci pokvarili su Robbiejevo već loše raspoloženje. Crni olujni
oblaci. Pojuri prema šatoru. Kasnije će se baviti Setonom, nakon što točno dozna
što se događa. Ali ako misli da će prevariti njegova partnera kao njega...
Zaustavi se. Mili Bože, je li upravo to i radila? Je li zato Seton izgledao tako
zadovoljno i opušteno?
Robbie nije mogao razmišljati. Jedva je mogao disati. Srce mu je udaralo u
glavi, od čega mu se mozak nekontrolirano okretao.
 Iain Douglas počeo je nešto pričati, ali odmah ušuti očito shvativši da je to
pametnije.
Robbie je samo prošao pokraj dvojice ratnika, razmaknuo zastore i
pripremio se za ono što bi mogao zateći.
Probolo ga je u želucu kad ju je vidio. U njezinu izgledu nije bilo ničega što
bi proturječilo njegovim sumnjama. Zapravo, upravo suprotno. Sjedila je na
Setonovu krevetu češljajući dugu, mokru kosu još uvijek rumenih obraza od
kupke – ili vođenja ljubavi – i nosila...
Kriste, imala je na sebi ogrtač koji je nosio na zadatke Čuvara Visočja i, ako
se ne vara, jednu od njegovih tunika!
Kad je ušao, podigne pogled i iznenađeno uzdahne. Oprezno ga je pogledala
u oči.
Zanemario je ubod savjesti. – Što je Seton radio ovdje?
Glas mu je zvučao glasnije i ljuće nego što je namjeravao – i više optužujuće.
Razrogači oči, a potom ga pogleda pomalo zločesto. – Što misliš da je radio?
– upita ga i odmahne glavom. – Trebala mi je pomoć dok sam se kupala.
U dva koraka prođe kroz šator i privuče je k sebi. – Misliš li da je ovo igra,
milostiva? Budi sigurna da nije. Što si radila, svoju „ponudu“ iznijela Setonu? Je
li on bio povodljiviji od mene?
Okrene se s gađenjem. – Ti si budala. – Tako se i osjećao. I to ljubomorna.
– Ako moraš znati, došao je ovamo po nekoliko stvari, vjerojatno da se okupa kao
i ja. – Nos joj se nabora. – I ti bi mogao razmisliti o tome. Još uvijek smrdiš na
slavlje.
Njezin leden stav strugao je njegove živce koji su već bili na rubu poput
pijeska na otvorenoj rani.
Robbie baci pogled prema kupki i opasna mu zamisao padne na pamet.
Zakorači unatrag i usta mu se polako izvrnu u osmijeh. – Kako sjajna ideja.
Skine čeličnu verižnjaču – jedino što je priznavao od teškog oklopa – preko
glave i baci je na krevet. Idući je na redu bio kožnati cotun. Tako je nestrpljivo
želio otići prošlu noć da čak nije stigao ni skinuti oklop. Dok je došao do lanene
majice ispod, oči su joj bile poput dvaju punih Mjeseca.
– Š-što radiš?
 – Ono što si predložila. – Završi sa skidanjem majice preko glave i baci je na
hrpu. – Kupam se. Bila bi šteta baciti vodu.
Duboko udahne upijajući svaki centimetar njegovih golih prsa. Mišići su
mu se skladno napinjali, što je bila prirodna reakcija kad te netko tako pomno
promatra. Zurenje je bio ublažen izraz. Upijanje je bio bolji. I unatoč njegovu
bijesu, osjetio je da se grije od topline toliko ženske pažnje.
Koga, dovraga, zavarava? To nije ženska pažnja, to je njezina pažnja. Nikad
se u životu nije poželio pokazivati i šepuriti poput prokletog pauna.
Uspjela je skrenuti pogled tek kad je počeo odvezivati hlače. Blago rumenilo
koje joj je obojilo obraze odjednom je potpuno iščeznulo.
– Dok sam ja ovdje? – Zjapila je. – Ne možeš.
– Budi sigurna da mogu. I ti ćeš mi pomoći.
– Kako to misliš da ću ti pomoći?
– Mislio sam da si upoznata s običajem da gospodarica dvorca kupa važne
goste.
– To je prastari običaj. Nitko to više ne radi.
Gledao ju je u oči. – Mi smo u Škotskoj malo zaostali, što ti je brat sigurno
već rekao.
Nije se više bunila jer je u tom trenutku već bio samo u gaćama. Jednim
brzim pokretom i one su nestale i stajao je gol pred njom.
Potpuno se ukočila. Osim očiju koje su se definitivno pomicale. Da, bio je
potpuno svjestan polaganog spuštanja pogleda. Gotovo kao da ga je dodirivala
očima – milovala ga – urezujući vatreni trag na njegovoj koži, niz prsa, preko
svakog čvrstog mišića na trbuhu, do uskog puta tamnih dlaka koji je vodio do...
Razrogači oči kad ga je vidjela. Cijelog. Trebalo joj je vremena.
Rumeni otisci dlanova pojavili su joj se na obrazima, ali nije skretala pogled.
Skrivena senzualnost njezina pogleda i drska djevojačka znatiželja ispunile su ga
toplinom. Počeo je rasti, ali utone u hladnu kupku prije nego što se cijeli digao.
Kada je bila velika točno da može zaroniti glavu. Ponovno je izronio, kose
zabačene otraga, i već se osjećao bolje. Naslonivši se, prebaci ruke preko ruba kade
kao sultan iz Outremera i baci pogled prema njoj. Činilo se da se smrznula dok je
zurila u njega kao da ne može vjerovati što je upravo učinio i ne zna bi li trebala
gledati ili se okrenuti. Gledala je i izgledala posebno fascinirano kapljicama vode
koje su mu padale niz nadlaktice i prsa.
Hladna voda nije bila dovoljna da se ne ukruti. Da nije tako ljutit, možda
bi razmislio treba li ustrajati. Ali još je bio bijesan – dovoljno da se igra s vatrom.
Podigne obrvu. – I? Hoćeš li donijeti sapun? U škrinji je ručnik za pranje.
– Očima joj je promatrao odjeću. Dovraga, mora biti oprezniji ako ne želi da
otkrije njegovu ulogu u Čuvarima Visočja. – Što već zacijelo znaš.
Oklijevala je i mogao je vidjeti da dvoji.
Nije očekivao da će to učiniti. Mislio je da će ga odbiti i poslati ga k vragu.
Trebao je bolje promisliti. Ona je Cliffordica. Imala je više tvrdoglavog
ponosa nego razuma i nije namjeravala odustati pred izazovom. Dovraga, kako joj
se mogao diviti zbog istih stvari zbog kojih je mrzio njezina brata?
Stisnutih zuba i odlučno smrknuta pogleda odmaršira do škrinje po ručnik,
a potom do stola gdje je ostavila sapun. Klekne pokraj kade, zaroni ruku u vodu
(previše blizu dijelu njega koji je žudio za pažnjom) da namoči ručnik i nakon
energičnog ribanja sapunom, napadne mu kožu jednako energičnim trljanjem.
Odjednom se osjećao kao da su mu prsa stijene od koje su pralje udarale rublje.
Počela mu je prati ruku. – Ovi znakovi ne silaze.
– To je tetovaža. – Koju je vjerojatno trebao pokušati sakriti.
– Razjarenog lava i... – Približi se proučavajući je previše pomno. – Je li to
paukova mreža? I što znači Confido?
– ‘Vjerujem’. Odnosi se na odanost moga klana škotskom cilju. Urezana mi
je i u mač.
– Znači, to je krilatica tvoga klana?
Može se reći. Čuvari Visočja bili su mu braća. Razjareni lav i „vrpca“ od
paukove mreže oko ruke bili su simbol koji ih je povezivao. To je izvorno bilo
namijenjeno kao sredstvo prepoznavanja ako se ikada ukaže potreba (kao što se
moglo dogoditi kad je Artur „Rendžer“ Campbell poslan u engleski kamp kao
špijun), ali neprijatelj je otkrio oznaku kad je umro William Gordon. Vraški se
nadao da to nikada neće spomenuti bratu.
– Da. – Ne želeći više pitanja, dometne: – Odugovlačiš.
 Shvativši da zuri, obrazi joj se zagriju i nastavi ga prati. U njezinu dodiru
nije bilo ničega senzualnog, ničega erotičnog, ali i dalje je utjecao na njega.
Dovraga, preblago je reći „utjecao“. Sama pomisao da su joj ruke na njemu
izluđivala ga je. To nije prvi put da ga je žena kupala, ali je prvi put da je toga bio
tako bolno svjestan.
Misli na Englesku, govorio si je. Zabaci glavu, zatvori oči i pokuša se
usredotočiti na sve što je mrzio kod neprijatelja protiv kojeg se borio gotovo pola
života. Na njihove prevarantske kraljeve, napuhanu nadmoć, kavalirsko
licemjerje, izdaju, prokleto iritantne naglaske...
Ali nije pomagalo. Kad je zatvorio oči, osjetila su mu se samo jače probudila.
Mogao je namirisati njezinu toplinu, svjež miris sapuna od vrijeska, metvicu u
njezinu dahu, dodir svakoga toplog, tankog prsta na koži.
Kriste. Gotovo je zarežao.
Otvori oči. Njezina zlatna glava nagnula se naprijed dok je ručnikom
prelazila preko njegova trbuha opasno blizu teškom glaviću koji je stršao točno
iznad vode.
Upravo je htio tome stati na kraj, kad je podigla pogled prema njemu.
Pogled koji mu je bio bliži nego što je želio.
– Sviđa li vam se ovo, gospodine lorde? – izazivala ga je pokvarenim
osmjehom. – Bojim se da nemam puno iskustva kad je u pitanju kupanje
muškaraca. Ali nije puno drugačije od pranja svinje prije tržnice.
Robbie je igrao opasnu igru i znao je to. Toplina koje se nakupila između
njih upravo se podigla za nekoliko stupnjeva. Ali komentar o svinji zabolio je
previše i tražio je osvetu. – Mislim da si promašila jedan dio na ruci.
Gledali su se. Mogao je vidjeti žestoku vatru njezine naravi i pomislio je da
je pobijedio. Ali onda je napućila usne i ponovno namočila ručnik u vodu s
obnovljenom odlučnošću.
Shvatio je u kojem je točno trenutku pogriješio. Pokreti su joj usporili i ruka
joj je nježno počela kliziti s ručnikom preko mišića polako ga milujući. Promatrao
je kako joj dah zastaje, a potom ubrzava. Kako razdvaja usne i ljutit pogled
smekšava od uzbuđenja.
 Pogledi im se sretnu i sav bijes zbog kojeg je započeo ovu opasnu igru
potpuno nestane. Između njih je sad pucala druga vrsta napetosti. Srce mu
divljački udari u prsima. Udarac uzbuđenja. Udarac nedoumice. Udarac
očekivanja.
Kad je bijes nestao, osjećao se golim. Više golim nego što se osjećao kad se
skinuo pred njom. Nije mogao sakriti koliko je želi. Nije mogao skrivati koliko
utječe na njega. Nije mogao skrivati da je privlačnost između njih toliko snažna
da joj se čak ni on ne može oduprijeti.
 12. POGLAVLJE

R osalin je znala da je u nevolji.

Neko je vrijeme bila toliko bijesna da je mogla odvratiti misli od dijelova
tijela – uistinu veličanstvenih dijelova tijela – koje je prala. Od trbuha koji je
izgledao kao da je iskovan od čelika poput oklopa centuriona, svake skupine
napetih mišića isklesanih savršenom preciznošću, širokih ramena, čvrstih prsa do
uska struka i ruku tvrdih od mišića. Nije postojao gram viška mesa na njemu –
svaki centimetar njegova ratničkoga tijela bio je iskovan i spreman za borbu.
Najsnažniji muškarac u Škotskoj. Da, zasigurno je izgledao tako. Bojala se
da se nijedan drugi muškarac neće moći usporediti s njim. Uništio ju je – ako ne
doslovno, onda na sve važne načine.
A bio je tamo i onaj dio njega: debeli, dugi stup njegove muškosti zbog kojeg
se trebala okrenuti i pobjeći.
Nije bio prvi goli muškarac kojeg je vidjela u životu – čak je i u najvećim i
najraskošnijim dvorcima bilo vrlo malo privatnosti – ali bio je najupečatljiviji. I
jedini u kojega je ikada željela gledati. Jedini kojeg je ikada željela istražiti
rukama... ustima. Rumenilo joj se popne u obraze dok je razmišljala o njegovu
podbadanju od prošle večeri.
Kad je podigla glavu i vidjela da je promatra, sve se promijenilo. Oboje su to
znali. Kao da je rika borbe, zveket mačeva, oluja misli odjednom zašutjela.
Umjesto njih pojavilo se pucketanje uzbuđenja, magnetizam privlačnosti i
odzvanjanje požude koje je postajalo glasnije do zaglušujućeg vrhunca.
Nije se mogla praviti ravnodušnom. Nije ju gledao s nepovjerenjem. Nije ju
smatrao neprijateljem ili Cliffordovom sestrom. Gledao ju je kao da je želi. Kao
da je jedina važna stvar na svijetu.
Rukom mu nesvjesno klizne prema trbuhu. Ali on je bio svjestan. Crte
mišića napele su mu se na trupu. Disao je plitko, gotovo bolno. Čelično plave oči
promatrale su je kao jedan od njezinih sokola.
Želio je nešto od nje, ali nije znala što. Potom je mrvicu podigao bokove i
shvatila je. Želio je da ga dotakne.
 Gledali su se. Osjećala se staloženom, ali neodlučnom, a srce joj se kolebalo
na rubu litice. Bio je to trenutak odluke. Točka iza koje nema povratka.
Ali ne može krenuti naprijed a da ne zna. – Je li ona... jeste li?... – Činilo se
da ne može dovršiti rečenicu. Ali mora znati je li učinio što je rekao da hoće s
tamnokosom ženom – nazvao ju je Deirdre.
Jedan dugi trenutak nije rekao ništa. Gotovo se činilo kao da želi lagati, kao
da zna da će njegove sljedeće riječi biti važne.
Ako kaže da, bit će gotovo. Pronaći će snagu ustati i otići. Znat će da nije
važna.
Ali rekao joj je istinu. – Ne, Rosalin – reče nježnim, tihim glasom. – Nije.
Srce joj je postalo preveliko za prsa. Bez daljnjeg oklijevanja, Rosalin spusti
ruku.

Robbiejevi mišići stisnuli su se dok je čekao trenutak kontakta, prvi znatiželjni

dodir ruke. Očekivanje je bilo gotovo slatko kao...
Kriste! Donji dio njezina dlana okrznuo je kruti vrh i gotovo je iskočio iz
kože. Zastenjao je osjetivši eksploziju zadovoljstva u svakom živčanom završetku.
Očekivanje, dovraga! Ništa nije bilo slatko kao osjećaj njezine ruke na njemu. A
kad ga je prekrila dlanom... Zahvalio je svakom bogu za kojeg je čuo i čak se molio
nekima bez imena da mu podare snagu. Potiskujući užitak, morao se boriti protiv
poriva da se trzne u njezinoj ruci.
Tu je borbu umalo izgubio kad ga je ukrućenog poput kamena počela
istraživati rukom nježno ga milujući cijelom dužinom kao da je divlja zvijer. Ta
usporedba u tom trenutku nije bila daleko od istine.
Bilo mu je tako dobro da to nije mogao podnijeti. Sramežljivi, djevojački
neiskusni dodiri pokazali su se više uzbuđujućima od većine iskusnih pokreta. Od
njezine nevine znatiželje, gotovo se pretvorio u zvijer.
– Oh, Bože, mila, ubijaš me. – Tepanje mu je tako lako kliznulo s jezika da
je bilo teško povjerovati kako to prije nikad nije upotrijebio.
Pogledi im se sretnu i sramežljivo se osmjehne. Osjetio je da mu se nešto
zaglavilo u prsima. Nešto veliko, moćno i važno. Nešto zbog čega je trebao zastati,
ali umjesto toga osjećao se...
 Sranje, opsuje prepoznavši osjećaj. Osjećao se sretnim. Prošlo je tako
prokleto dugo da je gotovo zaboravio kakav je to osjećaj.
– Reci mi što da radim – reče.
Nije znao hoće li moći, svaki mišić u tijelu previše mu se napeo. Dovraga,
stražnjicom i trbuhom mogao je lomiti kamenje.
– Uzmi me u ruku – uspije progovoriti kroz stisnute zube, zgrabivši rub
kade da se pripremi.
Zglobovi ruku pobijeljeli su mu.
Stenjao je uranjajući u njezin stisak kad ga je prvi put okružila prstima. Krv
mu je pulsirala – ne, eksplodirala – u venama. Mogao je zaplakati, a iznenadni
nalet pritiska bio je toliko jak da bi pao na koljena da je stajao.
– Ne mogu – reče. – Prevelik si.
Njezin razočaran ton nasmijao bi ga da se nije morao toliko usredotočiti da
ne eksplodira. – Malo ga stisni. Neće se slomiti.
Još neće, dometnuo je u sebi.
Učinila je što joj je rekao i gotovo je izgubio kontrolu u trenutku kad su mu
trnci prošli kralježnicom skupljajući se na dnu i udarajući tako jako da je
suzdržavanje počelo boljeti.
Ovo neće dugo potrajati. – Miluj me, draga – prošapće prekrivši joj ruku
svojom da joj pokaže kako.
Bože, miluj me.
I jest. Poprilično učinkovito.
Nježan pritisak njezinih mekih, tankih prstiju oko njega dok ga je stiskala i
muzla bio je savršen. Pritisak je bio preintenzivan. Nekoliko bržih pokreta i više
se nije mogao suzdržavati. – To je to, ljubavi. Oh, Bože, da, točno tu... Ja ću...
Trebao je zaklopiti oči i zabaciti glavu. Obično bi učinio upravo to. Ali želio
joj je vidjeti lice. Nije želio propustiti ni prokletu minutu njezina uvoda u svijet
strasti.
Pogledi im se sretnu i nastave se gledati točno u trenutku kad ga je dovela
do samog vrhunca zadovoljstva. Kad je bio najslabiji. Kad se nije mogao oduprijeti
ni da je htio.
 Žestok jecaj užitka izleti mu iz pluća. Ukoči se. Nije se mogao okrenuti čak
ni kad se počeo grčiti i svršavati. Ne, posebno tad ne. Užitak koji mu je izvukla iz
tijela činio se pojačanim, izoštrenim posebnom vezom koju su dijelili. Blizinom
koju nikad prije nije osjetio. Nježni osjećaji stezali su ga u prsima.
Prvi put u životu kad je Robbie svršio, nije bio sam, nego je to dijelio s nekim
drugim, i to iskustvo nije bilo nalik ičemu drugom. Bilo je veće, moćnije i važnije.
Trenutak je bio previše dirljiv i pogled koji su razmijenili previše značajan.
Pustio ju je unutra, a onda je sve završilo i napokon je shvatio što je učinio:
nije ju znao istjerati van.
Klone glavom i opsuje bijesan na sebe.
Reci mi da to nisam upravo učinio. Reci mi da nisam upravo svršio
Cliffordovoj sestri u ruku.
Ali jest, i učinivši to, dopustio joj je da mu se uvuče pod kožu. Dao joj je do
znanja da je otjerao ljubavnicu, da ne želi drugu ženu. Samo nju. I kao s
Pandorinom kutijom, bojao se što će im oboma učiniti to znanje sad kad je
otkriveno.
Podigne pogled. Malo se udaljila od kade, još uvijek na koljenima, nesigurno
ga promatrajući.
Gledao ju je ne trepnuvši i rekao: – Čini se da si mi vratila uslugu.
Trebao joj je trenutak da shvati na što misli. Kad je shvatila, trgne se kao da
ju je ošamario. Povrijeđeni pogled na njezinu licu bio je tako oštar da je morao
okrenuti glavu kako bi se odupro porivu da je povuče u naručje.
Pretvarajući se da ne osjeća njezin pogled na sebi, ustane iz kade, odšeće do
škrinje pa se počne brisati i oblačiti čistu lanenu tuniku i kožnate hlače s hladnom
učinkovitošću koju nije osjećao.
Kad je završio, dovoljno se pribrao da stane pred nju. Pomaknula se natrag
i sjela na rub Setonova kreveta, ali još ga je uvijek promatrala.
– Nisam to zaslužila – reče tiho, a osuda u njezinim predivnim zelenim
očima nije pokazivala milost. – Ako želiš da mislim kako si hladan i bezosjećajan
kakvim se doimaš, polazi ti za rukom.
 Prvi put u životu Robbie se gotovo počeo vrpoljiti na te riječi. U pravu je.
Nije to zaslužila. Frustrirano prstima prođe kroz mokru kosu. Naposljetku se
ispravio i pogledao je ravno u oči. – Bilo bi bolje za oboje kad bi mislila.
Sumnjičavo je zurila u njega. – Jesi li ozbiljan? Misliš da ću se osjećati bolje
ako mi budeš govorio bezobrazne stvari da te zamrzim? To je najsmješnija stvar
koju sam čula. Od svih pogrešnih... – Oči joj ljutito sijevnu i pogleda ga. – Ti
arogantna zvijeri! Radiš li to sa svim svojim ženama kako se ne bi zaljubile u tebe
ili sam ja jedina kojoj treba takva zaštita od tvoga nadmoćnog šarma? Ne moraš
me pokušavati zaštititi od mene same. Savršeno sam sposobna mrziti te i bez tvoje
pomoći.
Sad se osjećao kao šupak. U pravu je, ali samo djelomično. Nije pokušavao
zaštititi nju.
– Što želiš da učinim, Rosalin? Jednako kao ja znaš da se iz ovoga ne može
izroditi ništa dobro. Ti si moja zarobljenica, osiguranje za primirje s tvojim
bratom i dobre odnose.
– To ne znači da moramo biti neprijatelji. Zar ne možemo biti civilizirani
jedno prema drugome? Bio si dovoljno prijateljski raspoložen prema Rogeru... zar
se ne možeš tako ponašati i prema meni?
Kao prema trinaestogodišnjem dječaku. Bože, kako je mlada. – Ne znam je
li to moguće.
– Zašto? Zar me toliko prezireš?
Zbog razočaranog pogleda na njezinu licu, počeo je govoriti iskrenije nego
što bi trebao. – Ne, previše te želim.
Njegova ga je iskrenost očito iznenadila, a onda – neporecivo – zadovoljila.
Usne joj se polako iskrive u osmijeh i u obraze joj se popne blago rumenilo.
Izgledala je tako slatko da bi je pojeo. I, Bože, želio ju je proždrijeti – što je
samo dokazivalo ono što pokušava reći!
Nagne glavu na stranu. – Jesi li ikada prije bio intiman sa ženom koju želiš?
Nikada nije želio ženu na način kao što želi nju, ali mislio je da je to bolje
prešutjeti. – Nisam.
– Zašto?
 Slegne ramenima. – Žene su za... – Nije dovršio rečenicu, pretpostavivši da
joj se ne bi svidjelo ono što je želio reći.
Ipak napući usta pokazujući da je pogodila. – Žene su za spavaću sobu, zar
ne? Ali nisu vrijedne tvoga vremena i za što drugo?
To je otprilike to, ali nije zvučalo tako loše kad je on razmišljao o tome.
Ona se oštro zakašlje i promrmlja nešto o razmaženim grubijanima
prezgodnim za svoje dobro, zbog čega se gotovo nasmijao.
Odmarširala je do mjesta gdje je stajao pokraj kreveta i stavila ruke na
bokove. – Ako ti to neće previše smetati, voljela bih da pokušaš.
Spusti pogled prema njoj i tako je jako poželi povući u naručje da su ga
mišići boljeli od suzdržavanja.
– Možeš li to učiniti? – upita.
– Ne znam jesam li dovoljno jak.
Kut njezinih usana podigne se u zločest osmijeh. – Po onome što sam
vidjela, poprilično si jak.
Oštro je pogleda. Zločesta djevojka! Nije mislio na to. I to mu neće pomoći
da se suzdrži. – Nisam kad si ti u pitanju. Ne možemo... – Zastane pokušavajući
smisliti način da zvuči manje nepristojno. – Nisam te trebao dirati na način na
koji jesam ni dopustiti da me diraš kao maloprije. Opasno je. Idući put možda
neću stati. Čini mi se da se ne mogu previše kontrolirati kad si ti u pitanju. A ne
želim ni tvome bratu dati opravdan razlog da me ubije.
Naježi se, ali nije želio pogađati je li od straha ili zbog nečega drugog.
– Znači li to da nećeš pokušati?
Izgledala je tako potišteno da je nije mogao odbiti. – Pokušat ću – reče, iako
je pretpostavljao da će ga to naposljetku ubiti.
Počeo se predomišljati zbog širokog osmijeha koji joj se razlio licem. Nije
pretpostavljao ništa, već ga ubija.
– Primirje – reče ispruživši ruku.
Neodlučno stisne nježnu ruku u svojoj. – Primirje – ponovi.
Robbie je sklopio primirje s Cliffordom iako se pitao koliko će ga to koštati.
 13. POGLAVLJE

R osalin ga je rijetko viđala sljedeća dva dana. Očito je Robbiejeva ideja

primirja bila uletjeti dovoljno dugo da zgrabi nešto odjeće, promrmlja
nekoliko riječi i potom nestane. Spavao je s njom u šatoru, ali čekao je da zaspi
kako bi se uvukao unutra i budio se prije nje kako bi se ponovno izvukao van.
Ona si je u međuvremenu pokušavala zaokupiti pozornost i truditi se (bez
mnogo uspjeha) da ne umre od dosade. Tijekom dugih sati koje je provodila sama
uz nekoliko ne previše prijateljski nastrojenih Douglasovih čuvara s kojima bi
razmijenila tek pokoju riječ, što se nije moglo nazvati „razgovorom“ (vjerojatno
su mislili da nešto nije u redu s njom jer je tražila da je puste u zahod samo kako
bi izašla van), Rosalin je ozbiljno razmišljala o pobuni. Ili, s obzirom na to da nisu
na brodu, o otvorenom ustanku.
Prvi dan pobrinula se za izgled i odjeću. Češljala je kosu dok se nije
raspetljao i posljednji čvor i dok joj nije padala niz ramena u dugim, svjetlucavim
valovima te udarala i četkala vunene haljine dok ih nije očistila od većine
prljavštine. Međutim, još su zaudarale na dim, pa je pitala jednoga od
nepopustljive Douglasove braće (barem im je saznala imena: Iain i Archie) da joj
nabave nešto osušenog vrijeska i njime napunila haljine. Do sljedećeg jutra
potkošulja joj je bila potpuno suha, a haljine su mirisale dovoljno dobro da ih
ponovno može obući.
Nikada u životu nije čistila, ali do drugoga dana obrisala je svaku površinu,
namjestila sav namještaj i vježbala slaganje kreveta dovoljno puta da može parirati
bilo kojoj od služavki u palači Whitehall. Čak je pomiješala nešto osušenog
vrijeska s trskom kako bi ublažila smrad treseta koji se očito uvukao u sve.
Dok je spremala plahte i ogrtač koji je posudila, Rosalin je odlučila
pronjuškati kroz ostatak škrinje. Obično ne bi tako zabadala nos ili pokazivala
nedostatak poštovanja prema nečijoj privatnosti, ali to je zapravo Robbiejeva
krivnja. Ako joj ne želi pričati o sebi, onda će morati vidjeti što može doznati
sama.
Na umu joj je sve vrijeme bilo njegovo priznanje koje se više činilo kao
ispovijed: Ne znam jesam li dovoljno jak.
 Znala je da je to upozorenje – i primila ga je na znanje. Bio je u pravu: njezin
bi ga brat ubio. Ali pomisao da ga ona može oslabiti tako ju je zagrijala i probudila
blago – dobro, ne baš blago – uzbuđenje u njoj. Također je izazvalo potrebu da
kopa dublje i vidi znači li to možda nešto više. Sudbina ih je ponovno spojila i nije
si mogla pomoći da ne razmišlja kako sigurno postoji neki razlog.
Nije znala što može pronaći, možda nekoliko podsjetnika – nekoliko
grančica osušenog cvijeća ili pramen kose prošle ljubavi, broš ili prsten, nešto što
upućuje na njegovu prošlost – ali nije otkrila skriveno blago kad je prokopala kroz
hrpu pomno složenih plahti, odjeće i oklopa do dna škrinje.
Jedan po jedan, Rosalin je izvlačila rukopise u kožnatom uvezu. Bilo ih je
ukupno sedam, a većina je sadržavala više djela. Bilo je to pravo malo bogatstvo
rukopisa, od Sokrata i Platona do Augustina i relativno novih djela oca Tome
Akvinskoga, za kojega se pričalo da će ga proglasiti svetim. Bila su to znanstvena
djela koja nisu pripadala u ratnu škrinju jednoga... barbara. Mili Bože, mogao bi
biti ravan njezinu bratu što se tiče filozofskog znanja!
Također je imao nekoliko povijesnih knjiga. Podigla je jedno od djela
naslovljeno Historia Romana koje je napisao neki Apijan iz Aleksandrije.
Okretala je debele pergamente pomno pregledavajući latinske riječi napisane
tintom. Podigavši drugo, zapanjila se otkrivši da je napisana na grčkom.
Čita li Robbie uistinu sve to? Ako se može suditi po oštećenim uvezima,
činilo se da čita – poprilično često.
Otkriće ju je toliko zanijelo da nije čula kad je ušao, sve dok nije stajao točno
iza nje. – Što to radiš?
S krivnjom podigne pogled sjedeći prekriženih nogu na tlu ispred njegove
škrinje. Bilo je poprilično očito što radi i njegovo namršteno lice to je pokazivalo,
ali svejedno je odgovorila. – Bilo mi je dosadno.
Pogleda je ispod oka. – Pa si odlučila kopati po mojim stvarima?
– Spremala sam tuniku i ogrtač koje sam posudila pa sam ih vidjela.
Uputi joj pogled koji je nagoviještao da zna istinu.
Osvrne se po šatoru primijetivši promjene koje je unijela. – Ti nisi služavka,
Rosalin.
 – Ne, ja sam zarobljenica – reče bezobrazno. Vidjevši da se namrštio, brzo
dometne: – Nisam imala što raditi.
Zanemario je njezinu aluziju. – Dobro, samo se pobrini da to obavezno
kažeš bratu kad se vratiš sa žuljevima na rukama.
Podigne jedan od rukopisa i opet ga počne listati. – Zašto bi želio sakriti
ovo? Predivni su.
– Ništa ne skrivam. Samo bih više volio da si me prvo pitala.
– To bih i učinila da si bio ovdje. Ali s obzirom na to da me izbjegavaš
posljednjih...
– Ne izbjegavam te. Bio sam zauzet.
Nevino trepne gledajući ga. – Hmm. Sigurno si vrlo zauzet ako se ne možeš
vratiti do poslije ponoći i moraš se buditi prije zore. – Mogla je vidjeti da počinje
gorjeti i odlučila je promijeniti temu prije nego što se počne smijati. Bilo je
iznenađujuće zabavno podbadati ga. Još uvijek držeći rukopis koji je listala, upita
ga: – Znaš li doista čitati grčki?
– Da, malo. – Praktički joj ga je istrgnuo iz ruke. – Budi oprezna s tim. To
je rijetki djelomični prijepis rimske povijesti rukopisa koji je napisao Polibije.
Nos joj se nabora. – Nikad nisam čula za njega.
Pažljivo vrati rukopis natrag u škrinju i počne skupljati ostale kako bi s
njima učinio isto. – Da, sumnjam da puno djevojaka ima opširno znanje o vojnoj
povijesti.
– A ja sumnjam da puno škotskih ratnika dobro zna grčki i antičku
filozofiju.
– Iznenadila bi se – reče nezainteresirano. – Nismo svi barbari.
Skrene pogled kako ne bi mogao vidjeti da se zarumenjela. Kako je pogodio
da je razmišljala upravo o tome
– Čak imamo i škole u Škotskoj, baš kao i vi u Engleskoj.
Zanemarila je sarkazam usredotočivši se na ono što je rekao i na priliku da
dozna više o njemu. Ustane s tla, protrese haljinu i sjedne na stolicu pokraj. –
Znači, išao si u školu kad si bio mlađi?
 Vratio je sve rukopise i činilo se da traži nešto u škrinji. Ali uzeo si je
vremena da je prostrijeli pogledom koji je govorio da zna što namjerava. – Da. U
Dundee.
– Je li to blizu mjesta gdje si odrastao?
Uzdahne i okrene se prema njoj. – Nije. – Kad joj se učinilo da je to sve što
namjerava reći o toj temi, razočaranje joj se očito vidjelo na licu. Nastavio je s
jednakim poletom kao da mu netko vadi zub. – Rođen sam na očevu posjedu u
Noddsdaleu, pokraj Renfrewa u Ayru, na zapadnoj obali Škotske, a odrastao na
granici. Dundee je na istoku Škotske, na sjevernoj strani Taya. Otprilike pedeset
kilometara južno od Kildrummyja.
– To je poprilično velika udaljenost za putovanje na školovanje.
– To je poznata škola u koju su išli mladi lordovi i poglavari iz cijele Škotske.
Vikar koji me tamo učio, čovjek imena William Mydford, među ostalim, bio je i
gorljivi vojni strateg. „Gusarski“ način ratovanja zbog kojeg nas tvoji zemljaci
često omalovažavaju zapravo se može naći u nekim od ovih knjiga.
Na licu joj se zacijelo vidjela nevjerica.
– I Apijan i Polibije pisali su o Hanibalu, kartaškom vojskovođi kojeg se
smatra jednim od najvećih vojnih stratega svih vremena. Bio je poznat ne samo
po postavljanju zasjeda, spaljivanju zemlje i prepadanju Rimljana prelaskom Alpa
nego i jer je naučio Rimljane što je strah.
Rosalin je čula ponešto o Hanibalu. – Također su ga smatrali neizrecivo
okrutnim.
Gledao ju je u oči. – Tko? Potomci Rimljana koje je pobijedio? Čak je i
Polibije, Grk po rođenju, ali Rimljanin po pripadnosti, priznao da je vjerojatno i
dobar i loš kao većina ljudi.
Osmjehne se. – Dakle, išao si u školu kako bi naučio biti razbojnik?
Prostrijeli je pogledom i vidjevši da ga podbada, odmahne glavom. – Ne,
rođen sam takav.
Promatrala je oružja i oklop umotane u kožu. – Da, ne sumnjam u to.
Izgledaš kao da si rođen s mačem u ruci.
 – Nije mi trebao mač dok ga Englezi nisu tamo stavili. Nikada nisam želio
biti ratnik. Bio bih zadovoljan... – Iznenada se zaustavi skrenuvši pogled kao da
su mu na trenutak navrla sjećanja, ali uspio ih je vratiti pod kontrolu.
Kad se okrenuo natrag prema njoj, podbadanje u dobrom raspoloženju koje
su dijelili prije nekoliko minuta opet se sakrilo iza odlučne, ozbiljne fasade. – U
školi sam naučio biti pobunjenik. Ondje sam naučio o pravdi – pravoj pravdi, a ne
o engleskoj verziji – o teroru i ugnjetavanju te o načelima nezavisnosti i slobode
koja Škotskoj i zajednici na ovom području daju drevno pravo i odgovornost da
proglase vlastitog kralja i da njima ne vlada stranac.
Rosalinino otkriće rukopisa nehotimično je probudilo duh svega što je
visjelo u zraku između njih. Učenja iz tih rukopisa njegovala su žestoko
domoljublje koje mu je probudilo nepokolebljivu odlučnost za borbom za
Škotsku nezavisnost protiv njezinih zemljaka.
Posramilo ju je kad je shvatila da nikad nije puno razmišljala o škotskoj
strani ili da možda svoje temelje vuku iz nečega tako... znanstvenog. Štoviše, to su
vjerojatno isti filozofski temelji kojima su njezini zemljaci opravdavali rat. Škote
je smatrala nemilosrdnim razbojnicima, zaostalim barbarima. Ali što ako... što
ako imaju razloga boriti se? Što ako je pravda na njihovoj strani?
Sama pomisao na to činila se kao nevjernost njezinu bratu, a da ne
spominjemo izdaju kralja. Ali kako može zanemariti sve što joj je Robbie rekao o
onome što mu se dogodilo?
Bilo je zbunjujuće pomišljati da neprijatelji nisu necivilizirani pobunjenici
koje treba natjerati da se poklone, nego učeni ratnici koji se bore za slobodu i
pravdu.
Željela je znati što je namjeravao reći. – Čime bi bio zadovoljan?
Uzme predmet koji je tražio u škrinji i ubaci ga u tobolac oko struka.
Uspjela ga je vidjeti samo na trenutak, ali izgledao je kao zakrivljeni komad metala
s tankim drškom.
Iako se činilo da se od njezina pitanja osjećao nelagodno, odgovori: – Moj
brat Duncan volio je borbu kao moj otac. Ja bih bio zadovoljan da sam mogao
obrađivati zemlju i brinuti se o životinjama. Naravno, prije nego što je sve
razrušeno.
 Trebao joj je trenutak da shvati što je upravo rekao. – Želio si biti poljodjelac
– Ovaj čovjek koji je praktički simbolizirao rat i ratovanje?
Stisne usta kao da ga je njezina nevjerica uvrijedila. – Da. Međutim, pravo
na odluku oduzeto mi je kad su mi tvoji zemljaci ubili oca. Napustio sam školu sa
sedamnaest godina, pridružio se ustancima sa školskim i dječačkim prijateljem
Williamom Wallaceom i nikada se nisam osvrnuo. – Glavom pokaže prema
škrinji. – Usput, te su knjige pripadale njemu.
Problijedi. William Wallace, mili Bože! Brojne Engleze jednako je
užasavalo ono što mu se dogodilo kao i Škote. – Žao mi je.
– Zbog čega? Nisi ga ti ubila – reče hladno, ali osjetila je duboke emocije
ispod nemarnih riječi.
– Možda nisam, ali žao mi je zbog svega što si izgubio. Život koji opisuješ...
zvuči lijepo. Nisam ti trebala reći sve ono ranije... nazvati te ubojicom i
razbojnikom. Nisam znala... – Zaustavi se i pogleda ga. – Znam vrlo malo o ratu
i povijesti naših zemalja, ali s obzirom na ono što si mi upravo rekao, mislim da
razumijem zašto se boriš. – Zastane. – Imao si brata?
– Da. Duncan je zatočen nakon borbe kod Methvena nedugo nakon što
sam ja uhvaćen u Kildrummyju. Nažalost, nije imao anđela čuvara da ga spasi i
pogubljen je prije nego što sam stigao do njega.
Stavi svoju ruku na njegovu i srce joj se slomi. Otac, sestra, brat, najbliži
prijatelji, dom i budućnost. Nije se usudila pitati ga za majku. – Tako mi je žao.
Zurio joj je u ruku kao da ga nitko nikada nije dodirnuo s takvom
suosjećajnošću i kao da ne zna kako bi se ponašao. Nakon nekog vremena slegne
ramenima. – Bilo je to davno, Rosalin. A sada, ako ćeš me ispričati, moram ići.
Ona skoči. – Čekaj! – Nije ga mogla pustiti a da ne pokuša. – Moram te
nešto pitati. Ovo je, tako reći, moj ustanak.
Prazno je pogleda.
Zagrize usnu. – Postoji li... Mogu li dobiti dopuštenje... – Duboko i
uzrujano udahne i jednostavno se izbrblja. – Umirem od dosade jer ovdje nemam
što raditi. Mogu li dobiti malo slobode da mogu prošetati? Savršeno si mi jasno
dao do znanja da je opasno pokušavati pobjeći.
Dugo je odmjeri. – Dat ćeš mi svoju riječ da nećeš pokušati pobjeći?
 Prisjeća li se sličnog obećanja koje mu je jednom dala?
Ponovi riječi koje joj je rekao iz jame. – Je li ti moje obećanje dovoljno?
– Jest.
Osmjehne se. – Onda dobro. Obećavam da neću pokušati pobjeći dok sam
ovdje.
On kimne. – Nemoj odlutati iz tabora bez mene ili jednog od ljudi. Može
biti opasno. I ne očekuj previše od ljudi ovdje... Kao što sam rekao, tvoj brat u
ovim područjima nije omiljen. Nećeš naići na puno prijateljskih lica.
Rosalin je bila toliko uzbuđena od pomisli na svjež zrak da je nije bilo briga.
– Maknut ćeš stražare? Dosta mi je turobne braće Douglas. Ne volim kako me
gledaju.
Zakorači prema njoj i mišići ramena mu se napnu. – Jesu li ti naudili? Ako
su te ozlijedili...
– Ne, ne. Ništa takvo. S obzirom na okolnosti, sjajno su obavljali svoju
dužnost. Ne možeš ih kriviti što su sve vrijeme namršteni... s obzirom na to tko
mi je brat.
Opusti se ne doimljući se više poput boga rata namjerenog na uništenje. –
Dobro. Ubio bih bilo kojeg muškarca koji ti pokuša nauditi.
Preplašila ju je žestina njegovih riječi – kao i nagon. Primitivni nagon
muškarca da zaštiti ženu. Ne, ne samo ženu, svoju ženu.
– Znam – reče. I jest. Robbie Boyd zaštitio bi je vlastitim životom. S njim
je sigurna.
Ali je li sigurna od njega? Može li je zaštititi od sebe? Jer što duže ostane i
što više dozna i shvati o njemu, to će teže biti otići.
Na trenutak ju je promatrao. – U redu. Maknut ću stražare.
Neočekivane su je povlastice razveselile. – Hvala ti.
Kratko su se gledali, ali bilo je to dovoljno da joj se prsa ispune neobičnom
toplinom.
Pristojno kimne i ode.
Robbie se trznuo kad mu je oštrica okrznula vrat. – Dovraga, Malcolme, pazi što
radiš. Treba mi brijanje, a ne smaknuće.
Dečko se naceri dok je oprezno vukao oštricu u obliku polumjeseca duž
Robbiejeve čeljusti. – Ispričavam se, kapetane. Moj brat je brijač.
Robbie rukom prođe preko obrijanog dijela i ugleda krv na nekoliko prstiju.
– Dobro, sva sreća da je ovo samo brijanje, a ne strijela u ruci.
Dečko se namršti. – Mogli ste čekati da se Angus vrati s Douglasom. Ne
znam zašto toliko žurite... trebali bi se vratiti ovih dana. Već ste imali bradu.
– Kao što sam ti rekao, svrbi me – Robbie reče, zazvučavši previše
obrambeno čak i samome sebi.
Što, dovraga, radi? Dečko je u pravu. Navikao je imati bradicu. Volio je imati
bradicu.
Ali ne neodržavanu i svaki put kad bi pogledao Rosalin, osjećao se kao
prokleti barbar kojim ga je smatrala.
Ona ne pripada ovdje. Znao je to kao i svi oko njega. Svaki put kad je
iskoračila iz šatora, kao da je tišina zavladala taborom. Svi bi zastali i okrenuli se
prema njoj promatrajući je kao da je neko nebesko biće iz drugog svijeta.
Raskošne, iako malo prljave odjeće, otmjena engleskoga ponašanja i
savršeno blijeda tena, izgledala je kao da bi trebala plesati ispod svijećnjaka palače
Whitehall, a ne spremati njegov šator usred šume Ettrick. Nakon mjeseci života
u „prostačkom“ okruženju njihova sjedišta u vrijesku, Robbie i njegovi ljudi
izgledali su kao da bi ih trebalo baciti u Londonski toranj jer su se samo usudili
pogledati je.
Njegovi ljudi možda su je gledali s različitim stupnjem gađenja, ali njezina
ljepota, plemenitost i nevinost nisu se mogli poreći. Dobro, možda nije toliko
nevina, ali on zasigurno ne bi smio razmišljati o tome.
Ipak, činilo se da je mogao razmišljati samo o tome. Robbie...
Dovraga.
Zacijelo je opsovao naglas.
– Je li sve u redu?
– Jest, samo požuri, momče.
 Trebao je samome sebi govoriti isto. Robbie je znao da se igra vatrom. Što
prije „Lijepa Rosalin“ nestane, to bolje. Potpuno ga je držala u šaci. Bojao se
spavati u vlastitom šatoru, bio je razdražljiv i loše raspoložen od nedostatka sna,
brijao se usred dana, uhvatio se kako urla na Iaina i Archieja Douglasa jer su se
mrštili i dopustio je zarobljenici – sredstvu kojim će natjerati Clifforda da
poklekne – da slobodno šeće taborom.
Također je pristao pokušati ponašati se dobro – prijateljski. Kriste, u što se
to, dovraga, uvukao? Već mu se previše sviđala.
Ako je suditi po njihovu razgovoru u šatoru, znat će njegovu životnu priču
prije nego što napusti ovo mjesto. Školovanje? Wallace? Poljodjelac? Na trenutak
se zapravo zamislio sa ženom i djecom koja trče oko njega. Uskoro će joj se
povjeriti i kako se uspio pridružiti Čuvarima.
Ali njezina je reakcija predstavljala pravi problem. Suosjećanje,
razumijevanje i dubok osjećaj za pravdu bile su zadnje stvari koje je očekivao od
Engleskinje, posebice od sestre oličenja nepravde. Ali Rosalin je još uvijek bila ista
slatka djevojka koja je prije šest godina riskirala sve da ispravi nešto što joj se
učinilo pogrešnim. Možda se malo promijenila izvana, ali ostala je
nepromijenjena u pogledu svega što je vrijedilo.
Volio bi da za sebe može reći isto. Ali očvrsnuo je od šest godina ratovanja.
Usredotočio se. Nije bilo mjesta i za što drugo.
Što joj prije brat pristane na primirje, to bolje za oboje.
Malcolm završi i doda Robbieju vlažan ručnik da se obriše od dlaka.
– Neobična oštrica – dečko reče vraćajući mu britvu. – Gdje ste je nabavili?
Robbie je uzme i vrati u tobolac. – Prijatelj mi ju je napravio.
Magnus MacKay, u Čuvarima Visočja poznat pod ratnim imenom
„Svetac“, nije bio samo najžilaviji gad kojeg je Boyd poznavao s više znanja o
opasnom terenu Visočja od bilo kojeg drugog čovjeka, nego je i vješto kovao
neobična oružja i povremeno poboljšavao svakodnevne alate kao što je britva.
Ironično, također je stajao ispred njega nekoliko minuta poslije zajedno s
Kennethom Sutherlandom, najmlađim članom Čuvara, Ewenom Lamontom,
Eoinom MacLeanom, Arthurom Campbellom i Gregorom MacGregorom. Šest
članova Čuvara Visočja stiglo je s Douglasom iz Dundeeja. Douglas je pripadao
šačici kraljevih najbližih savjetnika koji su znali za tajnu skupinu ratnika – i
njihove identitete.
Robbie je odmah znao dvije stvari: Bruce je imao zadatak za njih i sigurno
je važan ako su mu trebali gotovo svi članovi elitnih Čuvara. Samo su Tor
MacLeod, Erik MacSorley i Lachlan MacRuairi bili odsutni.
Stajali su na rubu tabora, na čistini kojom su se koristili za vježbanje, gdje ih
je Robbie pozdravio kad su ga izviđači obavijestili o njihovu dolasku.
– Koji je povod? – MacKay reče gledajući Robbiejevu čeljust dok su se držali
za podlaktice u znak pozdrava. – Ne mogu se sjetiti kad si posljednji put bio
uredno obrijan.
Robbie opsuje u sebi proklinjući impuls koji bi njegovoj braći mogao
ostaviti samo trag mirisa koji mogu pratiti. Ako povežu brijanje s Rosalininom
prisutnošću, nikad mu to neće zaboraviti.
– Za tvoje vjenčanje, Sveče – MacGregor se uslužno ubaci.
Robbie ga prostrijeli pogledom. – Jedini razlog zašto to znaš jest jer si još
ljutit zbog djevojke. Znam da ti je teško povjerovati, ali ne preferiraju sve žene
lijepo lice.
Čak i nakon sedam godina, MacGregor je mrzio kad su ga podsjećali na
njegovu upitnu odliku najljepšeg muškarca u Škotskoj. Za ratnika vješta s lukom
i strijelom kao što je on, posebno je sramotno bilo biti poznat zbog nečega tako
sramotno neratničkog.
MacGregor ga prostrijeli pogledom. – Odjebi, Pljačkašu.
Seton je izgledao kao da bi mogao nešto reći, ali predomislio se kad mu je
Robbie uputio pogled koji obećava odmazdu ako prozbori.
Douglas nije bio tako oprezan. – Nadam se da to nema veze s našim
taocima? Kralja muči što smo oteli djevojku. Rekao sam mu da nije namjerno i da
je namjeravaš pustiti. Ali imenovao te osobno odgovornim za oboje.
– Baš šteta – MacGregor dometne. – Volio bih vidjeti Lijepu Rosalin. Ako
je čak i Douglas priznao da je lijepa, djevojka je sigurno prekrasna.
Zašto je, dovraga, Robbie iznenada osjetio potrebu da mu malo popravi
lice? Prikrivši činjenicu da ga je MacGregor iživcirao, okrene se natrag prema
Douglasu. – E pa, došlo je do promjene plana.
 Douglasovo se lice smrkne. – Kakve promjene plana?
– Dječak je pobjegao.
Na trenutak je zavladala mrtva tišina dok su muškarci zurili u njega. Robbie
Boyd nije tako griješio.
– Dopustio si da Cliffordov sin pobjegne? – Douglas ispljune dajući glas
onome što su svi mislili.
– Nisam mu ništa dopustio. Dečko se spustio niz uže dugo dvanaest metara
iz potkrovlja Kirkton Manora usred noći i došao do dvorca Peebles prije nego što
sam shvatio da je nestao.
Douglas je bio bijesan. – Zar nitko nije stražario? Kako si, dovraga, dopustio
da se to dogodi? On je Cliffordov nasljednik, pobogu!
Robbie nije navikao da se prema njemu odnose kao da je još zeleni štitonoša
– iako je to u ovom slučaju zaslužio. – Ja sam stražario i ako imaš problem s mojim
sposobnostima, možemo ih provjeriti na vježbalištu.
Douglas nije prihvatio izazov pa odstupi. – Ali još uvijek imaš djevojku? –
upita.
– Da.
Douglas ga je gledao kao da zna da to nije sve, ali osjetio je da je pritisnuo
Robbieja koliko je mogao.
Ispričavši se, Douglas ode do ostatka ljudi koji su otišli u svečanu dvoranu
pronaći hranu i piće nakon duga puta.
Čim je nestao, Robbie se okrene prema MacKayu. – Pretpostavljam da ste
ovdje s razlogom?
Stasiti gorštak kimne. – Da. Ti i Zmaj trebate pokupiti stvari. Moramo
krenuti što je prije moguće ako želimo stići prije mraka.
– Kamo idemo?
– U Lochmaben. Dobili smo informaciju o pošiljci srebra iz Carlislea na
putu za sjever za plaćanje garnizona u Stirlingu. Novac će biti strogo čuvan...
Englezi si ne žele priuštiti da ne stigne na cilj.
– Jesu li informacije pouzdane?
 – Iznimno – Lamont se ubaci. Lovčeva nova žena, bivša Janet od Mara,
surađivala je s izvorom u dvorcu Roxburgh koji nikad nije pogriješio i Robbie je
po Lamontovoj samouvjerenosti pretpostavljao da je informacija došla odatle.
Počeli su svoju doušnicu zvati Duh.
– Englezi su naučili nekoliko naših lekcija – Sutherland dometne – i poslali
lažnu pošiljku prema Caerlaverlochu. Poglavar, Sokol i Zmija nadgledaju obalu
za svaki slučaj, ali namjeravamo ih presresti prije nego što stanu prespavati u
Lochmabenu.
– Koliko ih je? – Seton upita.
– Nismo sigurni – odvrati Lamont.
– Moguće i do pedeset – MacLean reče slegnuvši ramenima. Robbie
podigne obrvu, a želja za borbom već mu je počela kolati venama. – A što ćete
raditi vi ostali?
Uspio je nasmijati čak i Arthura Campbella. Poznati izviđač bio je jedan od
tiših članova Čuvara.
Robbie je upravo htio poslati braću u svečanu dvoranu po hranu dok on i
Seton odu u Douglasov šator (gdje je spremio karakterističan oklop koji je nosio
na zadatke Čuvara Visočja), kad MacGregor tiho zazviždi.
– Kriste svemogući, ako ti je ovo zarobljenica, mislim da ću ti se početi
pridruživati u pljačkama.
Robbie se okrene u smjeru njegova pogleda vidjevši kako Rosalin juri iz
dvorane izgledajući kao da je progoni vrag. Sigurno je vidjela Douglasa. Ako ju je
taj prokletnik uplašio...
Zaustavi se sjetivši se drugoga gada. – Kloni je se, Strijelo.
Možda je zarežao.
MacGregor nije jedini pogledao u njega. Ostali Čuvari promatrali su ga s
različitim stupnjem podignutih obrva i razumijevanja.
– A tako znači? – MacGregor reče polako, odmjeravajući ga. – Cliffordova
sestra? Ona ti je zapala za oko od svih žena na svijetu! Ne mogu dočekati da Sokol
čuje za ovo.
 Robbie tiho izvali svaku psovku koje se mogao sjetiti. Otkad je postao tako
proziran? Stisne čeljust. Od trenutka kad mu je Rosalin Clifford završila
prebačena preko krila.
– Djevojka je moja zarobljenica, ništa više. Moja privremena zarobljenica.
Ali većina djevojaka ne zaboravlja tvoje lice. Mislim kako bi za tebe bilo bolje da
njezin brat ne dozna da si bio u taboru.
Bio je to dobar izgovor, ali nije mu povjerovao nitko od njih.
MacKay je zastao kad su ostali krenuli. Uputi Robbieju pogled pun
sažaljenja. – Prošao sam kroz to – reče. – Kao i većina ostalih. Mislim da su samo
Poglavar i Sokol izbjegli kletvu.
– Kakvu kletvu?
MacKay stisne usta. – Kletvu tog prokletog lica. Dovraga, žena mi je
prijetila da će tražiti da je Strijela čuva ako ja neću kad nam se pridruži na
zadacima.
Robbie nehotično slegne ramenima. Nijedan muškarac nije želio svoju ženu
gledati tako blizu MacGregora. – Čudo je što ga nisi ubio.
MacKay se osmjehne. – Platio mi je na vježbalištu i uživao sam u svakoj
krvavoj sekundi.
– Mogao si učiniti nešto u vezi s tim licem.
MacKay odmahne glavom. – Pokušao sam, dovraga, pokušao sam. Ali
mislim da je Strijelu majka umočila u onu istu vodu u koju je majka uronila
Ahileja. Rane mu zarastaju bez ožiljaka.
Robbie se nasmije i krene po svoje stvari. Baš mu je trebao zadatak da ga
podsjeti na ono što je važno. Rosalin Clifford možda ga je omela, ali neće ga
spriječiti u onome što mora učiniti.
 14. POGLAVLJE

R osalin je imala slobodu, ali previše se bojala iskoristiti je. Nakon što se našla
licem u lice s Crnim Douglasom, pohitala je natrag u šator poput
prestrašenog miša. Tri sata poslije – i bez Robbieja da je utješi – shvatila je da se
ponaša smiješno. Robbie joj je rekao da joj Douglas neće nauditi; vjerovat će mu.
Također je gladna. Kako više nema stražara, to je značilo da će sama morati
pronaći hranu.
Skupivši hrabrost, omota ogrtač oko ramena i izađe iz šatora u hladnu
večernju maglu. Iz dosadašnjeg iskustva, činilo se da u Škotskoj nema puno više
od toga: jutarnja magla, podnevna magla i večernja magla. Danas je sumornost
bila teža nego inače i lagana, turobna kiša gotovo je neprimjetno iznova počinjala
i prestajala.
Sjetivši se reakcije koju je njezin dolazak u dvoranu izazvao ranije – i
neugodnost kad je toliko ljudi počelo zuriti u nju – Rosalin je odlučila potražiti
manji broj radoznalih-opreznih-ljutitih pogleda i krenula prema kuhinjama u
kampu koje su bile smještene uz stražnji zid dvorane. Drveni krov štitio je lonce i
vatre od kiše i snijega, ali zidovi koji su zatvarali prostor postojali su samo s tri
strane i nisu sezali do stropa, pružajući slabašan zaklon od hladnoće i vjetra.
Bilo je to jednostavno, ali učinkovito rješenje. Uz lonce koji su visjeli u vatri,
postojalo je još nekoliko stolova za pripremanje obroka i velika krušna peć
izgrađena od kamena.
Očito žene u kampu nisu služile samo kao pratiteljice muškarcima.
Također su posluživale jela. Jedna žena podigne pogled kad se približila i prošapće
nešto tamnokosoj ženi pokraj sebe.
Rosalinina noga kao da je zastala u pola koraka i gotovo se spotakne. Bila je
to žena koja je poljubila Robbieja. Deirdre.
Užas joj potone na dno želuca i sva hrabrost nestane. Posljednja stvar koju
je željela jest suočiti se s ljutitom ljubavnicom. Nakon godina provedenih na
dvoru, žene nisu mogle zavarati Rosalin. Znale su biti jednako okrutne i
nemilosrdne kao muškarci. Možda i više.
 Ali natjerala je noge naprijed i podigla bradu. Ona je milostiva Rosalin
Clifford, sestra jednog od najvažnijih baruna u Engleskoj. Ona se ne skriva i ne
bježi.
Obično. Ali bila je bolno svjesna da ništa od toga ovdje nije važno. Njezin
status vrlo će je slabo zaštititi od ovih žena. Nije ih briga tko je, znale su samo što
je: Engleskinja, zarobljenica i sestra vjerojatno najomraženijeg čovjeka u Škotskoj.
Treća žena pridružila se prvim dvjema dok se Rosalin približila dovoljno da
ih čuje. Naravno da su razgovarale na gaelskom kako ne bi razumjela ni riječ.
Međutim, po načinu na koji su druge dvije žene poštovale Deirdre, Rosalin je
pretpostavila da je ona glavna.
Bila je starija nego što se činila na prvi pogled. Barem nekoliko godina starija
od Rosalin i drugih dviju djevojaka koje su se činile bliže njezinih dvadeset dvije.
Bila je i ljepša nego što je mislila i posjedovala vrstu drske senzualnosti koju
Rosalin nikad neće moći oponašati. Tamne kose i očiju, visokih jagodica i širokih
usta, Deirdreine su crte lica bile oštre – izgledala je gotovo egzotično – a u
usporedbi s njom Rosalin se odjednom počela osjećati jednoličnom i
nezanimljivom.
A bio je tu i njezin stas. Rosalin samosvjesno omota ogrtač oko prsa. Na tom
se borilištu nikad neće moći uspoređivati. Stasita i bujna bili su blagi izrazi.
Dvije mlađe žene također su bile smeđokose, iako su imale svjetliju kožu i
boju očiju, ali ne tako blijedo lice. Izgledale su potlačeno i potišteno, što je
govorilo o težini njihova života. To se vidjelo i na Deirdre, ali ona je to bolje
skrivala iza oštrine zrelosti. Ta žena malo toga nije vidjela i Rosalin nije znala treba
li je sažalijevati ili joj zavidjeti.
Tri žene sigurno su čistile suđe jer je hrpa prljavih tanjura, pladnjeva, kaleža
i vrčeva stajalo na jednome od stolova. Po dvije velike posude vode pripremljene
pokraj njega, pretpostavila je da se upravo spremaju početi ga prati.
Rosalin se zaustavi ispred stola nasuprot njima. Pogleda u prljavo posuđe i
osmijeh joj iskrivi usta. – Čini se da sam propustila jelo.
Pretpostavljala je da govore engleski, ali nije bila sigurna nakon praznih
izraza i neugodne tišine koji su uslijedili.
 Deirdre napokon progovori: – Donesi milostivoj nešto za jesti, Mor – reče
jednoj od djevojaka pokraj sebe. Potom se obrati Rosalin: – Kuharica je upravo
pripremila još nekoliko pladnjeva. Ako želite, reći ću Mor da vam ih donese tamo.
Ton joj je bio više suhoparan nego prijateljski ili pun poštovanja, ali bez
zlobe ili prezira kojih se Rosalin bojala.
Rosalin odmahne glavom. – Ako vam neće smetati, voljela bih ponijeti
hranu u šator. – Glasno urlanje začuje se iz dvorane iza njih. – Ne bih htjela
ometati njihovo slavlje.
– Ne slave... ne više nego bilo koje druge noći kad ima piva i viskija. –
Proučavala je Rosalinino lice tako pomno da je poželjela da može čitati misli. –
Ali vjerojatno ste u pravu. Nisu najrazumniji u ovom stanju. – Rosalin je to
shvatila kao da njezina engleska krv neće biti dobrodošla – bolje rečeno, bit će
manje dobrodošla nego inače. Deirdre ju je promatrala iskosa. – Iain vam ne
donosi hranu?
Rosalin odmahne glavom. – Robb... – Zarumeni se i brzo se ispravi. –
Kapetan mi je dao dopuštenje da se krećem po kampu.
Deirdre podigne obrvu. – Jest? Hmm.
Rosalin nije znala što taj „hmm“ znači, ali nije se činilo kao da se slaže s
Robbiejevom odlukom.
Rosalin pokuša objasniti. – Zaprijetila sam da ću umrijeti od dosade, što bi
me učinilo poprilično beskorisnim taocem.
Blag nagovještaj smiješka pojavi se na rubu usana jedne od žena. – Ne
morate ga braniti, milostiva, kapetan donosi svoje odluke. Nikad ih ne bih
preispitivala.
Rosalin je bila svjesna suptilnih emocija i shvati da Deirdre vjerojatno misli
i na druge odluke – kao na onu koja ga je odvukla iz njezina kreveta.
Osjetivši da je steže u srcu, Rosalin odjednom poželi užurbano otići.
Unatoč ženinoj neočekivanoj ravnodušnosti, bila je bolno svjesna muškarca
između njih. Muškarca kojeg je Deirdre imala, ali Rosalin... nikad neće.
Istina je snažno udari. Shvatila je da je Deirdre to zacijelo odmah znala.
Deirdre je nije prezirala jer je se nije bojala. Ja joj ne predstavljam prijetnju. Rosalin
ga je možda omela privremeno, ali uskoro će otići, a kad ode...
 Rosalin je vidjela obris svojih misli u ženinim očima. Kad ode, vratit će se u
Deirdrein krevet.
Želudac joj se okrene i morala je uložiti svu snagu da suzdrži oštar pritisak
suza koje su joj navrle na oči. Bila joj je potrebna Robbiejeva ljubavnica da vidi
nešto tako očito. Između njih nikad neće postojati ništa značajno. Ona je
privremena. Samo sredstvo za doći do cilja. Kada od njezina brata dobije ono što
želi, poslat će je natrag i zasigurno ga više nikad neće vidjeti.
Na sreću, djevojka – Mor – u tom se trenutku odlučila vratiti s malim
pladnjem hrane. Rosalin ga uzme od nje i pribere se dovoljno da joj zahvali. –
Vratit ću pladanj kad završim.
– Može i ujutro – Deirdre reče odsutno, već se ponovno posvetivši hrpi
posuđa ispred sebe.
Rosalin krene s pladnjem, ali onda se okrene. – Voljela bih pomoći dok sam
ovdje. Ako smislite išta što bih mogla raditi.
Djevojka koja je šutjela dok je Rosalin razgovarala s Deirdre reče nešto
ostalim ženama na gaelskom. Po njezinu tonu Rosalin je pretpostavila da nije
ništa lijepo. Mor prekrije osmijeh rukom, ali Deirdre oštro odgovori i obje se
djevojke odmah uozbilje.
Rosalin je opet bila svjesna da je promatraju i procjenjuju.
– Pretpostavljam da ste dobri s iglom.
Rosalin kimne. Većina plemkinja posjedovala je tu vještinu.
– U pitanju nisu kaputi ni gobleni, ali uvijek postoji hrpa posteljine za
zakrpati.
Rosalin se osmjehne prvi put otkad je izašla iz šatora. – Zvuči savršeno.
Hvala.
Bio to njezin osmijeh ili zahvalnost, Deirdre se zbog nečega osjećala
neugodno. Zanemarila je njezinu zahvalnost. – Dobro, kapetan će prvo morati
pristati na to kad se vrati.
Rosalinin osmijeh nestane s lica. Ukoči se. – Kapetan je otišao?
Njezino uzbuđenje bilo je tako očito da ju je Deirdre zacijelo žalila jer joj se
u očima vidjelo sažaljenje. – Da, odjahao je prije nekoliko sati.
 – Kad će se vratiti? Kamo je otišao?
Druga žena slegne ramenima. – Ne znam. Mislim da ga neće biti dan ili dva.
– Je li sir Alex ovdje?
– Ne, i on je otišao.
U njoj se počne buditi panika. Pehar na pladnju počeo je zveckati. Ne bi je
ostavio samu s...
– Tko je onda glavni? – upita, a želudac joj se počne okretati u iščekivanju
odgovora.
– Douglas.

Krv više nije kapala niz Robbiejevu ruku, ali svaki teški korak konjskih kopita
tresao mu je rebra i odašiljao bol kroz bok služeći kao snažan podsjetnik na
opasnost smetenosti. Jer ništa drugo nije moglo objasniti nesvojstvene pogreške
koje su neprijatelju omogućile čista dva udarca: prvi mačem po ramenu koji je
udario s tolikom silom da je prorezao kožnati cotun s čeličnim zakovicama i kožu
ispod, a drugi snažan udarac buzdovanom u bok koji mu je slomio više od jednoga
rebra.
Volio bi reći da je razlog tomu što je zadatak bio teži nego što su očekivali –
pedeset ljudi s kojima su se suočili bili su vrlo vješt spoj engleskih vojnika i
okorjelih plaćenika koji svoje srebro nisu htjeli predati tako lako – ali znao je da
to nije razlog.
U pitanju je Rosalin. Ona ga je omela. Nije mogao otjerati osjećaj da nešto
nije u redu. Govorio si je da se nema zašto brinuti. Ostavio je Douglasa na
dužnosti i prokleto mu dao do znanja da će ga smatrati odgovornim ako joj se išta
dogodi, čak i ako se samo bude žalila na trunku straha. Bio je poprilično siguran
da je zaprijetio Douglasu s dovoljno tjelesnih ozljeda da njegovoj novoj ženi
onemogući užitke u bračnoj postelji uklanjajući određene potrebne dijelove
tupom žlicom, ali Robbie se nije mogao sjetiti točnih riječi.
Rosalin će biti dobro, govorio si je. Nema ga tek pola dana.
To nije objašnjavalo zašto on i Seton trenutačno galopiraju kroz šumu
usred noći i ne slave uspješan zadatak s ostatkom Čuvara spavajući i vidajući rane
u pećini nedaleko od mjesta kamo su odnijeli teško zarađenu pobjedu.
 Trebao sam joj reći da odlazim. Nije znao zašto to nije učinio, osim što se
pokušavao uvjeriti da mu ništa ne znači nakon neugodnog razgovora s braćom.
Da nije vezan za nju.
Seton opsuje iza njega. Robbie začuje zvuk pucanja grane kad se okrenuo s
bakljom.
– Kriste, to mi je zamalo otkinulo glavu – reče Seton. – Ili uspori ili mi daj
prokletu baklju.
– Ili se možeš potruditi pratiti me.
Seton ga prostrijeli mrkim pogledom. – Ovdje je mrkli mrak pokriven
gustom maglom i već je dosta iza ponoći. Nakon gotovo dvanaest sati jahanja sa
samo nekoliko sati stanke u prokletoj borbi, konj mi je malo umoran. Dovraga,
Ja sam malo umoran. Hoćeš li mi reći zašto se ubijamo pokušavajući se vratiti u
tabor večeras umjesto da uživamo u dobro zasluženom odmoru s ostalima?
Robbie stisne usta u čvrstu crtu. – Želim se vratiti.
– To je prokleto očito, pitanje je zašto. Jesi li zabrinut za djevojku?
– Douglas neće dopustiti da joj se išta dogodi. – Rekao je to gotovo jednako
sebi kao i Setonu. Robbie je Douglasu vjerovao vlastitim životom – i učinio je to
više odjednom. Ali Robbiejeva je odgovornost pobrinuti se za Rosalininu
sigurnost i to nije volio povjeravati nikome drugome. Čak ni vjernom prijatelju.
– Ali?
Seton ga je znao prokleto dobro. – Ali nemam pojma. Jednostavno imam
loš predosjećaj.
Činjenica da je objašnjenje učinilo Setona gotovo jednako nervoznim kao
njega bilo je svjedočanstvo njihova duga partnerstva.
Robbie nije poput Campbella. On nema predosjećaje o stvarima.
Bezuvjetno povjerenje u Setonovoj reakciji iznenadilo ga je. Vjerojatno nije
trebalo, ali jest.
Što su se više približavali taboru, to se gore osjećao. Kad su prošli prvog
stražara, bilo je vjerojatno dva ili tri ujutro i Robbie je bio na samom rubu. Svako
šuškanje lišća, nalet vjetra, bukanje sove ili zvuk noćnih životinja trošio mu je
živce koji su već bili izlizani i tanki.
– Sve izgleda u redu – Seton reče tiho.
 Izgledalo je. Stražari su na položajima. U kampu vladaju mrak i tišina. Blag
miris treseta iz vatri širio se zrakom.
Zašto se onda, dovraga, osjećao kao da će iskočiti iz vlastite kože? Zašto se
morao boriti protiv poriva da projuri kroz kamp poput luđaka i širom otvori šator
kako bi se uvjerio da je dobro?
Kad su skrenuli iza svečane dvorane i u vidokrugu im se pojavio drugi red
šatora, htio je uzdahnuti s olakšanjem kad je uočio da nešto svjetluca među
drvećem.
– Što je to? – upita Seton.
Robbie se nije trudio odgovoriti. Pucne uzdama i udari konja da požuri
jureći u tamu prema svjetlu. Trenutak poslije začuo je tih jecaj od kojeg mu se
sledila krv u žilama.

Čovjek se stvorio niotkuda.

Nakon sati prevrtanja i meškoljenja, govoreći si da nema razloga biti
uplašena i zadržavati dah poput prestravljena djeteta svaki put kad netko prođe
pokraj šatora, Rosalin je napokon zaspala. Probudila se nakon nekoliko sati uz
strašnu potrebu koju nije mogla zanemariti.
Svi spavaju. Nemaš razloga za brigu. Nitko ti neće nauditi. Ali sama pomisao
da Robbieja nema u njezinoj je situaciji stvorila novu ranjivost. Nije ni shvaćala
koliko ju je njegova prisutnost tješila. Kako je nagonski znala da će je zaštititi. Bez
njega se osjećala kao da sjedi u kavezu s gladnim lavovima bez mača i štita.
Nakon što se olakšala u nekoliko vrlo lijepili minuta, krenula je natrag
prema šatoru kad je muškarac izašao iza drveta i stao joj na put.
Srce joj poskoči i prestrašen jecaj zaglavi joj se u grlu. Svijeća joj padne pod
noge.
Nagnuo se nad nju doimljući se poput tamne, zastrašujuće sjene. Nije bio
posebno visok, ali bio je jak i teško građen. Opor miris alkohola obavio ju je kad
se nagnuo i podigao svijeću.
– Što je ovo? – promrmlja nerazgovjetno držeći joj svijeću pokraj lica. –
Nova kurva? – Njegov naglasak bio je tako izražajan da joj je trebao trenutak da
shvati kako govori engleski – sjevernjački engleski čest na granici.
 Krv joj se sledi u žilama. Otvori usta pobuniti se, ali već joj je stavio ruku
oko struka i pritisnuo je uza se.
– Pusti me – reče, pokušavajući ga odgurnuti.
– Koji vrag? – Stisne je uz drvo i prisloni joj podlakticu na vrat. – Ti si
prokleta Engleskinja.
Držeći joj svijeću pokraj lica omogući joj da prvi put jasno vidi njega i
hladne crne oči koje su je krvnički gledale. Bilo je to lice iz noćnih mora. Širok
ožiljak prolazio mu je preko cijele velike obrve i slomljena nosa te nestajao ispod
ruba guste brade – trag mača ili oštrice bojne sjekire koji je još više isticao prijeteći
i nasilan izgled. Kad je otvorio usta i podsmjehnuo se, njegovi veliki, žuti zubi
podsjetili su je na kljove divlje svinje. Tako je izgledao – velika, ružna divlja svinja
guste, masne crne kose i ravna razbijena nosa.
Ali od njegovih očiju spuštenih kapaka i načina na koji ju je gledao, trnci su
joj prošli cijelim tijelom. Pokušavala se osloboditi, ali samo se nagnuo, jače
pritisnuvši podlakticu koja joj se nalazila na vratu i presjekao joj dotok zraka.
Lice mu je bilo tako blizu da mu je mogla osjetiti gorak miris viskija u dahu.
– Tko si ti, dovraga?
– Zarobljenica – uspije progovoriti tiho. – Boyd.
Nije bila sigurna jesu li riječi dopirale do njega kroz pijanu omamljenost.
Jesu, ali ne kako se nadala. Usta mu se iskrive u ružan podsmijeh. – Engleska
kuja nam je taokinja? Bolje rečeno kurva. – Stavi joj ruku na grudi i ona pokuša
vrisnuti kada joj se od straha ukoči svaki centimetar tijela. – Nadam se da te
kapetan nešto naučio. Da vidimo koliko si vrijedna.
Mogla mu je vidjeti namjeru u očima i ponovno se počne otimati. Grebala
je ruku na vratu. – Ubit će te – uspije progovoriti.
Uhvati je za ruke pa ih pribije uz drvo iznad njezine glave, izgrebavši joj o
koru nježnu kožu zapešća. Ali bilo je to ništa u usporedbi s boli i užasom njegova
tijela pritisnuta uz njezino. Migoljila se pokušavajući se osloboditi i želeći
povratiti gotovo jednako koliko je željela disati.
– Boyd? – nasmije se. – On mrzi Engleze koliko i ja.
Okrene se čuvši buku iza sebe. Mračan lik na konju izleti iz sjene. Dok je
skakao, a ogrtač mu je iza letio poput krila demona, Rosalin uhvati tračak njegova
lica i gotovo se onesvijesti. Ispod zatamnjene kacige preko nosa vidjela se samo
praznina.
Vrisak joj je bio prigušen iako joj muškarčeva ruka više nije bila na vratu.
Okrenuo se u samoobrani, ali jedva je stigao podići ruke prije nego što mu je šaka
u čeličnoj rukavici poput udarnog ovna slomila čeljust dovoljnom silom da poleti
metar-dva kroz zrak, nakon čega je uz tup udarac pao na leđa.
Mračna figura s ogrtačem stajala je nad njim trenutak poslije zasipajući ga
nizom snažnih udaraca.
Jednom je to već vidjela. – Robbie!
Riječ joj pobjegne između usana kao odgovor na molbu.
Zastane dovoljno dugo da baci pogled prema njoj. Ispod sjene zastrašujuće
maske mogla je raspoznati samo njegove poznate crte lica. Ali takav izraz nikad
nije vidjela. Bio je žestok i prijeteći, bez trunke milosti. Bilo je to lice ratnika u
žaru borbe, lice jednoga od najstrašnijih ljudi u Škotskoj.
Okrene se natrag završiti započeto. Ubit će ga! Unatoč tome što je muškarac
namjeravao učiniti, Rosalin nije željela nasilnikovu smrt na svojoj duši – ili na
Robbiejevoj.
Znala je da ga treba pokušati spriječiti, ali netko drugi učinio je to umjesto
nje. Druga figura s ogrtačem na konju iskoči iz tame. Međutim, kako nije nosio
kacigu, izdala ga je plava kosa.
Sir Alex skoči s konja i opsuje. Dotrčavši do muškaraca, povuče Robbieja. –
Kriste, Pljačkašu, ubit ćeš ga. On je naš.
Sir Alex čvrsto je držao Robbieja za ruke. Robbie se otimao pokušavajući se
osloboditi brzim pokretima ruke koji bi možda i sir Alexa bacili na leđa da ih nije
uspio blokirati.
Robbie kaže nešto sir Alexu na gaelskom, ali Rosalin nije morala prevoditi
tu psovku. – Zaslužio je to – reče uspuhano. – Htio joj je nauditi.
Sir Alex pogleda je i kad su im se oči susrele, znao je da ne mora pitati na
koji joj je način želio nauditi. Zbog ozbiljnosti sir Alexova izraza pomislila je da i
on zna za Robbiejevu sestru.
Komešanje je uzbudilo stanare obližnjeg šatora i Rosalin mu nije morala
vidjeti lice da bi znala kako je Crni Douglas jedan od njih.
 – Što se to događa? – Douglas upita, a dvojica njegovih ljudi dotrče s
bakljama.
Da ga sir Alex još uvijek nije držao, Rosalin je znala da bi Robbie skočio na
prijatelja. – Ovako je čuvaš? Ti prokleto kopile, trebao bih te ubiti jer si dopustio
da se ovo dogodi.
Muškarac s najmračnijim srcem u Škotskoj izgledao je zaprepašteno od
siline Robbiejeva bijesa. Prebaci pogled na nju – još uvijek stisnutu uz drvo i
nesumnjivo blijedu i prestravljenu – a potom na muškarca koji je mirno ležao na
tlu iza Robbieja. Odjednom se namrgodi s razumijevanjem.
Crni Douglas opsuje ponovivši jednu od riječi koju je Robbie upravo
upotrijebio i prstima prođe kroz kosu razbarušenu od spavanja. – Uilleam je
upravo stigao s pismom moje žene. Nisam se sjetio reći mu za djevojku. Nije znao
tko je. – Okrene se prema njoj. – Žao mi je, milostiva. Ovo se nije smjelo dogoditi.
Ako ste ozlijeđeni, to je moja krivnja i ja preuzimam punu odgovornost za
pogrešku.
Bila je toliko zaprepaštena što se Crni Douglas ispričavao da joj je trebao
trenutak kako bi odgovorila. Odmahne glavom. – Nije me ozlijedio. – Glas joj je
zvučao promuklo i nesvjesno protrlja ozlijeđeno grlo.
Robbie zareži poput bijesna vuka i skoči naprijed s toliko snage da ga sir
Alex ni u snu ne bi mogao zadržati.
Crni Douglas nagonski se pripremi za napad, ali Rosalin se do tog trenutka
pribrala dovoljno da se umiješa. Pojuri presjeći put Robbieju i stavi ruku na
njegovu smirujući ga.
Teško proguta knedlu kroz bol da pročisti grlo. – Doista, dobro sam. –
Spusti pogled na nju i od dubokih emocija koje su mu gorjele u očima, srce joj
skoči u prsima. – Molim te – prošapće. – Bila je to pogreška.
Iako njezin brat nesumnjivo ništa više ne bi volio nego da se ta dva muškarca
međusobno pobiju, Rosalin je samo željela da sve završi. Željela se sklupčati uz
prsa prekrivena crnom kožom, nasloniti glavu na njegovo rame i ponovno se
osjećati sigurnom.
Nije znala tko se pomaknuo prvi, ali u jednom trenutku naginjala se na
njega, a u drugom ju je uzeo u naručje i počeo nositi natrag u šator.
 – Ti i ja ćemo o ovome razgovarati sutra – reče Douglasu dok su prolazili
pokraj njega.
Krupni muškarac smrknuto kimne. – Ja ću se pobrinuti za Uilleama... i
tvojega konja.
Razgovor je odjekivao u daljini. Rosalin je već naslonila glavu na njega;
zaklopila oči i dopustila da je olakšanje osjećaja sigurnosti u njegovu naručju u
potpunosti preuzme.

Robbie je nije želio pustiti. Nikada. Držati njezino toplo i meko tijelo u naručju
na prsima bilo je iskustvo nimalo slično ičemu što je mogao zamisliti. Val emocija
koji se probudio u njemu nalikovao je na blaženstvo, ali bio je veći i puno moćniji.
To je bila njegova krivica. Nikada je nije trebao dovesti ovamo. Njegov je
posao zaštititi je, i da je ozlijeđena, nikada si ne bi mogao oprostiti.
Bože, kad je pomislio što se moglo dogoditi, želudac mu se okrenuo. U grlu
mu se nakupila gorčina. Sestrino lice bljesnulo mu je pred očima.
Pritisne Rosalin bliže, a bol slomljenih rebara nije se mogao usporediti s
gorućom boli u prsima. Bože, mirisala je tako dobro. Prisloni usta na svilenkastu
kosu udišući blagi miris lavande.
Još uvijek nespreman pustiti je, uđe u šator i odnese je prema svom krevetu.
Držao ju je tako da joj je glava bila na njegovim prsima kao na jastuku. Skine
kacigu i baci je na drugi kraj kreveta.
Osjetivši taj pokret, otvori oči. Promatrao je kako joj se obrve podižu dok
mu je gledala lice. – Tukao si se – reče ispruživši ruku kako bi mu pomilovala
porezotinu na obrazu. Tijelo mu se napelo od nježnog dodira. Pokuša mu obrisati
prljavštinu s lica. – Kako ti je sva ta čađa završila na licu? Kad sam te prvi put
vidjela, mislila sam da si duh. – Baci pogled na kacigu i naježi se. – Ili demon.
Znajući da pliva u opasnim vodama, uzme joj ledene prste u ruku i prisloni
na svoja usta. – Spavaj, Rosalin. Danje bio dug. Razgovarat ćemo ujutro.
Njezin pogled prodirao mu je ravno kroz prsa. – Nećeš me ostaviti?
Odmahne glavom. Riječ „nikada“ došla mu je navrh jezika, ali potisne je
natrag. Bilo je to obećanje koje joj nije mogao dati. – Ne večeras. Sada spavaj,
draga.
 Poslušala ga je i zaspala sa zadovoljnim osmijehom na licu od kojeg se nije
osjećao kao najjači, nego kao najsretniji čovjek u Škotskoj. Polako je ugrijao
hladnoću koja je ga je izjedala od trenutka kad ju je vidio stisnutu uz drvo dok i
sam nije zaspao.
 15. POGLAVLJE

R osalin provuče iglu kroz tkaninu posljednji put, napravi čvor i upotrijebi
škare koje je posudila od Deirdre da prereže konac. Podigavši tuniku prema
sunčevu svjetlu (iako je već polako počela gubiti nadu da će ga ikad ponovno
vidjeti) koje je dopiralo kroz prozor svečane dvorane, divila se svom ručnom radu.
Iako nije dobra kao nova, više nema veliku poderotinu na nadlaktici.
Pretpostavljala je da je mrlja boje hrđe oko poderotine koja je ostala čak i nakon
pranja od mača.
– Svaka čast – reče joj žena koja je sjedila pokraj.
Rosalin se osmjehne, sretna zbog komplimenta. – Hvala ti, Jean. Svjetlo je
ovdje puno bolje nego u šatoru.
Ironično, unatoč blizini koju je dijelila s Robbiejem prije nekoliko večeri
kad mu je zaspala u naručju, više je učvrstila odnose sa ženama u taboru nego s
njegovim vođom. Robbie je već otišao kad se probudila sljedećega jutra i od tada
su samo nakratko razgovarali, i to u prolazu. Žene su je, međutim, polako počele
uključivati u svoje razgovore.
Krpanje odjeće je pomoglo. Prvu hrpu koju je poslala Deirdre pokušala je
zakrpati u šatoru. Ali nakon dugog dana pokraj svijeće, ujutro je potražila
prirodno svjetlo – i društvo.
Rosalin je ušetala u svečanu dvoranu prije tri dana, privukla klupu u kut
pokraj prozora i polako počela raditi na košari punoj odjeće za krpanje. Žene su
je prvi dan ignorirale, ali drugog dana znatiželja je već pobijedila. Iako ih ne bi baš
nazvala prijateljski raspoloženima, većinom su bile pristojne i dvije od njih čak su
sjele pokraj nje dok je radila – poput Jean.
Djevojka nije mogla imati više od osamnaest, ali prirodna tamnoplava
ljepota već je počela tupjeti pod razarajućom težinom naprezanja i patnje. Kao i
Rosalin, većina tih žena izgubila je roditelje u mladoj dobi. Međutim, za razliku
od nje, nisu imale sreću da se velikodušni zaštitnik brine o njima. S obzirom na to
da su muškarci u njihovim životima ili otišli u rat ili poginuli, prepuštene su same
sebi.
 Kako žene koje su izgubile nevinost prije braka nisu tema pristojnih
razgovora, Rosalin nije puno razmišljala o tome zašto bi netko izabrao život u
grijehu. Bilo je vrlo uznemirujuće doznati da izbor za većinu njih nije postojao.
Kad su ti muškarci u obitelji ubijeni, selo razoreno i ne možeš pronaći posao (a
posebno ako si žena), radiš što moraš kako bi preživio. Još je gore bilo djevojkama
poput Jean koje su posljedica silovanja.
Iskreno, njihove su priče tragične, kao i način na koju su ih pričale. Stjecao
se dojam da je nepoštenje ne samo očekivano nego i prihvaćeno. Bez obzira na to
što kaže Crkva, Rosalin nije imala srca osuđivati ih. Štoviše, nije si mogla pomoći
i bila je zahvalna što je sudbina nije prisilila na sličan „izbor“. Rođenje, status i
brižni brat pružili su joj zaštitu koju ove žene nisu imale. Osjećala se ponizno
shvativši koliko je lako njihova sudbina mogla biti njezina.
Težak je to život. Koliko je Rosalin mogla vidjeti, žene su radile cio dan
održavajući tabor i ostajale budne većinu noći zadovoljavajući muškarce. Različite
muškarce. Na nekoliko sretnica poput Deirdre i Mor „pravo je položio“ jedan od
vođa, ali ostale žene kao što je Jean išle su iz kreveta u krevet svake večeri.
– Ne znam što ćemo raditi kad odete, milostiva – Jean reče uz sramežljiv
osmijeh. – Obavili ste dva tjedna krpanja u nekoliko dana.
Rosalin osjeti neobično probadanje u prsima kad je pomislila na odlazak, ali
znala je da se to može dogoditi svaki dan. Prošlo je više od tjedan dana otkako je
stigla u šumu i izaslanik poslan njezinu bratu na pregovore o puštanju mogao bi
se vratiti u bilo kojem trenutku. – Sretna sam što sam mogla pomoći – Rosalin
reče. – Na taj mi je način vrijeme prošlo brže.
– Pretpostavljam da ćete imati dosta posla dok ste ovdje kad se pročuje kako
kvalitetno radite.
Odjednom osmijeh nestane s djevojčina lica i pojavi se zabrinut pogled.
Rosalin se okrene vidjeti što je izazvalo reakciju i primijeti da su druge dvije žene
ušle u svečanu dvoranu kako bi je počele pripremati za ručak.
Koliko je Rosalin mogla prosuditi, Agnes je bila jedna od starijih i iskusnijih
žena, najbliža Deirdreinu rangu. Druga žena, Mary, imala je tužan, prazan izraz
lica i pila dovoljno piva i viskija da omami muškarca Robbiejeva stasa, ali nikad
nije izgledala pijano. Osim Agnes, činilo se da je ostale žene u kampu izbjegavaju.
Ako među ženama postoje rangovi, Rosalin bi stavila Mary na samo dno.
 Rosalin je shvatila što je uzrokovalo Jeaninu reakciju tek kad se okrenula
prema njima. Velika, zastrašujuća plavica prekrivala je Maryn desni obraz.
Pretpostavivši što bi mogao biti uzrok ozljede, u Rosalin se probudi
zgroženost. Okrene se prema Jean. – Tko joj je to učinio? Je li je udario jedan od
muškaraca?
Jean odmahne glavom i stavi prst na usta kako bi je utišala. – Molim vas,
milostiva, nemojte ništa govoriti. Samo ćete joj stvoriti više problema. Mary je
sama kriva. Pokušale smo je upozoriti. Fergal postane malo grub kad je pijan, ali
nije nas slušala i svejedno je otišla s njim. On je trenutačno jedini želi.
– Kako to misliš?
Jean stisne usta s gađenjem. – Posljednji put kad smo išli do sela u Corehead
po namirnice, zapala je za oko jednom od vojnika u obližnjem garnizonu. Uspjela
se zaljubiti u Engleza. Dok nije počela nositi dijete, kad ju je izbacio iz postelje.
Rosalin uzdahne i razrogači oči od šoka. – Trudna je?
Jean odmahne glavom. – Ne, izgubila je dijete nedugo nakon toga.
Gledajući je sad, ne biste to rekli, ali bila je poprilično omiljena među
muškarcima. – Slegne ramenima. – Ali nitko ne želi englesku kurvu. – Zarumeni
se. – Nisam vas željela uvrijediti, milostiva.
Rosalin nije marila za to. – To nije isprika da je netko udara.
Jean je pogleda kao da je najnaivnija ili najgluplja osoba na svijetu. – Fergal
nije tako loš, milostiva. Barem dok je trijezan. Sigurna sam da će joj se iskupiti... i
zato vam se neće zahvaliti ako se budete upletali.
Rosalin nevoljko prihvati Jeanin savjet i nastavi krpati. Razumjela je
neizvjesnost Maryna položaja i nije željela učiniti ništa da joj pogorša situaciju, ali
nepoštenje ju je proždiralo. Žena je izgubila dijete. Mora li sad u tišini izdržavati
batine? Koliko dugo mora služiti kaznu jer je pogriješila i zaljubila se u pogrešna
čovjeka?
Ako je to pitanje odzvanjalo malo preglasno, Rosalin nije željela ni pomisliti
zašto.
Sat poslije, Rosalin je još uvijek bjesnjela dok je nosila gomilu robe natrag u šator.
Nije u redu udarati ženu – bilo koju ženu – i Mary treba nekoga da se zauzme za
nju čak i ako to sama ne želi.
Nasilnika treba kazniti i Rosalin zbog svoje naravi nije mogla stajati sa
strane i ne činiti ništa – ništa ne govoriti – kad vidi da se netko prema nekome
ponaša tako nepošteno.
Ne obraćajući pozornost na okolinu, trgnula se začuvši glasno režanje s
druge strane zgrade gdje su muškarci vježbali. Znatiželjna, malo se vrati prateći
zvukove navijanja i povika. Kad je skrenula iza ugla, ugleda veliku skupinu
muškaraca na maloj čistini. Činilo se kao da se skupilo svih četrdesetak muškaraca
u taboru. Stajali su u prostranom krugu i nešto gledali.
Pogledom je pretražila područje tražeći Robbieja, ali nije ga vidjela.
Odjednom preispitujući mudrost trenutačnog zanimanja, počne se okretati kad
je između dvojice muškaraca uhvatila letimičan pogled onoga što ih je sve
zaintrigiralo.
Smrzne se. Sve se smrznulo – srce, dah, korak. Bila je prikovana za tlo od...
šoka? Nije bila sigurna, ali što god da je bilo, nije mogla skrenuti pogled s prizora
ispred sebe. U pitanju nije bila samo činjenica da je Robbie gol do struka – iako
bi samo to vjerojatno bilo dovoljno – nego ga je napadalo šest ljudi s mačevima
nasrćući na njega iz različitih smjerova. I pobjeđivao je bez oružja ili štita da se
obrani – samo rukama.
Sigurno je krenula naprijed jer je shvatila da se počela gurati između dvojice
muškaraca kako bi gledala izbliza.
Mili Bože, nikad nije vidjela takvo što! Čula je za gorštačko hrvanje, ali ovo
je drugačije. Nije znala kako to opisati osim da je bacao odrasle muškarce – sve
redom iskusne ratnike – kao da su dosadne mušice. Nisu mu se mogli približiti.
Čim bi krenuli u napad, izmaknuo bi se izvrnuvši tijelo, blokirajući rukom,
udarcem koljenom ili čak nogom. Završavali su na podu prevrćući se od bolova ili
na leđima.
Nitko mu nije bio ravan dok muškarci nisu počeli zazivati Setona. Sir Alex
očito je izučio isti stil borbe jer je gotovo jednakom preciznošću odgovarao na
neobične pokrete. Bilo je brutalno, ali neobično očaravajuće gledati ih – gotovo
kao bezobziran, nasilan ples.
 Rosalin se osjećala kao da joj je srce u grlu, kao da je trunku udaljena od toga
da počne vikati neka prestanu dok su razmjenjivali udarce i blokade, ubode i
nasrtaje, udarce nogom i premete. Činilo se da bi mogli nastaviti zauvijek iako su
se oba muškarca očito umarala. Naposljetku sir Alex napravi brzi pokret prema
Robbieju pokušavši ga ubosti laktom u rebra. Uzdahne kad je shvatila zašto: velik
dio Robbiejeve lijeve strane bio je crn i prošaran modricama.
Ali Robbie je predvidio pokret. Zakrene se i primi udarac u desnu stranu,
snažno ubode sir Alexa laktom ispod brade pa ga saplete i obori na leđa.
Gomila stane bučati.
Robbie se naceri i ispruži ruku da pomogne prijatelju ustati.
Sir Alex je na trenutak zurio u nju strašno psujući, ali ipak ju je prihvatio.
Ponašali su se toliko poput braće da je Rosalin gotovo prasnula u smijeh.
– Previše si nestrpljiv – Robbie reče na način zbog kojeg je Rosalin pomislila
da se to nije dogodilo prvi put. – I predvidljiv, znao sam da nećeš moći odoljeti
rebrima.
– To ti je jedina prokleta slaba točka – sir Alex frustrirano promrmlja.
Robbie se samo nacerio. Ali gledajući u ta široka, isklesana prsa, Rosalin se
nije mogla složiti sa sir Alexom. Čak i uz sve modrice, nije imao slabu točku.
Gotovo kao da joj je mogao pročitati misli, okrene se i ugleda je kako stoji
među okupljenima. Činilo se da su je i svi ostali vidjeli jer je promukao smijeh
odjednom prestao, suptilno kao udar groma.
Rumenilo joj se popne u obraze. Robbie se namršti, ali dođe do nje. – Jesi li
nešto trebala?
Suočena s polugolim muškarcem znatno višim od metar i osamdeset, nije
mogla progovoriti. Nakon trenutka uzbuđenja, zureći mu u prsa, podigne pogled
prema njegovim očima. Ali ne prije nego što je primijetila posjekotinu na ruci. –
Ozlijeđen si!
– Nije to ništa.
Odjednom svjesna da ih svi gledaju i slušaju, reče: – Moram razgovarati s
tobom.
Namršti se. – Je li se što dogodilo?
 Samosvjesno se osvrne, prebacujući hrpu odjeće iz ruke u ruku. – Molim te,
važno je.
Gledao ju je jedan trenutak prije nego što se okrenuo ljudima. – Nastavit
ćemo nakon ručka. – Baci pogled na nekolicinu muškaraca zamrljanih blatom,
očito od učestalog padanja na tlo. – Neki od vas izgledaju kao da im treba kupanje.
Muškarci se nasmiju i počnu vrijeđati jedni druge dok su se razilazili.
Robbie dohvati majicu s obližnjeg kamena i navuče je pa uzme cotun i
prebaci ga preko ruke.
Koliko god je Rosalin nevoljko gledala kako prekriva ta spektakularna,
blistava prsa, misli su joj se napokon raščistile.
Također joj je ponudio da ponese odjeću umjesto nje. Razmislila je prije
nego što ju je predala. – Možeš. Vjerujem da je ova na vrhu ionako tvoja.
Zanemario je aluziju na ozljedu koju joj nije spomenuo i brzo pogleda ono
što je napravila. Podigne obrvu dok je proučavao šavove. – Kriste, kako to radiš?
Izgleda kao da je odjeća ponovno šivana na tkalačkom stanu. Jedva mogu vidjeti
šavove, tako su sitni.
Prisjetivši se što joj je jednom rekao kad ga je pitala za vještinu prikradanja
iza nje, reče: – Vježba. – Podigne jednu stranu usta, ali potom je spusti,
dometnuvši: – Također znam vidati rane i pripremati obloge.
Prostrijeli je pogledom. – Nije to ništa, Rosalin. Ogrebotina.
Stisne čeljust. To nije ogrebotina. Dragi Bože, zašto su svi muškarci tako
tvrdoglavi? Brat joj se ponašao jednako tako kad bi se ozlijedio. – Čak se i
‘ogrebotina’ može zagnojiti i izazvati smrt ako se ne liječi.
– Ne bih Clifforda lišio užitka tako lako.
Gotovo su stigli do šatora, ali naglo stane i okrene se prema njemu. – To
nije smiješno.
Od pomisli da ga njezin brat ubija – ili da on ubija njezina brata – smučilo
joj se.
– Nije ni trebalo biti. Jednostavno ističem da bi moja smrt bila jedan od
najvećih Cliffordovih... engleskih... užitaka.
Znala je da pokušava oboje ih podsjetiti na okolnosti, ali neće mu to
dopustiti. – Ja ne bih bila sretna.
 Odvažno ga je promatrala izazivajući ga da porekne vezu u zraku između
njih. Vezu koju neće moći prekinuti ni rat ni brat.
Uzdahne i odmahne glavom. – Već je izliječena.
– Tko ju je pregledao?
Pogleda je na način od kojeg je poželjela da ga nije ni pitala. – Oh! – reče,
naglo zatvorivši usta. Deirdre.
Držao je resice sa strane dok je ulazila u šator i pošao za njom. Stavivši hrpu
odjeće na sir Alexovu škrinju, došao je do svoje i uzeo suhi ručnik i sapun. Očito
se i on namjeravao okupati prije ručka. – O čemu si željela razgovarati?
– Jesi li ikad udario ženu?
– Dovraga, naravno da nisam! Zašto bi me pitala takvo što? – Izgledao je
posebno uvrijeđeno.
– To nije tako rijetko.
Namršti se. – Možda nije, ali samo slabi muškarci tuku one koji se ne mogu
braniti. Ja nisam slab.
Nije mu mogla proturječiti. – A što je s onima pod tvojim
zapovjedništvom?
Pogleda je ispod oka i lijepo mu se lice potpuno smrkne – kao one noći kad
je istukao Uilleama. – Odakle ovo dolazi, Rosalin? Je li ti netko naudio?
Odmahne glavom. – Nije meni.
Bijes nestane i napokon shvati. – Jednu od ostalih žena?
Kimne glavom i sva njezina frustracija nahrupi van. – To nije u redu.
Pijanstvo nije isprika za nasilje. Učili su me da muškarci trebaju štititi dame, a ne
nauditi im.
Mirno ju je gledao. – Shvaćaš li zašto su ove žene u taboru, Rosalin? One
nisu dame.
Isturi bradu. Zar misli da je toliko naivna? – Da, ali jedan grijeh ne
opravdava drugi. Nije prihvatljivo tući žene zbog onoga što čine. Ili misliš da žena
koju vodiš u krevet zbog zadovoljstva nije vrijedna obzira?
Ispruži ruku kao da se pokušava obraniti od napada. – Ne mislim to, samo
me iznenađuje što ti misliš. Kurve su obično ispod časti za većinu plemkinja.
 – E pa, za mene nisu.
Gledao ju je kao da je procjenjuje, zbog čega je poželjela da zna o čemu
razmišlja. – To vidim.
– Znači li to da odobravaš ljudima pod svojim zapovjedništvom da tuku
žene?
– Ne. Tko je u pitanju?
Zagrize usnu. – Ne smijem reći.
– Zašto ne?
– Žena će dobiti batina ako bude kažnjen. – Izgledao je zbunjeno kad je
dometnula: – Njezina je važnost ovdje... mala.
– Ah, engleska kurv... – Zaustavi se vidjevši joj izraz lica.
– Nemoj je tako zvati! Nije ona kriva što se zaljubila u krivog čovjeka. Srce
ne vidi granice rata.
Promatrao ju je samo trenutak, kao da i on želi izbjeći previše razmišljanja
o temi. – Možda nije, ali ne možeš kriviti ni muškarce jer ne žele u krevet s njom.
Bih li im trebao zapovjediti da idu?
Namršti se. – Naravno da ne bi.
– Što onda želiš da učinim?
– Ne znam, ali to nije u redu. Izgubila je dijete, nije li to dovoljna kazna? A
sad je prisiljena pokoravati se naravi pijanog nasilnika i ne može se uopće požaliti
iz straha da će izgubiti mjesto u taboru?
– Mač pravde ne pada uvijek pravedno, Rosalin. Primi to na znanje od
nekoga tko se uvjerio u to.
Ona ga pogleda velikim, blistavim zelenim očima sjajnim od zaprepaštenja
i frustracije i Robbie osjeti da mu se nešto u želucu prevrnulo i trznulo ga, čvrsto
i s previše ustrajnosti da bi to zanemario.
Bio je u nevolji i svakim idućim danom bit će sve gore. Želio ju je tako jako
da je bilo dovoljno samo uhvatiti najmanji tračak njezina mirisa i ukrutio bi se
poput mladića koji će prvi put leći s djevojkom.
 Izluđivala ga je njezina blizina. Izluđivalo ga je sve u vezi s njom. Nije se
usudio pogledati joj u ruke jer bi se sjetio tih nježnih, bijelih prstiju omotanih oko
svoga...
Dovraga, nekoliko minuta užitka završilo je danima mučenja.
Nije da je požalio. Kako bi mogao požaliti najerotičniji, najsenzualniji i
najintimniji trenutak u životu?
Činilo se da je jedina u kampu nesvjesna njegove muke. Douglas ga je gledao
kao da je lud, Frasera je to zabavljalo, Deirdre ga je promatrala optužujućim
pogledom, a Seton pogledom upozorenja. Zaprijetio je da će Robbieju zabiti nož
među rebra ako je dotakne.
Partner mu je to doista i mislio i, iako Robbieja takve stvari obično nisu
zastrašivale (iznimka koje se sjetio bila je kad je morao uhvatiti deset kopalja
usmjerenih prema njegovoj glavi tijekom MacLeodova treninga prikladno
nazvanog „Prokletstvo“), dovoljno se puta uvjerio u Setonovu vještinu baratanja
nožem da nije mogao tako lako zanemariti prijetnju.
Setonovo mjesto u timu isprva je možda bila gesta zahvale zbog Bruceova
prijateljstva s Alexovim bratom Christopherom, ali Boyd je morao priznati
partnerove iznimne vještine. Zna baratati nožem smrtonosnom preciznošću i
brzinom kao nitko od Čuvara. Dovraga, kao nitko od ratnika koje je Robbie ikada
vidio.
Namršti se sjetivši se natjecanja. Seton je također postao puno sposobniji u
borbi prsa o prsa nego što je Robbie mislio da je to moguće. Nije jak kao Robbie,
ali je brži. I mlađi. Ako ikada nauči kontrolirati strpljenje, možda bi mu i mogao
pružiti pravi izazov.
Trenutačno ga nije brinula Setonova prijetnja. Bio je to onaj drugi osjećaj.
Onaj jači osjećaj koji mu je naizgled rastao u prsima i nadvladao sve ostalo. Osjećaj
od kojeg je zbog nje želio ubiti svakoga zmaja kako ne bi na tom licu opet morao
vidjeti taj pogled.
Rosalin Clifford osjećala se vrlo gorljivom. To i jest njezin problem, koji će
joj donijeti samo razočaranje i frustraciju. On zna. Jednoga će dana doznati tešku
istinu da ne može ispraviti svaku nepravdu u svijetu. Bilo mu je gotovo drago što
neće biti u blizini da to vidi. Gotovo.
 Ali to nije značilo da ga nije dirnula njezina ogorčenost u ime djevojke. I
nije si mogao pomoći da se ne sjeti sestre. Da je netko poput Rosalin bio tamo da
se zauzme za Marian, možda se ne bi osjećala kao da ne postoji drugi izlaz osim
onog koji vodi niz liticu.
– Žao mi je – reče stavivši ruku na njegovu. Prisilio se ne pogledati u nju. –
Nisam željela probuditi gorka sjećanja. Naravno da znaš o čemu govorim.
Zabacila je glavu da ga može pogledati. Nježan miris lavande obuzeo mu je
osjetila. Stajala je tako blizu da je samo morao spustiti glavu i usnama bi dodirivao
njezine.
Vatra mu je žarila krv od iščekivanja. Pogled mu je letio po predivnim
crtama lica, razrogačenim zelenim očima, dugim tamnim trepavicama, crvenim
usnama i baršunasto mekoj koži, i jedino o čemu je mogao razmišljati bilo je da
želi vidjeti kako se te usne razdvajaju, obrve trepere nad poluzaklopljenim očima,
kako se kremasti obrazi rumene dok je rukama i ustima dovodi do vrhunca.
Bože, želio ju je okusiti. Želio je kliznuti jezikom između njezinih nogu i
proždirati je dok se ne počne bacati i izvijati. Dok se ne raspadne i svrši mu pod
ustima u uzavrelom valu. Gotovo ju je mogao okusiti. Osjetiti toplu svilu njezina
meda po kojem mu jezik lagano klizi.
Umalo je zarežao. Požuda mu je kolala svakom venom u tijelu odzvanjajući
poput bubnja. I čula je to. Osjetila. Vid joj se zamaglio. Ona otvori usta uz tih
uzdah iščekivanja.
Nagne se prema njoj osjetivši nježne trnce koji su joj se mreškali po tijelu
kao da su njegovi.
Srce mu je tuklo. Mišići su mu se napeli. Stisnuo je šake boreći se protiv
iskušenja. Iskušenja kojem se morao oduprijeti.
Nerazgovijetno opsuje i zakorači unatrag. – Moram se okupati prije obroka.
– Nije želio čekati da odgovori prije nego što je izletio iz šatora.
Ne bježi, dovraga. Bori se za vlastiti opstanak.
Ali nije znao koliko dugo to još može podnijeti. Neće morati čekati još
puno, uvjeravao se. Izaslanik će se svaki tren vratiti od Clifforda, on će prihvatiti
primirje – što bi drugo mogao? – Rosalin će otići i Robbie će biti korak bliže
ostvarenju jedine bitne stvari: pobjede u ratu i slobode od engleske krune.
 Slobode od ljudi kao što je njezin brat.
Stisne čeljust. Još nekoliko hladnih zarona u potok i preživjet će. Da je
barem sjećanja lako isprati s tijela kao požudu.
 16. POGLAVLJE

R obbie uđe u svečanu dvoranu nedugo poslije – čist, ako ne opušteniji – i

iznenadi se vidjevši da Rosalin sjedi pokraj Setona na jednom kraju drvenog
stola s nogarima. Nimalo iznenađujuće, Douglas se nalazio na suprotnom kraju.
Znao je da se još uvijek osjeća nelagodno u Douglasovoj blizini iako ju je
njegov prijatelj prestao gledati kao da je vražje dijete (ili u ovom slučaju, njegova
sestra). Sjedne sa Setonove druge strane kako bi poslužio kao još jedna prepreka.
Ne zato što nije mislio da može izdržati sjedeći nekoliko sati pokraj nje. Nije takav
slabić.
Dovraga.
Proveo je većinu obroka razgovarajući s Fraserom i pokušavajući zanemariti
ugodan razgovor njegova partnera i žene koja ga je izluđivala. O čemu, dovraga,
razgovaraju? Zašto šapću? Zašto se toliko smije? I što ga uopće briga?
Jer je Seton u pravu. Robbie je ljubomoran. Duboko i nerazumno
ljubomoran. Možda je ne može imati, ali ne može podnijeti pomisao da je ima
netko drugo – posebno ne njegov partner koji mu je trn u oku.
Spašen je od toga da učini nešto sramotno – primjerice, zaurlati da prestanu
toliko bučiti – pojavom jedne od služavki ispred sebe. Kako se djevojka nagnula
natočiti mu pivo, primijeti joj obraz.
Refleksan nalet bijesa proleti mu tijelom kad je ugledao veliku, zastrašujuću
modricu. Odmah je razumio Rosalininu zgroženost.
Djevojka je prolila nekoliko kapi koje su mu preko ruba stola kapnule u
krilo i pogledavši ga u lice, krivo procijenila izvor njegova bijesa. Izgledala je
prestravljeno. – Žao mi je, gospodine lorde. Donijet ću vam krpu da se obrišete.
Zgrabi je za zapešće prije negoli je uspjela pobjeći. Imala je lijepe kosti kao
Rosalin i krhkost ga je samo još više razbjesnila. Ali osjetivši da drhti od straha,
glas mu postane nježan. – Ne boj se zbog piva. Više me brine tvoja ozljeda. Tko ti
je to učinio, djevojko?
 Iako nije govorio glasno, popriličan broj ljudi u sobi primijetio je razgovor,
uključujući i muškarca na kojeg je sumnjao. Fergal Halliday bio je manji vlastelin
iz okolice i bio je dobar s mačem, ali također je imao vatrenu narav kad se napije.
Sumnje su mu se potvrdile kad joj je pogled nervozno i nesvjesno poletio
prema muškarcu u pitanju na drugoj strani dvorane. – Nitko, gospodine lorde. Ja
sam. Ja... – Činilo se da pokušava smisliti nešto kako bi objasnila modricu koja je
očito nanesena rukom. – Previše je blesavo – reče nasmijavši se na silu. –
Spotaknula sam se prije nekoliko večeri na putu prema slamnjači i udarila o rub
stola.
Uhvatio je Rosalinin pogled. Bila je to jadna isprika. I da ga Rosalin nije
upozorila, a djevojka preklinjala pogledom, rekao bi to i zahtijevao istinu. Ali
Rosalin je u pravu – dovoljno je kažnjena. Neće joj oduzeti izvor zarade. I
pobrinut će se za Fergala. Kao kapetan, Robbie mu može zagorčati život idućih
tjedan ili dva.
Pusti joj ruku. – Doista strašna nesreća – reče polako. – Nadam se da se
neće ponoviti. Dođi k meni ako se dogodi. – Gledao ju je kako bi jasno razumjela
o čemu govori. – Nijedna žena ne bi trebala trpjeti takvo zlostavljanje i možeš biti
sigurna da to nećemo tolerirati. Ovdje si dobrodošla, djevojko, i nadam se da ni
zbog koga ne misliš drugačije.
Razrogači oči od šoka. Bilo je jasno kako nije navikla na ljubaznost i da ne
zna kako reagirati. Rubovi usta polako joj se počnu izvijati i dok se pojavio
osmijeh, oči su joj blistale od zahvalnosti.
– Da, gospodine lorde. Hvala vam, gospodine lorde.
Odjurila je očito se osjećajući neugodno zbog pažnje.
Robbie baci pogled prema Rosalin. Bila je to pogreška. Mnogo je puta vidio
kako mu se žene dive – ugled i popularnost na Igrama priskrbili su mu i previše
toga – ali nikad se nije osjećao ovako. Ni zbog jedne mu se zrak u plućima nije
raširio i prsa natekla. Ni zbog jedne se nije osjećao kao najvažniji čovjek u
prostoriji. I zasigurno nikad nije poželio da joj taj pogled u očima sja zauvijek.
Čovjek bi se mogao naviknuti na taj pogled.
Čovjek bi mogao naučiti žudjeti za tim pogledom.
Čovjek bi mogao učiniti nešto glupo zbog tog pogleda.
 Ali, dovraga, Bruceu treba Cliffordov pristanak i Robbie ne može učiniti
ništa da to ugrozi. A ono što je želio od Rosalin Clifford zasigurno bi to ugrozilo.
Trenutačno su imali prednost i Cliffordov otpor to bi vrlo lako mogao
promijeniti. Ne samo da bi mogao potaknuti ostale da slijede njegov primjer nego
bi zaustavio Bruceov napredak u ponovnom zauzimanju dvoraca.
Robbie skrene pogled. Dragi Bože, gdje je taj izaslanik? Već bi trebao biti
ovdje.
Iskapivši ostatak piva, ustane. Mora otići odavde.
Prije nego što je krenuo kroz prolaz do vrata, ona se širom otvore i prema
njemu pojuri upravo čovjek kojeg je želio vidjeti. Čovjek za kojega je mislio da ga
želi vidjeti. Ali kamen užasa koji mu je pritisnuo prsa kad je prepoznao izaslanika
govorio mu je drugačije.
Stigao je Cliffordov pristanak na primirje. Robbiejev pogled klizne prema
Rosalin i počne ga peći težina u prsima. Morat će je vratiti.

Dvorana se raščistila dok su Robbie, sir Alex, Crni Douglas i šačica drugih ljudi
razgovarali s izaslanikom. Rosalin je nervozno koračala ispred vrata čekajući
vijesti o svojoj sudbini.
Nije sumnjala da će brat učiniti što god treba da je oslobodi, ali koliko će
brzo biti prisiljena otići?
Naglo se zaustavi. Krv joj nestane s lica. Prisiljena? Je li do toga došlo? Je li
uistinu željela ostati s pobunjenicima i živjeti u šatoru u divljini
najnegostoljubivijeg krajolika koji je ikada vidjela s jednim od najomraženijih
ljudi u Engleskoj? S čovjekom čiju glavu njezin brat želi vidjeti na vrhu koplja
iznad ulaza u svoj dvorac?
Bilo je to tako nezamislivo, tako nemoguće, da nije moglo biti istinito.
Naravno da se želi vratiti u Englesku. Svojim lijepim, čistim haljinama, raskošnim
dvorcima, ugodnu životu s obitelji koja je voli.
S bratovom obitelji. Ne s njezinom. Iako ih je voljela svim srcem, nikad neće
biti njezini. Imala bi život s...
Spoznaja je udari takvom silom da se umalo onesvijestila. Sir Henry. Bože
na nebesima, kako je mogla zaboraviti na muškarca za kojeg se treba udati?
 Ali zaboravila ga je. Apsolutno i potpuno. Želudac joj se počeo okretati tako
žestoko da je morala sjesti na jednu od stuba. Uhvativši se rukama za struk,
pokušala je smiriti iznenadnu oluju u sebi. Što će učiniti?
Vrata iza nje naglo se otvore i muškarci se počnu slijevati van. Podigne
pogled i ugleda Robbieja na dovratku. Po napetoj čeljusti, stisnutim ustima i
mrku pogledu, znala je da nešto nije u redu.
Zabrinuto ustane. – Što je?
– Tvoj je brat prokleto kopile!
Srce joj počne udarati i nervozno zagrize usnu. – Što je pisalo u poruci?
Ledeno plave oči zaključaju se na njoj kao da je ona nekako kriva. – Igra
igrice. Igrice u kojima sam se već nalazio na drugoj strani. Samo nikad nisam
mislio da će se igrati s dragocjenom sestrom. – Pogleda je ispod oka. – Ili mi nešto
ne govoriš? Možda niste toliko bliski kako mi je rečeno?
Namršti se. – Vrlo smo bliski. Na što misliš kad kažeš igrice? I što je učinio
prije?
Još jače stisne čeljust. Bilo je jasno da joj želi reći, ali nešto ga je zadržavalo.
Poriv da joj kaže očito je pobijedio. – Kad smo oteti u Kildrummyju, bilo je
primirje. Tvoj nam je brat dao riječ da ćemo raspravljati o predaji. Nisam se želio
složiti, ali Nigel Bruce i Seton ustrajali su na tome da se tvome bratu može
vjerovati. Čim smo podigli vrata i izašli pozdraviti ga, Englezi su napali. Uhićeni
smo, Nigel Bruce odveden je u Berwick i pogubljen, a mi ostali bačeni smo u
okove. Znaš ostatak priče.
– Sigurno si pogriješio. Moj brat nikad ne bi učinio nešto tako nečasno.
– Jesi li stvarno sigurna u to? U ratu smo i siguran sam da je time opravdao
svoju podmuklost. Naša je pogreška što smo vjerovali riječima Engleza... bilo
kojeg Engleza.
Trnci joj prođu kroz kralježnicu od njegova pogleda. Bilo je to upozorenje.
Što god je Cliff odgovorio, sjetio se tko je i što se nalazi između njih.
Ispravi se i podigne bradu prema njemu. – Ako je to što govoriš istina, moj
brat nije znao ništa o tome.
 – I on je rekao isto... zaklinjao se svime. Toliko da sam se suzdržavao da mu
ne ubijem ljude kad sam imao priliku i vjerovao kad je rekao da će se prema nama
odnositi pošteno. Vidjela si rezultate. Tvoj brat ne zaslužuje tvoju čvrstu obranu.
– Ne znaš ga koliko i ja.
Mirno ju je gledao. – I ja bih to mogao reći tebi.
Rosalin je morala skrenuti pogled i vratio joj se nemir u želucu. U pravu je.
Ne zna Cliffa kao neprijatelja, ali odbija vjerovati da bi mogao biti uključen u
nešto tako nečasno. Njezin brat je vitez i iznimno se ponosi viteškim kodeksom.
Mora postojati objašnjenje.
Opet baci pogled prema njemu. Sunce je zašlo i sakrilo mu crte lica iza
oštrih sjena. Izgledao je grubo i nepopustljivo, zastrašujući Vražji Namjesnik
glavom i bradom. – Što je još izaslanik rekao? Je li moj brat pristao na primirje?
Boyd stisne usta. – Da i ne. Pristat će, ali samo ako budemo pregovarali
uživo.
Rosalin problijedi. Srce joj uznemireno poskoči drugi put u tom kratkom
popodnevu. – Ne! Ne možeš to učiniti. Previše je opasno.
– Mislio sam da vjeruješ bratu. Takav častan vitez sigurno ne bi učinio nešto
podmuklo kao što je postavljanje zamke.
Obrazi joj se ljutito zarumene na njegov podrugljiv izazov. – Ne brinem se
za brata. Bit će tamo još ljudi. Mogli bi te uhvatiti kad kreneš. Ili te slijediti.
Podigne obrvu. – Da nemam pojma, rekao bih da se brineš za mene.
Osjeti najneobičniju potrebu da prstom udari ta čelična prsa ili ih barem
dobro gurne. – Naravno da sam zabrinuta za tebe, iako se trenutačno pitam zašto.
Jako otežavaš ljudima da... – Iznenada zastane.
Nagne joj bradu i pogleda je u oči. – Da što, Rosalin? – Glas mu je bio
neobično promukao.
Promatrala je dubine njegova pogleda tražeći nešto. – Da mare za tebe.
Osjeti da se ukočio. Na trenutak je tako napeto zurio u nju da je mislila da
se utapa u njemu, okreće u viru emocija.
Mislila je da će je povući u naručje.
Umjesto toga spusti ruku s njezina lica. – Bila bi blesava da ti je stalo.
 Razočaranje je probode kao komad oštra stakla. Što je očekivala? Izjavu
ljubavi? Neki znak da nije jedina koja se tako osjeća?
Mario je samo za rat i pobjedu nad Englezima. U njegovu životu nema
mjesta ni za što drugo – i ni za koga. Obuzela ga je samo jedna jedina stvar: želio
je vidjeti Engleze kako plaćaju za ono što su mu oduzeli.
I slušala ga je – isprva. Ali nešto se promijenilo. Zbog nečega je pomislila da
bi u njegovu srcu ipak moglo biti mjesta za još nešto. Mjesta za nju. Sad više nije
bila tako sigurna.
– Kad odlaziš? – upita i stegne je u grlu.
– Odmah. Želim završiti s ovim što je prije moguće.
Trzne se kad su je riječi zaboljele između rebara poput noža. Iz petnih se
žila trudila ne pokazati mu koliko joj je boli nanio. Zdrava doza tog Cliffordova
ponosa držala ju je uspravnom. – U tom slučaju, sretno. Željno iščekujem tvoj
povratak.
– Rosalin, dovraga, nisam tako mislio.
Pokušaje dotaknuti, ali ona se okrene držeći kralježnicu uspravnom kako bi
sakrila drhtanje ramena pa ode dostojanstveno poput princeze, kako ju je jednom
nazvao.
 17. POGLAVLJE

R obbie je ovaj trenutak čekao šest godina. Ali dugi prilaz samostanu Melrose
Abbey nije bio ratište na kojem je zamišljao kako se sukobljava s
neprijateljem.
Clifford je čekao s tri čovjeka pokraj izrezbarene drvene pregrade i oltara
iza kojeg je bilo dopušteno samo redovnicima. Robbie krene niz južni prolaz s tri
svoja čovjeka kako bi mu prišao sa strane. Poveo je dvanaest ljudi, ali samo su mu
se Fraser, Barclay i Keith pridružili u samostanu. Još ih je nekolicina čekala vani,
dok se ostatak raširio po selu tražeći bilo kakav znak da se radi o zamci i
pripremajući se za bijeg ako bude potrebno.
Robbie ništa nije očekivao, ali naučio je biti oprezan s Englezima.
Prema dogovoru, obje su strane ostavile oružje na vratima. Iako bi izvlačenje
mačeva u svetom mjestu bilo svetogrđe, Clifford je ustrajao s ne tako suptilnim
spomenom događaja kad je Bruce ubio Crvenog Comyna u crkvi prije šest
godina. „Barbarski“ čin započeo je Bruceovu borbu za krunu i također poslužio
kao razlog za njegovu ekskomunikaciju.
Robbie nije prigovorio. Njemu ne treba oružje ako pregovori pođu po zlu.
Usto, dok god Robbie drži Rosalin, ima sve što mu treba da pobijedi u ovoj
borbi.
Situacija se promijenila. Robbie više nije zatvorenik podjarmljen
tamničarovoj volji ili pobunjenik koji podupire kralja u bijegu. Ovaj put Robbie
je imao svu moć i obojica su to znali.
Sanjao je o danu kad će držati napuhano kopile u šaci. Englezi i njihova
prokleta nadmoć! Previše su se godina prema Škotima ponašali kao prema
robovima u njihovu kraljevstvu, kao prema neposlušnim slugama i besramnim
pobunjenicima. Malo poniznosti na licu bilo kojega engleskog lorda – posebno
na Cliffordovu – bilo je nešto što je Robbie dugo čekao.
Jednog će dana engleski kralj biti prisiljen priznati Škotsku kao neovisnu
državu, ali za sada će ga Cliffordova suglasnost morati zadovoljiti.
 Zvuk njihovih koraka na popločenom podu odzvanjao je kroz središnju
lađu nalik pećini jednoga od najpoznatijih škotskih samostana. Izgrađen u obliku
križa, široki kameni stupovi i zidovi samostana izdizali su se više od dvanaest
metara, uokvireni i ukrašeni slikama veselih boja, upotpunjenim tisućama
komadića stakla obojenih i pažljivo izrezanih te smještenih u olovne okvire da
stanu u ogromne lučne prozore kojih je bilo najmanje pedeset.
Izgledao je uistinu impresivno. Vrijedno strahopoštovanja. Suvremeno
čudo arhitekture. Mjesto u kojem bi čovjek poželio nagnuti glavu unatrag i
osvrnuti se oko sebe uočavajući različite svece i scene iz Biblije.
Ali Robbiejev pogled bio je usmjeren točno ispred njega. Na jednoga
čovjeka.
Lord Robert Clifford izgledao je isto kao i kad su se prošli put sreli licem u
lice. Plava mu je kosa potamnjela, na licu mu se vidjelo još nekoliko ožiljaka i imao
je koji kilogram mišića više, ali plemićke crte lica, hladne oči, blještav čelični
oklop, besprijekorna tunika s crvenom prugom i plavo-žuti kvadratići
Cliffordovih grbova bili su potpuno isti.
Jedna se stvar promijenila. Ovaj je put Robbie primijetio sličnost sa sestrom.
Kad su im se pogledi sreli, Robbie osjeti kao da ga je netko udario šakom u
trbuh. Kriste, iste su boje. Jednako tako mogao je gledati u Rosalinine oči.
Sranje. Morao je skrenuti pogled. Čvrsto stisnutih usta, zaustavi se koji
metar dalje.
Dvojica muškaraca promatrali su se u tišini. Dugo su iščekivali taj trenutak.
Puno se toga promijenilo i iza sebe su imali već šest godina borbe, ali obojica su
bili savršeno svjesni što se dogodilo posljednji put kad su se sreli. Robbie je još
uvijek mogao čuti osuđujuće riječi. Odvedi ga u jamu.
Tako se prokleto iznenadio. Možda ga je to najviše razljutilo. Zapravo si je
dopustio povjerovati Cliffordu. Mogao je pobiti Cliffordove ljude dok je branio
prijatelja, ali nije. Očekivao je pravdu – ili barem tračak pravde.
Krv mu proključa od sjećanja i toplina od bijesa počne mu kolati venama.
Bijes, ali ne i mržnja koju je inače osjećao na spomen Cliffordova imena. Mržnja
koja je postala suputnik Robbieju kao i oklop koji je nosio.
 Pobogu, trebao bi željeti nabiti šaku u te savršeno ravne zube i omotati ruke
oko prokletnikova vrata dok mu ne nestane zraka u plućima. Cliffordova izdaja
dovela je do smrti brojnih Robbiejevih prijatelja, uključujući Thomasa, a trebalo
bi mu još samo nekoliko sati da ubije i ostale. Clifford je dugo bio trn u
Robbiejevu oku, simbol mržnje prema Englezima.
Ali nije osjećao takav poriv. Što, dovraga, nije u redu s njim?
Ipak, nisu se rukovali i napetost u zraku mogla se opipati.
Boyd shvati da i njega promatraju jednako detaljno, ali hladne oči – hladne
zelene oči, dovraga – nisu odavale Cliffordove misli. Bila je to jedna stvar koju nije
dijelio sa sestrom, iako je u ovom slučaju Robbie želio da jest. Rosalinine izražajne
oči odavale su sve njezine misli...
Dovraga, mora prestati misliti na nju. Ali činilo se da samo to može. – ...
mare za tebe. – Kriste, zašto je to rekla? Nije želio da mari za njega, a čuvši te riječi,
morao je priznati nešto što je želio zanemariti.
Ponio se doista loše i požalio zbog grubih riječi. Ali uhvatila ga je
nespremnog. Što je, dovraga, trebao učiniti? Zna sve okolnosti kao i on. Vrlo je
malo stvari zvučalo gore od pomisli na sestru engleskoga baruna – engleskoga
gospodara, usto – i škotskog „pobunjenika“ koji se bori za Brucea. K vragu,
vjerojatno bi bilo lakše popeti se na najveći vrh moćnog Cuillinsa zimi ruku
zavezanih iza leđa.
Najbolja stvar za oboje jest da pređu preko toga što brže mogu.
U tu svrhu prekine tišinu. – Clifforde – reče i oštro kimne. – Kako si
ustrajao na ovom sastanku, pretpostavljam da imaš nešto za reći.
Cliffordovo ledeno držanje pukne. – Budi prokleto siguran da imam nešto
za reći. Kao da spaljivanje domova ljudi i krađa njihovih dobara nije dovoljna,
oteo si mi sina i sestru? Kakav si ti to prokleti barbar?
Robbie osjeti bljesak poznatoga bijesa. – Barbar koji ima tvoju sestru i da
sam na tvojemu mjestu, pripazio bih što govorim. Moram li te podsjetiti na
kaveze u kojima su grofica od Buchana i četrnaestogodišnja djevojka provele
nekoliko godina života zahvaljujući tvojemu kralju? Ako želiš razgovarati s
barbarima, možda trebaš provjeriti kod kuće. – Vitezovo crvenilo potvrdilo je da
je uperio oštricu na pravo mjesto. – Tvoja sestra i sin bili su moji taoci... i prema
njima se postupalo s poštovanjem. S previše poštovanja, čini se, jer ti je sin uspio
pobjeći. Što se tiče pljački, za njih možeš kriviti samo sebe. Moj ti je izaslanik
došao s uvjetima, a ti si ih odbio.
– Teško dvije tisuće funti mogu nazvati uvjetima. To je krvava pljačka.
– Zovi to kako god želiš, ali to je cijena mira... i povratka tvoje sestre. Dvije
tisuće funti sitnica je u usporedbi s bogatstvom koje su Englezi pograbili,
opljačkali i zaplijenili mojoj zemlji.
Clifford čvrsto stisne usta. Robbie je mogao prepoznati bijes koji se trudio
zadržati, zamijetiti frustraciju i, naposljetku, spoznaju koju želi vidjeti već dugo.
Nema izbora nego se predati.
– Imat ćeš svoje primirje – reče Clifford i svaku riječ provuče kroz zube.
Iako je rezultat bio već unaprijed donesena odluka, bio je dobar osjećaj čuti
te riječi. Barem bi trebao biti, ali iz nekog razloga Robbie nije osjećao zadovoljstvo
pobjede jer je ispod Cliffordova bijesa, frustracije i spoznaje također vidio nešto
drugo: bespomoćnost. Bespomoćnost rođenu iz ljubavi koju je osjećao prema
sestri i straha koji nije mogao sakriti. Robbie se od toga osjećao neugodno.
Uznemireno. Nezadovoljno.
Također je znao što to znači, a od te misli – činjenice da je mora vratiti –
osjećao je nešto za što se bojao da bi moglo biti opasno blizu Cliffordovim
osjećajima.
Pogled koji mu je upućen uopće nije bio hladan, nego bolan. – Rosalin je na
sigurnom? Nitko joj nije naudio?
Robbie bi trebao mučiti kopile i dopustiti mu da pomisli na najgore. Bog
zna da je zaslužio. Ali rekao mu je istinu. – Vratit ću ti je u istom stanju u kojem
sam je našao... bez najmanje modrice. Imaš moju riječ.
– Roger mi je rekao isto, ali, dovraga, ona je nježna djevojka, nije navikla na
tako grube uvjete. – Robbie nije volio razmišljati o tome ništa više od Clifforda.
– Kad?
– Čim...
Ali Robbiejeve riječi prekine drugi muškarac – vitez, činilo se – kad se
progurao naprijed. – Tvoju riječ? Kakvo je to jamstvo?
 – Pogleda Robbieja ispod oka s izrazom tako punim prezira i gađenja da su
mu izlazili na uši. – Zašto bismo trebali vjerovati riječi muškarca koji nije ništa
bolji od običnog razbojnika? Kako znamo da nije položio svoje prljave ruke na
nju?
Clifford je izgledao više živčano zbog muškarčeva upletanja od Robbieja. –
Rekao sam ti da ću se ja pobrinuti za to.
Vitez je bio uporan. – Moram imati jamstvo...
– Sir Henry – Clifford reče. – Ušutite.
Robbie je hladno i proračunato zurio u čovjeka kojeg je Clifford
identificirao kao sir Henryja. Iako su ga vitezove riječi i stav razljutili, Robbie ih
je čuo previše puta da bi to pokazao. Ali ježio se od bijesa zbog nečega drugog u
vezi s tim muškarcem. Bio je gotovo Robbiejeve visine i samo mrvicu mršavije
građe, iako barem pet godina mlađi. Podsjećao ga je na nekoga. Ali tamne kose i
svijetlih očiju, to može biti pola članova Čuvara Visočja – uključujući i on.
Pomisao ga je trebala nasmijati, ali iz nekog razloga samo se namršti.
– Jesmo li se upoznali? – Robbie rastegne nezainteresirano znajući da će mu
zasmetati.
I jest. Vitez se ljutito zacrveni. – Da jesmo, ne bi stajao ovdje, nego negdje
trunuo u grobu.
Robbie podigne obrvu. – Hrabre riječi. Želiš li ih dokazati?
Henry zakorači prema njemu. – Da, u bilo kojem trenutku. Čim mi vratiš
zaručnicu.
Trebao je trenutak da njegove riječi sjednu, a kad jesu, nikakav trening nije
mogao sakriti Robbiejev šok. Vjerojatno je izgledao kao muškarac pogođen
strijelom u leđa. Osjećao se kao da i jest.
To je drugom muškarcu dalo prednost – trenutnu prednost. Znalački se
podsmjehne. – Nisam iznenađen što ti nije rekla. Vjerojatno je mislila da ćeš i od
mene tražiti novac. Vjenčat ćemo se na kraju mjeseca i želim jamstvo da je nisi
dotaknuo.
Robbie više nije zadržavao bijes. Opasno je ključao u njemu spreman
eksplodirati. Lagala mu je – ili kao da mu je lagala. Zaručena, dovraga? Dok mu
je ležala u naručju, dopuštala mu da je dodiruje – stavljala ruke na njega –
namjeravala se udati za drugog muškarca? Mariti za tebe. Bože, osjećao se poput
budale.
Došao je u napast da sir Henryju točno ispriča što su učinili – i gdje su mu
točno bile ruke.
– Što ako sam stavljao ruke na nju? – Robbie se nije mogao oduprijeti
podbadanju. – Što ćeš onda učiniti?
Oči drugog muškarca planu od bijesa. – Ti, kopile, ubit ću te.
Skočio bi na Robbieja, ali Clifford ga mudro zadrži. – Ti su muškarci ovdje
pod primirjem. Nećeš ga prekinuti.
– Koja je razlika ovaj put, Clifforde? – Robbie upita. – S godinama si postao
častan?
Blago rumenilo na licu drugog muškarca bilo je jedini znak da je oštrica
zbog događaja u Kildrummyju pronašla metu. – Pristao sam na tvoje uvjete.
Tvoja riječ da je Rosalin neozlijeđena bit će dovoljna. Robert Bruce će imati svoj
mir i dvije tisuće funti.
– A čim ih dobije, ti ćeš dobiti svoju sestru.
Clifford problijedi. – Ali to bi moglo potrajati tjednima. Trebat će mi
vremena da prikupim novac. Rekao si čim pristanem...
– To je bilo prije nego što si ustrajao na ovom malom sastanku – Robbie
reče. – Sada mislim da će mi trebati vrjednije jamstvo kako bih bio siguran da ćeš
ispoštovati dogovor.
Clifford krene na njega, ali zadrži se zadnjim snagama. – Znam zašto ovo
radiš i ako joj naudiš, tako mi svega, ubit ću te!
– To si već jednom pokušao. Zašto misliš da ćeš ovaj put biti išta uspješniji?
Cliffordovo lice toliko je pocrvenjelo da je Robbie mislio kako će
eksplodirati. Ali vitez je imao više samokontrole nego što bi je Robbie imao pod
istim okolnostima i suzdržao se da ne kaže što god je želio. – Odlazite. Imat ćete
primirje i novac čim ih uspijem riješiti. Dao si mi riječ da nitko neće nauditi mojoj
sestri. Držim te za nju.
– To nije dovoljno dobro – sir Henry de Spenser ispljune. – Zahtijevam
jamstvo da je nije uzeo na silu.
 Clifford se okrene prema mlađem vitezu. – Još jedna riječ i neće ti trebati
nikakvo jamstvo.
Što god da je de Spenser vidio u Cliffordovim očima, smirilo ga je – i
zavezalo mu jezik.
Clifford se okrene prema Robbieju. – Daješ mi svoju riječ?
– Dajem.
Neće uzeti Rosalin na silu. To mu može obećati. Ali s olujom osjećaja koja
je trenutačno divljala u njemu, to je otprilike sve što je mogao obećati.

Rosalin je sjedila na kamenu naslađujući se jednostavnim užitkom tople sunčeve

svjetlosti na kosi i licu. Ptice su pjevušile u daljini, a svježi mirisi vrta širili su joj se
pod nosom nošeni nježnim povjetarcem. Blag – vrlo blag – nagovještaj proljeća
osjetio se u zraku. Prvi put otkad je došla na sjever bilo je dovoljno toplo da može
izaći van bez dvaju slojeva vune i nosila je samo malo čišću svijetloplavu
podhaljinu preko potkošulje.
Sagne se prema jednoj od biljaka pod nogama – zdravi kelj – i očisti
nekoliko listova od pažljivo obrađene zemlje oko njega. Uz kelj, bilo je luka,
pastrnjaka, repe, mrkve i nekoliko zdravih začina koji su uspjeli preživjeti hladnu
zimu.
Vrt s povrćem bio je iznenađenje. Nabasala je na njega dan nakon što je
Robbie otišao noseći hrpu odjeće Deirdre. Bio je komadić zemlje, ne veći od pet
metara s tri metra, skriven iza zadnjeg šatora na rubu kampa. Iznenađujuće
moderna ispletena ograda podignuta je kako bi zaustavila zečeve, divlje mačke,
svinje, vukove i druge životinje koje su živjele u šumi. Dobro njegovano, uredno i
mirno, ovo mjesto izgledalo je kao mala oaza usred divlje, neprijateljske prirode
oko nje. Voljela je samo sjediti tamo okružena... njime.
Odmah je znala kome pripada mjesto. Robbie Boyd nije zaboravio toliko
prošlosti koliko je želio vjerovati, a taj mali vrt urezan među rovovima za Rosalin
je predstavljao dokaz da u njemu još uvijek postoje neriješeni prijepori.
Seljak? Tko bi pomislio da je najjači muškarac u Škotskoj i jedan od
najstrašnijih i najnasilnijih ratnika u kršćanskome svijetu učenjak, ali je zamalo
bio i zemljoradnik. Možda ne bi trebala biti iznenađena. Fizički, prljav posao vani
mu priliči.
Iako je grof s posjedom u Noddsdaleu i drugom zemljom u Renfrewu i
Ayru, nije ga mogla zamisliti kako upravlja zemljom i stanarima. Da nije počeo
rat, obavljao bi dužnost kao grof, naravno, ali zamišljala ga je kako provodi
vrijeme malo manje nalik grofu, lutajući zemljom pješke zasukanih rukava oko
tih osunčanih, mišićavih podlaktica, pomažući stanarima, bilo to s plugom ili
čekićem. Možda sa sinom ili dvojicom pokraj sebe, uputio bi se u brdo do
utvrđene seoske kuće nakon dugoga radnog dana kako bi pozdravio ženu i ostatak
djece s osmijehom i zaljubljenim poljupcem.
Što kad bi ona bila ta žena?
Od slike osjeti snažno probadanje žudnje. Za nekoga tko nikad nije imao
svoj dom i tko je označavao prolazak vremena rijetkim prilikama da vidi brata,
jednostavan užitak takva života zvučao je poput bajke.
Bila je to bajka. Došao je rat i nije bilo povratka. Ne postoji „što ako“.
Postoji samo budućnost. Ipak, ovaj vrt – kao njegova ljubaznost prema Mary
onoga dana u dvorani – pružao joj je nadu da bi se nešto od toga moglo ostvariti.
Želi ga voljeti. Bojala se da ga već voli. Pitanje je bilo bi li joj ikad mogao
uzvratiti ljubav.
– I mislio sam da ću vas pronaći ovdje.
Glas ju je uhvatio nespremnu pa je skočila. Kad je prepoznala tko je to,
okrene se uz osmijeh i spazi sir Alexa na vratima. – Bojim se da ste me uhvatili
kako sanjarim.
Osmjehne se. – Samo sam se želio pobrinuti da ne propustite ručak i opet
zaspite ovdje. – Osmijeh mu nestane s lica i usta mu se mrvicu izokrenu. – S
Boydovim raspoloženjem ovih dana, bojim se da će me vjerojatno optužiti da sam
zanemario dužnost i dopustio da umrete od gladi ako izgubite ijedan gram.
Rosalin ustane s kamenog sjedišta i kroz vrt prođe do otvorenih vrata. Nije
željela ozbiljno shvaćati sir Alexove riječi, ali u njegovu je glasu postojala
ogorčenost koju nije mogla zanemariti.
Stavi ruku na njegovu i pogleda ga u oči. Bio je tako dobar prema njoj da joj
je zgodni mladi pobunjeni vitez postao uistinu drag. Sve bi bilo puno lakše da joj
je on zapeo za oko. Bili su previše slični. – Je li situacija između vas doista tako
loša?
Činilo se da ga je pitanje iznenadilo. Izgledao je kao da razmišlja, a onda
slegne ramenima. – Ne sve vrijeme. Na zadatku ili u žaru borbe, to ne igra takvu
ulogu. Ali kad borba završi, nije lako sakriti međusobne razlike. Ne poštuje me
kao ratnika, sunarodnjaka, prijatelja... i nikada neće.
Uzme je za ruku otmjeno je stavivši na svoj savijeni lakat kao da su na dvoru
i počne je voditi natrag do svečane dvorane.
– Ja to ne vidim tako – reče pogledavši ga sa strane. – Vjeruje vam... više
nego što je svjestan. Vidjela sam to čak i kad ste se zajedno borili u Kildrummyju.
Sad to vidim još više. Iskreno, više se činite kao braća. Ne postoji li način da
pokušate razmirice ostaviti po strani?
Sir Alex izgledao je kao da ozbiljno promišlja o njezinim riječima. Nakon
nekog vremena, odmahne glavom. – Prekasno je za to. Prije me je mučilo, ali sad
znam da se to nikad neće promijeniti bez obzira na to što učinio. Previše je
zastranio. Jedina stvar za koju mari je natjerati Engleze da plate za što ono što su
mu učinili. Ja mu stojim na putu.
– Zato što ste rođeni u Engleskoj?
– Ima tu više od toga. Zbog onoga za što se zalažem. Podsjećam ga na stvari
koje želi zaboraviti. – Iskrivljen osmijeh pojavi mu se na ustima. – Ja sam savjest
u trenucima kad nije poželjno imati je.
– Kako to mislite?
– Neću se praviti da je pljačkanje, haranje i teror rata na granici s obje strane
u redu. Mislim da se to zapravo svodi na činjenicu da nismo povukli crtu na
istome mjestu. On je sposoban učiniti što god je potrebno, a ja nisam. Boyd nikad
neće poštovati nekoga tko nije voljan dati sve za borbu za neovisnost. Misli da
sam naivan i moje „viteško“ ponašanje u najbolju ruku smatra zastarjelim, a
možda čak i licemjerjem. Možda to nekima i jest licemjerje, ali meni nije. Moram
se moći pogledati u ogledalo kad sve ovo završi. Nekada je bilo bitno ono što je
ispravno, ali Boyd to više ne vidi. Sad mu je jednako važno kazniti neprijatelja i
osvetiti se za sve što su mu uzeli.
– Ne vjerujem u to. Znam da ga pokreće...
 – Pokreće? – Sir Alex oštro se nasmije. – To je dosta blaga riječ. To je jedina
stvar koja mu nešto znači. Jedina stvar.
Ako to naglašava zbog nje, Rosalin nije željela povjerovati u to. – Nije istina.
Mislim da mu je bitno puno toga. Vi, ljudi ovdje, a kladim se i ostali fantomi. –
Ja, kad bi si to želio priznati.
Lice sir Alexa u potpunosti problijedi. Stane i uhvati je za lakat. – Što ste
rekli?
Zagrize usnu i pogleda ga s nesigurnošću. – Robbie je član Bruceovih
fantoma.
Obratio joj se vrlo tiho i promišljeno. – Je li vam on to rekao?
Odmahne glavom i slegne ramenima. Ima savršenog smisla. Kad bi birala
ljude da oformi skupinu iznimnih ratnika, zasigurno bi uključila čovjeka koji je
na glasu kao najsnažniji. – Nije bilo teško shvatiti nakon noći u šumi kad se
pojavio iz tame s tom sablasnom kacigom i zatamnjenim licem kako bi me spasio
od Douglasova vojnika. Pretpostavljam da ste i vi. – Pogleda ga tražeći potvrdu,
ali kameno držanje nije otkrivalo ništa. – Je li i Crni Douglas?
Sir Alex pomno je zurio u nju. – Jeste li ikome drugome rekli za svoje
sumnje?
– Naravno da nisam!
– Onda mi obećajte da ih više nikome nećete izreći... ni Boydu. Posebno ne
Boydu.
Stisnuo je prste i lice mu se smrknulo toliko da ga gotovo nije prepoznala.
Kimne glavom mrvicu se bojeći. – Zašto?
– Zato što je opasno.
Rosalin razrogači oči. Nastave hodati. Bila je više uznemirena sir Alexovim
komentarima nego što je željela pokazati. Ne zbog fantoma, nego zbog
Robbiejeve odlučnosti da pobijedi po svaku cijenu. Sir Alex je u pravu – bilo je
teško povezati Vražjeg Namjesnika s plemenitim ratnikom kojeg se sjećala.
Ali možda ipak nisu toliko međusobno udaljeni. Iako je voljela brata i
razumjela da obavlja svoju dužnost, počela je suosjećati s Robbiejevim ciljem –
ako već ne s njegovim metodama. Na zadatku da pobijedi po svaku cijenu, izgubio
je iz vidika ono za što se bori. Ali u zadnje vrijeme misli da mu može pomoći sjetiti
se.
Možda nije vitez u blještavu oklopu na bijelom pastuhu kojeg je stvorila u
glavi, ali odbija vjerovati da je prazna crna ljuštura osvete kakvim ga je sir Alex
opisao.
Neposredno prije nego što su trebali ući u svečanu dvoranu, okrene se
prema njemu. – U krivu ste, sir Alex. Mislim da još uvijek zna što je ispravno, a
što nije. Mislim da se zato tako naporno bori. Možda se ponaša nemilosrdno i
grubo kad mora, ali neće učiniti ništa uistinu nečasno.
Alex ju je mirno gledao u oči. Strastvena obrana možda je otkrila više nego
što je željela. – Nemojte si davati lažne nade, milostiva.
– Kako to mislite?
– Dugo znam Robbieja Boyda i neće dopustiti da mu išta stane na put do
pobjede u ovom ratu. Ništa. Kada dođe vrijeme, poslat će vas natrag. Treba mu
Cliffordova suradnja, a to je jedini način da je dobije. Zar mislite da bi vaš brat
pristao na primirje i isplatu od dvije tisuće funti da vas Boyd ne drži u šaci?
Ne bi, iako nije željela razmišljati o tome. Brat joj je bio jednako tvrdoglav i
usmjeren prema jednom cilju kao i Robbie. Da nema nje, nikada ne bi pristao.
Ako se potajno nadala da je Robbie neće moći vratiti kada dođe vrijeme, da
će je prestati gledati kao oružje protiv Cliffa i željeti je zadržati jednako jako
koliko ona želi zadržati njega, znala je da se zavarava.
Vratit će je i što onda? Hoće li u potpunosti zaboraviti na nju? Boriti se za
nju? Ili još gore, neće učiniti ništa?
Rosalin nije imala puno vremena za razmišljanje o tom pitanju jer su se
vrata otvorila širom prije nego što su uspjeli sjesti za stol i Robbie i ljudi koji su
otišli sastati se s njezinim bratom ušetali su u dvoranu.
Morala se uhvatiti za rub drvenog stola s nogarima da ne skoči sa sjedišta.
Ali trenutak olakšanja koji je osjetila kad je vidjela da se vratio umro je kad su im
se pogledi sreli. Gorio je od bezbožnog bijesa od kojeg joj se vrela krv u venama
potpuno smrznula.
 Nesvjesno se nagnula prema sir Alexu koji je sjedio pokraj nje. Ako išta, od
tog se pokreta Robbiejev pogled samo još više smrknuo. Prehodao je cijelu
prostoriju u nekoliko koraka.
– Vratio si se – reče tiho.
Stegne je u srcu kad ju je ugrizao pogledom. Nešto nije u redu. Nešto jako
nije u redu. – Dođi sa mnom – zahtijevao je.
Nikad mu nije vidjela takve bijele crte oko usta. Puls joj je divljao. – Nisam
završila s jelom.
– Što se dogodilo, Boyde? – sir Alex upita, zaštitnički ustavši pokraj nje.
Bila je to pogrešna odluka. Robbie je izgledao kao da bi prijatelja mogao
prostrijeliti šakom, a ne samo pogledom. Umjesto toga, posegne preko stola i
izvuče Rosalin s klupe. Toliko se uplašila da je mogla samo širom otvoriti usta dok
ju je vukao iz iznenada potpuno tihe dvorane.
 18. POGLAVLJE

P retvorila ga je u krvavog barbara kojim su ga neki i smatrali, ali Robbieja je

boljela ona stvar. Kontrolirao je bijes na cijelom dugom putovanju natrag do
šume, ali u trenutku kad ju je vidio kako sjedi sa Setonom – izgledajući tako
prokleto divno da ga je stegnulo u prsima – uzde su popustile.
Stisnuo je čeljust i krv mu je kolala venama dok je jurio iz dvorane i kroz
šumu do šatora. Trudio se ne spuštati pogled prema njoj. Njezin nježni miris
dovoljno ga je mučio, kao i način na koji mu je stavila ruke oko vrata i naizgled se
ukopala u njegova prsa, naslonivši mu obraz na rame.
Ništa nije govorila. Samo je mirno išla s njim. Dovraga, zar ne vidi koliko je
bijesan na nju? Zar ne vidi da je na rubu prokletih živaca? Ne bi li trebala drhtati
od užasa i preklinjati ga da dozna što nije u redu?
Očito mu je previše vjerovala. Blesava djevojka misli da je neće povrijediti.
Prokleta bila što me tako dobro poznaje.
Držeći je u naručju, sagnuo se kroz vrata i stao na ulazu dopustivši očima da
se naviknu na tamu nakon jarkog sunca.
– Hoćeš li me spustiti i reći mi o čemu se radi? – tiho ga upita. Prvi put
spusti pogled i vidi to predivno lice kako ga promatra. Od probadanja u prsima
umalo je ostao bez daha. Izgledala je tako nevino – tako bezazleno – ali lagala mu
je od samog početka.
Stisnute čeljusti spusti je i čvrsto posjedne dalje od sebe. – O čemu se radi?
Možda o činjenici da si mi lagala?
Zbunjeno podigne obrvu. – Nikad ti nisam lagala. Ima li ovo nekakve veze
s mojim bratom? Je li odbio primirje?
– Nije. Clifford je pristao na sve.
Rastuži se. Što nije u redu s njom? Zašto, dovraga, izgleda razočarano?
Okrene se od njega. – Zašto si onda ljutit? Imaš sve što si želio. Možeš me
poslati natrag i nastaviti sa svojim ratom.
 Točno bi to i trebao, dovraga. Ali prvi put nakon dugog vremena, razmišljao
je o nečem drugom osim o ratu. Kad je rekao Cliffordu da će je zadržati dok ne
dobije novac, mislio je na jednu jedinu stvar. – Tvoj je brat s lakoćom pristao, ali
tvoj zaručnik... – rekao je to zakoračivši prema njoj – tvoj zaručnik je trebao
nekakvo jamstvo.
Imao je zadovoljstvo vidjeti kako joj svaka kapljica krvi nestaje iz obraza.
Krivnja je smrznula više ne tako bezazlene crte lica. – S-sir Henry je bio t-tamo?
Nije znao je li je zgrabio za lakat i čvrsto je privukao uza se jer je želio da
prestane drhtati ili od bijesa. – Da, bio je – reče pomalo prijetećim glasom. – I
nije se činio tako sretnim kad je saznao da mu zaručnica možda provodi vrijeme
u mom krevetu. – Razrogači oči, ali ništa nije progovorila. Nema prigovora.
Nema: „Kako si mu mogao reći takvo što?“ Ništa. – Zašto si mi lagala, Rosalin?
Zašto mi nisi rekla da si zaručena?
Nešto mu je pucalo u glasu. Nešto jače od bijesa. Neki osjećaj koji nije želio
obznaniti.
Što god da je bilo, čula je. Pogled joj se raznježi i glas joj postane umirujući.
Onako umirujući kako je zvučala njegova majka kad je znao pasti kao dječak. –
Nisam ti lagala niti sam to željela sakriti od tebe. – Obrazi joj se zarumene. –
Jednostavno nisam razmišljala o tome... ni o sir Henryju.
Robbie nije budala. Možda nije stručnjak u takvim stvarima, ali kladio bi se
da se sir Henry može mjeriti s MacGregorom – i to ne s lukom i strijelom. – Sir
Henry je možda naprasiti seronja, ali nije tip muškarca kojeg djevojke
zaboravljaju s lakoćom.
Nagne glavu proučavajući ga. – Poprilično je zgodan, da, ali iskreno, samo
je loša zamjena za nekoga drugog.
Iskra bijesa na spomen „zgodan“ nestala je kad je shvatio istinu. Kriste. Nije
ni čudo što ga je vitez toliko mučio. Podsjećao ga je na nekoga – na sebe. To jest,
na mlađu, ljepšu verziju sebe.
Zakorači prema njemu. – Zar ne shvaćaš?
Ništa nije rekao, samo ju je jednostavno promatrao kao što jelen promatra
lovčev luk. Primicala se bliže noseći oružje puno opasnije od strijele: požudu.
Želio ju je svakim milimetrom svoga bića i njezina blizina – njena mekoća –
dražila je svaki primitivni nagon u njegovu tijelu.
– Sramim se priznati – reče prislonivši cio dlan na njegova prsa i zabacivši
glavu kako bi ga pogledala. Peklo je – mjesto pod njezinom rukom, prsa, sve. –
Ali uopće nisam mislila na njega.
Šuljala se kroz njegovu obranu, ukopavala mu se pod kožu. Nekako mora
pronaći snagu da je odgurne. – Dovraga, Rosalin, on je čovjek za kojeg ćeš se udati!
Sitna bora pojavi joj se između blago namrštenih obrva i odmahne glavom.
– Više se ne mogu udati za sir Henryja.
Preplavila ga je ogorčenost. – Ništa mu nisam rekao, Rosalin. Tvoj vitez
neće imati povoda prekinuti zaruke. Svršila si, ali nisam ti uzeo nevinost.
Činilo se da nije primijetila namjerno prost jezik. – Ne zbog toga što mislim
da će raskinuti zaruke. Neću se udati za sir Henryja jer sam zaljubljena u nekoga
drugog.
Robbie pocrveni od bijesa. – U koga? – zahtijevao je uhvativši je za ruku i
još je jednom privukavši uza se. – Dovraga, u koga?
Ali nije morao pitati. Trebao ju je samo pogledati u oči i odgovor je zurio
ravno u njega. U mene. Misli na mene.
Čežnja u njemu probudila se žestinom koju je smatrao nemogućom. Želio
je vjerovati, želio je uzeti ono što nudi, podići je u naručje i voditi ljubav s njom,
šaptati obećanja koja ne može održati.
Ali to je nemoguće, dovraga! Zar ne vidi? Zašto mu to mora toliko prokleto
otežavati? Griješi u vezi sa svojim osjećajima, učinila je djevojačku pogrešku i
pomiješala požudu s emocijama.
Nabio ju je uz čvrstu potpornu gredu udarcem od kojeg se zatresao cijeli
šator pa je pritisnuo svojim tijelom. Uglavio joj je noge između svojih, dopustivši
joj da osjeti dokaz njegovih riječi. – Ovo nema veze s ljubavi, Rosalin. To je
požuda. – Kružio je bokovima trljajući se uz nju grubo, ali prokleto učinkovito.
Nalet požude sjurio mu se u osjetljivi, natekli glavić.
Uzdahnula je, ali ne od šoka – od nečega drugog od čega mu se svaki
centimetar već uzavrele i pulsirajuće kože zategnuo i još jače zapalio.
Bože, želi to. Želi ga.
 Omotavši mu ruke oko vrata, protegnula se prema njemu i podigla usta
prema njegovima, a on se nagnuo i primio joj usne u požudan poljubac.
Zastenjao je od dodira. Osjetio je kako mu tijelo bruji od užitka kad je
otvorila usta. Uronio je jezik bez pretvaranja, bez opreza, grubo je milujući ustima
i pritišćući tijelo uz njezino, dopuštajući joj da osjeti silu njegove požude koja je
zračila između njih.
Uzvratila mu je poljubac. Uzvratila mu je poljubac na način od kojeg mu se
zavrtjelo u glavi, a krv mu je proključala. Uzvratila mu je poljubac na način od
kojeg je želio usporiti – otezati – svaki slatki pokret. Uzeti si vremena i pokazati
joj...
Ljubav, čuo je kako ga njezin glas izaziva.
Dovraga, ne! Otrgne se i zareži. Podigavši jednu od njezinih nogu i
omotavši je oko svoga struka, namjestio se. – Možeš li osjetiti što ti želim
napraviti, Rosalin? – Opet se pomaknuo grubo kružeći bokovima i pokušavajući
ne razmišljati koliko se dobro osjeća. Kako otečeni vrh njegova ukrućena
spolovila stoji na njezinu rascjepu. Kako mu se užitak nakuplja u donjem dijelu
kralježnice. Kako ih samo nekoliko slojeva odjeće dijeli od toga da je učini svojom.
Ne svojom, dovraga.
Zurio joj je u oči. – Želim te izjebati tako jako da mi se muti pred očima, ali
to je sve što želim. Ono što imamo jest požuda... nemoj to miješati ni s čim
drugim.

Rosalin je znala što radi, ali to nije ublažilo udarac. Njegove grube riječi ususret
njenoj izjavi ljubavi boljele su – boljele su previše.
Umalo mu je povjerovala.
– Je li tako? – Pogledala ga je u oči i vidjela žar, ne samo požudu nego nešto
drugo, rasplamsalu emociju koju ne želi imenovati, ali znala je da je tamo. Mogla
je to osjetiti u svakom pokretu njegova tijela, svakom potezu njegova jezika,
svakom bolno nježnom dodiru i milovanju. Mario je za nju. – Onda mi to pokaži.
– Zategnula je nogu omotanu oko njegova struka i približila se uzvraćajući
intimnim kruženjem. – Pokaži mi da je to sve što želiš. Da je ovo samo vezano
uz... kako si to nazvao, jeb...
 Prekinuo ju je čvrstim stiskom, tihim i opasnim glasom. – Ne izgovaraj to.
Podigne obrvu. – Zašto? Pokušavaš li uvjeriti mene ili sebe? – Vrlo je polako
izgovorila zabranjenu riječ.
Lice mu se gromovito namrštilo dok ju je čvršće stiskao. Od punoće,
njegove težine, želudac joj je zaigrano poskočio i puls ubrzao. Sjetila se kakav je
osjećaj držati ga u ruci i poželjela ga je osjetiti... u sebi. Ne samo da bi mu dokazala.
Željela je povezanost. Blizinu. Intimnost spajanja svojega tijela s njegovim.
– Dovraga, nemaš pojma što govoriš.
– Točno znam što govorim. Ako želiš samo moje tijelo, uzmi ga. Dajem ti
se. Bez ikakvih uvjeta. Okreni se i idi kad sve završi.
Pogleda je ispod oka kao da se radi o nekakvoj varci, ali mogla je vidjeti da
plamenovi požude u njemu divljaju. – Ne znaš o čemu prokleto pričaš. Tvoj bi
me brat ubio.
– Točno znam o čemu pričam. I ja osjećam tu... požudu. Moj brat nema
ništa s tim. Usto, otkad se Vražji Namjesnik počeo brinuti za engleski gnjev?
Napetost je izbijala između njih poput požara. Mogla je osjetiti žestoko
udaranje njegova srca i zategnuto napinjanje jedva suzdržanih mišića dok je
rukama prelazila preko čvrstih izbočina na njegovim prsima i rukama. Nikad joj
ne bi dosadilo dirati ga. Osjetiti čvrstu, nepopustljivu snagu kako joj cvrči pod
dlanovima. Toplina je zračila čak i ispod kože i tkanine.
– Pokaži mi, Robbie. – Držao se tako mirno da je Rosalin znala kako ga drži
na samom rubu. – Ili možda ipak ne bi bilo tako jednostavno otići? Znaš li što ja
mislim? Mislim da ti je stalo do mene. Tvoj nježni dodir ne laže.
Rosalin je trebala znati da Robbie Boyd nije čovjek koji će ustuknuti pred
izazovom. Borit će se do samoga kraja. Rukama. I, mili Bože, kakvim rukama!
– Nježni? – nasmije se tužno. – Ono što osjećam prema tebi daleko je od
nježnoga. Grubo je, primitivno i grešno... vrlo, vrlo grešno.
Rosalin uzdahne kad je posegnuo za rubom suknje i podigao je. Trenutak
poslije ruka mu je bila između njezinih nogu posjednički je dirajući. Preplavila ju
je toplina kad je jedan prst stavio unutra. Vrisnula je od neočekivane poplave
užitka dok su se toplina i vlažnost nakupljali od njegova dodira.
 Onda je učinio nešto što ju je šokiralo. Nešto uistinu grešno. Okrenuo ju je
stavivši joj ruke iznad glave na drvenu gredu. Podigavši suknje, uglavi joj se
između nogu straga i desnom rukom klizne joj oko struka pa joj opet stavi prste
između nogu.
Jedna joj pomisao prođe kroz glavu. Je li moguće?...
Vrućina joj se popne u obraze. Bokovima se micao uz njezine na način koji
nije ostavljao mjesta sumnji je li moguće.
Pritisak je bio nevjerojatan. Napinjala se pod njegovom rukom, pod
debelom izbočinom koja je klizala uz nju i pod žestokim osjećajem koji se
nakupljao u njoj.
Nagnuo se i zategnutim, promuklim glasom disao pokraj njezina uha
nastavljajući sa spretnim pokretima. – Što ako bih ušao u tebe ovako odostraga,
moja dobra Rosalin? Bi li ti se to svidjelo?
Ako se moglo suditi po neuravnoteženu disanju i divljanju pulsa između
njezinih nogu, bojala se da bi. Poprilično.
Stenjao je upijajući njezino toplo i čisto zadovoljstvo.
– Je li ovo nježno? – upita. Osjetila je još jedan prst kako je rasteže. Onda
još jedan. – A ovo?
Pustivši joj ruke prikovane iznad glave, lijevom rukom počne joj istraživati
tijelo. Osjećaj jedne od njegovih velikih ruku kako joj stišće grudi, štipka
bradavicu među prstima dok su ostali uranjali i izranjali iz njezina tijela, bio je
previše.
Stenjala je, izvijala se uz njega gurajući bokove unatrag, prateći njegove lažne
ubode. – Da – prošapće između teških uzdaha. Iznenađujuće, bilo je. Bez obzira
na to koliko je grub i čvrst želio biti, u njegovu je dodiru postojala prirodna
nježnost koju nije mogao sakriti.
Ljutito opsuje kao da i on zna istinu. Pokreti mu uspore, dodiri postanu
nježniji i otegnuti kao da se i on predao užitku intimna dodira. – Bože, kako si
dobra – zastenje trljajući joj međunožje nježnim, kratkim kružnim pokretima
palca. – Tako si topla i vlažna za mene. Ali učinit ću te još toplijom... i vlažnijom.
Svaki sram koji je možda i osjetila izgubljen je u kakofoniji ostalih emocija
koje su se kovitlale u njoj. Njezin dah – cvileći uzdasi – ubrzao je do mahnitog
tempa pokušavajući pratiti zabijanje njegovih prstiju. Osjećala je kako joj se tijelo
podiže u iščekivanju dok ju je obuzimala strast, dok su se požuda i ljubav prema
tom muškarcu isprepletale u savršenom vrtlogu osjećaja.
Rukom ju je vodio više i više. Vrućica joj se proširila kožom. – Oh, Bože,
Robbie – bespomoćno je preklinjala.
Držao ju je tamo. Točno na tom savršenom mjestu dok više nije mogla
izdržati i raspala se. – To je to, mo ghrá. Daj da osjetim tvoje zadovoljstvo.
Grčevi su je zanjihali pulsirajući joj kroz tijelo u oštrim valovima. Još ju je
držao rukom kad su joj posljednji izdisaji potekli kroz tijelo.
Osvrne se preko ramena i podigne zamućen pogled prema njemu. Njegove
su plave oči bile vrele i prodorne, a lice kao ozbiljna maska. – Što znači mo ghrá?
Držao ju je tako blizu da bi se mogla zakleti kako je osjetila da mu je srce
stalo. Na trenutak je doista mislila da mu je pozlilo, ali onda se uozbiljio i lice mu
postane bezizražajno. – To znači ‘moja predivna’.
Na njezino iznenađenje, pustio ju je. Na još veće iznenađenje, nije pala na
tlo kao da u tijelu nema ni koščice. – Što s... Nećeš li?... – Obrazi joj se zarumene
od topline.
Lice mu je bilo tako napeto da je gotovo izgledao kao da ga boli. – Ono što
želiš je nemoguće, Rosalin. Neću ti uzeti nevinost da bih to dokazao. Željela si
užitak, dao sam ti ga. Nemoj to tumačiti nikako drugačije.
Rosalin je zurila u njega zaprepaštena i povrijeđena više nego što je mislila
da je to moguće. Na trenutak je osjetila plamičak sumnje. Je li ovo sve za njega
stvarno samo požuda? Zamišlja li stvari koje ne postoje? Ilije samo tvrdoglav i
namjerno okrutan kako bi je odgurnuo od sebe?
Možda bi mu trebala dopustiti. Bog zna da bi bilo lakše. Nije se zavaravala.
Budućnost se za njih činila neizvjesnom, čak i da su to oboje htjeli. Ali neće ga
pustiti bez borbe. Ne ovaj put.
– Razumijem – reče tiho. – Hvala ti što si mi to razjasnio. Sad ću znati
razliku.
Stisne šake. – Kakvu razliku?
– Za usporedbu. Kad se vratim kući.
Puls mu poskoči na vratu. Bio je bijesan, ali odlučan ne pokazati joj to.
 Osmjehne se kao da nije primijetila. – Kad odlazim?
– Čim tvoj brat dostavi srebro. Tjedan, možda dva.
Hinila je zabrinutost blago namrštivši obrve. – A ako opet osjetim ovu
požudu prije nego što odem, što onda?
– Kako to, dovraga, misliš što onda?
Rosalin je znala da doista ne bi smjela toliko uživati ljuteći ga, ali opet,
povrijedio ju je. – Da potražim tebe ili nekoga drugog?
Ukoči se. Smrknutim pogledom promatrao ju je u dugoj, ljutitoj stanci prije
nego što je skrenuo prema krevetu. Rosalin je pretpostavljala da je samo mrvicu
udaljena od toga da je baci na krevet i vrlo temeljito rasturi.
Pristojna, plemićka dama doista ne bi trebala osjećati tako grešno
uzbuđenje od takve pomisli.
Ali kad je opet spustio pogled na nju, gledao ju je ispod oka s
razumijevanjem. – Neće ti upaliti, Rosalin. Nećeš me natjerati da se predomislim.
Okrene se i izađe iz šatora prije nego što je stigla odgovoriti.
To ćemo još vidjeti, Rosalin samodopadno pomisli. Namjerava ga prisiliti na
štošta. Čini se da i ona može biti poprilično nemilosrdna dok se bori za ispravne
ciljeve.

Robbie je otišao dok je još mogao, prije nego što učini nešto nepromišljeno kao
što bi bilo baciti je na taj krevet i dati joj upravo ono što je tražila. Djevojka je
vjerovala u njegovu čast više nego što bi trebala. Nije jedan od njezinih prokletih
vitezova.
Nekoga drugog. Dovraga! Izazovne riječi još su mu palile primitivne vatre u
venama.
Sklonio je granu s puta slomivši je dok se probijao kroz šumu do svog
odnedavno omiljenog mjesta: ledeno hladnog potoka koji je tekao iza kampa.
Mora se ohladiti. Posebice jedan dio sebe.
Bio je bijesan – ne na nju, nego na sebe. U pokušaju da pokaže kako mu ne
znači ništa – da osjeća samo požudu – samo je dokazao da je ona u pravu.
 Ne može to učiniti, dovraga. Ne može se čak ni pretvarati. Pokušao je biti
sirov i grub, ali nešto ga je obuzelo u trenutku kad ju je dodirnuo. Moćan osjećaj
koji mu je otupio osjetila i povukao ga u neku vrstu senzualne magle gdje je mogao
razmišljati samo o tome kako da je zadovolji.
Njezine reakcije nisu ništa pomogle. Dovraga, ona je nevina, pristojna
engleska dama. Trebala bi biti šokirana njegovim izazivanjem odostraga.
Šokirana kao prestravljena, a ne šokirana kao prepuna nove znatiželje koja je sve,
samo ne pristojna.
Ne bi se trebala topiti pod njim izvijajući mu se u ruci, pritišćući svoju slatku
malu stražnjicu na njegov teško izmučen kurac i puštati tihe, uspuhane uzdahe
zadovoljstva koji ga samo izazivaju. Ne bi trebala biti toliko prokleto napaljena.
Još jedan pokret te oblikovane stražnjice i pretvorio bi se u zvijer pa svršio zajedno
s njom.
Činjenica da je mlada, nevina i Engleskinja očito ne znači da je pokorna i
jednostavna za upravljanje. Niti se činilo da je to sprječava uživati u niskim
zadovoljstvima. Netko ga je trebao upozoriti.
Cijela ga je stvar dovela u neobičan položaj u kojem se osjećao izrazito
nadjačanim. Kao da se pojavio u borbi s kopljem i doznao da se bori protiv
opsadnog stroja.
Očekivao je da će mu povjerovati na riječ – a ne tiskati ga. Zasigurno nije
očekivao savršeno izvršen protunapad kojim bi se Udarač ponosio. Djevojka je
razvila jezovitu sposobnost uočiti i iskoristiti njegove slabosti. A sve su očito imale
veze s njom.
Zar ne bi ona trebala biti ta koja je neiskusna? Međutim, činilo se da on
mlatara po mraku loše opremljen za snalaženje u zamršenosti ženskog uma. Istini
za volju, nikada prije nije došao tako daleko. Imao je puno odnosa sa ženama, ali
nikada vezu.
Iznenada stane kao da je naletio na zid. Radi li se zapravo o tome? Kako se
to, dovraga, dogodilo?
Ne zna, ali jest. Uvukla mu se u šator, misli, život i nekako mu je putem
postala važna.
 Ne, shvati. Oduvijek mu je bila značajna. Proklet je od trenutka kad je
otvorila vrata jame. Nije da to išta prokleto mijenja.
Kako se nalazio samo nekoliko metara od potoka, brzo se riješio oklopa i
odjeće pa zaronio unutra.
Pokušao je ne vrisnuti poput petogodišnjakinje kad ga je zapljusnula hladna
voda zabijajući mu ledene igle u kožu. Robbie je možda sa zapadne obale Škotske,
ali nije se činilo da posjeduje nečovječnu sposobnost prilagođavanja hladnoj vodi
kao njegova braća s Otočja. MacSorley, MacRuairi i MacLeod mogli bi satima
plivati u tom sranju. Robbie je učinio što je potrebno i iskočio van.
Uspješno ohladivši nepotrošenu požudu u tijelu, brzo se oprao i izašao na
kamenitu obalu.
Kako mu se rika u ušima utišala, napokon je mogao čuti drugi glas – puno
tiši – kako mu šapće na uho. Onaj koji mu je govorio da se ponaša loše. Da nije
zaslužila da je tretira kao kurvu. Niti je zaslužila grube riječi izgovorene u
pokušaju da je odgurne od sebe.
Rekla mu je da ga voli, pobogu. Možda to ne želi čuti, ali trebao je pokazati
više razumijevanja prema njezinim osjećajima. Djevojke su osjetljiva, osjećajna
bića. Ne hladna, bezosjećajna kopilad poput njega.
Duguje joj ispriku.
Upravo je preko ramena prebacio remen za mač, kad nešto začuje. Napeo
se i odmah pripremio za borbu. Ali makne ruku s drška mača prepoznavši korake.
– Trebao si fućkati – Robbie reče živčano kad mu se partner pojavio u
vidokrugu. – Mogao sam ti odrubiti prokletu glavu.
Seton slegne ramenima. – Znao si da sam ja. Usto, želio sam se uvjeriti da si
sam. – Pogleda ga znakovito. – Čemu cijela ona scena u dvorani? Fraser kaže da
je Clifford pristao na primirje.
– Jest.
– Zašto si onda toliko ljutit na milostivu Rosalin? – Robbie ništa nije rekao.
– Ima li to kojim slučajem veze sa sir Henryjem de Spenserom?
Robbie ga prostrijeli upozoravajućim pogledom. – Pusti to, Zmaju.
Ali mladi vitez nikad nije obraćao pozornost na upozorenja. To je dio
problema. – Ne ovaj put. Neću ti dopustiti da povrijediš jadnu djevojku. To što
joj radiš nije u redu. Mlada je i misli da te voli, a ti je zbunjuješ svojim... kako god
to, dovraga, želiš zvati. Kad je pošalješ natrag, slomit ćeš joj srce. Bolje je ostavi na
miru.
Robbie je želio biti ljutit. Želio je reći Setonu da odjebe, ali nije mogao.
Partner mu nije govorio ništa što već ne zna. Toliko ga je stezalo u prsima da su
ga pekla pluća. Jedva je uspio progovoriti. – Što ako mi je stalo do nje?
Seton je zurio u njega i prvi put se osjećao kao da su zamijenili ulogu.
Partner mu je sućutno priopćio hladnu i nepokolebljivu istinu. – Ako ti je stalo
do nje, ostavit ćeš je na miru. Osim ako si spreman odbaciti priliku za primirje i
kraljevih dvije tisuće funti?
Robbie stisne usta u znak odgovora. Nikad.
– Čak i da jesi, jesi li spreman za ono što bi uslijedilo? Ako misliš da Clifford
sada želi tvoju glavu, što misliš kakav će biti ako mu pokušaš oduzeti voljenu
sestru? Nikad ti neće dopustiti da je uzmeš. Kriste, Pljačkašu, trebao bi bolje od
mene znati da je ono što želiš nemoguće.
Znao je to i zato si nikad nije dopustio ni razmotriti takvo što.
Čak i kad bi mogao zanemariti činjenicu da je Engleskinja i Cliffordova
sestra – nije bio siguran da je to moguće – veza s njim bila bi preopasna. Bilo tko
njemu blizak bio je meta. Dovraga, pogledaj što mu se dogodilo sestri. Ne bi je
mogao dovesti u takvu opasnost.
– Ako ti to išta znači, žao mi je – reče Seton.
Iznenađujuće, jest. Robbie zahvalno kimne glavom.
– Jesi li siguran da je pametno držati je ovdje dok Clifford ne skupi novce?
Pametno? Ne, ali nije ju mogao pustiti. Ne još. – Ne vjerujem Cliffordu.
Što bi ga spriječilo da opozove naš dogovor čim je vratimo? – Robbie zaustavi
partnera prije nego što je progovorio. – I nemoj mi reći čast; obojica znamo koliko
to znači Cliffordu.
Seton mu nije proturječio. Dovoljno mu je proturječio godinama, a to je
završilo tako što su zarobljeni.
Krenuli su natrag i došavši do prvog šatora spazili Malcolma kako trči
prema njima. Robbiejev pogled odmah poleti prema njegovu šatoru, ali izgledao
je normalno.
 – Što je bilo, momče? – upita.
– Douglas je rekao da brzo dođete. Nešto nije u redu s jednim od konja.
Ne razumjevši čemu žurba, Robbie i Seton svejedno su potrčali prema staroj
kolibi na drugoj strani tabora koja je služila kao štala za nekoliko konja i nešto
stoke.
Čim su ušli u staru građevinu od kamena i treseta, Douglas se okrene prema
njemu. Klečao je na tlu pokraj Fraserova konja koji je izgledao uznemireno. –
Jeste li konjima dali zob kad ste bili u Melroseu?
Robbie se namršti. – Naravno da nismo – reče. Jedva imaju dovoljno
žitarica da nahrane ljude, a ne konje. Konji su im većinom preživljavali o slami.
– Netko očito jest – Douglas reče pokazavši hrpu izmeta.
Robbie zakorači bliže i uvjeri se da je u pravu.
U običnom izmetu mogao je vidjeti izdajničke tragove zrnaca svijetle boje
prosječne veličine i oblika crva. Nije ih bilo puno – samo nekoliko – ali dovoljno
za...
Dovraga. Dovoljno za pratiti.
Neki konji – obično stariji kao što je Fraserov – imali su problema s
probavljanjem cijelih zrna zobi. U ovom slučaju, imali su sreće jer možda ne bi
otkrili smicalicu.
Opsuje i pogleda Douglasa. – Pripremi ljude.
– Kamo ideš? – Douglas vikne za njim.
Robbie nije uzeo vremena kako bi mu odgovorio. Minutu poslije stajao je u
praznu šatoru i srce koje mu se nalazilo negdje u blizini grla iznenada padne na
tlo.
Rosalin je nestala.
 19. POGLAVLJE

R osalin je jedva prigušila vrisak koji joj se popeo do ruba usana kad se
naoružan vitez pojavio pred njom.
Nedugo nakon što je Robbie izašao, otišla je do vrta kako bi razmislila.
Mora postojati neki način da uspije pod pretpostavkom da može natjerati
Robbieja priznati kako „oni“ postoje. Također pod pretpostavkom da može
prihvatiti njezino englesko podrijetlo. I to što je sestra njegova najgoreg
neprijatelja. I njezino englesko podrijetlo. Zna da je to već spomenula, ali
vjerojatno se treba spomenuti dvaput.
A tu su bili i njezin brat i kralj. Edwardu je stalo do nje, ali ne bi odobrio
vezu između obične seljanke i Robbieja Boyda, a kamoli sestre jednoga od svojih
vodećih baruna. Ne postoji nikakva šansa. Robbie bi je jednostavno morao oženiti
silom. To bi barem bila službena priča.
Ali kako će uvjeriti Cliffa? Da, neće biti lako, ali zna da je voli više nego što
mrzi Boyda.
Jednostavno će se morati pobrinuti da mu Robbie ne da povoda za ovo
drugo. Pljačkanje i osobni rat između njih moraju prestati. Neće pomiriti
neprijatelje, ali zasigurno bi mogli postići neki sporazum u kojem bi ona poslužila
kao jamstvo.
Kad rat završi, nešto bi više moglo biti moguće, ali trenutačno se mogla
nadati samo krhkom miru. Možda je to i više nego što se mogla nadati.
Usred tog planiranja – ili maštanja, što je vjerojatno točnije – pojavio se
vojnik. Tiho se došuljao iz grmlja i stao pokraj nje dok mu je oklop blještao na
zalazećem suncu iza leđa. Na sreću, podigao je kacigu i odalo ga je lice (a trenutak
poslije i crveno-bijela šahovnica na grbu koji se nalazio na tunici), spriječivši je da
upozori ostatak tabora o prisutnosti najboljeg viteza u kućanstvu sir Henryja de
Spensera.
– Sir Stephene! – uzdahne. – Što radite ovdje?
Bilo je to blesavo pitanje. Točno je znala što radi tu, ali još je nije prošao šok
i to je jedino mogla pitati s obzirom na okolnosti.
 – Došli smo spasiti vas, milostiva.
– Vi? – Osvrne se oko sebe.
– Sir Henry i ostatak vojske nisu daleko. Poslan sam naprijed u izvidnicu,
ali kad sam vas ugledao... – Glas mu pukne kao da ne može vjerovati koliko sreće
ima. – Ne mogu vjerovati da vas pobunjenici ovako ostavljaju bez nadzora!
Usta joj se osuše. Dragi Bože, ne može dopustiti da se ovo dogodi! Ljudi će
umrijeti. Ljudi kao što je sir Stephen.
Sir Stephen de Vrain jedan je od sir Henryjevih najbližih prijatelja i njezin
miljenik od svih njegovih ljudi. Bio je nekoliko godina stariji od nje – bliže sir
Henryjevih dvadeset šest – i iako nije bio klasično zgodan, bio je ugodan oku
pješčanosmeđe kose, živopisnih smeđih očiju i smirena osmijeha. Osmijeh ju je
očaravao.
Robbie bi ga ubio da ga pronađe tamo. Ne može dopustiti da se to dogodi.
– Morate otići. Ako vas pronađu ovdje, ubit će vas.
Neugodno se osvrnuo oko sebe. – Da, u pravu ste. Idemo.
– Ali ja... – Glas joj pukne. Nije željela otići. – Ne mogu još otići. – Gledao
ju je kao da je upola luda kao što se osjećala. – Dala sam riječ da neću pobjeći kad
su mi dopustili slobodno kretanje taborom.
Onda se osmjehnuo. – To je plemenito od vas, milostiva. Ali nema sramote
u kršenju obećanja pobunjenicima.
Rosalin se zgrozi. Izjava je bila toliko u skladu s onim što joj je Robbie rekao
da ju je bilo sram vlastitih sunarodnjaka.
Zvuk žustrih glasova brzo je doveo njihov razgovor kraju. – Dođite,
milostiva – reče uhvativši je za ruku. – Moramo poći.
Pokušala je istrgnuti ruku. – Čekajte! Ne želim otići.
Ali sir Stephen nije slušao njezino prigovaranje. Zvuk koraka koji su se
približavali potaknuo ga je da krene. Povukao ju je prema sebi i počeo je vući kroz
drveće.
Rosalin se pokušala ukopati petama i gurnuti ga, ali nije bilo koristi. Nije
visok i mišićav kao Robbie – malo muškaraca jest – ali bio je jak. Borila se koliko
je mogla bez vrištanja znajući da bi to za viteza bila smrtna presuda. Čim se maknu
od neposredne opasnosti, bila je sigurna da ga može uvjeriti da je pusti.
 Nije računala da ih konj čeka nekoliko metara dalje.

Napušta ga.
Robbie nije razmišljao o tome da gubi taoca – i sredstvo čime će natjerati
Clifforda da poklekne – ili o činjenici da su ga Englezi uspjeli nadmudriti i otkriti
njihov tabor ili da ih tko zna koliko ljudi upravo pokušava opkoliti. Mogao je
razmišljati samo o tome da ga žena koja mu je prije manje od dva sata izjavila
ljubav upravo napušta. Odlazi – upravo kako ga je izazivala – kao da ono što se
dogodilo između njih ne znači ništa.
To je želio. Samo nije očekivao da će se osjećati kao da ga netko željeznom
kandžom raspara duž cijelih prsa. Kao da mu vade utrobu i uvrću je na spravi za
mučenje. Kao da se u njemu upravo ugasio zadnji tračak svjetla.
Stisne čeljust uz jak osjećaj ogorčenosti. Izdaje koju nije imao pravo osjećati.
Ali, pobogu, ako mu misli tako lako pobjeći, prevarila se.
Njegovi su ljudi već obaviješteni i spremaju se za borbu. Zatražio je konja i
minutu poslije odjurio za njima kroz drveće i grmlje.
Vitez je krenuo ranije, ali Robbie je imao puno veću prednost: poznavao je
teren.
U žurbi da pobjegne, Englez je krivo skrenuo i završio u klancu, pa se morao
vratiti, što je Robbieju omogućilo da ga sustigne. U punom galopu jahao je uz
njih.
Novi bijes obuzeo ga je kad je vidio koliko se Rosalin trudi ostati na sedlu
iza viteza. Ako padne pri toj brzini...
Dovraga.
Pogled s kojim se susreo bio je pun užasa, ali i nečega drugog. Očajne molbe
kojom su odzvanjale riječi kojima je pokušala nadglasati tutnjavu kopita. –
Nemoj... o-ozlijediti... molim te!
Bilo je prekasno za milost, ako ju je uopće imao. Podigne mač.
Vitez se usredotočio na pokušaj bijega, ali sigurno je krajičkom oka uočio
bljesak oštrice. Okrenuo se. Razrogačio je oči od straha ispod kacige. Vitez
posegne za svojim mačem – umalo zbacivši Rosalin s konja – ali bilo je prekasno.
 Robbie je počeo spuštati ruku i prepolovio bi kopile da Rosalin nije učinila
nešto što mu je oduzelo deset godina života. Najmanje.
Oštrica se tek počela spuštati kad je vrisnula: – Ne! – i skočila prema njemu.
Morao je donijeti odluku u djeliću sekunde: ubiti viteza ili dopustiti da
padne i da je pregaze teška kopita.
Nije oklijevao. Mač mu zvekne na tlo kad ju je uhvatio oko struka i povukao
na sigurno ispred sebe.
Objesila se za njega omotavši mu ruke oko vrata i naslonivši lice na prsa
odjevena u kožu. Po načinu na koji su joj se leđa tresla, znao je da plače. Od užasa
ili olakšanja, nije znao. Vjerojatno je u pitanju bilo oboje. Dovraga, ne krivi je.
Stavi joj ruku na leđa. Milovao ju je i šaptao umirujuće riječi zaustavivši
konja dok je vojnik odjurio. Bio je prisiljen pustiti ga. Zasad. Pribivši je uza se,
duboko je udahnuo, upio je i pokušao uvjeriti srce koje je još uvijek divljalo da je
dobro.
Međutim, nije prošlo dugo prije nego što se probilo sjećanje na činjenicu da
je otišla.
Udaranje u prsima naglo prestane. Maknuo ju je s prsa kako bi je pogledao.
Natekle oči pune suza zurile su u njega i osjeti kako ga steže u plućima. Da, u
plućima, dovraga. Ali otjerao je osjećaj i zategnuo izraz na licu kao i sve drugo što
je prokleto stiskao.
– Jesi li toliko nestrpljivo željela otići da bi se ubila u bijegu?
Malo razrogači oči na njegov ton. – Nisam pokušavala pobjeći. Samo nisam
željela da ga ozlijediš.
Usredotoči pogled na nju pa mu se smrkne pred očima. Koga štiti? –
Pobogu, je li to de Spenser?
Odmahne glavom. – Ne, jedan od njegovih vitezova. Sir Stephen uvijek je
bio dobar prema meni...
– Dosta. – Prekine je okrenuvši konja kako bi pokupio mač. – Dala si mi
riječ, iako ne znam zašto bi me trebalo iznenaditi što je Cliffordica nije održala.
Nemam vremena za ovo. Siguran sam da sir Stephen nije došao sam.
Zagrize usnu i kimne. – Rekao je da ostali nisu daleko.
 Time je razgovor brzo završio. Pojurio je natrag prema taboru samo malo
sporije nego kad je otišao.
Tabor je bio u stanju organiziranog meteža. Douglas, Seton i Fraser već su
preuzeli kontrolu prikupivši zalihe i stvari koje su mogli, pobrinuvši se za
muškarce i šačicu žena.
Robbie im se odmah pridružio u poslu, a dužnost i iskustvo privremeno su
utišali vrtlog različitih emocija koje su divljale u njemu. Bijes. Povrijeđenost.
Izdaja. Usredotočio se na bijes. Njega je bilo najlakše razumjeti.
Fraser će se pobrinuti da žene stignu na sigurno, a Douglas i Robbie povest
će napad protiv Engleza. Seton će biti zadužen za Rosalin. Robbie mu je dao upute
na gaelskom kako bi spriječio Rosalinine prigovore, a ona ga je nervozno
promatrala velikim, optužujućim očima od kojih se osjećao kao da je on krivac.
Iznenađujuće, partner mu nije proturječio, nego je samo ozbiljno kimnuo.
Ostavio je Rosalin Setonu na brigu i otišao do šatora pokupiti što stigne.
Šatore neće moći spasiti – nema dovoljno vremena – ali spakirao je rukopise i što
je više odjeće mogao iz škrinje u kožnate torbe. Sakrit će ih u blizini i pokupiti
poslije. Seton je već pokupio sve što bi ga moglo povezati s Čuvarima Visočja,
uključujući i oklop.
Ne više od pet minuta nakon što su stigli, Robbie je bio spreman za polazak.
Više nije mogao izbjegavati te povrijeđene oči. – Seton će se pobrinuti da
stigneš na sigurno.
Boja nestane s Rosalinina lica. – Ostavljaš me?
– Ironično, zar ne?
Namršti se. Trebao joj je trenutak da shvati. – Rekla sam ti da nisam
pokušavala otići...
– Ne brini se. – Iskrivi usta u nešto nalik osmijehu. – Vjerujem da ovo neće
dugo trajati.
Podigne pogled prema njemu sa strahom od kojeg joj je lice izgledalo blijedo
i prestravljeno. Morao se truditi da mu se odupre. Već je dovoljno puta napravila
budalu od njega.
– Što ćeš učiniti?
– Pružiti im borbu po koju su došli.
 Strah joj navre na oči. – Ne! Ne smiješ...
– Odvedi je – reče Setonu, oglušivši se na molbe za život sunarodnjaka. Ili
se možda nije toliko oglušio. Opet su se našli u sukobu. Kako je mogao zaboraviti
na čijoj je ona strani?
Nije se okrenuo dok su odlazili. Svu je pozornost ponovno usmjerio gdje
treba: na rat i ubojstvo bilo kojeg Engleza koji mu se nađe na putu.

Rosalin je šutjela većinu puta. Brzina kojom su putovali nije ostavljala puno
prilika za pitanja. Uz sir Alexa, Callum, Malcolm i jedan od bivših tamničara,
Archie (hladan Douglasov brat broj dva), činili su skupinu muškaraca zaduženih
da odvedu zarobljenicu na sigurno.
Koliko je mogla procijeniti po položaju zalazećeg sunca, jahali su istočno
prvih nekoliko kilometara – prešavši duboki cirk prepun drveća i grmlja koje se
činilo neprohodnim dok se nije pojavio uzak puteljak – a potom su satima po
mraku putovali na sjever.
Prvi joj je put dobro došla brzina od koje joj je lepršala kosa, teren od kojeg
joj se okretao želudac i iscrpljenost u kostima od putovanja jer su joj cijelu noć
odvraćali misli od namrgođenog lika kojeg je ostavila iza sebe.
Način na koji ju je promatrao, promjena njegova izraza, promjena u njemu
bila je dramatična. Hladna, nemilosrdna, nedokučiva. Bio je to tračak
bezobzirnog nasilnika, bezdušnog pljačkaša, muškarca koji je pustošio granice.
Muškarca za kojeg se uvjerila da više ne postoji.
Molbe, pokušaji da dopre do njegove svijesti skliznuli su s njega kao voda s
metala. Veza i produbljivanje osjećaja u koje je toliko polagala nade nisu mogli
probiti štit koji je podigao oko sebe.
Bio je bijesan. Odbio je vjerovati da nije svojevoljno otišla. S obzirom na to
kako je izgledalo, možda i može razumjeti. Pokušala je objasniti, ali očito nije bio
raspoložen saslušati je.
Najviše ju je mučilo koliko je brzo pretpostavio da je kriva i koliko ju je
nečasnom smatrao. Ne bi li joj trebao malo vjerovati? Barem dovoljno da odmah
ne odbaci njezino objašnjenje?
 Vratilo joj se sir Alexovo upozorenje da nikad neće vjerovati Englezu – ili
Engleskinji. Nadala se da je Robbie smatra drugačijom. Upravo mu je rekla da ga
voli – kako može pomisliti da bi ga tako lako ostavila? Očito nije povjerovao ni u
to. Kakav mu još dokaz može dati?
Petlju povrijeđenosti i razočaranja pogoršao je strah. Prestravilo ju je ono
što se događa, borba koju vode muškarci koje su ostavili u šumi Ettrick.
Bez obzira na to kakvim se činio, Robbie nije nepobjediv. Koliko god bila
povrijeđena njegovom bezosjećajnošću prije nego što je otišla, zbog pomisli da bi
mogao biti ozlijeđen ili – Bože, oprosti – poginuti osjećala se kao da jaše s
ledenom kandžom omotanom oko prsa koja ju je svako malo stiskala.
Ali, koliko god strahovala za njega, više se bojala za muškarce koji se moraju
boriti protiv njega. Iako namjerava prekinuti zaruke sa sir Henryjem kad se vrati,
ne želi da on ili netko od njegovih ljudi pogine. A Robbiejev izraz lica dok je
odlazila nije ostavljao mjesta sumnji u njegove namjere.
Želudac joj se okretao od straha i nervoze cijelu dugu noć. Sigurno joj se
vidjelo na licu jer je sir Alex dojahao pokraj nje nedugo nakon svanuća. –
Pokušajte ne razmišljati o tome, milostiva. Uskoro ćemo doznati što se dogodilo.
Rosalin kimne, a u grlu joj je narasla knedla dok su emocije koje je cijelu noć
potiskivala duboko u sebi prijetile erumpirati zbog njegove sućuti. – Nisam
sigurna da želim znati. Što god da se dogodi, bojim se ishoda.
Promatrao ju je s razumijevanjem. – Često se tako osjećam. Nije lako imati
prijatelje na obje strane i neprestano se nalaziti između njih. Sa zemljom tako
blizu granici, to je položaj u kojem sam se našao puno puta.
– Kako se nosite s tim?
– Ne nosim se. Barem ne dobro.
– Ne mogu podnijeti pomisao da će netko biti ranjen. Što mislite da se
dogodilo?
Tužno je pogleda kao da zna što želi čuti, ali nije joj htio lagati. – Ako ih
Boyd uhvati, ljudi vašeg brata su mrtvi.
Problijedi osjećajući se loše znajući da je u pravu. A ako ih Robbie ubije, bilo
bi samo teže uvjeriti Cliffa da pristane na njihovu vezu.
 No, sir Alex se prevario u vezi s jednom stvari. – To nisu ljudi moga brata...
oni su sir Henryjevi.
– Mislio sam da ste vidjeli samo jednog. Kako možete biti toliko sigurni da
Clifford nije imao veze s tim?
Nije znala. – Cliff ne bi učinio nešto tako riskantno. – Tako nepromišljeno.
– Nešto što bi me dovelo u toliku opasnost.
Sir Alex ju je proučavao u dugom trenutku tišine. – Nadam se da ste u
pravu, milostiva. Ako Boyd počne misliti da je vaš brat prekinuo primirje... –
Namjerno nije dovršio rečenicu.
Zloslutni trnci prođu joj tijelom i koža joj se naježi. Nije željela pitati. – Što?
Sir Alex čvrsto stisne usta. Na trenutak je izgledao jednako namrgođeno i
zastrašujuće kao Robbie prije nego što je otišla. U tom trenutku nije vidjela
zlatnog viteza, nego oštru osobinu koja je sir Alexa učinila članom skupine
pobunjenika.
– Ne znam. Ali upotrijebit će svako oružje na raspolaganju kako bi se
pobrinuo da se to ne ponovi.
Mene. Misli na mene.
Rosalin odmahne glavom. – Neće me ozlijediti.
– Ne, fizički neće, ali bojim se... – Zaustavi se. – Čuvajte se, milostiva. To je
sve što želim reći. Ako se nađete usred ove borbe, nećete moći pobijediti.
Govorio je kao čovjek koji zna o čemu priča.
Rosalin se iznenadila što je tako jednostavno pretpostavio u kojem smjeru
razmišlja – jesu li njezine nade za budućnost tako prozirne? Ako se može suditi
po suosjećajnom pogledu koji joj je sir Alex uputio, moraju biti.
Posramljenoj i poprilično obeshrabrenoj, bilo joj je drago kad se jedan od
jahača ispred okrenuo i rekao nešto sir Alexu na gaelskom, pokazujući u smjeru
malog sela koje se upravo pojavilo u daljini.
Na blagom svjetlu ranog jutra, u tragovima magle koji su se rasipali poput
dima iz lule, selo u prostranoj dolini rijeke ispod njih izgledalo je gotovo čarobno
– kao nešto iz mističnih pjesama bardova.
 Okružujući obje strane široke, vijugave rijeke, kolibe sagrađene od kamena
i slame činile su se tako tihima i mirnima. Krov od škriljevca poveće crkve s
tornjem usred naselja izdizao se visoko iznad svega ostalog. Ponovno je pogledom
preletjela građevine. Za selo te veličine, trebao bi postojati i dvorac. Osjeti prve
naznake lošeg predosjećaja kad joj je pogled zastao na velikom praznom prostoru
nedaleko od crkve na obali rijeke. Samo što je shvatila da nije prazan. Iz daljine je
mogla razaznati velike hrpe kamenja neuredno razbacanog okolo.
– Što je? – upita.
Sir Alex okrene se prema njoj neobično prazna izraza lica. – Skoro smo
stigli.
– Kamo?
Zastane. – U Douglas.
Užasnuto razrogači oči, a želudac joj se naglo okrene. Jednako je tako
mogao reći da su stigli u pakao. Za Clifforde, selo Douglas bilo je ista stvar. Njezin
brat godinama je pokušavao zadržati tu zemlju – i svoj dvorac – stvorivši usput
brojne neprijatelje.
Garnizoni koje bi Cliff poslao da čuvaju utvrdu Douglas zvali su ga „Opasni
dvorac“, i to iz dobra razloga. Crni Douglas tri je puta napao i spalio vlastiti
dvorac, uključujući i ozloglašeni slučaj poznat kao „Douglasova smočnica“, za koji
je znala da je i Robbie sudjelovao. Posljednji napad dogodio se prije otprilike
godinu dana i dvorac je uništen – uništio ga je sam Douglas. Kako je Robbie može
poslati tamo, u samo srce teritorija najvećeg neprijatelja njezine obitelji?
– Nemate se čega bojati, milostiva – sir Alex reče, pokušavajući umiriti
paniku koja je rasla u njoj. – Ovdje ćete biti sigurni.
– Sigurna? Okružena ljudima koji bi mi vjerojatno najviše na svijetu željeli
zabiti nož u leđa? – Nasmijala se oštro, gotovo histerično. – Nisam pokušala
pobjeći, ali čini se da se Robbie želi uvjeriti u to. Hoćete li me ipak baciti u jamu?
– Ljudi će se prema vama odnositi s poštovanjem. Znam da se čini teško
mogućim, ali vjerujte mi, nemate se čega bojati. Joanna Douglas nije poput svoga
muža.
Nedugo poslije, kad je žena predivna i slatka koliko joj je muž mračan i
zastrašujući udomila Rosalin u dvorcu Park kao davno izgubljenu rođakinju
(snebivajući se na užase onoga što je prošla i zabrinuto je tapšajući po ruci),
Rosalin je bila prisiljena priznati da je sir Alex bio u pravu: Joanna Douglas nije
bila nimalo nalik mužu. Iskreno, više se činila kao anđeo, kako je i izgledala, nego
kao supruga samog vraga. Možda ju je oteo?
Međutim, kad je slučajno izlanula svoje sumnje, Joanna se nasmijala i
potapšala svoj zaobljeni trudnički trbuh uvjeravajući je da do toga nije došlo, iako
su imali težak brak. Ustrajala je na tome da James doista nije toliko strašan. Kad
ga Rosalin bolje upozna, shvatit će to.
Rosalin nije mogla smisliti što reći a da ne zvuči nepristojno, pa nije
odgovorila.
Sklupčala se kao pile pod brižno krilo svoje domaćice, okupana, dobila je
čistu odjeću, skuhan obrok i toplu spavaću sobu u kojoj se može odmoriti. Doista,
da se prostorija nije nalazila u najvišem dijelu tornja i da na dnu stubišta nije stajao
stražar, Rosalin bi se mogla smatrati počasnom gošćom.
Unatoč umoru, shvatila je da ne može spavati. Mora vidjeti Robbieja.
Ostavivši poruku milostivoj Joanni kako je vrlo važno da ga vidi što je prije
moguće, Rosalin je čekala njegov dolazak uz prozor svoje sobe u tornju.
 20. POGLAVLJE

P odne je bilo prošlo kad su Robbie i njegovi ljudi prošli vanjske zidine dvorca
Park. Nakon nekoliko sati jahanja prazna želuca i bolnih leđa, bio je loše
raspoložen. Potisnuo je žar borbe u sebe i željno iščekivao priliku da se isprazni.
Engleska kopilad podvila su rep i pobjegla. Kad je element iznenađenja
nestao, očito su odlučili ne riskirati napad. Kao prestrašeni zečevi, pobjegli su
natrag u garnizon u Peeblesu s Robbiejem i njegovim ljudima za petama.
Svaka pomisao da Clifford možda nije dio toga izbrisana je kad su se
otvorila vrata. Čak je i iz daljine prepoznao crvenu crtu i plavo-žutu šahovnicu
jednoga od vojnika unutar vanjskih zidina.
Bijesan jer nije došlo do borbe, Robbie je razmišljao da se pritaje i pričekaju
da Englezi izađu. Međutim, nije imao ni ljude ni zalihe hrane. Kad skupi oboje,
osvetit će se Cliffordu jer je prekršio primirje na koje su tek pristali.
Robbie je očekivao prevaru i dobio ju je. Clifford ga je doveo u Melrose i
pomiješao im hranu za konje kako bi ga mogao pratiti natrag do tabora i pokušao
spasiti Rosalin. Robbie je morao priznati da je plan bio lukav, ali i nepromišljen.
Da je propao – kao što jest – Clifford bio ugrozio život svoje sestre. Osim...
Robbie stisne čeljust. Osim ako je Clifford mislio da nema rizika. Osim ako
je bio siguran da je Robbie neće ozlijediti.
Dio bijesa okrenuo se prema njemu. Je li u tome stvar? Je li Clifford vidio
previše? Ili dječak, pa je o tome obavijestio oca? U svakom slučaju, Robbie je znao
da ga njegovi osjećaji prema Rosalin stavljaju u loš položaj ako zna za njih.
Ako činjenica da nije dobio plijen i da je vjerojatno Cliffordu dao prednost
nije dovoljno loša, Robbie je morao slušati Douglasovo mišljenje o svemu veći dio
putovanja.
– Clifford se neće izvući s ovim. Znao sam da ništa dobro neće proizaći dok
je ta djevojka u taboru. Trebao si mi dopustiti da je odmah pošaljem u Douglas
kao što sam i želio.
 Robbie se trudio obuzdati narav. Douglas zna biti loš kao Seton, iako su se
svađali sa suprotnih strana. – A kako bi to išta promijenilo? I dalje bi nam pronašli
tabor nakon što smo se vratili iz Melrosea.
Prijatelj ga ozbiljno pogleda. – Da, ali ne bi pronašli djevojku. Pobogu,
Boyde, umalo su je odveli i sredstvo kojim želimo slomiti Clifforda pobjeglo bi
nam kroz prste. Dovoljno je loše što smo izgubili dječaka, ali dati djevojci slobodu
da se kreće taborom bez stražara? Što je, dovraga, učinila da pristaneš na to?
Popušila ti...
Robbie posegne i zgrabi ga za grlo, umalo podigavši čvrsto građena viteza s
konja jednom rukom. Crvena izmaglica čistoga bijesa gorjela mu je pred očima. –
Izgovori to i slomit ću ti proklete zube. – Konji su stali. Douglas se mogao
pokušati osloboditi, ali činilo se da je previše usredotočen na promatranje
Robbieja. – Možeš me kritizirati koliko želiš... dio toga sam i zaslužio... ali ne
omalovažavaj djevojku. Unatoč nesretnim rođacima, ona je nevina u svemu
ovome... i usto dama.
Shvativši da su ostali ljudi stali i zurili u njih, Robbie pusti prijatelja.
– Znači, o tome se radi – Douglas reče promuklim glasom. – Dovraga,
gotovo mi te je žao.
Robbie ga prostrijeli pogledom. – Nemaš pojma o čemu govoriš.
– Znam da si se promijenio. Prije nekoliko tjedana objeručke bi prihvatio
priliku da se osvetiš Cliffordu umjesto da pokušavaš smisliti razloge da to ne
učiniš.
Robbiejevi prsti toliko su stisnuli uzde da su mu zglobovi šaka pobijeljeli. –
Što, dovraga, predlažeš, Douglase? Preispituješ li moju predanost cilju?
– Ne, preispitujem tvoju predanost djevojci.
– Želim je. Ali mogu kontrolirati svoj prokleti kurac.
– Jesi li tako siguran u to? Mislim da se ovdje radi o nečemu većem od seksa.
Uopće nije bio siguran u to, ali proklet bio ako će to priznati Douglasu. –
Ona je Engleskinja. Mislim da ti to ne moram objašnjavati. Dovraga, što da je
Joanna Engleskinja?
Douglasu je trebalo dugo da odgovori, a kad jest, Robbie nije dobio odgovor
koji je očekivao. – Ne bi imalo nikakve proklete razlike.
 S obzirom na izvor, to je priznanje u najmanju ruku bilo iznenađujuće. To
je bilo blisko krivovjerstvu i Robbie nije znao što će, dovraga, učiniti. Shvativši da
se razgovor odvija predugo, požuri konja naprijed zamahnuvši uzdama i udarivši
ga petama.
Ali Douglas nije želio prestati. – Što god osjećao prema djevojci, ne
možemo joj vjerovati. Ne možeš dopustiti da ovo prođe bez osvete.
Robbieja nije trebalo podsjećati da je Rosalin prekršila obećanje. Otišla je
svojevoljno... nije li?
Namršti se. – Ne namjeravam. Pobrinut ću se i za djevojku i za Clifforda.
Ali ja odlučujem kako ću to učiniti. Kralj me učinio odgovornim.
Douglas ga ozbiljno pogleda. – Da, ne moraš me podsjećati. Samo se pobrini
da ti osjećaji prema djevojci ne stanu na put. Ne moram ti govoriti koliko toga
ovisi o tome.
Robbie je čvrsto držao usta zatvorenima. Ne, nije. Robbie je bio potpuno
svjestan da kralju ne treba samo primirje s Cliffordom, nego i novac koji bi mu
omogućio da protjera Engleze iz Škotskih dvoraca i učvrsti svoj položaj na
prijestolju.
Nije potrebno isticati da je dvorac Park u vidokrugu bio pravo olakšanje
nakon protekla duga, frustrirajuća dvadeset četiri sata provedena u srdžbi. Nakon
što je sjahao i uz brijeg pošao za Douglasom u stari toranj, Robbie se veselio
skuhanom obroku, povećoj količini piva, kupki i, po mogućnosti, tihom i
mračnom mjestu gdje će moći uhvatiti barem nekoliko sati sna prije nego što opet
ode.
Joanna Douglas vrlo je brzo sredila prvo troje, ali četvrto će morati
pričekati. Kao i Rosalinin zahtjev. Nakon što ga je Joanna uvjerila da se dobro
pobrinula za Rosalin, otišao je u svečanu dvoranu obavijestiti Setona i ostale o
svemu što se dogodilo i isplanirati osvetnički napad.
Ali nakon nekoliko sati slušanja prepirke – Seton je ustrajao na tome da
budu oprezni, a Douglas zahtijevao sveopće uništenje koje će posramiti Bruceovo
„Pustošenje Buchana“ otprije nekoliko godina – Robbie je bio još gore raspoložen
nego kad je stigao. Proklet bio Clifford! To je kletva koju je već godinama želio
kopiletu, ali ovaj put postojala je dodatna žar zbog onoga što je učinio vlastitoj
sestri. Robbie je nagonski znao koliko će Rosalin povrijediti ono što mora učiniti.
 Možda je s tim na umu odbio zahtjev da je posjeti. Zadnja stvar koju je želio
čuti bila je strastvena obrana lorda Roberta Clifforda – ne s trenutačnim stanjem
uma.

Rosalin je vidjela Robbieja kako na konju dolazi s ostalima, ali uzdah olakšanja
pomiješao se sa strepnjom pitajući se što bi to moglo značiti za sir Henryja i
njegove ljude.
Čekala je – i čekala – nervozno hodajući po sobi dok se zraka sunca polako
povlačila centimetar po centimetar po cijelom podu i natrag kroz prozor, sve dok
nije u potpunosti nestala.
Od služavke koja joj je donijela pladanj hrane doznala je da muškarci imaju
sastanak u svečanoj dvorani. Milostiva Joanna nije ju zatvorila u sobu, ali Rosalin
je znala da nije dobrodošla dolje.
Tek je nakon nekoliko sati iščekivanja napokon čula dubok, poznat glas i
teške korake dok se Robbie penjao stubama tornja. Prepoznala je ženski glas
njihove domaćice.
Čekala je da se vrata otvore kopkajući rukama. Umjesto toga, njihovi su
glasovi utihnuli i nekoliko minuta poslije vrata su se zatvorila ispod nje. Mogla je
razaznati tihe korake koji su se spuštali niz stube. Milostiva Joanna sigurno mu je
pokazivala njegovu sobu – a ne njezinu.
Rosalin duboko udahne s vatrom u prsima. Očito nema obraza ni
odgovoriti na njezinu molbu da ga vidi. Znala je da je zasigurno iscrpljen – i ona
je – ali nije li zaslužila nekoliko minuta njegova vremena?
Prije nego što se stigla predomisliti, izjuri iz prostorije i krene niz stubište.
Zastavši pred vratima, pokuca – za slučaj da ju je sluh prevario – i začuje poznat
glas: – Rekao sam da ne trebam...
Ušutio je kad je širom otvorila vrata. Učinilo joj se da je opsovao, ali previše
se zanijela da bi se obazirala na to. Očito se upravo presvlačio i bio je gol do struka,
bosonog i rukama je upravo odvezivao kožnate hlače.
Proguta knedlu. Veliku. Tijelo joj je prožimao užareni vrtlog. Na silu
skrenuvši pogled sa širokog prizora precizno obrađenog metala, uzela si je
trenutak da joj se razveže jezik. Na sreću, šok je očito bio obostran.
 – Ne bi trebala biti ovdje – reče nakon što je prvi došao k sebi.
Oštro se nasmije shvativši što misli. – Mislim da je kasno za brigu o
pristojnosti nakon što smo dijelili tvoj šator dva tjedna. Morala sam te vidjeti.
Rukama je počeo ponovno vezati vezice koje je trenutak prije odvezivao.
Hlače su mu slobodno visjele na bokovima i nije si mogla pomoći da pogledom
ne prati trag tamnih dlaka koji je nestajao ispod ruba kože na struku. Trbuh mu
je bio ravan i čvrst kao i ostatak tijela prepun napetih mišića.
– Joanna me obavijestila o tvom zahtjevu.
Glas ju je trgnuo iz privremene omamljenosti. Podigne optužujući pogled
prema njemu. – I nisi mi mogao darovati trenutak svoga vremena?
Stisne usta i sad mu je mogla vidjeti napete crte urezane na licu koje su joj
ranije promakle. Izgledao je umorno i nemirno – razdraženo na način koji još
nikad nije vidjela na njemu. – Ne, za promjenu sam odlučio biti malo oprezniji.
Trenutačno nisam dobro društvo za damu, Rosalin, i mislio sam da je bolje
pričekati da se ohladim umjesto da kažem nešto što ne želim.
Na trenutak je osjetila blagu strepnju kad je naglasio riječ dama, shvativši
za kakvu bi ženu mogao biti dobro društvo. Iako je zračio prijetnjom i
neosvojivošću, zakorači prema njemu. – Zabrinula sam se za tebe.
Jedva je reagirao na njezinu zabrinutost. – Kao što vidiš, nije bilo razloga.
Ljudi tvoga brata odbili su nam se suprotstaviti na bojištu.
– Hvala Bogu. – Nije se trudila sakriti olakšanje. – Ali to nisu Cliffovi ljudi,
nego služe mom zaruč... – Zastane vidjevši da se namrštio. – Služe sir Henryju.
Stisne usta i prostrijeli je pogledom. – Ne želim o tome razgovarati s tobom,
Rosalin, ali dovoljno je reći da je tvoj brat bio umiješan... osim ako postoji još
jedan barun s crvenom prugom i plavo-žutom šahovnicom na grbu? Svojim sam
očima vidio jednog od njegovih ljudi dok smo ti progonili zaručnika do Peeblesa.
Rosalin malo razrogači oči na njegovu tvrdnju, ali potisne trunku
nesigurnosti. Odmahne glavom. – Cliff je možda bio ondje, ali ne bi imao ništa s
tim. Ne bi me doveo u takvu opasnost.
– Ali tvoj zaručnik bi?
Osjeti kako joj toplina navire u obraze. Osjećala se nevjernom sir Henryju,
ali morala mu je objasniti. – Sir Henry je sjajan vitez, ali mlad je, ponosan i
ponekad previše hrabar – što je zvučalo bolje od nagao. – Pretpostavljam da je
reagirao zbog brige za mene i nije razmišljao o posljedicama. – Činilo se kao da
razmišlja o njezinim riječima i ona nastavi. – Nisam prekršila obećanje, Robbie.
Nisam pokušala pobjeći.
– Zašto si onda otišla s njim?
– Nisam otišla. Vukao me. Zar ne možeš vidjeti razliku?
Njegovo mrgođenje govorilo joj je da se prisjeća. – Ako te prisilio, zašto nisi
dozivala u pomoć?
– Zato što nisam željela da ga ubiješ. Nadala sam se da ću ga moći uvjeriti
da me pusti čim se malo udaljimo. Nisam računala na konja. Čovjek mi je bio
prijatelj. Zar ne vidiš u kakvoj sam se dvojbi našla? Bi li se zaustavio i postavljao
mu pitanja prije nego što bi podigao mač?
Tišina je bila dovoljan odgovor.
Nije pravedno što je prisiljena braniti se na takav način i u njoj se počeo
buditi bijes. – Tek sam ti priznala svoje osjećaje. Možda ti to ništa nije značilo, ali
meni jest.
– Mlada si, Rosalin. Sve će ti se ovo činiti posve drugačijim kad se vratiš u
Englesku.
Nije mogla vjerovati da je pokušava odgovoriti od osjećaja. – Dovoljno sam
stara da poznajem vlastite osjećaje i ako ti treba dokaz, imam šest godina. Nikada
te nisam zaboravila, a sreli smo se samo nekoliko minuta. Kako misliš da ću te sad
zaboraviti? Volim te, Roberte Boyde, i kad bi mi se ispunile želje, nikada se ne
bismo rastali.
Na trenutak je pomislila da su njezine riječi doprle do njega i da bi je mogao
zagrliti. Međutim, ukočeno je držao ruke sa strane stišćući i otpuštajući šake. –
Želja bi ti se mogla ispuniti – odbrusi. – Barem neko vrijeme.
– Kako to misliš?
– Želim reći da ti je brat prekinuo primirje i ne namjeravam mu progledati
kroz prste.
Njezin miran, razuman pristup pao je u drugi plan. Pojuri prema njemu i
stavi ruku na njegovu. – Ne! Ne možeš to učiniti! Nisi li čuo što sam rekla? Cliff
to nije učinio i ako mu uzvratiš pljačkom ili mu se pokušaš osvetiti na neki drugi
način, neće biti prilike.
Spusti pogled prema njoj napeta lica i zgrabi je za ramena kao da je želi
zadržati podalje. – Neće biti prilike za što?
Suze joj navru na oči, grlo ju je zapeklo. Jedva je izgovorila riječi. – Za nas.
Lica su im bila udaljena tek nekoliko centimetara, on je gledao dolje, a ona
je zabacila glavu. Obrijao se, ali sjena brade već mu je zatamnila čeljust. Prsa su
mu isijavala toplinom i blagim mirisom sapuna od borovine.
Nije bila jedina na koju je blizina utjecala. Robbie se činio napetim poput
strune na luku, a čelični mišići na njegovu tijelu zategnuli su se i učvrstili. – Nema
nas.
Podigne obrvu. Zar ne osjeti kako je blizu drži? Grudima mu je bila
naslonjena na prsa i bokove je čvrsto uglavila uz njegove. – Što je onda ovo,
Robbie? Reci mi zašto si toliko ljutit ako ovo ništa ne znači. Reci mi zašto ti srce
kuca brzo kao i moje. Reci mi zašto se toliko boriš sa sobom.
– Znaš zašto, dovraga.
– Da, želiš... kako si to rječito opisao? Jebati me toliko da ti se muti pred
očima. Koliko se sjećam, i to sam ti ponudila, a ti si odbio.
Glas mu se pretvori u tiho režanje koje je zanemarila. – Zato što sam te
pokušao zaštititi, dovraga.
Opet podigne svoju slatku obrvu. – Kako plemenito od tebe. Sigurna sam
da će moj budući muž biti vrlo zadovoljan.
Stisne šake. – Rosalin...
Ali nije se obazirala na upozorenje. – Mislim da štitiš sebe. Mislim da nisi
vodio ljubav sa mnom jer znaš da bi bilo drugačije. Osjećao bi to ovdje – prstom
mu dotakne prsa – a onda ne bi bilo tako lako pustiti me.
Čvrsta kontrola napokon je puknula. – Lako? Kako možeš misliti da je išta
od ovoga lako? Razmišljao sam samo o tome koliko će teško biti gledati te kako
odlaziš praktički otkad sam te oteo. Nemaš pojma koliko bih želio da su okolnosti
drugačije, ali nisu i živim u stvarnom svijetu, Rosalin. Ne u nekoj prokletoj
maštariji gdje je rat puka smetnja ili gdje se mržnja koju tvoj brat i ja dijelimo
jedan prema drugome može poništiti rukovanjem. Neću dopustiti da mi osjećaji
prema tebi stanu na put do onoga što moram učiniti.
Unatoč bijesu, Rosalin je osjetila smiješno žuborenje sreće. Znala je!
Priznao je vlastite osjećaje prema njoj. Osjećaje za koje je sumnjala da sežu puno
dublje nego što je svjesna. Postala je još sigurnija da ga mora zaustaviti u naumu
da učini nešto što njezin brat neće moći zanemariti. Ali kako da dopre do njega?
– Tražim samo da ne reagiraš oštro. Uvjeri se da je moj brat prekinuo primirje
prije nego što se osvetiš. – Prisloni mu dlan na prsa upijajući žestoke udarce srca.
– Molim te, Robbie... to je samo nekoliko dana.

Robbie je stajao savršeno mirno, ali emocije su se borile i iskrile u njemu poput
strašne oluje. Dragi Bože, ne zna što traži! Ni za koga ne bi ugrozio svoju dužnost
i ono za što se borio više od pola života. Smrt njegove obitelji mora nešto značiti.
Svaki nagon borio se uzvratiti Cliffordu, i to snažno, na jedini način koji
Englezi razumiju. A što ona nudi zauzvrat? San? Nadu? Prokletu bajku?
Nikad nije tražio ovo. Ali na trenutak je želio vidjeti što nudi intenzitetom
koji ga je uzdrmao.
– Molim te – reče, nagnuvši se bliže. San ga je prizivao medenim iskušenjem
njezinih usta. Poljubi je. Uzmi je. Učini je svojom.
Zgrabi je za ramena, poglavito da bi je zadržao na sigurnoj udaljenosti, ali i
zato što nije mogao izdržati više ni minute a da je ne dotakne. Od trenutka kad je
uletjela u sobu – dovraga, od trenutka kad ju je prebacio preko krila – mogao je
razmišljati samo o tome kako je želi cijelu ispipati.
Ali ona nije tražila to. Mi. Budućnost.
Ne može joj dati ono što želi. Pusti je i ustukne jedan korak. – Odlučio sam.
– Ali...
Prekine je. – Nemoj. Nemoj se pokušavati ugurati između mene i dužnosti.
Oči joj ljutito bijesnu. – Ne radi se o tvojoj dužnosti. Barem budi iskren.
Tvoja je dužnost osigurati primirje... primirje koje imaš, ali ćeš ga ugroziti ako
napadneš bez povoda. Ako imaš neku dužnost, to je pobrinuti se da si u pravu.
Radi se o tvojoj osveti i osobnoj borbi protiv moga brata... to je put koji vodi ravno
u pakao, a čini se da obojica silno želite ići njime. On udari, ti udariš natrag, on
uzvrati još jače. Ispravno, pogrešno, sve ostalo je nevažno.
Stisne šake. Što, dovraga, ona zna i o čemu od ovoga? Ne očekuje da će
razumjeti. Ona je Engleskinja. – Godinama smo pokušavali ići tvojim putem i
pogledaj kamo smo stigli. Engleska marioneta je na prijestolju, engleski lordovi u
našim dvorcima, a nevini Škoti vise u štalama. Englezi su godinama zanemarivali
naše pozive na pravdu. – Nagne se bliže. – Ali znaš što, Rosalin? Sada nas slušaju.
Promatrala mu je lice. Sigurno je shvatila da se neće predomisliti jer je
odlučila upotrijebiti posljednje oružje iz arsenala – i bilo je moćno.
Suze joj zablistaju u očima i zgrabi ga za ruku kao da je zadnja prilika da se
spasi s broda koji tone. – Molim te, Robbie, preklinjem te da razmisliš. To je samo
nekoliko dana. Hoćeš li to učiniti za mene... za nas?
Nježan pritisak njezinih grudi na njegovoj ruci, opijajući miris sapuna od
ruže koji se širio zrakom oko nje, blago razdvojene usne podignute u slatkom
pozivu predstavljali su posvemašnji napad na njegovu razboritost. Zidovi se
približavaju. Krajičkom oka spazio je krevet.
Nije trebala ovakva doći ovamo, dovraga. Upozorio ju je. Napaljen je i
uznemiren i očajnički mu treba olakšanje koje tako nevino nudi.
Je li doista nevino?
Ukoči se prisjetivši se trenutka kad joj je nećak pobjegao. – Ovaj put neće
upaliti, Rosalin. – Bora zbunjenosti pojavi joj se između obrva. – Prvo mi se nudiš
da spasiš nećaka, a sada brata? Je li to cjenkanje? – Oštro i uvrijeđeno uzdahne i
prostrijeli ga pogledom. Ali još nije završio. Sugestivno protrlja bokove o njezine
– prostački. – Bih li ga ovaj put trebao prihvatiti?
Zurila je u njega kao da je najveće smeće i u tom se trenutku osjećao upravo
tako. Instinktivno se napeo čekajući šamar koji je bez sumnje zaslužio.
Ali neće mu dopustiti da se tako lako izvuče. Hladno ga – ledeno – odgurne
od sebe. – Ono što sam ponudila, ponudila sam samovoljno i bezuvjetno. Ti si
samo previše prokleto slijep da bi to vidio. Idi i uživaj u svome ratu, Robbie. Ako
je to sve što želiš, možeš to imati. Prestajem se boriti protiv tebe. Prestajem se
boriti za tebe.
Mislila je to. Mogao joj je vidjeti u očima.
 Pusti je.
Srce mu je udaralo u ušima. Mišići za koje nije ni znao napinjali su se protiv
poriva da posegne za njom.
Čekala je cijelu vječnost gledajući ga ravno u lice, tražeći neki znak.
Ako je to sve što želiš...
Tržne mu se mišić na čeljusti. Krv mu je kolala venama, ključala. Ali stajao
je savršeno mirno prije oluje.
Okrenula se.
K vragu. To uopće nije sve što želi. Uhvati je za zapešće prije nego što se
uspjela okrenuti do kraja.
Pogledi im se sretnu. – Dovraga, Rosalin, želim tebe. – Nije točno znao što
to znači, osim da znači nešto.
Podigne bradu i baci mu rukavicu pod noge. – Onda me uzmi.
Nije ju mogao ostaviti tamo. Ne ovaj put. Svaki muškarac imao je
prijelomnu točku, a predivna žena koja ga je gledala sa srcem u očima i izazivala
ga da odbije što nudi bila je njegova.
Robbie nije puknuo ili izgubio kontrolu; jednostavno je bacio uzde u zrak i
pustio da padnu gdje žele. Dosta mu je. Imat će je i biti proklet.
 21. POGLAVLJE

R obbie je povuče u naručje i učini ono za čime je žudio od trenutka kad je

ušetala u prostoriju. Usta prisloni na njezina, duboko zastenjavši. Kao da je
pukla brana i sva strast, svi osjećaji, sva požuda koju je potisnuo u sebe oslobodila
se u trenutku kad ju je dotaknuo.
Bože, kako su joj usne meke. I tako prokleto slatke da nije znao kako im je
toliko dugo odolijevao. Zašto i jest? Ako su ga glasovi u glavi pokušavali podsjetiti,
više ih nije slušao.
Bio je previše zaposlen ljubeći je. Kušajući je. Klizeći jezikom duboko u
njezina usta dugim, usporenim pokretima na koje je odgovarala.
Bilo je nevjerojatno. Djevojka brzo uči, tako mu Bog pomogao.
Mogao ju je tako nastaviti ljubiti zauvijek. Ali što ju je dulje i dublje ljubio,
to je burnije reagirao, a krv mu je više ključala. Zračio je toplinom. A tu je bilo i
ono drugo udaranje, ono po njegovu trbuhu koje je postajalo tvrđe svaki
pokretom.
Mogao je okusiti njezinu potrebu, glad, osjetiti žurbu koja se gomila i od
toga mu je gorio svaki centimetar tijela. Uzdasi, tihi jecaji odzvanjali su mu u
ušima trgajući ostatak kontrole koju je imao na komadiće. Stiskala mu je ruke,
ramena, pokušavala ga privući bliže, ali tijela su im već bila pripijena koliko je
moguće bez...
Opsuje u njezinim ustima. Kad mu se slika pojavila u glavi, više je nije
mogao otjerati. Koža uz kožu. Goli isprepleteni udovi. Znojne plahte. On kako
uranja u nju. Potpuna zbliženost. Željela je to. I, Bože, on je to isto želio.
Podigavši je u naručje, odnese je do kreveta. Prekinuo je poljubac dovoljno
dugo da je spusti i uvuče se pokraj nje. Neće im dati vremena da razmišljaju.
Možda je i ona pomislila isto jer je u trenutku kad joj je glava dotaknula
jastuk ponovno posegnula za njim. Stavila mu je ruke oko vrata kako bi njegova
usta približila svojima. Spustila ga je na sebe. Dopustio je da osjeti njegovu težinu
dok je upijao nevjerojatan osjećaj tog mekog, gipkog tijela pod sobom.
 Ali to nije bilo dovoljno. Ne sad. Ne sa slikom koja ga je opsjedala. Pomicao
se brže. Usnama joj klizne niz čeljust i vrat do nježnog mjesta ispod uha, od čega
je zadrhtala, do njezina grla i napokon do grudi.
Ubrzani otkucaji srca i neuravnoteženo disanje odzvanjalo mu je u ušima
izazivajući ga brže i brže. Prebrzo. Ali činilo se da joj ne smeta. I ona je bila na
istome mjestu.
Ruke su joj bile u njegovoj kosi dok je odvezivao haljinu i potkošulju –
nijedan od takvih odjevnih predmeta nikada nije vidio. Sama pomisao da Joanni
mora objasniti kako su se poderale sprječavala ga je da ih samo strgne s nje.
– Požuri – uzdisala je s nestrpljivošću koja se podudarala s njegovom.
Opsuje si u bradu. Kriste, ubija ga. Njegovi obično spretni prsti bili su
dvaput veći i praktički se tresli. Dovraga, doista su se tresli. Toliko o iskustvu. Kad
se radilo o Rosalin, sve mu je bilo novo.
Nijedna koža nikad nije bila tako meka, nijedne usne nisu imale tako sladak
okus, nitko nije mirisao tako prokleto dobro i nijedna ga žena nikad nije toliko
napalila.
Ali bilo je to više od toga i znao je to. Čak i ako nije želio razmišljati o tome.
Prvi put u životu vodio je ljubav sa ženom ne koristeći se samo kurcem.
Napokon je i haljinu i potkošulju ispod dovoljno opustio da primi predivne
grudi u usta.
Uzeo ih je rukom nježno stišćući dok je usnama prelazio preko jedne zrele
bradavice. Sisao ju je nježno kružeći jezikom i štipkajući je zubima. Tiho je
zajecala i izvila mu se u ustima, prstima ga jače uhvativši za kosu. Cijelo mu se
tjeme naježilo dok ga je užitak obuzimao u uzavrelom valu povlačeći ga ispod
površine.
Želio ju je skinuti golu i obljubiti svaki centimetar te kremastobijele kože.
Ali ne bi izdržao ni pet minuta. Ne tako. Iako barem mora pokušati.
– Oh, Bože, Robbie...
Tiha molba njegove je namjere da ide polako pretvorila u prašinu. Dao joj
je što želi i počeo je snažno sisati. Bila je predivna, tako prokleto osjetljiva da ga je
izluđivala. Nije se mogao zasititi. Proždirao joj je grudi usnama i jezikom,
izazivao, lizao, sisao dok nije osjetio da joj tijelo drhti od obećanja užitka.
 Neće je pustiti da čeka.

Rosalin je znala što radi – nadala se. Bila je to najveća kocka njezina života. Ali
nagrada...
Nagrada će biti cio život pun sreće.
Voli je. Sigurna je u to. Moglo se točno prepoznati u njegovu poljupcu.
Izazivala ga je s puno više samopouzdanja nego što ga je imala. Nikad ga nije
vidjela tako blizu ruba litice. A kad ju je poljubio, umjesto grubosti i kazne, usne
su mu bile meke i nježne. Shvaća li kako ju je privio uza se? Kako velike ruke
očvrsnule od borbe miluju njezinu kožu kao da je osjetljiv komad porculana?
Mora mu pokazati istinu prije nego što bude prekasno. Već mu je ponudila
svoje srce, a sada se kocka s jedinom stvari koja joj je ostala: svojim tijelom.
Na nekoj je razini znala kako je to loš ulog, da bi nevinost trebala cijeniti
više i da ne bi trebala dokazivati svoju ljubav ako uistinu mari za nju. Ali, s druge
strane, ništa se nikad nije činilo prirodnijim – ili ispravnijim. I pomalo bestidno,
morala je priznati da i sama želi to iskustvo. Da želi znati kako je to spojiti se s
muškarcem kojeg voli bez obzira na ishod.
Od trenutka kad je gladno i svrhovito prislonio usta na njezina, znala je da
nema povratka. Ta ju je spoznaja preplavila – možda čak i prestravila. Bila je
djevica i, iako je znala osnove (vidjela je više od jednog para kako vode ljubav pod
dekom u krcatoj, mračnoj svečanoj dvorani), također je znala da će boljeti. Ali
Robbie će njezinu nevinost uzeti u obzir. Bezuvjetno mu vjeruje.
Učinit će da joj bude dobro. I nadala se da će i njemu biti dobro. Očajnički
ga je željela zadovoljiti.
Budući da nije uspjela iskoristiti potencijalne učitelje na raspolaganju u
taboru, nije znala kako. Imala je samo nagon. Prepustila se požudi nimalo se ne
suzdržavajući i uzvratila mu poljubac svom strašću koju je probudio u njoj.
Dlanovima je prelazila preko njegovih ruku i ramena pa niz leđa na način o
kojemu je toliko puta sanjala. Režao je od njezina dodira, a mišići su mu se
napinjali pod vrhovima prstiju. Tijelo mu je nešto predivno. Čisto muževno
savršenstvo. Glatka koža zategnuta preko mišića tvrdih poput stijene, snažnih i
isklesanih. Na njemu nije postojao centimetar viška kože, samo brijeg za brijegom
savršeno iscrtanih mišića. Ruke su mu pulsirale od snage, trbuh mu je bio ravan,
a struk uzak. Bio je tako krut. Tako čvrst. I tako vreo. Vatren. A vatra ih je oboje
obuzela svojom vrelinom.
Osjetila je promjenu koja mu se dogodila kad ju je podigao i odnio prema
krevetu. Poljubac mu je postao grublji i pohotniji, ne ostavljajući mjesta
sumnjama u njegove namjere.
Velike ruke prekrivale su joj tijelo, grudi. A onda su njegova usta... njegova
su usta počela sisati i pomislila je da je umrla i otišla u raj. Sićušne igle užitka
probadale su je do nožnih prstiju i toplina joj se pojavila između nogu. Osjetila je
isti uzavreli nemir kao i prošli put točno prije nego što ju je dodirnuo prstima.
Očajnički je željela da to učini opet i izvila se dok su mu usta bila na
njezinim grudima podigavši bokove nježnim pritiskom.
Pustio je neki izmučen zvuk. Možda je bila psovka, ali previše se izgubila u
izmaglici užitka da bi primijetila.
Hladan zrak susreo joj se s golom kožom nogu kad joj je podigao haljinu.
Ustima joj je proždirao grudi, a njegova oštra brada urezivala je – označavala –
trag na njezinoj osjetljivoj koži.
Podigne joj glavu s grudi. Kad je uronio prst u nju, zajecala je. Vlažna koža
dojki ježila se na hladnom zraku.
– Bože, kako si dobra.
Trepne poluzaklopljenim očima. Ali onda ju je ponovno pomilovao i svaki
odgovor koji je možda imala izgubio se u valu osjećaja što ju je zapljusnuo.
Glas mu je bio napet i promukao. – Dovraga – bijesno zareži. – Ne mogu
još dugo čekati.
Ni ona nije mogla. Izvije mu se u ruci, zastenjavši kad ju je ponovno
pomilovao. I ponovno.
Onda mu je odjednom ruka nestala i držao ju je za bokove. Da je imala
ikakva pojma što namjerava učiniti, bila je sigurna da bi se pobunila. Čvrsto bi
stisnula bedra i odbila grešan poljubac. Bila bi iskreno šokirana i uvrijeđena
najmanje jednu minutu. Najmanje.
Zasigurno duže od dvije sekunde iznenadne ukočenosti koliko je izdržala
prije nego što se pretvorila u potpunu i pravu bludnicu pod njegovim ustima.
Njegovim veličanstvenim ustima. Tamo. Između njezinih nogu. Ljubio ju je.
Toplim, mekim usnama i jezikom. Da, jezikom. Svojim nevjerojatnim, vještim
jezikom od kojeg se izvijala i stenjala, a potom se naježila i vrisnula od čistog,
grešnog uzbuđenja. Obuzelo ju je u nizu uzavrelih valova preplavljujući joj tijelo
toplinom.
Kad je završila, pretvorila se u lokvu osjećaja, topla, meka i spremna. Otvori
oči dok se namještao u položaj iznad nje. Zgodno lice bilo je napeto i iscrtano
nečim nalik boli. Sitne kapljice znoja skupile su mu se na obrvama.
Pogleda dolje. Nekako je uspio odvezati hlače i gaće i njegova je muškost
čvrsto pulsirala između njih. Njegova velika muškost. Dio rumenila nestane joj iz
obraza.
– Ne želim te ozlijediti – reče kroz stisnute zube.
Podigne pogled prema njemu. – Znam.

Povjerenje u očima gotovo ga je omamilo. Robbie je želio zaslužiti to povjerenje,

ali ako se moglo suditi po veličini ukrućena spolovila koje mu je pulsiralo na
trbuhu, ozbiljno se prevarila. Po načinu na koji se trenutačno osjećao – kao da
mu je koža premala i da mu je cijelo tijelo na rubu eksplozije, da je jedina stvar
koju je želio učiniti kad mu je svršila u ustima bila uroniti u nju i pridružiti joj se
te da je najljepša stvar koju je vidio u prokletom životu – znao je da će, ako ne uđe
u nju istoga trena, učiniti nešto što nije nikada prije. Nikada. Čak ni kad je bio
mladić.
– Nisam siguran... – Nije mogao završiti rečenicu.
Uozbiljila se. – Nema obećanja, Robbie, znam to.
Namršti se. – Nisam to mislio. – Više nije važno je li to dobra zamisao ili
nije. – Samo te želim previše, a djevojkama prvi put zna biti bolan.
Slatki osmijeh iskrivi joj usta i nježno rumenilo ponovno joj navre u obraze.
Sramežljivo ga pogleda ispod trepavica, što ga je pogodilo negdje u području
rebara. Iznad rebara, zapravo. Možda malo više ulijevo.
– Onda možda trebamo nastaviti s ovim i stići do drugog puta.
A onda je učinila nešto čime je razgovor završio – kao i sve ostalo.
 Rukom je kliznula niz njegova prsa prstima ostavljajući trag preko napetih
mišića njegova trbuha i dotaknula ga. Uzela ga je u slatki, mali dlan, omotala
nježne prste oko njega i savršeno ga stisnula, zbog čega je duboko udahnuo dok
mu je užitak prolazio cijelom kralježnicom. Ispustio je izmučen zvuk škrgućući
zubima zbog navale osjećaja i gotovo neodoljive želje da se prepusti.
Ali nije. Tako mu Bog pomogao, nekako je uspio vlastito tijelo zadržati pod
kontrolom. Ali koliko dugo dok ga tako dira?
Predobro se sjećala pokreta koje ju je naučio. Sjećala se kako da ga stišće i
muze dugim, čvrstim pokretima od korijena do vrha.
Mora je natjerati da prestane.
Ne želi je natjerati da prestane.
Srce mu je tuklo. Mišići ruku gotovo su popucali boreći se da ostane
naslonjen nad njom dok ga je mučila slatkim milovanjem. Bilo je tako dobro da
je samo želio...
Osjetio je kako pulsira i znao je da ne može dopustiti da se to nastavi. Prvi
put nije vrijeme za iskušavanje granica njegove samokontrole. – Sad, mila – reče
zategnutim glasom. – Moram ući u tebe.
Pogledi im se sretnu. Maknula je ruku s njega i dopustila mu da se namjesti.
Razdvojio joj je noge dopustivši da se meka koža njezinih bedara nasloni na
njegova. Oboje su još bili napola odjeveni i njezina je haljina bila podignuta oko
struka. Ponovno je došao u napast da je podere.
Idući put, opsuje. Idući put neće žuriti i učinit će to polako i lako. Ali
trenutačno može razmišljati samo o tome kako želi biti u njoj.
Duboko je udahnula kad je debeo vrh dotaknuo svilenu kožu. Ili je možda
on pustio taj zvuk pošto se činilo da mu je cijelo tijelo pogodio grom nakon prvog
nevjerojatnog dodira. Iz petnih žila trudio se ne uroniti u nju. Samo je dopustio
da ga zapljusnu grčeviti valovi.
Pogledi im se sretnu i mogao je vidjeti mrvicu straha koji se došuljao iza
zadovoljne omamljenosti. Novi val nježnosti podigao mu se u prstima. Nagnuvši
se, poljubi je, nježno i sa svim osjećajima koji su navirali iz dubine njegove duše.
Iz mjesta za koje nije znao da postoji. Promrmlja nježne riječi u njezinu kožu.
Rekao joj je da će sve biti u redu. Rekao je da će se pobrinuti za nju. Rekao je da
mu vjeruje. Učinit će da joj bude dobro.
Čak i ako ga to prokleto ubije. To je rekao na gaelskom.
Polako je njihao bokovima uz nju, dopustivši joj da se navikne na osjećaj
između bedara, da debeli vrh golica i kruži dok se nije počela grčiti uz njega. Dok
ne postane meka i vlažna i ne počne duboko disati, a bokovi joj se počnu dizati
tražeći više.
Svaka sekunda predstavljala je iznimno mučenje. Nekako je pronašao snagu
da se suzdrži kad mu je svaki nagon u tijelu bučio želeći ući u tu usku svilenu
rukavicu.
Umjesto toga pretvorio je njihanje u nježan pritisak.
Uska. Oh, Bože, tako je uska. To mu je bila prva pomisao. Druga je pomisao
bila kako je topla i vlažna. Treća je bila da će mu glava eksplodirati koliko je
zaluđen užitkom. Da se nikad u životu nije osjećao tako dobro. Da leti bliže raju
svakim centimetrom, svakim uzdahom, svakom minutom dok su gledali jedno
drugo.
Samo je jednom zastao. Zurio je u velike, predivne zelene oči zaključane na
njegovima. Zadnji trag savjesti uspio se probiti i upitno je pogleda bez riječi.
Pronašao bi snagu da se makne ako to zatraži. Ali nije tražila.
– Molim te, Robbie – prošapće tiho.
Više nije oklijevao. Uzeo ju je snažnim pritiskom.
Moja. Spoznaja je bila divlja, iskonska i previše neodoljiva da bi je porekao.
Grom užitka prođe mu kralježnicom stegnuvši ga od glave do pete.
Bolni jecaj probio se kroz užitak poput oštra noža. Tješio ju je najbolje što
je znao obasipajući je nježnim poljupcima po licu i usnama i držeći se potpuno
mirnim – što je možda bila najteža stvar koju je učinio u životu – dok se šok ne
utiša.
Zurila je u njega pokušavajući suspregnuti suze.
– Žao mi je, mo ghrá – reče, poljupcima brišući vlažnost s njezinih očiju i
trepavicama. – Oduzeo bih ti bol kad bih mogao.
Njezin osmijeh u najmanju je ruku bio plašljiv. – Nije tako loše – reče
hrabro da je umalo prasnuo u smijeh.
 – Ne želim da ispadne da hvalim svoju vještinu vođenja ljubavi, ali
obećavam da će postati bolje.
– Uskoro? – zacvili visokim glasom.
Pomaknuo je svileni pramen zlatne kose koji joj se zapleo u trepavice. – Da
– reče promuklim glasom netom prije nego što je ustima prekrio njezina. Pružit
će joj užitak makar ga to ubilo.
Nikada prije nije morao zavesti ženu, ali sad jest. Poljupcima joj je vraćao
užitak u tijelo dugim, nježnim pokretima jezika i usta. Izazivao je, mamio i bez
riječi joj točno pokazivao kako će voditi ljubav s njom.
Polako je osjetio kako se opušta. Prstima više nije čvrsto držala plahte sa
strane, nego ih je nježno omotala oko njegovih ramena. A potom su ga počeli
stiskati. Isprva nježno, a onda sve postojanije. Volio je osjećaj ugodnih prstiju na
svojim rukama. Organska senzacija njenog užitka pojačavala je njegov.
Trudio se ne razmišljati koliko je dobro. Koliko je ona dobra. Kako ga je
njezino tijelo primilo poput uske, vrele rukavice. Ili kako će nevjerojatno biti kad
se bude mogao micati. Kad bude mogao ulaziti i izlaziti, snažno i duboko.
Ali prokleto mu je otežavala. Tijelo joj je bilo nježno, slatko i toplo. I
pozivalo ga je. Da, mogao je osjetiti kako se otvara za njega. Osjetiti kako se uski
stisak njezinih mišića počinje opuštati i vlažiti oko njega.
Kad je počela pritiskati bokove o njegove, znao je da se mora pomaknuti.
Isprva polako, a onda brže kad je počela reagirati podižući bokove ususret
njegovim ubodima. Poljubac se počeo raspadati kad su njihovi uzdasi i stenjanje
postali užurbaniji, kad mu je disanje postalo nepravilno i nevažno u usporedbi s
puno većom potrebom koja mu se nakupljala u bedrima.
Ali ne samo u njegovim bedrima. Ne, potreba za njom bila je prirodna.
Prožimala ga je, meso, kosti i dušu. Nije ostao nijedan dio njega kojeg je ostavila
netaknut. Želio ju je svime što ima – čak i stvarima koje nema.
Ubodi su mu se oduljili, produbili i ubrzali, oponašajući plitke i kratke
uzdahe iznenađenja svaki put kad bi im se tijela intimno spojila. Unatoč erotičnoj
slici koju je to činilo, nije mogao maknuti oči s njezina lica.
Bila je nešto najljepše što je vidio u životu. Obrazi su joj se zarumenjeli od
uzbuđenja, usne nježno razdvojile, a pogled smekšao od bolne nježnosti koja ih je
vezala zajedno na način koji nije mogao ni zamisliti. Na način za koji se nije
smatrao sposobnim.
Puno je puta prije imao dobar seks. Dovraga, čak i odličan seks. Ali nikada
nije imao savršen seks. A ovaj je bio upravo takav: savršen. Stvar je u načinu na
koji se pomicala s njim. U načinu na koji su se pomicali zajedno – kao jedno. Bio
je to senzualan ritam nimalo nalik ičemu drugome. Ali znao je da tu ima više od
toga. Nikad se nije osjećao tako povezanim sa ženom. Njezin užitak nikad nije bio
njegov. Mogao je osjetiti kako se diže u njoj, kako se toplina i osjećaji počinju
nakupljati i uvijati. Osjetiti kako se užitak podiže i točno znati kad će se
osloboditi.
Uronio je duboko u nju i ukočio se.
Razrogači oči od senzualnog šoka trenutak prije nego što su joj iz pluća
izletjeli tihi jecaji užitka i tijelo joj je počelo drhtati pod njim. A onda kroz njega
kad je njezin užitak postao njegov.
Prošaptane su ga riječi zapravo gurnule preko ruba. – Volim te.
Prsa su mu se stisnula, a potom raširila. Divljim režanjem kroz stisnute zube
zgrabio je meke obline njezine stražnjice držeći se duboko dok je kružio bokovima
mrveći svaki puls, svaki grč, svaki trzaj užitka koji ga je obuzimao u
zasljepljujućem nizu valova potpune senzacije.
Um mu se ispraznio. Da nije znao kako je to nemoguće, pomislio bi da se
minutu onesvijestio jer je eksplozija osjećaja koja ga je prožela bila toliko
intenzivna. Rika mu je u glavi bila tako glasna da se soba činila neprirodno
mirnom kad se napokon utišala – kad mu je iz tijela iscurila i posljednja kap
užitka.
Mogao je čuti samo teške zvukove otkucaja srca i nejednako usporavanje
disanja. Shvativši da se srušio na nju i da je vjerojatno gnječi, otkotrljao se na
stranu i primio je pod ruku. Naslonila mu je obraz na prsa sa sićušnim dlanom
pritisnutim točno iznad srca, dok je on svoj obraz naslonio na njezinu svilenu
glavu.
Nitko od njih nije govorio. Što se još moglo reći?
Nije bio ni siguran da zna što se, dovraga, dogodilo. Kataklizmično.
Događaj koji mijenja život. Veličanstven. Sve te riječi bile su preobične da bi se
opisalo iskustvo.
 Bilo je više nego što je zamišljao – a ono što je zamišljao bilo je poprilično
nevjerojatno. Nagonski je znao da će odnos između njih biti dobar – međusobna
privlačnost bila je previše nabijena od početka da ne bi bio – samo nije očekivao
ostatak. Osjećaje nježnosti koji su ga obuzeli. Osjećaje koji nisu došli iz njegova
međunožja. Bili su znatno dublji i puno moćniji. Dolazili su iz dijela za koji nije
bio siguran da više postoji.
Nije znao što to znači ni, još važnije, što će, dovraga, učiniti u vezi s time.

Dok je Rosalin bila djevojčica, nedugo nakon što su joj umrli roditelji, pošla je za
Cliffom i nekolicinom njegovih prijatelja u lov. Trčala je za njima kilometrima,
preko brda i kroz doline, brzo koliko su je nogice mogle nositi.
Kad ih je sustigla, bila je iscrpljena. Svaki ud, svaka kost, svaki mišić u tijelu
osjećao se kao da je napet i istegnut do točke pucanja. Cliff je bio bijesan što ih je
pratila i boljelo ju je tjednima, ali sve se isplatilo zbog osjećaja postignuća.
Taj je put bila najviše fizički iscrpljena u životu. Do sada. Ali kao i onda,
vrijedilo je. Svaka minuta.
Dobro, možda ne jedna određena minuta.
Dok je ležala na njegovim prsima pokušavajući pronaći energiju da udahne
– a kamoli da razmišlja – Rosalin se trzne prisjetivši se. Ta je minuta poprilično
boljela. Ali oštro probadanje brzo je iščeznulo – na sreću – i zamijenila ga je tupa
nelagoda i predivan osjećaj ispunjenosti. Opsjednutosti. Oduzetosti. Možda su to
primitivne riječi, ali to ih nije činilo manje značajnima ili važnima. Ono što su
upravo učinili vezalo ih je zajedno na način koji nije mogla ni zamisliti. Na način
koji se nije mogao poništiti.
Ako je prije mislila da ga voli, sad se u to uvjerila svakim milimetrom vrlo
nadraženog, iscrpljenog i bolnog bića. Nije se morala brinuti hoće li biti savršeno.
Bilo je savršeno.
Pripadala mu je ne zato što joj je oduzeo nevinost, nego zbog veze koju su
zajedno stvorili. Nikada neće zaboraviti pogled u njegovim očima dok je stajao
duboko u njoj i opustio se. Oštrina tog trenutka zauvijek joj se urezala u srce.
Čovjek koji ne mari za ženu ne gleda je tako – za koju duboko ne mari.
Ženu koju ne voli.
 Kruta maska na trenutak je pala i otkrila ranjiva muškarca ispod. Muškarca
koji želi voljeti, ali ne zna kako. Muškarca kojemu je toliko toga oduzeto da se
uvjerio kako mu to više i ne treba. Muškarca koji je treba iako to još ne shvaća.
Izgubljenoj u mislima i zanesenoj osjećajem euforije koji ju je obuzeo,
Rosalin je trebalo nekoliko minuta da shvati koliko je tiho. Koliko je on tih.
Peckanje nemira pokušalo se probiti kroz sreću, ali nije mu dopustila. Ništa
neće omesti ovaj trenutak. Vjerojatno je dirnut onime što se dogodilo kao i ona.
I vjerojatno jednako umoran.
S tom mišlju, Rosalin se priljubila bliže toplim golim prsima, dopustivši da
je jak muški miris obuzme, zatvorila oči i predala se iscrpljenosti.

Robbie je ležao budan u tami još dugo nakon što je Rosalin zaspala. Dio njega
želio je upiti svaku minutu koju ju je mogao držati u naručju. Drugom dijelu
trebalo je vremena da razmisli. Dopustio si je zaspati tek kad je odlučio što će
učiniti.
Nedugo prije zore oprezno se izvukao iz kreveta, obukao i pošao niz stubište
ostvariti svoj plan. Kad je završio, vratio se u sobu pričekati je da se probudi kako
bi joj mogao reći što je učinio.
 22. POGLAVLJE

R osalin je još spavala. Umjesto da se sklupčala uz njega, uzela je jedan od

jastuka i prigrlila ga uz prsa. Izgledala je slatko i zadovoljno poput djeteta
nježna i mirna izraza lica dok joj je mala šaka ležala pokraj usta crvenili poput
jagode, a valovita zlatno-plava kosa neuredno se prostirala iza nje. Robbie ju je
prošlu noć pokrio dok je spavala, ali znao je da je polugola koža ispod pokrivača
jednako baršunasta i meka poput bebine.
Ne mogavši se oduprijeti – i iskreno se osjećajući pomalo uznemirenim
zbog prokletog jastuka – skine čizme, cotun i majicu pa se uvuče natrag u krevet
pokraj nje. Oprezno joj izvukavši jastuk iz ruke, osjeti zadovoljno nadimanje prsa
kad je nestašno i nezadovoljno zacviljela i utonula mu u naručje uz spokojan
uzdah.
Bože, mogao bi se naviknuti na to. Tako je topla i meka i mirisala je po
ružama – dobro potrošenim ružama. Prsa su ga boljela od običnog užitka držeći
je u naručju. Godinama nije osjetio takav mir. Možda nikad nije.
Gladeći joj kosu, promatrao je blago dizanje i spuštanje njezinih grudi na
svojima koliko je dugo mogao – dok prve zrake sunca nisu obasjale blistave, zlatne
pramenove. Onda je znao da više ne može čekati.
Nježno je prodrma. – Rosalin.
Polako rastvori duge trepavice. Još omamljena od sna, podigne pogled
prema njemu. Zbunjenost se polako raščistila i širok osmijeh iskrivi joj senzualno
natekle usne. – Dobro jutro.
Zapeče ga u prsima. Izgledala je tako prokleto sretnom. Učinio bi gotovo
sve da tako i ostane. Ali bojao se da „gotovo sve“ možda neće biti dovoljno.
Djevojka je imala predobro opažanje. Prije nego što je stigao odgovoriti,
osmijeh joj nestane s lica. Malo mu se podigne na prsima. – Je li sve u redu?
– Moraš se vratiti u svoju sobu.
Duboko udahne i razrogači oči kao da su je njegove riječi na neki način
povrijedile. – Tjeraš me odavde?
 U njezinu glasu postojalo je nešto sitno i ranjivo zbog čega se namrštio.
Nenamjerno je pogodio osjetljivu točku. Već je prije otjerana, shvatio je. Ako se
moglo suditi po povrijeđenosti u njezinim očima, možda i poprilično mnogo
puta. Osim onoga što je sam mogao povezati, vrlo je malo znao o njezinu
djetinjstvu. Udomljena je kao mlada i poslana živjeti s grofom od Hereforda.
Clifford joj je jedini rod za kojeg je znao. Zbog njezina položaja i bogatstva,
poštovanja njezina skrbnika i bratova položaja, Robbie je pretpostavljao da joj je
život tekao lagano. Ali povlastice i naklonost očito nisu zamjenjivale obitelj.
Ne više od rata. Ali bio je to jedini način koji poznaje i jedini način na koji
može učiniti da smrti ljudi koje je volio nešto znače.
Jače je stisne. – Ne – reče, želeći otkloniti strahove što je prije moguće
poljupcem u glavu. – Ili samo privremeno. Skoro je jutro i trebaš se vratiti u svoj
krevet prije nego što te netko dođe provjeriti, osim ako ne želiš da cijeli dvorac
zna što smo radili.
Olakšanje joj se vidjelo na tijelu. Mogao je osjetiti opuštanje mišića dok joj
je palcem nježno milovao leđa.
Naslonila mu je obraz natrag na prsa. – Ne smeta mi.
– E pa, meni smeta. – Podigne joj bradu i pogleda je u oči. – Neću da te
kleveću ili vrijeđaju zbog toga što sam učinio.
– Zbog toga što smo mi učinili – ispravi ga. – Posljedice su mi u potpunosti
jasne, Robbie. Ne moraš me štititi od njih. Ne sramim se toga što smo učinili. Bez
obećanja, sjećaš se?
Stisne usta. Da, sjećao se. Ali to nije smanjilo frustraciju jer ih nije mogao
dati – ili umiriti krivnju jer joj je uzeo nevinost. Krivnju koja je iznenađujuće
znatno mučila čovjeka za kojeg se smatra da ne brine za čast. Kakva prokleta
zbrka!
Uvjeravao se da barem nije ugrozio primirje. Tehnički je održao riječ. Nije
ju prisilio. Iako je sumnjao da bi Clifford uvažio razliku. Ne bi ni on da su
zamijenili uloge.
Zašto ga je, dovraga, briga? Clifford ga je prije želio ubiti. Ako Clifford
održi svoju stranu dogovora, Robbie će održati svoju: Rosalin će biti vraćena
bratu neozlijeđena. Ništa se nije promijenilo. Ovim si je samo otežao rastanak.
 Odjednom joj se promijeni izraz lica. Sjedne, očima brzo preletjevši preko
hlača i odjeće koju je odložio na stolicu u žurbi da se uvuče natrag u krevet uz nju.
– Ustajao si.
To nije bilo pitanje, ali svejedno kimne. – Da.
Čekala je tiho ga promatrajući, ali znao je što želi pitati.
– Poslao sam Setona i Douglasa tvome bratu i zatražio objašnjenje.
S obzirom na različite interese, poslavši ih obojicu, nadao se da će dobiti
točan odgovor. To je također značilo da nijedan neće moći pretpostaviti što se
dogodilo i nekoliko ga dana neće osuđivati. Seton će pobjesnjeti. Zašto se toliko
bojao da će ga partner otkriti? Otkad je Setonovo mišljenje važno? Nikad se ni u
čemu nisu slagali. Ali možda je ovaj put opravdano.
Razrogači oči do poprilično uvredljivih razmjera. – Jesi?
Jedna mu se strana usta iskrivi. Pretpostavlja da je zaslužio njezino
zaprepaštenje. – Da, imat ćeš svojih nekoliko dana.
Gledala ga je kao da joj je upravo dao nebo na dlanu. – Učinio si to za mene?
Za nas? Znači li to?...
Robbie nije znao što to znači. Učinio je to dijelom zbog nje, a dijelom da si
olakša krivnju. Dovraga, ono što joj je jučer učinio može se smatrati dovoljnom
odmazdom.
Ali znao je što traži i nije joj namjeravao pružiti lažnu nadu.
Već je ležala na njemu, ali privuče je čvrsto i priljubi uza se. Pogledi im se
sretnu. – To znači da imamo nekoliko dana prije nego što se vrate, to je sve. Ali
nakon toga... – Znakovito je pogleda. – Moram obaviti svoj posao, Rosalin. Bez
obzira na to što to podrazumijevalo.
Rosalin kimne. – Razumijem.
Razumije li? Nije bio siguran. Previše toga ovisi o ovome. Dužnost mu je
uvijek najvažnija. I nema pojma kako uskladiti osjećaje prema njoj s odlučnošću
da postigne škotsku slobodu i kazni tirane. U njegovu životu ništa osim rata dugo
nije bilo važno. Još uvijek nije bio siguran da ima mjesta za nešto drugo. Kako bi
se Engleskinja – čak i puna razumijevanja prema njegovu cilju – uklopila u sve to?
– Ne znam mogu li ti dati ono što želiš.
Trepne i pogleda ga. – Ali stalo ti je do mene.
 Nije to namjeravao poreći. Ali osjećaji nisu ono što želi. Ona želi
budućnost.
– Radi li se onda o mome bratu? O tome što sam Engleskinja?
– Da. Ne. – Prošao je prstima kroz kosu. – Kriste, nije li to dovoljno?
– Ne mora biti. Ovo može upaliti, Robbie. Znam da može. Samo nam pruži
priliku.
Kad ga je tako pogledala, gotovo joj je i povjerovao. – Pokušat ću.
Veselo ga pogleda i on osjeti nešto toplo i veliko u grlu. Prsa su mu se toliko
napuhala da se osjećao kao da će eksplodirati. Toliko dugo nije osjetio ništa tako
da mu je trebao trenutak da shvati kako je to sreća. Sreća tako velika i moćna da
se činila gotovo zastrašujućom.
Mogao ju je samo poljubiti, za što je trebao samo malo podići ruke i povući
je više jer mu se već nalazila na prsima.
Zastenjao je od toplog, željnog okusa i osjećaja koji je izazivalo njezino tijelo
na njemu.
Da, sviđalo mu se. Poprilično mu se sviđalo.
Rukom joj klizne niz leđa i zastane na mekoj stražnjici. Držao ju je uza se
dopustivši joj da osjeti kako se ukrućuje i raste dok joj je jezikom prodirao dublje
i dublje u usta. Bila je poput najslađe ambrozije i nije se mogao zasititi.
Ali kad je zastenjala i počela se izvijati, morao se zaustaviti. – Kriste, mila,
nemamo vremena.
Zločesto se naceri, ali ono što ga je uplašilo bio je sjaj u njezinim očima. Sjaj
koji je bio previše grešan za djevojku koja je upravo izgubila nevinost. – Jesi li
siguran? – Još je uvijek ležala na njemu i opsovao je kad je mala lisica zavrtjela
kukovima uz njega izazivajući ga. – Nadala sam se da ćeš mi se iskupiti.
Pogleda je ispod oka. – Kako to misliš da ćeš mi se iskupiti?
Nemarno slegne ramenima. – Znaš, rekao si da će drugi put biti bolji od
prvoga.
Okrene je na leđa, popne se na nju i tako je brzo pritisne vlastitim tijelom
da je mogla samo zaprepašteno uzdahnuti.
– Kako si to učinio? – zahtijevala je napola u šoku, a napola zadivljena.
 Polako se osmjehne. – Vježba. – Njegove ratničke vještine bile su neobično
korisne. Zurio joj je u oči. – Kako to misliš bolji? Nisam siguran što si očekivala,
ali ono je bilo prokleto nevjerojatno.
Imala je dovoljno drskosti da izgleda iznenađeno. – Je li? Kako bih to
trebala znati kad nemam s čime usporediti? Ali ako ne želiš prihvatiti izazov, jasno
mi je.
Pokušala se izvući ispod njega, ali nije ju namjeravao pustiti. Nijedan Škot
koji drži do sebe ne bi ostavio takvu uvredu nekažnjenom.
Uhvativši je za zapešća, digne ih iznad njezine glave i nastavi joj ljubiti, lizati
i grickati vrat dok nije počela drhtati i ježiti se.
– Oh, prihvatit ću ga – promuklim glasom šapne joj na uho.
– Prihvatit ću ga drage volje. – Klizio je cijelom svojom dužinom gore-dolje
između njezinih nogu dok nije toliko drhtala i ježila se da se zapravo tresla. –
Možda ipak imamo vremena za lekciju.
– Dobro, ali nemoj da potraje predugo.
Njegov grešan pogled susretne se njezinim. – U tom se slučaju bojim da ćeš
biti razočarana.
Namjeravao ju je kazniti mučenjem držeći je u iščekivanju. Tek kad joj je u
očima vidio da se zabavlja, shvatio je da ga je nasamarila. Ali u tom je trenutku već
palcem kružio oko vrlo ružičaste i napete bradavice, ona je opet uspuhano i kratko
uzdisala i više ga nije bilo briga.

Rosalin je bila blizu. Osjećaj dok je tako velik bio duboko u njoj – ispunjavajući
je – dok ga je jahala poput pastuha nije bio nalik ičemu što je ikada zamišljala. Bilo
je divlje, oslobađajuće i pomisao da ima kontrolu nad tako moćnim ratnikom
ispod sebe bila je neobično osnažujuća.
Držao ju je za bokove vodeći je dok je jahala gore-dolje na njegovoj debeloj,
krutoj batini, primajući ga duboko i snažno, pronalazeći savršen ritam za vlastito
zadovoljstvo.
Počela je polako, beživotno sporo, jer je željela uživati u svakom osjećaju,
svakom debelom centimetru njegova tijela koje je raslo i ispunjavalo njezino. Ali
onda je ubrzala dok ga nije bezumno jahala.
 Kad je ritam dosegnuo krajnju granicu, izvila je leđa i vrisnula kad joj je
tijelo počelo letjeti. Tresla se i svršavala, ponavljajući njegovo ime tiho cvileći dok
se oslobađao val topline.
Mislila je da osjećaj ne može biti slađi, ali trebala je znati bolje. Ruke koje su
je držale za bokove naglo su je spustile na njega. Držao ju je tamo trljajući je o sebe
dok je ponovno svršavala. Ovaj je put bilo dublje i još moćnije. – Da, oh, Bože,
Robbie! – Izgubila je glavu od strasti potrošena užitkom koji ju je obuzimao.
I on jednako tako. Mogla je osjetiti kako se napinje ispod nje dok se veliko
tijelo borilo za samokontrolu. – To je to, mo ghrá. Kriste, mogu osjetiti kako me
stišćeš...
Zastane i napne se točno prije nego što je zarežao i sav užitak izleti duboko
u nju u vrelim, pulsirajućim grčevima.
Srušila se na njega golim, vrelim i blago vlažnim prstima u sirupastu hrpu
bez kostiju. Ne bi mogla pronaći snage ustati čak ni da je sam Hanibal pred
vratima. Osmjehne se pomislivši kako bi se Robbieju svidjela analogija.
Ležala je posve iscrpljena, uživajući u jednostavnom zadovoljstvu teškog
podizanja i spuštanja njegovih prsa pod obrazom.
Posljednja dva dana bila su među najsretnijim u njezinu životu, ali ovaj joj
je bio najdraži od svih. To je ono što će zauvijek pamtiti, sklupčana na njemu,
svakoga centimetra tijela umorna i zadovoljena od vođenja ljubavi, s njegovom
čeličnom rukom omotanom oko nje kao da je nikada neće pustiti, dok je snažno
udaranje njegova srca poput bubnja odzvanjalo kroz nju. Osjećala se
zadovoljnom, potpuno povezanom s njim.
– I? – Dubok, moćan glas krio je trunku očekivanja i nečega drugog što je
cijenila: podbadanja.
Uozbiljila se i zauzela miran stav pa uspjela pronaći snagu da podigne lice i
pogleda ga u oči. – Prevarila sam se. Bilo je moguće. – Kad ju je preokrenuo u svoje
krilo i rekao što može učiniti, nije bila tako sigurna.
– I?
Kimne kao da razmišlja. – Da, definitivno bolje.
Podigne obrvu izazivajući njezinu procjenu. Želudac joj se okrene. Bože,
tako je zgodan. Izgledao je u potpunosti kao razbojnik kose razbarušene ležanjem,
prodornih plavih očiju, tamne bradice i s modricom na desnom obrazu
zarađenom u nekom okršaju kad je jučer otišao. Bila je tamo i mala posjekotina i
pretpostavljala je da je također primio udarac u još uvijek ozlijeđena rebra, ali
odbijao je dopustiti joj da zanovijeta oko toga. Tvrdoglava zvijer.
Nije joj puno pričao o tome što je radio posljednja dva dana dok su bili u
dvorcu. Svaki je dan odlazio, pretpostavljala je u izvidnicu i učiniti što god je činio
kako bi ojačao kraljevu vlast na granicama. Popodne je s ljudima vježbao u
dvorištu. Dolazio joj je samo noću.
Hinila je da dvoji. – Koliko je to sad puta? Tri? Četiri? – Pet.
Pogleda je ispod oka, ali uočila je sjaj zabave u njegovu pogledu. – Ovisi kako
želiš gledati. Po mojem zadnjem brojenju, osam.
Rosalin nije mogla spriječiti toplinu koja joj je navirala u obraze. Bitanga!
Brojio je koliko je puta svršila!
Zagunđala je i napućila usne. – Ah, da, možda će dok dođemo do deset biti,
kako si to rekao... ugodno?
– Spektakularno, balavice. – Zaigrano je potapša po leđima. – Činiš čuda
muškom samopouzdanju.
Usta joj se izvrnu kako bi zadržala osmijeh. – Nisam bila svjesna da ti na
tom području treba poboljšanje. Koliko mogu vidjeti s prozora dok vježbaš,
dovoljno podižeš samopouzdanje vani.
Namrštio se dok nije shvatio o čemu govori, a potom mu širok osmijeh
iskrivi usta.
Dječačko cerekanje pogodilo ju je ravno u srce. Ako joj je ikad trebao dokaz
koliko mu je važna, vidio se točno u tome. Na trenutak je gotovo mogla vidjeti
kakav bi bio da mu rat nije ukrao sve. Sretan, opušten, zafrkant.
– Ljubomorna si – reče, pogledavši je previše zadovoljan sobom.
– Nemoj biti smiješan.
Pokušala je podiči nos visoko u zrak, ali uhvatio ju je za bradu. Zabava mu
je nestala s lica. – Nemaš razloga biti, Rosalin.
Iskreno, obraćao je vrlo malo pozornosti na jato žena koje su pronalazile
svakojake dužnosti u dvorištu kad god bi ozloglašeni Robbie Boyd vježbao s
ljudima. Ali još joj je bilo teško dok su ostale žene bile vani, a ona ga je opet
promatrala s prozora. Pripadao joj je samo noću.
– Znam – reče. – Ali možeš li me kriviti? One te mogu gledati dok sam ja...
– Slegne ramenima. – Osjećam se kao da sam opet u Kildrummyju.
Mogla je vidjeti da mu se usporedba ne sviđa. – Pokušavam te zaštititi.
Sigurnije je da si ovdje dok ne mogu biti s tobom.
– Upravo je to Cliff govorio.
Ta mu se usporedba definitivno nije svidjela.
Ali, iznenadio ju je odgovorom. Zapravo, zaprepastio toliko da je ostala bez
riječi. – Vjerojatno je bio u pravu. Nisi imala što raditi u Škotskoj u to vrijeme.
Što je uopće mislio dopustivši ti da dođeš?
Pakao se sigurno smrznuo: Robbie Boyd složio se s lordom Robertom
Cliffordom. Bio bi to razlog za slavlje da tema nije bila njezino zaključavanje u
tornju. Zurio je u nju očito čekajući odgovor. Napući usne. – Nije mi baš
dopustio da ga posjetim.
Na izrazito uznemirujući način, znao je ostati zastrašujuće bezizražajan, a
ipak prenositi osjećaj opasnosti. – Kako to misliš?
– Mom čuvaru, grofu od Hereforda, kralj je zapovjedio da dođe u Škotsku,
a ja sam ga nagovorila da me povede.
– U žarište rata? – zarežao je, više ne tako bezizražajna lica.
– Rat je u to vrijeme bio gotov ako se sjećaš. Ili se barem mislilo da je gotov.
Bruceovi su ljudi bili raspršeni. Sam Bruce napustio je Škotsku.
– Da, čini mi se da se sjećam tog razdoblja – reče ravnodušno.
Posramljeno zagrize usnu. Naravno da se sjeća. – Išla je i grofica i još
nekoliko djevojaka, nisam vidjela razloga da im se ne pridružim. Nisam vidjela
Cliffa gotovo dvije godine i jako mi je nedostajao. Znala sam da će me čuvati... Baš
kao što znam da ćeš me ti čuvati.
Gledao ju je i znala je da razmišlja o onome što se dogodilo – ili zamalo
dogodilo – one noći u kampu s Uilleamom. I o svojoj sestri, bez sumnje. – Ne
uvijek. – Glas mu je zvučao neobično promuklo.
– Ne, ne uvijek. Ali nitko nije uvijek siguran. Čak ni kad je zaključan u
tornju – dometne i usta joj se iskrive u osmijeh. – A tako se ne živi.
 Minutu ništa nije govorio, a potom promijeni temu. – Koliko si imala
godina kad su ti roditelji umrli?
Podigne bradu na njegova široka prsa i pogleda ga. Pitanje se činilo
bezopasnim, ali stekla je dojam da je sve osim toga. – Imala sam četiri kad mi je
otac umro. Moja ga je majka otpratila u grob prije kraja godine.
Izgledao je iznenađeno i zabrinuto. – Nisam znao da si bila tako mlada.
Ostali ste samo ti i tvoj brat?
Kimne. – Bilo je još beba, ali sve osim jedne umrle su u maternici ili kao
novorođenčad. Imala sam brata koji je bio godinu stariji od mene, ali umro je
otprilike godinu prije mog oca. Svaka smrt otkinula je komadić srca moje majke i
mislim da je izgubila volju za životom nakon što je otac umro.
Osmjehne se. – Nedostajala mi je... ili možda njezina pojava... jako dugo.
Ali iskreno, Cliff mi je više bio poput majke. Majka, otac i brat u jednom. Pratila
sam ga posvuda; nemam pojma kako je to izdržao.
– Ali bili ste razdvojeni?
Rosalin kimne i lice joj se smrkne prisjetivši se. – Morali su me odvući iz
njegovih ruku dok sam plakala i vrištala kad su me poslali živjeti s grofom. Nisam
razumjela zašto ne mogu biti s Cliffom dok je bio štitonoša. Bila sam premlada da
bih razumjela prava starateljstva i braka. Ali de Bohuni su bili dobri prema meni
i Cliff bi me posjećivao ili poslao po mene kad je mogao.
Odsutno je vrtio pramen kose oko prsta. – Ali bila si usamljena.
Namršti se, mrvicu zapanjena opažanjem. Slegne ramenima. – Možda malo.
Više kad bih se vratila iz posjeta, posebice kad je oženio Maud i dobio djecu. Ali s
Cliffom na sjeveru i sa mnom u Londonu, prošlo je dosta vremena otkad sam ih
vidjela. Bilo mi je dopušteno putovati samo zbog vjenč...
Zastane osjetivši kako mu se mišići napinju i zubima zagrize usnu
proklinjući nemarni podsjetnik.
– Zbog tvoga vjenčanja? – završi iznenađujuće smireno.
Ona kimne i pozorno ga pogleda u oči. – Mislila sam što sam rekla, Robbie.
Neću se udati za njega. Bez obzira na to što se dogodilo.
Promatrali su se. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u protekla dva dana
da je spomenula nesigurnost njihove budućnosti – i imaju li je uopće. Prešutnim
dogovorom izbjegavali su svaki razgovor o tome što bi se moglo dogoditi kad se
Crni Douglas i sir Alex vrate. Činilo se da nijedno ne želi uznemiriti krhki mir
koji su stvorili oko sebe razgovorom o osveti, primirjima, njezinu bratu ili ratu.
Želi li budućnost s njom? Na bezbroj joj je načina nježnošću i obzirnošću
pokazao da je voli. Ali nikad zapravo nije izgovorio riječi niti je spomenuo brak,
čega je bila bolno svjesna.
Kakve god namjere imao, Rosalin nije željela navaljivati. Znala je da mu
mora dati vremena. Možda još ne zna što želi. Ono što je pokušavala proteklih
nekoliko dana jest pokazati mu koliko divno može biti, pružati mu ljubav i
pomoći mu da shvati što je sve propuštao. Da u životu postoji nešto više od rata.
Da još uvijek može obavljati dužnost, boriti se za škotsku neovisnost i usto biti
sretan. I da ona može biti dio toga.
Bio je više od nasilnog ratnog stroja usmjerenog na odmazdu koji napada
bez razmišljanja. Predah koji joj je dao dokazao je da muškarac kojeg pamti još
uvijek postoji. Ali bila je bolno svjesna da je predah samo privremen. Muškarci se
mogu vratiti u bilo kojem trenutku.
Hoće li je poslati natrag ili je voli dovoljno da se bori kako bi je zadržao iako
je Engleskinja i sestra Roberta Clifforda? Njezin najveći strah bio je da nikad neće
moći spojiti to dvoje. Još gore, da je možda ne drži u tornju samo kako bi je
zaštitio, nego jer je se srami. Da veza s Engleskinjom nekako umanjuje njegov
ugled borca za slobodu koji prezire sve englesko.
Pokušala je zanemariti ubod razočaranja kad nije odgovorio na njezin zavjet
da se neće udati za sir Henryja. Umjesto toga počne silaziti s kreveta. – Moram se
vratiti u svoju sobu. – Nakon prve noći, on je dolazio k njoj.
– Već? – upita, pokušavajući osmijehom sakriti razočaranje.
Svejedno ju je pročitao. – Odlazim u zoru. Usto, ne želim dati milostivoj
Joanni razlog da posumnja kako ne uživam u lijepom krevetu u sobi njezine
svekrve.
Rosalin je pretpostavila da je prekasno za to. Pretpostavila je da milostiva
Joanna točno zna u čijem krevetu uživa.
U tišini ga je gledala kako se oblači poželjevši da im svjetovi nisu toliko
razdvojeni. Onaj koji je dijelio ovdje s njom i onaj koji je dijelio vani sa svima
drugima, za koji je morao oblačiti oklop i nositi mačeve. Očima preleti s modrica
na rebrima do one na njegovu licu. – Nadam se da se nećeš vratiti s još ogrebotina.
Podigne jedan kut usta. – Ne danas, osim ako ih ne zaradim od
poljodjelskih alata.
Upitno ga pogleda.
Naceri se. – Jedna od dužnosti prema kralju jest slušati sporove između ljudi
kad on ne može, što znači da me čeka dugo jutro slušanja gomile svađa između
susjeda na selu.
– Vražji Namjesnik donosi pravdu?
Činilo se da ga njezina nevjerica više zabavlja nego vrijeđa. – Da, to je samo
jedna od mojih dužnosti... vrlo mala. Ugled mi nije u opasnosti.
Sjela je na krevet i promatrala ga, shvativši da mu je pogled pao na njezinu
vrlo tanku potkošulju. Iako se činilo kao da u tijelu ne posjeduje ni trunku srama
(doduše, s dobrim razlogom) i iako je došao u krevet potpuno gol (na što se baš i
nije bunila), osjetivši da se srami, nije ju nagovarao da skine potkošulju. Ali ako se
moglo suditi po napaljenom zurenju u jedva prekrivene grudi, pretpostavila je da
mu je ponestalo strpljenja.
– Jesi li čula za pravni pojam quid pro quo?
Prevela si je s latinskog u glavi: usluga za uslugu. Nos joj se namršti. – Nisam.
Naceri se. Da je nisu toliko uzbudile njegove iduće riječi, možda bi
primijetila koliko pokvareno. – Bi li poslije voljela poći u kratku šetnju?
Praktički je skočila s kreveta. – Doista?
Osmijeh se raširi njegovim licem. – Budi spremna oko tri.
Uzbuđeno kinine. – Hoću.
Krene prema vratima, ali okrene se u zadnjem trenutku. – I, Rosalin. –
Pogleda ga u oči. – Nemoj obući ništa s previše vezica.
Ostavio ju je da razmišlja o tome ostatak dana.

Rosalin se ljutito okrene prema njemu gorućeg pogleda i ruku na bokovima. –

Trebao bi se sramiti, Roberte Boyde. Prevario si me i doveo ovamo pod lažnim
izgovorom.
 Robbie je pokušao ne smijati se, ali izgledala je tako slatko i uvrijeđeno da
nije bilo lako. Pokaže prema dolini ispod njih. – Obećao sam ti kratku šetnju i
predivan pogled. Nisam li ti dao oboje?
Kad bi mogla ubijati pogledom, sad bi bio mrtav. – Veličanstveno je. Ali
dobro znaš da nije u pitanju pogled. Problem je isplata koju tražiš zauzvrat.
Odmahne glavom negodujući. – Ne bih rabio pojam isplata; zvuči previše...
– Podlo? Snažno? Bezobzirno?
Naceri se. – Htio sam reći formalno. Više mi se sviđa quid pro quo. Ja. ti
dam malo ovoga, a ti mi daš malo onoga. Svi su sretni.
– Teško bih rekla da je skidanje do gola usred dana vani, gdje može naići
bilo tko, ‘malo onoga’.
– Na vrhu brda si okružena drvećem i kilometrima nema nikoga. – Malo
pretjerivanje, ali čuo bi svakoga tko bi im se pokušao prikrasti. – Mislio sam da će
biti zabavno.
– Zabavno? – poviče gotovo pršteći od bijesa. – Misliš zabavno za tebe.
Morao se naceriti. Prokleto je u pravu da bi bilo zabavno za njega. Ukrutio
se od same pomisli na svu tu golu kožu pred njegovim očima na suncu. Slegne
ramenima kao da nema veze. – U redu je. Mislio sam da si više avanturističkog
duha, ali ako se previše sramiš onoga što namjeravaš sakriti ispod te haljine,
možemo se vratiti u dvorac.
Da, i ležao bi mrtav s dva vrlo zelena noža u prsima. – Ti si strašan čovjek
koji u potpunosti zaslužuje svoj nemilosrdan ugled.
Još se više naceri. Kad se radi o njoj goloj, vjerojatno je u pravu. Čekao je s
iznenađujućim strpljenjem, iako je samo želio poderati odjeću s nje i okusiti svaki
centimetar njezine gole kože. Bio je nagrađen. Trenutak poslije bijesno je počela
odvezivati haljinu. Ispod daha ga je nazivala svakakvim imenima, ali nije ga bilo
briga. Puls mu je stao i dah mu se zaglavio u plućima dok su joj komadi odjeće
padali pod noge.
Bio je zadivljen.
Bio je ushićen.
Bio je...
 Dovraga, bio je u nevolji. Proteklih nekoliko dana činilo se kao san. Osjetio
je kako je uhvaćen u čarobnu mrežu koju je isplela oko njega i nije znao kako će
izaći. Nije znao želi li izaći. Iako je znao da ne treba poticati njezinu maštariju o
zajedničkoj budućnosti, kao Ikar od sunca, nije imao snage kloniti se topline
njezinih očiju. I vrućine. Toga se zasigurno nije mogao kloniti.
Zaustavi se kad je posegnuo za njezinom haljinom. Pogledi im se sretnu.
Bijes za koji je računao da će je natjerati zaboraviti sram nestao je. Gledala ga je
nesigurno. Ali otišao je predaleko – i bio je previše napaljen – da bi je sažalijevao.
– Skini je, draga. Želim vidjeti svaki centimetar tvojega tijela. – Glas mu je
zvučao promuklo, mračno i puno senzualnog obećanja.
– A što ćeš ti?
Oklijevala je, ali kako je njegova golotinja bila u skladu s planom, dopustio
joj je da se izvuče. Prvo je maknuo oružje, potom kožnati oklop i čizme te,
naposljetku, majicu i gaće. Kao i uvijek, bio je svjestan očiju na sebi dok se skidao,
od čega se samo više napalio. Kad je gol stao pred nju, kurac mu je bio tako krut
da mu je praktički bušio rupu u rebrima.
Možda je bila djevica prije nekoliko dana, ali toplina u pogledu dok su joj
oči lutale po njegovu golu tijelu bila je sve, samo ne nevina. Kad je došla do njegove
muškosti i stala te nesvjesno polizala donju usnu, morao je stisnuti zube protiv
naleta požude koji je pulsirao kroz njega.
Bojao se da će je slijediti uokolo kao željno štene jednim pokretom vitkog,
bijelog prsta ako ikada shvati kakvu moć ima nad njim.
– Je li ovako bolje? – izazivao je.
Opet je pogledom preletjela preko njega, kapaka teških od uzbuđenja za
kojim je počeo žudjeti. Kratko kimne i duboko udahne, podigne lanenu
potkošulju preko glave i pusti je da padne na hrpu pod nogama.
On uzdahne i očima polako pređe preko ugodnih ženskih oblina vitke
ljepotice pred sobom. Kriste, još je ljepša nego što je zamišljao na temelju pogleda
koje je uspio uhvatiti dok su bili jedno uz drugo. Noge su joj bile duge, struk uzak,
grudi čvrste i savršeno okrugle. A koža... Bila je nevjerojatna. Glatka i
besprijekorna kao svježe vrhnje. Sjećao se mekoće kao bebine, baršunastog
osjećaja, i kad se usudio stražnjom stranom prsta preći joj preko dojke, zastenjao
je.
 Shvativši da su joj obrazi rumeni i da je spustila oči prema tlu, uhvati je za
bradu i podigne kako bi ga pogledala. – Savršena si, mo ghrá. Nemaš razloga
sramiti se.
Ali sramila se. I bila je uplašena poput ždrebice prije oluje. To nije loša
usporedba, s obzirom na ono što je čeka.
– Vodi ljubav sa mnom, Robbie – prošapće.
Bila je to najslađa molba koju je čuo i zasigurno nije imao namjeru odbiti je.
– Da, milostiva. Namjeravam. – Jednim vještim pokretom podigne je u naručje,
uhvativši je poput djeteta. Osjećaj izazvan dodirom njezine gole kože na njegovoj
nije ostavljao mjesta sumnji u njezinu ženstvenost.
Iznenađeno se nasmije i pogleda ga s toliko emocija u očima da su ga
zaboljela prsa. Sagne se i podigne ogrtač koji je nosila na ramenima pa je odnese
do velikog drveta.
Rukama ga je obuhvatila oko vrata. – Ozlijedit ćeš rebra noseći me tako.
– Rebra su mi dobro. I ako dođe dan da ne mogu nositi tako mršavu
djevojku kao što si ti, zauvijek ću se odreći titule na Igrama.
Naceri se. – Pretpostavljam da ta tvoja titula nosi određene povlastice...
osim onih očitih.
Nije imao pojma o čemu govori. Upitno podigne obrve.
Preokrene očima i odmahne glavom. – Više nećeš dobivati komplimente od
mene. Sigurna sam da si potpuno svjestan kako djevojke gledaju tvoje dojmljivo
tijelo.
Zločesto se naceri. – Oh, to.
– Da, to, nesretniče. – Zamahne prema njemu, ali kako ju je u tom trenutku
odlučio spustiti na ogrtač koji je raširio na lišću, promaši.
Naceri se pogledavši je. – Udaraš kao djevojka.
– Ja jesam djevojka, ako nisi primijetio.
Sporo je i uzbuđeno odmjeri od glave do pete. – Oh, primijetio sam.
Klekne na jedno koljeno i nagne se nad nju. Izgledala je tako divno da je
ostao bez daha. Gola, na lišću, kose neuredno razbarušene iza sebe, izgledala je kao
šumska nimfa u nekom erotskom snu. Osim što to nije bio san. To je bila
stvarnost.
Trenutak zaigranosti je nestao. – Postoji samo jedna djevojka do čijeg mi je
mišljenja stalo – reče iskreno, prinijevši joj ruku svojim usnama.
Osmjehne se nakon što ju je viteška gesta očito iznenadila kao i njega.
Potom ju je poljubio. Nježno. Meko. Oslobodio je ne samo strast nego i
moćne osjećaje koji su joj davali puno više snage.
Štovao joj je tijelo ustima i jezikom ne ostavljajući ni centimetar koji si nije
prisvojio. Koža joj je bila poput najslađeg vrhnja i upijao ju je kao muškarac koji
umire od žeđi. Kao muškarac koji umire. To je bila ambrozija za njegovu dušu.
Gozbio se njome uronivši lice između baršunastih bedara i uživajući u
njezinoj kremastoj mekoći. Lizao je i trljao, lickao i sisao dok joj se predivne grudi
nisu izvile na suncu i bedra joj se počela stezati oko njegova vrata. Držao ju je u
ustima dok je svršavala vrišteći njegovo ime.
Kad je uspjela otvoriti oči, pokvareno se naceri. – Rekao sam ti da će biti
zabavno.
Uputila mu je pogled kao da je nepopravljiv dječak od otprilike pet godina.
Ali onda se pojavio izrazito grešan sjaj. – Sigurno će biti. – Oči im se sretnu. –
Trebala bih te upozoriti da i ja mogu biti poprilično nemilosrdna.
Osmjehne se, iskreno zainteresiran. – Možeš?
Rosalin kimne i polako mekim vrhovima prstiju počne prelaziti preko
čvrstih mišića njegova trbuha, zapešćem mu prolazeći opasno blizu vrha kurca.
Izazivala ga je i to mu se nije sviđalo. To jest, sviđalo mu se previše.
Gurnula ga je na leđa nježnim pokretom pa se popela i sjela na njega. Isprva
je mislio da će se opet nabiti na njega, ali umjesto toga počela mu je iscrtavati put
na prsima nježnim kratkim poljupcima. Niz prsa i preko istih skupina mišića koje
je maloprije golicala.
Želudac mu se okrene. Namjerava li...
– Sjećaš li se što si mi rekao prve noći u taboru?
Opsuje. Srce mu počne udarati od nečega sličnog strahu. – Ne.
 Pogled kojim ga je prostrijelila, usta bolno blizu kurca, nazivao ga je
lažovom. – Rekao si mi da ti mogu popušiti... – Zarumeni se ne mogavši izgovoriti
riječ.
Oh, Kriste. Svaki mišić u tijelu poskočio mu je. Dovraga, koža mu je
poskočila – ili je on iskočio iz nje. Morao se boriti kako bi se suzdržao od toga da
je zgrabi. Uspio je samo zarežati.
– Mislim da i hoću – prošapće.
A onda ga je poljubila. Pomaknula je meke, ružičaste usne preko velikog,
debelog glavića i polako spustila usta.
Tada je doista iskočio iz kože. Svaki mililitar krvi kolao mu je tijelom.
Nikada u životu nije bio toliko napaljen. Ne bi se pomaknuo da se cijela engleska
vojska penje na to brdo.
Molio je za snagu. Ali Bog mu je nije davao. A ona je bila nemilosrdna kako
je i obećala. Pao je na jebena koljena pred njom.
– Pokaži mi – prošapće držeći ga u ruci.
I jest. Podigao joj je glavu iznad sebe i rekao joj kako da ga miluje. Kako da
ga umiva jezikom, prima ga duboko u grlo i stišće dužinu koja joj nije stala u ruku.
Gledao je kako ga prima u topla, vlažna usta, kako se te predivne ružičaste usne
rastežu oko njega dok nije osjetio kako mu prvi puls prolazi tijelom. A onda ju je
uzeo, vodeći ljubav s njom pod drvećem kao da želi da taj dan potraje zauvijek.
 23. POGLAVLJE

Z auvijek je završilo prokleto prebrzo. Kad su se u sumrak vratili u dvorac,

Robbieja je jedan od stražara obavijestio da ga Seton i Douglas čekaju u
dvorani.
Vjerojatno je trebao poslati Rosalin gore, ali trčala je ispred njega tako
uzbuđeno da nije imao srca spriječiti je.
Bio je samo korak ili dva iza nje kad je uletjela u dvoranu i pojurila prema
Setonu. – Je li bilo kako sam rekla, sir Alexe? Je li moj brat objasnio da nije imao
ništa s napadom u šumi?
Robbie je već znao odgovor. Jedan pogled na Douglasovu smrknutu pojavu
rekao mu je sve.
– Da, milostiva – Seton odgovori. – Bilo je kao što ste rekli. – Okrene se
prema Robbieju. – Lord Clifford nije znao ništa o de Spenserovim planovima da
napadne kamp. Zapravo, bio je bijesan. Prije nego što smo stigli, sir Henry je
ukoren te mu je naređeno da se vrati u Englesku i – pogleda natrag prema Rosalin
– zaruke su raskinute.
Rosalin ga prostrijeli vrlo zadovoljnim pogledom koji je značio „rekla sam
ti“.
Seton se namršti, naizmjence pogledavajući Rosalin i Robbieja. Robbie
opsuje u sebi; partner mu je imao predobro prokleto opažanje. Osobina korisna
na zadacima, ali trenutačno baš i ne. Robbie se okrene prema Douglasu. – Jeste li
sigurni?
– Što se tiče Clifforda? Nikad. Ne vjerujem kopiletu. – Neugodno
pogledom poleti prema Rosalin i stisne usta toliko da se činilo da je jedva
izgovorio iduće riječi. – Ali činio se iskrenim.
Zabrinut je za sestru. Želi je natrag. Rekao mi je da te podsjetim na obećanje.
Robbie stisne čeljust. Nije to shvatio dok ga Seton opet nije pogledao ispod
oka.
 Na sreću, Joanna Douglas, koja je to popodne bila u posjetu obitelji (jedan
od razloga zašto se odlučio iskrasti s Rosalin), odabrala je taj trenutak da uđe u
dvoranu.
– Vratili ste se! – Potrči u muževo otvoreno naručje. Zavrtio ju je (pazeći
na zaobljeni trbuh), poljubio i osmjehnuo se. Rosalin je iznenađeno razrogačila
oči na ovo posljednje.
– Jesam li ti nedostajao, mo ghrá? – Douglas upita.
Joanna se nasmije. – Možda malo. Kako vam je bilo na putovanju u Peebles?
Douglas se namršti i ponovno smrkne. – Nije bilo dobro. Seton je upravo
izvještavao Boyda i...
– Milostivu Rosalin – Joanna se ubaci pomogavši mu i uputivši Rosalin
smiješak isprike za muževu nepristojnost.
Ali Rosalin je bila toliko sretna da očito nije ni primijetila.
– Ima još dobrih vijesti – Seton reče, ozbiljno pogledavši Boyda. – Clifford
će imati srebro do kraja tjedna. – Skrene pogled na Rosalin. – Uskoro ćete kući,
milostiva.
Robbie se nadao da je jedini koji je primijetio očajanje što joj je otjeralo
uzbuđeni sjaj iz očiju. – To su uistinu dobre vijesti. – Uspjela se osmjehnuti, ali
Robbie je znao da se bori ne pogledati ga.
Bilo mu je drago što nije jer nije imao odgovor na neizgovoreno pitanje u
njezinim očima.
Nakon što je milostiva Joanna otišla pobrinuti se za večeru, Rosalin se
ispričala kako bi se vratila u odaje. Robbie je želio poći za njom, ali trebalo mu je
vremena da razmisli. Gledao je kako odlazi iz sobe, ali kad se okrenuo, ugledao je
Setona kako ga promatra. Kako ga promatra mirnije i ozbiljnije što je večer
odmicala.
Robbie je to pokušao zanemariti, ali znao je da će prije ili poslije morati
skupo platiti.
Morao je platiti prije. Večera je jedva počela kad je Seton stjerao Robbieja u
kut na putu natrag nakon što se olakšao od Douglasova piva. Otišao je van
umjesto u kupaonicu na trećem katu – tu je odluku sada požalio.
 Više smeten vlastitim mislima nego što je shvaćao, na slabom svjetlu koje su
pružale baklje, Robbie je mislio da je čovjek koji je zakoračio ispred njega jedan
od čuvara u ophodnji. Međutim, kad ga je nabio na kameni zid dvorca s
podlakticom na vratu, shvatio je vlastitu pogrešku.
– Reci mi da nisi učinio ono što mislim da jesi. – Seton ga jače pritisne
rukom da to naglasi. – Reci mi.
Seton je stisnuo usta životinjski režeći i prikovao Robbieja krvožednim
bijesom u očima. Robbie ga je vidio ljutitog više puta nego što je mogao nabrojiti
– dovraga, za pola od toga bio je namjerno odgovoran – ali nikada ovako. To bi
objasnilo Robbiejevu reakciju sporiju nego inače i činjenicu da nije slomio ruku
koja ga je držala kad se odgurnuo od nje i izvukao na stranu.
Iako je morao priznati da nije bilo lako. Protrlja grlo zureći u drugog
muškarca u sjenovitoj tami. Seton nije nosio oklop od prvih dana vježbi, ali ruka
mu je ostavljala trag kao da je imao čelik na sebi. Dovraga, kao da je napravljena
od njega. Seton možda nije građen moćno kao Robbie, ali bio je krupniji i snažniji
od većine ljudi s godinama teško zarađenim ratničkim mišićima na sebi. Robbie
je to znao, ali nije znao da je baš toliko snažan.
Živčan, poprijeko pogleda partnera. – Možeš prokleto misliti što želiš, ali
ništa ti ne moram reći.
– U pravu si. Ne moraš, već znam istinu. Samo nisam želio vjerovati u nju.
Nisam mislio da čak i ti možeš biti toliko nečastan da oskvrneš nevinu djevojku.
Ali pokazao si mi da sam u krivu, ti prokleto kopile!
Robbie je ovaj put bio spreman za njega. Ali kako je bio stjeran u kut između
stubišta i rijeke te s dvorcem iza leđa i Setonom ispred sebe, nije bilo dovoljno
prostora da se pomakne i u potpunosti izmakne moćnoj šaci koja mu je poletjela
prema zubima ni onoj koja je uslijedila brzim aperkatom u čeljust s lijeve strane.
Robbie je uzvratio snažnim udarcem u trbuh i koljenom u Setonova rebra, čime
ga je odgurnuo dovoljno da zauzme bolji položaj.
Jedan od čuvara dotrči, ali Robbie poviče na njega – na sve njih – da se vrate
na dužnost.
Smetnja mu je pružila trenutak da mu se krv ohladi. – Ne želiš to učiniti –
Robbie upozori Setona. – Nećeš pobijediti.
 – Vraga neću. Netko se treba boriti za čast te djevojke. Neću ti dopustiti da
se izvučeš s ovim. Možda si najjači muškarac u Škotskoj, ali zbog toga nisi u pravu,
a ni neuništiv.
Robbie je navikao na Setonova viteška sranja, ali nešto ga je ovaj put
naljutilo – možda zato što je to zaslužio. – Uvijek moraš glumiti pobožnog viteza,
zar ne, Setone? Čak i kad nemaš ništa s tim.
– I te kako imam nešto s tim. Sve si nas posramio svojim postupcima.
Pretvorio si nas u razbojnike i barbare za koje nas optužuju. Ona je naša
zarobljenica, a ne sredstvo za odmazdu. Mrziš li Clifforda toliko da mu moraš
upropastiti sestru? – Seton je ključao od bijesa, stišćući šake sa strane, kružeći i
čekajući priliku. – Istu sestru koja nam je spasila živote? Što, dovraga, nije u redu
s tobom?
Robbie nije bio otporan na partnerove uvrede koliko je želio biti. Ali
krivnja koju je pokušavao zakopati proteklih nekoliko dana isplivala je na
površinu – ne, izjurila je na površinu. Neugodno ga je peckalo u prsima. – Ovo
nema veze s Cliffordom.
– Vraga nema. Uvijek se radi o Cliffordu ili Englezima.
Setonova samouvjerenost posijala je sjeme sumnje u njegove misli. Ali ne,
dovraga, ne radi se o osveti. – Rekao sam ti da mi je stalo do nje.
– Da ti je zaista stalo do nje, držao bi svoje proklete ruke podalje i vratio je
nevinu. Znao si da ništa dobro ne može proizaći iz toga, a svejedno si joj uzeo
nevinost. To nije briga, to je sebičnost. Možda bih mogao razumjeti da se radi o
požudi. Ali znam te predobro i nikad te nije obuzelo ništa osim želje za
odmazdom. Jedina stvar za koju mariš, jedina stvar za koju si ikad mario jest
uništavanje Engleza. Samo nisam mislio da bi iskoristio nevinu djevojku kako bi
to učinio. Imaš li uopće još uvijek prokletu savjest?
Činilo se da pitanje neugodno visi u zraku iako je bilo jasno da Seton ne
očekuje odgovor. Umjesto toga napadne okrećući se i zamahnuvši nogom tako da
bi udarac bacio Robbieja na tlo, da ga upravo on nije naučio taj pokret. Međutim,
izbacio ga je iz ravnoteže dovoljno da ga Seton snažno udari postrance u glavu.
Robbie je od udarca zabacio glavu i niz uho mu poteče krv. Bio je to udarac koji
nije ostavljao mjesta sumnji u Setonovu namjeru. Ovo nije vježba, tučnjava ili
hrvanje između partnera. Ovo je pravi rat.
 Borbeni adrenalin probudio se u njemu. Idući put kad je Seton napao,
Robbie je bio spreman. Rukom je blokirao udarac upućen prema glavi, okrenuo
se i iskoristivši Setonovo kretanje, bacio ga na tlo. Uspio ga je udariti još nekoliko
puta pokušavajući mu staviti koljeno na prsa. Ali Robbie je dobro podučio
partnera. Seton je uspio zakrenuti tijelo dovoljno da izbjegne čvrst kontakt dok
je u istom trenutku stopalom zakačio Robbiejevu nogu kako bi ga bacio na bok.
Robbie napravi premet i skoči natrag na noge. Seton učini isto i opet krene
na njega. Razmjenjivali su ubode, udarce i teške napade koljenom dok obojica
nisu bili uspuhani, krvavi i znojni.
Bila je to najduža borba koju je Robbie imao u posljednjih nekoliko godina.
Pokušao ju je završiti ostavivši ozlijeđenu stranu otvorenu, ali Seton je odbio
zagristi mamac. Koristio se svojim vrlinama – brzinom i mladošću – protiv
Robbieja, prvi put pokazujući strpljenje. Seton se pokazao vrijednim
protivnikom i u drugim bi okolnostima Robbie vjerojatno bio ponosan. Ali
trenutačno ga je samo želio ušutkati.
Usmeni napadi koje je Seton uspio izvesti između onih šakama udarali su
jednakom jačinom. – Što je, dovraga, učinila da to zasluži? Pomogla nam je i ti joj
tako vraćaš? – Seton je popratio pitanje udarcem u Robbiejeva rebra koji bi
slomio još nekoliko kostiju da se nije izmaknuo.
Zakačivši Setonove noge, pokušao mu je saviti ruku iza leđa, ali Seton se
sagnuo, okrenuo i nabio mu lakat u trbuh, a potom u oko. Robbie je odgovorio
podigavši koljeno i snažno ga nabivši u Setonovo lice, začuvši nepogrešivo
pucanje.
– Je li bilo vrijedno, Pljačkašu? – Seton je izazivao dok mu je krv curila iz
slomljenog nosa. – Je li tvoja osveta protiv žene dio plana?
Robbiejevi su mišići gorjeli, pretpostavljajući što će reći. – Nemoj to
izgovoriti.
Unatoč natučenu licu, slomljenu nosu i krvavim ustima, Seton se osmjehne.
– Što? Istina je ružna, zar ne? Je li upropaštavanje te djevojke nadoknadilo ono
što je učinjeno tvojoj sestri?
Robbie pukne i bijes se u sekundi pretvori u bezglavi gnjev. Umjesto da
ušutka Setona, poželio ga je ubiti.
 Izgubio je kontrolu i krenuo na Setona svime što ima, izgubivši sve
strpljenje u pokušaju da uništi neprijatelja. Upravo je to bila lekcija na koju je
stotinu puta upozorio Setona, ali koju je zanemario siguran da će njegova fizička
snaga na kraju pobijediti kao i uvijek.
Nitko ga nije mogao pobijediti. Nitko. Dokazivao je to mlateći Setona
udarcem za udarcem u svakom smjeru, slomivši ga do krajnjih granica.
Ali njegov partner još uvijek nije želio priznati poraz.
Napokon, zamahnuvši nogom, teškim udarcem obori Setona na koljena.
Robbie ga straga desnom rukom uhvati oko vrata. Pomaknuo je lijevu ruku u
položaj na njegovu zatiljku. Nekoliko sekundi guranja i stiskanja, i Seton bi
izgubio svijest.
Bio je to jedan od Robbiejevih najmoćnijih poteza. Nitko se nije mogao
obraniti od toga. Bio je prejak. Jednom kad zaključa ruke i druga ruka dođe na
položaj, nije bilo ničega što neprijatelj može učiniti.
Ili je tako mislio. Držao je lijevu ruku u položaju na Setonovu zatiljku i
upravo ga je htio početi tiskati naprijed, kad je Seton posegnuo, zgrabio
Robbiejeva dva najmanja prsta i snažno ih povukao unatrag. Dovoljno snažno da
ih slomi. Robbie zareži od bola – postojao je razlog zašto jedna od najbolnijih i
najučinkovitijih metoda mučenja uključuje prste. Opustio je lijevu ruku dovoljno
da je Seton spusti. S dodatnim pritiskom druge ruke, Seton iskoristi inerciju da u
potpunosti okrene Robbieja i baci ga na tlo zakačivši mu nogu. Pritisnuo je
Robbiejeva leđa koljenom, povukavši mu ruku natrag s dovoljno snage da je
gotovo izbaci iz zgloba. Bolje bio neopisiv. Tako prikovanom, Robbieju je ruka
bila potpuno ispružena i Seton je iskoristio tijelo kao polugu i svu težinu usmjerio
na nju. Da se Robbie pomakne, slomio bi ruku. – Predaj se.
Robbie je škrgutao zubima dok mu oči nisu zasuzile. Bijes i nevjerica spajale
su se u tvrdoglavom odbijanju.
Seton ispruži noge kako bi nevjerojatno malo istegnuo ruku, ali dovoljno
da Robbie zastenje.
– Nemoj da je slomim.
Sedam godina Robbiejevih pokušaja da ga samelje u prašinu Setonovim su
riječima davale britku jačinu. Robbie nije sumnjao da će to učiniti.
 Ipak, odupirao se dok mu se pred očima nisu pojavile crne točke, dok mu
znoj nije potekao niz lice i dok se nije osjećao kao da će mu zubi popucati od
stiskanja. Ali naposljetku je izgovorio riječi koje nije izgovorio više od petnaest
godina. Otkad ga Cormal, bivši pristalica njegova oca i čovjek koji ga je naučio
svemu što zna o borbi, nije pobijedio. – Predajem se.
Seton ga pusti i Robbie osjeti kako mu se zrak vraća u pluća. Okrenuo se na
bok držeći se za rame i ruku dok se bol nije smanjio u podnošljivo pulsiranje i
peckanje.
Čuo je kako se Seton s mukom diže na noge, ali Robbie se nije osjećao ništa
bolje zbog partnerova jednako lošeg stanja. Bijes koji je Setonu pružio priliku još
je uvijek opasno ključao u njemu. Izgubio je. Od Setona. Nije mogao vjerovati.
Seton bi sa svakim pravom trebao likovati, ali kad je ustao i okrenuo se
prema njemu, Robbie je mogao vidjeti samo hladnu osudu. – Dosta mi je
izmišljanja opravdanja za tebe. Ne mogu to više raditi. Nađi si drugog partnera.
Robbie je sedam godina žudio za tim riječima. Njihovo sparivanje u
Čuvarima Visočja od prvog je trenutka bilo osuđeno na propast. Ipak, iznenadio
se koliko su riječi boljele. – Pogriješio sam. Je li to ono što želiš čuti? Jebeno ću je
oženiti ako će to umiriti tvoju vitešku osjetljivost. Bog zna da bih se time dovoljno
osvetio Cliffordu.

Zaprepašten jecaj koji joj se popeo na rub usana kad je vidjela dva krvava
muškarca nestao je Rosalin u grlu – a potom u srcu.
Smrznula se kad su je Robbiejeve riječi zavile u ledeni veo povrijeđenosti i
nevjerice. Nije znala što je gore – čuti riječi o braku koje je toliko željela na tako
ružan način ili čuti da se taj brak dovodi u vezu s osvetom njezinu bratu.
Nije to mislio, uvjeravala se. Nije to mogao misliti.
– Kako to namjeravaš učiniti? – Seton upita. – Ona je taokinja, sjećaš se?
Clifford ti nikada neće dopustiti da je uzmeš, a ako je pokušaš zadržati, napast će
te svime što ima... Isto bi svejedno mogao učiniti ako otkrije što si učinio. Misliš
li da će nastaviti s primirjem ako dozna da si mu oskvrnuo sestru? Znaš koliko je
ovaj zadatak važan. Trebao si držati granicu pod kontrolom, a ti ćeš umjesto toga
osloboditi vatrenu stihiju. Baš kad kralj pokušava osigurati uporište u Taysideu,
morat će doći počistiti tvoj prokleti nered.
– Nije me oskvrnuo – Rosalin izgovori tiho, ali oba se muškarca okrenu
prema njoj kao da je svoju prisutnost obznanila posmrtnim zvonom. – I kao što
sam ranije rekla Robbieju, nemam namjeru reći išta bratu. Vaše je primirje
savršeno sigurno.
Podigne bradu pokušavajući kontrolirati drhtanje koje je prijetilo da će joj
obuzeti udove i spusti se stubama otmjeno kao... princeza. Oba muškarca gledala
su je kako prilazi s različitim razinama neugode – sir Alex posramljeno, a Robbie
s dvjema stvarima za koje je mislila da ih nikad neće vidjeti na njegovu licu:
sramom i strahom. Trebao bi osjećati oboje zbog onoga što je upravo rekao.
– Odlučila sam spustiti se na večeru. – Pogleda Robbieja i unatoč
povrijeđenosti, osjeti kako joj srce poskakuje od prizora njegova lica. – Kad te
nisam pronašla unutra, predomislila sam se. Na putu natrag gore čula sam kako
netko viče. – Obojicu ih je odmjeravala upijajući njihove modre, krvave i
premlaćene pojave. Izgledali su strašno. Primijetivši neprirodan položaj
Robbiejevih prstiju na lijevoj ruci, morala je zaustaviti noge da ne krenu prema
njemu. – Ne moram pitati zbog čega ste se tukli. Čula sam.
Sir Alex prvi je došao k sebi i zakoračio naprijed. – Žao mi je što ste to
morali vidjeti, milostiva. Žao mi je za sve ovo. Nikada niste ni trebali biti
odvedeni. Ako se sad želite vratiti u Englesku, ja ću vas odvesti.
Rosalin iznenadno ostane bez daha. Pogleda Robbieja očekujući da će
proturječiti, ali ustaje držao čvrsto zatvorenima. Činilo se da je ne želi pogledati.
Što to znači? Što se ovdje dogodilo? Zašto je ne pokušava smiriti? I zašto izgleda
tako krivo?
Mari za nju – voli je – stvar ne može biti u osvetu njezinu bratu. Nije to
mislio. Prije nekoliko sati izazivao ju je i vodili su ljubav na suncu.
Okrene se prema Alexu i odmahne glavom. – Hvala vam, sir Alexe, ali to
nije potrebno. Ne želim se vratiti u Englesku. – Krajičkom oka vidi kako se
Robbie opustio. Olakšanje na njegovu licu govorilo joj je da je u pravu: stalo mu
je. Pitanje je koliko. Pitanje na koje se nije moglo odgovoriti dok je sir Alex tu. –
Biste li nam dali nekoliko trenutka nasamo, molim vas? – upita ga. – Mislim da
Robbie i ja trebamo razgovarati o nekim stvarima.
 Sir Alex izgledao je kao da se želi usprotiviti, ali, dugo odmjerivši Robbieja,
krene prema rijeci, vjerojatno kako bi se oprao.
Čim je nestao, Rosalin više nije mogla čekati. Prešla je udaljenost do
Robbieja u nekoliko koraka i prislonila mu ruku na premlaćeno lice. – Jesi li
dobro?
Izmaknuo se – istrgnuo, zapravo. – Dobro sam, Rosalin. Nisam dijete... ne
treba mi utjeha.
Ustuknula je. Nisu li njegove riječi dovoljne, mora li sada ponovno
pojačavati njezinu zabrinutost?
Opsuje i prođe prstima – neozlijeđenima na desnoj ruci – kroz kosu. –
Dovraga. Žao mi je. Nisi ti kriva. Nisi kriva ni za što od ovoga. Ja sam. Nisam
siguran koliko si toga vidjela ili čula. Tukli smo se. Izgubio sam i rekao neke stvari
koje nisam mislio.
Što nije mislio, da će je oženiti ili razlog? Odjednom širom otvori usta
shvativši što je još rekao. – Izgubio si?
Željela je povući riječi kad mu se lice smrknulo. Reći da mu je to zacijelo
udarilo ponos bilo je premalo, a šteta na njegovu ponosu očito je bila sirova i
premlaćena kao i njegovo tijelo.
Ramena mu se napnu. – Da. Rekao je neke stvari kojima me razljutio,
izgubio sam kontrolu i iskoristio je moju pogrešku, ali to nije isprika. Pobijedio
me. Dovraga, pobijedio me.
– Sigurno si već nekad izgubio?
– U takvom natjecanju? Nisam dugo.
Rosalin je na trenutak šutjela promatrajući kako mu se emocije bore na licu.
– Što te doista muči, činjenica da si pobijeđen ili što je to učinio sir Alex? –
Pogleda je oštro, obznanjujući da ga je to pitanje pogodilo. – Nekako mislim da
ne bi bio toliko ljutit da je u pitanju Crni Douglas.
Stisnuo je čeljust toliko da mu je mišić u njoj zatitrao, što je protumačila
kao slaganje.
Zakorači prema njemu i stavi ruku na njegovu, osjetivši olakšanje kad je ovaj
put nije maknuo. – Čula sam kako je rekao da ti više neće biti partner.
 Sa zakašnjenjem se sjetila da ne bi trebala znati za njegovu ulogu u
Bruceovim fantomima, ali činilo se da nije primijetio. – Tako je najbolje.
– Osjećam se krivom. Znam da je sir Alex pokušao obraniti moju čast, ali
nikad se nisam namjeravala ispriječiti između vas.
– Nisi. Ovo nema veze s tobom... ne doista. Problemi između Setona i mene
gomilaju se već dugo.
– Ali on ti je prijatelj. Znam kako je teško...
– On mi nije prijatelj. – Pogledao ju je kao da je luda. – On je prokleti Eng...
Tako se iznenada zaustavio da se tišina koja je uslijedila činila glasnom kao
udar groma.
– Englez – ona završi tiho.
Opsuje i podigne joj bradu kako bi ga ponovno pogledala. – Nisam tako
mislio, Rosalin. Samo sam ljutit. Govorim puno stvari koje ne mislim kad sam
ljutit.
– Kao to da ćeš me oženiti kako bi se osvetio mome bratu?
Napravi grimasu koja ga je zasigurno zaboljela s obzirom na ozlijede na licu.
– Da, kao to. Nisam tako mislio.
– Koji dio? Da ćeš me oženiti ili da ćeš to učiniti iz osvete?
Sve se činilo tako mirnim: hladan povjetarac na noćnom zraku, treperenje
baklje koje mu je zasjenjivalo lice, zvuk njihova disanja, čak i otkucaji njezina srca.
Pogledom je proučavala kameni izraz na njegovu licu tražeći neku pukotinu, neki
trag nježnosti. Radila je upravo ono za što se nadala da neće morati – gurala – ali
kako je Cliff namjeravao ispuniti svoju stranu primirja, ponestajalo joj je
vremena.
Dodirne joj lice neozlijeđenom rukom – onom krvavom samo na
zglobovima šake – i pogleda je ravno u oči. Izraz mu se potom smekšao i osjeti
nadu u prsima. – Bog zna da nemam pravo i da bi to bila blesava odluka iz toliko
razloga, ali da, kad bi bilo moguće, oženio bih te. Pomisao da te šaljem od sebe...
– Glas mu se toliko ukrutio da je puknuo. – Ubija me. Ništa ne bih volio više
nego poslati tvoga brata k vragu, ali previše toga ovisi o tom prokletom primirju.
Blizu smo, Rosalin. Mogu to osjetiti. Ne mogu učiniti ništa čime bih to ugrozio.
Previše je važno. – Zastane. – Ne mogu dopustiti da njihove smrti budu uzaludne,
ne mogu ih iznevjeriti.
Naravno da ne može. Razumjela je, vjerojatno i više nego što je bio svjestan.
Ali u njoj je narasla sreća poput velike lopte sunčeve svjetlosti zbog nečega drugog
što je rekao. Širok osmijeh iskrivi joj usne. – Misliš li to?
Oprez mu se vrati u pogled. – Čekaj, mila, nemoj se zanijeti. Jesi li čula što
sam upravo rekao? Kad bi samo bilo moguće.
– Čula sam što si rekao. – Želio ju je oženiti. Voli je. Osjetivši potrebu da
mu bude u naručju, prisloni glavu na prsa prekrivena kožom i pričeka da omota
ruke oko nje. I jest. Iako je bio prljav i smrdljiv od borbe, upijala je toplinu i
muževnu snagu. Ali shvativši da je vjerojatno zbunjen, povuče se. – I jest moguće,
zar ne vidiš? Pisat ću bratu.
Drugi put u manje od pet minuta gledao ju je kao da je poludjela. – I misliš
da će me samo tako primiti u obitelj? – Nasmije se bez razloga za smijeh. – Pakao
bi se smrznuo prije nego što Clifford odobri brak svoje sestre i pobunjenog Škota.
Odmahne glavom. – Varaš se. Moj me brat voli i učiniti će bilo što da
budem sretna.
– Ali mene prezire. Nikad neće pristati na brak između nas. Mogu se sjetiti
samo jedne osobe u kršćanskom svijetu za koju su manje šanse da bi dopustio
zaruke sa svojom voljenom sestrom – a Douglas je već oženjen. Ne razumiješ,
Rosalin, nisi bila dio ovoga.
– Ti si taj koji ne razumije. Ne poriče istinitost onoga što si rekao. Isprva će
biti ljutit, odbiti i vjerojatno pokušati sve što mu padne na pamet da me odgovori.
Ali kad shvati da te volim i da ti mene vol... hm, da mariš za mene, složit će se.
Ako je primijetio što joj je izletjelo, nije to pokazivao. – Kako možeš biti
toliko sigurna?
– Zato što znam jednu stvar: ljubav koju gaji prema meni jača je od mržnje
koju gaji prema tebi.
– Ne bih bio tako siguran u to.
Stegne je u srcu. Podigne pogled prema njemu i na trenutak osjeti tračak
sumnje. Ljubav je jača od mržnje. Ako je voli, trebao bi to znati – ne bi li? Podigne
pogled i dostojanstveno kaže: – Ali ja jesam sigurna u to. Dopusti mi da napišem
pismo Cliffu i vidjet ćeš.
Proučavao joj je lice i mogla je osjetiti kako popušta.
– Što može poći po zlu? – pritiskala ga je. – Najgore što može jest odbiti.
Neće učiniti ništa dok sam kod tebe.
Nije izgledao tako uvjereno.
Vrhom palca prolazio je naprijed-natrag po njezinoj donjoj usni. – Ne želim
da budeš razočarana.
Razvedri se osjetivši pobjedu. – Neću biti. Možda ću morati otići k njemu
kad mir bude dogovoren i uvjeriti ga, ali s vremenom će pristati.
Po načinu na koji su mu se napeli mišići ruku mogla je zaključiti da mu se
ta pomisao ne sviđa. Prisloni usta na njezina u kratkom poljupcu koji je pratio
trag njegova palca. Pretpostavljala je da ga samo posjekotine i modrice sprječavaju
da je poljubi dublje.
Kad je podigao glavu, pogleda je u oči. – Napiši pismo, Rosalin, i vidjet
ćemo što će ti brat reći.
 24. POGLAVLJE

inilo se da beskonačno čeka Cliffov odgovor.

Č Rosalin je znala da je to dijelom jer Robbie nije bio u njezinu solaru od noći
kad se strašno potukao sa sir Alexom. Zaspala mu je u naručju nakon što se oprao
i netko mu se pobrinuo za rane, ali nisu vodili ljubav. Pretpostavljala je da je to
zbog njegovih ozljeda, ali sada, dva dana poslije, sumnjala je da ima veze više sa sir
Alexom i njegovom ne tako suptilnom osudom.
Želio to Robbie priznati ili ne, što god se dogodilo u dvorištu te noći,
zadržalo ga je podalje od njezina kreveta. Za selidbu iz tornja krivio je neke
probleme s njegovim ljudima, a kasnije povratak starije milostive Douglas
(Jamesove maćehe) i Douglasove sestre Elizabeth, ali Rosalin je znala da je u
pitanju nešto više. Stvarnost koju je zanemarivao dok sir Alex i Douglas nisu bili
tamo sad je pomno zurila u njega. Nijedan od muškaraca nije skrivao svoje
mišljenje o problemu.
Rosalin je razumjela da negodovanje njegovih prijatelja jako utječe na njega
i zbog toga je samo još više iščekivala bratov odgovor. Iako je Robbie provodio što
je više vremena mogao s njom kad nije bio zaposlen dužnostima, nedostajala joj
je blizina i mir spavanja u njegovu naručju.
Jedina utjeha bila je što se činio jednako jadnim zbog razmještaja kao i ona.
Žudnja u njegovim očima kad bi je gledao gotovo je uspijevala utišati sumnje koje
su se pojavile nakon grubih riječi upućenih sir Alexu. Gotovo.
S povratkom dama Douglas, Rosalinin pritvor u tornju nije bio tako težak.
Elizabeth Douglas bila je šarmantna, predivna i otmjena kao i svaka dama koju je
Rosalin poznavala u Engleskoj – drugim riječima, nije mogla biti manje nalik na
zastrašujućeg brata. S dvadeset jednom, Elizabeth je bila profinjena za svoje
godine i Rosalin se nije iznenadila kad je doznala da je velik dio prošloga desetljeća
provela u Francuskoj.
To ju je na neki način činilo strankinjom kao i Rosalin. Elizabeth je
odvojena od prijatelja – uključujući i Joannu – od mlade dobi i vratila se u
Škotsku kao strankinja. Kako je Rosalin žudjela za mirnim, jednostavnim
životom na selu, mogla je zaključiti da Elizabeth nedostaje uzbuđenje u životu na
francuskom dvoru.
Ali Rosalin se pitala uznemiruje li je nešto. Elizabeth je neumjerenu
količinu vremena provodila zureći kroz prozor kao da očekuje da će netko ujahati
u dvorište.
Starija milostiva Douglas bila je pristojna, ali činilo se da dijeli sinovo
mišljenje – ako ne i mržnju – prema Cliffordima. Međutim, kako je većinu
vremena provodila u krevetu oporavljajući se od bolesti koja ju je uhvatila na
putovanju, njezina pastorka mogla je s „taocem“ provoditi koliko god je vremena
željela. Joanna im se počela pridruživati nakon ručka kako bi šila sat ili dva prije
nego što bi se vratila svojim dužnostima.
Danas su bile u solaru koji je Joanna dijelila s mužem na drugom katu iznad
svečane dvorane. Bila je to najveća prostorija s golemim krevetom s četiri stupa,
velikim kaminom, dvjema velikim podstavljenim stolicama, stolom, klupom i
dvama malenim prozorima koji su gledali na dvorište. Kao i u drugim solarima,
namještaj je bio iznenađujuće kvalitetan i udoban za dvorac obitelji muškarca koji
je navodno bio razbojnik.
Otkad je Cliffov garnizon prošle godine poslan kući iz obližnjega uništenog
dvorca Douglas, nije ga ponovno pokušavao napuniti. Engleski garnizoni u
okolnim područjima povremeno su provjeravali dvorac Douglas, ali Elizabeth joj
je rekla da su tamo samo reda radi. Pobunjenici bi otišli kad ih se upozori i vratili
se čim engleski vojnici odu. Cliff i kralj Edward možda se ne slažu, ali zemlja je
zapravo predana Škotima.
Elizabeth je ispitivala o Rosalininu prijašnjem putovanju u Škotsku, kad su
se vrata iznenadno širom otvorila i Crni Douglas uletio u prostoriju. Kao i
Robbie, znao je veliku prostoriju učiniti naizgled malenom. Međutim, za razliku
od Robbieja, Rosalin se od toga ježila i nije bila uzbuđena.
Iz petnih se žila trudila utonuti u stolicu i nestati. Ali nije bilo potrebno, sir
James Douglas gledao je samo svoju ženu. Dojurio je do nje i nagnuo se kako bi je
kratko poljubio u obraz. – Žao mi je što vas ometam dok se odmarate, ali samo
sam ti želio reći da odlazim za nekoliko sati.
 Po načinu na koji je rekao odmarate, Rosalin je zaključila da mu se ne sviđa
što mu žena nije u krevetu. Još se uvijek nije mogla naviknuti na veliku pažnju
Crnog Douglasa prema ženi. Činio se gotovo humanim oko Joanne.
Joanna odbaci prigovor zakolutavši očima. – Je li sve u redu?
Rosalin nije promaknuo način na koji je pogledom skrenuo prema njoj. –
Ne, samo kratka izvidnica. Vratit ću se prije mraka.
Joanna se namršti izgledajući kao da mu želi postaviti još pitanja. Ali
sigurno je osjetila da neće biti rječit s Rosalin u sobi pa ga ostavi na miru.
– Nemoj danas predugo stajati na nogama, mo ghrá – Douglas reče strogo,
ali s nečim u glasu što je pokazivalo iskrenu zabrinutost. – Ne smiješ se previše
umarati. Trebaš se odmoriti.
Joanna posegne i stavi ruku na muževo mrko lice. – Dobro sam, Jamese.
Beba je dobro.
Gledali su se i nešto jako i moćno visjelo je u zraku između njih da se Rosalin
morala okrenuti osjećajući se kao da smeta.
Trenutak poslije zastrašujući je ratnik izašao iz prostorije i Rosalin je opet
mogla disati.
Joanna je sigurno primijetila njezinu reakciju. Osmjehne se. – Nemaš
razloga bojati se moga muža, znaš. Nikada ti ne bi naudio. Nikada ne bi naudio
nijednoj ženi.
Iako je osjetila da Joanna govori istinu, Rosalin je čula previše strašnih priča
i bila je previše svjesna njegove mržnje prema njezinu bratu da bi se ikada potpuno
opustila u prisutnosti sir Jamesa Douglasa. Isto bi se moglo reći i za Robbieja,
shvatila je, ali on je drugačiji. Vidjela je njegovu plemenitu stranu prije nego što je
čula priče.
– Jamie je uvijek imao vitešku crtu – Elizabeth reče. – Sjećaš se kad smo
zapeli na drugoj strani otoka pokraj Boradleeholma i zbog plime je postao
preširok da ga pređemo pa su nas on i Thommy odlučili nositi...
Zaustavila se tako naglo da je Rosalin podigla glavu i prestala šivati.
Elizabethino lice predivno kao u princeze iz bajke izgledalo je kao da je načinjeno
od leda i sprema se puknuti.
Joanna prekine neugodnu tišinu. – Da, prenijeli su nas preko. Sjećam se.
 Elizabeth dođe k sebi i kratko se osmjehne. – Bilo je to davno. Bili smo
djeca. – Činilo se da to govori sama sebi.
– Da, ali važne se stvari ne mijenjaju – Joanna reče tiho.
Elizabeth na trenutak pogleda zaovu u oči i potom se okrene kao da ne želi
čuti što god je pokušavala reći. Okrene se prema Rosalin. – Jo je u pravu. Nemaš
razloga bojati se moga brata... unatoč ugledu. – Veselo se osmjehne. – Usto, s
obzirom na to kako te Boyd gleda, pretpostavljam da bi ubio Jamesa da te krivo
pogleda.
Rosalin se trudila ne zarumenjeti se, ali nije si mogla pomoći da ne bude
zadovoljna jer je Elizabeth to primijetila. Elizabeth je stajala pokraj prozora zureći
u dvorište. – Tvoj Boyd poprilično je zgodan na zastrašujući način. Svaki put kada
dođe s Jamesom, izazove popriličnu zbrku. Sve mlade djevojke iz sela poprilično
su otvorene, znaš. Puno se toga priča.
– Ogovara, misliš – Joanna reče ozbiljno. – Ne trebaš slušati služavke,
Lizzie.
Rosalin je umirala od znatiželje doznati što pričaju, ali uspjela se suzdržati.
Elizabeth se maknula od prozora i Rosalin se morala oduprijeti porivu da
skoči i zamijeni mjesta s njom shvativši da je Robbie vjerojatno vani.
– Kako bih drugačije išta doznala? – Elizabeth se naceri.
Neko su vrijeme razgovarale o drugim stvarima, ali naposljetku je Rosalin
uspjela pronaći način da upita Joannu nešto što ju je zanimalo od prvoga puta kad
je čula kako James Douglas pozdravlja ženu i onda ponovno danas. – Joanna, što
znači mo ghrá?
Joanna se osmjehne. – To je pojam koji označava privrženost... tepanje.
Znači ‘moja ljubavi’.
Rosalin osjeti da joj se srce podiglo visoko u prsima i zastalo u grlu
prekinuvši joj dah. Moja ljubavi. Ne „moja predivna“. Prokleti vrag! Lagao joj je!
Lagao!
Nikada u životu nije bila sretnija. Volio ju je. Nemir zbog razloga za
ženidbom ispario je i ostali su samo sreća i uzbuđenje. Nije mogla dočekati da
stigne Cliffov odgovor.
Robbie se osjećao kao da mu je duša zatočena na pola puta između raja i pakla, a
vrag i Bog bore se za njegovu sudbinu. Čekanje Cliffordova odgovora bilo je
strašno. Razdvojenost od Rosalin bila je nepodnošljiva. Doslovno. Nije to više
mogao podnijeti.
Dovraga i Seton! Dovraga i Douglas! Neće trošiti vrijeme koje mu je ostalo
s Rosalin. Akobogda, bit će to više od dana ili dva.
Koliko si je god Robbie govorio da je zacijelo nenormalan jer si je dopustio
da ga zanese uzaludno pisanje Cliffordu, nije si mogao pomoći da ga ne dirne
njezina sigurnost i potpuna vjera u brata. Robbie joj je želio vjerovati. Želio je
vjerovati da je moguće. Toliko da je išao protiv vlastitih nagona i učinio nešto što
nije mislio da će u životu učiniti: vjerovati Englezu, to jest Engleskinji.
Brak? Kriste, još uvijek nije mogao vjerovati. Prije tri tjedna mislio je da mu
to nikada neće pasti na pamet. Čak ni nakon onoga što se dogodilo između njih,
nije mislio da je moguće. Ali Seton je u pravu. Ponašao se sebično. Želio ju je
učiniti svojom kad je prokleto dobro znao da ne može biti. Morao je to barem
pokušati ispraviti. Samo se vraški nadao da nije učinio veliku pogrešku.
Ispostavilo se da je Seton bio u pravu u vezi s puno toga. A sad Robbiejeva
budućnost ovisi o dobroj volji sir Roberta Clifforda. Činilo se da se cijeli svijet
okrenuo naopačke.
S planom da ispravi barem dio toga, Robbie je čekao priliku. Uhvatiti je
samu nije bilo lako jer se činilo da joj je Elizabeth Douglas svezana za bok, ali
istoga trenutka kad su se Joanna i Elizabeth pojavile u svečanoj dvorani kako bi
pripremile večeru, iskrao se uz stubište do Rosalinine sobe. Rijetko je silazila u
svečanu dvoranu, osim ako nije bila sigurna da će on biti tamo.
Bila je okrenuta od vrata gledajući kroz prozor kad ga je pozvala unutra. –
Samo ostavite tanjur na stolu – reče.
Umjesto toga obuhvati je rukom oko struka i prisloni joj usta na uho
šapćući: – Tražiš nekoga?
Zacvili i okrene se. – Preplašio si me! – Naceri se i stavi ruke na bokove. –
Zapravo i jesam tražila nekoga. Od milostive Joanne čula sam da se sir Thomas
očekuje u idućih nekoliko dana.
 Počeo je shvaćati zašto bi se Douglas toliko razdražio svaki put kad bi
Joanna spomenula Randolphovo ime. Morao bi je držati podalje od MacGregora.
Čvrsto je privuče uza se i mrko reče: – To nije smiješno, Rosalin.
Njegov upozoravajući ton nije imao utjecaj na njezin osmijeh i oči su joj
nestašno blistale. – Ne bih se složila. Meni je poprilično smiješno. Zašto svi
poludite poput ljutitih medvjeda na spomen sir Thomasa? Zbog njegova lijepa
lica? Zbog predivnih plavih očiju? Viteškog...
Zaustavi je poljupcem. Dugim, vrelim poljupcem od kojeg su se oboje
zarumenjeli i uspuhali.
– Bože, kako si mi nedostajala – zareži i užurbano joj spusti usta na vrat.
Uhvati je za grudi i počne joj odvezivati haljinu. – Čekaj – reče podigavši
pogled prema njemu. – Je li stigao odgovor moga brata... jesi li zato ovdje?
Odmahne glavom, tužan jer ju je razočarao. – Ne. Ovdje sam jer te se više
nisam mogao kloniti. – Osjećaj njezina tijela pritisnutog uz njegovo izluđivao ga
je.
Ali ona ga odgurne. – Zašto si me se klonio?
Shvati da ju je povrijedio, nenamjerno. – Pokušavao sam postupiti
ispravno.
– Zbog sir Alexa?
Ukoči se. – Ne.
Nije mu povjerovala. – Moraš razgovarati s njim.
Čvrsto stisne čeljust. – Nemamo o čemu razgovarati.
Ali u pravu je. Jaz između njega i Setona nikad nije bio veći; napetost je bila
tako gusta da se činilo kako će eksplodirati. Znao je da mu vjerojatno duguje neku
vrstu isprike, ali čekaju da se Seton smiri kao i uvijek. Osim što ovaj put nije.
Međutim, ono što ga je zapravo zbunjivalo jest zašto Seton nikome nije rekao da
ga je pobijedio. Robbie bi pomislio da će se hvaliti na sva prokleta zvona. Bog zna
da ima svako pravo. Robbie ga nije mazio tijekom godina. Možda je bio pregrub,
shvati potišteno.
– Bože, kako si tvrdoglav!
Izgledala je tako uznemireno da se morao nasmijati. – Da. To mi je jedna
od kvaliteta.
 Oštro se nasmije i odmahne glavom. – Je li tako? Mrzila bih vidjeti mane.
Gurne je leđima na zid pribivši joj ruke uz glavu. – Želiš li nastaviti
razgovarati o mojim kvalitetama ili da ti ih pokažem nekoliko?
Oči joj bijesnu od uzbuđenja. – Što si imao na umu?
Pomicao je bokove uz njezine dopustivši joj da točno osjeti što je imao na
umu. – Ovo, za početak.
Toplina mu se slijevala kroz tijelo i zastenjao je. Prošlo je previše vremena.
Ispustila je najslađi kratki uzdah i on se počeo naginjati kako bi joj opet poljubio
vrat kad je začuo zvuk zbog kojeg je letimice pogledao kroz prozor sa svoje desne
strane.
Namršti se.
– Što je bilo?
– Seton i Douglas. Dovraga, mislio sam da ćemo imati više vremena. Nisu
se trebali vratiti još nekoliko sati.
Pomno je zurio u daljinu dok su se približavali i napeo se. Jahali su prebrzo.
Nešto nije u redu.
Okrene joj leđa s razočaranjem na licu vjerojatno jednakim njezinu.
Nagnuvši se jednom, kratko je poljubi. – Morat ćemo nastaviti kasnije.
Rosalin kimne. Već je skoro bio na vratima kad je rekla: – Čekaj! Misliš li
da bi moglo imati veze s mojim bratom?
Zastane i okrene se kako bi je pogledao. – Možda.
Nekoliko minuta poslije, kad se susreo s ljutitim Setonom i Douglasom dok
su ulazili u dvorište, doznao je da je stigao Cliffordov odgovor – samo ne onaj koji
je priželjkivao.
Robbie stisne šake boreći se protiv bola slomljenih prstiju čistim
životinjskim bijesom.
Bože, Clifford će platiti!

Robbie je priču koju je momak prenio čuo toliko puta da ga više ne bi trebala
dirati. Običan dan. Sretni seljani radili su svoj posao ne sluteći ništa. Prvi znaci za
uzbunu pojavili su se kad su uočili vojnike. Čisti teror i kaos uslijedili su nakon
što su počeli sijevati prvi mačevi. Ali sav taj užas uvijek ga je iznova uznemiravao.
A ovaj put bilo je gore. Znatno gore. Ovaj put je sam kriv.
Dečko je bio otprilike Malcolmovih godina i borio se zadržati suze dok je
opisivao što je vidio.
– Ubijali su sve, gospodine lorde. Žene, djecu... činilo se da nije bitno.
Krivili su nas jer smo vam pomogli. Govorili su da smo svi pobunjenici jer smo
opskrbljivali vaš tabor u šumi. Netko im je rekao za, uh... vaše žene. Muškarci su
ih izvlačili van kad me majka stavila na konja i rekla mi da pobjegnem i pokušam
pronaći Douglasa. Nisam se želio osvrtati.
– Ali jesi?
Dečko kimne i skrene pogled. Već im je rekao što je vidio i slike su se
duboko urezale u Robbiejevu glavu. Deirdre i ostale žene u taboru bile su...
Želudac mu se okrene dok mu se okus gorčine podizao u grlu. Silovane i
vjerojatno ubijene zbog njega. Kako je mogao dopustiti da se to dogodi? Kako je
mogao biti toliko glup?
– Tada sam vidio ostale vojnike kako jašu prema meni i pomislio kako se
nikada neću izvući. Bilo ih je na stotine i sve su preplavili. Nikad nisam vidio
toliko oružja.
– Cliffordovi ljudi – Douglas ga obavijesti, iako je Robbie to već znao.
Dečkov opis njihova oružja nije ostavljao mjesta sumnji. Kao i opis sir Henryja i
njegovih ljudi. Rosalinin zaručnik očito ipak nije poslan natrag u Englesku.
Ali poželjet će da jest.
– To se dogodilo jučer? – Robbie upita glasnika.
Mladić kimne.
Vjerojatno odmah nakon što je primio Rosalinino pismo. Bila je u pravu.
Cliffordova prva reakcija bila je bijes. I pogledaj koliko ih je to koštalo.
Dečko je očito bio na samom rubu. Prošao je pakao i tako je izgledao. Ali
rekao im je sve što trebaju znati. Robbie se zahvali momku i pošalje ga da se najede
i odmori.
– Došao sam ovamo čim sam mogao, gospodine lorde – dečko reče. –
Mislite li...
 Robbie je želio lagati, ali dečko je zaslužio istinu. Ostavio je majku i mlađu
braću i sestre kako bi otišao po pomoć. Robbie odmahne glavom. Nema šanse da
ih spase. Seljani su mrtvi i Corehead je bez sumnje spaljen do temelja.
Suze su neobuzdano potekle. – Ali učinit ćete nešto, zar ne? – dečko upita.
– Da, mladiću, hoću. – Uzvratit će udarac, i to na mjestu gdje najviše boli.
Razmijeni poglede s Douglasom i drugi muškarac kimne. Prošli su to toliko
puta prije da je točno znao što mu je činiti. Douglas napusti svečanu dvoranu
kako bi počeo pripremati muškarce. Robbie je krenuo za njim kad ga Seton
zaustavi. Bio je to prvi put da je drugi muškarac progovorio izravno s njim nakon
tučnjave.
– Što ćeš učiniti?
Kako mu je partner – bivši partner – uspio prenijeti neodobrenje ravnim
tonom, Robbie nije imao pojma. Ali jest. – Što, dovraga, misliš da ću učiniti? Čuo
si što su učinili.
– Ali to nema smisla. Zašto bi Clifford učinio takvo što?
Robbie stisne čeljust. Jer je Robbie povjerovao Rosalin kad je rekla da će
brat učiniti bilo što za nju i dopustio joj da mu napiše pismo. – Imao je razlog.
– Što si, dovraga, učinio?
Optužba je presjekla zadnju uzdu koja je obuzdavala Robbiejevu narav. –
Jebeno sam te poslušao, to sam učinio! Pokušao sam ispraviti sve i pogledaj što se
dogodilo. Dopustio sam joj da piše Cliffordu i započne s pregovorima; nije li to
ono što si oduvijek htio učiniti? E pa, ovo dobiješ od engleskih pregovora. Stoga,
ako imaš nešto drugo za reći, reci ili mi se prokleto skloni s puta.
– Rekao bih ti da ne učiniš ništa nepromišljeno, ali uzalud bih potrošio
riječi. Koje će englesko selo osjetiti mač tvoje odmazde ovaj put?
Robbie ga mrko pogleda pretpostavivši kako će reagirati. – Brougham.
Seton se tržne u šoku. – Bože, mislio sam da ti je stalo do nje. To joj je dom.
Robbie zaškrguće zubima. – To nije Rosalinin dom, to je njegov dom. Ovo
nema ništa s njom.
– Ovo ima sve s njom. Možda je provela većinu života u Londonu, ali tamo
je rođena. Nikada ti neće oprostiti. Vraški se nadam da znaš što činiš.
 – Znam. Odlazimo za manje od sata... budi spreman.
Seton odmahne glavom. – Rekao sam ti da sam završio. Neću biti dio toga.
Rukavica je bačena. – Mogao bih ti zapovjediti da ideš.
– Mogao bi, a ja bih odbio.
Zurili su jedan u drugoga odmjeravajući se kao puno puta prije. Ali Robbie
je znao da je ovaj put drugačije. Ovaj put Seton neće ustuknuti. Robbie bi ga
trebao baciti u prokletu jamu. – Dobro. Možeš ostati ovdje i čuvati Rosalin.
– Misliš, skupiti komadiće srca koje ćeš slomiti.
Robbie ga pogleda ispod oka odbivši nasjesti na provokaciju. – Bit će
dovoljno vremena da ga ponovno sastavim.
– Kako to misliš?
– To znači da će joj se želja ispuniti. Neće se vratiti. Oženit ću je čim se
vratim. Vidjet ćemo kako će se to svidjeti Cliffordu.

Rosalin je već drugi put načula kraj razgovora i poželjela da nije. Elizabeth je došla
gore i rekla joj da muškarci odlaze. Rosalin je potrčala niz stubište uz nju i naletjela
na tu... noćnu moru. Neće se vratiti... Oženit ću je čim se vratim. Riječi kojima se
nadala, ali ne na takav način. Ne razumije. Što se moglo dogoditi?
Robbie se osvrne i ugleda ih. Lice mu je bilo prekriveno maskom crnoga
bijesa, a kad joj je uputio pogled, oči su mu bile čvrste poput oniksa. Izgledao je
hladno, nepopustljivo i tako udaljeno kao da je stajao na dalekom otoku.
– Odlaziš? – upita.
Prostrijeli je pogledom... bijesa? Krivnje? Ogorčenosti? Bože, ne, sigurno joj
se pričinjava. – Da.
Zakorači prema njemu. – Ali zašto?
Nije ništa rekao, samo je nastavio stajati s tim groznim izrazom na licu.
Pogled joj poleti prema sir Alexu. Izgledao je jednako bijesno. – Reci joj, Boyde.
Duguješ joj barem to. – Ispruži ruku prema Elizabeth. – Dođite, milostiva
Elizabeth, milostiva Rosalin će ovo željeti čuti nasamo.
Kad su ostavljeni nasamo – barem koliko su mogli biti u kutu kaotične
svečane dvorane – Rosalin mu oprezno priđe. – Reci mi što se dogodilo.
 – Što se dogodilo? – ponovi. Mogla je vidjeti da mu se mišići ramena
napinju i znala je da se pokušava suzdržati. – Što si, dovraga, napisala bratu?
Ustukne od naleta bijesa. – Točno ono o čemu smo razgovarali. Da želim
ostati u Škotskoj. Da sam ovdje sretna. Da sam se zaljubila i tražila sam ga da se
sastanemo uživo mirnim putem.
– E pa, odbio je.
Namršti se. – Rekla sam ti da bi mogao. Ali moći ću ga uvjeriti.
– Prekasno je za to. Bože, ne mogu vjerovati da sam ti dopustio da me
nagovoriš.
Ispruži ruku i prisloni je na njegovu, ali nije popuštao pod njezinim
dodirom. – Molim te, hoćeš li mi reći što se dogodilo?
Potom joj je rekao. Sve do hladnih, okrutnih detalja dok joj krv nije nestala
s lica, želudac se okrenuo, a koljena počela klecati.
– Ne – prošapće. To je prestrašno i zamisliti. Neke od tih žena počela je
smatrati prijateljicama. Jean. Oh, Bože, jadna Jean!
To ne može biti istina... zar ne? Na trenutak je osjetila trunku nesigurnosti.
Znala je svoga brata, ali ne vojnog zapovjednika, čovjeka koji je prezirao Robbieja
Boyda i zakleo se da će ga uhvatiti. Cliff bi bio ljutit, ali dovoljno da učini nešto
takvo? Ne. Odbila je vjerovati u to. Rosalin se nije zavaravala u vezi s bratovom
okrutnošću u ratu, ali ne bi odobrio ubijanje djece i silovanje žena. Bez obzira na
to koliko je ljutit. I, iznad svega, potpuno je sigurna da ne bi učinio nešto što bi je
moglo ugroziti. Mora postojati objašnjenje. – Sigurno je došlo do neke pogreške.
Cliff ne bi...
– Nemoj to izgovoriti! – Istrgne ruku. – Ne želim čuti nijednu prokletu
riječ o tome što tvoj sveti brat bi ili ne bi učinio. Da sam poslušao instinkt, ništa
od ovoga ne bi se dogodilo. Pametniji sam od toga. Ne mogu vjerovati da sam
dopustio da me nagovoriš. Rekao sam ti da nikada neće upaliti. S engleskim psima
ne može se razumno pregovarati.
Rosalin je pokušala smiriti ubrzani ritam srca. Pokušala se uvjeriti da je ljutit
i da to ne misli. Ali postajalo je sve teže i teže smišljati izgovore. Teže i teže imati
razumijevanja za njegovo hladno nepovjerenje. – Mora postojati neko
objašnjenje. Pošalji nekoga da...
 – Ne! – Glas mu je odzvanjao poput udarca biča. – Bez objašnjenja, bez
glasnika, bez prokletih poruka. Tvoj će brat dobiti odgovor. Jedini odgovor koji
će razumjeti.
Rosalin ga nikada nije vidjela takvog i nije znala što učiniti. Kako da se
probije. Kako da dopre do njega. – Molim te, Robbie, nemoj učiniti išta
nepromišljeno. Nemoj od bijesa učiniti išta što se ne može poništiti. Tako se
okomiti na njega... To je pogrešno.
– Kriste, zvučiš isto kao Seton. Ne trebam nikoga od vas da mi bude
prokleta savjest.
Kao Seton, Rosalin se naježila shvativši istinu. Zašto to nije vidjela prije?
Ona jest kao sir Alex i tako će je Robbie uvijek vidjeti. Kao Engleskinju. Kao
nekoga kome se ne može potpuno vjerovati. Robbie i sir Alex zajedno su se borili
sedam godina i još ga je uvijek odbijao smatrati prijateljem. Hoće li ona za sedam
godina još uvijek čekati da shvati da je voli?
Što ako nikada ne shvati?
Težak osjećaj potonuo joj je na dno želuca. Osjetila je kako joj sretna
budućnost koju je zamišljala izmiče kroz prste kao mutan plod mašte iz sna.
Mora doprijeti do njega. – Ne trebaš li? Zastaneš li više uopće i pitaš li se što
je ispravno, a što nije? Ili to možda više nije bitno? Možda se radi samo o tome
tko može nanijeti više boli. Što se dogodilo sa svim načelima u tim spisima koje
voliš?
Stisne usta. – Neću ti se opravdavati.
– Onda se opravdaj sam sebi.
Tišina je bila dovoljan odgovor. Rosalin mu je proučavala lice tražeći
pukotinu. Tražeći išta što bi joj reklo da nije u krivu. Gdje je muškarac koji je
čitao filozofiju, održavao vrt jer ga je podsjećao na jednostavnije, mirnije vrijeme,
koji je pomogao spasiti selo od požara i koji se zauzeo za ženu koju većina
muškaraca smatra ispod njegove časti? Uvjerila se da je unatoč nemilosrdnoj
vanjštini u srcu još uvijek častan muškarac, još uvijek muškarac sposoban
razaznati dobro od lošega. Ali prevarila se. Bitna je samo osveta i potpuna
usredotočenost na pobjedu pod svaku cijenu, opravdano ili ne. – Znači, uzvratit
ćeš mu pljačkom u Engleskoj? Hoćeš li i ti ubijati djecu i silovati žene?
 Usta koja su je ljubila prije manje od sata bila su čvrsto stisnuta i
zastrašujuća. Uhvati je za lakat i privuče k sebi. – Nemoj me izazivati, Rosalin.
Danas sam došao do ruba živaca. Za razliku od tvojih zemljaka, ja ne koljem
nevine, ali tvoj će brat osjetiti bol blizu srca. Nemoj sumnjati u to.
Trebao joj je trenutak da shvati što misli. Ali znala ga je predobro, znala je
kako razmišlja i od užasa je probode u želucu. Podigne pogled s nepovjerenjem. –
Ne Brougham. Dragi Bože, reci mi da nećeš napasti jedino mjesto na svijetu koje
mi je ikada bilo dom. Kako me možeš tako povrijediti?
Pusti je i ustukne. – Ovo nema ništa s tobom.
Svaka riječ činila se kao izdaja. Bila je izdaja. Bože, kako je bila glupa! Mislila
je da će ga izvući iz crne tame u koju je tonuo ako ga bude dovoljno voljela.
Uvjerila se da je više od nemilosrdnog pljačkaša. Ali što ako nije? Što ako je to on?
– Ovo ima sve sa mnom i ako to sada ne vidiš, nećeš nikada. Kad povrijediš
njega, povrijediš i mene. Znam da se nekome želiš osvetiti zbog prijatelja i ljudi u
selu, ali to nije način. To je pogrešno. Preklinjem te da to ne činiš. Daj Cliffu
priliku da objasni.
Ništa. Nema reakcije. Nema smekšavanja u njegovu pogledu. Nema
popuštanja. Riječi uopće nisu ostavile trag na čeličnoj ljušturi. Slamao joj je srce i
nije ga bilo briga.
– Nećeš me nagovoriti da se predomislim, Rosalin. Ne ovaj put.
– Značim li ti toliko malo? Bože, mislila sam da me voliš. Mo ghrá. – Glas
joj pukne od emocija koje su joj u grlu zastale poput užarene kugle. – Nazvao si
me svojom ljubavi.
Izgledao je iznenađeno i možda čak malo posramljeno njezinim otkrićem.
Ali ako očekuje ljubavnu izjavu, razočarat će se. Okrutno razočarati. – Moji su
osjećaji prema tebi nebitni. – Nebitni. Kako mu malo znači. Jednostavno joj je
mogao baciti srce na tlo i izgaziti ga. – Prestani pokušavati prisiliti me da biram
između tebe i tvoga brata. Ako želiš ikakvu priliku da ovo upali, rekao sam ti da
se ne stavljaš između nas.
Suze razočaranja navrle su joj na oči. – Ja jesam između vas, zar ne vidiš? –
Baš kao sir Alex, našla se između dviju strana. – Uvijek ću biti između.
– Varaš se. Kad se vjenčamo, bit ćeš odana meni, samo meni.
 – I što misliš da ću učiniti, urezati si tvoje ime u srce? Odreći se svoje zemlje,
kralja i obitelji? Ništa od toga neće promijeniti činjenicu da ću uvijek biti
Engleskinja i da ću uvijek biti Cliffordica.
– Nemoj me prokleto podsjećati.
Nije imao pojma koliko je njegov nepromišljen komentar zabolio. Kako se
činilo da utjelovljuje samu uzaludnost njihove zajedničke budućnosti. – Znala
sam koliko ćemo se morati potruditi da ovo upali, ali mislila sam da su izazovi
vrijedni toga. Unatoč onome što misliš, nisam romantična budala koja živi u
svijetu mašte. Znam što sam tražila od tebe. Znala sam koliko bi ti teško bilo preći
preko činjenice da sam Engleskinja i sestra Roberta Clifforda. Ali je li ti ikada palo
na pamet čega se ja odričem da budem s tobom? Misliš li da želim napustiti
prijatelje, obitelj, čovjeka koji je stajao uz mene i štitio me cijeli život i život koji
sam imala u Engleskoj kako bi došla u neprijateljsku, nemilosrdnu zemlju, zemlju
u ratu... gdje ne poznajem nikoga? Gdje za vlastitu zaštitu moram biti zaključana
u tornju? Gdje me se gleda s mržnjom i sumnjom čim otvorim usta... čak i
muškarac zbog kojeg se odričem svega? – Zaustavi se jednako iznenađena
izljevom kao i on. Shvativši da viče, stiša se. – Što je s našom djecom, Robbie? Što
ćeš im reći? Hoćeš li ih okrenuti protiv ujaka?
Očito mu to nikad nije palo na pamet i činilo se da se pati pokušavajući sve
posložiti u glavi. – Naša će djeca biti Škoti.
– I napola Englezi.
Stisne čeljust kao da bi sama sila njegove volje to mogla učiniti neistinitim.
– Neću sada s tobom raspravljati o tome.
– Ako nećeš sada, bit će prekasno. – Zakorači prema njemu pruživši mu
zadnju priliku da sve ispravi. – Molim te, Robbie, ne tražim da vjeruješ mome
bratu, tražim da vjeruješ meni.
Dugo je odmjeri. Neke od njezinih riječi sigurno su se probile jer se na
trenutak činilo da se koleba. Ali onda mu se izraz opet smrknuo. Odmahne
glavom. – Jesam... i pogledaj što se dogodilo.
Rosalin je s nevjericom zurila u njega. – Znači li to da sam ja kriva zbog
ovoga? – Ljutnja se probudi u njoj. Ljutnja i bijes. – Govorila sam si da budem
strpljiva jer znam što si prošao. Razumijem zašto toliko prezireš moje zemljake i
ne vjeruješ im, Bog zna da imaš dobar razlog, ali umorna sam od pokušaja da ti
dokažem kako sam vrijedna tvojega povjerenja. Nikad ti nisam dala razlog da mi
ne vjeruješ, ali svaki put kad mislim da sam doprla do tebe, nešto se dogodi i ti
pretpostaviš najgore. Bila to navodna prijevara da oslobodim Rogera, laganje o
tome jesam li zaručena ili kršenje obećanja kako bih pobjegla sa sir Henryjevim
ljudima. E pa, neću to više činiti. Ili mi vjeruješ ili ne vjeruješ. Moj brat to nije
učinio. Tražim te da pričekaš da se javi prije nego što se osvetiš.
Okrene se hladno i neumoljivo. – Tražiš previše.
Zabio joj je posljednji čavao u srce. To nije muškarac kojeg voli. Pitala se je
li taj muškarac ikada postojao. – Ne, ti si taj koji traži previše. Očekuješ da mirno
sjedim i gledam kako mi uništavaš dom... obitelj? Neću to učiniti. – Nepopravljiv
je. – Sir Alex pokušao me upozoriti da ti je važna samo jedna stvar, sam si me
pokušao upozoriti, ali nisam željela slušati. Uvjerila sam se da me trebaš. Govorila
sam si da me voliš. Da te mogu učiniti sretnim.
– I jesi. – Zvučalo je gotovo kao povlastica.
Duboko udahne. – Ali ti mene nećeš učiniti sretnom. Ti nisi muškarac za
mene. Kad sam imala šesnaest, zaljubila sam se u plemenitog mladog ratnika kojeg
sam gledala kako čini sve što može da bi spasio prijatelje u najgorim uvjetima.
Uvjerila sam se da je još tu. Ali bio si u pravu. Više ne postoji. Rat te promijenio.
Vidio si previše. Nikada se nećeš vratiti. Previše si zaslijepljen mržnjom da bi uzeo
dar koji ti se nudi, a ja sam gotova s pokušajima da progledaš. Idi. Osveti se,
Robbie. Ali znaj da ubijaš svaku priliku za zajedničku budućnost.
– Mislio sam da si čula. Ne vraćaš se, Rosalin. Vjenčat ćemo se čim se vratim.
– Neću se udati za tebe. Neću ako odeš. Neću biti oružje koje ćeš
upotrijebiti protiv moga brata kad god učini nešto što ti se ne sviđa.
Pogleda je ispod oka. Očito ne shvaćajući, uhvati je za ruku i privuče k sebi.
– Ne podnosim prijetnje, Rosalin, ni ultimatume. Dovraga, udat ćeš se za mene.
Podigne pogled vidjevši hladan bijes utisnut na zgodnim crtama lica. –
Mislila sam da ni na što ne prisiljavaš žene.
Ledeni je izraz puknuo. Činilo se da je odjednom shvatio što radi. Pusti joj
ruku. – Previše si uzrujana – reče, možda se pokušavajući uvjeriti. – Jednom ćeš
shvatiti da sam učinio ono što sam morao učiniti.
 Jednako kao što će on jednom shvatiti da je ona učinila što je morala.
Okrene mu leđa ne želeći ga gledati kako odlazi. – Zbogom, Robbie.
Srce joj se stegnulo kao da istiskuje posljednje kapi ljubavi u lokvu pod
njezinim nogama.
Oklijevao je. Željela je misliti da se premišlja. Željela je misliti da je napokon
shvatio bit onoga što mu je pokušavala reći. Ali njegova volja – mržnja – bila je
prejaka.
Otišao je i sa sobom odnio posljednje tragove nade. Osjećala se kao da ju je
potpuno raskomadao. Bol – ožalošćenost – bila je nepodnošljiva. Stajala je tamo
dok topot kopita nije iščeznuo u daljini.
Možda je bila naivna i bilo je previše očekivati da će ljubav izliječiti rane
duboke kao njegove. Robbie je imao razloge za svoju mržnju i nepovjerenje. Ali
dopustio ih je da ga obuzmu do te granice da je uzvraćao udarac bez pitanja, i to
nemilosrdnošću koja mu je omogućila da ne mari za one koje će usput povrijediti.
Čak ni za nju.
Rosalin je bilo dosta. Dosta Škotske. Dosta rata. Dosta voljenja muškarca
koji joj nije mogao uzvratiti ljubav. Vrijeme je da ga pusti. Otišla je pronaći sir
Alexa.
 25. POGLAVLJE

R obbie i vojska od gotovo pedeset ratnika, uključujući Douglasa i njegovih

dvadeset najboljih ljudi, ušli su u Englesku blizu Gretne. Obišli su dobro
zaštićenu tvrđavu Carlisle sa zapadne strane skrivajući se po pošumljenom
krajoliku i prošli stari rimski zid kod Burgha by Sandsa u blizini zaljeva Solway
Firth – mjesta gdje je životu kralja Edwarda došao kraj prije pet godina. Trebao
im je skoro dan brzog jahanja da dođu onamo, a imali su još tridesetak kilometara
do Broughama.
Nekoliko godina ranije pljačka toliko južno od granice bila bi blesav čin. Ali
situacija se preokrenula i prošle godine Bruceove postrojbe napale su to isto
područje. Usprkos tome, pljačka je predstavljala značajan rizik. Ali Robbie je
imao vremena razraditi svaki detalj i plan za svaku slučajnost.
Bio je spreman.
Ili je barem trebao biti. Ali svaki sat koji je proveo izvan Douglasa povećavao
je nemir i rastući osjećaj propasti koji mu je visio nad glavom. Nije mogao izbaciti
Rosalinino zaprepašteno lice iz misli ni njezin glas.
To je pogrešno... Ti nisi čovjek za mene... Ubijaš svaku priliku za zajedničku
budućnost.
Uvjeravao se da je to govorila od bijesa i očaja kako bi ga skrenula s puta. Da
to ne misli. Ali što su se više udaljavali od Douglasa, to je više strahovao da je
mislila svaku riječ. Osjećao se kao da na prsima ima uteg koji mu otežava disanje.
Prokleta bila jer mu je to učinila. Prokleta bila jer je propitivao vlastiti
razum! Ne može dopustiti da tako okrutan napad prođe nekažnjeno. Clifford
mora platiti.
Oko za oko...
Ali bila je tako sigurna, dovraga. Robbie je bezbroj puta u glavi prošao kroz
dečkovu priču preispitujući je iz svakog kuta. Dječak je prepoznao grbove vojnika,
Cliffordovi su ljudi bili ondje – u to nema sumnje – ali ostali detalji bili su manje
jasni. Dečko je bio prestravljen. Vladao je kaos. Pobjegao je u prvih nekoliko
minuta. Dovoljno da vidi što se događalo, ali je li stekao cjelovitu sliku?
 Robbie napravi ljutitu grimasu. Što, dovraga, radi? Traži li bilo kakav
izgovor da odustane od odluke? Čini ga slabim i gubi fokus. Ako će mu biti žena,
mora naučiti da se ne može upletati. A udat će se za njega.
Neće li?
Moj dom... Kako si me mogao tako povrijediti? Mislila sam da me voliš.
Voli? Što on, dovraga, zna o ljubavi? Ali zbog nečega se preispitivao. Ako to
učini, zna da će je izgubiti. A od same pomisli puls mu je skakao od osjećaja sličnog
panici.
K vragu.
Nije shvatio da je progovorio naglas dok se Douglas nije okrenuo. Ako je
ičije lice trenutačno bilo više smrknuto od Robbiejeva, bilo je to Douglasovo.
Robbieju nije promaknula svađa s Joannom dok su se pripremali za put i
pretpostavljao je da ni ona ne odobrava cilj koji su si zadali.
– Što je? – Douglas upita osvrćući se. Stali su poprilično južno od zida kako
bi napojili konje na jednom od brojnih „lochova“ – ili jezera, kako su ih zvali
Englezi – na tom području. Pao je mrak i namjeravali su malo odspavati prije nego
što ujutro nastave s putovanjem. Napad će se odviti popodne dajući im zaklon
tame u kojoj mogu nestati. Barem je takav bio plan.
– Moramo se vratiti – reče Robbie.
Douglas je ostao u nevjerici. – Otkazuješ napad? Dovraga, Boyde! Što,
dovraga, nije u redu s tobom? Što ti je rekla?
– Ne otkazujem napad – reče Robbie. – Barem ne još. Ali moram se
pobrinuti da je dečko bio u pravu u vezi s onim što se dogodilo. Moramo otići do
sela i sami se uvjeriti.
Douglas ga je sumnjičavo promatrao. – To je zbog djevojke, zar ne?
Nije porekao. Ali ona je bila samo djelomično odgovorna. – Bruce računa
na ovo primirje s Cliffordom i ako postoji prilika da ga zadržimo, to je moja
dužnost. Bez obzira na to koliko osobno mrzimo kopile.
– A ako saznaš da je Clifford odgovoran?
– Vratit ćemo se.
 Začulo se gunđanje. Ljudi nisu bili sretni što im je uskraćena prilika da se
osvete za ono što je učinjeno ženama i seljanima, ali Robbie im je zapovjednik i
vjerovali su da to ne bi napravio bez dobra razloga.
Vraški se nadao da ga ima.
Prošli su sati nakon što je idućega dana pao mrak kad su se približili
Coreheadu, malenom selu skrivenom duboko u srcu brda i šuma Ettricka, gdje je
Wallace skupio ljude i izveo prvi napad na Engleze prije gotovo šesnaest godina.
Kako su prelazili brdo, Robbie je prvi put ugledao pustoš. Očekivao je da će vidjeti
selo sravnjeno sa zemljom i ništa osim plamenova i odvratnih dokaza pokolja koji
se dogodio.
Nije to vidio.
Douglas opsuje i razmijene poglede. S te točke činilo se kao da je sve u redu.
Nije bilo zacrnjenih, spaljenih ostataka zgrada i tijela razbacanih po ulici. Iako je
doista bilo mirnije nego inače, mogao je vidjeti nekoliko ljudi koji su se motali po
selu.
Robbieju skoči puls.
Kako su se približavali, mogao je vidjeti nekoliko znakova napada.
Slomljene rolete, srušene ograde, nešto razbijenih posuda i pregaženih vrtova, ali
činilo se da se potpuno pustošenje u koje je dečko bio tako siguran nije dogodilo.
Glas o njihovu dolasku brzo se proširio i seljani su se počeli skupljati kako
su se približavah. Na njegovo zaprepaštenje i olakšanje, ugledao je Deirdre i ostale
žene kako izlaze iz građevina.
– Ne razumijem – reče Douglas.
– Ni ja – Robbie ozbiljno odgovori, ali palo mu je na pamet kako je umalo
napravio veliku pogrešku.
Od Deirdre i upravnika sela doznao je točno koliko groznu. Dečko je bio u
pravu u vezi s onim što je vidio, samo to nije dobro povezao. Prva skupina vojnika
– de Spenser i njegovi ljudi – stigla je prije Cliffordovih vojnika. Sir Henry i
vojnici sasjekli su gotovo dvadeset seljana i počeli izvlačiti Deirdre i ostale žene iz
kolibe u koju su se sakrile kako bi ih vezali i silovali zbog zločina spavanja s
pobunjenicima. Bile bi ubijene i spalili bi selo – Deirdre je rekla kako u to nema
sumnje – ali Clifford i njegovi ljudi stigli su i zaustavili pokolj. Isprva su svi
pretpostavili da je i on tamo kako bi ih opljačkao. Nekoliko seljana pokušalo je
pružiti otpor prije nego što su shvatili da ih je Clifford zapravo došao spasiti.
Clifford je uhitio de Spensera i njegove ljude pa ih odveo natrag u Berwick kako
bi ih kaznio.
Robbie je slušao svjedočenja o napadu s rastućim osjećajem srama, shvativši
razmjere pogreške koju je gotovo počinio i koliko ga je to moglo koštati.
Je li doista umalo uništio jedino mjesto koje je ikada bilo Rosalinin dom?
Spalio cijelo selo bez razloga? Kriste, pozlilo mu je. Nikad mu ne bi oprostila. Iz
dobra razloga. Što je, dovraga, mislio? Hvala Bogu da je shvatio istinu prije nego
što je bilo prekasno. Prije nego što je učinio nešto nakon čega nema povratka.
Odjednom se žurno želio vratiti. Više nego žurno. U glavi je čuo glas koji je
vikao da požuri. Mora se vratiti i ispričati joj se, i da, vjerojatno i Setonu. Činilo
se da mu ipak treba savjest. Današnji mu je dan pokazao koliko je točno odlutao
od mladoga ratnika koji je dizao mač uz Williama Wallacea u borbi protiv
nepravde.

Treću noć nakon što su izjahali iz dvorca Park, Rosalin i sir Alex zastali su na
južnoj obali rijeke Tweed gledajući preko drvenog mosta u strme litice White
Walla na drugoj obali i prigodno nazvane stube „Breakneck Stairs“3 koje su se uz
brdo protezale do dvorca Berwick.
Okrene se i pogleda muškarca koji je toliko riskirao da je dovede ovamo.
Pokazao se boljim prijateljem nego što je mogla zamisliti, sigurno je otprativši
kroz strašan krajolik opustošen ratom.
– Jesi li siguran u ovo? – upita. – Još me uvijek možeš ostaviti ovdje i vratiti
se.
Sir Alexova čeljust bila je čvrsto stisnuta s mrgodnom odlučnošću još od
trenutka kad mu je došla i tražila da je odvede natrag bratu. Pokušavala ga je
odgovoriti od onoga što je namjeravao od prve večeri kad su stali kako bi odspavali
nekoliko sati i gdje ga je gledala kako si zabija nož u ruku. Ruku gdje ima – ili je
imao – oznaku istu kao i Robbie. Sad je tetovaža razjarenog lava uništena
dubokim ranama i posjekotinama.

3
Vratolomne stube, nap. prev.
 Kako je sumnjala, Alex je pripadao Bruceovim fantomima. Oznaka bi ga
identificirala i znao je što bi mu Englezi učinili da im prizna tko su ostali članovi
tajne skupine ratnika.
Pretpostavljala je da je daleko lakše ukloniti oznaku s kože nego ukloniti
prijatelje iz sjećanja. Znala je koliko mu to teško pada. Mogla je to vidjeti po sve
mračnijem izrazu lica sa svakim kilometrom koji su prešli. Bio je odlučan i na
puno načina jednako tvrdoglav kao Robbie. Samo se molila da sir Alex ne požali
zbog onoga što namjerava učiniti. Neće biti povratka. Ni za koga od njih.
Odmahne glavom. – Donio sam odluku. Dosta mi je tajnog ratovanja i
pljački. Bog zna da sam pokušao, ali više nemam želudac za to. Pola vremena
ionako sam se osjećao kao da se borim protiv vlastite strane. Možda ću ovako
uspjeti pomoći.
– Kako to misliš? – Kako bi mogao pomoći okrenuvši se protiv svojih
prijatelja?
– Možda mogu pomoći privesti rat kraju radeći s druge strane. Umjesto da
se borim protiv Engleza, mogu se boriti iznutra, pomoću razuma i pregovora.
Bio je to uzvišen cilj kojem je Rosalin teško mogla proturječiti s obzirom na
to da je odlazila iz sličnih razloga. Međutim, iako je mogla razumjeti Alexovu
odluku, znala je da Robbie i ostali neće. Bez obzira na razloge, Robbie će sir
Alexov prelazak smatrati osobnom izdajom. I povrh toga što odlazi,
pretpostavljala je da će mu to biti težak udarac – želio to priznati ili ne.
Zašto je još uvijek zabrinuta za Robbiejeve osjećaje kad je prema njezinima
imao tako malo obzira? Iako je znala da čini ispravnu stvar, bol u srcu nije bila
ništa manja. Kad bi barem mogla izrezati bol iz srca jednostavno kao tetovažu.
Drage bi volje izabrala privremeni tjelesni bol prije trenutačne praznine beznađa.
Rane od noža bi zarasle. Ali znala je da se od ovoga nikad neće u potpunosti
oporaviti i bojala se da će ožiljci biti trajni i duboki.
– Jeste li sigurni da vi to želite učiniti? – sir Alex upita tiho.
Uopće nije bila sigurna. Ali to se moralo učiniti. Rosalin baci pogled preko
tamne rijeke na blještavo svjetlo baklji s druge strane. Duboko udahne osjetivši
vreo val osjećaja kako je zateže u prsima. Bože, zašto mora toliko boljeti?
Odmahne glavom i bez daljnjeg oklijevanja pređu preko mosta.
Bilo je jutro kad je Robbie uletio u dvorište dvorca Park. Jahao je kao da mu je
vrag za petama ne mogavši utišati glas u sebi. Požuri!
Ali u trenutku kad je podigao pogled prema prozoru tornja, znao je da je
prekasno. Srce mu potone poput kamena u bunaru bez dna. Obuzela ga je tama.
Nije ga gledala s prozora. Nije bila ondje.
Strah je potvrdila Joanna Douglas kad ih je trenutak poslije dočekala u
svečanoj dvorani.
– Gdje je Rosalin? – zahtijevao je dok mu je strah već grubo rezao glas.
– Pazi se, Boyde – Douglas reče. – Znam da si ljutit, ali nemoj se iskaljivati
na mojoj ženi.
Ali Joanna nije ustuknula pred njegovim bijesom. – Ne trebaš me braniti
pred bahatim grubijanima, Jamese. Poprilično sam se navikla na njih i izljeve
njihove mračne naravi.
Robbie ustukne. Je li je zaista smatrao tako dragom?
Okrene se natrag prema njemu kako bi mu odgovorila. – Pretpostavljam da
je sad već u dvorcu Berwick. Ona i sir Alex odjahali su nedugo nakon što ste otišli.
Iako je jedan dio njega to već znao, vijesti su ga ipak uzdrmale. Kako je
mogla otići, dovraga? Mora joj objasniti. Mora se ispričati. Mora joj reći koliko se
prevario.
Otjerao si je.
Douglas opsuje. – I samo si im dopustila da odu?
Joannine slatke plave oči pretvorile su se u led kad se pogledala s mužem. –
Jesam.
Po njezinu tonu činilo se da ga izaziva da još nešto kaže.
Douglas je držao usta zatvorenima. Očito je odlučio ne izazivati ženu nakon
katastrofe koju su jedva izbjegli. Joanna je bila u pravu. Rosalin i Seton bili su u
pravu. I svi su to znali.
Robbie stisne šake dok su se sirove emocije u njemu mlatile poput bičeva.
Bijes. Nevjerica. Očajanje. Morale su nekamo otići i iskalio se na jedinoj osobi
koju je mogao kriviti osim sebe. Kako ga muškarac koji mu je bio partner sedam
godina može tako izdati? – Ubit ću ga.
Joanna iznenađeno podigne obrvu. – Sir Alexa? – Odmahne glavom. –
Bojim se da bi to moglo biti teško.
– Kako to misliš?
– Ostavio ti je nešto. – Pokaže na mali solar pokraj svečane dvorane kojim
se Douglas koristio za poslove vezane za imanje. – Tamo je.
Robbie zatvori vrata iza sebe kad je ušao u prostoriju, trenutak poslije
zahvalan na privatnosti kad je otvorio običnu jutenu vreću i ugledao zatamnjenu
kacigu koja je prekrivala nos i ogrtač.
Trzne se. Drugi put u nekoliko minuta osjetio je snažan udar zaprepaštenja.
I zabolio je – gorko.
Seton je to napokon učinio. Napustio je Čuvare i prebjegao Englezima.
Robbie nije znao zašto je iznenađen. Nije li godinama očekivao da će ih Seton
izdati? On je prokleti Englez. Kako mu je Robbie imalo mogao vjerovati?
K vragu. Jedva je završio misao prije nego što je shvatio tešku istinu. Upravo
ju je to otjeralo. Rekla mu je da će je uvijek smatrati Engleskinjom –
Cliffordovom sestrom – i da joj nikad neće u potpunosti vjerovati. Optužila ga je
da je zaslijepljen osvetom. Bila je u pravu. Zbog nemogućnosti da vidi dragu,
brižnu ženu koja mu nudi vlastito srce, izgubio je najbolju stvar koja mu se ikada
dogodila.
Mislila sam da me trebaš.
Trebao ju je. Samo do sada nije shvatio koliko. U njemu je vidjela nešto za
što je gotovo zaboravio da postoji. Jednom je pomislio da ga njezin snažan osjećaj
za pravdu podsjeća na nekoga, a sad je shvatio na koga: na sebe. Nekoć se borio iz
pravih razloga. Nekoć bi zastao i pitao se je li nešto ispravno ili pogrešno. Pobjeda
nije morala doći nauštrb časti, a putem je nekako zaboravio na to. Ali ona je to
uspjela vratiti.
Naravno da je otišla. Nije joj dao razlog ostati. Kad je pomislio koliko mu
je puta ponudila vlastito srce, a on joj nije ponudio ništa zauzvrat, želio je
povratiti. Bila je voljna odreći se svega za njega, a jedinu stvar koju je tražila
zauzvrat – njegovo povjerenje – on joj nije želio dati.
 Voljela ga je i...
Spusti se na klupu kad ga je preplavila grozna istina.
Voli je. Naravno da je voli. Znao je to, ali nije želio prihvatiti. Previše se
bojao što bi to moglo značiti i previše se bojao da će je morati poslati natrag.
Odbijajući to priznati, postigao je jedinu stvar koje se bojao: izgubio ju je.
Nikad je ne bi vratio. Da joj brat nije pristao, pronašao bi drugi način. Sad
je to znao. Ali ona nije. I izgubio je priliku da joj to kaže.
Seton ga je jednom optužio da je mrtav iznutra. Poželio je da to bude istina
kako ne bi morao osjećati crnu prazninu koja se otvarala u njemu.
Stavio je glavu u dlanove i pokušavao misliti, pokušavao se držati za rub
litice kako ne bi kliznuo u bezdan tame vlastite budućnosti.
Kako će je, pobogu, vratiti?
 26. POGLAVLJE

R osalinin i sir Alexov iznenadan dolazak do ulaza u dvorac izazvao je

popriličan metež – blago rečeno. Tek probuđeni brat zdrobio ju je snažnim
zagrljajem, a sir Alexa su okružili vojnici i zamalo bacili u jamu dok nije zaprijetila
da će skočiti unutra s njim. Umjesto toga odveden je u stražarnicu. Nakon
nekoliko dana ispitivanja naređeno mu je da otputuje u London kako bi svoj
slučaj osobno iznio kralju.
Pozdraviti se s njim i gledati ga kako odlazi s malom vojskom bratovih ljudi
bila je najteža stvar koju je učinila otkad je napustila Douglas. Sir Alex bio joj je
zadnja poveznica s Robbiejem i vidjevši ga kako odlazi, osjećala se kao da su u
potpunosti raskinuli. Osjećaj gubitka bio je dubok, iako Bog zna da Robbie nije
zaslužio njezino slomljeno srce ni suze. Trebala bi ga mrziti zbog onoga što je
učinio. Svako jutro očekivala je da će je brat pozvati kako bi joj prenio strašne
vijesti koje bi to potvrdile.
Ali prošla su dva dana, a potom i tri. Dovoljno vremena da glasnik stigne iz
Broughama noseći vijesti o napadu. Tek je peti dan, kad se vratio vojnik kojeg je
brat poslao nakon što mu je rekla za napad, pozvana u Cliffov solar kako bi čula
odvratnu istinu.
Brat je bio leđima okrenut vratima i zurio u maleni kamin kad je ušla. Činio
se duboko zamišljenim.
Pripremila se očekujući najgore.
Okrenuo se ruku sklopljenih na leđima. – Nije došlo do napada. Kao da ju
je oborio na pod. Zaljuljala se, ustuknula ili izvela neku neobičnu kombinaciju
toga dvoga. – Što?
Cliff je pogleda i mogla je vidjeti zabrinutost u zelenim očima toliko nalik
njezinima. Otkad se vratila, brat se prema njoj ponašao kao da je nešto poput
osjetljivog komada porculana pažljivo izbjegavajući bilo kakav spomen o temama
koje bi je mogle uzrujati kao što su otmica, Robbie Boyd ili pismo koje mu je
napisala. Znao je da je nešto strašno pošlo po krivu, ali čekao je da sama objasni.
 – Brougham nije napadnut. Boyd je zacijelo na vrijeme otkrio što se doista
dogodilo u selu.
Cliff joj je objasnio sve o napadu potvrdivši njezino povjerenje u njega. Iako
to nije bilo važno. Ili jest? Zašto se Robbie predomislio? Što ga je skrenulo s puta?
I, najvažnije, što to znači?
Sigurno je problijedjela ili je izgledala kao da će se onesvijestiti jer je Cliff
prešao prostoriju, uhvatio je za lakat i pomogao joj da sjedne na jednu od
podstavljenih klupa ispred vatre.
Nije mogla razmišljati. – Jesi li siguran?
Cliff kimne.
– Ali zašto?
Brat je dobro pogleda. – Pretpostavljam da ti bolje znaš odgovor na to
pitanje od mene.
Prije nego što je doveo sir Henryja i ostale zatvorenike natrag u Berwick,
Cliff je poslao poruku Robbieju kako bi objasnio što se dogodilo u selu i pristao
da se nađu za tjedan dana (kako bi raspravili o sadržaju pisma i razmijenili novac),
ali stigla bi nakon što su oboje otišli.
– Nisam sigurna da znam. Robbie je bio tako odlučan. Pokušala sam ga
odvratiti od zamisli, preklinjala ga, ali odbio je. – Suze joj navru na oči kad je
podigla pogled prema bratovu smrknutu licu. – Bilo je strašno.
Opsuje i sjedne pokraj nje obgrlivši je rukom dok je jecala, kako je znao dok
je bila dijete. – Kopile ne zaslužuje tvoje srce, malena. A posebno ne zaslužuje tebe.
Zbog toga se samo jače rasplakala.
– Reci mi što se dogodilo.
I jest. Dobro, barem većinu, izostavivši intimnije detalje, iako je
pretpostavljala da je Cliff uspio popuniti praznine. Kad je završila, ljutito je i
čvrsto stisnuo usta. – Ubit ću ga.
– Ne! Molim te. Samo želim zaboraviti da se išta od ovoga dogodilo.
Uzme preklopljeni komad tkanine koji joj je dao i obriše nos i oči.
 Cliffov izraz nije bio nimalo mirniji, ali glas mu se stišao. – Jesi li sigurna u
to, Rosie-lin? – Zastane. – Dugo se borim protiv Boyda i znam da nikad nije
oklijevao. Ali zbog nečega se povukao, a pretpostavljam da si ti taj razlog.
Rosalin šmrcne i duboko udahne. Odmahne glavom. – Čak i ako se
predomislio za napad, nema veze. Nikad ne bi upalilo. Ono što sam ja uvijek će
biti između nas. Ne mogu biti s muškarcem koji mi ne vjeruje i ne voli me.
Stisne je čvršće i uzdahne kao da mu je sa srca pao težak kamen. – Mrzim
gledati te kako patiš, ali neću reći da mi je žao što to čujem. Možda to sad ne možeš
vidjeti, ali tako je najbolje. Bilo što između vas bilo bi gotovo nemoguće.
Rosalin zatrepće. – Ali ne nemoguće?
Skrene pogled i napući usta kao da je okusio nešto odvratno. Bio je to isti
pogled koji je Robbie imao na spomen imena njezina brata. – Želim da budeš
sretna, ali bilo bi previše tražiti da samo predam sestru tom barbaru. I nikad to ne
bih učinio da nisam siguran da te može učiniti sretnom. Razbojnik bi se morao
vraški potruditi da mi to dokaže. – Stisne je još jednom i poljubi je u čelo. –
Zaboravi ga, Rosie-lin. Ne zaslužuje te.
– Pokušat ću – obeća mu. – I, Cliffe? – Pogleda je. – Hvala ti što nisi
pokušao učiniti da ga zamrzim.
Usta mu se iskrive. – Dovraga, da sam mislio da bi upalilo, pokušao bih. Ali
bojim se da sam tu borbu izgubio godinama ranije.
– Kako to misliš? – Podigne obrvu i pogleda je u oči. Krv joj je polako
nestala s lica kad je shvatila istinu. – Znao si?
Slegne ramenima. – Ne odmah. Zaključio sam po čuvarima. Znao sam da
mora postojati razlog zašto ih Boyd nije ubio. Bog zna da je imao razloga pa sam
posumnjao da mu je netko pomogao. Po načinu na koji bi prestala disati i
problijedjela svaki put kad je spomenut, nije mi trebalo dugo da shvatim tko bi to
mogao biti.
– Zašto nikad nisi ništa rekao? Sigurno si bio silno ljutit jer sam te izdala.
– Iskreno, osjetio sam poprilično olakšanje. – Stisne čeljust kao da mu nije
dobro. – Time smo poravnali račune.
Rosalin je bila zaprepaštena kad je shvatila što govori. – Jesi li ga prevario
kako bi se predao, Cliffe? Odbijala sam vjerovati u to.
 – Nisam... barem ne namjerno. Kralj mi nije rekao što namjerava. Dao sam
riječ da će se sastanak održati pod primirjem ne znajući da će biti uhićeni. Ne bi
mogli izdržati još dugo i ishod bi bio isti, ali nije mi se svidjelo što je to učinjeno
po cijenu moje časti. Sramio sam se zbog toga što se dogodilo, ali morao sam
obaviti svoju dužnost. – Pokvareno se nasmije. – Spasila si me od odluke koju
nisam želio donijeti.
Rosalin je ostala zatečena. – Ne mogu vjerovati da si znao sve ove godine i
ništa nisi rekao.
– Sumnjao sam zašto si to učinila i nadao se da ćeš zaboraviti. – Žalosno se
osmjehne. – Čini se da to baš nije upalilo, zar ne?
Odmahne glavom i emocije joj se opet nakupe u grlu. – Što da radim,
Cliffe?
– Ne znam, malena, ali nešto ćemo smisliti. Postat će lakše.
Kad bi mu samo mogla vjerovati.
Kad je tjedan nakon što su Rosalin i Seton otišli stiglo dvije tisuće funti od
Clifforda, Robbie se pitao ima li njegov očajnički plan zapravo šanse uspjeti.
Clifford je mogao opozvati primirje, ali nije to učinio. To i pismo pristanka na
sastanak koje je stiglo dan prekasno morali su nešto značiti.
Robbie je odjahao na sjever u Dundee s Fraserom i šačicom ljudi kako bi
Bruceu odnio potreban novac i porazgovarao s MacLeodom. Ako želi da mu plan
upali, trebat će mu pomoć braće.
Nije obavijestio kralja o namjerama sumnjajući da bi se Bruce složio. Ali
nedopušteni zadaci koji uključuju žene (ili, akobogda, buduće žene) nisu bili tako
neobični za Čuvare. Sam MacLeod izdao je jedan kako bi spasio ženu na početku
rata pa je Robbie očekivao da će dobiti podršku.
Ipak, trebalo mu je nekoliko dana da uvjeri vođu Čuvara Visočja. Tjedan
nakon što je stigao u Dundee, Robbie i devet preostalih Čuvara stajali su u šumi
u blizini dvorca Berwick ponavljajući konačne detalje plana. Zapravo, on je
ponavljao detalje, a oni su se iz petnih žila trudili da ga odgovore.
– Pljačkašu, to je prokleto samoubojstvo – reče Lachlan MacRuairi. – Samo
zato što smo prije uspjeli pobjeći odande, ne znači da ćemo moći ponovno.
Trebalo mi je više od dvije godine da oslobodim ženu iz tog pakla, uz neuspjeh
zbog kojeg smo gotovo uhvaćeni. Ako te zatvore, nema jamstva da će te netko
spasiti. Bio sam u toj jami i, vjeruj mi, ne želiš tamo provesti puno vremena.
Robbie se sjećao i, ako je postojao bilo tko među Čuvarima tko je znao nešto
o ulaženju u opasna mjesta i izlaženju iz njih, bio je to MacRuairi.
– Neće doći do toga.
Nadam se.
Eoin MacLean, taktičar u skupini, zurio je u njega. – Znači, to je tvoj plan:
ušetati u dvorac Berwick, tražiti da vidiš Clifforda, reci mu da mu želiš oženiti
sestru i nadati se da te neće baciti u jamu ili objesiti o najbliže uže?
– Čini se tako.
– Ti si potpuno lud – MacLean reče s gađenjem.
– To si već rekao – reče Robbie. – Svi vi. Ali znam što radim.
Radio je jedinu stvar koju je mogao smisliti kako bi vratio Rosalin. Dokazat
će joj da joj vjeruje. Moj me brat voli i učinit će bilo što da budem sretna. Robbie se
vraški nadao da ne pretjeruje jer se bojao da će ovaj pothvat staviti „bilo što“ u
iskušenje. Život će mu drugi put biti u Cliffordovim rukama. Iako ga ovaj put sam
tamo stavlja.
Dovraga, možda i jest lud.
Erik MacSorley, koji ga je podbadao veći dio tjedna, naceri se. – Nisam te
smatrao muškarcem od velikih gesta, Pljačkašu. Ali ako ovo ne upali, odvest ću te
brodom u London. Čujem da kralj Edward ima nekoliko sestara, a s tvojom
naklonošću prema Engleskinjama...
Robbie mu je rekao što može učiniti sa svojim brodom i veliki poglavar
Zapadnog otoka – koji je više sličio na Vikinga nego na Škota – nasmije se. Ali
Robbieju prvi put nije smetalo što je meta njegovih šala. MacSorleyjevo veselo
podbadanje olakšalo je dio tereta na svima njima od Setonove izdaje.
Za razliku od Robbieja, ostali Čuvari bili su zaprepašteni. Dovraga, i on je
bio zaprepašten, ali nije to želio priznati. Svi su znali da se Seton povremeno
protivio tajnom ratovanju i manje viteškim aspektima rata. Također su znali da
se on i Robbie nikad nisu slagali, ali nitko nije shvaćao koliko se stanje pogoršalo.
Svi su osobno primili udarac. Gubitak Williama Gordona još je uvijek bio
otvorena rana. Iako su okolnosti bile potpuno različite (Gordon je poginuo u
eksploziji na zadatku), osjećaj gubitka bio je isti. Okolnosti su ih učinile bliskima
kao braćom – bližima – i svi su osjećali odsutnost jednoga od njih.
Nitko ništa nije rekao, ali Robbie je osjetio da su neki od ostalih –
Sutherland, MacKay, MacLean i Lamont koji su bili najbliži Setonu – djelomice
krivili njega. Vjerojatno s pravom. Ali to nije promijenilo činjenicu da ih je Seton
izdao.
– Što ako nije tamo? – upita Sutherland.
Robbie nije želio razmišljati o tome. Bila je to jedna od mnogih slabih
točaka plana. Postojala je velika vjerojatnost da ju je Clifford ukrcao na prvi brod
koji je plovio u London.
– Bit će – Robbie reče sigurnije nego što se osjećao. – A ako nije, nadam se
da imaš dovoljno baruta.
Iako nije bio iskusan kao Gordon s crnim prahom, Sutherland je postao
dovoljno vješt da odvuče pozornost kad je to trebalo Čuvarima.
Najnoviji član Čuvara Visočja prostrijeli ga pogledom. – Da, iako se nadam
da ga neću morati upotrijebiti.
– I ja – Robbie reče odsutno.
Bilo je vrijeme da krene.
– Dat ćemo ti dvadeset četiri sata, Pljačkašu – reče MacLeod. – Ako ne
izađeš do sutrašnje večere, dolazimo po tebe.
Robbie kimne. Pokušao ih je odgovoriti od spašavanja, ali bio je to uvjet pod
kojim je MacLeod pristao.
MacRuairi, koji je imao gotovo jednako problema sa Setonom kao i Robbie,
oštro ga pogleda. – Ako vidiš Setona, reci mu da ide k vragu prije negoli mu
zabodeš jedan od njegovih prokletih bodeža u leđa kao što je on nama.
Robbie nije znao što će učiniti ako se nađe licem u lice s bivšim partnerom,
ali neće biti lijepo. – Prenijet ću mu poruku.
Izašao je iz šume pješke, bez oklopa i oružja, nadajući se da će ih trebati
kasnije kako bi se probio van.
Trideset minuta poslije, nakon što je čuvaru na vratima rekao ime,
Robbiejevo povjerenje u Rosalin stavljeno je na kušnju.
 27. POGLAVLJE

I ronija doista funkcionira na neobičan način. Dva dana nakon razgovora s

Cliffom u njegovu solaru, Rosalin se odlučila zaokupiti pomažući redovnicama
u samostanu St. Mary. Prvoga dana upoznala je ne jednu, nego dvije trudne mlade
žene. Jednu je napustio muškarac za kojeg je mislila da je namjerava oženiti, a
druga je silovana kad su joj pobunjenici poharali selo.
Rosalin je s časnom majkom razgovarala o mogućnosti uspostavljanja
posebnog doma za žene koje su se našle u takvim okolnostima. Časna majka
odmah se zainteresirala za ideju. Potreba je velika, ali bolnica je opremljena za
putnike i nemoćne, a ne da bi bila sklonište za žene s djecom. S Rosalininim
pokroviteljstvom i novčanom potporom njezina brata, samostan bi imao mjesto
kamo bi ih mogao poslati.
Ironija je postala očigledna nekoliko dana poslije kad je Rosalin shvatila da
joj kasni mjesečnica prvi put u osam godina otkad ju je dobila. Da nema brata,
možda bi joj trebao jedan od tih kreveta, iako se nije veselila pomisli kako će Cliffa
obavijestiti o svome stanju. Više neće biti nejasnoća – ako ih je imao – o tome što
se dogodilo između nje i Robbieja.
Kad se oporavila od trenutnog zaprepaštenja i straha od toga što bi to moglo
značiti – Crkva će je posramiti i smatrati bludnicom – osjeti slabašan sjaj sreće
koji je tinjao u tami njezina očaja zbog gubitka Robbieja. Beba. Njegovo dijete.
Ipak joj je dao obitelj. Nekoga kome treba njezina ljubav i zaštita. Možda nije
obitelj o kojoj je sanjala, ali bolje je i od koga znala da će preživjeti. Voljet će tu
bebu svim srcem i biti sretna.
Gotovo dva tjedna nakon što je stigla u Berwick, Rosalin je bila u bolnici
prolazeći kroz posljednje detalje s časnom majkom i pokušavala smisliti kako će
Cliffordu reći za svoju nepriliku a da ne pošalje vojsku da ubije Robbieja, kad je
začula prva šaputanja.
– Uhvaćen.
Nije obraćala pozornost dok otprilike sat poslije nije čula još nešto. – Vražji
Namjesnik – reče jedna od sestara.
 Rosalin se smrzne. Pokušavajući zadržati dostojanstvo koliko je mogla, iako
je očito prisluškivala, upita ženu: – Jeste li rekli nešto o Vražjem Namjesniku?
– Zar niste čuli, milostiva? – reče mlada novakinja. – Uhvatili su Robbieja
Boyda.
Srce joj stane i potone u isto vrijeme. – Tko ga je uhvatio?
Djevojka je čudno pogleda. – Vaš brat, milostiva.
Rosalin je jedva čula posljednju riječ. Već je bila na vratima na putu natrag
prema dvorcu. Dok je uletjela u bratov solar, bila je bez daha, uspuhana i obrva
vlažnih od znoja. – Reci mi da to nije istina.
Cliff digne glavu s dokumenta koji je proučavao i uzdahne. – Čini se da si
čula.
– Znači, istina je? Uhvatio si ga?
– Ne baš.
– Kako to misliš, ne baš? Je li ovdje ili nije?
– Ovdje je, ali nisam ga uhvatio. Kop... čovjek – ispravi se – ... sam je ušetao
ovamo.
– Što je učinio? – vrisne u nevjerici.
Brat joj odmahne glavom. – Ušetao je ovamo tražeći da me vidi.
– I što je rekao?
– Ne znam. Pomislio sam kako ću mu dati vremena da razmisli o tome.
Rosalin ga pogleda ispod oka. – I gdje sad razmišlja?
Kao da već ne zna. Cliff je znao biti jednako nemilosrdan kao „razbojnici“
zbog kojih se žalio. – U jami.
– Cliffe! Kako si mogao?
Stisne usta. – Ima sreće što ga nisam objesio za jaja zbog onog što ti je učinio.
Jedna noć u jami neće ga ubiti. Nažalost.
– Želim ga vidjeti. – Vidjevši izraz njegova lica, dometne: – I nemoj ni
pomisliti da ćeš me odbiti.
– Ne bih ni sanjao o tome – reče vrlo sarkastično. – Zašto ne bih želio da
mi se mala sestra nađe nadohvat jednog od najopasnijih ljudi u Škotskoj?
Zurila je u njega dok nije popustio.
 – Dobro, zapovjedit ću da ga dovedu u stražarnicu. Ali upozoravam te,
Rosalin, neću ništa obećati. Predugo sam čekao ovaj dan.

Koliko je sati?
Robbie je žmirkao u potpunoj tami pitajući se koliko mu je plan bio
pametan. Očekivao je mogućnost da će neko vrijeme provesti u jami dvorca
Berwick. Samo se nadao da će moći razgovarati s Cliffordom prije negoli ga
nečasno bace u rupu.
Kako je bio sam, pretpostavio je da to znači da ih je Seton uvjerio u vlastitu
iskrenost. Stisne usta ne želeći razmišljati o bivšem partneru.
Koliko mu je vremena ostalo? Nije mogao točno znati bez pomoći
dnevnoga svjetla, ali pretpostavljao je najviše sat ili dva. Ako Clifford ne bude
previše znatiželjan, Robbiejeva braća Čuvari Visočja doći će kako bi ga oslobodili
prije nego što dobije priliku da se izjasni.
Pod pretpostavkom da ga mogu osloboditi.
Barem znaju gdje će ga naći, pomisli odsutno. MacRuairi je bio dobro
upoznat s tim mjestom, s obzirom na to da je neko vrijeme proveo ondje prije
nekoliko godina, nakon što je pomogao osloboditi sadašnju ženu iz zatočeništva.
Robbie je osjetio više olakšanja nego što je želio priznati kad je čuo da netko
prčka po lokotu. Nekoliko trenutaka poslije, vrata su se podigla i spušteno je uže.
Kako je bio ozlijeđen, trebalo mu je duže nego inače da se uspne tri metra do vrha.
Dvojica smrknutih, ali tihih vojnika na zapešća su mu stavili okove spojene
lancem čim je ustao iz rupe. Bez objašnjenja, odvukli su ga van u maleno
predsoblje, potom kroz još jednu sobu pa ga gurnuli kroz lučna vrata u nešto što
je sličilo na stražarnicu nad glavnim ulazom u dvorac.
Začuje poznat uzdah u trenutku kad je posrnuo unutra i s iznenađenjem
podigne glavu. Rosalin! Pogledi im se sretnu i sav strah, sva čežnja i sva ljubav
prema njoj udare ga silinom groma.
Trenutak poslije, kad je mrko pogledala sebi zdesna, Robbie se uozbilji
postavši svjestan druge osobe u prostoriji.
– Što si mu učinio? – zahtijevala je od brata.
 Clifford – kopile – slegne ramenima uz sladunjav osmijeh koji nije pokušao
sakriti. – Nekoliko mojih ljudi previše se uzbudilo kad se prošlu noć predstavio
na ulazu. Nakon onoga što je učinio, trebao bi se smatrati sretnim.
– Idi k vragu, Clifforde.
– Ako će itko tamo ići uskoro, to neću biti ja. Ja nisam u okovima.
Rosalin se namršti. – Skini ih, Cliffe. Rekla sam ti da me neće ozlijediti.
Clifford ga pogleda; obojica su znali da lanci nisu za njezinu zaštitu. – Ne
bih rekao – odvrati drugi muškarac. – Prvo čujmo
Rosalin zakorači prema njemu. Izgledala je tako prokleto divno da je ostao
bez daha. Ali u bljedilu njezinih obraza i tamnim sjenama pod očima vidjela se
krhkost koja prije nije postojala, i kazna koju je Clifford odredio nije se mogla
mjeriti s krivnjom koju je osjetio znajući da ih je on prouzročio.
Napola se nadao da će mu poletjeti u naručje i reći da joj je nedostajao. Ali
nije to učinila i nije imao pravo očekivati takvo što od nje. Ne nakon posljednjeg
pozdrava.
Prvi su put izražajne oči koje su se oduvijek činile ogledalima duše bile
zatamnjene.
Nije ju mogao izgubiti. Neće to dopustiti. Dala mu je srce i neće joj
dopustiti da ga uzme natrag.
– Što želiš, Robbie? – upita.
– Tebe.
Clifford tiho zareži i prijeteći zakorači prema njemu, ali Rosalin ga uhvati
za ruku. – Molim te, Cliffe. Želim čuti što ima reći.
Clifford je pomno pogleda prije nego što se povukao. – Bolje mu je da je
važno.
Robbie ga je ignorirao i pogledao u Rosalin. Više bi joj to volio reći bez
publike, ali pretpostavljao je da mu treba biti drago što uopće ima priliku
razgovarati s njom. Očekivao je da će se morati izjasniti Cliffordu.
– Žao mi je. Trebao sam ti vjerovati. Pogriješio sam i došao sam to ispraviti.
Okrene se prema Cliffordu i stisne čeljust. – Želim se vjenčati tvojom
sestrom.
 – Ne.
Robbie zaškrguće zubima. Kopile uživa u ovome. – Rosalin je rekla da bi
učinio sve kako bi bila sretna. Tražila je da joj vjerujem. I vjerujem joj. Zato sam
ovdje. – Ona pusti zvuk, on se okrene i spazi kako su joj se oči širom otvorile, a
potom polako počele blistati od nečega za što se nadao da su prvi tragovi oprosta.
Okrene se natrag prema Cliffordu. – Je li u krivu?
Clifford se okrene prema Rosalin. – Dragi Bože, Rosie-lin, zašto si mu to,
dovraga, rekla?
– Nisam ni pomislila da bi mogao učiniti nešto ovako bezumno.
– Ili romantično – Robbie se ubaci.
Nije bio siguran da ga je čula. – Dala sam mu svoju riječ – reče bratu.
Clifford napravi grimasu i potom pogledom prostrijeli Robbieja. – Nije bila
u krivu. Samo mislim da je ne možeš učiniti sretnom.
Prekriži ruke i pokvareno se nasmije Robbieju kao da ga izaziva da ga
razuvjeri.
Robbie stisne šake. Osjeti kako mu se okovi zatežu oko zapešća i pomisli da
je vjerojatno pametno što ga je Clifford ostavio u lancima. Ali jedan pogled na
Rosalin ugasio je želju za borbom. Ako će imati ikakvu priliku, on i njezin brat
morat će pronaći neki način da godine mržnje ostave iza sebe.
Duboko udahne. – Ni ja ne znam mogu li, ali volim te i kunem ti se da ću
svaku minutu života provesti pokušavajući... čak i ako to znači da ćemo naše
neprijateljstvo morati staviti na stranu. Voli te i neću učiniti ništa da stanem
između vas. Štitio si je i pazio kad ostali u tvom položaju možda ne bi i za to
zaslužuješ pohvale. – Pogleda Rosalin u oči. – Želim da mi budeš žena jer te
volim... ovo nema ništa s njim ili s osvetom. Nikad nije imalo. Samo sam bio
previše slijep da bih to vidio. Ako ga želiš hvaliti idućih pedeset godina, slušat ću.
Možda se neću složiti, ali slušat ću. Naša će ga djeca zvati ujakom.
– Oh, Robbie. – Nešto oštro i nježno zablista joj u očima i idućeg mu je
trenutka bila u naručju – ili barem u naručju koliko je to mogao izvesti s okovima.
Osjećaj njezine mekoće i topline uz prsa probudio je nešto u njemu. Osjećao se
kao da je slomljena brana i sav strah, sva čežnja i sva ljubav što ih je ćutio potekli
su van. Prislonio joj je svilenkastu glavu pod svoju bradu, usnama joj dotaknuo
kosu i dopustio da ga obuzme topao miris ruža.
Puno je toga želio reći, ali osjećaji su mu stajali u grlu.
Clifford se oštro podsmjehne. – Još nisam uvjeren.
Rosalin mu makne glavu s prsa i okrene se prema bratu. – Cliffe, što još želiš
od njega? Stavio je vlastiti život u tvoje ruke jer mi je vjerovao i neću ti dopustiti...
Clifford podigne ruku prekinuvši je. – Imam nekoliko uvjeta.
Rosalin ga sumnjičavo pogleda ispod oka. – Kakvih uvjeta?
Cliffordov se pogled raznježi. U tom je trenutku Robbie znao da je
pobijedio. Bila je u pravu: brat je voli više nego što mrzi Robbieja. Želio je da bude
sretna čak i ako će biti s muškarcem kojeg godinama pokušava zarobiti.
– Da obeća da će te dovesti u Englesku koliko god često želiš. Želim da mi
djeca poznaju svoju tetu i sam se moram uvjeriti da se drži obećanja.
Rosalin se okrene prema Robbieju.
– Dogovoreno. Dok god se to može učiniti a da ne dovodimo Rosalin u
opasnost.
Clifford kimne.
– Što još? – upita Robbie.
– Svojeg ćeš prvorođenog sina nazvati Clifford.
Robbie se smrzne. Pogledao je drugog muškarca kao da je lud. Rosalin se
nasmije i laktom ga udari u rebra. – Podbada te, Robbie.
Kriste, srce mu je prestalo kucati toliko dugo da ga je vjerojatno trajno
oštetio.
Clifford se usiljeno nasmije. – Čini se da ću morati pretrpjeti poniženje jer
sam ti ponovno dopustio da pobjegneš, a i tvoj će ugled biti okaljan. Kakvu god
da priču smislim za Edwarda, nećeš je poricati.
– Pretpostavljam da ću u toj priči igrati ulogu podlog i kukavičkog
negativca?
Drugi se muškarac nasmije. – Naravno.
Robbie opsuje. – Dogovoreno. Sumnjam da mi ugled može pasti još niže.
– Ne bih se kladio u to.
 Rosalin mrko pogleda brata. – Otmica mladenke trebala bi biti dovoljna,
Cliffe. Bez uljepšavanja.
Napravi grimasu, ali nije joj proturječio. – Pretpostavljam da možeš pronaći
izlaz?
Robbie kimne glavom. Uskoro bi mu trebala stići pomoć. – Da.
– U tom slučaju, dobro iskoristi vrijeme koje ću ti dati. – Okrene se prema
Rosalin. – Zagrli me, dušo.
Rosalin mu potrči u naručje i Robbie osjeti kako ga steže u prsima dok ih je
gledao. Veza između brata i sestre bila je snažna i zakleo se da se više nikada neće
upletati u to.
Unatoč tomu koliko ga to ubijalo.
Nakon nekoliko trenutaka, Clifford je pusti. Još jednom pogleda Robbieja.
– Povrijedi je opet i neće te moći zaštititi ni Bruceovi fantomi.
Unatoč ironiji prijetnje, Robbie mu je povjerovao.
Trenutak poslije, vrata se zatvore iza njega.

Rosalin su preplavili osjećaji od prvog trenutka kad su ga gurnuli u prostoriju. Iz

petnih se žila trudila spriječiti da potrči prema njemu, posebno kad je vidjela
koliko su ga ozlijedili bratovi vojnici.
Potom, shvativši da se predao kako bi joj ukazao povjerenje... Bilo je to
previše. Ali posljednja kap, kad je shvatila da je doista voli, bila je kad se zakleo da
će joj dopustiti da priča o Cliffu – čak je i spominjao djecu za koju nije ni slutio
da će ih dobiti.
Prehoda prostoriju i stavi mu ruku na obraz. – Jadno tvoje lice.
Naceri se. – Dopustit ću ti da paničariš koliko želiš čim izađemo odavde.
Ali prvo...
Stavi joj ruke oko bokova i privuče je uza se. U idućem trenutku usta su mu
bila na njezinima i ljubio ju je sa strašću koja je graničila s očajanjem.
Omotala mu je ruke oko vrata i prislonila tijelo uz njegovo morajući osjetiti
toplinu i snagu.
 Stenjao je ljubeći je dublje, kružeći jezikom u njezinim ustima dugim,
proždrljivim pokretima.
Tijelo joj se zapalilo od topline, a koža se zategla i naježila, bradavice
ukrutile i vlaga joj se skupila između nogu tvoreći lokvu pohotne potrebe.
Uhvati je za stražnjicu držeći je uz ukrućeno spolovilo. Požuda je postala
neodoljiva. Tijelo joj se počelo micati uz njegovo tražeći slatko olakšanje trljanja.
Odvoji se od nje uz psovku. – Bože, ubijaš me. Ali moramo biti spremni i
sumnjam da nas je tvoj brat ostavio ovdje kako bih te uzeo u stražarnici s ovim. –
Podigne okovana zapešća.
– Spremni za što?
– Znat ćeš kad čuješ. Koliko je sati?
Upitno ga pogleda. – Ne znam. Sunce je skoro zašlo kad sam došla.
Pretpostavljam da će uskoro pozivati na večeru. Zaboravila sam na okove. Kako
bi te trebali izvući odavde ruku u lancima?
Osmjehne se, stane nogama na lanac i počne vući dok mu se mišići nisu
toliko napeli da su skoro popucali – ali puklo je željezo. Prelomio je lanac na dva
dijela. Nasmijao se vidjevši joj izraz lica. – To je mali trik koji sam naučio kako
bih zadivio djevojke. – Rosalin nije namjeravala komentirati. – Ali imat ćemo
pomoć.
– Ostalih fantoma?
Izraz mu postane potpuno prazan. Samo je zurio u nju.
– Zar si mislio da neću otkriti? – Odmahne glavom. – Stvarno, Robbie,
nisam slijepa. Vidjela sam kako se boriš. Vidjela sam oznake i kacigu demonskog
izgleda. Čula sam da te sir Alex jednom nazvao Pljačkašem. Zaključila sam kako
ti je to ratno ime. Usput, prigodno je.
Još je uvijek bio zaprepašten. – Koliko dugo znaš?
– Neko vrijeme. Sir Alex rekao mi je da ti ne trebam reći da znam.
Lice mu se smrkne. – Izdajničko kopile vjerojatno se nadalo da ćeš reći
bratu. Bog zna da to uskoro više neće biti tajna.
Po njegovu izrazu mogla je zaključiti da je sir Alexov bijeg primio još gore
nego što je očekivala. – Nije te izdao, Robbie. Samo je prestao vjerovati u iste
stvari. Čuvat će tvoje tajne baš kao što bih ih čuvala i ja.
 – Postoje drugi načini...
– Misliš na tetovažu? Ne moraš se bojati da će vas tako otkriti. Uklonio ju
je... točnije, izrezao.
Ta vijest nije imala učinak kojem se nadala. Umjesto da je ublažila strahove
od izdaje, činilo se da je time izdaja postala još gora. Kao da je oznaka neka vrsta
svete veze koju je Alex jednostavno prerezao nožem.
– U Londonu je – reče znajući da je preponosan pitati. Ubod je trenutačno
bio previše svjež, ali nadala se da će mu s godinama pomoći razumjeti i prihvatiti
to što je sir Alex učinio. Godinama...
– Jesi li to doista mislio, Robbie?
– Koji dio, mo ghrá? – Ponovno joj stavi ruke oko struka i čvrsto je privuče.
Glas mu je postao promukao. – Da te volim? Da, mislio sam to. I namjeravam
učiniti sve što mogu kako bih ti to dokazao toliko da više nikad ne moraš pitati.
Bila si u pravu: trebam te. Nisam znao koliko dok nisam stigao u to selo i shvatio
koliko sam blizu došao da učinim strašnu pogrešku te da više nisam čovjek koji
sam nekoć bio. Ponovno ću biti taj čovjek, Rosalin. A ako zaboravim, ti ćeš biti tu
da me podsjetiš.
Osmjehne se i suze radosnice navru joj na oči. – Vjerujem ti. Moraš me
voljeti ako si mi dao dopuštenje da hvalim Cliffa. Mogu biti poprilično opširna,
znaš.
Naježi se i usta mu poprime onaj poznati oblik kao da je probao nešto gorko
i neukusno.
– A kad si ga pohvalio, nisam sumnjala u to.
– Vraga jesam!
Prasne u smijeh. – Voljela bih da si mogao vidjeti lice kad je rekao da ćeš
našeg sina morati nazvati Cliff. Iako zvuči poprilično lijepo.
Zastenje i zakoluta očima. – Kriste, Rosalin, nemoj se ni šaliti tako. Još se
uvijek nisam oporavio.
Uhvati ga za ruku i stavi je na trbuh. – Pretpostavljam da onda imamo nešto
manje od devet mjeseci da odlučimo.
Robbie je bio nevjerojatno pametan čovjek, ali trebala mu je minuta da
shvati što misli. S lica mu je nestao svaki trag boje. Zurio je u nju s nečim nalik
užasu u očima. Potom mu se lice slomilo. Ako je ikada sumnjala u njegovu
mogućnost da osjeti emocije, neće više nikad. Izgledao je poput muškarca koji se
raspao. Držao ju je čvrsto i mogla je osjetiti kako mu se prsa tresu.
– Žao mi je. Oh, Kriste, žao mi je. Nisam mislio... Trebao sam razmišljati.
Ti bi platila, a ja bih vas oboje izgubio.
Znala je na koji način razmišlja i vjerojatno je nekako došao do svoje sestre.
Stavi mu prste na usta kako bi ga zaustavila. – Volim te, Robbie. Nije isto. I došao
si po mene na vrijeme. Na poprilično dramatičan način, moram priznati.
Poskočila je kad je začula zvuk sličan grmljavini.
– To je naš signal – reče uhvativši je za ruku. – Vrijeme je da pođemo.
Cliff se pobrinuo za vojnike na vratima. Dim je bio posvuda i ljudi su trčali
po cijelom dvorištu. Bilo je nevjerojatno lako neprimjetno se iskrasti oko zgrada
usred kaosa. Robbie pokraj jame oštro zazviždi i dva se muškarca pojave trenutak
poslije.
Iako je prije vidjela Robbieja u fantomskoj odjeći, prizor dvaju golemih
ratnika u tim bezličnim kacigama koje su prekrivale nos prestravio ju je.
– U redu je, mo ghrá. To su prijatelji.
– Vidim da je tvoj prokleto glup plan upalio – jedan od muškaraca reče
odsutno, a potom joj se nakloni. – Milostiva...
Robbie je posjednički privuče bliže k sebi. – Da, Poglavaru.
Rosalin mu se potajno osmjehne. – Ja sam mislila da je poprilično
romantičan.
– Pametna djevojka – Robbie reče i naceri se.
– Bolje da krenemo – reče drugi ratnik. – Ovo nije prvi put da smo na ovaj
način skrenuli pozornost i ne želimo ostati predugo. Dobro je što me nisi natjerao
da se ponovno spustim u tu prokletu rupu.
Robbie ustukne. – Da, doduše, imao sam priliku isprobati najudobnije sobe
u Berwicku veći dio protekla dvadeset četiri sata. Shvaćam zašto nisi imao previše
volje vratiti se. Trebat će mi pomoć s ovim – reče podigavši ruke.
Drugi muškarac izvuče nešto iz tobolca oko struka i željezni okovi u
sekundi padnu na tlo.
 Probili su se do stražnjeg ulaza gdje su ih čekala druga četiri fantoma.
Muškarci su razmijenili nekoliko znakova i Robbie odmahne glavom. Nekoliko
minuta poslije, Rosalin shvati zašto, kad su dvojica muškaraca koji su ostali čuvati
vrata onesviješteni snažnim udarcima u kacigu ručkom mača umjesto ubijeni.
Nakon toga žurno je prebačena u birlinn koji ih je čekao.
Pomogao joj je drugi muškarac s lukom na ramenu.
– Dakle, to je tvoja Engleskinja – reče i tiho zazviždi diveći se.
Robbie joj poprilično grubo iščupa prste iz rukavice drugog muškarca. –
Kloni je se, Strijelo. Mislim to. To tvoje lice neće izgledati tako lijepo kad završim
s njim.
Rosalin je bila iznenađena kad je drugi muškarac odgovorio ispod daha: –
Kad bih barem bio te sreće.
Sjeli su na jednu od drvenih škrinja za pohranu stvari blizu stražnje strane
broda.
Ukupno je razaznala deset sjenovitih prikaza, uključujući Robbieja. Svi do
jednoga bili su veliki, mišićavi i zastrašujući. Dapače, da je Robbie nije čvrsto
držao oko struka, bila bi prestravljena.
Čovjek koji je držao užad što su kontrolirala jedro pogleda Robbieja. Naceri
se i zubi mu jarko zasjaju na mjesečini. – Drago mi je da si nam se mogao
pridružiti, sir Roberte.
– Odjebi i kreni, Sokole. Gonimo se odavde – Robbie reče, ali nešto u
njegovu glasu zvučalo je poput posramljenosti.
Pogleda ga i smrkne se. – Sir Robert?
Da, izgledao je kao da mu je poprilično neugodno. Dječački neugodno, kao
Roger kad je pričao o djevojci iz Norhama. – Zanemari to.
Strpljivo je čekala.
– Bila je to glupa ideja.
Nastavila je čekati. Kako je pretpostavljala da ih očekuje duga vožnja
brodom, imala je cijelu noć.
Uzdahne. – Pokušavao sam smisliti način da ti pokažem kako se osjećam. –
Pogledi im se sretnu u tami. – Kralj je godinama nudio da me proglasi vitezom.
Napokon sam pristao.
 Zbog nje. Učinio je to zbog nje. Znala je što misli o viteškim kodovima i
kavalirstvu, ali želio joj je pokazati da je još uvijek mladi ratnik kojeg je pamtila.
Nisu mu trebale viteške mamuze da joj dokaže, ali to ju je svejedno dirnulo. – Oh,
Robbie, to je slatko.
Uhvati je za bradu, nagne joj glavu unatrag i poljubi je u usne nježno, gotovo
s poštovanjem. Unatoč hladnom morskom zraku, u njoj se probudila toplina.
Ali očito je progovorila preglasno.
– Av – reče kapetan iza njih. – To je slatko, Pljačkašu.
Robbie opsuje.
– Što nije u redu? – upita.
– Nikad mi to neće zaboraviti.
– Je li to tako loše?
– Nemaš pojma. – Odmahne glavom. – Ali vrijedno je. Ti si vrijedna toga.
Ako se mogu pomiriti s tvojim bratom, mogu podnijeti da me ova budala
podbada nekoliko sati. Ne postoji ništa što ne bih učinio za tebe. Ništa.
Rosalin se nije mogla oduprijeti da ga još jednom ne podbode. – Clifford
Boyd. Zvuči lijepo, zar ne misliš?
Nakostriješi se, a potom ušutka njezino podbadanje poljupcem u usta.
 EPILOG

Kilmarnock, Ayrshire, dvorac Dean, Svi sveti, 1. studenoga 1312.

R osalin se zaklela da neće vrištati, ali grčevit, probadajući bol iznenadio ju je.
Kako nešto tako predivno može toliko boljeti?
Zvuk joj izleti iz pluća i nije mogla učiniti ništa kako bi to spriječila.
Odvijalo se puno brže nego što je očekivala. Prebrzo. Očajnički je željela da
je Robbie tu. Ali otišao je na zadatak, a „Cliffy“, kako je zvala njihovo nerođene
dijete, odlučio je doći nekoliko tjedana ranije. Glasnik je poslan u Douglas kad su
prošle noći počeli prvi grčevi, ali Rosalin nije znala hoće li stići do muža na
vrijeme.
Posljednji mjeseci braka donijeli su joj više sreće nego što je mogla zamisliti.
Kralj je Robbieju dao nešto zemlje i staru kulu u Kilmarnocku za vjernu službu i
tamo su ostajali koliko su mogli kad nisu bili u jednom od kraljevskih dvoraca s
Bruceom i ostalim fantomima. Još ih je tako zvala iako je znala da se međusobno
zovu Čuvarima Visočja.
Zbližila se s ostalim ženama. Postojalo je nešto u tajnosti i opasnosti zadatka
njihovih muževa što je stvorilo posebnu vezu među njima. Bile su ujedinjene u
strahu kad bi otišli i olakšanju kad bi se vratili.
Ali žena s kojom se najviše zbližila bila je Helen MacKay, nekada
Sutherland. Kad se „Anđeo“ ne bi pridružila fantomima na zadatku, većinu je
vremena provodila u obližnjem samostanu u Ayrshireu s Rosalin pomažući
namjestiti sklonište koje su osnovale za neudane trudne žene. Helenine
iscjeliteljske sposobnosti učinile su ih prirodnim timom.
Helen se upravo brinula za nju. I Helen je obznanjivala vlastite strahove. –
Hoće li stići na vrijeme?
Druga joj žena stisne ruku. – Dijete će biti ovdje kad bude spremno. Ne
znam hoće li mu otac doći na vrijeme ili ne. Ali bit će dobro; samo nastavi disati.
Suze joj navru na oči. – Želim ga ovdje. – Zvučala je kao razdražljivo dijete,
ali nije si mogla pomoći. Trebala ga je sebično. Trebala je njegovu snagu kako bi
izdržala. Najteži dio udaje za ratnika bilo je vrijeme koje nije provodio s njom.
Iako to ni za što ne bi mijenjala. Bila je tako ponosna na Robbieja. Još je uvijek
bio više razbojnik nego vitez, ali više ga nije vodila mržnja i želja za osvetom.
– Znam da želiš. Bit će ovdje što je prije moguće... ili još prije, znajući ga. Ali
ostavio me ovdje da se pobrinem za tebe. – Helen se osmjehne. – Iako ostavio
vjerojatno nije prava riječ.
– Naredio? – Rosalin uspije progovoriti između bolnih uzdaha.
– Da, to je bolje.
Rosalinino se lice smrkne od brige. – Trebala bi biti tamo s njima.
Što ako se nešto dogodi jednom od Čuvara, a Helen nema? Rosalin si nikad
ne bi oprostila.
Helen podigne obrvu. – Misliš li da bi tvoj muž bio od koristi ikome od njih
da nisam s tobom? Svi bi poginuli zbog njega i zato su ustrajali na tome da
ostanem ovdje s tobom. Usto, imam tajnu. – Zavjerenički se osmjehne. – Idućih
devet mjeseci neću ići na puno zadataka.
Rosalin razrogači oči. – Oh, Helen, dijete? To je predivno! – Na trenutak
je uspjela zagrliti prijateljicu prije nego što ju je prožeo još jedan grč. Još je bila
uspuhana kad je upitala: – Znači li to da te Magnus napokon uvjerio?
Helen se osmjehne. – Bio je strpljiv. Strpljiviji nego što bi bila većina
muškaraca. Vjenčani smo više od tri godine. Ali ne, nije Magnus. Vidjela sam svu
tu djecu u Dunstaffnageu tijekom Beltanea.4 – Slegne ramenima. – Shvatila sam
da sam spremna. Volim svoj posao, ali i ja želim biti majka. Nadam se da mogu
oboje. Ako budem čekala da rat završi, možda budem prestara.
Bruce je polako sve čvršće držao prijestolje, ali još su čekali odlučujuću
borbu.
– Naravno da možeš oboje – Rosalin reče. – Tako sam sretna zbog tebe. –
Ali onda je ponovno zaboli i lice joj se uvije u grimasu. Kad je napokon prestalo,
dometne: – Iako je teško povjerovati da bi si ikad ovo priuštila nakon što si toliko
puta gledala.
– Nagrade su vrijedne bola.

4
Slavlje koje se održava u svibnju. Nap. prev.
 – Kaže žena koja ne vrišti kao luđakinja dok joj se znoj slijeva niz lice.
Helen prasne u smijeh. – I još uvijek uspijevaš izgledati predivno.
Rosalin se nije ni udostojala odgovoriti. Idućih sat vremena trudovi su
postali učestaliji i duži. Bila je iscrpljena, ali uzbuđena znajući da im je beba skoro
stigla nakon dugog čekanja.
– Moraš početi tiskati – reče Helen.
– Ne, molim te, ne još. Robbie želi biti ovdje.
– Vjeruj mi, bolje je da ne bude. U rađaonici nema koristi od muškaraca.
Odjednom izvana začuju zvuk. Helen pojuri do prozora tornja i osmjehne
se. – Čini se da će ti se želja ipak ostvariti.
Rosalin joj uzvrati osmijehom dok je nije prožeo još jedan trud i vrisne.
Trenutak poslije muž joj uleti u prostoriju. Izgledao je strašno i predivno u
isto vrijeme. Bio je prekriven blatom, cotuna poprskana Bog zna čime, divljeg
pogleda, lica napeta od straha. Ali nikad u životu nije bila sretnija što ga vidi.
Požuri do nje i klekne uz rub kreveta. – Bože, Rosalin, jesi li dobro?
– Stiže nam beba.
Dio straha nestane mu s lica i uspije se blago nasmiješiti. – Da, mo ghrá,
vidim. Ili, bolje rečeno, čujem.
– Boli.
Pogleda Helen.
– Dobro je – druga ga žena uvjeri. – Sada kad si ovdje...
Ali nije uspjela završiti rečenicu. Robbie baci pogled na hrpu plahti na podu
koje su maknute kad joj je puknuo vodenjak i problijedi.
Počeo se njihati i Rosalin ga zgrabi za ruku. – Ako se onesvijestiš, Robbie
Boyde, tako mi svega, reći ću Sokolu i nikad ti to neće zaboraviti. A onda ću reći
bratu. Što misliš, kako će u Engleskoj zvučati kad se prošire vijesti da se najjači
čovjek u Škotskoj onesvijesti čim vidi malo krvi?
– Tvoje krvi. To je tvoja krv. – Ali prijetnja je upalila. Izgledao je pribranije
i boja mu se polako počela vraćati u lice. – I nisam se gotovo onesvijestio.
Rosalin i Helen pogledaju se i prasnu u smijeh.
 – Rekla sam ti da su beskorisni u rađaonici – reče Helen pa pogleda
Robbieja. – Ako ti budem morala pripremiti krevet, neću biti sretna.
Robbie je mrko pogleda. – Izdržat ću. Molim te, želim biti s njom.
Držao je Rosalin za ruku kad ju je uhvatio idući trud, a potom još jedan.
Nekako je pomagalo što je tamo. Još je uvijek boljelo kao sam vrag, ali bol se nije
činio tako oštrim.
Kad je bilo vrijeme za tiskanje, Helen mu je rekla da se učini korisnim i
pridržavao je Rosalin otraga dok se borila.
Izgubila je pojam o vremenu. Činilo se da traje cijelu vječnost. Vjerovala je
kako nikad nije osjetila takvo olakšanje kao kad je Helen rekla: – Još malo. Još
jednom jako stisni.
Rosalin zaškrguće zubima dok joj je muž šaputao ohrabrujuće riječi na uho
i skupi zadnje trunke snage kako bi dostavila sina u raširene ruke svoje prijateljice.
Ljutit tih plač trenutak poslije bio je najljepši zvuk koji je Rosalin ikada čula.
Suze joj navru na oči.
Suza je bilo i u Heleninim očima. – Dječak je i savršen je.
Rosalin osjeti olakšanje u muževu tijelu kao i u vlastitom. Gledali su se bez
riječi, potpuno šokirani.
Nakon što je odvojila bebu od posteljice i zavezala pupčanu vrpcu, Helen
zamota dijete u meku vunenu dekicu i pruži crveno, bučno novorođenče Rosalin.
Imalo je pahuljast čuperak tamne kose, ali nije zbog toga rekla: – Izgleda
kao ti. – Podigne pogled prema mužu koji je zurio u dijete kao da nikad nije vidio
nešto tako veličanstveno. – Zasigurno ima tvoju narav.
Robbie pogladi bebinu sićušnu glavicu donjom stranom prsta. Glas mu je
bio ukočen kad je rekao: – Kako ćemo ga nazvati?
Osmjehne se. – Mislila sam... – Uputi joj pogled koji je govorio da to ne
izgovori. Ali uvijek je točno znala kako će ga nazvati. – Mislila sam Thomas.
Robbie je zurio u nju i osjećaj koji je prošao između njih bio je gorak od
sjete. Dijete će nositi ime prijatelja koji ih je nesvjesno spojio. Svaki put kad
pogledaju sina, podsjetit će ih na ljubav za koju su se teško borili i pobijedili. Po
svaku cijenu.
 AUTORIČINA BILJEŠKA

S ir Robert Boyd vjerojatno je jedna od najpoznatijih povijesnih ličnosti među

Čuvarima o kojoj ću pisati. Igra važnu ulogu u Ratovima za neovisnost boreći
se uz Williama Wallacea i Roberta Brucea, a ime mu mnogo puta spominju važni
povjesničari, uključujući Barboura i Slijepog Harryja. Slijepi Harry spominje
Boyda više od dvadeset puta i naziva ga „mudrim i snažnim“, što me nadahnulo
za njegovo mjesto u Čuvarima Visočja kao najsnažnijeg muškarca u Škotskoj.
Dvojila sam hoću li Boyda učiniti Čuvarom jer se o njemu ne zna puno
(osim – prigodno – koga je oženio), ali tako je neodoljiva ličnost da se nisam
mogla oduprijeti. Za mene predstavlja borca za slobodu kao što je William
Wallace i služi kao važna poveznica između Bruceova i Wallaceova cilja.
Boyd je vjerojatno rođen nekoliko godina ranije nego što sam napisala, oko
1275. Otac (ili moguće djed) bio mu je heroj Bitke kod Largsa 1263., a obitelj mu
je nagrađena zemljom i posjedom u Noddsdaleu u Ayrshireu. Za Boydova oca,
također Roberta Boyda, tvrdi se da je jedan od škotskih plemića koje su Englezi
pozvali na sastanak i izdajnički ubili tijekom događaja nazvanog „Barns of Ayr“
(događaj ovjekovječen u filmu Hrabro srce). Wallace je kasnije za osvetu zarobio
engleski garnizon u ambarima i zapalio ga. Spojila sam događaje u knjizi kako bih
objasnila smrt Boydova oca.
Za Wallacea se vjeruje da je ostavio Boyda na čelu vojske dok je bio odsutan
pomažući klanu Boyd da zaradi geslo Confido,5 kao i nadimak „Pouzdani Boydi“
zbog odanosti škotskoj borbi za neovisnost. Boyd se vjerno borio uz Wallacea,
dječačkog prijatelja i, kako neki tvrde, rođaka do smrti potonjeg 1305. Boyd je
također bio jedan od ranih pristalica Roberta Brucea i borio se (odano) uz njega
tijekom rata, čak i služeći kao jedan od zapovjednika u ključnoj Bitki kod
Bannockburna o kojoj ću pisati u nadolazećoj knjizi.
Slijepi Harry o Boydu kod Bannockburna (History of the Counties of Ayr
and Wigton, Vol. III, James Paterson, Edinburgh, 1866.):
„Rasprostranjene na desnoj strani južnjačke legije stajahu,

5
Lat. vjerujem, nap. prev.
 I njima na čelu vatreni Edward jahaše,
Nasuprot njemu iskusni Boyd u borbu se sprema poć
Poslan od kralja da vodi ga kroz noć.“
Boyd je možda također bio s Bruceom i sir Rogerom de Kirkpatrickom u
samostanu Greyfriars u Dumfriesu 1306. kad je Bruce izbo Johna „Crvenog“
Comyna pred oltarom, započevši svoju borbu za krunu.
Školovanje i interes za povijest ratovanja koju sam Boydu dala u romanu
zapravo se temelje na Wallaceovu ranom životu. Vjerovalo se da je Wallace citirao
Hanibala i prvi pohađao školu na području Stirlinga u samostanu
Cambuskenneth Abbey gdje mu je ujak bio svećenik, a potom je išao u poznatu
školu u Dundee, gdje ga je učio William Mydford za kojeg se vjeruje da je poticao
Wallaceov žar za slobodom. Zanimljivo, Wallace je upoznao Duncana
(MacDougalla) od Lorna i Neila Campbella (brata Arthura „Rendžera“
Campbella) u školi u Dundeeju. Obojica će mu se kasnije pridružiti u ustanku.
Djela Polibija i Apijana vjerojatno nisu stigla na Zapad do petnaestog
stoljeća. Latinski prijevod Apijana nije postojao do 1477.
Boydova sestra Marian u knjizi je izmišljena, ali njegov brat Duncan
uhvaćen je i pogubljen 1306. Otprilike u to vrijeme Boyd je zarobljen u
Kildrummyju, ali uspio je pobjeći. Način na koji je to uspio izgubljen je u
vremenu, ali to mi je potaknulo ideju o Rosalin.
Rosalin je izmišljena sestra sir Roberta (de) Clifforda, prvog baruna (de)
Clifforda koji je jedan od najvažnijih engleskih zapovjednika u ratu protiv
Škotske. Cliffordova majka bila je velika nasljednica i, iako obiteljska stabla nisu
dosljedna (nikad nisu), većina upućuje na činjenicu da je bio jedino dijete.
Cliffordov otac poginuo je boreći se u Walesu kad je Clifford imao sedam ili osam
godina, a staratelj mu je bio kraljev brat Edmund od Cornwalla, grof od
Gloucestera i, naposljetku, kralj Edward I.
Cliffordova vojna karijera u Škotskoj započela je 1296. s pohodima u
Annandaleu (Bruceova zemlja) i Annanu, a pojavio se u mnogo borbi tijekom
godina do smrti kod Bannockburna 1314. Međutim, vjerojatno je najviše ostao
zapamćen po neprijateljstvu sa sir Jamesom „Crnim“ Douglasom. Borba oko
Douglasove zemlje izazvala je zavadu između Clifforda i Douglasa koja će
potrajati više od sto godina.
 Iako se Clifford borio protiv Bruceovih „pobunjenika“ u Škotskoj u vrijeme
prologa u Pljačkašu, ime mu se ne pojavljuje u opsadi Kildrummyja. Garnizoni
vjerojatno nisu bili u Kildrummyju, nego je odmah srušen nakon što su ga
Edward, princ od Walesa (budući Edward II.) i Aymer de Valence (budući grof
od Pembrokea) opkolili. Izdaja kovača Osbornea (vidi Zmija) odgovorna je za
pad dvorca, Boydovo zatočeništvo i naknadno pogubljenje Nigela Brucea.
Clifford je, međutim, bio u dvorcu Berwick za Bruceovih pohoda 1311. i
1312. s obzirom na to da je imenovan Nadzornikom Škotske južno od Fortha 4.
travnja 1311., što ga je učinilo savršenim bratom za moju izmišljenu junakinju.
Doista nema plemenitog načina da se opravdaju Bruceovi pohodi 1311. i
1312. U osnovi, bila je to kampanja ucjene (ponekad s taocima) kako bi podržao
svoje kraljevstvo i financirao skupi rat. Ako novac nije priskrbljen, Englezima se
prijetilo „vatrom i mačem“. Međutim, uz iznimku pohoda u Durhamu 1312.,
koji su vodili Edward Bruce i Crni Douglas, Bruceovi pljačkaši obično nisu ubijali
nikoga osim ako su se opirali. To su zapisali čak i engleski redovnici u samostanu
Lanercost Abbey u spisima o tom razdoblju.
Golema svota od dvije tisuće funti za primirje između Boyda i Clifforda
temelji se na pravoj količini koju je Northumberland platio u kolovozu 1311.
U vrijeme Pljačkaša Bruce je opkolio dvorac u Dundeeju koji je naposljetku
pao i uništen u svibnju 1312. Ključ za razumijevanje razloga pohoda jest
prisjećanje da su jug još uvijek okupirali engleski garnizoni iako je Robbie u to
vrijeme držao Škotsku sjeverno od Taya. Razdoblje između 1311. i 1314.
označava čišćenje tih garnizona iz važnih škotskih dvoraca (obično i uništavanje
dvorca nakon toga). Međutim, opkoljavanje dvoraca i plaćanje muškaraca nakon
sto dana službe bilo je skupo, kraljevske su škrinje bile prazne i Škotska je bila
razorena nakon godina ratovanja. Bez pohoda, Bruce ne bi mogao uspostaviti
uporište na jugu i istjerati Engleze koji su se tamo tako duboko utvrdili.
Boyd, James Douglas, Thomas Randolph i Edward Bruce bili su kraljevi
ključni zapovjednici na jugu i muškarci koji su često vodili pohode u Engleskoj.
Kime ste ih smatrali (herojima ili teroristima) uvelike je bilo pitanje perspektive,
to jest, s koje ste strane granice živjeli. Na primjer, Douglas je bio poznat kao
„Dobri sir James“ u Škotskoj, ali u Engleskoj je znan kao „Crni Douglas“.
 Slično tome, iz naše moderne perspektive, u uzimanju talaca nema ništa
herojsko. Ali u srednjem vijeku to je bilo gotovo normalno i prihvaćeno kao dio
rata. To smo već vidjeli s Davidom, mladim grofom od Athola, u Novaku, kojeg
je engleski kralj većinu djetinjstva držao kao taoca kako bi osigurao dobro
ponašanje njegova oca. To što je David počeo suosjećati s otmičarima također je
bilo vrlo učestalo i zapravo je imalo svrhu kao most između dviju strana kad bi se
talac vratio.
Čini se da se taocima rijetko događalo nešto loše čak i kad je dogovor
otkazan. David je također dobar primjer toga. Čak i kad mu se otac pobunio i kad
su ga pogubili, nisu naudili dečku.
Najpoznatiji primjer toga vjerojatno je veliki engleski vitez William
Marshall. Kralj Stjepan držao ga je kao mladića i izbjegao je smrt na čuven način
kad mu je otac prekršio obećanje i izazvao kralja govoreći da još uvijek ima „čekić
i nakovanj kojima može iskovati još boljih sinova“.
Muškarci su – naravno – bili uvelike poželjni, ali postoji nekoliko primjera
kad su žene bile taoci.
Nisam se mogla oduprijeti iskušenju da Rosalin nazovem prema njezinoj
čuvenoj rođakinji. Čuveno predivna „Lijepa Rosamund“, koja je osvojila srce
kralja Henrika II. i postala mu ljubavnicom, bila bi Rosalinina prateta u trećem
koljenu.
Naposljetku, iako u Epilogu Rosalin rađa u dvorcu Dean u Kilmarnocku,
zemlja stare obitelji Baliol službeno nije darovana Boydu do nakon
Bannockburna. Dvorac Dean izgradit će njegov sin Thomas i njihovi nasljednici
bit će budući grofovi od Kilmarnocka.