Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

KRAPINSKO-ZAGORSKA
ŽUPANIJA

106 Donja Stubica – Stari grad

107 Dvorac Veliki Tabor
108 Lobor – Majka Božja Gorska
109 Plemićki grad Vrbovec
110 Špičak

242
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011
Redni broj: 106
Lokalitet: Donja Stubica – Stari grad
Naselje: Donja Stubica
Grad/općina: Donja Stubica
Pravni status: P-3208
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
Od 7. travnja do 13. svibnja 2011. godine Muzeji Hrvatskog
zagorja arheološki su istražili te započeli konzervaciju na
utvrdi Donja Stubica (stručna voditeljica istraživanja: Ivana
Škiljan, Muzeji Hrvatskog zagorja – radovi su financirani
vlastitim sredstvima Muzeja Hrvatskog zagorja). U istra-
živanjima su sudjelovala dva studenta arheologije (Tena
Karavidović i Marin Mađerić) te četiri radnika. Izvođač
zaštitnih konzervatorskih radova bila je tvrtka Ingrad d.o.o.
Dosadašnjim arheološkim istraživanjima od 2008. do 2010.
otkrivena je tlocrtna dispozicija jugozapadnog dijela utvrde
s istraženom četverokutnom kamenom zidanom građevi-
nom/prostorijom unutrašnjih dimenzija 8x5,5 m. Temelji
otkrivenih zidova koji su zasigurno bili u uporabi tijekom 16.
i 17. st., negirali su starije slojeve s ostacima rupa za drvene
stupove, datirane u prvu polovinu 15. st. Tijekom kampanje
2011. u potpunosti je dovršeno istraživanje jugozapadne
prostorije/građevine, konzervirani su njezini sačuvani dije-
lovi arhitekture te je utvrđena tlocrtna dispozicija prostorije
koja se nastavlja na arheološki istraženu u smjeru sjevera.
Cilj radova na jugozapadnom dijelu lokaliteta bio je istražiti
sve kulturne slojeve unutar otkrivene prostorije radi početka
planirane konzervacije. Istraženi su slojevi SJ 9 i SJ 5, uz
koje se fizički vežu dva paralelna rova iskopana za rupe
za stupove koja se protežu u smjeru sjever-jug te skreću u
Ukopi i rupe od stupova u SJ 22 (foto: T. Karavidović)
Zidovi Z1 i Z3 nakon konzervacije (foto: I. Škiljan)
243
smjeru zapada (SJ 244 i SJ 221) u neistraženi dio sonde,
te niz rupa za stupove osnovne orijentacije istok-zapad (SJ
271) koji se nalazi južno, unutar kvadranta □ B9. Niz SJ 244
presjekao je tamnosivu zapunu SJ 305, pravilnog ovalnog
oblika, s nalazima gara, životinjskih kostiju i brojnim ulom-
cima srednjovjekovne keramike. Nakon što su istraženi
segmenti tzv. drvene srednjovjekovne faze, istražen je SJ
10 – maslinasto zeleni kompaktni kulturni sloj u kojem su
pronađeni srednjovjekovni i sporadično prapovijesni nalazi
(ulomci keramike, mikroliti i dijelovi kamene sjekire). Nije
riječ o uvjetno pretpostavljenim srednjovjekovnim struktu-
rama starijima od tzv. faze Heningovaca, već o prapovije-
snom horizontu koji je naknadnim intervencijama u većoj
mjeri uništen. Konačno, ispod SJ 10 dovršeno je istraži-
vanje jugozapadnog dijela središnjeg uzvišenja, budući da
sloj žute laporaste ilovače SJ 22, sa sporadičnim srednjo-
vjekovnim i prapovijesnim nalazima koji su upali iz gornjih
slojeva, čini zdravicu. Nastavljeno je istraživanje prostorije
koja se nadovezuje na istraženu u smjeru sjevera, ome-
đenu dublje utemeljenim i nešto debljim ostacima zidova
koji su na određenim dijelovima namjerno iščupani do
temelja. Otkrićem zapadnog zida Z 10 potvrđene su nje-
zine unutrašnje dimenzije (6x5,5 m) i pravokutni tlocrt,
unutar kojega su do kraja istražene najmlađe strukture iz
perioda nakon uporabe srednjovjekovnih zidova ukopane
u sloj žute nabijene ilovače SJ 126 koja je mogla služiti
za niveliranje terena. Također je započelo istraživanje slo-
jeva koji se vežu uz funkcioniranje zidova, a javljaju se
ispod nabijene ilovače. Na zapadnoj polovici prostorije
Smeđe-žuti sloj sa sporadičnim primjesama gara – SJ 346, u koji
su ukopane rupe za stupove i tanak sloj nabijene bijele žbuke koja
je sačuvana samo u sjeverozapadnom kutu prostorije (foto: T.
Karavidović)
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Sjeverno lice zida Z3 nakon konzervacije (foto: I. Škiljan)
prepoznato je manje urušenje kamene građe s garom
relativno pravilnog oblika, osnovne orijentacije sjever-jug,
ispod kojeg je definiran smeđe-žuti sloj sa sporadičnim pri-
mjesama gara, (SJ 346) u koji su ukopane rupe za stupove
(348/349, 350/351), ali i tanak sloj nabijene bijele žbuke,
koja je sačuvana samo u sjeverozapadnom kutu prostorije
(uza zid Z6), kao ostatak tankog sloja za naboj podnice.
Istovremeno sa slojem SJ 346, na sjeveroistočnom dijelu
prostorije ponovno se javlja velika koncentracija znakova
gorenja prepoznatog u sloju SJ 343, uz koji se fizički veže
plitak kanalić (SJ 354/355) osnovnog smjera istok-zapad,
paralelnog sa zidom Z6 i sloj SJ 357. Vrlo je vjerojatno riječ
o gorenoj drvenoj građi koja je nasjela na zapečenu jarko
crvenu ilovaču nepravilnog oblika (SJ 358). Tijekom istraži-
vanja otkriveni su brojni ulomci keramičkih posuda, životinj-
skih kostiju, u manjoj količini stakla te metalnih predmeta
poput prstena i dijela svijećnjaka. Pronađeno je nekoliko
dijelova arhitektonske kamene plastike.
Zaštitni konzervatorski radovi sastojali su se od konsolidi-
ranja istražene arhitekture te restauracije pojedinih segme-
nata zida na originalnu sačuvanu visinu. Fugiranje lica
zidova i izrada zaštitne kape izvedeni su na zidovima Z1
(SJ 40), Z3 (SJ 65) i Z4 (SJ 66). Veća je zidarska interven-
cija obuhvatila južni kraj zida Z1 na kojem je bila sačuvana
samo temeljna stopa, dok je zidu Z3 restaurirano sjeverno
lice na dijelovima gdje je lice iščupano, prilikom namjer-
nog odnošenja kamene građe s lokaliteta tijekom 19. i 20.
st. Poštivao se način gradnje i gabariti izvornih sačuvanih
zidova, u skladu sa smjernicama projektanta prof. dr. sc.
Željka Pekovića. Građevni materijal upotrebljavan za kon-
solidaciju sastojao se isključivo od kamena sa samog loka-
liteta, izdvojenog prilikom arheoloških istraživanja. Mort je
izveden od odležanoga gašenog vapna i agregata (pijeska
sličnog onom koji je upotrijebljen za zidanje zidova koji se
konzerviraju). Vezivno sredstvo – produženi vapneni mort
– sastojao se od sipine (≤ 4 mm) vapna i cementa, i to u
omjeru (1 : 3 : 6 – cement : vapno : sipina). Završna kapa
izrađena je pomoću hidrauličnog vapna.
Literatura
Škiljan 2011 I. Škiljan, Arheološka istraživanja utvrde
Donja Stubica – Stari grad, u: Zbornik, 800 godina Stubice,
Donja Stubica, 2011: 71 – 140.
Ivana Škiljan
244
Summary
In the course of 2011 archaeological excavations were
continued and conservation works on the medieval fortress
Donja Stubica were initiated. The excavation of cultural
layers which preceded the functional use of the south-
west premise/structure was completed and the conserva-
tion of preserved architectural parts undertaken. The older
medieval phase was preceded by a prehistoric horizon
which was mostly destroyed by subsequent interventions.
Excavations also included the premise which was physi-
cally connected to the archaeologically excavated one in
the northern direction. Its rectangular layout disposition, in
the dimensions of 6x5.5 m was established. At least two
phases can be assumed in the mentioned part of the site,
recorded in form of layers which negate the newly discov-
ered stone architecture and layers from the period when
the walls served their function as such.
Redni broj: 107
Lokalitet: Dvorac Veliki Tabor
Naselje: Hum Kosnički
Grad/općina: Desinić
Pravni status: Z-3072
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
Muzeji Hrvatskog zagorja nastavili su 2011. zaštitna arhe-
ološka istraživanja i nadzor te konzervaciju na strukturama
vanjskog obrambenog zida dvorca Veliki Tabor (stručna
voditeljica istraživanja: Ivana Škiljan, Muzeji Hrvatskog
zagorja). Izvođač zaštitnih konzervatorskih radova bila je
tvrtka Ingrad d.o.o. Radovi su financirani vlastitim sred-
stvima Muzeja Hrvatskog zagorja, od 15. lipnja do 5. kolo-
voza 2011., a konzervacija arhitekture južne stražarnice
trajala je s manjim prekidima od 10. do 28. listopada 2011.
godine.
Iskopavanja su obuhvatila probna istraživanja velikota-
borskog bastiona, zatim zaštitna istraživanja južne stra-
žarnice vanjskog obrambenog zida te nadzor postavlja-
nja vodovodnih instalacija. Dok su dosadašnjim zaštitnim
arheološkim istraživanjima od 2008. do 2010. obuhvaćeni
preostali neistraženi dijelovi uže gradske jezgre – istočna,
zapadna (Pavlaković 2009) i južna polukružna kula dvorca
(Hirschler, Madiraca 2011), istraživanja 2011. usmjerena
su isključivo na strukture izvan gradske jezgre, vezane
uz vanjski obrambeni zid. Iako su i prije, primjerice tije-
kom uvođenja plinskih (Škiljan 2006) i elektroenergetskih
(Špoljar 2010) instalacija u dvorac, nužno nadzorom obu-
hvaćeni i manji segmenti struktura vanjskog obrambenog
zida, ovogodišnji radovi i konzervacija tek otkrivene južne
stražarnice čine početak buduće revitalizacije vanjske
linije obrane, započete otkupom velikotaborskog bastiona.
Dugogodišnji planirani projekt muzeja, osim arheoloških
istraživanja čitavog vanjskog obrambenog zida, podrazu-
mijeva njegovu konzervaciju i prezentaciju. Vanjski obram-
beni zid s ulaznom kulom i nekoliko stražarnica te bastio-
nom koji čini glavni punkt vanjske linije obrane omeđivao je
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011

Sonde otvorene 2011. s ucrtanom arheološki nadziranom trasom vodovodnih instalacija (izrada: M. Mađerić)

čitavu površinu platoa brijega na kojem je smješten dvorac. zadana trasa koja je planinarskim putem zvanim „Veronikin
Čitav kompleks podijeljen je u mrežu kvadranata dimenzija putˮ na jugu ulazila u kompleks vanjskog obrambenog
5x5 m. Sondažna arheološka istraživanja velikotaborskog zida, kroz nekadašnji sporedni ulaz, na kojem je proširena
bastiona započela su kako bi se upotpunila konzervator- probna sonda 4 (W, V36 i V 35). Zatim kanal skreće u
sko-restauratorska istraživanja na građevini čiji je izvođač smjeru suvremene prilazne ceste dvorca, uz koju se, pra-
Hrvatski restauratorski zavod. Istraživanja su prema smjer- teći trasu već provedenog elektroenergetskog voda, samo
nicama konzervatora HRZ-a ciljano obuhvatila (naknadno uz suprotnu, sjevernu stranu ceste, spušta prema glavnom
spojene) sonde 1 i 2 (P4 i O4) u unutrašnjosti građevine, ulazu, na kojem je već potvrđeno postojanje glavne ulazne
te manju sondu 3 ispred ulaza u bastion (O6). Utvrđena je kule. Stoga je nasuprot ubiciranom položaju jugozapadnog
mlađa faza koja se veže uz otkrivene kamene ostatke teme- ugla ulazne kule vanjskog obrambenog zida pretpostavlje-
lja baze kvadratnog tlocrta (SJ 3, možda ostatka nosača nog pentagonalnog tlocrta (Špoljar 2010: 60 - 70), otkriven
greda starijeg krovišta, dimenzija 2,24x1,84 m), smješte- njezin sjeveroistočni ugao spojen s vanjskim obrambenim
nog u sredini bastiona, odnosno starija faza iz perioda zidom. Na tom je dijelu trasa proširena probnom sondom 5
prije niveliranja terena za gradnju bastiona, prepoznatu u (E1, I, II, III, F-1, 2) te su iskopani temelji sjevernog poteza
vidu niza rupa za stupove – ostataka drvenih konstrukcija. vanjskog obrambenog zida dvorca (SJ 121), koji se proteže
Nizovi rupa za stupove nalaze se ispod debelih nanosa
slojeva koji su bili upotrebljavani za nasipavanje unutraš-
njosti bastiona prilikom njegove gradnje. Upotrijebljen je
otpadni građevni materijal (SJ 62, te SJ 48 s većom kon-
centracijom razlomljenog i djelomično cjelovitog crijepa,
opeke te sporadično novovjekovne keramike), iznad kojeg
je nasipan sloj tvrdog nabijenog lapora, koji je služio za
niveliranje hodne površine bastiona (SJ 27). Starija faza
veže se uz laporast sloj sivo-žućkaste boje s primjesama
žbuke, mrvljene opeke i gara – SJ 22, koji prati prirodni
pad terena prije gradnje bastiona, u koji su ukopana dva
osnovna niza rupa za stupove (promjera cca 20-35 cm),
vjerojatno ostaci starijih palisadnih konstrukcija. Stupovi
se nižu u smjeru SZ-JI, prateći osnovnu liniju kamenom
zidanih ostataka vanjskog obrambenog zida koji se spaja s
bastionom, odnosno niz rupa za stupove osnovnog smjera
sjever-jug, koji se podvlači pod kamene ostatke temelja
kvadratnog tlocrta. Arheološkim nadzorom trase kanala za Crtež istražene probne sonde unutar velikotaborskog bastiona;
vodovodne instalacije, od 20. srpnja do 5. kolovoza, otkri- ispod kamenih ostataka kontrafora kvadratnog oblika ucrtani su
ven je sporedni, u slikovnim i pisanim izvorima spominjan nizovi rupa za stupove, ostaci drvenih konstrukcija koje su pretho-
južni ulaz sa stražarnicom kružnoga tlocrta. Nadzirana je dile bastionu (izrada: M. Mađerić, T. Karavidović, I. Škiljan)

245
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Istražena južna stražarnica vanjskog obrambenog zida s ostacima
urušenja i gara te djelomično sačuvane podnice od opeka – SJ
112, 114, 117, 118 i 129 (foto: T. Karavidović)
u smjeru istok-zapad. Budući da je zid na tom dijelu već
otprije presječen betonskim cijevima koje više nisu u funk-
ciji, a kako bi se spriječila dodatna devastacija, na istom
dijelu vanjskog obrambenog zida smještene su vodovodne
instalacije. Sonda 4 (otvorena na mjestu sporednog južnog
ulaza u kompleks) proširena je na čitavu južnu stražarnicu,
kojoj je utvrđen kružni tlocrt, te je istražena do originalne
podnice. Naime, unutrašnjost stražarnice ispod humusa
bila je ispunjena otpadnim građevnim materijalom (SJ
10 te SJ 25, koji se sastoji od velikih komada kamenja,
opeke, razlomljenog crijepa, u kojem su pronađeni brojni
dislocirani nalazi pećnjaka, keramike, stakla), ispod kojeg
je ostala djelomično sačuvana originalna podnica stražar-
nice izrađena od pravilno poslaganih opeka. Na sjevero­
istočnom dijelu stražarnice u kojem je uočena velika kon-
centracija gara i pepela (SJ 112), podnica je uništena, te
se uočava sivo-smeđi neistražen sloj (SJ 130) u kojem je
prilikom poliranja utvrđena velika količina ulomaka kera-
mike. Stražarnica je očito u određenoj fazi bila natkrivena
svodom, sudeći prema dva otkrivena temelja baze kva-
dratnog tlocrta (dimenzija 0,7x0,7 m, sačuvane visine 1 m),
smještenih uz unutrašnje lice zidina kule koji su ga nosili.
Građevina se nalazi na debelom nanosu lapora (SJ 11),
ispod kojega su u sondi 4 na samome mjestu južnog ulaza
Južna stražarnica nakon konzervacije (foto: I. Škiljan)
246
u kompleks prilikom probnog dubljeg iskopa u odnosu na
ostalu zadanu dubinu trase za vodovodne instlacije utvr-
đeni srednjovjekovni slojevi iz vremena prije niveliranja
terena za gradnju vanjskog sustava obrane. Radi se sloju
gara s ulomcima srednjovjekovne keramike i životinjskih
kostiju (SJ 88) te laporastom sloju (SJ 96), sa sporadič-
nim primjesama gara i iznimno tragovima žbuke i mrvljene
opeke te također ulomcima srednjovjekovne keramike.
U već istraženim polukružnim kulama uže jezgre dvorca,
ali i u bastionu i južnoj stražarnici vanjskog obrambenog
zida, utvrđena je zajednička specifičnost – kule i bastion
nivelirane su nekadašnjim otpadnim materijalom koji je uz
slojeve sterilne gline bio iskorišten za nasipavanje njihove
unutrašnjosti, a zidine južne stražarnice nalaze se na sloju
lapora također rabljenom za niveliranje platoa. Međutim,
ispod dubokih i tvrdih slojeva šute i lapora nanesenih
prilikom gradnje, otkrivene su strukture iz vremena prije
nastanka kamenom zidanih građevina u 16. st.
Konzervatorski radovi sastojali su se od konsolidiranja
istražene arhitekture, fugiranja lica zidova i izrade zaštitne
kape te restauracije oštećenog zapadnog dijela zida kule
na originalnu sačuvanu visinu, pri čemu je poštovan način
gradnje i gabariti izvornih sačuvanih zidova, u skladu sa
smjernicama projektanta prof. dr. sc. Željka Pekovića.
Građevni materijal rabljen za konsolidaciju sastojao se
isključivo od kamena sa samog lokaliteta, izdvojenog pri-
likom arheoloških istraživanja.
Litaratura
Hirschler, Madiraca 2011 Ivana Hiršler, Vinko Madiraca,
Arheološko istraživanje unutrašnjosti prizemlja kule „C”
dvora Veliki Tabor 2009. godine, u: Portal – godišnjak
Hrvatskog restauratorskog zavoda, II, Zagreb, 2011.
Marković 2011 Vladimir Marković et al., Bastion Dvora
Veliki Tabor, Hum Košnički, Elaborat konzervatorsko-
restauratorskih istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod,
Zagreb, 2011. (neobjavljeno)
Pavlaković 2009 Ida Pavlaković, Završni izvještaj,
Arheološko iskopavanje – Dvor Veliki Tabor – MHZ, kula D,
Zagreb, 2009. (neobjavljeno)
Pavlaković, Škiljan 2011 Ida Pavlaković, Ivana Škiljan,
Najranija svjedočanstva o zanatskim djelatnostima na
arheološkim lokalitetima, u: Tradicijski i umjetnički obrti
Krapinsko-zagorske županije (ur. G. Horjan), Krapina,
2011: 12 – 22.
Škiljan 2007 Ivana Škiljan, Veliki Tabor u svijetlu arhe-
oloških otkrića, u: Veliki Tabor u svijetlu otkrića, Muzeji
Hrvatskog zagorja – Hrvatski restauratorski zavod, Desinić,
2007: 35 – 116.
Špoljar 2010 Davor Špoljar, Zaštitna arheološka istraži-
vanja na trasi elektroenergetskog voda kod Dvora Veliki
Tabor, Obavijesti HAD, XLII, br. 3., Zagreb, 2010: 60 – 70.
Ivana Škiljan
Summary
In the course of 2001 rescue archaeological excavations
were continued and conservation works initiated on the
structures of the outer defensive all of the Veliki Tabor
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011
Castle. Archaeological supervision of the route of the canal
for waterworks installations included excavations of the
main (west) and subsidiary (south) entrances in the outer
defensive castle wall. There was a watchtower at the south
entrance of a circular layout which was investigated down
to the original flooring. At the main entrance the founda-
tions of the north side of the outer defensive castle wall
were excavated. Conservation works on the preserved
segments of the portions of the stone built south watch-
tower architecture were also carried out.
Redni broj: 108
Lokalitet: Lobor – Majka Božja Gorska
Naselje: Lobor
Grad/općina: Lobor
Pravni status: Z-4325
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Zaštitna arheološka istraživanja i konzervatorski radovi na
gradini uz svetište Majke Božje Gorske u Loboru zapo-
čeli su 18. lipnja, a završili su 10. srpnja 2011. godine.
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Krešimir Filipec, izvan-
redni profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U istraživanjima je sudje-
lovalo oko trideset studenata i apsolvenata arheologije iz
Zona istraživanja 2011. (snimka: Arheoloplan d.o.o.)
247
Zagreba, u okviru terenske nastave na studiju arheologije,
stručni suradnici s Odsjeka za arheologiju, djelatnici tvrtke
Arheoplan d.o.o. iz Dubrovnika te tri pomoćna radnika,
također studenta. Nakon iskopavanja započela je sana-
cija temelja cinktora. Zaštitna arheološka istraživanja i
konzervatorski radovi financirani su sredstvima Župe sv.
Ane, Općine Lobor, Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru terenske nastave
za studente arheologije i Centra za ranosrednjovjekovna
istraživanja Zagreb – Lobor. Građevinska sanacija cin-
ktora u cijelosti je financirana sredstvima Župe sv. Ane u
Loboru.
Cilj arheoloških istraživanja 2011. bio je istražiti vanjski
prostor uz istočni zid cinktora, kako bi u tome dijelu mogla
započeti sanacija temelja i donjeg dijela zida. Iskop se
pružao od istočnih ulaznih vrata sve do sjeveroistočnog
ruba cinktora u dužini od 11 m. Istraživanja su nastavak
prošlogodišnjih istraživanja uz vanjski zid cinktora. Sonda
je imala trokutast oblik jer se nalazila između dva puta
koja vode do svetišta, pri čemu je onaj koji vodi direktno
u cinktor bio presječen u dužini od oko 3 m neposredno
uz ulazna vrata. Kako je neposredno prije početka plani-
ranih iskopavanja devastiran dio platoa zapadno od crkve-
nog kompleksa prilikom pokušaja gradnje nadstrešnice,
dio arheološke ekipe prebačen je da se spriječi daljnja
devastacija lokaliteta. Započelo je čišćenje iskopa i manja
arheološka iskopavanja. Sveukupno je istražena površina
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Grob 884 i 886, ukop pokojnika u zgrčenom položaju na mjestu
starijega groba 884 (foto: K. Filipec)
od oko 180 m². Započelo je i geodetsko snimanje cijelog
lokaliteta i arhitektonsko snimanje crkvene kuće.
U sondi uz istočni zid cinktora, nakon skidanja gornjih slo-
jeva šute na 20-ak centimetara dubine naišlo se na prve
arheološke slojeve, koji su bili poprilično poremećeni zbog
različitih recentnih radova, a ponajviše zbog gradnje vapne-
nice u istočnom dijelu sonde (18. – 19. st.). Vrlo su brzo na
relativno maloj dubini definirani srednjovjekovni grobovi,
prema sjevernom rubu iskopa nešto gušći redovi. Ispred
istočnih ulaznih vrata u cinktor nađen je samo jedan grob
(grob 882) koji je istražen samo u manjem dijelu, budući da
se većim dijelom nalazio ispod temelja cinktora. Cijeli potez,
koji se otprilike poklapa s današnjim pristupnim putem, bio
je bez grobova, što je situacija kakva do sada nije zamije-
ćena na inače grobovima pretrpanom lokalitetu. Taj potez
bez grobova sugerira da je riječ o pristupnom putu prema
crkvi koji ide istim pravcem, u cijeloj širini, očito još od
kasnoantičkog doba do danas. Prilikom arheoloških istraži-
vanja ustanovljena su tri sloja grobova koji pripadaju razli-
čitom vremenu. Nakon deset godina istraživanja ponovno
se pojavio jedan, istina poprilično poremećen i oštećen,
kasnoantički grob 878, koji govori da se u tom dijelu loka-
liteta (očito uz spomenuti pristupni put koji vodi do crkve)
nalazilo i kasnoantičko groblje, koje je očito većim svojim
dijelom uništeno naknadnim aktivnostima. Taj put bio je
očito rabljen sve do kasnog srednjeg vijeka, jer na potezu
248
koji vodi do današnjeg istočnog ulaza u cinktor nema gro-
bova koji bi se mogli datirati prije 14. st. (istraživanja 2009. i
2010.). Zanimljivo je da se prilikom istraživanja 2003., koja
su se odvijala ispred pročelja crkve, nije mogao ustanoviti
širi pristupni put koji bi vodio do ulaznih vrata crkve, sve je
bilo prenatrpano grobovima. Drugi sloj grobova u istraženoj
sondi 2011. može se povezati uz vrijeme postojanja pre-
dromaničke crkve (9./10. – 12. st.). U grobovima su nađene
različite željezne i brončane S-karičice, volinjske grozdo-
like lijevane naušnice, prsteni, lijevani križić te u sekundar-
noj upotrebi ili u zasipu rake rimski brončani novac. Treći
sloj grobova može se datirati oko sredine 11. st. Taj je sloj
u arheološkom smislu vrlo zanimljiv jer je riječ o grobo-
vima koji preslojavaju starije slojeve, a mrtvaci su polagani
i pokopani u zgrčenom i poluzgrčenom položaju. Zgrčeni
način pokapanja dosad, osim kod vrlo male djece, koja su
najčešće u svemu iznimka, nije zabilježen na lokalitetu.
Zabilježen je istina poluzgrčeni način pokapanja, no zbog
velike gustoće pokopa nije se uvijek moglo tvrditi je li riječ o
nakani ili slučajnosti. Svi su ti grobovi bili bez nalaza, ali pri-
likom iskopa rake jednog od njih (grob 886) djelomično je
uništen grob 884 u kojem su se nalazile lijevane volinjske
grozdolike naušnice. To govori da cijeli taj horizont grobova
sa zgrčencima i poluzgrčencima, ukupno je ustanovljeno
pet takvih grobova, treba datirati iza početka 11. st. i više
prema sredini toga stoljeća. Ti grobovi nalaze se u dijelu
lokaliteta koji prema rezultatima dosadašnjih istraživanja
nije toliko atraktivan prilikom pokopa na groblju, obično
se prvo biraju mjesta ili na pročelju ili s južne, osunčane
strane crkve, no na ovoj strani vjerojatno se nalazio pristu-
pni put, odnosno cesta koja je povezivala donji dio utvrde
u kojoj su se nalazile kuće (o tome svjedoče ulomci kera-
mičkih posuda) s crkvom što je povećavala atraktivnost
položaja. Zasada se, bez antropoloških analiza ne može
reći o kakvoj je populaciji riječ, ali ona zasigurno ondje nije
domaća, možda je riječ o izbjeglicama ili doseljenicima iz
Panonije koja je potpala pod mađarsku vlast nakon širenja
Ugarske u vrijeme kralja Stjepana I. Ovdje je naime riječ
o poganskim pokopima uz crkvu uz koju se kršćani poka-
paju već dulje vrijeme (od početka 9. st.). To nije povratak
poganstvu domaćih ljudi, jer na groblju nije zabilježen dis-
kontinuitet pokapanja, već neka sasvim nova pojava o kojoj
će se više moći reći nakon svih potrebnih analiza. Na tome
Srednjovjekovni grobovi, sonda uza zapadni zemljani bedem (foto:
K. Filipec)
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011
je mjestu sveukupno istraženo šesnaest grobova iz svih
faza pokapanja. Veći dio mrtvaca bio je položen u iskopane
rake do žive stijene ili su rake bile još dublje iskopane u
laporastu stijenu. Današnji je nivo zemljišta oko 80 cm viši
u odnosu na dno iskopa, a takva je bila otprilike i razina
zemljišta u vrijeme kad su ti grobovi kopani, stoga je bilo
potrebno rake barem malo usjeći u stijene. Po cijeloj dužini
sonde nalaženi su sitni ulomci prapovijesnih, antičkih i
ranosrednjovjekovnih keramičkih posuda. Nakon micanja
grobova na nekoliko su mjesta nađeni ostaci različitih gra-
đevina, a nađeno je i više različitih jama od stupova koje
se mogu povezati uz postojanje kasnobrončanodobnih ili
željeznodobnih građevina. Nađene su i krpice glinom uta-
bane podnice na više mjesta. Uz rub sonde nalazila se
vapnenica koja je većim dijelom izlazila izvan iskopa, a
bliže zidu cinktora i neka drvena zgrada koja je podignuta
nakon gradnje baroknog cinktora koncem 18. st.
Zapadno od crkvenog kompleksa, kako je rečeno već u
uvodnom dijelu, bagerom je neovlašteno i bez dozvole
započelo skidanje humusa, šute nastale nakon rušenja
crkvene kuće i arheoloških slojeva. U toj je devastaciji na
više mjesta oštećen latenski zemljani bedem u dužini od
preko deset metara i jednako toliko u dužini. Bager je zau-
stavljen tik iznad srednjovjekovnih grobova koji su ukopani
u bedem, pri čemu je jedan djelomice oštećen. Kako bi se
zaustavilo daljnje uništavanje toga dijela lokaliteta, zapo-
čela su arheološka istraživanja. Prvo je raščišćavan i ure-
đivan cijeli devastirani prostor, a onda su u manjem dijelu
započela i iskopavanja. Otvorena je sonda veličine 4x4 m
iznad mjesta gdje su se počeli pojavljivati grobovi koji su
potvrdili pretpostavke da je ondje riječ o rubnom dijelu gro-
blja koje se može datirati iza 10., a vjerojatnije u 11. ili prvu
polovinu 12. st., u vrijeme kad je ono dosegnulo najveću
površinu. Istraženi su samo grobovi, i to ukupno tri. Nije se
iskopavalo dublje jer za to nije bilo osiguranih materijalnih
sredstava, a ni vremena.
Nakon arheoloških istraživanja započela je sanacija iskopa
i konzervacija te građevinski radovi na sanaciji temelja i
zida cinktora. Započela je i sanacija istočnih ulaznih vrata
u cinktor koja su bila oštećena u Drugom svjetskom ratu,
kad je u svetištu bila smještena poljska kuhinja za stacio-
niranu bitnicu hrvatske vojske, a koja su nakon rata samo
pokrpana. Prilikom sanacije spušten je ulazni prag, kako bi
se omogućio bolji pristup svetištu osobama s invaliditetom
i roditeljima s malom djecom u kolicima.
Literatura
Filipec 2009 K. Filipec, Slavenski paljevinski grob iz
Lobora, Adriatica, 3, Zadar, 2009: 347 – 357.
Filipec 2010 K. Filipec, Drvena crkva u Loboru – najsta-
rija franačka misionarska crkva u sjevernoj Hrvatskoj,
Starohrvatska prosvjeta, III. s., 37, Split, 2010: 51 – 59.
Filipec 2010a K. Filipec, Arheološko-povijesni vodič po
svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, Zagreb, 2010./II.
izdanje
Filipec 2012 K. Filipec, Dvije kovanice ugarskog kralja sv.
Stjepana I. iz sjeverozapadne Hrvatske, VAMZ, III. s. XLV,
Zagreb, 2012. (u tisku)
Filipec 2012 K. Filipec, Karolinške crkve u Loboru i počeci
kristijanizacije sjeverne Hrvatske, Kajkavski u povijesnom
249
i sadašnjem obzorju, Zbornik radova sa znanstvenih sku-
pova 4 – Krapina, 2012. (u tisku)
dr. sc. Krešimir Filipec
Summary
In 2011 rescues archaeological excavations were continued
and conservation works on the site of Lobor – Majka Božja
Gorska initiated. The goal was to excavate the outer space
along the eastern wall of the arcaded porch. A grave (grave
882) was found in front of the east entrance door to the
arcaded porch which was excavated only in its smaller part
given that its majority is located under the foundations of the
arcaded porch. The entire stretch which roughly coincides
with the current access road was empty of graves, a situation
that has not be registered up to now at a site that is filled with
graves. The stretch without graves suggests that it was an
access road leading to the church. Evidently the same route
was used from Late Antiquity to the present. During archaeo-
logical excavations three layers of graves which belong to
different burial periods were discovered. After ten years of
excavations a Late Antiquity grave was discovered suggest-
ing that there was a cemetery from that period along the
access road leading to the church. The road was evidently
used up to the Late Middle Ages because on the stretch that
leads to the present day east entrance to the arcaded porch
there were no graves that could be dated earlier than the 14th
century. The second layer of graves can be dated to time of
the Pre-Romanesque church (9th/10th-12th c.). In those graves
the finds included a pair of small scissors, Volyin granulated
earrings, rings, a small cross and secondary usage Roman
bronze coins. The third layer of graves can be dated to
approximately the mid 11th century. This layer is of particu-
lar interest in the archaeological sense given that the graves
overlay older layers and that the deceased were buried in
a contorted or semi-contorted position. The contorted burial
position of the deceased, with the exception of very small
children, had not been registered up to now. All the graves
were without any finds, but during the excavation of one of
the grave pits (grave 886) grave 884 was partially destroyed
in which there were cast earrings which suggests that the
entire horizon of the graves which held contorted and semi-
contorted remains (a total of five) should be dated to the early
and mid11th century. These graves are located in the part of
the site which, according to general opinion, is the most unat-
tractive in the cemetery. For the time being we cannot pre-
cisely determine the population living there, but it is certain
that it was not indigenous to these parts. Perhaps they were
refugees from Pannonia which came under Hungarian rule. A
total of 16 graves were excavated on that location.
To the west of the church complex, construction machinery
began to remove archaeological layers and during which
an earth wall was damaged in the length of more than ten
meters. First the entire devastated space had be cleaned
and prepared and then excavations followed in one small
section of it. A probe 4 x 4 m in size was opened above
the location where the graves began to appear which con-
firmed the assumptions that it was the peripheral part of the
cemetery that can be dated to the post 10th century period,
probably to the 11th or first half of the 12th century, when the
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
area it covered reached its peak. On this occasion only the
graves were excavated, or more precisely, three of them.
Redni broj: 109
Lokalitet: Plemićki grad Vrbovec
Naselje: Klenovec Humski
Grad/općina: Hum na Sutli
Pravni status: Z-3779
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervacija
Od 3. do 19. listopada 2011. nastavljena je konzervacija
otkrivene arhitekture lokaliteta Plemićki grad Vrbovec
(Veliki Gradiš, Veliko Gradišće u Klenovcu Humskom kraj
Huma na Sutli), pod vodstvom Tatjane Tkalčec iz Instituta
za arheologiju. Detaljno izvješće, koje se u nešto skraće-
nom obliku objavljuje u godišnjaku Instituta za arheologiju,
predano je nadležnom Konzervatorskom odjelu u Krapini,
stoga se ovdje iznose osnovne informacije o radovima
(Tkalčec 2012). Novčana sredstva za konzervatorske
radove 2011. osiguralo je Ministarstvo kulture.
O svim radovima na lokalitetu redovito se objavljuju stručni
i znanstveni radovi, a ukupni rezultati dosadašnjih radova
objavljeni su u monografskom izdanju (Tkalčec 2010).
Konzervatorski radovi obuhvatili su jugoistočni segment
Pogled od sjeveroistoka na zidove SJ 167 (lijevo) i SJ 50 (desno),
istraživanje 2010. (foto: T. Tkalčec)
Pogled od sjeveroistoka na zidove SJ 167 (lijevo) i SJ 50 (desno),
konzervacija 2011. (foto: T. Tkalčec)
250
obodnog zida romaničkog burga (SJ 50) i zid koji je u prvoj
pol. 16. st. podignut neposredno ispred tog spomenutog
dijela srednjovjekovnoga burga (SJ 167) (o tumačenju stra-
tigrafskih jedinica usp. Tkalčec 2010, osobito tlocrt br. 13).
Konzervacijom su obuhvaćeni uobičajeni postupci čišćenja,
razgradnje zidova do zdrave osnove, mokro čišćenje, zida-
nje, njegovanje žbuke i zimska zaštita konzerviranog zida.
Vezivno sredstvo – produženi vapneni mort – sastojalo se od
sipine (< 4 mm) iz lokalnog kamenoloma kraj Pregrade, vapna
i cementa, i to u omjeru 1 : 3 : 6 – cement : vapno : sipina.
Upotrebljavan je kamen sa samoga lokaliteta. Završna kapa
i fugiranje lica zidova izrađeno je pomoću hidrauličnog vapna
Calx Romano, i to u omjeru 1 : 2 (Calx Romano : spina).
Pristup prilikom konzervatorskih radova bio je isključivo
sanacijski i konsolidacijski, nije se ulazilo u rekonstrukcije i
nadogradnje, već je fugirano lice zidova te podignut jedan
red kamenja kako bi se načinila zaštitna kapa. Pri tome se
poštivao izvorni način gradnje i određene intervencije koje
su se na zidovima nastale tijekom novoga vijeka.
Literatura
Tkalčec 2010 Tatjana Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu
Humskome, Deset sezona arheoloških istraživanja,
Zagreb, 2010.
Tkalčec 2012 Tatjana Tkalčec, Konzervatorski radovi na
burgu Vrbovcu u Klenovcu Humskom 2011. godine, AIA,
VIII, Zagreb, (u tisku)
dr. sc. Tatjana Tkalčec
Summary
In 2011 conservation works were continued at the archaeo-
logically discovered architecture structures of the Vrbovec
burg, located on the prominent cone shaped hill above the
Sutla River, not far from Hum na Sutli. Conservation works
were carried out on the eastern segment of the bordering
burg wall and the wall built in the early post medieval period
just in front of the mentioned part of the medieval burg.
The approach adopted in the execution of the conserva-
tion works only included rehabilitation and consolidation,
without any interventions in the sense of reconstruction or
expansion. The face of the walls was tuck pointed and a
row of stones was fixed in order to secure a protective cap,
following original building methods and specific interven-
tions on the walls made during post-medieval periods.
Redni broj: 110
Lokalitet: Špičak
Naselje: Bojačno
Grad/općina: Zagorska Sela
Pravni status: P-3835
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Tijekom 2011. nastavljena su istraživanja na prapovije-
snom lokalitetu Špičak. Voditeljica radova bila je dr. sc.
Ivančica Pavišić iz Instituta za arheologiju u Zagrebu.
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011
U objektu D ostaci zapečenih površina ognjišta (3 i 4) s popratnom
kamenom oplatom
Visinsko prapovijesno naselje Špičak zaposjedalo je jugo-
zapadnu stranu Koštrunova brijega s položajem na gradini
Špičak II. Topografski položaj Špičaka uvjetovan je raspro-
stiranjem povoljnih terasa za naseljavanje. Akropola koja
dominira gradinom ima ujednačen, gotovo niveliran položaj
zapadnih i južnih terasa pogodnih za komunikaciju i podi-
zanje prapovijesnih stambenih objekata. Na jugozapadnoj
padini gradine II – Špičak, jedna od dviju istaknutih zapad-
nih terasa svojim zaštićenim položajem unutar usjeka
između dviju gradina pogodovala je podizanju prapovije-
snog objekta – kuće D (zbog obrade poljoprivrednih kultura
znatno je uništena zona arheoloških istraživanja).
Nastavak istraživanja bio je usmjeren na slijed starijeg
iskopa na objektu D, radi definiranja njegove ukupne povr-
šine. Uslijedio je proširivanje sonde E (2x10 m) sa sje-
veroistočne strane uzduž gornje najviše terase akropole,
kojom su obuhvaćeni kvadranti (kv 33 – 38). Nakon skida-
nja humusnog sloja (sj 002), debljine 20 – 25 cm, slijedio
je kulturni sloj (sj 003) rastrestite tamnosmeđe zemlje s
ostacima materijalne kulture iz kuće D. Uzduž sjevernog i
istočnog ruba sonde (sj 004) na dubini od 35 do 45 cm jav-
ljali su se tragovi podnice od oker-zelene gline (Munsell 5
YR 4/1) koja se i nadalje protezala uzduž površine objekta.
Debljina podnice na pojedinim mjestima iznosila je 13 –
17/20 cm. S padom terena glineni sloj podnice bio je sve
tanji i na nekim se mjestima pod temeljem živca posve
gubio. Suprotna zapadna strana iskopa kuće D upućivala
je na jednaku strukturu podnice koja se protezala u dužini
od 6,30 m i nestajala prema rubu iskopa s pojavom čiste
tamno smeđe rastresite zemlje.
Gornji sloj (sj 002) uzduž cijelog iskopa u sondi E sadrža-
vao je popratni gar od paljenja te veće ili manje usitnjene
tragove kućnog lijepa koji su pripadali zidanoj konstrukciji
objekta. Rastrestita tamno smeđa zemlja (sj 003) bila je
izmiješana s ostacima sagorenih životinjskih kostiju te s
ulomcima keramike od raznolikih tipova posuda. U tom
sloju javljalo se nekoliko komada klesanih kamenih blo-
kova raznih veličina.
U sondi E na podnici od oker-zelene gline (kv 33) poja-
vila se žarko crvena mrlja (60x40/45 cm) s ostacima
crnoga gara po rubovima koji su ocrtavali ostatke manjeg
251
vatrišta. Na spaljenoj površini podnice pratili su se tragovi
pepela pomiješani s nešto drozge i sagorenih životinjskih
kostiju. Vatrište je sadržavalo nekoliko ulomaka keramičkih
posuda, među kojima je zastupljen bolje očuvan trbušasti
lonac s plastičnom trakom na ramenu (L 2). U tom sloju (kv
34) pronađena je oštećena vrlo mala životinjska skulptura,
prva te vrste u tom naselju. Rađena je od pročišćene gline,
dobro pečene i zaglađene površine. Skulptura prikazuje
gotovo cijelo tijelo životinje, valjkastog izduženog oblika
s naglašenim zadebljalim zadkom. Očuvane su sve četiri
kratke stupaste noge u stojećem stavu. Iz zdepastog tijela
izrasta vrat životinje, ali nedostaje glava. Skulptura je pri-
kazana dosta realistički u stojećem stavu, i po svojim je
tipološkim obilježjima srodna liku konjića.
Uza zapadni rub iskopa (kv. 36/37), na nivou podnice (sj
004) javljali su se ostaci raspucanih komada zapečene
tamno smeđe gline koji su pripadali oštećenom ognjištu (3)
nepravilnog elipsastog oblika, dimenzija 1,07x0,85 m. Uz
ognjište je postavljena veća kamena ploča, plošno odsje-
čena, najčešće u funkciji nekog radnog prostora ili sjedala.
Površina ognjišta bila je ispunjena ulomcima keramike i
prepečenih životinjskih kostiju. Uz podnožje ognjišta prona-
đena je mala kamena gladilica (D 4,3 cm; Š 1,1 cm; V 2,5
cm) trokutastog presjeka (PN 16) sa zaglađenom donjom
površinom. Izvan ognjišta pronađen je još jedan nalaz nešto
veće kamene gladilice trapeznog oblika (PN 22). Na donjoj
glatkoj površini vidljivi su tragovi uzdužnih brazdi od provla-
čenja po drugoj površini (D 10,2 cm; Š 4,2 cm; V 0,2 cm).
Sjeverni profil iskopa sonde E pokazivao je daljnji slijed
kulturnog sloja, što je zahtijevalo proširivanje iskopa i otva-
ranjem paralelno sonde F. Kulturni sloj (Sj 003) sadržavao
je rijetke pojedinačne keramičke nalaze i nešto zgure. Na
istoj dubini unutar (kv 42 – 43) pojavila se nešto druga-
čija situacija, odnosno zemlja nije više bila čista, već je
bila pomiješana s ulomcima žarko crvene pečene gline.
Daljnjim čišćenjem iskopa pojavio se obris zapečenog
ognjišta nepravilnog kružnog oblika koji je s istočne strane
omeđivala skupina klesanog kamenja (kv 43). Ognjište (4)
podignuto je gotovo paralelno s prethodnim ognjištem (3),
ali već izvan objekta. Ono je u priličnoj mjeri oštećeno, s
očuvanom glinenom podlogom koja je počivala na osnovi
kamena živca. Ostaci tih dvaju ognjišta međusobno se
razlikuju ne samo po očuvanosti, već i po svojoj struk-
turi gradnje. Ognjište (4) bilo je nešto većih dimenzija od
prethodnog donjeg ognjišta (3) te samo s jedne strane
ograđeno kamenim vijencem od gotovo pravilno klesanih
kamenih blokova (16x20/26 cm). Slabo očuvanu strukturu
ognjišta (3) činila je zapečena tamno smeđa glina, dok je
kod ognjišta (4) ona bila žarko crvena. Ognjište (4) većih
je dimenzija s uzdužnim kanalom odijeljeno od ognjišta
(3) koje je služilo za dotok zraka ili odvod plinova prili-
kom pečenja. Pretpostavlja se da je ognjište (3) bilo prije
u funkciji te je potom rabljeno kao radni prostor, kao što
to potvrđuju na njemu pronađene kamene alatke. Njegovu
je ulogu potom zamijenilo novo i veće zapečeno ognjište
(4) koje je vjerojatno nosilo i kupolu. Samo manjim prošire-
njem iskopa sa sjeverne strane utvrđeno je da se ponovno
javljaju usitnjeni ulomci zapečene gline od kupole koja je
vjerojatno pripadala tipu peći na otvorenom s kupolom.
Srodni primjeri peći na otvorenom javljaju se na srodnim
slovenskim visinskim naseljima poput Dolgih njivah pri Beli
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Pogled na istraženu površinu podnice u objektu D s popratnim
kamenim sjedalima; ostaci keramičke peći sa srušenom kupolom
prije čišćenja
Cerkvi te Bučarjev hrib pri Selih pri Dobu (Dular, Tecco
Hvala 2007: 117 – 121).
U kvadrantima (44 – 45) i nadalje pratio se kulturni sloj s
materijalnim ostacima – pretežno keramičkim ulomcima,
garom i životinjskim kostima. Sljedeći sloj (Sj 004) dosezao
je glinenu podnicu na kojoj se ocrtavala tamna crna mrlja
nepravilnih dimenzija (1,15x1,45 cm) na kojoj su ležali tra-
govi sagorenog drva koji su pripadali ulomcima drvenih
nosača od dijelova tkalačkog stana. Uz njih, pronađena je
nekolicina keramičkih pršljenova (5), svi gotovo jednakih
dimenzija, te koštana igla, što upućuje na tkalačku djelat-
nost unutar tog dijela objekta D.
Popratni keramički nalazi unutar istražene površine sondi
E i F objekta D, kao najčešći oblici popratne arheološke
građe, mogu se pripisati pretežno gruboj, prelaznoj i nešto
rjeđe finoj keramici. Prevladavaju razni tipovi lonaca (L 1;
L 2; L 3; L 4). Uz najčešći tip zdjela uvučenog ruba (faze-
tiranog ili kaneliranog ruba), zastupljeni su najčešće tipovi
glatkog ruba (Z 1; Z 4). Od fine keramike zastupljen je tip
bikonične šalice s malom trakastom ručkom, srodne tipu
Velika Gorica II (Vinski Gasparini 1973: 153). Pojava žli-
jebljenog i urezanog ukrasa na ramenu i trbuhu posudica
s nekoliko motiva upućuje srodnosti s tipologijom keramo-
grafije ruške grupe, starijeg željeznog doba.
I ovogodišnja arheološka istraživanja na visinskom naselju
Špičaku donijela su niz novih znanstvenih spoznaja koje su
dopunile one starije o životu njezinih žitelja tijekom kasnog
brončanog i početka željeznog doba. Ona su uputila na svu
složenost istraživanja spaljenog i srušenog objekta D, koji
je jednim dijelom bio ukopan u padinu brijega (sjevernu), a
drugim dijelom podzidan suhozidnom kamenom nadgrad-
njom s južne strane. Objekt je podignut nad zemljom na
statičkoj osnovi živca s kamenim podzidom od nepravilno
klesanih kamenih blokova i nadgradnjom drvenim stupo-
vima s nosećom središnjom gredom.
Tragovi spaljenih zidova kuće javljaju se u vidu izgorenih
greda ili manjih dasaka, širih ili užih površina. Uzduž sre-
dišnjeg dijela kuće (S-J) pružala se noseća greda (kv 2, 5,
8), koja se na pojedinim mjestima očuvala u površinskim
tragovima dimenzija (15x23/28 cm). Krovište je vjerojatno
252
bilo od slame, na što upućuju ulomci sitnog sagorenoga
granja prisutni po rubnim dijelovima površine kuće u sloju
(sj 002).
Prema novim spoznajama mogla se donekle raspoznati
unutrašnja struktura objekta D, čiji je središnji prostor bio
omeđen glinenom (žuto-zelenom) podnicom. Definirali su
ga plošni kameni blokovi raznih veličina i debljina, usađeni
uz unutrašnji rub kuće oko ognjišta ili peći. Dosada je otkri-
veno osam takvih plosnatih kamenih ploča usađenih u pod-
nicu. Vjerojatno su služili kao pomoćna menza ili stolac uz
radni prostor (vatrišta, ognjišta ili peći). Ono što na Špičaku
taj objekt D po svojim kulturološkim obilježjima izdvaja od
ostalih objekta odnosi se na raspored ognjišta i vatrišta
raspoređenih na gotovo sve četiri strane objekta, gotovo
uz sam rub podnice. Ono upućuje na radni prostor s više
načina obrtnih djelatnosti na svakom od tih ognjišta. Prema
najvećem dijelu prikupljene arheološke građe, najčešća je
keramička produkcija na otvorenim ognjištima (1 – 3) ili na
tipu peći s kupolom (4). Premda nedostaju nalazi kalupa,
rjeđi su nalazi zgure i usitnjeni tragovi odbačene bronce,
što upućuje na metaluršku djelatnost unutar tog objekta.
Nalazi kamenih gladilica (plosnatog tipa pravokutne forme
ili tipa zaobljenog tijela i glatke donje površine) naznačuju
obradu metalnih predmeta (kv 33) koji su u tom objektu vrlo
rijetki, ali ipak prisutni. Nekolicina nalaza kamenih gladilica
raznih tipova i veličina upotrebljavala se u produkciji ručne
obrade keramičkih posuda koje po svojoj fakturi i načinu
obrade pokazuju jedan viši zadovoljavajući način kera-
mografske produkcije u naselju. Objekt D po svim svojim
dosadašnjim kulturološkim obilježjima služio je kao središte
za keramičku i metaluršku produkciju unutar naselja kojim
je vjerojatno snabdijevao ostale stambene objekte unutar
naselja. Unutar objekta D, uz nalaze većeg broja keramič-
kih pršljenova (manjih i većih), pronađeni su i ostaci izgo-
renog drvenog nosača tkalačkog stana (D 34). Položajem
unutar središnjeg dijela akropole gradine Špičak II, odno-
sno na njegovu najfrekventnijem dijelu, objekt otvara nov
pogled na infrastrukturu unutar naselja.
Arheološka istraživanja na objektu – kući D nisu završena
s obzirom na to da se kulturni sloj proteže i dalje spram
zapadnog dijela iskopa terase gradine Špičak II. Tijekom
sljedećih istraživanja oni mogu dati cjelovitiju sliku toga slo-
ženog naseobinskog objekta. Prema dosada prikupljenim
materijalnim ostacima, objekt – kuća D može se datirati u
kraj kasnog brončanog i početak starijeg željeznog doba,
odnosno u stupanj Ha B3 – Ha C1.
Literatura
Črešnar 2006 M. Črešnar, Novi žarni grobovi iz Ruš in
pogrebni običaji v ruški žarnogrobiščni skupini, AV, 57,
Ljubljana, 2006: 97 – 162.
Dular, Križ, Svoljšak, Tecco Hvala 2000 J. Dular, B. Križ,
D. Svoljšak, S. Tecco Hvala, Prazgodovinska visinska
naselja v dolini Krke (Vorgeschichtliche Höhesiedlungen
im Krka-tal), AV, 51, Ljubljana, 2000: 119 - 139.
Dular, Tecco Hvala 2007 J. Dular, S. Tecco Hvala,
Jugozapadna Slovenija v starejši železni dobi, Ljubljana,
2007.
Pavišić 2001 I. Pavišić, Die spätbronzezeitlichen Siedlung
Špičak in Hrvatsko Zagorje, Die Drau-Mur- und Raab
 Krapinsko-zagorska županija, HAG 8/2011

– Region im 1. vorchristlichen Jahrtausend, Akten des

Internationalen und Interdisciplinären Symposium vom
26. bis 29. April 2000. in Bad Ratkersburg, Institut Für UR-
und Frühgeschichte der Universität Wien, UPA, 78, Bonn,
2001: 165 – 180.
Pavišić 2011 I. Pavišić, Gradina Špičak u Bojačnom -
prilog poznavanju visinski naselja u Hrvatskom Zagorju,
HAnt, 20, Pula, 2011: 135 – 143.
Vinski Gasparini 1973 K. Vinski Gasparini, Kultura polja
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar, 1973.

dr. sc. Ivančica Pavišić

Summary

In 2011 excavations on the prehistoric site of Špičak con-

tinued. This year’s archaeological excavations on the ele-
vated settlement of Špičak resulted in a number of new
scientific insights which supplemented the existing ones
regarding the life of its inhabitants during the Late Bronze
Age and Early Iron Age. They clearly showed all the com-
plexity of excavating the burned and demolished structure
D which was in part buried in the slope of the hill (northern)
and in part underpinned by a dry masonry stone extension
on its southern side.

253

GRAD ZAGREB I
ZAGREBAČKA ŽUPANIJA
111 Bapča
112 Budinjak – kapela sv. Petke
113 Budinjak – nekropola
114 Budinjak – spilja Židovske kuće
115 Cerovica – spilja Židovske kuće
116 Cugovec – Babarsko 2
117 Cugovec – Lubena
118 Donje Orešje – Graci – Topolnjak
Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
119 Farkaševac – Lazar polje
120 Haganj – šuma Novakuša
121 Kobilić – Vojna baza
122 Kobilić II
123 Salajci – Velike Livade
124 Stara Kapela – Kapelsko polje
125 Stari grad Žumberak
126 Sveti Križ Brdovečki (k.č. 1509)
254
127 Sveti Križ Brdovečki (k.č. 1518)
128 Sveti Križ Brdovečki (k.č. 1695)
129 Šćitarjevo – Župna livada
130 Zagreb – nova zaobilaznica
131 Zelingrad (castrum)
132 Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Redni broj: 111
Lokalitet: Bapča (AN 3)
Naselje: Bapča
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: P-2568
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 13. prosinca 2010. do 21. prosinca 2011. trajala su
zaštitna arheološka istraživanja na arheološkom nalazištu
Bapča (AN 3), u granicama raskrižja na budućoj zaobila-
znici Velike Gorice (faza II). Predmetno nalazište dio je pre-
ventivno zaštićene arheološke zone Andautonija (P-2568),
a lokalitet je evidentiran zahvaljujući prijašnjem teren-
skom pregledu. Teren je iskopavala zajednica ponuditelja
Palisada d.o.o. i Pisa trade d.o.o., tijekom 56 radnih dana.
Voditelji arheoloških istraživanja bili su arheolozi tvrtke Pisa
trade d.o.o.: Sanja Gospodinović i Vinko Madiraca, te nji-
hovi zamjenici Matilda Taraš, Milka Mrduljaš i Ivana Boras.
Iz tvrtke Pisa trade sudjelovali su i arheolozi Ana Pavleković,
Martina Miletić i Vedran Koprivnjak, a iz Palisada d.o.o.
arheolozi Šime Vulić, Antonio Džaja i Maja Bilić. Za terensko
Zračna snimka arheološkog nalazišta Bapča s vidljivom antičkom
cestom
255
Antička rimska cesta (foto: S. Gospodinović)
geodetsko dokumentiranje arheoloških nalaza bili su zadu-
ženi djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju Službe za
arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda,
Andrej Janeš, dipl. arheo., i Ranko Manojlović, dipl. arheo.,
te djelatnica tvrtke Pisa trade d.o.o., Ivana Boras, dipl.
arheo. Arheološke je nalaze dokumentirala Tanja Štignjedec
Sulić. Potrebno je također napomenuti da je u izradi foto-
skice antičke rimske ceste i okolnog arheološkog konteksta
sudjelovala Ina Miloglav, dipl. arheo., asistentica na Odsjeku
za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Radovima je obuhvaćen dio trase buduće zaobilaznice od
stacionaže 4+007,04 do stacionaže 4+147,04, te istočni
i zapadni krak križišta Bapča – županijska cesta Velika
Gorica – Črnkovec (k.č. 463/4, 352/16, 368/7, 352/11,
352/17, 371/7, 374/11, 371/8, 371/9, 350/1, 352/18, 352/19,
351/10, 371/6, 396/8, 396/7, 396/6, 352/21, 352/24, 352/26,
352/28, 352/29 i 350/10, sve k.o. Črnkovec).
U skladu s predviđanjima arheološkog rekognosciranja
2010. (teren je pregledala tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita),
tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja evidentirani su
ostaci antičke rimske ceste u duljini od 113 m postavljene
u smjeru sjever-jug. Cesta je s pokosima vidljiva u širini od
oko 4,5 m, a očuvani su i drenažni kanali koji prate liniju nje-
zina pružanja. Sačuvana je u razini tankog šljunčanog sloja
koji stoji nad nešto debljom podlogom od smeđe glinaste
zemlje. Pretpostavljeno je da je riječ ili o dijelu antičke magi-
stralne ceste Siscia – Andautonia – Poetovio, prijašnjim
rekognosciranjima popraćene do nešto sjevernije postavlje-
nog naselja Črnkovec, ili o paralelnom cestovnom kraku koji
je pratio magistralnu cestu. Ondje evidentirane podatke bit
će potrebno usporediti s rezultatima istovremenih arheološ-
kih istraživanja tvrtke Geoarheo d.o.o. na obližnjem arhe-
ološkom nalazištu Selnica, te s rezultatima prijašnjih arhe-
oloških rekognosciranja radi upoznavanja mreže antičkih
putova povezanih s Andautonijom. Uz istočnu stranu ceste
evidentirano je 7 antičkih paljevinskih grobova (1. – 2. st.),
koji vjerojatno pripadaju vršno uništenom tumulu. Spaljene
kosti pokojnika polagane su u keramičke urne, a priloge čini
karakteristično rimsko provincijalno posuđe 1. i 2. st. (vrčevi
s koljenasto oblikovanim rubom). Osteološkom analizom
utvrđen je jedan dječji ukop, tri ukopa žene i jedan ukop muš-
karca, dok u dva ukopa nije bilo moguće utvrditi spol. Kako
je razina vrha očuvanih ostataka ceste evidentirana gotovo
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Nalazi u grobu 1 (foto: S. Gospodinović)
u razini s današnjom hodnom površinom, dubina daljnjega
građevinskog zahvata nije dopustila njihovo očuvanje te su
nakon istraživanja uništeni. Pokretni arheološki nalazi resta-
urirani su u Odjelu za restauriranje podvodnih arheoloških
nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zadru.
Literatura
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2007 Dorica Nemeth
Ehrlich, Dora Kušan Špalj, Dvije tisuće godina Andautonije
od rimskog grada do arheološkog parka, Zagreb, 2007.
Wiewegh 2003 Zoran Wiewegh, Jugoistočna nekropola
Siscije, Sisak, 2003.
Vinko Madiraca
Summary
In the course of rescue archaeological excavations con-
ducted from December 2010 to December 2011 at the
archaeological site Velika Gorica – Bapča, valuable archae-
ological finds were recorded among which of special inter-
est are the remains of a Antique Roman road in the length
of 113 m, linked to a network of Roman roads around the
antique Andautonia. Antique burial cuts in tumuli are char-
acteristic finds for the region of Turopolje. The remains of
destroyed Antique tumuli were registered along the eastern
part of the mentioned Roman road which contained 7 cre-
mation graves dated to the period from 1 - 2 centuries.
Redni broj: 112
Lokalitet: Budinjak – kapela svete Petke
Naselje: Budinjak
Grad/općina: Samobor
Pravni status: Z-1583
Razdoblje: SV ili NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
Nastavak zaštitnog iskopavanja na nalazištu Kapela svete
Petke u Budinjaku (k.č. 2914, k.o. Budinjak) trajao je
256
tijekom kolovoza i rujna 2011. godine. Stručna voditeljica
istraživanja bila je Morena Želle iz Javne ustanove „Park
prirode Žumberak – Samoborsko gorje”, a članovi stručne
i tehničke ekipe Tatjana Vujnović, Sara Fabijanić, Nikolina
Vuglešić, Petra Žeželj i Boris Bošković. Voditelj je projekta
Javna ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko
gorje”. Tijekom iskopavanja istražena je površina od 300 m2,
s prosječnom dubinom iskopa oko 50 cm. Ovogodišnje su
radove financirali Ministarstvo kulture i Zagrebačka župa-
nija. Krajnji je cilj višegodišnjega programa uključivanje kon-
zerviranih i prezentiranih arheoloških ostataka kapele svete
Petke u opseg i sadržaj Arheološkoga parka u Budinjaku.
Sveta Petka zasad je jedina poznata sakralna građevina na
području Hrvatske čiji tlocrt ima oblik četverolista. Njezini
temelji otkriveni su tijekom 2006. i 2007., kada je nalazište
arheološki istraživano. Zbog izostanka pokretnih nalaza tije-
kom iskopavanja, kao i arhivskih podataka, sporna je nje-
zina datacija. Dok oskudni podaci iz literature upućuju na
gradnju kapele za vrijeme prve seobe uskoka na Žumberak
(16. st.), građevine sličnih tlocrtnih osobitosti s područja sre-
dišnje, istočne i jugoistočne Europe nastale su između 11. i
13. st. Konzervacija na lokalitetu započela je 2008. i do sada
je obuhvatila izvedbu obostranog drenažnog sustava i kon-
solidaciju temelja građevine. Iako je konsolidacijom temelja
prethodnih godina kulturno dobro uvelike zaštićeno, zbog
optimalnog funkcioniranja drenažnog sustava u 2011. deni-
velirana je neposredna okolica kapele. Za te je radove bila
nužna primjena standardne metodologije arheološkog isko-
pavanja. Na površinu oko kapele svete Petke aplicirana je
kvadratna mreža dimenzija kvadrata 5x5 m, a teren je isko-
pavan ručno uz praćenje stratigrafske strukture nalazišta,
koja je dokumentirana terenskim dnevnikom, terenskim popi-
som pokretnih nalaza i uzoraka te nacrtnom i fotografskom
dokumentacijom. Prije početka iskopavanja na dijelu nalazi-
šta uklonjena je vegetacija – stabla smreka i ariša, alohtono
drveće koje je posađeno tijekom 90-ih godina 20. st.
Površinski sloj iskopa činio je plitak humus, debljine od
5 do 15 cm, ispod kojeg je na najvećem dijelu iskopne
površine ustanovljena stratigrafska jedinica (SJ 2) pro-
sječne debljine 20 cm, u čijem sastavu dominira poluobra-
đeni ili neobrađeni kamen lokalnog podrijetla (vapnenac).
Među kamenjem mjestimično su uočene manje površine
Čišćenje kamenog tlaka s južne strane kapele (foto: M. Želle)
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Budinjak – kapela svete Petke, konzervirani temelji kapele svete Petke i kameni tlak u iskopu 2011. (foto: M. Želle)
degradiranog veziva. Taj sloj prilično homogene struk-
ture rasprostire se oko kapele i uglavnom se radijalno širi
od njezinih zidova do prosječne udaljenosti od oko 4 m.
Vanjski rub rasprostiranja definiran je sa sjeverne, sjeveroi-
stočne i južne strane kapele svete Petke. Uz jugoistočni dio
kapele granicu rasprostiranja te stratigrafske jedinice nije
moguće u potpunosti definirati zbog blizine asfaltne ceste,
a sa zapadne strane kapele spomenuta stratigrafska jedi-
nica zaprema cijelu iskopnu površinu te će njezin opseg biti
moguće utvrditi tek nastavkom arheoloških iskopavanja. U
krajnjem sjeveroistočnom rubnom dijelu iskopa, na 20-ak
cm dubine pronađena je prilično dobro očuvana struktura
pravokutnog oblika, načinjena od žbuke, približnih dimen-
zija 1,5x2 m (SJ 4).
Pokretne nalaze pronađene tijekom iskopavanja u najve-
ćem broju čine ulomci keramičke i staklene produkcije 19.
i 20. st. te metalni predmeti jednake kronološke determi-
nacije (okovi, čavli, potkove, čahure puščanih metaka iz II.
svjetskog rata i drugo). Pri čišćenju površine SJ 2 prona-
đeni su i ulomci keramičkih posuda koji po općim stilskim
i tehničkim karakteristikama upućuju na dataciju između
17. i 19. st. Uz navedene nalaze, u suphumusnom sloju
i pri čišćenju površine SJ 2, pronađeno je i šest novčića,
od kojih su četiri brončani primjerci iz 19. st., jedan zasad
nedeterminiran brončani primjerak te najstariji primjerak –
srebrni novac cara Leopolda iz 1695. godine. Sav je prona-
đeni novac austrijski.
257
Za razliku od navedenih nalaza, nalazi prikupljeni tijekom
čišćenja površine SJ 4 (struktura pravokutnog oblika,
načinjena od žbuke, na sjeveroistočnom rubu iskopne
površine) upućuju na drugačiju kronološku sliku. Iako
malobrojni, ulomci keramičkih posuda po općim stilskim i
tehničkim karakteristikama najvjerojatnije se mogu datirati
između 14. i 15. st.
U zapadnom dijelu čestice, na udaljenosti od četrdesetak
metara od Svete Petke iskopana su dva paralelna probna
rova, orijentacije sjever-jug, dužine 35 m, a širine 0,8 m.
U sjevernom dijelu istočnog rova, na dubini od dvade-
setak centimetara ispod površine tla uočen je tanak sloj
veziva (SJ 12), debljine 1 – 2 cm, na kojem je bilo dosta
sitnog kamena. U istom rovu, također u njegovu sjevernom
dijelu, četiri metra južno od SJ 12, plitko ispod humusa
pronađena je nakupina moguće slaganog neobrađenog
ili poluobrađenog kamena (SJ 8). Pri čišćenju površine te
stratigrafske jedinice, uz ulomke recentnog keramičkog
i staklenog posuđa te jedan brončani predmet (najvjero-
jatnije svetačka medaljica), pronađena su i dva brončana
novčića iz 19. st., od kojih je jedan austrijski, a drugi pri-
pada Lombardsko-Venetskom Kraljevstvu koje je u prvoj
polovini 19. st. bilo dio Austrijskog Carstva, poznato pod
imenom Austrijska Italija.
U sjevernom dijelu zapadnog transekta, plitko ispod
humusa pronađen je dio zida od poluobrađenog vapnenca
povezanog mortom. S obzirom na ograničenu površinu
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Pravokutna struktura od žbuke u sjeveroistočnom dijelu iskopa
(foto: M. Želle)
iskopa, za sada je nemoguće ustanoviti radi li se o osta-
cima nedovršene kapele koju je krajem 19. st. započeo
graditi tadašnji grkokatolički župnik ili o nekome drugom
graditeljskom objektu.
Kameni tlak prosječne širine otprilike 4 m, pronađen na
površini oko kapele svete Petke, najvjerojatnije je nastao
radi uređenja hodne površine oko kapele. Moguće je da je
zatečena struktura bila supstrukcija popločenja, pri čemu
je završni sloj mogao biti izrađen od većih ploča vapnenca,
poput nekoliko uočenih na površini tlaka s južne strane
kapele. Nalazi prikupljeni tijekom čišćenja površine kame-
nog tlaka datirani su između 17. i 19. st., pa je moguće
pretpostaviti da on nije nastao prije 17. st. Iako taj zaključak
ne datira nedvosmisleno i nastanak Svete Petke, doprinos
je rješavanju njezina kronološkog opredjeljenja, jer na
temelju dosadašnjih spoznaja ne postoje argumenti za sta-
riju dataciju te sakralne građevine.
Pravokutna struktura načinjena od žbuke, pronađena tije-
kom ovogodišnjeg iskopavanja na sjeveroistočnom rubu
iskopne površine, udaljena je od zidova Svete Petke otpri-
like 6 metara, a od ruba popločenja oko nje 2 m. Malobrojni
nalazi prikupljeni pri čišćenju njezine površine upućuju na
stariju dataciju – kasni srednji vijek, između 14. i 15. st.
Unatoč činjenici da te datacije treba potvrditi podrobnom
stručnom obradom nalaza koja će tek uslijediti, vrlo je vje-
rojatno da ta struktura zasad nepoznate funkcije ne pri-
pada graditeljskoj cjelini kapele svete Petke.
Nakon konzultacija s nadležnim Konzervatorskim odje-
lom u Zagrebu, zaključeno je da se radi zimske zaštite
kameni tlak oko kapele, kao i žbuka u sjeveroistočnom
dijelu iskopa, pokriju građevinskim pokrivačem. Prije zatr-
pavanja, građevinskim pokrivačem pokriven je i dio zida
pronađen u jednom od dvaju probnih rovova otkopanih u
zapadnom dijelu čestice.
Literatura
Gervers-Molnár 1972 Vera Gervers-Molnár, A középkori
Magyarország rotundái, Budapest, 1972.
Kekić 1991 Nikola Nino Kekić, Kratki povijesni pregled
župe Kalje, u: Žumberački krijes, Kalendar 1992, 1991: 38
– 66.
258
Želle 2007 Morena Želle, Lokalitet: Budinjak – kapela sv.
Petke, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 170 – 172.
Želle 2008 Morena Želle, Lokalitet: Budinjak – kapela sv.
Petke, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 184 – 186.
Želle 2009 Morena Želle, Lokalitet: Budinjak – kapela sv.
Petke, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 245 – 247.
Morena Želle
Summary
Continued rescue excavations at the site of the chapel of
Saint Petka in Budinjak were undertaken during August and
September 2011. The foundations of the chapel were discov-
ered in 2006 and 2007. The chapel has a quadrefoil layout,
which makes this sacral structure unique in Croatia. The
absence of movable finds that belong to the period of build-
ing or using the Saint Petka Chapel makes the precise dating
of this chapel rather difficult. The remains of a pressing stone
were found around the chapel at a distance of about 4 metres
which was probably construed for making a walking path round
the chapel, while finds collected during the clearing of its sur-
face can be dated to a period ranging from the 17th to the 19th
centuries making it is possible to assume that it was not built
before the 17th century. The find does not date the chapel itself.
The rectangular structure made up of mortar is located approx-
imately 6 m north-east of the walls of Saint Petka chapel, and
based on the scarce pottery shards it can most probably be
dated to the late medieval period, between the 14th and 15th
centuries. In spite of the fact that the precise dating should
confirmed by a detailed expert analysis of the find, it can be
assumed that the structure whose purpose is still unknown
does not belong to the built complex of the Saint Petka chapel.
At a distance of about forty metres from Saint Petka, two
parallel exploratory ditches 35 m long and 0.8 m wide were
excavated. Along with the collected shards of recent pot-
tery and glass vessels, a bronze item (most probably a
saint’s medal) and two bronze coins from the 19th century,
part of a wall made from semi-dressed stone connected
with mort were also found. Given the limited surface of the
cut, it is impossible to determine for the time being whether
it represents the remaining part of the unfinished chapel
which the then Greek-Catholic parish priest began building
at the end of the 19th century or some other built structure.
Redni broj: 113
Lokalitet: Budinjak – nekropola
Naselje: Budinjak
Grad/općina: Samobor
Pravni status: Z-1584
Razdoblje: P, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Tijekom lipnja i srpnja 2011. nastavljena su arheološka
istraživanja na nekropoli Budinjak na Žumberku. Voditelj
istraživanja bio je muzejski savjetnik – arheolog Muzeja
grada Zagreba – Želimir Škoberne, a stručnu ekipu činili
su i arheolozi: Morena Želle, Ivan Cvitković i Vladimira
Pavić. U radovima su sudjelovali i Ivica Živko – restaurator,
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Istražene površine 2011. godine
Miljenko Gregl – fotograf te dva studenta: Boris Bošković i
Filip Franković. U istraživanju su sudjelovali i pomoćni rad-
nici iz okolnih žumberačkih sela.
Veliko stariježeljeznodobno arheološko nalazište, otkriveno
sredinom 80-ih godina 20. st., koje obuhvaća nekropolu i
Primjer halštatskih i novovjekih ukopa u tumulu 67; grobovi br. 1 – 7 novovjeki, a br. 8 – 10 halštatski
259
gradinu pokraj sela Budinjaka, smješteno je u središnjem
dijelu Žumberačke gore, 50-ak kilometara zapadno od
Zagreba. Nekropola tumula (grobnih humaka) nalazi se
sjeverno ispod gradine u Budinjačkom polju i rasprostire
se na površini od oko 60.000 m2. Geodetskim snimanjem
ustanovljen je 141 grobni humak. Tom je broju poslije pri-
dodano još desetak tumula. Tumuli su okrugli, različitih veli-
čina te im promjer iznosi 5 – 20 m, a visina 0,50 – 2,20 m.
Različitost ukopa na grobištu pokazuje promjene u načinu
pokapanja tijekom nekoliko stoljeća. Svoje mrtve spaljivali
su ili pokapali odjevene, pa i većina priloga koje sadrže
grobovi pripadaju onovremenoj odjeći, nakitu ili oružju.
Osim toga, stalne priloge čine posude za jelo, posude za
piće i šalice, koje su stavljane u grobove kao popudbina
za drugi svijet. Bogatstvo do sada pronađenih nalaza na
nekropoli u Budinjaku svjedoči o ekonomskoj snazi stari-
ježeljeznodobne populacije koja je živjela na budinjačkoj
gradini. Ta je ekonomska snaga usporediva s onom naj-
bogatijih željeznodobnih nalazišta s jugoistočnoalpskoga
prostora. Nedvojbeno je da je na području Žumberka u sta-
rijem željeznom dobu Budinjak bio veliko regionalno sredi-
šte, koje je odigralo važnu, a vrlo vjerojatno i dominantnu
ulogu u formiranju kulturnog identiteta cijeloga kraja.
Tijekom 2011. ukupna istražena površina iznosila je neto
356 m2. Istraženo je ukupno pet tumula: T. 67, T. 68, T. 70.
T. 71 i oštećeni T. 69. Unutar nekropole grobnih humaka
ta grupa tumula smještena je u istočnom dijelu nekropole,
sjeverno od puta koji kroz budinjačko polje povezuje sela
Budinjak i Bratelji.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Gumb – privjesak s ušicom za ovjes
Dvodijelne dvopetljaste kopče
Crkva sv. Nedjelje
Tijekom istraživanja tumula bilo je dosta problema uzro-
kovanih korijenjem, koje je uvelike usporavalo iskopava-
nje i dodatno oštetilo grobove s nalazima. No, ove godine
u tumulima su otkriveni nalazi koji nisu očekivani, barem
ne u tolikom broju. Započevši istraživanje manjih tumula
istočno od velikog oštećenoga grobnog humka 69, koji je
zabilježen još 1986. prilikom geodetskog snimanja nekro-
pole, pronađeni su brojni novovjekovni grobovi ukopani u
260
tumule. Ukopi u grobne jame bili su pravilne orijentacije,
zapad-istok, u drvenim ljesovima. Za izradu ljesova nisu
upotrebljavani željezni čavli, već su daske vjerojatno spa-
jane drvenim klinovima. Pokojnici su ukopavani u odjeći,
no svaki grob bio je na površini obilježen kamenom postav-
ljenim iznad glave i nogu ukopanog pokojnika. Većina tog
kamenja otkrivena je tek pri skidanju površinskog sloja,
jer ih je humus pokrio tijekom godina. Novovjeki grobovi u
dobroj su mjeri oštetili ili potpuno uništili starije halštatske
grobove, no ipak je bilo moguće istražiti i dokumentirati dio
željeznodobnih ukopa u tumulima 67, 68 i 71, te prikupili
keramiku iz uništenoga groba u tumulu 70.
U ovogodišnjem istraživanju pronađena su ukupno 33
groba, od kojih je 27 novovjekih, dok je šest grobova pri-
padalo starijem željeznom dobu. Halštatskoj kulturi treba
pridodati i fragmente keramike iz uništenih ili djelomice
oštećenih grobova iz tumula 67, 68, 70 i 71.
U novovjekim grobovima, osim sačuvanih ili djelomice
sačuvanih kostiju, pronađeni su dijelovi odjeće pokojnika,
poglavito gumbi i kopče s odjeće te više željeznih okova
iznad stopala pokraj potkoljeničnih kostiju, najvjerojatnije
dijelova obuće.
Halštatski su pak grobovi sadržavali keramičke i metalne
priloge, dijelove halštatske nošnje (željezni i brončani nakit,
pršljene, oružje) te grobnu popudbinu – lonce za piće i
šalice.
Zbog gustoće i brojnosti novovjekih grobova, pretpostav-
ljeno je postojanje sakralnog objekta u blizini, te je odlu-
čeno da se istraži oštećeni tumul 69. Tumul je bio pravilnog
oblika, Ø 20 m, dok njegovu visinu nije bilo moguće utvrditi
zbog oštećenja. Na tom su tumulu pronađeni temelji crkve.
Iako istraživanje crkve nije završeno, može se otprilike
odrediti njezina veličina i oblik. Lađa crkve pravokutna je
oblika, s apsidom s istočne strane. Aproksimativna je veli-
čina 13x7 m. Nastavkom istraživanja definirat će se apsida
i tada će se spoznati njezine točne dimenzije. Uz zidove
je pronađeno i dosta pokretnog materijala; kamene profi-
lacije, čavli, keramika, žbuka i sl. Ustanovljeno je da uka-
panje oko crkve započinje uza zidove i širi se kružno oko
crkve.
Ovogodišnja istraživanja budinjačkog lokaliteta upotpunila
su saznanja o budinjačkoj halštatskoj nekropoli. Pronađeni
željeznodobni nalazi pripadaju ranohalštatsko-željeznom
horizontu, samim počecima starijeg željeznog doba, pa će
upotpuniti saznanja o začecima halštatske kulture i pridoni-
jeti boljem poznavanju materijalne kulture 8. – 7. st. pr. Kr.
Jubilarni šematizam Križevačke biskupije bilježi na
području sela Budinjaka dvije crkve. Prvu – crkvu sv. Petke
iznad sela, i drugu – crkvu sv. Nedjelje u budinjačkom polju.
No, i legenda o Budinjačkom polju zabilježena u „Arkivu za
povjesnicu Jugoslavensku” u drugoj pol. 19. st. kazuje da
su ljudi danju gradili crkvu u polju, koju su im „mali zločesti”
ljudi po noći rušili, ali zahvaljujući upornosti stanovništva
crkva je na kraju sagrađena. Nedvojbeno je da su prona-
đeni ostaci crkve sv. Nedjelje u polju s novovjekim ukopima
oko crkve.
Ukapanjem grobova oko crkve, koji su na površini ozna-
čavani kamenjem, nekdašnji žitelji Budinjaka i okolice
označavali su mjesto i veličinu groba. Grobovi su ukopa-
vani jedan blizu drugog i pravilne su orijentacije. Prilikom
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Brončano-željezna čvorasta fibula, željezna ogrlica i dvije staklene
perle iz tumula 68
Nakon iskopavanja kamene ploče kojima su označavani grobovi
vraćene su na mjesta ukopa.
izbora ukopnog mjesta nisu pravili razliku između ravnog
terena ili tumula, nego su redom ukopavali u zemlju, bez
obzira na konfiguraciju terena. Analiza svih priloga iz tih
grobova i njihova komparacija omogućit će konkretniji uvid
o vremenu ukopa, no i sada se može pretpostaviti vrijeme
kada je započelo ukopavanje. Na području sela Budinjaka
poznata su tri novovjeka groblja. Prvo, suvremeno, nalazi
se tristotinjak metara istočno od crkve sv. Petke iznad
Budinjačkog polja. Na tome mjestu ukapanja su započela
sredinom 19. st. Drugo je bilo smješteno na istočnom rubu
halštatske nekropole, pravokutnog oblika, ograđeno ogra-
dom i jarcima. To je groblje prestalo biti u funkciji najvjero-
jatnije kada su započeli ukopi na spomenutom suvreme-
nom groblju.
Novootkrivena nekropola zasigurno je najstarije novovjeko
grobište u Budinjaku. Gumbi – privjesci s ušicom za ovjes
i dvodijelne dvopetljaste kopče s kukom i ušicom, ponajče-
šći su prilozi iz grobova.
Iako su gumbi – privjesci poznati još od kraja 10. st. upo-
trebljavaju se sve do kraja srednjeg vijeka, a u Dalmaciji
zapažaju se i u inventaru ranog novog vijeka. Dvodijelne
dvopetljaste kopče s kukom i ušicom pripadaju nošnji
kasnog srednjeg vijeka i rijetko su starije od sredine 15. st.,
a česte su u ranijem 16. st., ali i u grobovima ranog novog
vijeka, od sredine 16. do potkraj 18. st.
Uzimajući u obzir način ukopa, nedostatak novca i meda-
ljica u grobovima te okvirne datacije najčešćih grobnih
261
priloga i povijesne izvore, to se grobište treba vezati uz
najranija naseljavanja uskoka na Žumberku i okvirno ga
datirati od 16. do početka 18. st. Vjerojatno će nastavak
istraživanja crkve i novovjeke nekropole potvrditi izneseno
mišljenje, a prezentacija tih nalaza obogatiti već postojeći
arheološki park „Stazu kneževa” novim spoznajama.
Želimir Škoberne, prof.
Summary
In the course of 2011 archaeological excavations were
continued at the necropolis Budinjak in Žumberak. The
extensive Early Iron Age archaeological site, discovered in
the mid 1980s, which includes the necropolis and hill fort
in the vicinity of the village Budinjak, is located some 50 k
west of Zagreb. The tumuli necropolis (grave mounds) is
distributed over an area of approximately 60.000 m².
During this year’s excavations a total of 33 graves was dis-
covered, of which 27 were from the post-medieval period
while six of them belonged to the Early Iron Age. The pottery
shards found in the destroyed or partly damaged graves
from tumuli 67, 68, 70 and 71 should be attributed to the
Hallsstatt culture. In the post-medieval graves, in addition to
preserved or partly preserved bones, parts of the deceased
person’s clothing were found, in the first place buttons and
buckles from clothes. The foundations of a church were
discovered on tumulus 69. Although the excavation of the
church has not been completed, its size and shape can be
approximated. The nave of the church is rectangular in shape
with an apse on its east side. The approximate dimensions
are 13 x 7 m. New finds on the Budinjak necropolis and their
in situ presentation will enrich the existing archaeological
park „The Trail of Princes” with new insights.
Redni broj: 114
Lokalitet: Budinjak – spilja Židovske kuće
Naselje: Budinjak
Grad/općina: Samobor
Pravni status: Z-1584
Razdoblje: SV/NV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Tijekom listopada 2011. pokusno je istražena spilja
Židovske kuće kod sela Budinjaka u središnjem dijelu
Žumberka. Spilja se nalazi u obuhvatu zaštićenoga stari-
ježeljeznodobnog arheološkog lokaliteta Budinjak, na k.č.
120, k.o. Budinjak. Stručna voditeljica istraživanja bila je
Morena Želle iz Javne ustanove „Park prirode Žumberak
– Samoborsko gorje”, a članovi stručne i tehničke ekipe
Tatjana Vujnović, Ivana Ilijaš, Nikolina Vuglešić i Boris
Bošković. Voditelj projekta je Javna ustanova „Park prirode
Žumberak – Samoborsko gorje”, a istraživanja su financi-
rana sredstvima Zagrebačke županije. Radovima je obu-
hvaćena površina od 2 m², s prosječnom dubinom iskopa
od otprilike 40 cm.
Pokusna iskopavanja u spiljama dio su programa sustav-
nog arheološkog istraživanja speleoloških objekata
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Budinjak – spilja Židovske kuće; jamski ulaz u etažnu spilju (foto:
M. Želle)
koji se nalaze na području Parka prirode „Žumberak –
Samoborsko gorje”. Program, čija je realizacija započela
2005., potaknut je rezultatima sustavnih speleoloških
istraživanja unutar granica parka prirode, a glavni mu je
cilj utvrđivanje uloge speleoloških objekata u arheološ-
kome krajoliku Žumberka. Tijekom višegodišnje realizacije
pregledana su potencijalna arheološka spiljska nalazišta
(do sada je arheološki pregledano ukupno 29 spilja, od
kojih su u 16 pronađeni pokretni i nepokretni nalazi), a u
spiljama Hrenov grič kod Obreža Vivodinskog i Židovske
kuće kod Cerovice započela su sustavna arheološka
iskopavanja.
Spilja Židovske kuće u Budinjaku smještena je 700 m
istočno od sela Budinjaka na zapadnoj padini brda na
kojem se nalaze ostaci naselja iz starijeg željeznog doba.
Nastala je u gornjokrednim vapnencima, a prema morfo-
loškoj tipologiji pripada etažnim spiljama. Ukupna duljina
spiljskog prostora iznosi 31 m, dok joj je dubina 8 m. Iako
je spilja jedna od točaka na poučnoj „Stazi kneževa” u
Arheološkome parku u Budinjaku, interpretacija njezina
kulturnog sadržaja dosad je bila ograničena na jedinu
poznatu činjenicu – postojanje zida od kamena povezanog
mortom kojim je zazidan ulaz u gornju etažu. Pretpostavka
o nastanku zida u razdoblju turskih provala utemeljena
je na poznavanju ukupne povijesti Žumberka i procjeni
potrebe osiguravanja sigurnog skloništa za lokalno stanov-
ništvo, no bez ikakvih arheoloških dokaza, stoga je jedan
od specifičnih ciljeva istraživanja bio prikupljanje podataka
262
za dataciju očuvane građevinske strukture. Važan element
pri procjeni arheološkog potencijala uočen je u smještaju
speleološkog objekta na obronku gradine na kojoj se u sta-
rijem željeznom dobu nalazilo naselje te je među glavne
ciljeve istraživanja uvršteno utvrđivanje funkcije koju je
spilja imala u vrijeme starijeg željeznog doba.
Istraživanje je započelo podrobnim pregledom spilje, oso-
bito stanjem sedimenta, radi prikupljanja podataka na
temelju kojih će se odabrati površina za iskopavanje. U
donjoj je etaži ustanovljeno da je najveći dio rastresitog
sedimenta zbog urušavanja nekadašnjeg spiljskog svoda
zatrpan kršjem većih dimenzija, kao i organskim materi-
jalom biljnog podrijetla i glinom, koje zbog jamskog ulaza
vjetar i voda unose u spiljski prostor, stoga je arheološko
iskopavanje u tom dijelu spilje nemoguće bez zahtjevne
aktivnosti uklanjanja velike količine recentnog materijala,
uz upitnu količinu sedimenta koji se nalazi ispod njega, kao
i arheološki potencijal.
Tijekom pregleda gornje etaže procijenjeno je da je koli-
čina sedimenta iznad matične stijene relativno oskudna, pri
čemu on gotovo u potpunosti izostaje u polovini površine
koja je udaljenija od ulaza. Na temelju tih opažanja, odlu-
čeno je da se probna sonda smjesti s unutrašnje strane
zida pri ulazu. Prije početka iskopavanja na površinu sedi-
menta aplicirana je kvadratna mreža s dimenzijama kva-
drata 1x1 m, a sonda je obuhvatila kvadrate oznaka F3 i
F4. Teren je iskopavan ručno, uz praćenje i dokumentiranje
stratigrafske strukture nalazišta, a sav iskopani sediment
prosijavan je uz upotrebu 6-milimetarske mreže.
U iskopu je ukupno evidentirano sedam stratigrafskih
jedinica, od kojih je sedma matična stijena, a najveća
dubina sedimenta iznad nje iznosila je 40-ak centimetara.
Zahvaljujući uočenim svojstvima sedimenta i tragovima
struktura antropogenog podrijetla (vatrišta), čini se da je
moguće izdvojiti tri kulturna sloja. Stratigrafske jedinice,
nažalost, uglavnom nisu sadržavale pokretne arheološke
nalaze – pronađena je manja količina životinjskih kostiju i
samo nekoliko ulomaka keramičkih posuda. Unatoč malo-
brojnosti, keramički ulomci iz stratigrafske jedinice br. 4, u
kojoj su pronađeni i ulomci veziva, dragocjen su nalaz na
temelju kojeg je moguće argumentirano datirati zid građen
pri ulazu u spilju, i to u kasni srednji vijek ili rani novi vijek.
Budinjak – spilja Židovske kuće; pregled površine (foto: M. Želle)
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Tijekom iskopavanja prikupljeni su i uzorci veziva koje je
upotrebljavano kao materijal pri gradnji zida.
Ovogodišnje probno sondažno iskopavanje u spilji
Židovske kuće u Budinjaku rezultiralo je prvim uvidom u
stratigrafiju i prisutnost materijalnih tragova ljudskih aktiv-
nosti u speleološkom objektu koji se nalazi u prostornom
opsegu kompleksnog arheološkog nalazišta iz starijeg
željeznog doba. Iako su tijekom istraživanja izostali nalazi
iz starijeg željeznog doba (koji su s obzirom na smještaj
spilje bili očekivani), prilično je teško vjerovati da se pra-
povijesna populacija nije ni na koji način koristila tim pri-
rodnim skloništem. Otežavajuća je okolnost pri rješavanju
tog pitanja stanje sedimenta, osobito u donjoj etaži spilje
za čije su iskopavanje potrebni opsežni pripremni radovi.
Za razliku od toga, u skromnoj količini sedimenta u gornjoj
etaži, tragove materijalne kulture prapovijesti nije nemo-
guće očekivati u nastavku iskopavanja.
Literatura
Božić 2002 Vlado Božić, Obrambene špilje u Žumberku,
Ekološki glasnik, 3, 2002: 11 – 16.
Buzjak 2001 Nenad Buzjak, Speleološke pojave Parka
prirode „Žumberak-Samoborsko gorje” (1. dio), Elaborat
istraživanja, Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje” i
Speleološki klub „Samobor”, Zagreb – Samobor, 2001.
Škoberne 2002 Želimir Škoberne, Pregled pretpovijesnih
arheoloških istraživanja u Žumberku, u: Žumberak od pra-
povijesti do kasne antike, Arheološki muzej u Zagrebu,
Zagreb, 2002: 32 – 81.
Želle 2007 Morena Želle, Lokalitet: Spilja Židovske kuće,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 179, 180
Želle, Forenbaher 2009 Morena Želle, Stašo Forenbaher,
Lokalitet: Spilja Hrenov grič, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009:
264 – 266.
Morena Želle
Summary
In October 2011 test probe excavation were carried out
in the „Židovska kuća” cave near the village of Budinjak.
The cave is located 700 m east of the village Budinjak on
the west slope of the hill on which the remains of a set-
tlement from the Early Iron Age are located and which is,
according to morphological typology, a ramiform type cave.
It was established on the basis of the undertaken survey
that the lower level contained loose sediment buried under
large quantities of rubble due to the caving in of the former
cave roof and organic plant material and clay located at
the entrance of the cave. The probe excavated in the
upper cave level was located on the inner side of the wall
near the entrance and during the excavations three cul-
tural layers were registered and a small number of pottery
vessel shards found that date to a period that preceded
the creation of the wall. On the basis of general techni-
cal and stylistic features these finds can be dated to the
late medieval period or early post-medieval one. Although
no finds from the Early Iron Age were discovered during
the excavation in spite of expectations based on the loca-
tion of the cave, it is not unrealistic to expect that they will
263
be discovered during additional investigations, even in the
modest amount of sediment in the upper level of the cave
for the excavation of which it is necessary to undertake
comprehensive preparatory work.
Redni broj: 115
Lokalitet: Cerovica – spilja Židovske kuće
Naselje: Cerovica
Grad/općina: Samobor
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV/NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Nastavak sustavnog iskopavanja u spilji Židovske kuće kod
sela Cerovice u središnjem dijelu Žumberka (k.č. 2264,
k.o. Budinjak) odvijao se tijekom listopada 2011. godine.
Stručna voditeljica istraživanja bila je Morena Želle iz Javne
ustanove „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje”, a
članovi stručne i tehničke ekipe Tatjana Vujnović, Ivana
Ilijaš, Nikolina Vuglešić i Boris Bošković. Voditelj je projekta
Javna ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko
gorje”, a istraživanja su financirana sredstvima Zagrebačke
županije.
Radovima je zahvaćena površina od 4 m², s prosječ-
nom dubinom iskopa od otprilike 60 cm. Iskopavanja u
spilji Židovske kuće kod sela Cerovice dio su programa
sustavnog arheološkog istraživanja speleoloških objekata
koji se nalaze na području Parka prirode „Žumberak –
Samoborsko gorje”. Program, čija je realizacija započela
2005., potaknut je rezultatima sustavnih speleoloških istra-
živanja unutar granica Parka prirode, a glavni mu je cilj
utvrđivanje uloge speleoloških objekata u arheološkome
krajoliku Žumberka.
Spilja Židovske kuće smještena je na izrazito strmoj padini
kanjona rječice Sušice, stotinjak metara iznad vode-
nog toka, što joj pristup čini vrlo teškim. Jednostavnog
je morfološkog tipa, duljine 46 m i dubine 4 m. Na rela-
tivno uzak ulazni prostor, širine otprilike 3, a dužine 10-ak
Spilja Židovske kuće, ulomak prapovijesne zdjele in situ (foto: M.
Želle)
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Spilja Židovske kuće, stalagnat u zadnjoj dvorani (foto: M. Želle)
m, nadovezuje se mjestimično vrlo nizak i teže prolazan
kanal koji se spušta do manje dvorane (širine otprilike 3
m, a dužine 5 m). Prvi površinski nalazi, ulomci keramike
iz kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba, u spilji pri-
kupljeni su osamdesetih godina 20. st. tijekom rekognosci-
ranja u organizaciji Samoborskog muzeja, a 2006. lokalitet
je prvi put probno arheološki istražen, što je omogućilo
definiranje kulturnih slojeva iz prapovijesti i kasnog sred-
njeg vijeka ili ranog novog vijeka (15. – 17. st.). Tijekom
raščišćavanja ulaznog dijela spilje pronađeni su in situ oču-
vani ostaci zida. Zaključak o potrebi nastavka iskopavanja
donesen je radi potpunijeg uvida u stratigrafiju nalazišta,
determinacije funkcije pojedinih dijelova spiljskog prostora
u raznim arheološkim razdobljima, te shodno tomu točnije
interpretacije toga speleoarheološkog nalazišta i na njemu
pronađenih nalaza. Zaštita nalaza, od kojih su najugrože-
niji brojni ulomci prapovijesne keramike uočeni na površini
sedimenta u dvorani na kraju spilje, uz to što je bila jedan
od ciljeva istraživanja, utjecala je i na definiranje prioriteta
prilikom radova.
Prije početka ovogodišnjeg istraživanja podrobno je pre-
gledana zadnja dvorana. Zbog izrazito male količine pada-
lina tijekom cijele godine, površina sedimenta u dvorani
bila je potpuno suha, što zbog procjeđivanja vode sa spilj-
skog stropa najčešće nije slučaj, a omogućilo je vrlo dobru
vidljivost. Na najvećem dijelu površine uočeni su ulomci
prapovijesne keramike, a koncentracija nalaza čini se to
većom što je položaj bliži stupu od sigovine koji dominira
prostorom. Ulomci keramike uglavnom leže na sigovini, a
samo su djelomično prekriveni tankim slojem gline koju
264
povremeno nanosi i ispire voda. Zbog sumnje na povećanu
koncentraciju ugljikova dioksida u zadnjoj dvorani spilje, pri
pregledu je rabljen instrument za mjerenje njegove razine,
koji je sumnju, nažalost, potvrdio. Kako u spilji ne postoji
sustav prirodnog provjetravanja, duži boravak u zadnjoj
dvorani uzrokuje stalan porast udjela CO2 u zraku, pa je
u uvjetima koji su potencijalno opasni za ljudsko zdravlje
zaustavljeno istraživanje tog dijela spiljskog prostora.
U nastavku istraživanja iskopavalo se u dijelu spilje koji
se nadovezuje na suženje iza ulazne dvorane. U manjem
proširenju speleološkog objekta za iskopavanje su oda-
brani kvadrati T11 i U11 (oznake u kvadratnoj mreži koja
je na površinu sedimenta aplicirana prije prvog sondažnog
iskopavanja), na čijoj je površini tijekom pripremnih radova
prikupljena prapovijesna keramika. Položaj tih ulomaka
na površini sedimenta najvjerojatnije je rezultat aktivnosti
životinja koje povremeno borave u spilji. Iskopavano je
ručno, uz praćenje i dokumentiranje stratigrafske strukture
nalazišta, a sav iskopani sediment prosijavan je uz upo-
trebu 6-milimetarske mreže.
Tijekom iskopavanja ukupno je evidentirano šest stratigraf-
skih jedinica u kojima su pronađene životinjske kosti i rela-
tivno malobrojni ulomci prapovijesnih keramičkih posuda.
Jedan od ulomaka odlikuje se većim dimenzijama, te je na
temelju gotovo potpuno očuvanog profila moguća determi-
nacija tipa – duboke zdjele koja pripada kasnom bronča-
nom dobu ili starijem željeznom dobu. Unatoč prikupljenim
keramičkim nalazima, čini se da nastanak pri iskopavanju
uočenih slojeva ne treba povezivati s ljudskom djelatnošću,
već ponajviše s prirodnim procesima u spiljskome prostoru
(taloženje sedimenta uzrokovano djelovanjem vode) ili s
aktivnošću životinja. Iskop u tom dijelu spilje proširen je
na susjedne kvadrate čije su oznake u mreži T12 i U12, a
rezultat njihova iskopavanja gotovo je identična stratigraf-
ska slika – jednak broj stratigrafskih jedinica, oskudna koli-
čina keramičkih ulomaka i izostanak karakteristika koje bi
upućivale na postojanje kulturnih slojeva.
Nakon što je 2006. ustanovljeno da su u dvorani pri ulazu
u spilji ljudi boravili u prapovijesti i tijekom kasnog srednjeg
vijeka ili ranog novog vijeka, ovogodišnjim istraživanjem
prikupljeni su novi podaci o uporabi zadnje dvorane te pro-
stora koji se nadovezuje na suženje iza ulazne dvorane.
Spilja Židovske kuće, iskopavanje suženja iza ulazne dvorane
(foto: M. Želle)
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

U prostoru iza ulazne dvorane pronađeni su ostaci materi-
jalne kulture kasnog brončanog doba ili starijeg željeznog
doba, koji doduše pružaju malo podataka o ljudskim aktiv-
nostima u tom dijelu spiljskog objekta, ali proširuju opseg
poznatih tipova keramike s tog nalazišta.
Iako je istraživanje zadnje dvorane zbog povećane kon-
centracije CO2 zaustavljeno nakon početka površinskog
pregleda, na temelju uvida moguća je pretpostavka da su
se u tom dijelu spiljskog prostora kulturne aktivnosti inten-
zivno odvijale tijekom prapovijesti – u kasnom brončanom
ili starijem željeznom dobu, dok nalazi koji bi svjedočili o
uporabi zadnje dvorane nakon tih razdoblja zasad pot-
puno izostaju. Pregledom uočena horizontalna distribucija
nalaza na površini sedimenta, koju svakako treba potvrditi
izradom nacrtne dokumentacije i nastavkom istraživanja,
zasad sugerira visok stupanj povezanosti s morfološkim
obilježjima dvorane – najveća koncentracija keramičkih
ulomaka primijećena je u blizini stalagnata (sige u obliku
stupa). Ispravnost tog zapažanja moći će se provjeriti tek
nastavkom istraživanja koje će pružiti i potpuniji uvid u
funkciju tog dijela spiljskog prostora.
Literatura
Buzjak 2001 Nenad Buzjak, Speleološke pojave Parka
prirode „Žumberak-Samoborsko gorje” (1. dio), Elaborat
istraživanja, Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje” i
Speleološki klub „Samobor”, Zagreb – Samobor, 2001.
Lapajne 1996 Damjan Lapajne, Spomenička baština
Žumberka, u: Žumberak – Baština i izazovi budućnosti,
Zbornik u čast 700-te obljetnice prvog spomena imena
Žumberak, Odbor za proslavu 700-te obljetnice imena
Žumberak, Stari grad Žumberak, 1996.
Škoberne 2002 Želimir Škoberne, Pregled pretpovijesnih
arheoloških istraživanja u Žumberku, u: Žumberak od pra-
povijesti do kasne antike, Arheološki muzej u Zagrebu,
Zagreb, 2002: 32 – 81.
Želle 2007 Morena Želle, Spilja Židovske kuće, HAG,
3/2006, Zagreb, 2007: 179, 180.
gallery. In spite of the collected finds of shards from the
Late Bronze or Early Iron pottery vessels, it appears that
the creation of the layers observed during the excavations
in this part of the cave should not be connected to human
activity but in the most part to natural processes.
Redni broj: 116
Lokalitet: Cugovec – Barbarsko 2 (AN 3)
Naselje: Cugovec
Općina/grad: Cugovec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 8. do 25. listopada 2011. tvrtka Arheolog d.o.o. zaštitno
je arheološki istražila lokalitet AN 3 Barbarsko 2, u sklopu
arheoloških istraživanja prilikom gradnje autoceste A13
Vrbovec 2 – GP Terezino polje, dionica Vrbovec 2 – Bjelovar,
poddionica Vrbovec 2 – Farkaševac. Na osnovi rezultata
rekognosciranja i probnih arheoloških istraživanja Odjela za
arheološku baštinu Ministarstva kulture, lokalitet je defini-
ran na prostoru između stacionaža 1+410 i 1+500. Ukupna
istražena površina iznosi oko 5300 m2. Voditelj istraživanja
bio je Mario Bodružić, dipl. arheo., zamjenik voditelja bio
je Andrija Nakić, dipl. arheo., a dio stručne ekipe činio je
i Nikola Malnar (student arheologije Sveučilišta u Zadru).
Osim stručne ekipe, na terenu je radilo i 7 fizičkih radnika.
Iskopavanja je nadzirala je Tatjana Lolić, dipl. arheo. i pov.
umj. iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Morena Želle

Summary

In 2001 the systematic excavations at the „Židovska kuća”

cave near the village of Cerovica in the central part of
Žumberak were continued. The Židovska kuća cave is loca-
ted on the steep slope of the Sušica river canyon and is not
complex in terms of morphological type (in places a very
low and occasionally barely passable tunnel which drops
to a smaller gallery at the end of the cave is connected to
the entrance gallery. Excavations at the entrance space in
2006 stratigraphically defined a layer from the Late Bronze
Age or Early Iron Age and Late Medieval as well as a post-
medieval layer (15th-17th c.). During this year’s excavati-
ons new data was collected regarding the use of the last
gallery in which numerous shards of prehistoric pottery
were registered. Excavations in this part of the cave were
abandoned due to increased concentrations of carbon
dioxide. Continued excavations took place in the part of
the cave which extends to a narrowing behind the entrance Ostaci vatrišta SJ 9/10 prije i nakon istraživanja (foto: M. Bodružić)

265
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Lokalitet je smješten oko 2 km južno od naselja Cugovca,
uz cestu koja to mjesto povezuje sa selom Fukom. Toponim
Barbarsko obuhvaća šire područje oranica i polja južno od
Cugovca, a vezan je uz položaj crkve sv. Barbare (gro-
bljanska crkva župe Cugovec) koja se nalazi sjeveroza-
padno od lokaliteta. Rasprostire se na južnoj blagoj padini
omanjeg brežuljka koji se dalje prema jugu spušta prema
potoku Crnčiću. Blagi reljef, s pitomim padinama manjih
brežuljaka, velikim šumama i obiljem pitke vode u pod-
nožju koji karakterizira cijelo to područje vjerojatno je i u
antici činio dobru osnovu za razvoj manjih gospodarstava
i naselje. Istražena površina prostire se na ukupno 5300
m2, a približno je pravokutnog oblika, usmjerenog u smjeru
zapad-istok (sukladno smjeru i širini trase). Na cijeloj povr-
šini lokaliteta, kao i prostora u njegovoj okolici, prije istra-
živanja uzgajan je kukuruz te je ona redovito obrađivana,
što je utjecalo i na stupanj očuvanosti i karakter istraženih
arheoloških objekata i depozita.
Dokumentirano je 114 stratigrafskih jedinica. Dvije strati-
grafske jedinice odnose se na slojeve. Gornji sloj humusa
(SJ 1) sastojao se od rahle smećkasto-sive ilovače te je
do početka radova na trasi i arheoloških istraživanja bio
izoravan te nataložen neposredno na geološkoj podlozi
lokaliteta, odnosno na zdravici (SJ 2) u debljini od 30-40
cm. Većina objekata odnosi se na jame za stupove (veće i
manje). Osim njih, dokumentirane su i otpadne jame, vatri-
šta (2) i jedna dublja jama koja je možda bunar. Dio doku-
mentiranih arheoloških formacija naknadno je interpretiran
kao ostatak kulturnog sloja koji je izvorno pokrivao cijelu
ili bar veći dio sjeveroistočne istraživane površne. Većina
jama za stupove i otpadnih jama otkrivena je u sjeveroi-
stočnom kraju istraživane površine, a velika otpadna jama
(SJ 77/78) zalazila je pod istočni profil. Uočen je pravilan
odnos u razmještaju nekih od tih jama, međutim nedovoljan
da bi se izvukli konkretniji zaključci o karakteru nadzemnih
objekata koje su tvorile, budući da se vjerojatno nastavljaju
sjeverno i istočno od istražene površine. Manji dio doku-
mentiranih jama bio je grupiran pri sredini i uz jugoistočni
rub lokaliteta. Među njima se ističu ostaci dvaju vatrišta s
većom količinom keramičkog materijala. Može se zaključiti
da je istraživana površina obuhvatila periferni dio manjeg
rimskodobnog naselja ili seoskoga gospodarstva.
Pokretni arheološki materijal činili su isključivo nalazi kera-
mike. Najveći broj nalaza potječe iz većih otpadnih jama
Pražnjenje jame SJ 79/80 (foto: A. Nakić)
266
(SJ 5/6, SJ 77/78), bunara SJ 79/80) te dvaju vatrišta
(SJ 3/4 i 9/10). Materijal iz tih cjelina ujedno je najmanje
fragmentiran (pokraj vatrišta SJ 9 pronađena je cjelovita
zdjela sive fakture s uvučenim obodom). Nešto više mate-
rijala pronađeno je i u nekim ostacima kulturnog sloja te u
manjim jamama. U zapunama rupa za stupove materijal je
bio rijedak i jako fragmentiran.
Keramički materijal s nalazišta u osnovi je pokazao
homogena tehnološka i tipološka obilježja na cijelom
terenu. U svim objektima s većim brojem nalaza većinu
materijala činili su ulomci grube fakture s dosta primjesa,
koji se tipološki mogu svrstati u različite lonce, vjedra ili
dublje zdjele. Dio tih nalaza s vanjske je strane imao tra-
gove naknadnoga gorenja, nastale nakon pečenja. Grubu
keramiku na lokalitetu vjerojatno u cijelosti čine proizvodi
lokalnih radionica, jer je uvoz takvih proizvoda ekonomski
neisplativ.
Finiju keramiku na lokalitetu zastupa siva keramika od
dobro pročišćene gline. U toj su tehnološkoj skupini tipo-
loški najprisutnije različite vrste zdjela, a rjeđe čaše, lonci i
drugi oblici. Karakterističan su oblik zdjele ravnog dna, kose
stijenke s različito izvedenim, najčešće uvijenim obodom
(kasnolatenski oblik). Jedan ulomak oboda zdjele tog tipa
s vanjske je strane imao tragove crnog premaza (otpadna
jama SJ 77/78). U Sirmiju se taj način ukrašavanja na slič-
nim oblicima javlja u slojevima koji se vežu uz ranocarski
period. Inače su prema tipološkim i tehnološkim karakte-
ristikama u toj kategoriji keramičkih nalaza jako izraženi
kasnolatenski utjecaji. Ostali keramički materijal odnosi se
na keramiku crvenkaste i rjeđe oker fakture, među kojom
su tipološki najviše zastupljeni tanjuri i amfore, a rjeđe se
javljaju i čaše. Također se radi o finoj keramici, odnosno
stolnom posuđu, čija prisutnost na panonskim nalazištima
dokazuje italske, odnosno rimske utjecaje na keramičku
produkciju lokalnih radionica. Pojedini nalazi reprezentativ-
nijeg stolnog posuđa, poput ulomaka tanjura i čaša s finim
crnim premazom iz jame SJ 79/80, mogli su biti uvezeni iz
nekog većeg centra. Opće karakteristike keramičkog mate-
rijala ne ostavljaju mnogo mogućnosti za užu dataciju nala-
zišta. Kasnolatenski elementi u lokalnoj keramičkoj produk-
ciji zadržali su se dugo nakon uspostave rimske vlasti na
tim prostorima. Na temelju iznesenih karakteristika i uspo-
redbi sa sličnim nalazištima na širem panonskom prostoru,
vrijeme nastanka i života na lokalitetu moguće je smjestiti u
širi period od 1. do 3. st.
Literatura
Brukner 1971 Olga Brukner, Osnovne forme i tehnike rim-
sko-provincijske keramike u Sirmiju. Materijali, VIII, Zenica,
1971.
Jelinčić 2006 Kristina Jelinčić, Zaštitno arheološko isko-
pavanje lokaliteta Virovitica Kiškorija jug, AIA, II, Zagreb,
2006.
Jelinčić 2008 Kristina Jelinčić, Gruba rimska keramika s
lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug, Rimske keramičarske i
staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom
prostoru, Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija,
Crikvenica 23. – 24. listopada 2008.
Jelinčić 2009 Kristina Jelinčić, Orešac, arheološko iskopa-
vanje 2008., AIA, V, Zagreb, 2009.
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Vikić-Belančić 1963 Branka Vikić-Belančić, Neka obilježja
ranocarske keramike u jugozapadnoj Panoniji. Starinar,
XIII-XIV, Beograd, 1963.
Mario Bodružić
Damir Martinov
Summary
In the period from 8 to 25 October, 2001, the company
Arheolog d.o.o. conducted rescue archaeological exca-
vations at the site AN 3 Barbarsko 2. Excavations were
conducted as part of a broader research plan along the
route of construction of motorway A 13. A Roman period
village or farm was found on the gentle southern slope of
a smaller hill. The excavated area covered an edge of the
village with the remnants of overhead facilities, waste pits
and fireplaces. The archaeological finds of Roman pottery
seems solely attributable to the local shops in the area of
Pannonia. Based on comparisons with similar sites in the
wider area of the Pannonian plain, the time and life of the
site can be placed in a broader period from 1st to 3rd cen-
turies B.C.
Redni broj: 117
Lokalitet: Cugovec – Lubena (AN 1)
Naselje: Cugovec, Lubena
Grad/općina: Gradec/Vrbovec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Zaštitno arheološko istraživanje na lokalitetu AN 1
Cugovec – Lubena provedeno je u sklopu gradnje trase
Autoceste A12 Sveta Helena – GP Gola, dionica Gradec
– Kloštar Vojakovački. Istraživanje je trajalo od rujna do
studenog 2011., a zbog pojedinih zemljišnih čestica koje
nisu otkupljene istraživanje je završeno u srpnju 2012.
godine. Voditelj arheološkog istraživanja bio je Šime Vrkić,
a zamjenik voditelja Kristian Paskojević, obojica diplomi-
rani arheolozi.
Arheološki lokalitet AN 1 Cugovec – Lubena smješten je na
području između dva istoimena sela. Lokalitet se nalazi u
polju koje se proteže u uskoj kotlini od juga prema sjeveru.
Blizina rijeke Glogovnice koja protječe sa zapadne strane i
manji potok koji siječe teren na sjevernom dijelu lokaliteta,
pridonosili su da područje redovito bude poplavljeno. Ipak,
gradnjom odvodnih kanala, od kojih jedan presijeca lokali-
tet, smanjeno je plavljenje tog područja.
Na sjevernoj strani lokaliteta, osim melioracijskog kanala
s nekoliko slojeva naplavljivanja i jednog vatrišta, izo-
staju arheološki nalazi, strukture i situacije. Na južnoj
strani lokaliteta evidentiran je veći broj vatrišta. Ukopi su
kružni, ovalni ili nepravilni jarkocrvene zapečene ispune s
rubovima pocrnjelim od gara. Neka od tih vatrišta sadrže
nalaze jako fragmentiranih keramičkih ulomaka, u pravilu
neornamentiranih, sive i crne boje. U većini vatrišta arhe-
ološki nalazi ipak izostaju. Dimenzije vatrišta variraju od
267
Presjek vatrišta SJ 72/73 (foto: Š. Vrkić)
0,5 m do preko 2 m promjera, a debljina od 0,10 do 0,20
m. Smještena su na cijeloj istraženoj površini južnog dijela
lokaliteta i prosječno su udaljena po nekoliko metara. Od
nalaza se mogu izdvojiti četiri bikonične keramičke kugle.
Funkcija im je predmet arheoloških rasprava, a teorije su
raznovrsne i zanimljive (spljoštena puščana zrna, čepovi
boca, sredstva za održavanje žara vatre i sl.). Većina vatri-
šta nastala je krčenjem zemljišta i sječom drva, prilikom
čega su spaljivani svi ostaci drva koji se nisu mogli isko-
ristiti. Tijekom arheološkog istraživanja gotovo identične
radnje zabilježene su i kod današnjeg stanovništva sela
Lubena. Dio manjih vatrišta vjerojatno je nastao paljenjem
manjih vatri u različite svrhe.
Što se tiče preostalih arheoloških i drugih struktura na
lokalitetu, vrijedi izdvojiti životinjski kostur, pronađen bez
ikakvih drugih materijalnih ostataka. U neposrednoj blizini
kanala koji presijeca lokalitet na dva dijela evidentiran je
naneseni sloj recentnog otpadnog materijala. Na lokalitetu
je ukupno evidentirano 170 stratigrafskih jedinica, od čega
75 ukopa unutar kojih je evidentirano 51 vatrište, a u preo-
stalim slučajevima mahom se radi o nepravilnim ukopima
bez arheoloških nalaza, koji su nastali naplavljivanjem ili
truljenjem vegetacije (u većini slučajeva korijenja stabala).
Što se tiče arheoloških nalaza, osim manje količine neor-
namentiranih keramičkih fragmenata te četiri spomenute
keramičke kugle, oni izostaju. Istražena vatrišta nastala su
spaljivanjem otpadnoga granja pri sječi stabala, kako se
u okolici naselja i danas radi. Vatrišta se datiraju u kasni
srednji vijek, s tim da postoji velika mogućnost kako su
neka od njih recentna.
Kristian Paskojević
Summary
From September to November 2011 and in July 2012
rescue archaeological excavations were conducted at the
site Cugovec – Lubena within the framework of the con-
struction of the freeway route A 12, section Gradec – Klošar
Vojakovački. An area totalling 22.000 m² was examined
and 170 stratigraphic units recorded, of which 75 were
cuts. Out of the 71 cuts, 51 were campfires and the rest
were mainly irregular cuts without archaeological finds,
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

created either by backfills or decomposition of vegetation.

As far as finds are concerned, the majority consisted of
undecorated pottery. The site is dated from the late middle
ages and post-medieval period. In addition waste remains
of more recent human activity were also found.

Redni broj: 118

Lokalitet: Donje Orešje – Graci – Topolnjak
Naselje: Donje Orešje
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Pravni status: P-3663
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Zaštitna istraživanja lokaliteta Donje Orešje – Graci –

Topolnjak počela su 2009. otvaranjem triju probnih sondi Proširivanje sonde prema dijelu s rupama (foto: M. Houška)
na istočnom dijelu platoa, a tijekom ožujka 2011. započela
je prva faza iskopavanja na sjevernom dijelu platoa na pre-
djelu Topolnjak, na mjestu gdje je nepoznata osoba isko-
pala nekoliko velikih rupa i gdje je pronađena veća količina
razbacane keramike.

Lokalitet Graci – Topolnjak nalazi se u Donjem Orešju na

platou s lijeve strane kamenoloma. Plato se rasprostire
na površini od oko 1000x500 m, sa sjeverne strane brijeg
se strmo spušta prema kamenolomu (koji trenutačno nije
u funkciji i ne zadire u sam brežuljak na kojem se nalazi
lokalitet), a s južne strane brijeg se u blažem nagibu spušta
prema šumskom putu koji vodi od naselja D. Orešje prema
Kalinju. Teren je pokriven hrastovom šumom. Tijekom
prosinca 2009., u pauzi istraživanja na lokalitetu Graci,
pregledan je cijeli plato u pokušaju utvrđivanja veličine
naselja. Kako je u prvim rekognosciranjima pregledana
južna padina brijega te je utvrđeno gdje se nalazi suho-
zid, pažnja je usmjerena na sjevernu i sjeverozapadnu
stranu platoa, na predio koji mještani zovu Topolnjak. Na
sjeverozapadnom dijelu platoa, na samom rubu padine Dio nalaza – ulomak posude s ručkom (foto: R. Mačković)
koja se oštro spušta prema kamenolomu uočeni su tra-
govi kopanja – osam rupa širine od 1 do 3 m i različitih dubina. Te rupe bile su iskopane prije više vremena jer su
bile zatrpane lišćem. Ispod lišća pronađena je razbacana
veća količina prapovijesne keramike, kućnog lijepa, žrvanj
te brusni kamen.
S obzirom na to da u Muzeju nema zapisa da je taj dio
platoa rekognosciran, a kamoli da je arheološki istražen,
razlozi tog kopanja mogu se tražiti u nečijem pokušaju
bespravnog sakupljanja arheološke građe. Sam nalaz
keramike na suprotnoj strani platoa upućuje na veličinu
lokaliteta. S obzirom na pronalazak rupa, postojala je
bojazan da bi se nastavljanjem takvih radnji uništili važniji
nalazi koji bi pomogli u datiranju i determiniranju lokaliteta,
stoga je odlučeno da se otvori probna sonda kojom bi se
obuhvatile dvije (najveće) iskopane rupe.
Lokalitet se nalazi na rubnim dijelovima k.č. 3681/1, 3626,
3628, k.o. Orešje, i taj dio platoa nije preventivno zašti-
ćen jer u vrijeme prevencije istočnog dijela platoa nije bilo
naznaka da se tu nalaze arheološki ostaci.

Dana 21. ožujka 2011. započela je prva faza iskopavanja

Sonda 1, □ B, istraženi dio sonde (foto: R. Mačković) (5 radnih dana, a radilo je 5 radnika) u kojoj je otvorena

268
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
sonda veličine 3x6 m te je istražena do dubine od 75 cm.
U tom dijelu pronađena je veća količina kućnog lijepa i
nekoliko komada keramike (ulomak pršljena, dio posude s
ručkom, nekoliko životinjskih kostiju).
Dana 22. kolovoza 2011. započela je druga faza istraživa-
nja, koja je s prekidima trajala 15 radnih dana i tijekom koje
je završena velika sonda otvorena u ožujku te je proširena
(za 3x3,5 m) na dio na kojem se nalazila jedna od otprije
iskopanih rupa. U tom je dijelu pronađena manja količina
kućnog lijepa, te nešto malo keramike (od važnijih nalaza
tu je jedan ulomak utega i komad pečene gline koji pod-
sjeća na kalup za lijevanje metala).
Otvaranjem te probne sonde može se zaključiti da se na
padini brijega u smjeru sjeveroistok-sjeverozapad, na
rubnim dijelovima k.č. 3681/1, 3626, 3628, k.o. Orešje
nije nalazio nikakav objekt, odnosno da u otvorenoj sondi
postoji arheološki sloj koji je vjerojatno nastao erozijom tla.
Pronađeni arheološki materijal po svom obliku odgovara
nalazima na istočnoj strani platoa na lokalitetu Graci i može
se datirati u kasno brončano doba.
Romana Mačković
Summary
Rescue excavation at the site Donje Orešje – Graci –
Topolnjak began in 2009 with the opening of three test
probes in the eastern part of the plateau and in March 2011
the first phase of excavations began in the northern part
of the plateau, in the area of Topolnjak, in the same place
where an unknown person dug out a number of large pits
and where a relatively large amount of scattered pottery
was found. In the first phase of excavations a 3x6 m probe
was opened. In that part a large quantity of house daub
and a number of pottery shards were found (shards of a
ring, part of a vessel with a handle, a number of animal
bones). In the second phase, the investigation of a large
probe was carried out in which a small quantity of house
daub was found and some pottery shards (the more impor-
tant finds included a fragment of a weight and a piece of
baked clay which is similar to a cast for metal forging). The
discovered archaeological material corresponded by its
form to the finds from the eastern side of the plateau at the
site of Graci, and they most probably belong to the Late
Bronzte Age.
Redni broj: 119
Lokalitet: Farkaševac – Lazar polje
Naselje: Farkaševac
Općina: Farkaševac
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV
Vrsta radova: probno iskopavanje
Probno arheološko iskopavanje na lokalitetu Farkaševac –
Lazar polje trajalo je od 21. do 30. ožujka 2011., na površini
od 24.600 m2. Radove su vodili dr. sc. Goran Jakovljević,
prof., muzejski savjetnik i voditelj arheološkog odjela
Gradskog muzeja Bjelovar i dr. sc. Tatjana Kolak, muzejska
269
Farkaševac – Lazar polje, otpadna jama
savjetnica iz Muzeja Like Gospić (zamjenica voditelja), dok
su stručnu i tehničku ekipu činila dva studenta arheologije
s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i
dvanaest fizičkih radnika.
Područje istraživanja lokaliteta Farkaševac – Lazar polje
nalazilo se između stacionaža 0+080 – 0+400, koje
obuhvaćaju prostor budućih naplatnih kućica čvorišta
Farkaševac na trasi autoceste A 13 (čvorište Vrbovec 2 (A
12) – Bjelovar – Virovitica – GP Terezino polje), a defini-
rano je prethodnim rekognosciranjima terena na spome-
nutoj trasi.
Lokalitet se nalazi na ravničastom terenu udaljenom oko
800 sjeverozapadno od centra sela Farkaševca, oko 400 m
jugozapadno od početka sela Zvonika, oko 300 m istočno
od potoka Dunjare te oko 800 m istočno od šume Šikare.
Na zapadu se teren u širokom potezu spušta u depresiju i
dolinu potoka, gdje se 100 m zapadno od njega te 300 m
jugoistočno od trase buduće autoceste i šume nalazi sred-
njovjekovno kružno gradište s dva obrambena jarka (was-
serburg; N 45º 53’ 587’’, E 16º 37’ 483’’, ▼361 Ft), među
stanovništvom poznato kao Farkaševa gradina, Farkaševi
dvori i sl. Dolina je močvarna i s istoka zaštićena širokom
padinom brežuljka. Cjelokupnu površinu lokaliteta čine
oranice, koje se neprekidno obrađuju. Cijeli taj kraj nikada
nije ni arheološki ni povijesno istraživan, tako da su rezul-
tati ovih istraživanja dali prve podatke za široko područje
sjeverne Hrvatske u trokutu između Bjelovara, Križevaca
i Vrbovca.
Kontrolni kanali kopani su strojem do granice između sloja
oranja i čvrste podloge (dubina oko 30-40 cm) smjerom
sjever-jug te kopanjem poprečnih kanala radi obuhvaćanja
što veće površine lokaliteta i dobivanja preciznijeg rastera
eventualnih nalaza, finim poliranjem cjelokupne površine
do vidljivih arheoloških struktura te istraživanjem uočenih
stratigrafskih jedinica po pravilima arheološke znanosti.
Stratigrafska slika na lokalitetu Farkaševac – Lazar polje
relativno je jednostavna jer se ne radi o višeslojnom nala-
zištu. Odmah ispod sloja humusa, odnosno oranice (SJ
001) na cijeloj površini lokaliteta nalazi se sloj svjetložute
zemlje, odnosno zdravice (SJ 002), u kojoj su registrirane
sve preostale stratigrafske jedinice. Kao zasebne strati-
grafske jedinice, osim klasičnih zapuna u kojima je vidljiv
pokretni arheološki materijal, vođene su i sve promjene u
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Farkaševac – Lazar polje, lonac
strukturi i boji tla te je ukupno registrirano njih 29. Većina
zapuna ukopana je u SJ 002 te pripada jamama, rupama
od kolaca ili stupova i jarcima, ali je njihov gornji dio dosta
poremećen dubokim oranjem. Najveći broj statigrafskih
jedinica nalazi se na južnom dijelu lokaliteta.
Budući da je među registriranim stratigrafskim jedinicama
uočeno da većina njih čini prirodne nakupine konkrecije
(npr. SJ 017 i 018), promjene boje tla izazvane kemijskim
procesima (velika količina vlage nakupljene na malom pro-
storu u prirodnim depresijama; npr. SJ 004 – 010 itd.) ili
tragove kanala nastalih oranjem na granicama zemljišnih
čestica (npr. SJ 003, 012 i 015), očišćene su one koje u
sebi imaju arheološke nalaze (keramika, gar, kosti, kućni
lijep). Rezultati čišćenja mogu se iskazati ovako:
– SJ 003 i 015 jesu kanali nastali vjerojatno oranjem na
međama, tako da su nastale depresije u kojima se taložila
voda, izazivajući pri tom oksidaciju tla.
– SJ 004 – 010 položaji su pojedinačnih ulomaka srednjo-
vjekovne keramike bez konteksta u smislu njihova pozi-
cioniranja unutar nekog mogućeg objekta. Od navedenih
ulomaka treba izdvojiti nekoliko ulomaka oker keramike iz
SJ 002, koje pripadaju vjerojatno jednoj posudi, kao i smeđi
ulomak oboda posude oštrog S-profila iz SJ 009.
– SJ 016 dio je nedefiniranog plitkog objekta promjera
50 cm, čiji najveći dio ide pod istočni profil sektora.
Stratigrafska jedinica 011 sličnih je karakteristika kao i pret-
hodna, s tim da je njezin promjer 81 cm.
– SJ 020 najveći je do sada otkriven objekt orijentiran u
smjeru istok-zapad i, sudeći prema vrsti i količini nalaza,
270
Farkaševac – Lazar polje, ukrašena keramika
pripada stambenom objektu. Pronađena keramika sastoji
se od dijelova triju lonaca i još nekoliko posuda klasičnih
srednjovjekovnih karakteristika (faktura, profili, ukrasi),
a od inventara objekta treba spomenuti i nekoliko kugla-
stih keramičkih grijača, kao i izvjesnu količinu životinjskih
kostiju.
– SJ 022 i 024 plitke su konkavne depresije, nemaju karak-
teristike objekta, ali je u njima nađeno nešto sitnijih ulo-
maka keramike te jedan keramički okrugli grijač.
– SJ 025 pravilan je kružni objekt u čijoj je ispuni nađeno
nešto životinjskih kostiju, nekoliko ulomaka željezne troske
te nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike, od kojih se
izdvaja gornji dio lonca ukrašen urezanom valovitom crtom.
– SJ 028 veći je objekt nepravilnog oblika u kojem su
uočljive i dvije rupe, moguće od nekih potpornih stupova.
Inventar se sastoji od nekoliko ulomaka oboda posuda
oštrog S-profila, ulomka dna te kamene kugle.
Od pokretnog arheološkog materijala ukupno je prikupljeno
27 vrećica s nalazima, što se uglavnom odnosi na kera-
mički materijal. Sav materijal opran je i signiran tijekom
arheoloških istraživanja te pohranjen u Arheološkom odjelu
Gradskog muzeja Bjelovar. Sva je dokumentacija digitalizi-
rana i također pohranjena u bjelovarskom muzeju.
Zaključak ovih istraživanja bio bi da lokalitet Farkaševac –
Lazar polje treba promatrati u dvojakom kontekstu: prostor-
nom i kronološkom. Probna iskopavanja, kao i rekognos-
ciranja okolnog područja, govore da je lokalitet vjerojatno
periferno područje življenja u srednjem vijeku, što uvjetuje i
sam njegov zemljopisni položaj. Naime, središte života bilo
je na Farkaševoj gradini, koja se nalazi u prirodnoj depre-
siji uz dolinu potoka te je zaštićena od sjevernih vjetrova i
hladnoće. Velika koncentracija pokretnih nalaza nalazi se i
na oranicama zapadno i južno od lokaliteta, koje se također
nalaze na zaštićenim padinama. Ravnica na kojoj se nalazi
lokalitet, shodno tomu, mogla je poslužiti kao dio nase-
lja gdje se vjerojatno nije kontinuirano boravilo, odnosno
moglo je biti riječ o gospodarskom ili radnom dijelu naselja.
Svi prikupljeni nalazi rekognosciranjem terena potvrđuju
kontinuitet naseljavanja tog područja od brončanog doba
do srednjeg vijeka, budući da je na oranicama sjeveroza-
padno od nekadašnjeg pravoslavnoga groblja pronađena
veća količina tipične grube brončanodobne keramike,
među kojom ima i ulomaka ukrašenih reljefnom trakom s
otiskom prsta.
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

Relativno datiranje keramičkog inventara s lokaliteta Redni broj: 120

moguće je (budući da u Hrvatskoj još ne postoji razrađena Lokalitet: Haganj – šuma Novakuša
tipologija i kronologija takva arheološkog materijala) samo Naselje: Haganj
na temelju usporedbe s materijalom s najbližih istraživanih Grad/općina: Gradec
srednjovjekovnih lokaliteta (npr. Gudovac kraj Bjelovara) te Pravni status: postupak u tijeku
sukladno tomu on okvirno pripada razdoblju od 14. do 16. Razdoblje: P, A, SV
st. Preciznije datiranje lokaliteta bit će moguće na temelju Vrsta radova: probno iskopavanje
rezultata analize C-14 koštanog materijala iz SJ 020 (naj-
vjerojatnije „stambeni” objekt), na Institutu Ruđer Bošković Probno arheološko iskopavanje na lokalitetu Haganj – šuma
u Zagrebu. Novakuša trajalo je od 8. do 19. kolovoza 2011. pod vod-
stvom dr. sc. Gorana Jakovljevića, voditelja Arheološkog
dr. sc. Goran Jakovljević odjela Gradskog muzeja Bjelovar i dr. sc. Tatjane Kolak iz
Muzeja Like Gospić (zamjenica voditelja), dok su stručnu
Summary i tehničku ekipu činili studentica arheologije Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Valentina
In the area between chainage 0+80 – 0+400, which covers Moguš i sedam fizičkih radnika.
the space of the future toll station of the future Farkaševac
junction on the route of motorway A 13, on a surface of Lokalitet je otkriven između stacionaža 4+520 – 5+140 i
24.600 m² of the site Lazar polje in 2011 rescue excava- 5+580 – 5+940 tijekom prvog dijela arheološkog nadzora
tion were undertaken with a view to defining the horizontal zemljanih radova na trasi autoceste A 13 tijekom srpnja,
stratigraphies of a presumed medieval site. koje je proveo Gradski muzej Bjelovar. Lokalitet između
The site Farkaševac – Lazar polje is located in the low- prvih stacionaža nalazi se na širokom šumskom platou s
lands about 800 m north-west of the centre of the village blagim padinama, koje se spuštaju prema istoku i zapadu
Fakaševac. To the west, the terrain descend in a wide te je udaljen oko 1,5 km jugozapadno od sela Hagnja,
sweep into a depression and stream valley, where 100 m odnosno oko 1,5 km jugoistočno od sela Cugovca. Na
west of it and 300 m south-west of the route of the future istoku teren se u širokom potezu spušta u depresiju i dolinu
motorway and forest there is a medieval circular fort with manjeg vodotoka smjera sjever-jug, te se ponovo penje
two defensive ditches known among the population as the prema istoku i današnjoj cesti prema selu Novoj Kapeli.
Farkaš fort, Farkaš castle, etc. The entire area of the site Dolina je močvarna i zaštićena širokom padinom brežuljka,
is made up of plough fields which are constantly cultivated. koja na sjeveru zatvara polukrug. Cjelokupna je povr-
This entire region has never been either archaeologically šina lokaliteta pod šumom. Lokalitet je otkriven probojem
or historically investigated so the results of these excava- usjeka kroz šumu za prolaz trase autoceste te vađenjem
tions gave the first information for the wide area of north- panjeva, kada je maknut i najveći dio šumskog humusa.
ern Croatia in the triangle between the cities of Bjelovar, Nalazi arheološkog nadzora pokazali su da bi moglo biti
Križevci and Vrbovec. riječ o srednjovjekovnom lokalitetu (naselju?) na platou
The stratigraphic status at the site Farkaševac – Lazar te mogućem prapovijesnom i rimskom naselju na istočnoj
polje is relatively simple since it is not a multi-layered site. padini brijega, o čemu je svjedočila pronađena keramika.
It should be viewed in dual context: spatial and chronologi-
cal. The site was probably a peripheral living area in the
Middle Age due to its geographic position. In other words,
the Farkaš fort was the centre of life being located as it was
in a natural depression along the stream valley and pro-
tected from northern winds and the cold. A great concen-
tration of movable finds was also found in the plough fields
west and south of the site which were also located on the
protected slopes. The flatland in which the site is located
could therefore be taken as part of a settlement that was
probably not permanently inhabited, namely, it could have
been an agricultural or working area of the settlement. All
the finds collected during the reconnaissance of the terrain
confirm the continuity of the habitation in this area from
the Bronze Age to the Middle Ages, given that in the fields
to the north-west of a former small Orthodox cemetery a
large quantity of typical coarse Bronze Age pottery was
found, among which were shards ornamented with a fin-
gerprinted relief band. It is possible to approximately date
the pottery inventory only on the basis of comparison with
material from the nearest excavations of medieval sites (for
instance, Gudovac near Bjelovar) and accordingly it can
provisionally be dated to the period from the 14th to 16th
centuries. Haganj – šuma Novakuša, lasinjska noga kupe na nozi

271
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Haganj – šuma Novakuša, vrčić lasinjske kulture
Haganj – šuma Novakuša, lasinjska inkrustirana keramika
Cjelokupna je površina lokaliteta na prvim stacionažama
pod šumom, dok su na drugim stacionažama oranice, koje
se neprekidno obrađuju.
Radovi su planirani sukladno zatečenoj situaciji, odnosno
istraživalo se ručno, poliranjem detektiranih mrlja te formi-
ranjem sondi na mjestima gdje se pretpostavljalo posto-
janje debljeg kulturnog sloja, odnosno mjestima gdje su
se eventualno mogle definirati granice pojedinih objekata
te mjestima s velikim nakupinama keramike na površini.
Istraživanje je započelo detaljnim rekognosciranjem platoa
radi detektiranja svih promjena na površini zemlje (boja i
sastav zemlje), kako bi se utvrdio horizontalni plan pret-
postavljenog srednjovjekovnog naselja. Rekognosciranjem
od stacionaže 4+480 do 4+860 registrirane su 93 crvene
mrlje, koje bi mogle biti ostaci srednjovjekovnih objekata
(moguće podnice ili sl.). Poliranje prvih četiriju stratigraf-
skih jedinica pokazalo je da je kulturni sloj vrlo tanak (2-3
cm) i nekompaktan te da je nemoguće odrediti njihove
prave dimenzije.
Stratigrafska slika na lokalitetu Haganj – šuma Novakuša
relativno je jednostavna, iako se radi o nalazištu iz svih
razdoblja (prapovijest, antika i srednji vijek). Kao stratigraf-
ske jedinice (001-099, 104-112) označene su sve cigla-
sto crvene do tamno smeđe površinske mrlje, nejednake
veličine, nepravilnog oblika i debljine oko 3 cm, s manjim
količinama keramike. One se nalaze na i u sloju humusa
(SJ 100), odnosno šumske zemlje s korijenjem vegetacije
na cijeloj površini lokaliteta; odmah ispod njega nalazi se
sloj žute kompaktne zemlje s ulomcima keramike (SJ 101),
koji je vidljiv u svim otvorenim sondama. Stratigrafska slika
272
lokaliteta dopunjena je ispunom jame 1 od prosloja sive
gline s ulomcima ugljena i kućnog lijepa registriranoj u
sondi E (SJ 102), a postaje slojevitija tek u prapovijesnom
objektu na položaju sondi H, J i K, gdje ih ima čak pet:
– SJ 103: žuta kompaktna zemlja s velikom koncentracijom
kućnog lijepa, ugljena i keramičkih posuda;
– SJ 113: kompaktna mješavina žute zemlje i sive gline
debljine oko 20 cm (vjerojatno podnica objekta);
– SJ 114: vatrište objekta s podlogom od kućnog lijepa i
– SJ 115: sloj sivog pepela unutar vatrišta objekta debljine
oko 30 cm.
Stratigrafska slika drugog dijela lokaliteta, između stacio-
naža 5+840 – 5+940, što zbog geološke strukture terena,
što zbog toga što je investitor devastirao lokalitet, još je
jednostavnija: ispod uništenog humusnog sloja u sondama
1, 2, 3 i 6 nalazi se kompaktna sterilna žuta zemlja južno od
osi ceste, ispod koje je pak mekša tamnije smeđa zemlja.
Tu stratigrafsku sliku remeti jedino nalaz potpuno unište-
nog zida od opeke smjera sjever-jug u sondi 3 sa sitnim
ulomkom srednjovjekovne keramike.
Što se tiče razmještaja pokretnih arheoloških nalaza na
istraživanoj površini, zamjetno je da na platou lokaliteta
prevladava srednjovjekovna keramika, a prve promjene
uočavaju se uz stacionažu 4+840 na početku blage
istočne padine brijega, gdje je na površini nađeno nešto
prapovijesne keramike, dok je iskop do relativne dubine
od 25 cm sterilan. Drugi indikativan položaj nalazi se na
visini stacionaže 4+820, gdje je prilikom strojnog kopanja
drenažnog kanala uz sjevernu stranu ceste stroj uništio
dio kulturnog sloja u kojem su pronađeni sitni ulomci kera-
mike (vjerojatno prapovijesne) i kućnog lijepa. U južnom
profilu kanala uočavaju se prosloji tamnosive do crne boje
sa sitnim ulomcima lijepa i keramike, što bi moglo upući-
vati na postojanje zemuničkih objekata. Također, uz veće
količine kućnog lijepa, izdvajaju se dva ulomka mrljasto
pečenih sivih zdjelica, ulomci rimske provincijalne crvene
keramike sa sivim presjekom te grube rimske provincijalne
keramike.
Najvidljiviji objekt, tzv. jama 1, nalazio se u južnom pro-
filu drenažnog kanala, sjeverno od stacionaže 4+800, uz
sondu E. Nakon njegova pražnjenja zaključeno je da je riječ
o ispuni koja se sastojala od nešto sitnih komada ugljena i
kućnog lijepa, ali budući da objekt nije imao neki definiran
oblik, zaključeno je da je vjerojatno riječ o prosloju nasta-
lom djelovanjem vegetacije, odnosno korijenja drveća.
Najviše arheološkog materijala nađeno je u iskopu sondi
H, J i K, koje su se nalazile južno od osi ceste u visini
stacionaže 4+800. Već je u humusu nađeno nekoliko ulo-
maka grube keramike, dok su na ▼ 137,99 pronađeni
veći ulomci keramike, koji pripadaju nozi kupe na nozi
lasinjske kulture, dvije lasinjske žlice te grube i crvene
glačane lasinjske keramike. Pražnjenjem tog sloja (SJ
103) prikupljen je dodatni pokretni materijal: ponovo je
pronađena veća količina lasinjske keramike (od toga
ulomci zdjele s ručkom u obliku klapne), gotovo cijeli vrčić
s okomitom trakastom ručkom, keramički plosnati pršljen
za tkalački stan, ulomak keramičke zdjele, ulomak lasinj-
ske noge kupe na nozi s bijelom inkrustacijom te gornji
rub lasinjske zdjele s ukrasom stichband. Uklanjanjem
ulomaka keramike utvrđeno je da je ona ležala na sloju
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
kompaktne miješane žute zemlje i sive gline debljine
oko 20 cm te da je bila pomiješana sa sitnim komadima
ugljena i kućnog lijepa. Budući da je vjerojatno riječ o
podnici nekog zemuničkog objekta, sloj je dobio novu
oznaku SJ 113. Definiranjem dna SJ 113 u njezinu sje-
veroistočnom uglu registriran je sloj zapečene zemlje i
lijepa iznad kojeg je bio sloj pepela debljine oko 30 cm.
Najvjerojatnije je riječ o vatrištu zemuničkog objekta, koje
je dobilo oznaku nove SJ 114, dok je sloj pepela označen
kao SJ 115.
Iako je već na prvi pogled bilo vidljivo da je drugi lokalitet na
položaju između stacionaža 5+840 i 5+940 uništen naknad-
nim radovima djelatnika HAC-a (postojanje lokaliteta doka-
zuju sitni ulomci srednjovjekovne zeleno i smeđe glazirane
keramike te sitnih ulomaka kućnog lijepa iz naknadno isko-
pane goleme jame na položaju stacionaže 5+850), radi
provjere stanja iskopano je šest kontrolnih sondi dimenzija
cca 300x300 cm. Kako je u početku navedeno, mogle su
se registrirati ukupno četiri stratigrafske jedinice, od kojih
su tri različite vrste zemlje dok je jedna (SJ 003) bila dio
potpuno uništenog zida od opeke orijentiranog u smjeru
sjever-jug te dužine 74, širine 13 i debljine 5 cm. U sondi 6
pronađen je i jedan malen ulomak zeleno glazirane sred-
njovjekovne keramike, što bi u konačnici moglo definirati
lokalitet kao kasnosrednjovjekovni.
Od pokretnog arheološkog materijala ukupno su priku-
pljene 42 vrećice s nalazima (od toga 11 posebnih nalaza),
što se uglavnom odnosi na keramički materijal. Sav mate-
rijal opran je i signiran tijekom arheoloških istraživanja
te pohranjen u Arheološkom odjelu Gradskog muzeja
Bjelovar.
Probna iskopavanja na lokacijama utvrđenima arheološkim
nadzorom zemljanih radova investitora, koje su jedna od
druge udaljene oko 2 km, govore da je čitavo područje bilo
intenzivno naseljavano od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Zemljopisni položaj, koji podrazumijeva blage istočne
padine brijega, neposrednu blizinu vode, plodnu zemlju i
dobar komunikacijski položaj, uvjetovao je nastanak pra-
povijesnog naselja lasinjske kulture (3200. – 2700. g. pr.
Kr.). Riječ je o vjerojatno jednogeneracijskom sjedilačkom
eneolitskom naselju, na što upućuje pronađeni zemunički
objekt s tipičnom naseobinskom keramikom, čiju je veličinu
trenutačno nemoguće procijeniti.
Haganj – šuma Novakuša, lasinjska ukrašena keramika
273
Kontinuitet naseljavanja potvrđuje se nalazima rimske
keramike tipične provincijalne provenijencije i karakteri-
stične za taj dio Hrvatske u razdoblju od 2. do 4. st. Iako je
čitavo to područje do sada sustavno neistraženo, na teme-
lju prijašnjih slučajnih nalaza u selima Dubrava, Cirkvena,
Farkaševac, Bolč itd., može se zaključiti kako je negdje u
neposrednoj blizini egzistirala vjerojatno villa rustica sagra-
đena uz glavne rimske komunikacijske pravce, koji su
na sjeveru išli od Križevaca prema Bjelovaru, Daruvaru i
Banovoj Jaruzi, odnosno na jugu od Dubrave prema Čazmi
i savskoj magistrali.
Što se pak tiče života u srednjem vijeku na tim prosto-
rima, smatra se da je njegovo središte bilo na Farkaševoj
gradini, koja se nalazi oko 3 km istočno od istraživanih
lokacija, a da je ovdje riječ o seoskim (kmetskim) gospo-
darstvima njegove periferije. Veličinu naselja trenutačno
je nemoguće procijeniti, ali je po nalazima vidljivo da su
žitelji za naseljavanje birali plato iznad potoka okružen
velikim kompleksima plodne zemlje. Relativno datiranje
keramičkog inventara s lokaliteta moguće je samo na
temelju usporedbe s materijalom s najbližih istraživanih
srednjovjekovnih lokaliteta (npr. Gudovac kraj Bjelovara)
te sukladno tomu on okvirno pripada razdoblju od 14. do
16. stoljeća.
dr. sc. Goran Jakovljević
Summary
In 2011 exploratory archaeological excavations were car-
ried out at the site Haganj – Novakuša forest, located on
the route of the construction of motorway A 13.
In 2011 exploratory archaeological excavations were
undertaken at two locations (chainage 4+520 - 5+140
and 5+580 – 5+940). The entire wider region was densely
populated from prehistory to the Middle Ages. The geo-
graphic position which includes the gentle eastern slope
of the hill, the immediate vicinity of water, fertile soil and
a favourable communication route gave rise to the estab-
lishment of a prehistoric settlement of the Lasinja culture
(3200-2700 B.C). It was most probably a one-generation
sedentary Eneolithic settlement indicated by the discov-
ered dugout structure with typical pottery. The continuity
of habitation is confirmed by finds of Roman pottery of the
typical Roman province type and characteristic for this part
of Croatia in the period 2nd to 4th centuries. Although this
entire region has remained unexcavated up to now, on the
basis of previous random finds in the villages of Dubrava,
Cirkvena, Farkaševac, Bolč, etc., it can be concluded that
a villa rustica existed somewhere in the immediate vicinity,
built along the main Roman communication lines which to
the north led from Križevci to Bjelovar, Daruvar and Banova
Jaruga and to the south from Dubrava to Čazma and the
main Sava road.
Regarding life in the Middle Ages in this region, its centre
was at Farkaš hillfort located about 3 km east of the exca-
vated locations, while in this particular case, we dealt with
rural (serf) estates on its periphery. For the time being it is
impossible to assess the size of the settlement. The pottery
inventory can be dated to the period from the 14th to the 16th
centuries.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Redni broj: 121
Lokalitet: Kobilić – Vojna baza
Naselje: Kobilić
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Tijekom lipnja 2011. istraživan je arheološki lokalitet Kobilić –
Vojna baza, koji se nalazi na trasi gradnje zaobilaznice Velike
Gorice (k.č. 362/4, 362/5 i 362/6, k.o. Črnkovec). Lokalitet
se nalazi uz sjeverozapadni rub naselja Kobilića, uz lokalnu
cestu koja vodi prema naselju Šćitarjevu, a uz jugozapadni
rub otprije istraženog lokaliteta AB 2 Kobilić 2. Orijentiran je u
smjeru sjeveroistok-jugozapad. Površina zahvaćena građe-
vinskim iskopom, a koja je zanimljiva u arheološkom smislu,
iznosi 791 m². Voditeljica istraživanja bila je Dženi Los, dipl.
arheo. i pov. umj., a stručnu ekipu činili su Nikolina Antonić
i Anita Sičić Nađander, diplomirane arheologinje, te Goran
Đurić kao suradnik – fotograf. U postistraživačkoj fazi sudje-
lovali su Dinko Tresić Pavičić, dipl. arheo. i prof. latinskog
jezika i rimske književnosti, te Borko Rožanković, fotograf.
Zemlju je strojno iskopavala tvrtka Hrvatske ceste d.o.o.
kružnog ili nepravilnog tlocrtnog oblika. Ukopi arheoloških
tvorevina navedenih svojstava datirani su na temelju prona-
đenog keramičkog materijala unutar pripadajućih im zapuna.
Određeni ukopi jama nisu kronološki opredijeljeni zbog nedo-
statka keramičkog materijala, dok su pojedini ukopi kronološki
opredijeljeni na temelju konteksta svoga smještaja u prostoru,
ako su bili dio otprije utvrđene cjeline. Na taj način utvrđeni
su prapovijesni i kasnosrednjovjekovni horizont, neopredije-
ljene arheološke tvorevine te recentne intervencije u prostoru.
Ukupno je dokumentirano 38 ukopa, tj. 68,4% ukopa prapo-
vijesnog horizonta, 5,2% kasnosrednjovjekovnog horizonta,
13,2% neopredijeljenih ukopa te 13,2% recentnih ukopa.
Najbrojnije su arheološke tvorevine prapovijesnog hori-
zonta te su prisutne gotovo na cijeloj površini istraženog
lokaliteta. Evidentirano je 26 ukopa (68,4% od ukupnog
broja dokumentiranih ukopa), od kojih 8 pripada ukopima
jama različitih namjena (30,8%), 17 pripada ukopima jama
za stup (65,4%), od kojih neki ukopi tvore cjeline koje su
interpretirane kao objekti, dok ostalo pripada ukopu kanala
(3,8%). Ukopi koji pripadaju kasnosrednjovjekovnom hori-
zontu rasprostiru se na sjeveroistočnom rubu iskopne

Zbog planirane gradnje velikogoričke zaobilaznice, Velika

Gorica II. faza na D31 (PB 45 – Faza II) sa spojem na D408,
sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u Zagrebu, od
2010. do 2012. trajao je arheološki nadzor trase i istraživanja
u skladu s ugovorom koji su s investitorom sklopile Hrvatske
ceste d.o.o. iz Zagreba i tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita. Radovi
su arheološki nadzirani radi pronalaska potencijalnih arheološ-
kih lokaliteta koje tvrtka Kaducej d.o.o. 2009. nije mogla utvrditi
tijekom pregleda trase, a u neposrednoj blizini, odnosno izvan
gabarita tada utvrđenih arheoloških lokaliteta AB 1 Kobilić 1,
AB 2 Kobilić 2, AB 3 Bapča i AB 4 Selnica, između stacionaža
1+244,86 i 6+586,66. Tom prilikom utvrđeno je postojanje
novootkrivenih lokaliteta Kobilić „Vojna baza” i Petina.
U naselju Petina, općina Velika Gorica, na trasi 9, odvojak
Šćitarjevo, k.o. Kosnica (k.č. 188/189, 188/118), prilikom
nadzora utvrđene su tvorevine arheološke interpretacije
koje potvrđuju postojanje lokaliteta na predmetnoj loka-
ciji, odnosno u njezinoj neposrednoj blizini. Pronađena su
4 ukopa jama s vidljivim ostacima ulomaka keramike te
komadima lijepa i sloj zapečene zemlje ognjišta. Pronađeni
pokretni arheološki materijal datira utvrđene arheološke
tvorevine u kasnu antiku i kasni srednji vijek.

Tijekom istraživanja lokaliteta 2011. strojem je uklonjen sloj

recentnog zasipa šljunka uz lokalnu cestu, debljine približno
0,2 m, ispod kojeg se rasprostirao sloj naplavine koji je vje-
rojatno u vezi s presušenim koritom rječice Kosnice u nepo-
srednoj blizini istražene lokacije, u dužini od 28 m, debljine
približno 0,4 – 0,5 m. Ispod navedenih slojeva, na dubini od
približno 0,6 – 0,7 m rasprostirao se sloj zdravice geološkog
podrijetla, na kojem su uočeni ostaci i tragovi antropogenog
djelovanja koji su dokumentirani i interpretirani u skladu s
pravilima struke. Ukupno su dokumentirane 82 arheološke
tvorevine. Radi se o ukopima koji svojim zapunama i svoj-
stvima sugeriraju interpretacije kao jame bez nalaza, jame s
nalazima i jame za stup, zatim kao kanali izduženog tlocrtnog Položaj lokaliteta Kobilić – Vojna baza i Petina na trasi velikogo-
oblika te kao ukopi recentnog podrijetla. Manjih su dimenzija, ričke zaobilaznice (izradili: A. Sičić Nađander i S. Krošlin)

274
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
površine. Radi se o 2 ukopa jama s nalazima (5,2% od
ukupnog broja dokumentiranih ukopa), većih dimenzija.
Ukopi jama najbrojnije su i najzastupljenije arheološke tvo-
revine. Ukupno je dokumentirano 38 ukopa (88,4% od ukup­
nog broja dokumentiranih arheoloških tvorevina) koji determi-
niraju karakter lokaliteta kao naseobinski. Otkrivene su jame
bez nalaza, jame s nalazima te otpadne jame u kojima je uz
keramički materijal prisutna i veća količina ostataka životinj-
skih kostiju, te veća koncentracija gara. To su ukopi u pravilu
većih dimenzija (prosječne dužine 1 – 3 m, širine 0,7 – 1,8 m
i dubine 0,1 – 0,2 m), zapuna vrlo sličnih svojstava, tamnije
boje, kompaktnijih, koje se sastoje od glinovitog pijeska s
većom količinom komadića gara, odnosno organskih osta-
taka. U arheološke cjeline koje se ističu na kompozitnom
planu lokaliteta, ubraja se ukop kanala, korito potoka čija je
aktivnost u nekom povijesnom trenutku prestala te ukopi jama
koje svojom tlocrtnom koncepcijom sugeriraju određenu pra-
vilnost, stoga su definirane kao objekti. Dokumentirana su 2
objekta koja pripadaju prapovijesnom horizontu. Radi se o
ukopima jama za stup čija međusobna korelacija, tj. tlocrtna
formacija u prostoru sugerira postojanje objekata stambe-
nog karaktera ili nadzemnih, pomoćnih konstrukcija različitih
namjena, a postavljali su se u svojstvu nosivih, konstruktivnih
elemenata stambene jedinice ili tzv. pomoćne konstrukcije.
Objekt 1 sastoji se od niza naizmjenično ukopanih jama za
stup većih dimenzija i temelja za zidnu konstrukciju izdu-
ženog tlocrtnog oblika koji je bio poduprt stupovima čiji su
ukopi presijecali njegovo dno. Vjerojatno se radi o objektu
većih dimenzija, ukupne dužine 7,4 m, orijentacije SZ-JI,
koji je zatvarao prostor stambene jedinice unutar kojeg je
pronađena otpadna jama većih dimenzija, čija je zapuna
obilovala ulomcima keramike, ostacima životinjskih kostiju
i garom. Prostorna orijentacija zidne konstrukcije objekta
1 i položaj opisane otpadne jame upućuje na tendenciju
rasprostiranja objekta prema sjeveroistoku, odnosno
prema prostoru koji se nalazi ispod lokalne ceste i nadalje
prema prostoru koji je utvrđen kao lokalitet AB2 Kobilić 2.
Objekt 2 sastoji se od dva jednostruka niza ukopa jama za stup,
koji se naslanjaju jedan na drugi čineći „L” formaciju, a raspro-
stire se u neposrednoj blizini ruba korita nekadašnjeg potoka.
Ukopi jama za stup i pripadajuće im zapune gotovo su identič-
nih svojstava, približno jednakih dimenzija (promjera približno
0,45 m, dubine 0,15 – 0,2 m), s relativno jednakim razmacima
među njima (od 0,7 do 0,9 m). Objekt 2, kao arheološka cje-
lina ne upućuje na poznate konstrukcijske i tlocrtne forme, ali s
obzirom na određenu pravilnost tlocrtne sheme i kontekst nje-
gova smještaja u prostoru, u neposrednoj blizini korita potoka,
nameće se interpretacija objekta kao nadzemne konstrukcije
vjerojatno kao pomoćne konstrukcije ograde ili konstrukcije koja
je služila kao pristup potoku koji je funkcionirao u to vrijeme.
Kao arheološka cjelina dokumentiran je kanal koji se
pružao preko cijele širine iskopne površine, u smjeru S-J, u
dužini od 16 m. Budući da se rasprostire u neposrednoj bli-
zini korita nekadašnjeg potoka koji je plavio (s jugozapadne
strane), pretpostavlja se da je služio kao sustav odvodnje,
odnosno da je vjerojatno bio u službi zaštite naseljenog
prostora (na sjeveroistočnoj strani).
Na temelju osnovnih značajki keramičkog materijala i nje-
gove kronološke pripadnosti, određeni su vremenski horizonti
egzistiranja lokaliteta tijekom različitih arheoloških razdoblja.
Ukupno je pronađeno 235 ulomaka keramike, od kojih 97,9%
275
pripada prapovijesnom horizontu i 2,1% kasnosrednjovjekov-
nom horizontu. Važniji ulomci keramike, posebice ulomci s
ukrasom (36,1% ukrašenih ulomaka keramike) te uporabni
predmeti određeni su kao posebni nalazi. Dominiraju ulomci
stijenki posuda, grube fakture, izrazito hrapave, neravne povr-
šine, nepročišćene gline s velikim udjelom primjesa grubozr-
natog pijeska i kvarcita, neujednačene crvenkasto-naranča-
ste i oker boje. Od ukrasa dominira tehnika dubokog ureza ili
žlijebljenja s nedefiniranim motivima, a također se pojavljuje
i tehnika otiska s vrpčastim motivom. U manjoj mjeri prisutan
je keramički materijal srednje grube fakture, relativno zagla-
đene površine stijenki, s minimalnim udjelom primjesa sitno-
zrnatog pijeska, tamnosive ili sivosmeđe boje. Sva navedena
obilježja pronađene keramike upućuju na njihovu kronološku
pripadnost prapovijesti, eneolitiku ili srednjem brončanom
dobu, ali zbog netipičnih ulomaka nije moguće pouzdano
preciznije datiranje prapovijesnog horizonta na istraženom
lokalitetu. U kasnosrednjovjekovni, odnosno novovjekovni
horizont uvršteni su malobrojni ulomci keramike (5 ulomaka,
tj. 2,1% od ukupnog broja pronađenih ulomaka) koji su tanjih
faktura, ukrašeni raznobojnim glazurama i motivima.
Potrebno je istaknuti da na lokalitetu nije utvrđena vertikalna
stratigrafija slojeva koja bi koincidirala s kronološkom. U arhe-
ološkom smislu, utvrđena je jedna hodna površina, tj. jedan
kulturni nivo na kojem se odvijao život tijekom spomenutih
horizonata, a koji su utvrđeni na temelju preliminarne obrade
keramičkog materijala i njegovim datiranjem, te definiranjem
i interpretacijom arheoloških tvorevina i zapažanjima tijekom
terenskog istraživanja. Međutim, prilikom utvrđivanja hori-
zonata uzeo se u obzir ne samo kvantitativni element kera-
mičkog materijala koji je bio prisutan unutar zapuna, nego i
kontekst smještaja samih ukopa, odnosno njihova funkcija u
prostoru. Za lokalitet Kobilić – Vojna baza može se reći da je
vjerojatno kontinuirano živio od prapovijesti do kasnog sred-
njeg vijeka, odnosno novog vijeka, osim razdoblja antike.
Budući da se na jugozapadnom dijelu istražene površine pro-
teže rub korita potoka za koji je utvrđeno da je funkcionirao
u prapovijesti, a većina arheoloških tvorevina koncentrirana
je na dijametralno suprotnom dijelu, odnosno na sjeveroi-
stočnom dijelu istražene površine, nameće se zaključak da
se lokalitet širi prema sjeveroistoku, ispod lokalne ceste koja
ga obrubljuje te nadalje prema već istraženom lokalitetu AB2
Kobilić 2, gdje se pretpostavlja jezgra prapovijesnog naselja.
Zahvaljujući nadzoru na trasi zaobilaznice Velika Gorica II
faza na D31 (PB 45 – Faza II) sa spojem na D 408, kod sta-
cionaža 3+210-3+285, utvrđene su arheološke tvorevine
čijim je istraživanjem potvrđen status novootkrivenog loka-
liteta Kobilić – Vojna baza. Budući da se lokalitet raspro-
stire u neposrednoj blizini AB1 Kobilić 1 i AB2 Kobilić 2,
lokaliteta koje su već utvrdile i istražile tvrtke Kaducej d.o.o.
i Palisada d.o.o., njegovim otkrićem i istraživanjem dodatno
je proširena arheološka slika spomenute mikrolokacije.
Literatura
Bugar 2008 A. Bugar, Rezultati arheoloških zaštitnih istra-
živanja na lokalitetu Šepkovčica, preliminarno izvješće,
Zagreb, 2008.
Bugar 2010 A. Bugar, Rezultati arheoloških zaštitnih istra-
živanja na lokalitetima Okuje (I, Ia, II, IIa, IIIb) i Mraclinska
Dubrava, preliminarno izvješće, Zagreb, 2010.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Bugar 2009 A. Bugar, Šepkovčica, HAG, 5/2008, Zagreb,

2009: 269 – 273.
Burmaz, Pintarić, Vujnović 2010 J. Burmaz, T. Pintarić,
N. Vujnović, Izvještaj sa terenskog pregleda dijela trase
obilaznice Velika Gorica II faze na D31 (PB 45-faza II) sa
spojem na D 408 od stacionaže 1+244,86 do 6+568,66,
Zagreb, 2010.
Džaja, Vulić 2011 A. Džaja, Š. Vulić, Preliminarno izvješće
o stanju arheoloških istraživanja na lokalitetu AB 2: Velika
Gorica – Kobilić II na trasi obilaznice Velike Gorice II faza,
na D31 sa spojem na D408 (stacionaža 3+300 do 3+800),
Zagreb, listopad 2011.
Los 2011 Dž. Los, Izvještaj o zaštitnom arheološkom istra- Kobilić II, kamena alatka (foto: T. Bartulović)
živanju na lokalitetu AB 1 Kobilić 1, Zagreb, travanj 2011.

Dženi Los

Summary

In June 2011 archaeological excavations were conducted

at the site Kobilić – military base which is located on the
route of construction of the bypass road round Velika
Gorica. The site is located along the north-west edge of the
settlement of Kobilić along the local road which leads to the
settlement of Šćitarjevo and along the south-west edge of
the previously excavated site AB 2 Kobilić 2. The surface
covered by construction earthworks and of interest in the
archaeological sense, amounts to 791 m².
The dating of the site to the prehistoric period, and then to
the late medieval, namely, post-medieval periods is based
on the discovered pottery material within the fills of archaeo-
logical structures which confirms the thesis on the relatively
continual habitation of the location in question. Considering
that the edge of a stream bed for which it has been estab-
lished that it was used during the prehistoric era stretches
along the southeast part of the excavated area and that most
of the archaeological structures were concentrated in the
diametrically opposite, namely, north-east part of the investi-
gated area, it can be concluded that the site expanded to the
north-east, under the local road that borders it and further on
toward the already excavated site AB2 Kobilić 2 where the
centre of the prehistoric settlement is presumably located.
Redni broj: 122
Lokalitet: Kobilić II (AB 2)
Naselje: Kobilić
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Zaštitna arheološka istraživanja na gradnji dijela trase
zaobilaznice Velike Gorice, II. faza, na D31 sa spojem na
D408, lokalitet Kobilić II, izvele su tvrtke Palisada d.o.o. iz
Trilja i Pisa trade d.o.o. iz Splita, od listopada 2010. do svib-
nja 2011. godine. Voditelji istraživanja bili su Antonio Džaja,
dipl. arheo. i Šime Vulić, dipl. arheo., a u istraživanjima
su sudjelovali i arheolozi Maja Bilić, Sanja Gospodinović,
Vedran Koprivnjak, Vinko Madiraca, Martina Miletić, Milka
Kobilić II, željezna strelica (foto: Š. Vulić)
Mrduljaš i Matilda Taraš. Tehničku dokumentaciju terena
izradila je Tanja Štignjedec Sulić, dipl. etn. Teren su geo-
detski snimili Lea Čataj i Andrej Janeš, diplomirani arhe-
olozi iz Odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskog restau-
ratorskog zavoda. Radove je nadzirala Tatjana Lolić, dipl.
arheo. iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu.
Lokalitet Kobilić II nalazi se sjeveroistočno od Velike
Gorice, na rubnom dijelu istoimenog sela Kobilića, na dijelu
trase buduće zaobilaznice Velike Gorice, stacionaže 3+300
do 3+800. Prijašnje spoznaje o naseljenosti tog područja
u prošlosti, blizina važnog antičkog lokaliteta Andautonija
(u današnjem selu Šćitarjevu), kao i rezultati sustavnih
arheoloških rekognosciranja na trasi buduće velikogoričke
zaobilaznice, dali su jasne indicije o mogućem postojanju
lokaliteta s ostacima u rasponu od prapovijesti do srednjeg
vijeka, što je i potvrđeno istraživanjem.
Površina lokaliteta intenzivno je poljoprivredno obrađivana,
što je rezultiralo djelomičnim uništavanjem površinskog
sloja samog nalazišta. Geološki gledano lokalitet je smje-
šten na ravničarskom terenu, u holocenskom aluviju rijeke
Save, u nekadašnjoj poplavnoj ravnici. Arheološkim iskopa-
vanjima otkriveni su tragovi ljudske aktivnosti iz ranog ene-
olitika, srednjeg i novog vijeka te sporadični nalazi koji se
mogu pripisati vremenu rimske dominacije u tim krajevima.
Važan nalaz iz eneolitika čine tri istražene jame, površine
5, 11 i 12 m², koje su na temelju pokretnih arheoloških
nalaza pripisane lasinjskoj kulturi. Navedene jame dale
su velik broj ulomaka keramičkih posuda, među kojima se
ističu ulomci sa sačuvanim tragovima inkrustacije, ulomci

276
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Kobilić II, radovi – stacionaža 3+300 do 3+400 (foto: Š. Vulić)
ukrašeni kombinacijom urezivanja i ubadanja te motivom
bodljikave žice, kao i obilan litički materijal. Preliminarnom
keramografskom analizom utvrđeno je da nalazi pripadaju
kasnoklasičnoj fazi lasinjske kulture, odnosno stupnju IIB
prema podjeli S. Dimitrijevića (Dimitrijević 1979: 142 –
147). Sve to upućuje na to da je u neposrednoj blizini, po
svoj prilici ispod današnje ceste te na površini susjedne
vojarne, smješteno naselje, tako da pronađeni ostaci čine
njegov periferni prostor položen uz rub negdašnjeg riječnog
rukavca čije su se konture jasno očitavale unutar istražene
površine. Istom kontekstu pripadaju i dva glačana kamena
predmeta, nađena izvan jama u sloju, a čini se da se radi
o ostacima kamenih plugova koji su oštećeni tijekom upo-
rabe te su i ostavljeni na istome mjestu.
Naseljenost tog područja u kasnom srednjem vijeku doku-
mentirana je u povijesnim izvorima gdje se Kobilić spomi-
nje kao jedna od sučija u kotaru Polje (Campus), Plemenite
općine Turopolje (Laszowski et al. 1910: 7, 338, 339). Na
samom su lokalitetu najbolji trag tog vremena dva jarka,
duga 7 i 23 m, te jedna manja jama, u kojima je tijekom
istraživanja nađena velika količina razbijenog keramičkog
posuđa te više od stotinu metalnih artefakata, ponajprije
oruđa, ali i raznih drugih predmeta (11 noževa, 7 igala, 3
strelice, 2 srpa, 2 kopče, 2 ključa, 2 okova, 2 potkove…)
izmiješanih sa znatnim količinama gareži. Dio navedenih
keramičkih ulomaka ima dobro sačuvane tragove ukraša-
vanja, a prevladavaju urezane valovnice te motivi izvedeni
češljem. Zbog unaprijed zadane površine istraživanja, ogra-
ničene zonom obuhvata građevinskih radova, dio tih dvaju
277
jaraka ostao je neistražen, stoga se tijekom eventualnih
budućih istraživanja, jugozapadno od zaobilaznice, mogu
očekivati bogati srednjovjekovni nalazi te nove informacije
koje bi rasvijetlile izvornu funkciju pronađenih struktura.
Iz ranog novog vijeka potječe splet kanala, ponajprije
namijenjenih odvodnji vode sa zemljišta, koji jasno svje-
doče o intenzivnoj upotrebi tog prostora u poljoprivredne
svrhe. Prilikom pražnjenja dvaju najsjevernijih kanala, koja
poprečno presijecaju otkopnu površinu u duljini od 37 m,
prikupljen je veći broj ulomaka grubih keramičkih posuda
te nešto glazirane keramike koja definira vremenski okvir
njihova nastanka. Istom vremenu pripada i velik dio nalaza
pronađenih u presahloj lokvi površine 260 m², smještenoj
u središnjem dijelu lokaliteta, iako pojedini nalazi antičkog
podrijetla indiciraju da je bila u uporabi i prije. Sveukupno
nalazi s lokaliteta Kobilić II dat će vrijednu nadopunu boga-
toj arheološkoj baštini Turopoljskog kraja.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura,
Praistorija jugoslavenskih zemalja, III (Eneolit), Sarajevo,
1979: 137 – 183.
Laszowski et al. 1910 E. Laszowski, J. Barle, V. Deželić i M.
Šenoa, Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko
polje zvane, svezak I, Zagreb, 1910.
Antonio Džaja
Šime Vulić
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Summary
During rescue archaeological excavations in 2001 at the
site Kobilić II, located on the route of construction of the
bypass road round Velika Gorica remains from the period
of the Early Aneolithic, middle and post-middle ages were
found as well as random finds from the classical era. Three
pits attributed to the late classical phase of the Lasinja
culture were particularly rich in finds, namely, level IIB
according to the division of S. Dimitrijević, as were two
late medieval ditches and a pit in which a large quantity of
broken pottery vessels and more than one hundred metal
artefacts, primarily arms but other items too were found
(11 knives, 7 pins, 3 bows, 2 sickles, 2 buckles, 2 keys, 2
shackles, 2 horseshoes…) mixed with considerable quan-
tities of sooth.
Redni broj: 123
Lokalitet: Salajci – Velike livade (AN 2)
Naselje: Salajci
Grad/općina: Gradec
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 18. do 30. kolovoza 2011. tvrtka Geoarheo d.o.o.
zaštitno je arheološki istražila lokalitet Salajci. Lokalitet AN
2 Salajci nalazi se na trasi autoceste A 12 Sveta Helena –
GP Gola, dionica Gradec – Kloštar Vojakovački. Istraživanje
su financirale Hrvatske autoceste d.o.o. Voditelj istraživa-
nja bio je Šime Vrkić.
Ostaci drvenog objekta (foto: Š. Vrkić)
278
Istraživani lokalitet nalazi se između kuća sela Salajaca i
rječice Glogovnice, na položaju koji se naziva Velike livade.
Teren se blago spušta od široke grede na kojoj je smje-
šteno današnje naselje prema ravnici uz rijeku Glogovnicu.
Istraženo je područje četvrtastog oblika, dimenzija 60x60
m, ukupne površine 3600 m2. Arheološki ostaci pronađeni
su samo uz jugoistočni povišeni dio terena. Svi arheo-
loški nalazi potječu iz novog vijeka i dio su novovjekovnog
sela koje se od 18. stoljeća javlja pod današnjim imenom
Salajci.
Strojnim iskapanjem sloja oranice uz jugoistočni rub defi-
niran je kulturni sloj sive boje s ulomcima novovjekovne
keramike. Iskapanjem sloja definirana su i istražena tri
veća objekta: dvije mlake i jedan polukopani drveni objekt.
Jedna je mlaka izduženog zaobljenog oblika, dimenzija
7x3,5 m, sačuvane dubine do 1,20 m. Na nekoliko mjesta
na dnu uz rub objekta definirani su manji ukopi od drve-
nih kolaca. Druga mlaka imala je nepravilan četvrtast oblik,
dimenzija 5x5 m, najveće dubine do 1,50 m. Uz sjevernu
stranicu sačuvan je red okomito pobodenih drvenih kolaca
i jedna vodoravno polegnuta greda uglavljena s dva oko-
mito zabijena drvena stupa. Obje su mlake imale funkciju
sakupljanja i zadržavanja vode koja je rabljena za napaja-
nje stoke i druge potrebe.
Uz jugoistočnu stranu lokaliteta istražen je pravokutni
objekt s ostacima drvene konstrukcije. Dio objekta zalazi
pod jugoistočni profil iskopnog polja s vidljivim dimenzi-
jama 4,60x6 m. Objekt je bio djelomično ukopan na dubinu
od 0,8 do 1,10 m. Sa sjeverne i zapadne strane nalazile
su se sačuvane debele grede koje su činile njegove teme-
lje. Na južnoj strani objekta nije bilo sačuvanih greda, već
samo niz od desetak ukopa za tanje stupove. U unutraš-
njosti objekta pronađeno je više ukopanih drvenih stupova
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

Summary

In August 2011 rescue archaeological excavations were

conducted in the village Salajci near Vrbovac, located
on the route of the construction of the motorway A 12.
The remains of a post-medieval village were found which
has had the same name since the 18th century. Three
large structures were excavated of which two were pools
for collecting and containing rain water and an outbuild-
ing or dwelling structure with a partly preserved wooden
construction. Most numerous among the finds were
shards of various kitchen utensils. The most frequent
forms were small cooking pots, lids, red glazed vessels
and small jugs of various forms. Most of the pottery finds
were made in domestic workshops during the 17th and
18th centuries.

Redni broj: 124

Lokalitet: Stara Kapela – Kapelsko polje (AN 4)
Naselje: Stara Kapela
Grad/općina: Dubrava
Keramički lonac za kuhanje (foto: N. Lete) Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 7. listopada do 13. studenog 2011. tvrtka Arheolog

d.o.o. zaštitno je arheološki istražila lokalitet AN 4 Kapelsko
polje, na trasi autoceste A13 Vrbovec 2 – GP Terezino
polje, dionica Vrbovec 2 – Bjelovar, poddionica Vrbovec 2 –
Farkaševac, stacionaža od km 7+560,00 do km 7+700,00
(ne obuhvaća širinu čitave trase). Investitor istraživanja bile
su Hrvatske autoceste d.o.o., a voditelj istraživanja Damir
Martinov, dipl. arheo.

Rekonstruirane zdjele oslikane i ocakljene unutrašnjosti (foto: Š.

Vrkić)

koji su imali različite funkcije unutar objekta. Na južnoj

strani sačuvala se struktura od 10 okomito zabijenih kolaca
između kojih je ispletena ograda od šiblja. Pri dnu objekta
definirano je više podnica od nabijene zemlje. U zapuni
su pronađeni ulomci brojnih keramičkih posuda i nekoliko
željeznih predmeta. Nije poznato je li objekt imao gospo-
darsku ili stambenu funkciju.
Najzastupljeniji su nalazi ulomci keramičkih posuda, koji su
većinom pronađeni u zapunama objekata, a manjim dijelom
u sloju. Najzastupljeniji su tip posude obični lonci za kuha-
nje, ravnog dna i bez ručki. Grube su izrade s primjesama
kalcita, tamne boje i bez ikakvih ukrasa. Pronađeno je i
nekoliko poklopaca koji mogu biti vezani za lonce. Često su
zastupljene i crvene zdjele, unutrašnjosti ocakljene i osli-
kane različitim bijelim motivima. Pronađeno je i nekoliko
vrčića različitog oblika. Jedan bijele boje s trolisnim izlje-
vom i jedan kojemu je unutarnji dio ocakljen zeleno-masli-
nastom bojom. Osim posuda, pronađen je i jedan zdjelast
pećnjak kvadratnog oblika. Većina pronađenih predmeta
potječe iz domaćih radionica iz 17. i 18. st.

Šime Vrkić Ulomci keramičkih posuda

279
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Tlocrt arheoloških objekata
Ukop zemunice
Arheološko nalazište Kapelsko polje jest prapovijesno
naselje nosioca lasinjske kulture. Smješteno je na ravničar-
sko-nizinskom području, na izduženoj oranici koja se pruža
smjerom istok-zapad, dva kilometra sjeverno od naselja
Stare Kapele. Okruženo je blagim uzvisinama na zapadnoj
i velikim šumovitim površinama na južnoj strani. Istočno
od lokaliteta, na udaljenosti od svega tristotinjak metara,
nalazi se potok Žabnica.
Istražena površina lokaliteta zauzima oko 6000 m2.
Ukupno su definirane 1103 stratigrafske jedinice. Sloj
humusa uklanjan je strojno. Geološka osnova pojavila se
na dubini od cca 30-50 cm. Na istočnom dijelu terena ispod
sloja humusa, a iznad zdravice nalazio se naplavinski sloj.
Preostale stratigrafske jedinice izdvojene na lokalitetu
odnose se na arheološke objekte, odnosno njihove ukope i
zapune. Ti su arheološki objekti najčešće ukopani direktno
u sloj zdravice, osim u slučajevima međusobnog presjeca-
nja i preslojavanja dvaju ili više objekata.
To prapovijesno naselje sadržavalo je i zemuničke i nadze-
mne objekte. Otkrivene su četiri zemunice većih dimenzija,
dok se za zemuničke objekte manjih dimenzija ne može sa
280
Ukopi jama s rupama za stupove nadzemnog objekta
sigurnoću utvrditi radi li se zemunicama ili radnim jamama.
Uglavnom su nepravilnog oblika, različitih dimenzija i
dubina, ponekad s više „prostorija” međusobno odvojenih
zemljanim pregradama. Pojavljuju se na čitavom istraže-
nom području s nešto većom koncentracijom na istočnom
dijelu istražene površine. Ostaci rupa od stupova u njihovoj
neposrednoj blizini svjedoče da su imale krovnu konstruk-
ciju. Dio jamskih objekata činile su i otpadne jame, jame za
vađenje gline, vatrišta te duguljasti kanali. Među istraženim
arheološkim objektima posebno su zanimljive jame nepra-
vilnih, ovalnih i kružnih oblika koje su presječene jednom ili
dvjema rupama kružnog obrisa, zapunjene zemljom pomi-
ješanom s velikom količinom zapečene gline (preko 50%).
Te se jame javljaju u pravilnim razmacima od 0,5 do 1,5
m, u pravilnim nizovima u smjeru sjeverozapad-jugoistok i
jedini su trag nadzemnih konstrukcija.
S obzirom na ritam i razmještaj ostataka jama i rupa za stu-
pove, moguće je uočiti postojanje dvaju takvih velikih obje-
kata, a možda i nekoliko manjih. Navedeni objekti nalaze
se na južnom dijelu terena te se nastavljaju izvan gaba-
rita istraženog područja, tako da im nisu poznate čitave
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

Literatura

Balen 2010 J. Balen, Eneolitičke kulture na prostoru

istočne Hrvatske, doktorska disertacija, Zagreb, 2010.

Damir Martinov

Summary

During October and November 2011 rescue archaeological

investigations were conducted at the archaeological site
Kapelsko polje. It is a prehistoric site with the remains of an
Eneolithic Lasinja culture settlement.
Apart from the large number of pits, ditches and a few camp-
fires with movable findings, consisting mostly of pottery,
lithics and animal bones, the excavations discovered two
types of dwellings: dugouts and aboveground structures.
The dugouts had irregular plans and usually consisted of a
few spaces divided by earthen barriers. The other type of
dwellings comprised aboveground houses whose structure
was made up of some kind of pillars.
Since only a small part of the settlement has been inves-
tigated at this point it is impossible to establish to the full
extent the overall dimensions of the aboveground struc-
tures as well as the size of the settlement.

Redni broj: 125

Lokalitet: Stari grad Žumberak
Naselje: –
Grad/općina: Žumberak
Stacionaže lokaliteta Pravni status: P-766
Razdoblje: SV
dimenzije. Oba objekta orijentirana su u smjeru sjevero- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
zapad-jugoistok, što je uobičajena pojava kod nadzemnih
kuća lasinjskih naselja (nadzemni objekti pravokutnog Od 20. srpnja do 19. kolovoza 2011. nastavljeni su arhe-
tlocrta orijentirani u smjeru SZ-JI pojavljuju se na lokalite- ološko-konzervatorski radovi na lokalitetu Stari grad
tima Palača i Čepinski Martinci; Balen 2010: 27, 28). Žumberak, u okviru dugogodišnjeg projekta konzervacije
Budući da dobar dio objekata ulazi u profile iskopne sonde, i prezentacije arhitekture toga srednjovjekovnog burga
naselje se sigurno rasprostiralo i na sjevernu, istočnu i nastalog krajem 12. st. Voditelj radova bio je Damjan
južnu, a možda čak i zapadnu stranu. Zbog tog razloga bilo Lapajne, viši savjetnik, konzervator arheolog.
bi uputno nastaviti arheološka istraživanja kako bi se dobila
što jasnija predodžba o stvarnom opsegu naselja. Nakon desetljeća arheološko-konzervatorskih radova tije-
Tijekom istraživanja prikupljena je znatna količina pokret- kom kojih je istražena i konzervirana obrambena kula,
nih arheoloških nalaza. Većina nalaza potječe iz zemunica,
radnih jama i vatrišta. Glavninu materijala čine ulomci kera-
mičkih posuda, a nađena je i manja količina životinjskih
kostiju te kamene alatke (glačane kamene sjekire, glačani
kameni čekići te kamene kugle). Od litičkog materijala pro-
nađene su i jezgre, ulomci jezgara, odbojci, sječiva, plo-
čice, različite krhotine.
Sav pokretni arheološki materijal odgovara lasinjskoj kul-
turi. U prvom redu to je keramika tipičnih oblika na kojoj je
zastupljen širok raspon ukrasnih motiva lasinjske kulture:
urezani snopovi ravnih linija, motivi šrafiranih trokutova,
motivi bodljikave žice, urezani V i A motivi, cik-cak linije,
nizovi uboda, plastične trake s ubodima prsta. Pojedini
keramički ulomci ukrašeni su inkrustacijom, a nađeno je
i nekoliko ulomaka keramike premazane crvenkastom i
smećkastom bojom. Tlocrt Staroga grada Žumberka s oznakom pozicije istraživanja

281
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Summary

In the period from 20 July to 19 August 2011 archaeologi-

cal-conservation works were resumed at the site of the old
city of Žumberak within the framework of the long-standing
project on the conservation and presentation of the archi-
tecture of that medieval burg built at the end of the 12th cen-
tury. In 2011 a pottery baking stove and part of the northern
wall were investigated.

Redni broj: 126

Lokalitet: Sveti Križ Brdovečki – naselje i nekropola
(k.č. 1509)
Naselje: Sveti Križ Brdovečki
Bedem i unutrašnjost peći s keramičkim podom Grad/općina: Marija Gorica
Pravni status: Z-1136
unutrašnje dvorište grada i južna strana bedema s ulaz­ Razdoblje: P
nom malom kulom, 2011. istražena je keramičarska peć Vrsta radova: sustavno iskopavanje
i dio sjevernog bedema. Peć je otkrivena prilikom arheo-
loških istraživanja 2008., a 2009. radovi su se temeljili na Tijekom 2011. arheološko istraživanje na lokalitetu Sv. Križ
detaljnom čišćenju i izradi dokumentacije. Godine 2010. obuhvatilo je k.č. 1509, k.o. Laduč. Voditelj radova bio je
program konzervacije nije odobren te nije bilo radova, što Ivan Cvitković iz Muzeja Brdovec.
je rezultiralo destrukcijom onih dijelova objekta koji je bio
najviše izložen vremenskim uvjetima. Program 2011. obu-
hvatio je arheološka istraživanja uz objekt peći i segment
pripadajućeg bedema. Konzervatorski radovi obuhvaćali
su i pripadajući segment bedema.
Arheološki iskop 2011. bio je širok 1 m oko peći, s prosto-
rom između peći bedema. Iskop je do čvrste stijene dubok
oko 30 cm, a u njemu su pronađeni fragmenti keramike,
lomljene opeke te nekoliko željeznih klinova i čavala.

Konzervacija bedema započela je njegovim čišćenjem i

razgradnjom nestabilnog kamenog ziđa. Bedem je zidan
prema izvornom licu zida sa zapunjavanjem mortom.
Također je izvedeno krunište zida prema najvišoj koti saču-
vanog segmenta bedema.
Također je konzervirana peć. S obzirom na to da je peć pre-
zimila dvije zime, uz samo preventivnu zaštitu materijalom
dostupnim na terenu, dijelovi izloženi atmosferilijama bili su Pogled prema Brežičkim vratima
u lošem stanju, stoga su oštećeni dijelovi morali biti razgra-
đeni te pažljivo očišćena postojeća zidna masa. Konzervacija
je izvedena prema nacrtu postojećeg stanja iz 2008. i isto-
vremene fotodokumentacije. Prvo je učvršćen vapnenom
žbukom sačuvan kameni korpus, a potom je započela
rekonstrukcija dijelova peći, prema postojećoj dokumentaciji,
primjenjujući u najvećoj mogućoj mjeri metodu anastiloze.
Podnica peći, odnosno dno, nakon čišćenja pokrivena je pla-
stičnom folijom i slojem gline radi zaštite. Također su izvedeni
odvodi za vodu s plastičnom cijevi kroz zidnu masu. Peć je u
sačuvanom dijelu građena od kamena i sastoji se od ložišta
s vratima na nadvoj koji je rađen od opeke, te pretprostora,
odnosno prilaza peći. Pretprostor je služio za odlaganje mate-
rijala prilikom pripreme peći, kao i za izvlačenje materijala
nakon pečenja. Sam pretprostor u presjeku ima četiri sloja
pepela i glinena naboja. Arheološki iskop zasut je sipinom do
nivoa operativnog funkcioniranja dvorišta Staroga grada.

Damjan Lapajne Proširena gomila kamenja prije raščišćavanja

282
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Fragmenti keramike
Sloj kamenja na dubini od 2 m
Lokalitet je istražen u dogovoru s vlasnikom, gospodinom
Vladom Koščevićem, koji na toj čestici (uz groblje i crkvu
Sv. Križa) ima kućicu, vrt i voćnjak. Tu je bilo središte želje-
znodobne naseobine koja se nalazila na važnom strateš-
kom položaju, i s koje je moguća kontrola savske doline i
prolaza iz panonske nizine u predalpski prostor. Upravo se
s te istraživane čestice pruža pogled prema sjeverozapadu
na brežička vrata. Vizualno komunicira s nalazištima Libno
i Velike Malence, koji su bili jednako tako važne naseobine
u starije željezno doba.
Istraživana je čestica rubni dio središta naseobine, pa
je bilo važno utvrditi je li naseobina tu završavala nekim
bedemom (jer teren se polako spušta) ili je možda bilo kuća
koje su pripadale tom naselju, stoga je u voćnjaku otvorena
sonda veličine 10x1,5 m.
283
Sonda je bila orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugozapad.
Već u prvom štihu nađena je keramika (tipična željezno-
dobna kakva je nađena i u prošlim istraživanjima). Nakon
trećeg štiha, odnosno na dubini od 0,80 m u južnom djelu
sonde, prvih 5 m kopano je do zdravice, a prema sjevernom
je dijelu sonde kulturni sloj sve dublji, i na dubini od 1 m
pojavljuje se sloj krupnijeg kamena te se sonda širi sve dok
nije potpuno određena širina sloja kamena, koja je iznosila
4x3 m, a dubina je bila od 1 do 2 m. Sve je kamenje bilo
neobrađeno, raznih veličina, a riječ je o velikoj nabacanoj
gomili i nije bilo vidljivo je li to bio neki objekt ili dio bedema.
Ta je situacija pažljivo ucrtana te je uslijedilo raščišćavanje.
Gomila kamenja čišćena je slojevito, ali nije uočena neka pra-
vilnost u njegovu slaganju. Cijelo vrijeme nalažena je isključivo
halštatska keramika i nije bilo nalaza podnice, što bi upućivalo
na neku kuću. Keramika je tipično halštatska, gradinska (frag­
menti velikih posuda grube fakture, boja od svijetlo smeđe do
crne i čestim ukrašavanjem plastičnim aplikacijama).
Kada je raščišćena cijela gomila kamena, bio je vidljivo da
je taj sloj kamena širok oko 2 m i dug 4 m. Sloj kamena
kretao je dalje prema završetku sonde i nije bilo moguće
daljnje istraživanje. Može se zaključiti da je to ipak bio dio
obrambenog zida tog naselja iz starijeg željeznog doba, jer
se cijelo vrijeme istraživanja sve do dubine od 2 m pojav-
ljuje samo halštatska keramika.
Ivan Cvitković
Summary
In 2011 archaeological excavations at the site Sveti Križ
were conducted on cadastre lot 1509 of the cadastre
municipality of Laduč. The lot is on the very border of the
Iron Age settlement with a view of Brežička vrata and visual
contact with Libna and Velika Malenica (Iron Age settle-
ments from the same period). At a depth of 2 m a layer of
irregular stones that were 2 wide and 4 m long and contin-
ued further into the probe profile was registered but it was
not impossible to determine its entire length. Parts of the
flooring were not found which led to the conclusion that it
represented part of a defensive system of the settlement
from the Hallstatt era. All the pottery found was exclusively
from that period.
Redni broj: 127
Lokalitet: Sveti Križ Brdovečki – naselje i nekropola
(k.č. 1518)
Naselje: Sveti Križ Brdovečki
Grad/općina: Marija Gorica
Pravni status: Z-1136
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Tijekom 2011. arheološko istraživanje na lokalitetu Sv.
Križ obuhvatilo je k.č. 1518/1 i 1518/2, k.o. Laduč. Voditelj
radova bio je Ivan Cvitković iz Muzeja Brdovec.
Konzervatorski odjel u Zagrebu arheološki je pregledao
k.č. 1518/1 i 1518/2, koja je u zaštićenoj zoni Sv. Križ, jer
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Priprema za postavljanje betonske deke na zaštićenoj čestici
Keramika nađena u iskopu
je njezin vlasnik tražio uvjete za sadnju voćnjaka. Nakon
pregleda (na površini je nađeno više fragmenata halštatske
keramike i uočeni su tragovi mogućeg kamenog obrambe-
nog zida) postavljen je uvjet da se voćnjak uredi uz arheo-
loški nadzor. Navedena čestica nalazi se na rubu halštatske
naseobine na južnoj strani s pogledom na Savsku dolinu.
Vjerojatno je tu bio neki obrambeni sustav. Ponovnim pre-
gledom navedenih čestica 17. listopada 2011. utvrđeno je
da su u tijeku strojni radovi i priprema za betoniranje deke
za kuću, a vlasnik je tvrdio da postavlja kućicu za alat za
koju ne treba dozvola. Taj dio čestice iskopan je do dubine
od preko jednog metra, pri čemu je vađeno krupno kame-
nje i taj je dio lokacije potpuno uništen.
Dolaskom arheologa iskop je istražen u nadi da će se poja-
viti dublje ukopani dijelovi nekog obrambenog sustava, ako
je postojao na toj lokaciji. Pažljivim čišćenjem površine pre-
ostale nakon iskopa nije bilo moguće registrirati kakav je
bio sustav obrane – nalažena keramika (samo halštatska)
bila je razbacana.
Strojni iskop potpuno je uništio taj dio zaštićenog loka-
liteta. Pregledom iskopa i odbačene zemlje nisu nađeni
dijelovi podnica, već samo odbačeno krupno kamenje te je
284
zaključeno da je tu bio obrambeni zid te halštatske naseo-
bine. Nakon istraživanja ta je lokacija ponovno pregledana
9. studenog 2011., kada je kućica već bila postavljena.
Ivan Cvitković
Summary
In 2011 archaeological excavations at the site Sveti Križ
were conducted on cadastre lots 1518/1 and 1518/2 of
cadastre municipality of Laduč. On the bordering part of
the Hallstatt hill fort to the south above the Sava valley on a
protected lot, the owner made a cut for a tool house. It was
assumed that part of a defensive system was located there
so protective excavations were conducted. By digging the
foundations for the tool house the finds were destroyed
so that only dispersed Hallstatt pottery was found on site.
Given that parts of the flooring were not found it can be
concluded that a defensive wall was actually located at that
position.
Redni broj: 128
Lokalitet: Sveti Križ Brdovečki – naselje i nekropola
(k.č. 1695)
Naselje: Sveti Križ Brdovečki
Grad/općina: Marija Gorica
Pravni status: Z-1136
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje
Tijekom 2011. arheološko istraživanje na lokalitetu Sv. Križ
obuhvatilo je k.č. 1695, k.o. Laduč. Voditelj radova bio je
Ivan Cvitković iz Muzeja Brdovec, a stručnu ekipu činili
su i arheolog Želimir Škoberne te studentice arheologije
Sandra Šoštarić i Mateja Hulina.
Višegodišnje istraživanje tog lokaliteta sondiranjima na
više različitih lokacija potvrdilo je da je na mjestu današnje
crkve Sv. Križ, mjesnoga groblja i sela Sv. Križ bila nase-
obina (gradina) u vrijeme starijeg željeznog doba. U pret-
hodnim izvještajima isticala se strateška pozicija koju je ta
naseobina imala u to doba, a u prvom se redu odnosi na
kontrolu Savske doline i Brežičkih vrata, važnog prolaza
Pozicija Sv. Križa
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Nivelacija k.č. 1695, 6. rujna 2011. godine
Položaj sondi (brojevi od 1 do 8)
u predalpski prostor. U doba Rimskog Carstva Savskom
dolinom sagrađena je cesta koja je povezivala Emonu
(Ljubljana) i Petovij (Ptuj) s Panonijom i istočnim dijelovima
carstva. Izgrađene su brojne villae rusticae, osnovan muni-
cipij Neviodunum, Romula i druga naselja.
Željeznodobna naseobina na Sv. Križu nažalost je dobrim
djelom uništena smještajem crkve i groblja u samo sre-
dište gradine. Istraživani su rubni dijelovi naselja i uvijek
su nađeni ostaci te naseobine (keramički ulomci posuda,
utezi, pršljenovi, dijelovi podnica, otpadne jame). Tijekom
2010. Istraživan je sjeveroistočni rubni dio naselja. Uz
brojne keramičke ulomke nađeni su kalupi za izradu nakita
i ostaci od taljenja željeza (troska, zgura, šljaka), što ned-
vojbeno dokazuje da je tu bila radionica i ljevaonica, a
kulturni sloj bio je na dubini do 2 m i nije ga bilo moguće
do kraja istražiti te je nalazište prekriveno geotekstilom za
buduća istraživanja.
Pretpostavljeno je da je nekropola bila uz glavni put koji
je vodio u to naselje. Stariji stanovnici govorili su da su taj
dio nazivali „tursko groblje”, vjerojatno zbog nalaza kostiju
tijekom oranja. Jednako tako, za vrijeme Drugog svjet-
skog rata njemački su vojnici na tom dijelu kopali rovove
te su nalazili neke mačeve. Konačno 2001., 50 m niže od
„turskoga groblja” gospodin Adam Tursan kraj svoje kuće
iskopavao je zemlju za garažu i našao brončanu kacigu te
285
Grob 1 u sondi 1
Grob 1 u sondi 1, lonac
prijavio nalaz. Arheološkim iskopavanjima, osim ostataka
kostura pokojnika, grob je sadržavao i kostur konja, dijelove
konjske opreme (žvale, falere – ukrasne ploče), više kera-
mičkih priloga (ostaci više posuda s hranom i pićem kao
popudbinom za drugi svijet), brončani pojas (dio nošnje),
kao i još nekoliko brončanih i željeznih nalaza. Metalni su
nalazi gipsani u zemljanim blokovima i preneseni u labora-
torij RGZM-a u Mainzu, gdje su i obrađeni te objavljeni u
stručnoj literaturi (Cvitković, Škoberne 2003).
Nastavljena su istraživanja u neposrednoj blizini konjanič-
koga groba. Otkriveno je više kosturnih grobova s metal-
nim (noževi, koplja, kojanička oprema itd.) i keramičkim
prilozima. Dana 6. rujna 2011., tijekom obilaska lokaliteta
na poziciji „turskoga groblja” na k.č. 1695, k.o. Laduč, koja
je pod zaštitom, utvrđeno je da se teren obrađuje bagerom.
Na terenu su uočeni fragmenti kostiju (ljudskih) i keramike.
Nakon toga obaviješten je Konzervatorski odjel u Zagrebu,
koji je zatražio arheološko sondiranje predmetne čestice
kako bi se utvrdio arheološki potencijal i razina očuvanosti
arheoloških slojeva. U dogovoru s Mladenom Dujakovićem
vlasnikom k.č. 1695, k.o. Laduč, sondažno je istražen dio
njive na kojoj se planira gradnja. U organizaciji Muzeja
Brdovec postavljeno je ukupno 8 sondi, 5 sondi (5x1 m) i 3
sonde (1,5x1 m).
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Grob 1 u sondi 1, koplje
Sonda 1
Sonda je veličine 5x1 m, orijentacije S-J. Na dubini od 0,80
m nađen je kamen i pokraj kamena dijelovi ljudske luba-
nje. Sonda je produžena, a u nastavku je nađen i ljudski
kostur. Grob je dobro sačuvan s prilozima za ukop. Radi
se o ukopu muškarca (starog oko 40 godina), a uz tijelo
su nađeni koplje, nož i fibula te pokraj nogu lonac i zdjela.
Prvi pronađeni kamen bio je kod glave i drugi kamen kod
nogu. Grob je dobro sačuvan i prema prilozima datiran u
starije željezno doba – kraj 6. i početak 5. st. pr. Kr. U pro-
filu te produžene sonde uočeni su ostaci još jednoga groba
(kostur) koji nije bilo moguće istražiti.
Sonda 2
Sonda veličine 5x1 m, orijentacije I-Z. U zapadnom dijelu
do 3 m duljine, već u prvom štihu (0,20 m) došlo se do
sterilnog sloja (lapor), a prema kraju sonde (istok) prema
padini sterilni je sloj na dubini od 0,40 m. Arheoloških tra-
gova nije bilo.
Sonda 3
Sonda veličine 5x1 m, orijentacije S-J. Nakon prvog štiha
(0,20 m) pojavljuje se laporasta zemlja, tj. zdravica bez
ostataka materijalne kulture.
Sonda 4
Sonda veličine 5x1 m, orijentacije I-Z. Nakon prvog štiha
pojavljuje se lapor i kamen, dakle zdravica, na dubini od
0,20 m, bez arheoloških tragova.
Sonda 5
Sonda veličine 5x1 m, orijentacije S-J, na kraju njive prema
sjeveru i prema padini. Zbog izoravanja i erozije prema
padini sterilni sloj, tj. zdravica pojavljuje se na 0,80 m
dubine, bez arheoloških tragova.
Sonda 6
Manja sonda veličine 1,5x1 m u sredini čestice. Na dubini
od 0,80 m pojavljuje se zdravica, ali u kutu sonde na toj
dubini nekoliko fragmenata keramike iz groba ukopanog
u zdravicu. U zdravici je bio jasno vidljiv dio grobne jame
koji se nastavljao u profil. Grob nije bilo moguće u cijelo-
sti istražiti. Osim keramike, pronađene su i kosti – dijelovi
kostura.
286
Grob 1 u sondi 1, fibula
Sonda 7
Manja sonda veličine 1,5x1 m uz sam istočni rub čestice.
Zdravica se pojavljuje tek na dubini od 1,40 m, bez arheo-
loških tragova.
Sonda 8
Manja sonda veličine 1,5x1 m uz sam istočni rub čestice.
Zdravica se pojavljuje tek na dubini od 0,80 m, bez arheo-
loških tragova.
Istraživanja na navedenoj čestici nedvojbeno potvrđuju
prisutnost kasnohalštatskih grobova. Grobovi u sondama
1 i 6 nalazili su se na jednakoj relativnoj dubini (0,80 m),
pa je moguće pretpostaviti da nivelacijom terena nisu uni-
šteni svi grobovi. Razmak između sonde 1 i 6 (tj. između
dva groba) jest 30 m, što potvrđuje da je na toj čestici bila
nekropola i potrebno je istražiti cijelu česticu. Grob u sondi
1 datiran je u kraj 6. i početak 5. st. pr. Kr., dakle istovremen
je s otprije istraženim grobovima na nekropoli Sv. Križ.
Literatura
Cvitković, Škoberne 2003 I. Cvitković, Ž. Škoberne, The
Find of an equestrian grave of Iron Age at S. Križ Brdovečki
(Croatia), Archäologisches Korrespondenzblatt, 33/2,
Mainz, 2003: 221 – 228.
Ivan Cvitković
Summary
In 2001 archaeological excavations were conducted at
the site Sveti Krž Brdovečki on cadastre lot number 1695
which was partly devastated by the levelling of the terrain.
Investigations at the mentioned lot indisputably confirmed
the presence of late Hallstatt graves. The graves in probes
1 and 6 were at the same relative depth (0.80 cm) and
the space between probes 1 and 6 (namely between two
graves) was 30 m, confirming that a necropolis was on
the lot and that it should be investigated in its entirety. The
grave in probe 1 dates from the end of the 6th and early 5th
century B.C. In other words it is from the same period as the
previously excavated graves at the Sveti Križ necropolis.
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

Redni broj: 129

Lokalitet: Šćitarjevo – Župna livada (k.č. 100)
Naselje: Šćitarjevo
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: P-2638
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje

Tijekom 2011. nastavljeno je arheološko istraživanje

na lokaciji Župna livada u Šćitarjevu, na k.č. 100 (k.o.
Šćitarjevo). Voditeljica istraživanja bila je Tatjana Pintarić iz
Muzeja Turopolja. Radovi su financirani sredstvima Grada
Velike Gorice i Zagrebačke županije.

U Šćitarjevu nedaleko od Velike Gorice, u drevnoj antičkoj

Andautoniji, traje višegodišnje sustavno arheološko istra-
živanje. Šire područje današnjega Šćitarjeva jedinstven
je arheološki lokalitet koji je moguće prezentirati u okviru
arheološkog parka. Na užoj lokaciji koju istražuje Muzej
Turopolja (k.č. 100, k.o. Šćitarjevo) na samom južnom rubu
prvobitne urbane jezgre Andautonije, ustanovljene su dvije
osnovne građevne i kronološke faze unutar gotovo 400
godina života u rimskome gradu. Budući da je istraživa-
nje Andautonije istraživanje gradskog urbanog kompleksa
koji se mijenjao, pregrađivao i dograđivao tijekom stoljeća,
svakim novim iskopom, uz dobivene odgovore, otvaraju se
i sasvim nova pitanja.
Tijekom 2007. i 2008. proširen je iskop dotadašnje sonde u
smjeru juga, na nove kvadrante A’ – E’. U tom su se smjeru
pružali negativi temeljnih podloga zidova i dijelovi fragmen-
tarno sačuvanih žbukanih podnica. Tijekom 2009. produ-
bljen je iskop sonde, do razine ostataka podnica, odnosno
do razine ukopa otpadnih jama. Napravljen je presjek dvije
velike preslojene rimskodobne jame, obje zapunjene gra- Situacija prilikom iskopa jama
đevnim otpadom te ostalim sitnim materijalom iz kasnocar-
skog vremena. Pronađena je i veća količina ulomaka proširena (kvadranti A0 – B0). Usporedo s iskopom preslo-
keramičkih posuda, željezni čavli i klinovi, željezni nož te jenih jama, spuštena je razina okolnih glinenih, pjeskovitih i
dijelovi nošnje i nakita, poput koljenaste i lukovičaste fibule, paljevinskih slojeva, sve do sloja predzdravice. Materijal iz
perle i dijelovi narukvica od staklene paste, te follis cara tih stratigrafskih jedinica potječe iz 2. st.
Licinija I. (308. – 324.) kovan u sisačkoj kovnici. Također
su otkrivena četiri pravilno isklesana i obrađena kamena Tijekom 2011. nastavljeno je istraživanje u skromnijem
bloka, dimenzija 1,2x0,6x0,3 m, s manjim četvrtastim uto- opsegu. Završen je iskop navedenih jama, do relativne
rima zalivenima olovom. Tijekom 2010. iz jama je izvađeno dubine od oko 4 m. Ta situacija s preslojenim jamama
ukupno sedam takvih kamenih blokova te je sonda iznova ispunjenima (u najvećoj mjeri) građevnom šutom nastala
je kao posljedica rušenja i uništenja rimske arhitekture iz
razdoblja 3 – 4. st., što osim stratigrafske situacije potvr-
đuje i pronađeni sitan materijal. Dio iskopa bio je prilikom
radova zaštićen privremenom drvenom oplatom i nasutim
šljunkom. Također je navezena batuda i šljunak na većinu
preostalih zemljanih površina sonde te je postavljen dre-
nažni sustav. Na taj je način omogućeno procjeđivanje i
odvodnja oborinskih voda (kiše i otopljenog snijega) te spri-
ječeno vlaženje sačuvanih struktura.
Na kraju svake sezone postavlja se zimska zaštita lokali-
teta koja uključuje geotekstil (građevnu drenažnu tkaninu)
i drvene kroviće prevučene katranskom ljepenkom postav-
ljene preko konzerviranih zidova te još, po potrebi, ploče
stiropora za dodatnu toplinsku izolaciju posebno osjetljivih
građevinskih struktura.

Radna fotografija sonde Tatjana Pintarić

287
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Summary okoliš za HE Podsused, koji su pokazali kako je relativno

In 2011 archaeological excavations were resumed on the
site Parish field in Šćitarjevo on cadastre lot 100 that is
being investigated by the Turopolje Museum from Velika
Gorica. The location is at the very southern edge of the
original core of Roman Andautonia and two basic struc-
tures and chronological phases, namely, the remains of two
structures were identified. In the course of 2010 and 2011
a cut was made in two large over-layered Roman ditches,
both of which were filled with construction rubble and other
small material from the late Empire period. The status of
the location is the result of the destruction and demolition of
Roman architecture dating from the period 3rd-4th centuries
which is confirmed not only by the stratigraphic status but
also by the discovered material.
Redni broj: 130
Lokalitet: Zagreb – nova zaobilaznica
Naselje: –
Grad/općina: Zagreb
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: rekognosciranje
slaba zastupljenost pojedinog razdoblja u ovom slučaju bila
ponajprije odraz stanja istraženosti (Ložnjak Dizdar 2008).
Na desnoj savskoj obali zabilježen je niz gradinskih nase-
lja smještenih na strateški povoljnim gorskim vrhuncima,
tvoreći sustav naselja i promatračnica koji je kontrolirao
prostor tzv. „brežičkih vrata” (Škoberne 2004: 136, 148 –
152), a evidentirana su i nalazišta iz antike, poput grobova
iz Samoborskih Novaka (Galić, Radman-Livaja 2002), kao
i srednjovjekovna naselja poput Farkaševca (Kušer 2004).
Prilog bogatoj prošlosti kraja daju i rezultati terenskog pre-
gleda trase dionice I, s očekivanom znatnom koncentracijom
nalaza u blizini Save i njezinih rukavaca. Ukupno je na teme-
lju površinskih nalaza (keramika, litika) uočeno 46 položaja,
koji su potom zabilježeni kao 41 arheološki lokalitet (AN 1
– 41) i tako označeni u odnosu na trasu na ortofoto podlo-
gama i topografskim kartama, te su zabilježene GPS koordi-
nate položaja. Prikupljeno je tek nekoliko komada litike, dok
ostali materijal čine ulomci keramičkih posuda, pretežno sitni
komadi posuda rađenih od gline s dosta primjesa, tamnijih
sivih i crvenih tonova, koji se uglavnom datiraju u srednji i

Od 7. do 16. prosinca 2011. Institut za arheologiju pregledao

je područje gradnje dionica I i III nove zaobilaznice Zagreba,
na području Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Dionica III
(ukupne dužine oko 34 km) nalazi se na području općina Sveti
Ivan Zelina, Rakovec, Brckovljani, Vrbovec i Ivanić-Grad, dok
se dionica I u dužini od oko 28 km nalazi na području pod
upravom općina Zaprešić, Samobor, Stupnik i Sveta Nedelja
te Grada Zagreba. Voditeljica terenskog pregleda bila je Asja
Tonc, dipl. arheo., znanstvena novakinja s Instituta za arheo-
logiju iz Zagreba. Teren je pregledan za potrebe izrade studije
utjecaja na kulturnu baštinu, a financijska sredstva te karto-
grafske i ortofoto podloge osigurao je naručitelj studije, Institut
za istraživanje i razvoj održivih eko sustava iz Zagreba.

Dionica I, čvor Pojatno – Horvati, nalazi se na zapadnom

dijelu Zagrebačke županije, na prostoru kojim dominira tok
rijeke Save s brojnim manjim i većim pritocima (poput rijeke
Krapine) te starim riječnim rukavcima, dok nešto južnije teren
postupno prelazi u brežuljkaste obronke Samoborskoga
gorja. Predviđena nova dionica zaobilaznice povezivala bi
čvor Pojatno na autocesti A2 Zagreb – Macelj sjeverno od
Zaprešića s novim čvorom Horvati južno od Zagreba, na
A1 Zagreb – Karlovac. Trasa prolazi u neposrednoj blizini
baroknog dvorca Lužnica s perivojem, zaštićenog spome- Položaj nalazišta na trasi dionice I, čvor Pojatno – Horvati (AN 1
nika graditeljske baštine (Z-2789), čiji integritet nije ugro- – 30): 1. Pojatno 1, 2. Pojatno 2, 3. Pojatno – Čret, 4. Pojatno –
žen tim zahvatom. Ostala prethodno evidentirana baština Bok, 5. Pojatno – Mokrice, 6. Lužnica, 7. Šibice 1, 8. Šibice 2,
odnosi se na brojna arheološka nalazišta poznata zahva- 9. Zaprešić – Racinjak 1, 10. Zaprešić – Racinjak 2, 11. Zaprešić
ljujući terenskim pregledima i/ili istraživanjima, pa se tako – Devrati, 12. Medsave – Skela, 13. Medsave, 14. Vrbovec –
ističe više antičkih villa rustica na savskoj obali u Drenju, Bregana 1, 15. Vrbovec – Bregana 2, 16. Vrbovec – Kucinke 1, 17.
Laduču ili Šibicama ili ostaci rimskih prometnica na istom Vrbovec – Kucinke 2, 18. COKP Samobor, 19. Farkaševac – Ziboci,
području (Škoberne et al. 1987; Registar 1997: br. 18 – 20, 20. Sveta Nedelja – Lug, 21. COKP Sveta Nedelja, 22. Lackovići,
81, 94; Gregl 1991: 42; Ložnjak Dizdar 2008: 110), dok je 23. Srebrnjak – Dolec 1, 24. Srebrnjak – Dolec 2, 25. Molvice, 26.
broj nalazišta iz srednjeg vijeka znatno narastao zahvaljujući Molvička šuma, 27. Rakov Potok – Bregin, 28. Ladovići – Starča 1,
terenskim pregledima za potrebe izrade studije utjecaja na 29. Ladovići – Starča 2, 30. Čvor Rakov Potok (izradila: A. Tonc)

288
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011

Položaj nalazišta na trasi dionice I, čvor Pojatno – Horvati (AN 31 –

41): 31. Stupnički lug, 32. Lovrići 1, 33. Lovrići 2, 34. Stupnički lug
– Težaki, 35. Krali, 36. PUO Mokrice, 37. Mokrice 1, 38. Mokrice 2,
39. Mokrice 3, 40. Demerčica 1, 41. Demerčica 2 (izradila: A. Tonc)

kasni srednji vijek (38 lokaliteta) te novi vijek (5 lokaliteta).

Tri položaja (AN 9, 10 – Zaprešić – Racinjak 1, 2, AN 13
– Medsave) odgovaraju nalazištima uočenima već prili-
kom rekognosciranja područja pod utjecajem izgradnje HE
Podsused (Ložnjak Dizdar 2008: br. 12, 31, 110, 112), dok
su ostali lokaliteti dosad nepoznati. Ipak, s obzirom na jaku
fragmentiranost i oštećenost ulomaka koja otežava točniju
atribuciju, moguće je trajanje barem dijela nalazišta i tijekom
drugih razdoblja. Na to upućuju i tragovi izoranog šljunka,
vjerojatno od rimske prometnice, uočeni na dva položaja
(AN 6 – Lužnica i 17 – Vrbovec-Kucinke 2), kao i nešto kera-
mičkih ulomaka i nalazi litike, na temelju kojih je izdvojeno
devet prapovijesnih lokaliteta (Pojatno 2, Pojatno – Mokrice,
Lužnica, Šibice 2, Molvice, Molvička šuma, Čvor Rakov
Potok, Mokrice 3, Demerčica 1), među kojima se ističe nalaz
latenske keramike s višeslojnog nalazišta AN 6 – Lužnica.
U pogledu tipa nalazišta, riječ je o naseljima na otvorenom,
najčešće na povišenim gredama uz tokove rijeka i potoka, a
uočeno je i vjerojatno gradinsko naselje kod Molvičke šume,
između naselja Molvica i Male Gorice. Nisu zabilježeni nalazi
koji bi se mogli pripisati grobnom kontekstu, iako je moguće Položaj nalazišta na trasi dionice III, Sveti Ivan Zelina – Ivanić-
očekivati i položaje predviđene za pokapanje, pogotovo u -Grad: 1. Lepšić polje, 2. Budrišec, 3. Bočkajica 1, 4. Bočkajica 2,
blizini lokaliteta s većom koncentracijom materijala. 5. Gaj 1, 6. Gaj 2 – Pesjaki, 7. Jasenina, 8. Lupoglav – Dolenci,
9. Lupoglav – Jarševje, 10. Selišće, 11. Lonjica – Krmica, 12.
Dionica III nalazi se na istočnom dijelu Zagrebačke župa- Grabanjke, 13. Preko Lonje, 14. Majkovec (Preko Lonje), 15.
nije, između autoceste A4 Zagreb – Goričan, odnosno Sv. Rakovečica, 16. PUO Baničevec, 17. Baničevec, 18. Krečaves,
Ivan Zelina na sjeveru i čvora Ivanić-Grad na autocesti A3 19. Novo Mjesto (izradila A. Tonc)
Bregana – Lipovac na jugu, gdje će se odrediti jedno od
dvaju predloženih varijantnih rješenja spoja zaobilaznice i datacija te se pokazala slična situacija, odnosno većina
autoceste. Riječ je o blago brežuljkastom terenu na oba- se lokaliteta datira u srednji te u kasni srednji (18) i/ili
lama Lonje i Zeline, ispresijecanom melioracijskim kana- novi vijek (4), a manji dio pripada razdobljima antike (6 –
lima, pretežno pod oranicama. Stanje istraženosti relativno Lupoglav – Jarševje, Selišće, Grabanjke, PUO Baničevec,
je loše, budući da se nešto više podataka ograničava na Krečaves, Novo Mjesto) i prapovijesti (4 – Bočkajica 1, Gaj
uže područje Zeline ili Ivanić-Grada – npr. srednjovjekovna 2 – Pesjaki, Lonjica – Krmica, Grabanjke). Na pojedinim je
utvrda Zelingrad, antičko naselje u Kominu (ant. Pyrri) ili mjestima uočeno postojanje nalaza iz različitih razdoblja,
slučajni prapovijesni i antički nalazi (Mačković 2008, 2009; primjerice na AN 3 – Bočkajica, gdje je prikupljena litika
Nemeth-Erlich 1986: 118; Registar 1997: br. 6, 7, 57, 58, i keramika iz prapovijesti te srednjeg i novog vijeka, ili na
91). Terenski pregled za potrebe izrade studije utjecaja položaju AN 12 – Grabanjke, gdje je nađen ulomak kera-
svojim rezultatima znatno pridonosi poznavanju povijesti mičkog utega datiran u prapovijest. Na AN 10 – Selišće i
toga kraja, budući da je uočeno 19 dosada nepoznatih AN 12 – Grabanjke, smještenima na terasama uz rijeku
nalazišta. Kao i kod dionice I, na temelju pokretnih nalaza Lonju, uočena je koncentracija izoranog šljunka na ograni-
(keramike i nekoliko ulomaka litike) određena je okvirna čenim dijelovima oranice, možda trag antičke prometnice.

289
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Gradinsko naselje kod Molvičke šume na dionici I (foto: A. Tonc)
Višeslojno nalazište AN 12 Grabanjke na trasi dionice III (foto: A.
Tonc)
Na obje dionice utvrđeno je više dosada nepoznatih nalazi-
šta, koja se većinom datiraju u srednji i novi vijek, a manji
je broj prapovijesnih i antičkih lokaliteta, što se dijelom može
pripisati i plitkom oranju te jakoj fragmentiranosti keramike
koja znatno otežava kulturnu atribuciju. Pouzdaniji podaci o
dataciji i rasprostiranju nalazišta očekuju se od daljnjih mjera
zaštite nalazišta ugroženih gradnjom novih dionica, odnosno
probnih i zaštitnih istraživanja. Također se očekuje i ubikacija
novih lokaliteta nakon stručnog nadzora dijelova dionica koji
su pod gustom vegetacijom, a gdje se prilikom terenskog pre-
gleda nije moglo utvrditi postojanje arheoloških nalaza. Još
jednom dokazana je važnost Save, uz koju je koncentracija
nalazišta gusta na obje obale, kao što je već pokazao terenski
pregled za HE Podsused, ali pregledom dionice III pokazala
se privlačnost i relativno manjih riječnih komunikacija poput
Lonje i Zeline, na čijim se obalama, zahvaljujući povoljnim
uvjetima (prisutnost vode i obradive zemlje, povoljni povišeni
položaji na riječnim terasama), formiraju brojna naselja.
Literatura
Galić, Radman-Livaja 2002 M. Galić, I. Radman-Livaja,
Zaštitno istraživanje u Samoborskim Novakima 2000.
godine, VAMZ, 3.s., XXXV, Zagreb, 2002: 239 – 248.
290
Gregl 1991 Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb, 1991.
Kušer 2004 Z. Kušer, Istraživanje srednjovjekovnog nala-
zišta u Farkaševcu godine 2002. i 2003, Obavijesti HAD,
XXXVI/2, Zagreb, 2004: 128 – 132.
Ložnjak Dizdar 2008 D. Ložnjak Dizdar, Terenski pregled
područja izgradnje HE Podsused, AIA, IV, Zagreb, 2008:
109 – 112.
Mačković 2008 R. Mačković, Zelingrad (castrum), HAG
4/2007, Zagreb, 2008: 208, 209.
Mačković 2009 R. Mačković, Zelingrad (castrum), HAG
5/2008, Zagreb, 2009: 278, 279.
Nemeth-Erlich 1986 D. Nemeth-Erlich, u: 40 godina
arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
Koprivnica, 1986: 118.
Registar 1997 Registar arheoloških nalaza i nalazišta
sjeverozapadne Hrvatske (dopunjeno izdanje), Bjelovar,
1997.
Škoberne 2004 Ž. Škoberne, Grupa Budinjak. Tragovi sta-
rijega željeznog doba središnje Hrvatske u prostoru između
definiranih kulturnih skupina, u: Ratnici na razmeđu istoka
i zapada (ur. D. Balen-Letunić), Zagreb, 2004: 131 – 159,
160 – 171.
Škoberne et al. 1987 Ž. Škoberne, R. Koščević, R.
Makjanić, Drenje, rezultati istraživanja 1980.-1985.,
Zagreb, 1987.
Asja Tonc
Summary
During December 2011 the Institute for Archaeology con-
ducted a field survey of the area of construction of sections
I and III on the route of the new bypass road round Zagreb.
Section I is located in the western part of Zagreb County,
in the length of about 28 km between Zaprešić (junction
Pojatno) to the north and Samobor and Sveta Nedelja and
Horvat to the south. Along this route 41 archaeological sites
from all periods were registered of which the majority can
be dated on the basis of movable surface finds to the Middle
Ages. A similar situation was observed in the area of section
III in the east which is to connect, in the length of about 34
km, Sveti Ivan Zelina with Ivanić-Grad and where a total of
19 sites were observed. Owing to the expert supervisions
of the chainages that were covered with dense vegetation
and to exploratory and rescue excavations of the observed
sites, detailed data on the dating, distribution and type of
confirmed sites can be expected as well as new sites and
additional finds from the classical and prehistoric periods.
Redni broj: 131
Lokalitet: Zelingrad (castrum)
Naselje: –
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Pravni status: Z-3917
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: arheološki nadzor
Tijekom 2011. raščišćavan je unutarnji stambeni prostor
utvrde Zelingrad, koja se prvi put spominje u 13. st. Ti su
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Radovi u zapadnoj prostoriji (foto: R. Mačković)
radovi trajali 7 radnih dana, a izvela ih je tvrtka Sakmardi
d.o.o. Radove je arheološki nadzirala Romana Mačković,
zaposlena u Muzeju Sveti Ivan Zelina.
Zelingrad je utvrđeni grad bez naglašene obrambene
kule, a prvi spomen grada datira u 13. st. Gradski kom-
pleks sastoji se od stambenog dijela s unutarnjim dvori-
štem i vanjskog dvorišta, koji su opasani obrambenim
zidom s dvije polukule na sjeveru i jednom na jugozapadu.
Stambeni dio sastoji se od dvije prostorije na više katova
ispred kojih je unutarnje dvorište s cisternom za vodu.
Vanjsko dvorište sastoji se od platoa na kojem su se nala-
zile radionice te južne zgrade u kojoj se nalazio drugi ulaz
u kompleks grada. Dvije polukule na sjeveru služile su za
obranu glavnog ulaza u grad, a građene su početkom 16.
st., dok je polukula na jugozapadu dograđena na palas i
služila je za obranu južnog ulaza u grad.
Arheološka istraživanja traju od 2001., kada je započelo
istraživanje središnjeg prostora grada koje se baziralo na
sjeverozapadni dio unutarnjeg dvorišta i stambene pro-
storije. Tada je u unutarnjem dvorištu pronađena cisterna
za vodu. Nakon istraživanja cisterne sonda je proširena
prema sjeveru, odnosno prema stambenom dijelu palasa.
Nakon skidanja sloja šute uz južni zid stambenog dijela
Sjeverni zid istočne prostorije s ostacima žbuke (foto: R. Mačković)
291
Uklanjanje urušenog materijala i šute oko otvora (foto: R. Mačković)
prvo su se pokazale stube koje su vodile u zapadnu pro-
storiju. Stube su napravljene od velikih kamenih blokova
i bile su položene na stijenu koja se strmo spušta prema
unutarnjem dvorištu. Stube prema istočnoj prostoriji nisu
pronađene. Istočna prostorija te godine nije bila u potpu-
nosti istražena zbog opasnosti od urušavanja kamenja sa
zidova, već je istražena južna strana prostorije. U tom dijelu
na pregradnom zidu koji je dijelio obje prostorije pronađena
je još dobro očuvana žbuka, a uz južni pregradni zid dio
poda s ostacima gara koji bi mogao biti dokaz požara koji je
uništio grad. U 2002. arheološkim istraživanjima utvrđen je
položaj starog ulaza u grad, istražen je dio vanjskog dvori-
šta te je počela i konzervacija na novootkrivenim zidovima.
Arheološki radovi 2003. obuhvatili su istočnu polukulu i dje-
lomično južnu padinu grada, te je saniran južni zid palasa.
U 2004. arheološki je istraženo vanjsko dvorište, gdje je
utvrđen položaj istočnog obrambenog zida. Tijekom 2005.
nastavljena su istraživanja vanjskog dvorišta te dijela južne
pomoćne zgrade. U toj su zgradi pronađena vrata, drugi
ulaz u grad, koja su do tada bila poznata samo iz isprava.
Južni potporni zid od 2009. postupno se obnavlja. Zidovi
grada djelomično su obnovljeni i arheološki istraženi,
međutim veći dio grada još nije istražen i konzervatorski
zaštićen. Također – obnova zidova 50-ih, 60-ih i 70-ih
godina bila je vrlo loša te su se i ti obnovljeni zidovi počeli
urušavati.
U 2011. lokalitet nije arheološki istražen, već je nastavljeno
raščišćavanje urušenog materijala u stambenom prostoru,
započeto 2001. kao priprema za konzervaciju. Radilo se
u obje prostorije. U zapadnoj je prostoriji sloj urušenog
materijala bio dosta plitak te se nakon 50 cm urušenog
materijala došlo do stijene. U istočnoj prostoriji raščišća-
van je sjeverni dio prostorije u kojem je nakon 2001. ostao
veći dio urušenog materijala. U sjevernom zidu pronađen
je otklon od temelja za koji se pretpostavlja da je ostatak
starije faze palasa. Na tom dijelu zida pronađeni su i ostaci
žbuke. U istočnom zidu u razini poda pronađenog 2001.
nađen je nepravilan otvor koji ide u dubinu zida. U tom
dijelu prostorije na toj dubini nisu pronađeni ostaci poda.
S obzirom na to da konzervacija zidova trenutačno nije u
planu, središnji i sjeverni dio prostorije ostali su neistraženi
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
i nije se potpuno raščistio urušeni materijal, već će se pro-
storija arheološki istražiti i kad se osiguraju dostatna finan-
cijska sredstva točno će se utvrditi njezino stanje. Zasada
su novootvoreni zid i otvor u zidu zaštićeni geotekstilom,
vrećama pijeska i ter-papirom. Tijekom radova nije prona-
đen arheološki materijal.
Romana Mačković
Summary
In the course of 2011 the interior of a dwelling space in
the Zelingrad fortress, mentioned for the first time in the
13th century, was cleared. The works were supervised by
the Sveti Ivan Zelina Museum. They were conducted in
two premises as preparations for conservation works. In
the western premise no archaeological material or build-
ing elements were found. In the eastern premise there
was likewise no archaeological material but an opening
was discovered in the east wall. Due to the lack of funds
and static safety of the walls the east premise was not
fully investigated but excavations will continue when funds
become available.
Redni broj: 132
Lokalitet: Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
Naselje: Žumberak
Grad/općina: Žumberak
Pravni status: Z-1887
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Istraživanja crkve sv. Nikole biskupa u selu Žumberku tra-
jala su od 17. kolovoza do 1. rujna 2011. godine. Voditeljica
istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek, viša kon-
zervatorica arheologinja, uz sudjelovanje Andreja Janeša
i Petra Sekulića, konzervatora arheologa iz Odjela za
kopnenu arheologiju HRZ-a, Marka Nemetha, restau-
ratora iz Odjela za restauriranje kopnenih arheoloških
Plan arheoloških istraživanja 2011. (izradio: A. Janeš)
292
Pečatni prsten iz 17. st. i njegov otisak
nalaza HRZ-a te trojice radnika. Istraživanja je odobrio
Konzervatorski odjel u Zagrebu, uz nadzor konzervatorice
Tanje Lolić, dipl. arheo., a suglasnost za istraživanja dala je
i Zagrebačka nadbiskupija.
Župna crkva sv. Nikole biskupa (selo Žumberak) obnov-
ljena je 1654. godine. Crkva je jednobrodna, orijentirana u
smjeru SZ-JI. Radove na crkvi od 2004. vodi HRZ (2004.
teren je geodetski izmjeren i kartiran, 2005. arhitektonski
je izmjeren, izrađen je nacrt postojećeg stanja i drenaža,
a napravljene su i probne sonde uz temelje). Arheološkim
radovima 2006. istražen je prostor uz sjeveroistočno pro-
čelje crkve i veći dio prostora oko poligonalne apside. U
2009. iskopane su probne sonde kojima su definirane četiri
razine poda, a u 2010. istraženo je svetište crkve te su
potvrđene četiri faze pregradnje.
Namjera istraživanja 2011. bila je u unutrašnjosti crkve pro-
naći pokrovnu ploču ulaza u kriptu i definirati rasprostiranje
groblja oko crkve. Zbog toga je otvorena kontrolna sonda
(cca 1x2 m, dubina iskopa oko 70 cm) u unutrašnjosti crkve
ispred trijumfalnog luka gdje se očekivala pokrovna ploča
ulaza u kriptu, zatim jedna kontrolna sonda (cca 4x1,5 m,
dubina iskopa oko 50 cm) na mjestu gdje se očekivao zavr-
šetak groblja, sonda 2 iz 2010. istražena je do zdravice
(oko 1 m uz istočni rub sonde, dubina iskopa oko 2 m) te
je otvorena nova sonda 1 (cca 3x4 m, dubina iskopa oko 2
m) južno od sonde 2.
Definirane su 32 stratigrafske jedinice, od toga su dio arhe-
ološki slojevi, dio grobovi (njih 22), a dio zidane strukture.
Stratigrafske jedinice označavane su istim brojkama kao i
u prethodnim istraživanjima, ako su prepoznate kao jed-
nake, a kad to nije bio slučaj označavane su novim broj-
kama. Izdvojeni su posebni nalazi (njih 56, od br. 80 do
135, nastavak prijašnjih istraživanja), nešto keramičkih,
kovinskih i staklenih ulomaka koji se obrađuju u Odjelu za
restauriranje arheoloških kopnenih nalaza, HRZ. Lokalitet
je dokumentiran totalnom stanicom, svi zidovi, slojevi i gro-
bovi nacrtani su u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10, a napravljena je i
iscrpna fotodokumentacija.
Ovogodišnja su istraživanja rezultirala novim spoznajama
o načinu i fazama groblja oko crkve sv. Nikole biskupa
u Žumberku. Grobovi su položeni na terase, vrlo gusto i
nepravilno poredani, a pratili su orijentaciju crkve. Nivo
hodne površine iz vremena ukopavanja u to groblje niži je
od današnjeg oko 1 m. Vrlo vrijedan ovogodišnji nalaz jest
grobljanski zid, kojim je zatvoren jedan kut groblja. Cilj je
 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 8/2011
Prsten s floralnim ukrasom, 17. st.
sljedeće kampanje pokušati utvrditi rasprostiranje zidova te
tako dobiti čitav opseg groblja. Grobljanski zid zidan je od
nepravilnog kamenja položenog na zdravicu te uz uporabu
vrlo male količine veziva.
Groblje oko crkve prestaje biti u upotrebi premještanjem na
malo dalju lokaciju (vizitacija iz 1821. opisuje groblje na 1/5
sata hoda udaljeno od crkve – s obzirom na to da ga opi-
suje znači da se već neko vrijeme rabi) vjerojatno od kraja
18. st. Nalazi iz grobova potvrđuju gornju dataciju groblja,
dok donja još nije potvrđena. Prema nalazima to može
biti 16. st., međutim ostaje još istraživanje većeg prostora
groblja, kako bi se mogao dobiti točan podatak o poče-
cima ukopavanja na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa
u Žumberku. Osteološkom analizom dobiven je zanimljiv
podatak. Većina grobova istraženih ove godine pripadala
je muškarcima starima od 20 do 50 godina, umrlima oko
35. godine. U svega dva groba ukopane su žene, a u pet
djeca. Treba pričekati da se groblje istraži do kraja kako bi
se eventualno moglo govoriti o rasprostiranju ukopa prema
spolu, ali je taj podatak svakako zanimljiv.
Otvaranjem kontrolne sonde u unutrašnjosti crkve poku-
šalo se pronaći kamenu ploču ulaza u kriptu. Nažalost,
kamena ploča očuvana je samo djelomično, a prostor koji
nedostaje nadomješten je velikim neobrađenim kamenom.
Očito je u nekoj od pregradnji crkve kamena ploča ošte-
ćena te je nadomještena nepravilnim kamenom. Kada se
istraži unutrašnjost crkve i ulaz u kriptu, možda će se moći
riješiti i to pitanje.
293
Literatura
Azinović Bebek 2007 Ana Azinović Bebek Žumberak –
crkva sv. Nikole biskupa, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 184,
185.
Azinović Bebek 2009 Ana Azinović Bebek, Novovjekovni
nalazi u grobovima 17. i 18. stoljeća oko crkve sv. Nikole
Biskupa u Žumberku, VAMZ, 3. s., XLII, Zagreb, 2009: 463
– 488.
Cvitanović 1985 Đ. Cvitanović, Sakralna arhitektura
barok­nog razdoblja – knjiga I. Gorički i gorsko-dubički arhi-
đakonat, Zagreb, 1985.
Protokoli 1821 Protokoli kanonskih vizitacija arhiđakonata
Gorice, godina 1756/66, knjiga 122/V, str. 119v; godina
1821, knjiga 127/X, str. 280.
Ana Azinović Bebek
Summary
In 2011 archaeological excavations were resumed at the
Church of Nicolas the Bishop in the village of Žumberak.
The purpose of the excavations was to find in the interior
of the church the covering plate of the entrance to the
crypt, and to define the surface of the cemetery around
the church. During the investigation 32 stratigraphic unites
were registered, of which one part were archaeological
layers, one were graves (22 of them) and the third part,
built structures). This year’s investigations resulted in some
new insights into the methods and phases of development
of the cemetery round the church. The graves were placed
on terraces, very densely and in an irregular pattern follow-
ing the orientation of the church. The level of the walking
surface from the time of burial was lower than the present
one by about 1 m. The cemetery wall with which we closed
a corner of the cemetery is a very valuable find. Analyses of
the bones gave some interesting results. Most of the graves
excavated this year belonged to males 20 to 50 years old,
who died round the age of 35. There were only two female
graves and five children’s graves. It is necessary to wait for
the complete investigation of the cemetery in order to pos-
sibly determine the distribution of burials according to sex.
In any case this fact is of considerable interest.
By opening a control probe in the interior of the church an
attempt was made to find the stone plate of the entrance
into the crypt. Unfortunately the plate was only partly pre-
served and the missing place was substituted by a large
undressed stone. Obviously in one of the reconstructions
of the church the stone plate was damaged and replaced
by the irregularly shape stone. Perhaps the full investiga-
tion of the interior of the church and crypt entrance will pro-
vide a definite answer to this question.

SISAČKO-MOSLAVAČKA
ŽUPANIJA
133 Banija – Kiringrad i Slavsko polje
134 Bela crkva
135 Brekinjova Kosa – kamenolom Bojna
136 Gore – crkva Uznesenja BDM
137 Gornji Vukojevac
138 Kutina – Kutinska lipa
Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
139 Ostrožin – Cicina glavica
140 Petrovac – Zlat, pavlinski samostan
141 Sisak – Komunalna zona
142 Sisak – Krančevićeva ul.
143 Sisak – Rimska ulica (šetnica)
144 Sisak – Sv. Kvirin
294
145 Sisak – Sv. Kvirin
146 Topusko – Opatovina
147 Topusko – OŠ – Toplovod
148 Turska kosa
149 Utvrda Klinac
150 Vodocrpilište Osekovo
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Redni broj: 133
Lokaliteti: Banija – Kiringrad i Slavsko polje
Naselje: –
Općina/grad: Gvozd
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: terenski pregled i sondiranje
Projekt arheološkog rekognosciranja Banije započeo je u
studenom i prosincu 2009. na više lokacija u blizini Petrinje
i Gvozda, a nastavljen je 2010., kada su obuhvaćena samo
dva nalazišta (Bojna i Lukinić pećina). Zbog ograničenih
sredstava i u 2011. obuhvaćene su samo dvije mikroloka-
cije, Kiringrad i Slavsko polje u općini Gvozd. Cilj projekta
bio je topografsko dokumentiranje i probno sondiranje arhe-
oloških nalazišta. Također su zabilježeni pedogeološki čim-
benici na terenu, stanje i utjecaj vegetacije te je utvrđeno
stanje očuvanosti arheoloških nalazišta. Rekognosciranje
je dobra podloga za razvijanje sustavnog proučavanja toga
arheologiji slabo poznatog područja.
Kiringrad
Gradski muzej u Karlovcu započeo je sustavno istraživati
odavno poznat lokalitet Kiringrad u selu Kirinu, općina
Gvozd, 2006. godine. Zbog ograničenih sredstava nije bio
moguć veći zahvat, već je započelo detaljno pregledava-
nje terena samog nalazišta i okolice te probno sondiranje
pojedinih dijelova lokaliteta radi stvaranja cjelovite slike
Srednjovjekovni srebrni novčić nađen na Kiringradu
Ulomak reljefne ploče s pleterom iz Slavskog polja
295
o nalazištu. Istraživanja Kiringrada dala su vrlo korisnu i
važnu građu za izmjene i dopune stalnog postava: od geo-
loških uzoraka, ostataka Panonskog mora, ledenodobnih
životinja, najstarijih tragova ljudi i tako redom od jedinstve-
nih starohrvatskih nalaza do ranog primjera krajiškog čar-
daka. Godine 2011. otvorena je probna sonda na južnom
dijelu same gradine. Otkriveno je nekoliko kasnosrednjo-
vjekovnih grobova bez priloga. Nekoliko predmeta, uglav-
nom keramičkih ulomaka, pronađeno je u zemlji kojom su
grobovi bili zatrpani. Zanimljiv je nalaz srednjovjekovnog
srebrnog novčića.
Slavsko polje
Pregled terena u Slavskom polju dao je zanimljive rezul-
tate. U zaseoku Bijelići uočeni su ostaci nekog masivnog
zida, koliko se moglo vidjeti, debljine preko jednog metra.
Prostiranje zida također nije jasno, ali čini se da se radi
o nekom tlocrtno manjem objektu, možda kuli ili crkvi.
Slavsko polje (od srednjeg vijeka do 17. st. naziva se i
Zlatsko polje ili Zlat) često se spominje u srednjovjekovnim
izvorima pa tako i župna crkva Svih svetih u Zlatu 1334.
godine. Uz to, anketiranjem mještana utvrđeno je da se u
blizini tog objekta znalo nailaziti na ljudske kosti, što upu-
ćuje na groblje, a groblja su tada često bila uz crkve. U
svakom slučaju, bilo bi nužno probnim sondiranjem provje-
riti lokaciju, bez čega je nemoguće utvrditi o čemu se ovdje
radi. Pokretni nalazi, koji bi pomogli da se sazna nešto
više, nisu uočeni.
Posebno zanimljiv nalaz jest ulomak kamene ploče s
reljefnim motivom jednostrukog pletera i motivom užeta,
koliko se može uočiti bez čišćenja i otkrivanja predmeta u
cijelosti. Otkriven je u blizini današnjega groblja u Slavskom
polju. Bez iskopavanja nisu mogući precizniji zaključci, jer
na površini nema nikakvih tragova koji bi mogli pomoći.
Čini se da je kamen odnekud donesen i ovdje postavljen
kao međaš u šumi.
Lazo Čučković
Zoran Čučković
Summary
The project on the archaeological reconnaissance of
Banija was initiated 2009. However, due to limited funds
only two micro-locations were covered in 2011, Kiringrad
and Slavsko polje in the municipality of Gvozd.
In the southern part of the hill fort Kiringrad a number of
late medieval graves without offerings were discovered.
A few items were found, mainly pottery shards in the soil
the graves were covered with. Among the finds a medieval
silver coin is particularly valuable.
The field survey in Slavsko polje gave some interesting
results. In the hamlet Bijelići the remains of a massive wall
were registered. The parish church of All Saints was first
mentioned in medieval sources in 1334, so the remains
could be of that very church. Of particular interest is the
find of a shard from the stone plate with relief motifs of a
single interlaced ribbon and the motif of a rope far as can
be depicted without cleaning and uncovering of the entire
stone plate. It was discovered in the vicinity of the present
day cemetery in Slavsko polje.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Redni broj: 134
Lokalitet: Bela crkva
Naselje: –
Grad/općina: Mikleuška
Pravni status: P-4175
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervatorsko-restauratorski radovi
Tijekom 2011. trajali su konzervatorsko-restauratorski i gra-
đevinski radovi na samostanskoj crkvi Naviještenja Marijina
unutar samostana Blažene Djevice Marije (Bela crkva).
Radove je izveo građevinski obrt C.D. Gradnja d.o.o., uz
stalan nadzor nadležnih konzervatora i voditeljice istraživanja
(dr. sc. Tajana Pleše, Odjel za kopnenu arheologiju, Služba
za arheološku baštinu, Hrvatski restauratorski zavod).
Južno od Garić grada, podno najvišeg vrha Dugačkog
brda na Moslavačkoj gori, u nepristupačnom klancu potoka
Kamenjače, nalazi se najstariji pavlinski samostan na području
današnje Hrvatske. Samostan Blažene Djevice Marije (Bela
crkva) osnovan je zakladnicom magistra Tiburcija sredinom
13. st. Pavlini su tijekom sljedeća tri stoljeća brojnim darov-
nicama i oporukama postali vlasnici velikog broja posjeda.
Redovnici su samostan zauvijek napustili između 1520. i
1544., kada je Garić grad potpao pod osmanlijsku vlast.
Tijekom dvije sezone arheoloških istraživanja (2009. i 2010.)
istražena je samostanska crkva Navještenja Marijina po
cijeloj dužini unutar sjevernog dijela longitudinalne sime-
trale. Zrcalnom simetrijom rekonstruirane su njezine vanj-
ske (31,55x10,3 m) i unutarnje (lađa: 16,65x8,3 m; svetište:
12,75x6,3 m) dimenzije. Crkva je bila građena u skladu
s uzusima propovjedničkih redova: njezina longitudinal-
nost naglašena je jednobrodnom, pravokutnom lađom te
Mikleuška, pavlinski samostan Blažene Djevice Marije (Bela
crkva); pogled sa JZ na sjeverno rame samostanske crkve prije
konzervacije i restauracije 2011. (foto: T. Pleše)
296
poligonalno zaključenim svetištem podjednakih dimenzija.
Istražen je JZ dio lađe samostanske crkve, pri čemu je potvr-
đeno kako je u cijelosti ostala sačuvana podnica od opeč-
nih tavela (24x24 cm). In situ je pronađen izvrsno sačuvan,
bogato profiliran zapadni portal samostanske crkve kasno-
gotičkih karakteristika. Pronađene su i in situ sačuvane
svežnjaste službe u svetištu te 108 segmenata i ulomaka
arhitektonskih profilacija. Istraženi dio samostanske crkve
temeljito je fotodokumentiran (J. Kliska, HRZ) te je snimljen
metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra-Geo3D d.o.o.).
Konzervatorsko-restauratorskim građevinskim radovima u
2011. obuhvaćeno je sjeverno rame samostanske crkve
(sačuvana visina: 10,3 m). Struktura zida bila je razrahljena
i puna lakuna, no treba napomenuti kako je vezivo u znatno
boljem stanju od onoga na zidovima lađe koji je do početka
arheološkog istraživanja bio pod zemljom. Prvo je prezidan
i učvršćen istočni dio sjevernog zida lađe crkve u dužini od
oko 3 m. Nakon navedenih radova taj je dio zida postao
podupora ramenu crkve sa zapadne strane, čime su bili osi-
gurani uvjeti za konzerviranje zapadnog i sjevernog dijela
ramena crkve. Nakon navedenih radova uklonjen je zasip u
sjeveroistočnom kutu lađe koji nije diran tijekom arheološ-
kih istraživanja radi statičke sigurnosti ramena crkve. Nakon
njegova uklanjanja bilo je moguće ustanoviti dužinu sjever-
nog dijela trijumfalnog luka te konzervirati njegov zapadni
profil. Njegovim konzerviranjem rame je dobilo poduporu s
južne strane. Poduporu s istočne strane dobilo je sjeverno
rame crkve konzerviranjem zapadnog dijela sjevernog zida
svetišta. Sa zidova je prije konzerviranja uklolnjena vegeta-
cija te su razgrađeni i uklonjeni nestabilni i razrahljeni dije-
lovi te su očišćene sljubnice. Za zidanje je upotrebljavan
kamen iz urušene mase zidova (koji je prije ugradnje bio
pripremljen na odgovarajući način) te produženi mort.
Mikleuška, pavlinski samostan Blažene Djevice Marije (Bela
crkva); pogled sa JZ na sjeverno rame samostanske crkve nakon
konzervacije i restauracije 2011. (foto: T. Pleše)
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Tijekom 2011. započele su konzervacija i restauracija
portala, isklesanog od mekog vapnenačkog pješčenjaka
(kalkarenit). Iako je portal nakon istraživanja bio natkriven
krovištem strmih, dugih stranica, time nije zaustavljeno
negativno djelovanje atmosferskih uvjeta. Procijenjeno je
kako bi učinkovitost konzerviranja portala in situ bila niska,
stoga je odlučeno kako će se on demontirati te prenijeti u
radionicu Odjela za kamenu plastiku HRZ-a.
Literatura
Dočkal 1955 K. Dočkal, Samostan Blažene Djevice Marije
u Gariću (rukopis), Zagreb, 1955.
Pleše 2011 T. Pleše, Monasterium B. V. Mariae sub Monte
seu Promontorio Garigh, alias Garich, Radovi Zavoda za
znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru
4, Bjelovar, 2011: 101 – 118.
Pisk 2010 S. Pisk, Pavlinski samostan Blažene Djevice
Marije na Gariću (Moslavačka gora) i njegova uloga u regi-
onalnoj povijesti (doktorska disertacija), Zagreb, 2010.
Tamàs 2003 G. Tamàs, A pálos rend építészete a közép-
kori Magyarországon, Budapest, 2003.
dr. sc. Tajana Pleše
Summary
The monastery of the Holy Virgin Mary (Bela Crkva) on
Moslavačka gora is the oldest monastery complex of the
Pauline order in late medieval Slavonia. It was established
by an endowment from the magistrate Tiburcije in the mid
13th century. After three centuries of prosperity, the monks
abandoned the monastery under the threat of Turkish
attack somewhere between 1520 and 1544. During two
campaigns of archaeological excavations (2009-2010) the
monastery church along the entire length of its northern
part was investigated. By way of mirror symmetry the outer
(31.55 x 10.3 m) and inner (nave: 16.65 x 8.3 m; sanctu-
ary: 12.75 x 6.3) dimensions of the one-nave church which
extended into a polygonal sanctuary were reconstructed.
The exceptionally well preserved western portal with late
gothic characteristics was investigated confirming at the
same time that the interior of the church was paved with
tavella bricks (24 x 24 cm). In 2011 conservation and resto-
ration construction works were conducted on the northern
shoulder of the monastery church. Works on the conserva-
tion of the western portal began at the same time.
Redni broj: 135
Lokalitet: Brekinjova kosa – kamenolom Bojna
Naselje: Podkosa
Grad/općina: Glina
Pravni status: P-3879
Razdoblje: P, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Od 8. kolovoza do 6. listopada 2011. trajala su zaštitna
arheološka istraživnja na području lokaliteta Brekinjova
kosa, koji se nalazi unutar prostora suvremenog
297
Zapuna poluzemunice SJ 070 (foto: V. Madiraca)
kamenoloma. Pritom je istražen zapadni dio vršnog platoa,
koji nije bio uništen prijašnjim radovima, a riječ je o površini
od 2620 m². Voditelj zaštitnog arheološkog istraživanja bio
je Vinko Madiraca, dipl. arheo., a zamjenica voditelja Sanja
Gospodinović, dipl. arheo. Članovi stručne ekipe bili su i
Vedran Koprivnjak, dipl. arheo. i Ivana Boras, dipl. arheo.,
ujedno i voditeljica geodetskog terenskog dokumentiranja
arheoloških nalaza. Uz stručnu arheološku ekipu pomoćnu
radnu snagu činilo je 15 djelatnika tvrtke Pisa trade d.o.o.
i dvije djelatnice tvrtke Palisada d.o.o. Prijašnje recentne
nanose zemlje na većem dijelu arheološkog nalazišta
strojno je uklonila tvrtka investitor Schwarzl d.o.o.
Arheološko nalazište Brekinjova kosa nedavno je zaštitno
arheološki istraženo radi vjerojatnog budućeg uništenja
zapadnog dijela vršnog platoa prapovijesnog i ranosrednjo-
vjekovnoga gradinskog naselja. Naime, u zapadnu padinu
brijega Brekinjova kosa usječen je kamenolom Bojna, čija
je eksploatacija usmjerena prema istoku, a time i prema
vršnom platou brijega s predmetnim ostacima. Kako je
lokalitet preventivno zaštićen, bila su nužna zaštitna arhe-
ološka istraživanja tog dijela arheološkog nalazišta prije
nastavka ekspolatacije vršnog platoa. Postojanje arheo-
loškog nalazišta utvrđeno je početkom rujna 2010., kada
su arheolozi Lazo Čučković i Zoran Čučković, djelatnici
Gradskog muzeja Karlovac, pregledali teren. Radi omo-
gućavanja daljnjih radova, 2011. tvrtka Schwarzl d.o.o.
naručila je od tvrtke Pisa trade d.o.o. zaštitna arheološka
istraživanja na području k.č. 1814/3, 1814/5 i 1814/6 (k.o.
Bojna), tj. dijela arheološkog nalazišta čije je uništenje
predviđeno otprilike tijekom sljedećih pet godina.
Eksploatacijsko polje Bojna nalazi se u brdovitom i šumom
obraslom području zapadnih obronaka Trgovske gore u
uskom klancu dubine 80 – 100 m, kroz koji protječu potoci
Sivac i Bojna. Do lokaliteta vodi bijela cesta Glina – Mali
Obljaj – Veliki Obljaj – eksploatacijsko polje Bojna (17 km).
Oko 1,5 km jugozapadno nalazi se naselje Bojna, do kojeg
je moguće doći šumskom cestom iz područja eksploata-
cijskog polja ili bijelom cestom iz mjesta Velikog Obljaja.
Položaj Brekinjova kosa s arheološkim nalazištem nad
eksploatacijskim poljem Bojna zaštićen je strmim gudu-
rama sa sjeverne, zapadne i istočne strane, te se s njega
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Istraženi vučedolski objekt SJ 215, preslojen poluzemunicom SJ
070/071 (foto: V. Madiraca)
Kasnovučedolska zdjelica (crtež: M. Ćurković)
pruža pogled na kladušku krajinu u Bosni i Hercegovini do
Korduna i obronaka Petrove gore. Na južnoj strani brijeg
je obrastao gustom šumom, a vrh se nalazi na razini od
356 m nadmorske visine. Prethodni opis svjedoči o izni-
mno povoljnim strateškim karakteristikama položaja,
kojima valja pridodati dostupnost pitke vode u potocima
Sivac i Bojna te praktično neograničene izvore kvalitetnog
kamena, korisnog za izradu kamenih alatki. Kao takav,
brijeg Brekinjova kosa zasigurno se činio idealnim mjestom
298
za naseljavanje u prapovijesti, dok je u srednjem i ranom
novom vijeku vjerojatno bio povoljan stražarski položaj,
povezan s utvrdom Bojna.
Istraživanja su iznenadila količinom arheoloških nalaza, te
je na relativno maloj površini evidentirano 12 većih kasno-
brončanodobnih objekata, od kojih je 6 većih ili manjih
poluzemunica u samom vršnom platou brijega. Posebno su
zanimljive poluzemunice SJ 070/071 i SJ 072/073 površine
66 i 60 m². Unutar i oko zemunica nalazilo se barem po
jedno vatrište, a unutar zemunice SJ 072/073 evidentirana
su čak 3. Ti se objekti povezuju s populacijom Kolapijana,
koja u kasnom brončanom dobu još uvijek nije formirana
plemenska zajednica, nastala već u starijem željeznom
dobu. Posebno je zanimljiv podatak da su dvije velike
zemunice preslojile manje objekte unutar kojih se nala-
zio pokretni arheološki materijal datiran u razdoblje kasne
vučedolske kulture i ranog brončanog doba. Rudna bogat-
stva Trgovske gore zasigurno su privlačila nosioce vuče-
dolske kulture, stoga ne čudi pojava naseobinskih tragova
te kulturne grupe. Najranije datiran materijal čine pokretni
arheološki nalazi bakrenodobne lasinjske kulture, ali bez
tragova naseobinskih objekata, te je moguće da su se nosi-
oci lasinjske kulture koristili brijegom Brekinjova kosa kao
privremenim pastirskim prebivalištem. Naposlijetku, evi-
dentirana su i 4 manja ranosrednjovjekovna objekta, što
upućuje na to da je brijeg u tom razdoblju rabljen kao stra-
žarska postaja. Na tu situaciju upućuje i blizina srednjovje-
kovne utvrde Bojna, na brijegu nad istoimenim naseljem,
udaljenom oko 1,5 km zračne linije.
Tijekom postiskopavačkog procesa dio pokretnih arheološ-
kih nalaza restauriran je u Odjelu za restauriranje podvod-
nih arheoloških nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda
u Zadru.
Literatura
Balen-Letunić 1987 Dubravka Balen-Letunić,
Prethistorijski nalazi s gradine Kiringrad, VAMZ, 3.s, XX,
Zagreb, 1987.
Čučković, Čučković 2010 Zoran Čučković, Lazo Čučković,
Arheološki pregled na eksploatacijskom polju tehničko-gra-
đevnog kamena „Bojna” kod Gline, Karlovac, 2010.
Kruhek 1995 Milan Kruhek, Krajiške utvrde hrvatskog kra-
ljevstva, Zagreb, 1995.
Madiraca 2011 Vinko Madiraca, Stručno izvješće o zaštit-
nim arheološkim istraživanjima na arheološkom nalazištu
Glina – Brekinjova Kosa, Split, 2011.
Majnarić-Pandžić 1986 Nives Majnarić-Pandžić, Prilog
poznavanju kasnog brončanog i ranog željeznog doba na
Kordunu i Baniji, Izdanja HAD, 10, Zagreb, 1986.
Ožanić 1998 Ivana Ožanić, Gradina Osječenica – antičko
razdoblje, OA, 22, Zagreb, 1998.
Vinko Madiraca
Summary
During rescue archaeological excavations in 2011 at the
archaeological site Glina – Brekinjova kosa, valuable
archaeological finds were registered among which of par-
ticular interest are the remains of late Bronze age dwelling
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
structures. It was established that a multi-layer archaeolog-
ical site was in question, namely, a location utilized in the
Bronze Age period of the Lasinja and late Vučedol cultures
as well as during the Early and Late Bronze Ages and Early
Middle Ages.
Redni broj: 136
Lokalitet: Gore – crkva Uznesenja Blažene Djevice
Marije
Naselje: Gore
Grad/općina: Petrinja
Pravni status: Z-1416
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Tijekom dviju jeseni, 2010. i 2011., nastavljena su zaštitna
arheološka istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice
Marije u Gori (ili u Gorama) kraj Petrinje. Vodio ih je dr.
sc. Juraj Belaj, znanstveni suradnik Instituta za arheolo-
giju. Riječ je o nastavku istraživanja financiranih sred-
stvima Zagrebačke nadbiskupije, odnosno novoosnovane
Sisačke biskupije, a pokrenutih radi cjelovite obnove u
Domovinskome ratu razrušene crkve.
Prethodne su kampanje trajale tijekom jeseni 2008. te u
proljeće i ljeto 2009. godine (Belaj 2010; Belaj 2011). Ovih
je godina istraživan sektor Zapad 2 te, osobito, Sakristija.
Rov Zapad 2 pruža se u nastavku sektora Sjever, uzduž
sjevernoga zida baroknog produžetka crkve te se nastavlja
prema zapadu, okomito na zid cinkture, a ukupno je dug 15
m. Istraživan je radi potrebe polaganja električnih instala-
cija do crkve. Rov je širok od 60 do 100 cm i istraživan je do
dubine od 40 cm, osim kod cjelovito očuvanoga dječjega
groba 372, u blizini cinkture, gdje je istraženo do 60 cm.
Moguće je da se u istočnome dijelu tog kanala zdravica
javlja već tako visoko, a slična je situacija i prije zabilježena
u sektoru Sjever, ako nije riječ o prebačenoj nekontamini-
ranoj zdravici.
Sakristija, površine oko 4,6x4,5 m, istraživana je kako bi
se omogućila konzervacija i rekonstrukcija tog prostora za
potrebe obnove crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u
Gora – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, sakristija na
početku istraživanja (foto: F. Sirovica)
299
Kostur iz groba 423 s osam srebrnih S-karičica (foto: F. Sirovica)
Gori. Većina dokumentiranih i istraženih stratigrafskih jedi-
nica čini stratifikacijske elemente crkvenoga groblja, dok
samo manji dio čini arhitektonske elemente crkve te jedi-
nice stratifikacije nastale građevinskim radovima tijekom
gradnje, nadogradnje i uporabe crkve. Sama je sakristija
nadograđena na istočni dio sjevernog zida crkve, odnosno
istočne potpornjake na sjevernom zidu crkve. U potpuno-
sti su sačuvana sva tri temelja za zidove sakristije, visine
između 80 i 90 cm, a širine oko 115 cm. Temelji su konstru-
irani u jednako širokom ukopu, od većeg neobrađenog ili
priklesanog kamenja (prosječnih dimenzija oko 20x20x10
cm) povezanog bijelom do sivo-bijelom žbukom s primje-
sama sitnog kamenja. Kamenje je pri vrhu pravilno slagano,
dok je donji dio vjerojatno konstruiran ubacivanjem kame-
nja u ukop te zalijevanjem žbuke, čemu u prilog govori i
činjenica da u donjem dijelu temelja žbuka u nepravilnoj
debljini skoro u potpunosti prekriva lica temelja. Manjim su
dijelom kao dno temelja iskorištene stijene kamena živca.
Na zapadni je temelj nadograđena veća struktura kon-
struirana od većeg neobrađenog kamenja (oko 20x20x10
cm) povezanog vrlo kompaktnom sivo-bijelom žbukom s
primjesama kamenja. Mjestimično su za njezinu konstruk-
ciju iskorišteni veliki, priklesani kameni blokovi (dimenzija
oko 150x70x20 cm), vjerojatno spoliji reupotrebljeni prili-
kom gradnje te strukture čije su dimenzije oko 250x60 cm,
visine oko 80 cm. Riječ je vjerojatno o bazi za stubište
koje je vodilo na oratorij ili „drugi kor”. Iz župne spomenice
doznaje se da je sakristija dobila tu drugu etažu prilikom
proširenja 1863. godine.
U sakristiji su istražena ukupno 53 groba. Preliminarna
obrada utvrđenih stratigrafskih podataka i drugih obilježja
grobnih cjelina smješta istražene grobove u tri horizonta
ukopavanja. Okvirno se mogu datirati u vrijeme nakon
gradnje sakristije te možda dijelom i neposredno prije grad-
nje sakristije (mlađa faza), zatim u vrijeme prije gradnje
sakristije, odnosno za vrijeme trajanja gotičke crkve (sred-
nje faze) te, konačno, u vrijeme prije gradnje gotičke crkve,
odnosno za vrijeme ukopavanja oko romaničke crkve (naj-
starija faza ukopavanja).
Mlađu fazu ukopavanja čine grobovi stratigrafski utvrđeni
kao najmlađi, dakle ničim presječeni, ustanovljeni nakon
uklanjanja površinskih slojeva te ostataka mjestimično utvr-
đene, loše očuvane podloge za podnicu od žbuke i dijelova
podnice od kamenja i opeke. Svojom orijentacijom poštuju
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
položaj i pružanje arhitektonskih elemenata sakristije, a
dijelom i međusobni raspored ukopavanja unutar sakristije.
Pokojnici iz tih grobova uglavnom su pokapani u ljesovima
koji su ustanovljeni pomoću ostataka pougljenjenog drva
te pravilno raspoređenih čavala. Ruke pokojnika bile su
prekrižene na prsima ili trbuhu, ili (u posebnoj varijanti) s
jednom rukom svinutom u laktu i položenom na prsa, a
drugom na trbuh. Te grobove karakterizira i pojava želje-
znih pojasnih pređica utvrđena u pojedinim grobovima, a
u više je slučajeva u zapunama nađen srebrni novac. Ipak,
važno je spomenuti da ni u jednom od grobova istraženih
na prostoru sakristije nisu nađeni nalazi karakteristični
za novovjekovne grobove, a kakvi su nađeni drugdje oko
crkve. Riječ je o nalazima poput medaljica, križića i slič-
nih devocionalija koji su neke od otprije istraženih grobova
jasno smjestili u 17. i osobito 18. st., odnosno u vrijeme
gradnje sakristije (između 1702. i 1705.) i drugih baroknih
nadogradnji crkve.
Preliminarna stratigrafska analiza uputila je na postojanje
posebne skupine isključivo dječjih grobova. Rjeđe su u njiho-
vim ukopima nađeni tragovi ljesova, dok položaj, kao ni orijen-
tacija nisu vođeni istim pravilima koja vrijede za grobove odra-
slih osoba. Javljaju se plitko ukopani, uglavnom uza zidove
crkve te su na tom prostoru možda ukopani i prije gradnje
sakristije, premda bi se ipak mogli smjestiti u mlađu fazu uko-
pavanja. Ipak, riječ je o grobovima s najmanje jasnih stratigraf-
skih odnosa, ali i drugih obilježja koji bi ih mogli jasnije datirati.
Srednja faza ukopavanja jest ona za koju se zasigurno
može tvrditi da traje u vremenu prije gradnje sakristije te
se u nju ponajprije smještaju grobovi presječeni ukopom
za temelje sakristije te grobovi koje međusobni stratigrafski
odnosi smještaju u tu fazu. Pokojnici su u svim tim grobo-
vima položeni na leđa s rukama uz tijelo. Kako je riječ o
fazi koja traje od početka 13. stoljeća, odnosno vremena
gradnje ranogotičke crkve, do prvih stoljeća novog vijeka, ti
grobovi prikazuju višestoljetnu tradiciju ukopavanja na tom
prostoru. Iz tog razloga, a na osnovi stratigrafskih odnosa,
srednja je faza ukopavanja preliminarno podijeljena na tri
cjeline. U većini najmlađih grobova srednje faze zabilježena
je pojava ljesova. Drugi su nalazi iznimno rijetki. Situacija
Sakristija s prikazom grobova starije faze ukopavanja (izradili:
ArheoPlan d.o.o. i F. Sirovica)
300
se mijenja u nešto starijim grobovima u kojima više nisu
utvrđeni tragovi ljesova. S druge strane, uz pokojnike se
nalaze raznoliki nalazi i dijelovi nošnje poput pojasnih pre-
đica, okova remena, srebrnoga prstena, željeznih kopčica s
cipela i sl. U najstarije grobove srednje faze smještamo one
kod kojih se, iako rijetko, ponovno javljaju tragovi ljesova
(pougljenjeno drvo), no ni u jednom nisu nađen čavli, dok
je od drugih nalaza samo u jednome grobu nađen iznimno
loše očuvan brončani predmet, možda prsten široke karike i
kružno raskucane glave. Važno je spomenuti da je u nekima
od tih grobova nađeno i veće kamenje, redovito smješteno
uz rubove ukopa, što upućuje na namjeru obilježavanja rake
koja svoje korijene vuče iz starijih, romaničkih faza ukopa-
vanja na tome prostoru. Naime, najstarija se utvrđena faza
ukopavanja poklapa s vremenom trajanja najstarije utvrđene
arhitekture na lokalitetu, romaničke crkve. Od nje su ostali
sačuvani ostaci temelja apside otkriveni tijekom istraživanja
svetišta gotičke crkve. Da je riječ o grobovima starijima od
gotičke crkve svjedoči i to što su neki od njih presječeni veli-
kim ukopima za zidove gotičke crkve, čiji je dio i tijekom ovih
istraživanja utvrđen uz sjeverni zid crkve. U gornjoj je zapuni
tog ukopa pronađen lijep srebrni pečatni prsten s kružno
raskucanom glavom ukrašenom motivom ljiljana.
Faza pokopavanja starija od gotičke crkve okarakterizirana
je pojavom nalaza bjelobrdske kulture, a kod nekih je gro-
bova ustanovljena i svojevrsna kamena obloga ili barem po
jedan poveći kamen postavljen iznad glave pokojnika. Ti su
grobovi u pravilu ukopani u zdravicu, nešto dublje od grobova
mlađih faza, i to skoro pa u smjeru sjeverozapad-jugoistok, tj.
s otklonom od oko 19° u odnosu na orijentaciju gotičke crkve.
U tim najstarijim grobovima pokojnici su položeni na leđa s
rukama uz tijelo, a uz neke su nađeni i tragovi lijesa, ostaci
pougljenjenog drva. Među nalazima iz tih grobova ponajprije
treba istaknuti osam srebrnih S-karičica nađenih uz lubanju
pokojnika iz groba 423. Nađene su po četiri smještene lijevo i
desno uz lubanju, a zanimljivo je da su s desne strane tri, a s
lijeve dvije karičice bile nađene međusobno povezane poput
karika lanca. Veći broj S-karičica nađen je i u grobu 417, gdje
je uz lubanju pokojnika nađeno šest velikih brončanih, naža-
lost loše očuvanih S-karičica – četiri lijevo i dvije desno uz
lubanju. Fragmentirane S-karičice nađene su i oko pokojnika
iz groba 408, dok je iznad ramena pokojnika iz groba 421
nađena jedna velika brončana S-karičica. Pokojnik iz groba
421 na desnoj ruci imao je jednostavan srebrni prsten, dok je
ispod njegova vrata nađena manja brončana karika.
Nakon što su svi spomenuti ukopi istraženi, dokumentirani
su utvrđeni geološki slojevi te elementi arhitekture istraženi
na prostoru sakristije.
Literatura
Belaj 2010 Juraj Belaj, Gore – crkva Uznesenja Blažene
Djevice Marije, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 280 – 283.
Belaj 2011 Juraj Belaj, Prikaz arheoloških istraživanja
crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori tijekom
2008. i 2009. godine, Antiquam fidem, zbornik radova sa
znanstvenog simpozija o Sisačkoj biskupiji, Tepert, Darko
i Jurić, Spomenka (ur.), Glas Koncila, Sisak, 2011: 121
– 147.
dr. sc. Juraj Belaj
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011

Summary

During two autumns, of 2010 and 2011, rescue archaeo-

logical investigations were conducted in the Church of the
Assumption of the Holy Virgin Mary in Gore, near Petrinja.
It was a continuation of the investigations initiated with the
purpose of integrally rehabilitating the church demolished
during the Homeland War. The previous campaigns were
undertaken in the autumn of 2008 and spring and summer
of 2009. The more recent investigations were carried out in
sector West 2 and the Sacristy.
The shaft West 2 spreads out as a continuation of sector
North, along the north wall of the baroque extension of the
church and extends further to the west, vertically on the
wall of the arcade, in a total length of 15 m. It was inves-
tigated because of the need to place electric installations
leading to the church. In the vicinity of the arcade an inte-
grally preserved child grave was discovered. Položaj nalazišta AN 6 Gornji Vukojevac
The Sacristy, with an approximate surface of 4.6x4.5 m was
built as an extension of the eastern part of the north wall of (Burmaz, Vujnović 2010: 245). Radi se o uzvisini kojoj se
church in the early 18th century. A total of 53 graves were s južne strane nalazi dolina potoka Koravca. Zaštitna istra-
investigated in the sacristy. The preliminary processing of živanja 2010. obuhvatila su južni dio uzvisine na kojem su
the established stratigraphic data and other characteristics pronađeni ostaci kasnobrončanodobnog i rimskog naselja
of the burial complex placed the investigated graves into te jednog rimskog paljevinskoga groba. Najveća koncen-
three horizontal levels of interment. tracija objekata iz kasnog brončanog doba zabilježena
The graves of the older phase by their orientation are in line je na rubnom dijelu uzvisine prema dolini potoka, dok se
with the position and extension of architectural elements of the rimsko naselje smjestilo uz cestu koja je prolazila njezinim
sacristy. The middle phase of interment lasted from the early najvišim dijelom (Dizdar et al. 2011).
13th, namely, from the time of building the early gothic church, Zaštitna istraživanja 2011. obuhvatila su površinu od 5430 m2
to the first centuries of the post-medieval period. For that na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu nalazišta uz današnju
reason and on the basis of stratigraphic relations, the middle cestu Donji Vukojevac – Gornji Vukojevac, gdje je predviđena
interment phase was provisionally divided into three parts. gradnja nove lokalne ceste i nadvožnjaka. Dužina površine
The oldest phase coincides with the period of existence of istraživanja iznosila je oko 400 m, dok je najveća širina bila 14
the Romanesque church. In the graves of this phase, which m. Zapadno od autoceste istražen je uzak dio s obje strane
were as a rule interred in natural soil, some finds typical postojeće ceste koji je dijelom bio uništen iskopom kanala
of the Bjelo Brdo culture were discovered. Certain graves za oborinske vode, dok su s istočne strane autoceste obu-
had a specific stone covering or at least one large stone hvaćeni rubovi oranica uz postojeću lokalnu cestu uz koju se
placed above the head of the deceased. These graves također nalaze kanali za oborinske vode. Sloj sivosmeđeg
were interred almost precisely in the northwest–southeast humusa uklonjen je strojno, a ispod njega nalazi se sloj svje-
direction, with an aberration of only about 19° in relation to tlosmeđe do smeđe ilovače u kojoj su prepoznaju zapune
the orientation of the gothic church. objekata. S obzirom na veličinu i dubinu ukopa razlikuju se
jame, jarci i rupe od stupova, koje su i najbrojnije. Rupe od
stupova ovalnog su ili okruglog oblika te različitih dubina i pro-
mjera, pri čemu se najveći broj može povezati u nizove koji
Redni broj: 137 vjerojatno čine ostatke kuća i spremišta ili ograda. Ostacima
Lokalitet: Gornji Vukojevac (AN 6)
Naselja: Gornji Vukojevac
Grad/općina: Lekenik
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

U srpnju 2011. zaštitno je arheološki istraženo nalazište

AN 6 Gornji Vukojevac na trasi Autoceste Zagreb – Sisak,
dionica Velika Gorica (jug) – Lekenik. Istraživanje su finan-
cirale Hrvatske autoceste d.o.o. (voditelj dr. sc. Marko
Dizdar, Institut za arheologiju).

Nalazište je otkriveno 2008., kada su na površinama oranica

između Gornjeg i Donjeg Vukojevca prikupljeni keramički
ulomci koji su pripisani prapovijesti, antici i srednjem vijeku Pogled na istočni dio istražene površine (foto: M. Vojtek)

301
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Jarak SJ 2271 s ukopima stupova (foto: M. Vojtek)
Grob 2 (foto: M. Vojtek)
kuća vjerojatno pripadaju u pravokutne osnove raspoređeni
nizovi ukopanih stupova, no s obzirom na usku površinu istra-
živanja, ni jedan objekt nije istražen u cijelosti. Izdvojeno je i
nekoliko zapuna sivosmeđe do sive boje, koje pripadaju plitko
ukopanim ovalnim jamama. Ukopi plitkih i uskih jaraka U ili
V-presjeka pripadaju infrastrukturi rimskog naselja, a zatva-
raju četverokutne prostore smještene sa sjeverne strane
rimske ceste pronađene 2010. godine. Vjerojatno se radi o
granicama dvorišta ili okućnicama u čijim se središtima nalaze
kuće oko kojih su različiti pomoćni objekti. Na to upućuju i
ukopi stupova koji se često nalaze u nastavku ili neposrednoj
302
Jarak SJ 2271 s ukopima stupova (foto: M. Vojtek)
Grob 5 (foto: M. Vojtek)
blizini jaraka. S obzirom na to da je najčešće sačuvano samo
dno ukopa, u zapunama jaraka nije bilo puno nalaza. Na istoč-
nom dijelu nalazišta pronađen je jarak za koji se pretpostavlja
kako je služio za odvodnju, dok je na zapadnom dijelu zabi-
lježen ukop jarka koji bi mogao činiti granicu rasprostiranja
kasnobrončanodobnog naselja (Dizdar et al. 2010).
U zapunama objekata, uglavnom jama, a manje u jarcima i
rupama od stupova, pronađeni su ulomci keramičkih posuda,
kućnog lijepa te opeka i tegula. Samo manji broj keramič-
kih ulomaka pripada kasnom brončanom dobu. Od oblika
keramičkih posuda izrađenih na lončarskom kolu mogu se
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
prepoznati ulomci zdjela i lonaca koji pripadaju dijelu rimske
provincijalne keramografije i kojima često nije bilo moguće
prepoznati izvornu fakturu, kao i površinske ornamente. U
istočnom dijelu nalazišta izdvojeni su i malobrojni nalazi koji
pripadaju naselju iz kasnog srednjeg ili s početka novog
vijeka, čije se središte nalazilo na istočnom rubu uzvišenja.
Na najvišem dijelu nalazišta, u dijelu rimskog naselja, pro-
nađena su četiri paljevinska groba koja se mogu povezati
s grobom otkrivenim 2010. sa sjeverne strane rimske ceste
(Dizdar et al. 2010: 63). Rake su pravokutne i zaobljenih uglova
ili ovalne te su sačuvane u donjem dijelu. U središnjem dijelu
groba nalazila se zapuna od svjetlosmeđe ilovače bez nalaza,
dok je uz rubove te u donjem dijelu grobova izdvojen sloj
paljevine s ostacima spaljenih kostiju, keramičkim ulomcima
i metalnim nalazima. To znači da su spaljeni ostaci pokojnika,
nakon što su prikupljeni s ustrine, položeni u manju grobnu
jamu s dijelovima predmeta koji su s pokojnikom bili položeni
na ustrini. U zapunama grobova, osim keramičkih ulomaka od
jedne do tri posude, nalaze se i željezni predmeti za čiju većinu
nije moguće odrediti izvoran oblik prije završetka konzervacije.
U grobu 2 pronađena je staklena melonen perla. Nedaleko od
naselja, s južne strane potoka Koravca u Donjem Vukojevcu,
poznat je velik noričko-panonski tumul koji je položen uz trasu
rimske ceste (Gregl 1990; Gregl, Jelinčić 2010: 157). Rimski
paljevinski grobovi otkriveni su i uz rub naselja na nedalekom
nalazištu Šepkovčica (Bugar 2008: 271).
U zaštitnim istraživanjima nalazišta AN 6 Gornji Vukojevac
na trasi Autoceste Zagreb – Sisak, dionica Velika Gorica
jug – Lekenik, otkriveni su ostaci prapovijesnog i rimskog
naselja. Nalazište je smješteno na rubu uzvisine koja se
blago spušta u nizinu potoka Koravca. Istraživanjima 2011.
definiran je sjeverni rub prapovijesnog naselja, no najveći
broj pronađenih objekata pripada infrastrukturi rimskog
ruralnog naselja koje se nalazilo uz jednu od cesta koja
je vjerojatno građena u blizini magistralnog cestovnog
pravca koji je prolazio Turopoljem, a povezivao je Emonu
sa Siscijom (Klemenc 1938; Gregl 1980; 1984). Naselje se
sastojalo od niza kuća s pomoćnim objektima i okućnicama
raspoređenima u zasebna dvorišta koja su smještena sa
sjeverne strane ceste od koje su sačuvani ukopi rubnih
jaraka. Izniman je pronalazak četiri paljevinska groba koji
se, kao i cijelo naselje, mogu datirati od 1. do početka 3. st.
Literatura
Bugar 2009 Aleksandra Bugar, Šepkovčica, HAG, 5/2008,
Zagreb 2009: 269 – 273.
Burmaz, Vujnović 2009 Josip Burmaz, Nikša Vujnović,
Autocesta Zagreb – Sisak, dionica Velika Gorica – Lekenik,
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 243 – 245.
Dizdar, Tonc, Ložnjak Dizdar 2011 Marko Dizdar, Asja
Tonc, Daria Ložnjak Dizdar, Zaštitna istraživanja nalazišta
AN 6 Gornji Vukojevac na trasi auto-ceste Zagreb-Sisak,
dionica Velika Gorica jug – Lekenik, AIA, VII, Zagreb, 2011:
61 – 64.
Gregl 1980 Zoran Gregl, O jednoj antičkoj cesti u blizini
Zagreba, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god.
XXIX, br. 1, Zagreb, 1980: 18 – 22.
Gregl 1984 Zoran Gregl, Pokušaj rekonstrukcije antičke
cestovne mreže na području Zagreba, Zbornik iz starog i
novog Zagreba, VI, Zagreb, 1984: 7 – 14.
303
Gregl 1990 Zoran Gregl, Noričko-panonski tumuli u
Hrvatskoj, Izdanja HAD, sv. 14, Zagreb, 1990: 101 – 109.
Gregl, Jelinčić 2010 Zoran Gregl, Kristina Jelinčić, O
nekim manje poznatim antičkim lokalitetima u Zagrebu i
okolici, VAMZ, 3. ser., sv. XLIII, Zagreb, 2010: 153 – 191.
Klemenc 1938 Josip Klemenc, Archaeologische Karte von
Jugoslawien: Blatt Zagreb, Beograd, 1938.
Marko Dizdar
Asja Tonc
Summary
In July 2011 rescue excavations were conducted at site AN
6 Gornji Vukojevac on the route of the Highway Zagreb –
Sisak, section Velika Gorica (south) – Lekenik. The site is
located on an elevation south of which is the valley of the
Koravec creek. During rescue excavations conducted in
2010 the remains of a Late Bronze Age were registered as
well as a Roman settlement and a Roman cremation grave.
The rescue excavations conducted in 2011 covered a sur-
face of 5.430 m² in the north and northeast area of the site.
A number of shallow oval shaped pits were found there as
well a numerous cuts of shallow and narrow ditches with U
or V cross sections which were parts of the infrastructure of
the Roman settlement. They probably represented the bor-
ders of a courtyard or house lot, namely, lots with houses in
the centre and various outbuildings round them, Postholes
that can be connected into rows probably represented the
remains of houses and storage spaces or else fences. In
the western area a ditch cut was found which could repre-
sent the border of the Late Bronze Age settlement.
Shards of pottery vessels, daub and bricks and tegulaee
were found in the fills of the structures. A small number of
pottery shards dated from period of the Late Bronze Age.
Among the forms of pottery vessels manufactured on the
pottery wheel, shards of vessels and pots belonging to the
Roman Provincial type of pottery were also detected. In
the eastern part of the site scarce finds belonging to a set-
tlement from the Late Middle Ages or early post-medieval
period were also discovered.
At the highest part of the site, in one area of the Roman
settlement four cremation graves were found containing in
their bottom a layer of scorched material with the remains
of burned bones, pottery shards and metal finds, which can
be dated, as well as the whole settlement to the period from
the 1st to the early 3rd centuries.
Redni broj: 138
Lokalitet: Kutina – Kutinska lipa
Naselje: Kutina
Grad/općina: Kutina
Pravni status: Z-3278
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija
Tijekom 20 radnih dana, od travnja do studenog 2011.
godine trajala je konzervacija rimskodobnog lokaliteta
Kutinska lipa u Kutini, dijela temelja na površini od oko
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Prostor predviđen za konzervaciju – prije početka
Konsolidacija temelja
Temelji nakon prve faze konzervacije – s privremenom zaštitom
150 m2 (k.č. 1987/9). Radovi se izvode prema elaboratu koji
su za Konzervatorski odjel u Sisku sastavili Tatjana Lolić i
Tomislav Petrinec iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu, a
izvođač je tvrtka PE-GRA iz Novske, uz arheološki nadzor
Ane Bobovec.
Arheološki lokalitet Kutinska lipa, u zapadnom dijelu Kutine,
poznat je još s kraja 19. st., ali je do početka sustavnih
304
arheoloških istraživanja 2004. uvelike devastiran urbani-
zacijom prostora. Sa sve većom sigurnošću može se tvr-
diti da se ondje radilo o manje urbanom naselju – putnoj
postaji na rimskoj cesti.
Arheološka istraživanja zasada su moguća na dvije par-
cele, koje su otkupom od privatnih vlasnika prešle u vla-
sništvo Grada Kutine. Uz brojan i raznolik pokretni arhe-
ološki materijal, otkriveni su ostaci čvrstih podzemnih
struktura – temelja objekata.
Na prostoru k.č. 1987/9 i 1987/10 (uz ulicu) otkriven je
raster temelja jednog objekta – vjerojatno stambenog (dje-
lomice uništenoga gradnjom ceste i ukopavanjem infra-
strukture). Temelji su bili izvedeni načinom gradnje pro-
vincijske arhitekture – bez pravilnosti. Umetanje komada
opeke među kamenje govori o eventualnoj naknadnoj
gradnji na ruševinama prethodne. Na čitavu prostoru
iskopa temelji su sačuvani minimalno, u donjem sloju ili kao
temeljna jama. Nađeni su i ostaci podnice (u segmentima),
kao i dio odvoda (ili dovoda) vode (što tijekom dosadašnjih
istraživanja nije posve definirano).
Arheološki lokalitet Kutinska lipa jedan je od programa
u okviru strateškog projekta: Kutina – zdravi grad (pod
odjeljkom: Revitalizacija kulturne baštine). Prema dugo-
ročnim planovima projekt ide u smjeru realizacije manjeg
arheološkog parka (s perspektivama proširenja, ako bude
moguće realizirati dokup zemljišta).
Ostaci podzemnih struktura interpretirani su kao javna
urbana arhitektura s nekim obilježjima kupališnog prostora.
Konstatirana je izrazita niskost sačuvanosti strukture teme-
lja (na dubini ukopa od cca 30 cm od razine tla ili prosječnoj
apsolutnoj visini od 136,62 m). Širina konzerviranih temelja
iznosi od 45 do 60 cm. Tijekom konzervacije predviđene su
vrste i redoslijed radova te je njome obuhvaćena površina
od 150 m2, u dužini od cca 35 m.
Prema uvjetima u konzervatorskoj studiji, najprije je snižen
degradirani sloj do stabilnog, potom je postavljena drvena
oplata u koji je izlivena smjesa lomljenog kamena i opeke
u propisanom mortu, sve to do visine početka gradnje
kamenom. Nakon sanacije podložnog sloja započeo je
tretman temelja – što podrazumijeva prezidavanje zate-
čenog kamenog materijala, nadopunjenog zamjenskim,
uz uporabu zamjenskog morta na bazi vapna. Temelji su
prezidani tako da budu što sličniji zatečenom, uz još jedan
dodatni red kamena.
Nakon konzervacije predviđenog prostora, parcijalno je
ugrađena drenaža – prema otprije izrađenom projektu
tvrtke K-2 d.o.o. iz Siska. Prezidani i učvršćeno temelji pri-
vremeno su zaštićeni drvenim zaštitnim kapama oblože-
nima plastičnom folijom – radi konsolidacije.
Tijekom priprema za konzervaciju 2010. i konzervacije
2011., nađen je i pokretni arheološki materijal (ulomci
veziva, freske, keramike, kosti, kockice mozaika od
kamena, ukrasne podne kockice od opeke, kamenje s otis-
cima školjki, ulomci opeke i tubula).
Literatura
Bobovec 2012 A. Bobovec, Arheološko nalazište Kutinska
lipa (Kutina prije Kutine), dopunjeno izdanje
Ana Bobovec
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011

Summary

In the course of 20 working days, from April to November

2011 conservations works were conducted at the site of
Kutinska lipa from the Roman, in Kutina. The works were
carried out on approximately 35 linear meters of the foun-
dations, namely 150 square meters of the investigated part
of the cadastre lot number 1987/9. According to the conser-
vation study and in terms of the realization of the archaeo-
logical park project (for educational and tourist presenta-
tion purposes) works were carried out on the foundations
of the structure which was characterized as a public urban
architectural structure with some characteristics of a bath-
ing space.
Nalazi iz niše (krajcer iz 1816. i puščano tane)

Redni broj: 139

Lokalitet: Ostrožin – Cicina glavica
Naselje: Ostrožin
Grad/općina: Gvozd
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P, NV
Vrsta radova: probna sondiranja

Između 14. i 26. rujna 2011. dovršeno je arheološko istraži-

vanje lokaliteta Cicina glavica kod Ostrožina. Voditelj istra-
živanja je bio Zoran Čučković, a u radnoj ekipi sudjelovao
je arheolog Lazo Čučković iz Gradskog muzeja Karlovac.

Lokalitet je prvi put sondiran te topografski snimljen 2009.
kada su otkriveni nalazi iz prapovijesti te tragovi u kamen
uklesanih struktura koje nisu bile pouzdano datirane
(Čučković 2010). Tijekom 2011. nastavljeno je istraživanje
u Sondi 1 te u maloj prostoriji (špilji) uklesanoj u zapadnu
stijenu brežuljka.
Zbog nejasne situacije u sondi 1, većinom istraženoj 2009.,
ovom je prilikom istražen produžetak sonde od svega 4 m2
Presjek uklesane niše
Utori u podnici na ulazu u nišu
na zapadnoj strani. Definirana su tek dva arheološka sloja,
površinski humusni sloj i supstrat od ilovače koji samo u
gornjem segmentu sadrži nešto više arheoloških nalaza
gotovo isključivo prapovijesne datacije. Izvorna prapovi-
jesna stratifikacija prepoznatljiva je tek u vrlo plitkim tra-
govima gara ili zapečene zemlje. Takva je situacija vrlo
neobična s obzirom na razmjerno visoku koncentraciju
prapovijesnih nalaza na padinama neposredno ispod
oboda vršne zaravni brežuljka. Po svemu sudeći, vršna
zaravan Cicine glavice znatno je transformirana u recent­
nom periodu, dobrim dijelom kao posljedica vojnih instala-
cija iz 18. ili 19. st., a moguće i naknadnim poljoprivrednim
iskorištavanjem.
Vrlo je zanimljiv i u stijenu uklesan objekt (niša) koji je
otkriven u prethodnoj kampanji, no nije istražen s obzi-
rom na nedostatak vremena i sredstava. U ovoj kampa-
nji istražena je sjeverozapadna polovica niše, uključujući
i ulazni, vanjski dio. Arheološki slojevi unutar objekta
sastoje se gotovo isključivo od dijelom raspadnutog
šumskog humusa, a nalazi lončarije, stakla i metalnih
predmeta upućuju na dataciju u 18. – 19. st. Vjerojatno
je riječ o nekom vojnom objektu, na što možda upućuju i
nalazi puščane tanadi. Prethodno iznesene pretpostavke,
potaknute izvještajem s početka 20. st. u kojem se spo-
minje antički mitrej na obližnjem prostoru, nisu potvrđene
(Čučković 2010). Stariji nalazi pronađeni su jedino u
vanjskom dijelu otvorene sonde, a očito su na to mjesto
dospjeli osipanjem s vršnog platoa prije konstrukcije ukle-
sanog objekta.

305
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Pokretni nalazi s Cicine glavice većinom pripadaju prapovi-
jesti (kasno brončano i željezno doba, moguće i eneolitik)
te novom vijeku. Nalazište je u recentnom razdoblju znatno
transformirano vojnim instalacijama i vađenjem kamena, iako
je posljednju aktivnost zasada nemoguće pouzdano datirati.
Literatura
Čučković 2010 Z. Čučković, Banija – terenski pregled,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 277, 278.
Zoran Čučković
Summary
In September 2011 archaeological excavations at the site
Cicina glavica near Ostrožin were completed. The first prob-
ing and topographic survey of the site was conducted in 2009
when prehistoric finds were discovered and traces in stone of
cut structures which were not precisely dated. In 2001 inves-
tigations in Probe 1 continued and in a small space (cave)
cut into the west rock of the hill. Due to an unclear situation in
probe 1, which was to the most part researched in 2009, on
this occasion the extension of the probe was investigated. The
original prehistoric stratification is recognizable only in the very
shallow traces of sooth or scorched soil. The pottery finds date
to the late Bronze and Iron ages, possibly to the Eneolithic.
Of some interest is the issue (niche) cut in the rock that
was discovered in the previous campaign. Archaeological
layers within the issue were almost exclusively composed
of partly decomposed forest humus while indications date
the finds of pottery, glass and metal items to the 18th-19th
centuries. More recently the site has been significantly
transformed both by military installations as well as by
quarrying, although it is impossible for now to date pre-
cisely the later activity.
Redni broj: 140
Lokalitet: Petrovac – Zlat, pavlinski samostan sv. Petra
Naselje: –
Grad/općina: Topusko – Vojnić
Pravni status: Z-3260
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervatorsko-restauratorski radovi
Pavlinski samostan sv. Petra na Petrovoj gori (Petrovac,
Zlat) istražen je tijekom četiri sezone radova. Prva, manja
istraživanja proveo je Hrvatski povijesni muzej 1987. i 1988.
godine (voditelj istraživanja: dr. sc. M. Kruhek), dok je tije-
kom 2006. i 2007. samostanski sklop istražen u cijelosti
(voditeljica istraživanja: dr. sc. T. Pleše; Odjel za kopnenu
arheologiju, Služba za arheološku baštinu, Hrvatski resta-
uratorski zavod). Tijekom 2011. dovršeni su konzervator-
sko-restauratorski radovi na zidovima svetišta te uređenje
unutrašnjosti crkve. Ujedno je započela konzervacija arhi-
tektonskih profilacija.
Zlatski samostan, zasada jedini u cijelosti istražen kasno-
srednjovjekovni pavlinski samostan na onodobnom
306
Pogledi na svetište samostanske crkve sv. Petra prije konzervator-
sko-restauratorskih radova
slavonskom prostoru, osnovao je 1303./1304. otac Grdoš.
Samostanski je sklop stradao u vrijeme osmanlijskih
napada oko 1451., a redovnici su se sklonili u sigurnije
Kamensko. Pavlini su se vratili na Zlat oko 1495., a zau-
vijek su ga napustili između 1545. i 1558. godine. Tlocrtna
dispozicija zlatskog samostana, znatno drugačija od uobi-
čajenih onodobnih rješenja, bila je određena geomorfološ-
kim odrednicama terena, u skladu s kojima je sagrađen
sklop primjeren potrebama jedne male redovničke zajed-
nice (površina oko 490 m²). Zlatski sklop određen je s
južne strane jednobrodnom crkvom sv. Petra (pravokutna
lađa ojačana je sa zapadne strane trima konraforima, dok
je podjednako dugačko svetište zaključeno plitkom, polu-
kružnom apsidom također ojačanom kontraforima). Crkva
je najvjerojatnije bila presvođena jednostavnim, drvenim
tabulatom. U jedinom, istočnom samostanskom krilu, nala-
zile su se dvije pravokutne prostorije odijeljene hodnikom:
refektorij/kapitularna dvorana i kuhinja. Kako je u samo-
stanu boravio malen broj redovnika, može se pretpostaviti
kako su ćelije bile smještene na katu iznad spomenutih
prostorija. No, ne treba zaboraviti kako je moguće kako
je tih nekoliko redovnika noćilo u kuhinji. Sa zapadne je
strane samostanski sklop bio najvjerojatnije zatvoren viso-
kom, drvenom ogradom, koja zatvara pravokutno, nenat-
kriveno dvorište. U vrijeme Vojne krajine lađa crkve prena-
mijenjena je u čardak, dok su temelji svetišta bili iskorišteni
kao temelji za drveni trijem. Početkom 19. st. prostor sve-
tišta pavlinske crkve prenamijenjen je u pravoslavni hram
Silaska Sv. Duha. Nakon istraživanja izrađena je cjelovita
nacrtna dokumentacija (Arheoplan d.o.o.).
Tijekom arheoloških istraživanja pronađeno je 56 segme-
nata i ulomaka arhitektonskih profilacija (HRZ 001-
056/2006.-2007.). Pronađena je i velika količina kasno-
srednjovjekovne i ranonovovjekovne kuhinjske i stolne
keramike, majolike, metalnih predmeta, pećnjaka, krajiških
lulica te ulomaka staklenih predmeta. Ujedno je pronađena
i manja količina prapovijesne i rimske keramike.
Uz suglasnost Konzervatorskog odjela u Sisku 2009. zapo-
čeli su radovi na konzerviranju i prezentiranju kasnosred-
njovjekovne pavlinske crkve sv. Petra (poslije čardaka,
odnosno pravoslavnog hrama). Tijekom 2009. i 2010.
konzervirani su svi zidovi lađe te južni zid svetišta, rekon-
struirani su i konzervirani kontrafori na zapadnom pročelju
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Petrovac – Zlat, pavlinski samostan sv. Petra; pogled na samostanski sklop sv. Petra nakon konzervatorsko-restauratorskih građevinskih
radova (foto: J. Kliska)
te sjeverni i začelni zid svetišta crkve, a ujedno su rekon-
struirana gazišta glavnog ulaza (smještenog na zapadnom
dijelu južnog pročelja) i trijumfalnog luka. Nadalje, raz-
građena je novovjekovna zapuna trijumfalnog luka samo-
stanske crkve, tj. zapadni zid pravoslavnog hrama. Radi
jasnijeg prezentiranja srednjovjekovnog sloga uklonjena
je i južna, trokutasta zapuna uz začelni, istočni zid pravo-
slavne gradnje.
Tijekom 2011. dovršeno je konzerviranje zidova svetišta i
kontrafora te je definiran unutarnji hodni sloj samostanske
crkve. Pitanje prezentiranja polukružnog začelnog zida
svetišta pavlinske crkve preko kojega je sagrađen začelni
zid pravoslavnog hrama riješeno je na sljedeći način: tjeme
Pogledi na svetište samostanske crkve sv. Petra nakon konzerva-
torsko-restauratorskih radova (foto: J. Kliska)
307
svetišta samostanske crkve rekonstruirano je s istočne i
zapadne strane na visinu SI kuta rekonstruirane i konzervi-
rane južne lezene, dok je zapadna linija začelnog zida pra-
voslavnog hrama razgrađena i konzervirana te pomaknuta
prema istoku za 20 cm. Kako bi se uskladile visine sjever-
nog zida pravoslavnog hrama i sačuvanih zidova pripada-
jućeg zvonika, predmetni je zid zidan s blagim porastom od
juga prema sjeveru.
Ujedno je definiran unutarnji hodni sloj samostanske crkve:
u lađi je nasut od 5 do 10 cm debeo sloj zdrave zemlje
natopljene biocidnim sredstvom, na koji je postavljena
gusto tkana mrežica jednake namjene, a kao završni sloj
nanesen je sloj organskog malča. Njegovom drvenom
strukturom i bojom postignuta je simulacija izvorne podnice
od drvenih dasaka. U svetištu je navedenim slojevima pret-
hodio od 40 do 60 cm debeo sloj sitnog kamena kojim se
poravnala dubina iskopa do kamenog živca.
Za konzervatorsko-restauratorske građevinske radove
upotrijebljen je kamen iz urušene mase te produženi žuć-
kastozlatni mort. Mort jednakog sastava, ali sa sivkastim
agregatom, upotrebljavan je za konzerviranje zidova pra-
voslavnog hrama. Radove, koje je odobrio Konzervatorski
odjel u Sisku, izveo je građevinski obrt Ingor d.o.o. uz
stalan nadzor nadležnih konzervatora i voditeljice istraži-
vanja (dr. sc. Tajana Pleše, Odjel za kopnenu arheologiju,
Služba za arheološku baštinu, HRZ).
Usporedno s građevinskim radovima započelo je kon-
zerviranje arhitektonskih profilacija koje će biti ugrađene
na svoja izvorna mjesta u 2012. godini. Kameni materijal
obrađuje Odjel za kamenu plastiku HRZ-a. Samostanski je
sklop nakon ovogodišnjih radova detaljno snimljen s kopna
te iz zraka (foto: J. Kliska, HRZ).
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Literatura

Dočkal 1953 K. Dočkal, Pavlinski samostan na Slatskoj

gori (rukopis), Zagreb, 1953.
Fras 1988 F. de Paula Julius Fras, Topografija Karlovačke
vojne krajine, Gospić, 1988.
Kruhek 2005 M. Kruhek, Petrova gora (povijesno-turistički
vodič), Karlovac, 2005.
Lopašić 1895 R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb,
1895.
Pleše 2011 T. Pleše, Monasterium de s. Petri in Monte Zlat,
OA, Zagreb, 2011: 319 – 350.
Radeka 1975 M. Radeka, Gornja Krajina – Karlovačko vla-
dičanstvo, Zagreb, 1975.
Tamàs 2003 G. Tamàs, A pálos rend építészete a közép-
kori Magyarországon, Budapest, 2003.

dr. sc. Tajana Pleše

Summary

The Pauline monastery of Saint Peter on Petrova gora

(Petrovac, Zlat) has been fully archaeologically investigated
during four seasons of works (1987, 1988 and 2006, 2007). The
Zlat monastery was founded in 1303/1304 by Father Grdoš and
was permanently abandoned after the second Turkish attack
between 1545 and 1558. The asymmetric ground plan dispo-
sition of the monastery complex (a surface of about 490 m²)
with the church of St Peter and only one monastery wing was
adapted to the needs of a small monastic community. In 2009
and 2010, conservation and restoration-construction works
included the walls and counterforts of the monastery church of
St Peter. In the course of 2011 the conservation and restoration
of the walls of the sanctuary were completed and the renova-
tion of the interior of the church. At the same time works began
on the conservation of the architectural mouldings.
Redni broj: 141
Lokalitet: Sisak – Komunalna zona (McDonald’s)
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Siska)
Razdoblje: A
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 3. do 10. lipnja 2011. tvrtka Gaea iz Zagreba arheološki
je nadzirala gradnju restorana McDonald’s na području
Komunalne zone u Sisku. Voditelj nadzora bila je Linda
Bednjanec, dipl. arheo. Investitor je bila tvrtka Zvončica
d.o.o. iz Petrinje, a izvođač radova tvrtka Građenje Petrinja
d.o.o., također iz Petrinje.
Na tom se dijelu grada Siska očekivao nalaz rimskih gro-
bova. Nadzorom je bio obuhvaćen položaj budućeg resto-
rana, parkirališta, prilazne ceste te radnog pojasa ukupne
širine 31,60 m i dužine 94 m. Površina lokaliteta iznosila je
2826 m2. Nadmorska visina lokaliteta (vrh humusnog sloja)
iznosila je 96,69 m (na istoku) do 96,22 m (na zapadu).
Ispod humusnog sloja nalazio se sloj SJ 003 (vrh sloja na
Iskop istočnog probnog rova – PR2 (foto: L. Bednjanec)
istoku bio je na 96,08 m n. v., a na zapadu 95,44 m n. v.).
Taj je sloj bio gotovo u potpunosti bez nalaza s tek poko-
jim komadićem opeke. Iskopom zemlje za potrebe gradnje
restorana nije se došlo do sloja zdravice te su, u dogo-
voru s nadležnim konzervatorskim odjelom, iskopana dva
probna rova u smjeru sjever-jug na istočnom i zapadnom
dijelu lokaliteta (izvan gabarita objekta da se ne bi ugrozila
statika). Zapadni probni rov (u daljnjem tekstu PR1) bio je
velik 0,67x18,98 m i relativne dubine 94 – 85 cm (u odnosu
na dubinu iskopa za potrebe gradnje restorana). Istočni
probni rov (u daljnjem tekstu PR2) bio je velik 0,74x23,36
m i relativne dubine 32 cm. Apsolutna visina zdravice SJ
002 varirala je od 94,93 do 94,84 m n. v. u PR1 do 95,61
m n. v. u PR2. Iskopom probnih rovova nisu otkriveni arhe-
ološki nalazi ni kulturni slojevi, a poliranjem zdravice usta-
novljeno je da u nju nisu ukopani nikakvi arheološki objekti.
Linda Bednjanec
Summary
In June 2011 archaeological supervision and excavation of
two test shafts were conducted at the site of the construction
of the McDonald’s restaurant in the area of the Communal
zone in Sisak. Two shafts were excavated (the west one
which is 18.98 m long and the east one – 23.36 m long).
There were expectations of finding Roman graves in that
part of Sisak. During the supervision and investigation of test
shafts neither cultural layers were nor archaeological struc-
tures or any other archaeological material were identified.

308
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Redni broj: 142
Lokalitet: Sisak – Kranjčevićeva ulica
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Siska)
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološko istraživanje
Krajem svibnja i početkom lipnja 2011. zaštitno je istra-
žena Kranjčevićeva ulica u Sisku. Riječ je o arheološkom
istraživanju u sondi nastaloj prilikom iskopavanja rova za
polaganje kabela za struju, pri čemu je razbijen gornji dio
kanalizacijske arhitekture. Istraživanje je vodio Zdenko
Burkowsky, profesor arheologije i povijesti, viši kustos
Gradskog muzeja Sisak.
Arheološko istraživanje bilo je interventnog tipa.
Započelo je raščišćavanjem postojeće situacije i proširi-
vanjemu dotadašnjeg iskopa za metar od vanjske strane
zidova koji su dobrim dijelom uništeni prijašnjim iskopom
rovokopačem. Daljnje ručno iskopavanje terena otkrilo
je sljedeću situaciju: dužina oštećenog kanala iznosila
je 3,30 m, širina od ruba do ruba zida 1,15 m, visina
do vrha sljemena (koji ima pravilan polukružni svod) na
prostoru ispod ceste (parkirališta) 1 m. Drugi dio svoda
uništen je interpolacijom cijevi za struju, koja je prošla
i svojom zaštitnom gradnjom od novih opeka još prije
uništila taj dio kanalizacijske arhitekture. Kanal je širok
0,60 m, visina jedne (oštećene) strane kanalizacijskog
zida iznosi 0,45 m, a druge (više sačuvane) strane 0,85
m, širina (zajedno s vanjskim ožbukavanjem) 0,35 m,
dimenzije cijele opeke 30x25x10 cm. Pod kanala pokri-
vaju tri reda opeka koje vjerojatno nisu rimske jer su
široke 20 cm. Izvan zapadnog zida nađen je dio ojača-
nja ili zidića koji je u jednom dijelu u dva reda opeka
(necjelovite, rimske) širok 0,50 m. Nad tim opekama u
tamnosivoj, gotovo crnoj laporastoj zemlji na dubini od
1,65 m od ruba nogostupa nađena je odlično sačuvana
rimska kovanica – AE 4 ROMA, datirana između 330. i
Arhitektura devastiranog kanalizacijskog sustava, istočni dio (foto:
Z. Burkowsky)
309
Arhitektura devastiranog kanalizacijskog sustava, zapadni dio
(foto: Z. Burkowsky)
340. Uz taj numizmatički nalaz nađeno je nekoliko živo-
tinjskih kostiju, ulomci keramike i 1 malen dio možda
narukvice. Keramika je rimska, debljih stijenki. Budući
da je nađena u istom sloju i u blizini novca, vjerojatno
pripada početku 4. st.
U profilu na potezu parkirališta vidi se da je kanalizacija
bila probijena i prilikom postavljanja plina, jer se vidi cijev
plinovoda. Istraživalo se pod vremenskim pritiskom zbog
ostalih radova, koji trebaju završiti do dana grada. Može
se reći da je kanalizacija građena rimskom opekom, a
novijom je preuređivana, jer je očito stalno bila u upotrebi.
Smjer kanalizacije ide jednim krakom prema kolektoru koji
je otkriven 1994. ispred crkve Sv. Križa, a drugim prema
Kupi. Lokalitet su geodetski snimili geodeti HEP-a Sisak, a
detaljno je i fotografiran.
Zdenko Burkowsky
Summary
During the renewal of the cable structure of the Croatian
Electrical Power Company part of the sewerage system
was ruptured in Kranjčevića Street, since the works were
conducted without archaeological supervision. During sub-
sequent interventions a damaged canal was discovered
that was 3.30 m long, 1.15 m wide on the outside and
reached the depth of 1 m at the top of the semi-circular
arch (inner width of the canal is 0.60 m). The following
movable archaeological material was found: 1 exception-
ally well preserved Roman coin forged between 330-340,
a number of animal bones, pottery shards and one small
part of a bracelet.
It could be said that the sewage system was built with
Roman bricks and renovated with new ones as it was obvi-
ously in continual use. One of the extensions of the sewage
system led in the direction of the Roman sewage collection
facility discovered in 1994 in front of the church of the Holy
Cross and the other toward the Kupa River.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Redni broj: 143

Lokalitet: Sisak – Rimska ulica (šetnica)
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Siska)
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Od 31. kolovoza do 26. rujna 2011. zaštitno je arheološki

istražena trasa polaganja infrastrukture za javno putničko
pristanište na rijeci Kupi u Sisku. Istraživanje je vodila Tea
Tomaš Barišić (Gradski muzej Sisak), a financirala ga je
Lučka uprava Sisak. Istražena je površina od 46 m².

Tijekom istraživanja otkrivena je rimska arhitektura iz više

građevinskih faza. Istraživana sonda bila je oblika kanala
širine 1,2 m i dužine 20 m te dijelom proširena na istočnom
i zapadnom dijelu. Zbog toga su sve strukture istražene
samo parcijalno. Posljednjoj fazi arhitekture pripadala su tri
kasnoantička zida građena od većih ulomaka opeka veza-
nih vapnenim vezivom, sa slabim temeljem od nabacanih
ulomaka opeka ili bez temelja. Dva zida smjera I-Z nala-
zila su se u istočnom dijelu sonde, a treći smjera S-J u
središnjem dijelu sonde. Uz taj zid nađen je manji odvodni
kanal, također smjera S-J. Zidovi kanala širine 70 cm, bili
su građeni od ulomaka opeka i tubula, a s gornje strane
bio je pokriven opekama velikih dimenzija (44x30 cm).
Starijoj građevinskoj fazi pripada većina ostale pronađene
arhitekture.
U istočnom, proširenom dijelu sonde otkriven je sustav Zapadni bedem Siscije
podnoga grijanja – hipokaust. Sastojao se od podnice od
zaglađene vapnene žbuke sa sitnim komadima mrvljene stupića, te je očito da se hipokaust proteže dalje prema
opeke, na kojoj su se nalazili stupići hipokausta. Tlocrtno sjeveru.
su vidljiva 3 reda sa po 6 stupića građenih od kvadratičnih
opeka dimenzija 18 – 20 cm, kojima je baza kvadratična U nastavku sonde, u smjer Z-I protezao se zidani nadsvo-
opeka dimenzija 27 – 30 cm koja je položena direktno na đen kanalizacijski kolektor zidan opekama vezanima tvrdim
podnicu. Opeke su međusobno vezane vapnenim vezi- vapnenim vezivom s komadićima mrvljene opeke (hidrož-
vom. Stupići su međusobno udaljeni 60 cm. U šuti kojom bukom), a i dno je građeno od takve žbuke. Kanal je saču-
je bio zatrpan hipokaust pronađeni su ulomci opeka velikih van u dužini od 6 m, a širok je 1,2 m. U nastavku sonde
dimenzija (60x60 cm), koje su bile postavljene na stupiće pronađena su dva zida smjera S-J te između njih opečni
hipokausta te su služile kao popločanje poda. U istoj šuti postament velikih dimenzija (širine 1,2 m). Te su strukture
pronađeni su i mnogobrojni ulomci šupljih opeka – tubula, građene pravilno od opeka velikih dimenzija (44x30 cm) i
što pokazuje da je građevina imala i zidno grijanje. U sje- njihovih ulomaka vezanih vapnenim vezivom.
vernom rubu sonde tlocrtno su bila vidljiva 3 stupića većih U zapadnom dijelu sonde pronađen je rimski gradski
dimenzija, a i unutar sjevernog profila vidljiva su još 2 takva obrambeni bedem te je, da bi se on otkopao u većoj dužini,

Snimka lokaliteta iz zraka

310
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
sonda proširena u smjeru sjevera. Bedem se proteže u
smjeru S-J, s malim otklonom prema S-Z i J-I. Otkriven
je istočni rub bedema, dok se njegov zapadni rub nalazi
ispod današnje zidane šetnice. Probnim sondiranjem ispod
šetnice ustanovljeno je da se bedem proteže u širini većoj
od 180 cm. Bedem je zidan tako da su zapadno i istočno
lice pravilno zidani u širini jedne opeke, dok su u sredinu,
između dva takva zida, nabacani ulomci opeke s vapnenim
vezivom. Otkriven segment bedema istovjetaj je sa severi-
janskim bedemom otkrivenim na više mjesta u gradu.
Otkrivena arhitektura te faze i bedem datirani su u 2. – 3.
st. Zbog male istražene površine, ne mogu se definirati
određene prostorije i funkcija pronađene arhitekture.
Najstariji, nastali u ranocarsko vrijeme, jesu dva zida
smjera S-J građena od velikih komada neobrađenog
kamenja vezanog vapnenom žbukom. Radi se o temeljima
zidova koji su nadgrađeni opekama. Prilikom istraživanja
otkrivena je manja količina pokretnih nalaza, uglavnom ulo-
maka grublje kuhinjske keramike, koja se može datirati u
2. – 4. st., te 5 rimskih kovanica iz 3. – 4. st.
Zbog otkrivenog hipokausta u istočnom dijelu sonde, pre-
mješteni su vodomjerno okno i vodovod plovila. U oknu je
pronađen nastavak otprije otkrivenog sustava podnoga gri-
janja te kut prostorije u kojoj se nalazi hipokaust. U oknu su
pronađeni kutovi još dviju prostorija, obje također s hipo-
kaustom. Nakon istraživanja sva arhitektura pokrivena je
geotekstilom i zaštitnim slojem čiste zemlje debljine 20-ak
cm te zatrpana zemljom do hodne razine.
Tea Tomaš Barišić
Summary
The rescue archaeological excavations conducted in
Rimska Street in the course of 2011 followed the route of
the infrastructural works for the Public Passenger Dock on
the Kupa River in Sisak. A surface of 46 m² was excavated.
The investigated probe was in the form of a canal that was
1.2 m wide and 20 m long and expanded in its eastern
and western parts. For that reason all the structures were
investigated only partially. Roman architecture from numer-
ous building phases was discovered.
The three late Antiquity walls made of large brick shards
and bound with a lime binder, with weak foundations from
heaped brick shards or even without foundations, and a
small brick drainage canal belong to the last phase.
Most of the other discovered architecture belongs to an
earlier building phase. In the eastern, expanded part of
the probe a floor-heating hypocaust system was found. It
comprised of floated lime mortar flooring with small shards
of crumbled brick on which tiny hypocaust columns were
placed. A vaulted sewage system collector was discovered
in the continuation of the probe, as well as two walls in the
N-S direction and between them a brick pedestal of large
dimensions. These structures were built in regular propor-
tions from large sized bricks (44x30 cm) and their shards
were bound with lime binding. In the west part of the probe
an urban Roman defensive wall was found and is consid-
ered a very important discovery. The wall stretches in the
N-S direction with small aberrations toward the N-W and
S-E. The discovered segment of a wall is identical to the
311
walls from the Severus of Antioch period discovered in vari-
ous parts of the city. The architecture of this phase, includ-
ing the wall, is from the 2nd to 3rd centuries.
The two walls in the direction N-S whose foundations were
built from large blocks of undressed stone bounded by lime
mortar belong the oldest, early Empire period.
Due to the discovery of the hypocaust in the eastern part of
the probe the water meter chamber had to be dislocated. In
the dislocated chamber the continuation of the previously
discovered floor heating system was found and a corner of
a room in which the hypocaust was located. The corners of
two more rooms, both with hypocausts, were also found in
the chamber.
Redni broj: 144
Lokalitet: Sisak – Sv. Kvirin
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Sisak)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U 2011. Gradski muzej Sisak (voditeljica istraživanja:
Rosana Škrgulja, dipl. arheo., kustosica) nastavio je
sustavno arheološko istraživanje na lokaciji budućeg arhe-
ološkog parka Sv. Kvirin. Istraživanje je trajalo od 29. kolo-
voza do 11. listopada 2011. (ukupno 30 radnih dana), a
financirali su ga Ministarstvo kulture i Grad Sisak.
Nastavljeno je istraživanje sondi iz 2004. i 2010., ukupne
površine oko 240 m² (12x20 m). Otkriveni su recen-
tni i antički ukopi te strukture koje se datiraju u antiku.
Istraživanje u kvadrantima A1-2 i B1-2 u bloku 28 te E1-2 u
bloku 27, nastavilo se na istraživanje iz 2004. godine. U toj
je kampanji otkriven niz struktura koje su datirane u kasnu
antiku (Burmaz, Lolić 2005: 125 – 127). Dio struktura razlo-
žen je prilikom konzervacije bedema i zidova monumental-
nog sjevernog ulaza u Sisciju.
Stratigrafija u kvadrantima E1-2 i B2 bila je dodatno pore-
mećena intenzivnim aktivnostima koje su se i nakon antike
odvijale na tom prostoru (u 19. i 20. st. tu je bilo groblje,
koje je premješteno u 2. pol. 20. st.). Pronađeno je ukupno
9 recentnih grobova, od kojih su neki još uvijek sadržavali
kostur. Područje uza zid SJ 478 sa sjeverne strane bilo je
prekriveno recentnim nasipom zemlje i šute koji je sezao
do zapadnog zida monumentalnog ulaza i bio je dubok
do 70 cm. U tom prostoru pronađen je i ukop SJ 534, čije
su datacija i namjena za sada nejasne. Odmah na povr-
šini, u kvadrantima A1 i B1, pronađeni su ostaci temelja
antičke strukture, SJ 460, koji se mogu povezati s kanalom
od opeka istraženim 2004. godine. S njom se pod pravim
kutom spajao zid (tj. temelj) SJ 467, građen od ulomaka
rimskih opeka postavljenih sjekomice.
U kvadrantima A, B, E 1-2, otkriven je niz tankih slojeva
uglavnom miješanih (žuto-sivi pijesak i sivi pijesak), s
manje ili više primjesa gara ukupne debljine od 50 do 70
cm, koje se preliminarno datira u 3. st. U njima su bili ukopi
nejasne namjene, koji su stariji od zidova SJ 467 i 460.
Ukopi su uglavnom bili ovalnog ili nepravilnog kružnog
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Zračna slika terena (foto: B. Suntešić)
Ukopi (foto: R. Škrgulja)
oblika, zapunjeni tamnom, masnom pjeskovitom zemljom,
s pokojim ulomkom keramike i olovne šljake, a prosječno
su duboki 20 – 30 cm. Ulomci keramike koji se mogu dati-
rati pripadaju tipovima koji su se upotrebljavali u širokom
rasponu od 2. do 4. st., dok su ulomci terrae sigillatae
karakteristični za 2. i 3. st. Za jedan od ukopa može se pret-
postaviti da je pripadao primitivnoj peći, jer je bio obrubljen
garom (SJ 521/522) i mjestimično je sačuvana stijenka od
zapečene zemlje.
Uza zapadni rub sonde, odnosno u dijelu koji je prošire-
nje prošlogodišnje sonde (E3-4), uklonjeni su recentni slo-
jevi debljine oko 1,5 m. Na dubini od oko 1 m počele su
se pojavljivati strukture od antičke opeke (SJ 490 i 491),
za koje je utvrđeno da pripadaju bedemu, odnosno da su
312
Urušenja u SZ dijelu sonde (foto: R. Škrgulja)
urušeni dijelovi bedema. (I ovdje su pronađeni recentni
kosturi, SJ 487 i 489.)
Na bedem, SJ 478, nastavlja se ukop (SJ 506, ▼97,60
m), odnosno negativ SJ 478, koji se pruža u smjeru jugo-
zapada i ulazi u zapadni profil. SJ 506 širok je oko 2 m, a
dubok oko 30 cm. Oko 2 m sjeverno od SJ 478 teren naglo
pada te je taj prostor definiran kao ukop SJ 452, koji se
nastavlja sve do sjevernog profila sonde (i dalje u S profil).
Do kraja istraživanja ispražnjen je do dubine od oko 1,7
m, ali još mu nije definirano dno. SJ 452 zapunjavan je
slojevima zemlje pomiješane s velikim ulomcima opeke (SJ
426, 438, 439). Uza zapadni rub sonde, ispod recentnog
nasipa SJ 448 nalazio se sloj SJ 492, koji je djelomično
prekrivao urušenja SJ 490, 491 i 437.
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
U SJ 452, uz istočni rub sonde nalazi se rimski zid od
opeka (smjer pružanja S-J), vezan vapnenom žbukom (SJ
281), koji je u južnom dijelu prekriven zemljanim slojevima.
Otkriven je na visini od 97,17 m. Temelji (▼96,72 – 96,37
m) su šalovani, široki oko 80 cm, građeni od ulomaka
opeke i kamena te vezani velikom količinom vapnenog
veziva. Neposredno uz njega, s malim pomakom, nalazi se
zid od rimske opeke vezane vapnenim vezivom (SJ 477),
širok oko 66 cm. U ovogodišnjoj kampanji nije mu otkriveno
dno, a nastavlja se prema jugu, ispod SJ 533. Od zida SJ
478 do početka SJ 452 (2 m) sloj žutog pijeska SJ 450 pre-
sječen je ukopom SJ 539 (smjer S-J), unutar kojeg je pro-
nađen as Antonina Pija (PN 64) te dvije jantarne perle (PN
76). Ukop je bio nepravilnih stijenki, širok do 2 m i dubok
između 20 i 30 cm. Nije mu pronađen nastavak s južne
strane SJ 478.
Od pokretnih nalaza otkriveno je najviše ulomaka kera-
mike, recentne i antičke, ulomaka kostiju (recentno), metal-
nih čavala i klinova (recentnih i antičkih), ulomaka stakla,
olovne šljake. Među posebnim nalazima prevladavaju
metalni predmeti (dijelovi vojne opreme i naoružanja) te
metalne igle za odjeću i fibule. Jako je zanimljiv nalaz ulo-
maka jantara, koji su pripadali jednom ili dvama obrađenim
ovalnim predmetima. Na njima nema nikakvih prikaza, te
se može pretpostaviti da su trebali poslužiti za ukrašava-
nje nakita. Među metalnim predmetima prevladavaju čavli,
klinovi te željezne zatege. Od keramičkih nalaza prevla-
davaju ulomci obične kuhinjske keramike te provincijalne
tere sigilate, tek se nekoliko ulomaka može pripisati uvozu
iz rajnskih radionica. Svi ti predmeti također se datiraju u
širokom rasponu od kraja 1. do kraja 3./poč. 4. st. Novac
pronađen u antičkim slojevima uglavnom se datira u 2. st.
Uzevši u obzir istraživanje 2004., kada su istražene kasno-
antičke strukture, ukopi i strukture pronađene u ovoj kam-
panji mogu se okvirno datirati od 1. do 3. st. SJ 450 je nive-
lacija terena prije gradnje tih struktura i najvjerojatnije SJ
478. Urušenja SJ 490, 492 i 437 najvjerojatnije su bila dio
bedema. Samo zid SJ 281 može se s većom sigurnošću
datirati u 1. ili poč. 2. st. SJ 478 trebalo bi datirati u razdo-
blje nastanka monumentalnog ulaza, dakle u doba Severa
(kr. 2. – poč. 3. st.), jer se i vizualno i stratigrafski uklapaju
u taj kompleks. Problem datacije ukopa SJ 452 još se ne
može sa sigurnošću razriješiti, ali također se datira u to raz-
doblje. Nalazi pronađeni u njegovoj zapuni (SJ 427, 438,
439) datiraju se uglavnom od 2. do 4. st. Brojni ukopi u
bloku 27, kvadrantima E1-2 i bloku 28 kvadrantima A 1-2
možda se mogu povezati s gradnjom zida SJ 478, iako za
sada nije jasno koja je njihova funkcija.
Nakon istraživanja cijela sonda prekrivena je 300-gram-
skim netkanim geotekstilom, na koji je nasuta sterilna ili
gotovo sterilna zemlja u debljini od oko 30 cm, a svi nalazi
pohranjeni su u Gradskom muzeju Sisak.
Literatura
Burmaz, Lolić 2005 J. Burmaz, T. Lolić, Siscija – Sv. Kvirin,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 125 – 127.
Rosana Škrgulja
313
Summary
Archaeological excavations on the site of the future archae-
ological part Saint Kvirin in the city of Sisak have been con-
ducted since 2004. In the 2011 campaign investigations
in the probes west of the western wall of the monumental
entrance to Siscia (SJ 12) were resumed. Structures and
cuts from Antiquity and post-medieval period were discov-
ered. In addition to walls which date from the end of the 2nd
and early 3rd centuries just like the entire complex of the
monumental entrance, a brick wall was discovered which
stretched in N-S direction and which belonged to the ear-
lier phase of construction, namely, end of 1st and early 2nd
centuries. It was located in a cut of large dimensions which
was probably part of the moat around Siscia. Broken parts
of the wall were found in the cut, along the NW edge of
the probe. In addition to these firm structures a number
of irregular cuts of undefined purpose were also found.
Among the movable finds, the most numerous were pottery
shards, metal nails and spikes. Of particular interest were
the two amber beads discovered in the shallow earth canal
north of the wall (SJ 478). All the finds were deposited in
the Sisak City Museum.
Redni broj: 145
Lokalitet: Sisak – Sv. Kvirin
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Sisak)
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Arheološko istraživanje na lokalitetu Sv. Kvirin u Sisku
dio je projekta „Arheološki park Sv. Kvirin” koji je nastao
u skladu s Urbanističkim planom centra grada Siska (CPA
2004), kada je prihvaćen prijedlog da se u sjevernom
dijelu Siska, uz srušenu baroknu kapelu sv. Kvirina iz 18.
st. formira arheološki park. Lokalitet se sustavno istražuje
svake godine, a sva se otkopana arhitektura konzervira
nakon istraživanja. Ovogodišnja istraživanja nastavljena
su na položaju sjevernog ulaza u Sisciju. Istraživanja su
trajala od 29. kolovoza do 24. rujna 2011. godine. Radovi
su financirani sredstvima Ministarstva kulture, a vodio ih
je Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U stručnoj arheološkoj ekipi sudjelovali su voditeljica istra-
živanja dr. sc. Rajna Šošić Klindžić, zamjenik voditelja dr.
sc. Domagoj Tončinić te Vinka Bubić, mag. arheo. U istraži-
vanju su sudjelovala 24 studenta s Odsjeka za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su na lokalitetu odra-
dili obveznu terensku nastavu. Teren su ručno iskopavala
četvorica radnika.
Ovogodišnja istraživanja na lokalitetu Sv. Kvirin nastavljena
su na razini na kojoj su završena istraživanja 2010. u Bloku
28, a obuhvatila su kvadrante C-E/5 i C-E/4. Oblik iskop­ne
površine definiran je prijašnjim istraživanjima iz 2009.
i 2010. – sa sjeverne strane pristupnim putem za bager
i recentnim iskopom za šaht, a s južne granicom sonde
koja je otkopana 2008. godine. Ovogodišnja istraživanja
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Kanali SJ 283 i 385 te rupe za stupove sa sjeverne i južne strane
zida SJ 175
obuhvatila su južni dio sonde u kvadrantima C-D/4-5, koji
se spaja s istraženom sondom iz 2008., te daljnjim otkri-
vanjem zidova koji su djelomično otkopani 2009. i 2010.
godine.
Sjeverna strana zida SJ 175
U sjevernom dijelu sonde istraživanja su počela na nivou
sloja tvrde i masne gline SJ 178 (▼ 96,82 – 96,46), u
koji su bile ukopane rupe od stupova, jedan kanal i veća
otpadna jama. Sloj je definiran još tijekom istraživanja
2009., a tijekom 2010. istraživale su se vrlo duboke rupe za
stupove ukopane u navedeni sloj. Neke od tih rupa za stu-
pove bile su preduboke i premalene da bi se mogle istražiti
do kraja, tako da su se tijekom ovogodišnjih istraživanja
dovršile kako se otkopavao sloj u koji su bile ukopane.
Skidanjem SJ 178 definiralo se nekoliko novih slojeva i
zapuna (SJ 365 – 370). Između zidova SJ 131, 181, 190
nema urušenja od opeka, kao što je slučaj na zapadnoj
strani sonde. S obje strane zida SJ 181 definirana je slična
situacija. Sa zapadne strane zida nalazi se veća jama SJ
252 295 (▼ 96,92 – 96,90 m), s nekoliko zapuna (SJ 319
320), a s istočne strane SJ 224 (▼ 96,72), koja je tako-
đer imala nekoliko zapuna (319, 320). Zasada izgleda da
se radi o istoj velikoj jami, koja je bila prepuna materijala
(keramika, metal, staklo, kosti). Stratigrafski odnos jama i
314
zidova zasada nije moguće utvrditi, jer jame nisu otkopane
do kraja, a tijekom ovogodišnjih istraživanja skinuti su SJ
319 i 320 do razine SJ 364.
Također su definirane i dvije nove rupe od stupa u jami SJ
252 295 – SJ 360 361 (▼ 96, 53 m) i SJ 362 363 (▼ 95,90
m) na samom zapadnom rubu jame. Iako su te rupe od
stupova na nešto nižoj razini od ostalih na sjevernoj strani
sonde, vjerojatno pripadaju istom nizu stupova. Oblik i
dubina također su konzistentni s ostalim rupama od stu-
pova definiranima u tom dijelu sonde. SJ 360 361 je verti-
kalno ukopana, dok je SJ 362 363 pod kutom od otprilike
45 stupnjeva. U SJ 295, nakon skidanja SJ 252 ustanov-
ljena je još jedna zapuna – SJ 364. Po boji i konzistenciji
sloj je vrlo sličan SJ 289 s južne strane zida SJ 175, no
zbog nedovoljno jasnih stratigrafskih odnosa za sada nije
moguće utvrditi radi li se o istom sloju. Jama SJ 252 295
širi se prema istoku i ulazi u istočni profil između kanali-
zacijskog šahta i zida SJ 190. Na tom je dijelu u SJ 252
definirana i rupa od stupa SJ 371 372 (▼ 96,19 – 96,07).
Skidanjem SJ 178 utvrđeno je da se zapuna SJ 252 širi i
prema zapadu, pa taj SJ možda nije dio jame, nego sloj koji
se možda pruža na čitavom sjevernom dijelu sonde. Uza
sam sjeverni rub zida SJ 175 definiran je uzak dugačak
kanal (SJ 385), identičan kanalu SJ 282 283 s južne strane
zida. Oba su kanala djelomično ukopana u sloj gline koji
je koncentriran samo u uskoj zoni uza sam zid (SJ 290 iz
2010. na južnoj strani i SJ 375 na sjevernoj strani). Rupe
od stupova koje su povezane s tim kanalima također su
u ravnini, zbog toga se može pretpostaviti da su kanali i
barem neke rupe od stupova istovremeni te da zajedno čine
ostatke neke konstrukcije vezane uza zid SJ 175, možda
„šalung” koji je služio pri samoj gradnji zida, na što upućuju
i otisci dvenih greda koji su horizontalno dokumentirani na
zidu. Treba napomenuti da su nakupine, odnosno tzv. „uru-
šenja” opeka vezana uz prostor južno od zida SJ 175, a da
se sa sjeverne strane opeke pojavljuju samo sporadično, i
to uglavnom vezane uza sam zid, odnosno komadi opeka
otpali su sa zida. Sa sjeverne strane zida ima 5 pravokutnih
plitkih utora, dok ih s južne strane nema.
Južna strana SJ 175
Istraživanja s južne strane zida SJ 175 počela su na razini
sloja SJ 289 koji je definiran 2010. godine. Na površini tog
sloja definirane su četiri četvrtaste zapune (SJ 353, 354,
355 i 358). Riječ je o nabojima gline relativno pravilnog
četvrtastog oblika, dubokima do 10 cm. Na mjestu kanala
SJ 207 269 definiran je još jedan kanal SJ 356 357, ali nije
potpuno jasno je li riječ o istom kanalu. Kanal spaja rupe
od stupova SJ 304 i SJ 321 (iz 2010.). Nakon uklanjanja
naboja gline, u južnom rubu sonde te uz kanal SJ 357 poja-
vio se sloj vrlo sitnog narančastog šljunka. Sloj šljunka SJ
325 u tankoj se liniji rasprostire uza sam južni rub sonde, a
u dijelu uza zid SJ 177 širi se i skoro do zida SJ 175. Nalazi
se ispod SJ 289, a u njega je i djelomično ukopan kanal SJ
357, zbog čega ne treba isključiti mogućnost da i taj kanal
ima veze s konstrukcijom uza zid. Skidanjem SJ 325 te 289
stalno se nailazilo na nakupine opeka slične nakupinama
iz 2009. i 2010. godine (SJ 235). Trenutačno nisu mogući
čvrsti zaključci, no barem u zapadnom rubu sonde, između
zidova SJ 177 i 175 čini se kao da su opeke organizirane
u „polukrug”. Ostaje otvoreno pitanje jesu li to ostaci neke
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Dijelovi konstrukcije zida (opeke) koje su otpale sa zida i prona-
đene u SJ 295
konstrukcije ili su opeke prilikom bacanja slučajno popri-
mile takav oblik. Sa zida SJ 181 te s površine zapadno od
tog zida uklonjen je SJ 218. Zid SJ 181 na tom je dijelu
u potpunosti otkriven, a između zida SJ 175 i 181 bila je
velika nakupina nabacanih opeka i ulomaka opeka.
Uklanjanjem SJ 289 također je uočeno da postoji horizon-
talno razdvajanje sloja pijeska (SJ 387) i gline (SJ 289)
južno od zida SJ 175. To horizontalno razdvajanje pruža
se u smjeru sjever-jug, pri čemu je uza zid sloj pijeska SJ
387, a dalje od zida (više uz rub sonde) sloj gline SJ 289.
Razdvajanje se može pratiti od ▼ 96,37. SJ 387 također je
bio pun opeka (SJ 389). Ispod SJ 387, a ponegdje i odmah
ispod SJ 325, nalazi se sivkasto-zelenkast sloj zemlje i gline
vrlo sličan SJ 274 koji se nalazio na nešto višoj razini tije-
kom istraživanja 2010. godine. Sličnost i raspored slojeva
te nakupine opeka u tom dijelu sonde upućuju na jednu ili
više faza zasipavanja i/ili niveliranja lokaliteta, a prirodan
pad terena ide u prilog takvoj pretpostavci. Ispod SJ 388,
te mjestimice u proslojcima u samom sloju, javlja se taman
sloj zemlje s izrazito puno nalaza (keramika, kosti…) koji
strmo pada prema zidu SJ 175. Sloj je nazvan SJ 395, a
njegovo iskopavanje ostavljeno je za iduću godinu.
Uz samo južno lice zida SJ 175 u čitavoj dužini nastavljeno
je pražnjenje uskog „kanala” SJ 282 283, koji je ukopan u
sloj gline SJ 290, te u sloj SJ 289 i 387. Taj sloj gline nalazi
se samo uz južno lice zida SJ 175, a javlja se na ▼ 96,82
(sa sjeverne je strane jednak takav sloj, SJ 375). Kanal je
dubok između 1 m i 1,20 m. Iskopavanjem se kanal spojio
s rupama za stupove SJ 324 i SJ 199, te se sada čini kao
da oni pripadaju istoj konstrukciji. Te se rupe za stupove
nalaze na istom pravcu kao i rupe za stupove SJ 302 i SJ
249 koje su također povezane s kanalom SJ 385 sa sje-
verne strane zida SJ 175. Na zidu su ustanovljene i hori-
zontalne rupe koje prolaze čitavom širinom zida.
Ovogodišnja istraživanja potvrdila su već otprije poznatu
višeslojnu stratigrafiju lokaliteta te otvorila nekoliko novih
pitanja. Istraživanja su usmjerena na prostor sjeverno i
južno od zida SJ 175 te na dio pravokutne prostorije između
zidova 131, 190, 181 i istočnog profila. I dalje ta „prostorija”
nije izražena do kraja jer djelomično ulazi u istočni profil
sonde. Rupe za stupove sa sjeverne i južne strane zida SJ
315
Pogled na dio urušenja opeka SJ 398 između zidova SJ 175 i
SJ 177
175 istražene su do kraja, a velik je dio njih i uklonjen isko-
pavanjem slojeva u koje su bile ukopane. Položaj nekih od
rupa u neposrednoj blizini zida i njihova povezanost s kana-
lima sjeverno i južno od zida upućuju na to da možda sve
rupe nisu istovremene te da su neke vezane uz konstruk-
ciju oko zida (drvena konstrukcija za opus caemetitium?),
a neke uz drugu drvenu konstrukciju. Naravno, treba uzeti
u obzir i mogućnost da je riječ o nekoj jedinstvenoj veli-
koj konstrukciji zasada nepoznate namjene. Nalazi novca
i keramike potvrdili su i ranu fazu rimskog naseljavanja na
tom položaju, iz 1. i 2. st., o čemu će preciznije podatke
dati buduća istraživanja. Stratigrafske jedinice u „prostoriji”
između zidova 131, 190, 181, kao i SJ 252 s druge strane
zida, možda nisu jamski objekti nego slojevi čiju točnu
atribuciju i stratigrafsku korelaciju treba potvrditi budućim
istraživanjima. Potrebno je i utvrditi korelaciju između slo-
jeva sa sjeverne i južne strane zida SJ 175. Primjerice, SJ
364 sa sjeverne strane vrlo je sličan SJ 289 s južne strane,
no da bi se uspostavila takva korelacija potrebno je utvrditi
proteže li se SJ 364 čitavom površinom ili je koncentriran
samo u SJ 295.
Zid SJ 175 ovogodišnijm je istraživanjima otkopan do
visine od 1,88 m, i to na južnoj strani, a još se nije došlo do
razine temeljne stope. Sličan je i rezultat istraživanja 2009.
godine, kada je uza zid SJ 181 iskopana probna sonda
duboka preko 2 m, i nije se došlo do razine temeljne stope.
Rajna Šošić Klindžić
Domagoj Tončinić
Summary
During 2011, archaeological excavations continued in the
ditch defined in previous campaigns. The excavations
focused on the northern and southern sides of the wall SJ
175 which is part of a rectangular structure the purpose
of which has as yet not been established, The excavated
part of the wall is currently 1.88 m high and the base of
the wall is still not visible. On the northern and southern
parts of the wall a series of postholes organized in three
rows at regular distances was documented. The postholes
were about 1 m deep and in some of them remains of wood
were preserved. We can assume that the postholes are the
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
remains of wooden structures that can be in some kind of
relation with the aforementioned wall. Remains of wooden
structures were also documented on the wall itself. There
were 5 narrow rectangular slots spreading from the top to
the current bottom of the wall with the remains of wood
and mortar (possibly opus caemetitium). In addition, along
the northern and southern edges of the walls, spreading
through its entire length, there were very narrow canals
around 1 m deep which also had remains of wood. Layers
in which the postholes were found were mostly of sand and
clay. Some of the layers (e.g. SU 252,395) were very rich
in archaeological finds (pottery shards, bronze coins, frag-
ments of bricks…), while other were almost sterile. Thick
layers of sand may represent the levelling of the ground in
later Roman periods.
Redni broj: 146
Lokalitet: Topusko – Opatovina
Naselje: Topusko
Grad/općina: Topusko
Pravni status: Z-4136 (kulturno-povijesna cjelina
Topusko)
Razdoblje: SV
Vrsta radova: zaštitno sondiranje
Tijekom 2011. godine u središtu naselja Topuskog odvijalo
se više opsežnijih infrastrukturnih projekata te je radi utvr-
đivanja moguće ugroženosti arheološke baštine u manjem
opsegu sondažno istražena ulica Opatovina. Radove je
vodio Zoran Čučković, a arheološko istraživanje trajalo je
od 2. do 8. kolovoza 2011. godine.
Probna sonda veličine 2x5 m postavljena je uz ulicu
Opatovina (k.č. 778/1, k.o. Topusko, nasuprot ugostitelj-
skom objektu Scotch, k. br. 3) koja prolazi južnim obodom
parka Opatovina. Park danas obuhvaća prostor gotičke
cistercitske samostanske crkve i opkopa koji je podignut
oko tog kompleksa u vrijeme turske navale. Recentni slo-
jevi koji se prema svemu sudeći mogu datirati u vrijeme
uređenja parka u 19. st. ili poslije, protežu se najmanje
1,5 m u dubinu. Ispod te dubine pronađen je koso položen
sloj s razmjerno mnogo proslojaka žute ilovače, šljunka i
kamena. Takva bi situacija ogovarala nasipu koji je opasa-
vao samostanski kompleks u vrijeme turskih ratova ili prije,
no u nedostatku pouzdanih nalaza nije moguća točna data-
cija. Dublja razina probne sonde, na –1 75 cm, tj. 122,77
Južni profil probne sonde
316
Keramičke pločice
m n. v., pokazuje posve drugačiju sliku od gornjih slojeva.
Pojavljuje se sloj finog sivkastog pijeska ili mulja s mnogo
laminiranih proslojaka, što jasno upućuje na taloženje uz
prisutnost vode, vjerojatno u vezi s potokom Kalanjevcem
koji i danas prolazi parkom. Sloj je formiran oko i preko
sloja nabačenoga građevnog kamena, lokalnog pješče-
njaka s tragovima obrade („tesanac”). Riječ je o materijalu
od kojega je građena samostanska crkva, kao i mnogi povi-
jesni objekti u Topuskom. Prilikom iskopavanja nisu uočeni
tragovi struktura u rasporedu kamenja, kao ni elementi
temeljenja solidnijih građevina. Ispod sloja kamena prona-
đen je jedan ukop širine do 80 cm i dubine oko 20 cm, čiji
jedan kraj završava unutar otvorene sonde. S obzirom na
širinu otvorene sonde, nije moguće pretpostaviti izvornu
namjenu te konstrukcije.
Pokretni nalazi vrlo su oskudni: nekoliko ulomaka tipične
srednjovjekovne lončarije, uglavnom iz mlađih, izmiješanih
slojeva te tragovi potpuno korodiranih željeznih predmeta.
Zanimljivost je znatna količina keramičkih pločica, ponekad
s tragovima glazure ili utisnutih ukrasa koje se pojavljuju
u svim arheološkim slojevima. S obzirom na malu količinu
i fragmentarnost materijala, nije moguće izdvojiti karakte-
ristične tipove – očigledno je u uporabi bilo više različitih
oblika. Važan je podatak da su te pločice pronađene i u
zapuni kanala koji je najstarija arheološka tvorevina pro-
nađena tijekom ovog istraživanja. Ti su artefakti vjerojatno
pripadali nekoj obližnjoj srednjovjekovnoj građevini koja
je uništena prije ili tijekom novovjekovne transformacije
samostanskog kompleksa u utvrdu s opkopom.
Pronađeni arheološki ostaci po svemu sudeći upućuju na
položaj opkopa koji je zajedno sa širokim nasipom opa-
savao samostanski kompleks u vrijeme turske navale. S
obzirom na tragove uništenih srednjovjekovnih građevina u
najdubljim slojevima (kamen, keramičke pločice), čini se da
dokumentirana stratigrafska situacija ne može biti znatno
starija od mlađe faze opatije te bi, prema tome, jednim
dijelom bila vezana uz konstrukciju utvrđenja. Od pokret-
nih nalaza vrijedi izdvojiti veću količinu keramičkih pločica
koje su karakteristične za luksuznije srednjovjekovne gra-
đevine u zapadnoj Europi, naročito iz razvijenog srednjeg
vijeka (13. – 15. st.). S obzirom na širi povijesni kontekst
cistercitske opatije u Topuskom (tj. izoliranost od većih
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
centara), nije isključeno da su te pločice izrađivane upravo
u samostanu, tim više što su radionice pločica poznate iz
istovremenih cistercitskih samostana u Francuskoj (Blary,
Durey-Blary 1994: 131).
Literatura:
Blary, Durey-Blary 1994 F. Blary i V. Durey-Blary: Un
pavement de céramique du début du XIIIème siècle déco-
uvert dans une tour de l’enceinte urbaine de Coucy-le-
Château (Aisne). Revue archéologique de Picardie. N°3-4,
1994: 115 – 137.
Zoran Čučković
Summary
In 2011 in the centre of the settlement of Topsko a number
of comprehensive infrastructural projects were undertaken
and a small-scale probe excavation was conducted in
Opatovina Street in order to establish a possible threat to
archaeological heritage. The probe was opened at the edge
of the Opatovina Park. Today the park covers the space
of the gothic Cistercian monastery church and moat built
around that complex at the time of the Turkish invasion.
The discovered archaeological remains by all appearances
indicate the position of the moat which together with a wide
embankment enclosed the monastery complex. Given the
traces of the destroyed medieval structures in the deepest
layers (stone, ceramic tiles) it appears that the documented
stratigraphic situation could no be much older than the later
phase of the abbey, meaning that it would have been partly
connected to the structure of the fort. Among the movable
finds of special interest are the numerous ceramic tiles char-
acteristic for more luxurious medieval structures in Western
Europe, particularly from the time of the Late Middle Ages
(13th-15th c.). Considering the wider historical context of
the Cistercian abbey in Topusko (namely, isolation from
large centres) it cannot be excluded that these tiles were
manufactured in the monastery itself, the more so as tile
workshops are known from Cistercian monasteries from the
same period in France (Blary and Durey-Blary 1994: 131).
Redni broj: 147
Lokalitet: Topusko – OŠ – Toplovod
Naselje: Topusko
Grad/općina: Topusko
Pravni status: Z-4136 (kulturno-povijesna cjelina
Topusko)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Tijekom 2011., prilikom strojnog iskopa za postavljanje
i priključak cijevi toplovoda za osnovnu i srednju školu u
Topuskom, u profilu su uočene moguće arheološke struk-
ture te je zaustavljen daljnji iskop. Gradski muzej Sisak,
tijekom tri radna dana (počevši 30. svibnja 2011.) zaštitno
je arheološki istražio mjesta na kojima je započelo iskopa-
vanje. Voditeljica istraživanja bila je Iskra Baćani.
317
Pogled na istražene strukture u Sondi 2 sa sjevera (foto: I. Baćani)
Istraživanjem je obuhvaćena površina od 30 m². Otvorene
su dvije sonde, svaka površine 15 m². Sonde su položene
jedna nasuprot drugoj u smjeru S-J, a nalaze se nepo-
sredno uz iskopani kanal za postavljanje cijevi (smjera Z-I).
U Sondi 1, ispod sloja humusa, šute i navezene zemlje
uočene su veće koncentracije vapna. Utvrđeno je da se
radi o krečani novijeg datuma, koja se protezala čitavom
površinom otvorene sonde i ulazila u profile. S južne je
strane presječena iskopom rova za toplovod. U sondi nije
nađen pokretni arheološki materijal, koji bi pobliže mogao
odrediti vrijeme nastanka spomenute strukture te se može
samo pretpostaviti da je krečana mogla nastati sredinom
prošlog stoljeća za potrebe gradnje škole. Ispod krečane,
koja nije uklanjana, u profilu je vidljiv žut mastan sloj, koji
je utvrđen ispod svih istraženih struktura u obje sonde te u
profilima pri dnu iskopanog rova. U tom sloju nisu prona-
đene arheološke strukture ni pokretni arheološki materijal.
U Sondi 2 gornji su slojevi recentnijeg nastanka. Ispod njih
utvrđen je zemljani sloj koji je u svom sastavu sadržavao i
manju količinu kamena i sitne šute (u kojoj prevladava sitna
lomljena recentna opeka). Uklanjanjem spomenutog sloja
nađene su dvije paralelne čvrste zidane strukture, smjera
S-J. Struktura SJ 6 otvorena je u dužini od 270 cm, kolika
je bila širina sonde. Južni joj dio ulazi u južni profil sonde,
a sjeverni je presječen rovom za toplovod, ali je vjerojatno
otprilike tu i izvorno završavao jer se ne nastavlja sjeverno
od rova, u Sondi 1 (u Sondi 1 na istoj je visini opisana kre-
čana SJ 4). Zidana je od lokalnog kamena pješčenjaka
(tzv. ribanca) žuto-smeđe boje, dosta mekane konzisten-
cije. Kameni klesanci vezani su u tri reda dosta čvrstim
vezivom koje sadrži grub žut pijesak, sitan šljunak i vrlo
malene, sporadične količine vapna. Struktura je široka 46
cm, a visoka od 40 do 43 cm. Radi se vjerojatno o novijoj
strukturi otkrivenoj u temeljnoj zoni. Struktura istočno od SJ
6 vrlo joj je slična. Radi se također o zidanoj strukturi (SJ
7), očuvanoj u manjoj visini (20 – 25 cm) od jednog reda
klesanaca. Zidana je od jednakog materijala te vezana
sličnim vezivom. Južni joj dio također ulazi u južni profil, a
sjeverni je prekinut iskopom rova. Strukture su međusobno
udaljene 125 cm. Između i izvan tih struktura nalazio se
masniji smeđ zemljani sloj, bez primjesa, visok od 50 do
60 cm, a sezao je do dna temelja struktura. U manjem je
dijelu bio proslojen tankim slojem sive masnije zemlje bez
primjesa. Zapadno od strukture SJ 6, do zapadnog profila
nalazio se sloj dosta čvrste konzistencije, koji se sastoji od
nabijenog šljunka, lomljenog kamena i pijeska, možda neka
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Pogled na krečanu (SJ 4) sa zapada (foto: I. Baćani)
vrsta podloge ili učvršćenja tla. Sloj je visok do 10 cm i nije
uklanjan jer je u južnom profilu rova ispod njega bila vidljiva
jednaka stratigrafska situacija kao i u ostalom dijelu sonde.
Ispod svih se tih slojeva i struktura nalazio kompaktan sloj
masne žute ilovače bez primjesa i nalaza. Djelomično su u
njega ukopane i strukture SJ 6 i 7, tj. njihovi temeljni dije-
lovi. Isti je sloj vidljiv i u Sondi 1 ispod krečane SJ 4 te na
dnu i u profilima iskopanog rova toplovoda.
U istraženim sondama te iskopanoj zemlji nije pronađen
pokretni arheološki materijal. S obzirom na to da na lokalitetu
nisu pronađeni pokretni arheološki nalazi, te strukture nije
moguće pobliže datirati, ali je moguće da se radi o zidovima
ili nekoj vrsti kanala, nastalima krajem 19. ili početkom 20. st.
Iskra Baćani
Summary
In 2011 during mechanical excavations for laying and
connecting heating system pipes for the elementary and
secondary schools in Topusko, possible archaeological
structures were detected in the cross section so all further
earthworks were stopped and rescue archaeological exca-
vations conducted at those points.
Two probes were opened in the positions in which the pro-
files indicated certain firm structures. Two opposite probes
were excavated to the north and south along the dug out
shaft, each of them covering a surface of 15 m². Apart from
a few soil layers, with or without admixtures, a newer date
limekiln was established. In Probe 2, two parallel firmly
318
built structures stretching in the N-S direction and 125 cm
apart were investigated. They were opened in the length
of 270 cm, which was the approximate width of the probe.
The structures were built of dressed local sandstone, taken
from the nearby quarry, and bound by a strong binder.
Considering that no movable archaeological finds were
discovered at the site, it was not possible to date these
structures precisely, but possibly they were walls or some
type of canals made in the late 19th or early 20th centuries.
Redni broj: 148
Lokalitet: Turska kosa
Naselje: Velika Vranovina
Općina: Topusko
Pravni status: Z-6065
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Tijekom 2011. nastavljena su sustavna istraživanja loka-
liteta Turska kosa u općini Topusko. Voditelj radova bio je
Lazo Čučković, dipl. arheo.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća započela su sustavna
arheološka istraživanja na položaju Turska kosa u selu
Velikoj Vranovini, općina Topusko, koja su omogućila bolje
sagledavanje opsega i karaktera ilirskog naselja, nekropole
i specifičnih kultnih mjesta s brojnim nalazima figuralne pla-
stike. Tijekom 2011. nastavljena su sustavna istraživanja
lokaliteta. Započeli su završni radovi na kultnome mjestu 1
koji su se sastojali od prosijavanja zemlje kojom je zatrpan
taj dio nalazišta. Naime, kako je taj dio istraživan tijekom
nekoliko sezona, vidljive su hrpe odložene zemlje, kao i
udubljenja nastala zbog slijeganja tla. Cilj je bio ispraviti
te neravnine te pokušati rekonstruirati nekadašnji izgled
kultnog mjesta 1, odnosno humke koji su tu prvobitno
postojali. Kultno je mjesto nastalo od posljedica raznih
kultnih radnji na ograničenom prostoru, pri čemu je dono-
šen raznovrstan materijal te je nastao velik humak u obliku
tumula. Naknadnom obradom tla i erozijom, humak je pri-
lično razvučen pa danas nije naročito visok. Započetom
sanacijom iskopa humak će biti djelomice rekonstruiran od
Iskopavanje na Turskoj kosi 2011.
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011

Redni broj: 149

Lokalitet: Utvrda Klinac
Naselje: Klinac
Grad/općina: Petrinja
Pravni status: Z-4557
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervatorsko-restauratorski radovi

Zaključno s 2011., utvrda Klinac u cijelosti je arheološki

Male glinene figure, Turska kosa 2011.
istražena, definiran je njezin uži vanjski prostor, izrađena
cjelovita nacrtna dokumentacija postojećeg stanja te su
konzervirani i restaurirani najugroženiji dijelovi zidne mase.
Izvođač radova bio je građevinski obrt C. D. Gradnja d.o.o.,
uz stalan nadzor nadležnih konzervatora i voditeljice istra-
živanja (dr. sc. Tajana Pleše, Odjel za kopnenu arheologiju,
Služba za arheološku baštinu, HRZ).

autentičnog materijala. To se čini važnim i zbog činjenice Utvrda Klinac (329 m n. v.) nalazi se na jugoistočnim obron-
da je za Tursku kosu zainteresiran sve veći broj turista. cima Hrastovičke gore. Do utvrde, građene na neotekton-
Sanacija je započela na jugozapadnom rubu svetišta gdje skom izdignutom bloku gornjobadenskih vapnenačko-lapo-
je teren prirodno najviši i koji je sredinom 80-ih godina proš- rovitih naslaga koji je rasjedima izoliran od ostalog terena,
log stoljeća arheološki istraživan. Kako tada nije bio običaj prilazi se s jugozapadne strane (tj. iz smjera sela Klinca).
da se prosijavaju i separiraju slojevi na nalazištima iz hal- Utvrda je smještena na geostrateški važnom položaju,
štatskog razdoblja, to nije učinjeno tada, već se iskopavalo rabljenom još od prapovijesti. Sagrađena u prvoj polovini
po stratigrafskim jedinicama, a prikupljao se materijal koji 16. st., sredstvima Zagrebačke biskupije, utvrda Klinac
se uočavao prilikom iskopa te je promakla određena koli- (gora sv. Klementa, Sv. Klement, Klimna gora), uz Pecki,
čina sitnog materijala. S obzirom na to, nisu samo sanirane
neravnine na terenu, već je prosijavana zemlja te su tako pri-
kupljeni predmeti, mahom sitni, promakli tijekom prethodnih
istraživanja. Također je započela izrada katastra istraženih
površina s podacima kojom je metodom te kojom gustoćom
sita prikupljan materijal na pojedinim dijelovima lokaliteta,
kako bi budući istraživači imali bolji uvid u to što mogu očeki-
vati i koliko su prikupljeni podaci relevantni. Usto, na nekim
su mjestima stajala velika stabla koja su onemogućavala
iskop i kojih danas više nema. Prikupljeno je nešto ulomaka
keramičkih posuda te manji broj drugih predmeta, među
kojima se ističu nalazi zoomorfnih i antropomorfnih figurica.
Prikupljeni će se predmeti pohraniti u Gradskom muzeju u
Karlovcu i postat će sastavni dio Muzejske zbirke Topusko.

Lazo Čučković

Summary

In the 1980s systematic archaeological investigations

were initiated on the location of Turska kosa in the village
Velika Vranovina (municipality of Topusko) which enabled
a clearer perception of the scope and character of the
Illyrian settlement, necropolis and specific cult places with
numerous finds of figurative plastics. In the course of 2011
systematic investigations of the site were resumed. Final
works were conducted on cult space 1. The works included
the sifting of soil which was used to finally fill up this part of
the site. The goal was to reconstruct the exterior appear-
ance of the shrine with authentic material and to collect, by
sifting the soil, the remaining small items which were omit-
ted in previous excavations. Some pottery vessel shards
and a small number of other items were collected, among
which the finds of zoomorphic and anthropomorphic figu- Utvrda Klinac, pogled na sjeverni dio jugoistočnog pročelja prije
rines were of special interest. konzervatorsko-restauratorskih građevinskih radova (foto: J. Kliska)

319
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Utvrda Klinac, pogled na utvrdu nakon konzervatorsko-restauratorskih građevinskih radova (foto: J. Kliska)

Utvrda Klinac, tlocrt prizemlja (izrada: Vektra-Geo3D d.o.o.)

Čuntić, Križ i Sokol, bila je dio protuosmanlijskog obram-
benog sustava unsko-savsko-kupskog prostora. Unatoč
svom izvrsnom položaju, klinačka je utvrda Klinac vrlo brzo
prestala biti u funkciji. Naime, već je kapetan Ivan Lenković
u svom izvještaju iz 1563. (Verzeichniss aller Crobatischen
besetzten und undbesetzten ortflegkhen) predložio njezino
rušenje, no objekt je služio još neko vrijeme u obrambene
svrhe, što je potvrđeno pismima nadvojvode Ernesta, pisa-
nima u Beču 20. svibnja te 12. srpnja 1577. godine. Iako
(za sada) nije poznato točno vrijeme, pretpostavlja se kako
je utvrda Klinac napuštena u posljednjim desetljećima 16.
st., a nakon toga više nije bila obnavljana.
Radovi na utvrdi Klinac započeli su 2007. kada su nastali
geomehanički izvještaj i geodetski elaborat. Sljedeće godine
izrađen je prijedlog tijeka istraživanja i interventne konsoli-
dacije, a 2009. inženjersko-geološka prospekcija bliže oko-
lice utvrde Klinac (sve ARP d.o.o.). Tijekom 2009. širi pro-
stor utvrde reambulirao je Lazo Čučković (Gradski muzej

320
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Karlovac). Iz utvrde je uklonjena vegetacija i urušeni mate-
rijal 2010., a unutrašnjost je u manjem opsegu arheološki
istražena. Potvrđena je podloga za podnicu te veća količina
ranonovovjekovnoga pokretnog arheološkog materijala. Do
početka radova 2011. utvrda je (ponovno) zarasla u gustu
vegetaciju koja je znatno utjecala na ubrzano razrahljivanje
zidne mase. Izuzev vremenskih uvjeta i vegetacije, nema
drugih čimbenika koji bi utjecali na propadanje objekta: nisu
uočeni znakovi puzanja ili klizanja terena, nema pukotina
koje bi upućivale na pomake tla ili diferencijalna slijeganja,
a nema ni translatornih pomaka temelja.
Utvrda Klinac građena je na osnovi peterokuta nepravilnih
stranica (SZ pročelje – vanjsko 12,15 m, unutarnje 10,4 m;
SI pročelje – vanjsko 13,2 m, unutarnje 11,15 m; JI pročelje
– vanjsko 13,95 m, unutarnje 11,8 m; J pročelje – vanj-
sko 13,1 m, unutarnje 11 m; JZ pročelje – vanjsko 13,45
m, unutarnje 11,2 m) i svojim je oblikom bila prilagođena
potrebama novog načina ratovanja ranog novovjekovlja.
Do danas su ostali sačuvani samo njezini vanjski zidovi,
ujednačene visine od oko 8 do 9,5 m (tj. do visine gornjeg
dijela prvog kata). Zidovi su u donjoj zoni široki 140 cm, a
sužavaju se prema gornjem katu na širinu od 100 do 110
cm. Oko cijele utvrde definiran je nepravilno oblikovan sokl
(podnožak), čija širina varira od 10 do 40 cm.
Za gradnju utvrde upotrebljavane su dvije različite vrste
lomljenjaka: biokalkarenit (spikulit) i biokalcirudit (litotamnij-
ski vapnenac/rudson). Uglovnjaci su bili pažljivije klesani, a
Utvrda Klinac, pogled na sjeverni dio jugoistočnog pročelja nakon
konzervatorsko-restauratorskih građevinskih radova (foto: J. Kliska)
321
za njihovu izradu rabljene su dvije jednake vrste kamena.
Upotrebljavana građa bila je obilno povezana bijelo-sivim
vezivom jače čvrstoće, sastavljenim od šljunka sitnoga
granulata, pijeska krupnog, srednjeg i sitnoga granulata,
gašenog vapna te manjeg udjela usitnjene opeke. Pomalo
neuredna, ali solidna, čvrsta gradnja te izostanak arhitek-
tonskih profilacija može se objasniti kratkim vremenskim
intervalom unutar kojeg je objekt morao biti podignut.
Na pročeljima klinačke utvrde nalaze se dva jednostavna
oblikovana ulazno-izlazna otvora (prvi je smješten u prize-
mlju južnog, a drugi na prvom katu jugozapadnog pročelja)
sa segmentnim nadvojima (izvedeni sjekomice postavlje-
nim pravilnijim, tanjim lomljenjakom). Dovratnici su obli-
kovani krupnijim, nešto pravilnijim komadima lomljenca.
Izuzev dva spomenuta otvora, svako od pročelja utvrde bilo
je raščlanjeno sa po jednom puškarnicom na obje (saču-
vane) etaže. Sve su puškarnice X-presjeka te (gotovo)
ravnog nadvoja izvedenog sjekomice postavljenim tanjim
lomljencem. Bočne stranice bile su oblikovane krupnijim,
nešto pravilnijim lomljencima.
Raspored drvenih objekata u unutrašnjosti utvrde može se
samo pretpostaviti prema položaju ležaja drvenih greda na
jugozapadnom, sjeverozapadnom i sjeveroistočnom unu-
tarnjem pročelju. Jednako se tako može samo pretpostaviti
kako je bilo oblikovano dvorište, koju je površinu zauzimalo
te je li bilo natkriveno ili ne.
Tijekom radova 2011. bilo je moguće dovršiti arheološka
istraživanja u unutrašnjosti utvrde. Podloga za podnicu
uništena je gotovo u cijelosti, stoga nije bilo moguće potvr-
diti raspored drvenih građevinskih elemenata i struktura. U
unutrašnjosti utvrde pronađena je i manja količina pokret-
nog arheološkog materijala. Najbrojniji su ulomci ranono-
vovjekovne kuhinjske keramike i jednostavni, loše pečeni
čašasti pećnjaci. U najnižem sloju podloge za hodni sloj u
unutrašnjosti utvrde pronađeno je i nekoliko dobro saču-
vanih rimskih tegula. Pronađeno je i pet jako korodiranih
željeznih predmeta (čija će se namjena moći odrediti tek
nakon odsoljavanja) te jedan manji kameni brus. Sav pro-
nađeni pokretni arheološki materijal obrađen je na Odjelu
za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza HRZ-a.
Konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi bili su
tijekom 2011. usmjereni isključivo na saniranje velikih
lakuna (nastalih atmosferilijama te udarima streljiva iz
ratova 20. st.) na sjevernom dijelu jugoistočnog pročelja te
na istočnom dijelu sjeveroistočnog pročelja utvrde. Ujedno
su zapunjene i manje lakune na cijelom vanjskom plaštu
utvrde te su ojačane donje zone kutova.
Zidna masa pripremljena je za daljnje radove uklanjanjem
nestabilnih i razrahljenih dijelova. Za radove je upotreblja-
van kamen iz urušene mase, a kao vezivo produženi mort.
Utvrda Klinac detaljno je fotodokumentirana (J. Kliska,
HRZ) te snimljena metodom laserskog 3D skeniranja u
dvije faze (stanje prije i poslije konzervatorsko-restaurator-
skih građevinskih radova), prema čemu je izrađena cjelo-
vita nacrtna dokumentacija (Vektra-Geo3D d.o.o.).
Literatura
Horvat 2003 Z. Horvat, Kašteli na sjevernim obroncima
Zrinske gore u obrani od Turaka, Riječi: časopis za književ-
nost, kulturu i znanost 1-2, Sisak, 2003: 92 – 114.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Kruhek 1995 M. Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog

kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb, 1995.
Lopašić 1884 R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine
(tomovi I i III), Zagreb, 1884 i 1889.
Szabo 2006 Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 2006.
Šišić 1912 F. Šišić, Acta comitialia Regni Croatiae,
Dalmatiae et Slavoniae (Hrvatski saborski spisi: knjiga
prva: od godine 1526. do godine 1536.), Zagreb, 1912.

dr. sc. Tajana Pleše

Summary

The Klinac fortress was built in the first half of the 16th century Satelitska snimka gradišta (prema Google Earth)
with funds provided by the Zagreb Bishopric as part of the
anti-Turkish defensive system in the area of the rivers Una,
Sava and Kupa. The pentagon Klinac fortress was, like the
other forts of the wider Petrinja area (Križ, Vinodol, Srednji
and Donji Gradac, Pecki I Čuntić) adapted by its shape to
the needs of the new method of warfare in the early post-
medieval period. It can be assumed that the fortress was
abandoned in the last decades of the 16th century and was
not renewed after that. As of 2011 the fortress has been com-
pletely archaeologically investigated, its narrow outer space
defined, the plan documentation of the existing state fully
drawn up and conservation and restoration building works
on the most endangered part of the built mass completed.

Redni broj: 150
Lokalitet: Vodocrpilište Osekovo
Naselje: Osekovo
Grad/općina: Popovača
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: NV
Vrsta radova: terenski pregled
Institut za arheologiju iz Zagreba arheološki je rekognos-
cirao područje gradnje vodocrpilišta Osekovo južno od
mjesta Osekova u rujnu 2011. godine. Radove je vodio dr.
sc. Hrvoje Kalafatić iz Instituta za arheologiju.
Terenskim pregledom obuhvaćen je prostor pet zdenaca i
spojnih cjevovoda. Na prostoru zdenaca 1 – 4, ni u njihovoj
okolici nije pronađen ni jedan arheološki lokalitet. Prostor
zdenca 5 najsjeverniji je u nizu zdenaca i najbliži samome
mjestu Osekovu, te ima malo veću nadmorsku visinu nego
ostali zdenci. Prostor gradnje zdenca okružuju livade s
pokošenom travom i živice. Nigdje u profilu obližnjeg rova
ni u njegovoj zapuni nije uočen nikakav arheološki artefakt
ni trag. Detaljno je pregledana površina unutar prostora
gradnje i prostor u neposrednoj okolici te na njima nisu pro-
nađeni arheološki artefakti.
Također je arheološki rekognoscirana šira okolica polo-
žaja najsjevernijeg zdenca te je oko 180 m istočno od
prostora za gradnju zdenca 5 uočena veća, dosad nepo-
znata i neregistrirana arheološka struktura pravokutnog
tlocrta. Terenskim pregledom utvrđeno je da je riječ o
Uvećana satelitska snimka gradišta (prema Google Earth)
srednjovjekovnom gradištu nizinskog tipa s dvostrukim
bedemom i jarkom između bedema pravokutnog, gotovo
kvadratnog tlocrta dimenzija 120x130 m (mjereno GPS
uređajem Garmin map 60 cx). Površina gradišta iznosi
približno 1,6 hektara. Građeno je s otklonom od sjevera
prema istoku od 30 stupnjeva. Gradište je u južnom dijelu
punom dužinom presječeno i oštećeno Jadranskim nafto-
vodom, a u sjeverozapadnom dijelu gradišta sagrađen je
stup dalekovoda 220 kv Međurić – Sisak, koji je također
oštetio dio lokaliteta.
Bedemi gradišta jasno su uočljivi i na dijelovima visoki i
preko 1 m. Treba napomenuti da gradište nije ucrtano
na karti HOK 1 : 5000 (List Popovača 42), iako je većina
takvih struktura ucrtana i uočljiva na kartama HOK 1 : 5000
(Sekelj-Ivančan; Tkalčec 2002).
Lokalitet je dobro vidljiv na satelitskoj snimci u programu
Google Earth, također na Geoportalu Državne geodetske
uprave i malo slabije uočljiv u Pregledniku ARKOD na stra-
nici www.arkod.hr, što je posljedica snimanja u različito
godišnje doba i različito doba dana. Lokalitet se nalazi na
k.č. 1752/1, k.o. Osekovo. Ime položaja lokaliteta zabilje-
ženo u katastru jest Srednje Selo.
U vanjskim dijelovima gradišta Osekovo – Srednje Selo
nađena je manja količina keramike i lijepa, dok je na povr-
šini u okviru unutarnjeg bedema nađeno dosta keramike,
lijepa i velik fragment željezne šljake. Pronađena grublja i
fina keramika datira lokalitet u 15. i 16. st. i vrijeme turskih

322
 Sisačko-moslavačka županija, HAG 8/2011
Uvećana snimka gradišta (prema http://geoportal.dgu.hr/viewer/)
Pogled na jugozapadni dio gradišta Osekovo – Srednje Selo
(snimio: H. Kalafatić)
prodora u sjeverozapadnu Hrvatsku. Glazirana keramika
također podupire takvu dataciju. Pronađeni veći fragment
željezne šljake sugerira postojanje radionica unutar gradi-
šta. Svi pronađeni nalazi imaju analogije na brojnim gradi-
štima iz šire okolice Kutine (Sekelj Ivančan; Tkalčec 2002).
Gradište je bilo dio sustava obrane od Turaka građenog
u kasnom srednjem vijeku na sjevernom rubu Lonjskog
polja. Istočno od toga gradišta poznato je gradište Kutina
– Plovdin grad, a dalje na istok gradište Kraljeva Velika –
Stari grad (Sekelj Ivančan; Tkalčec 2002). Osim tih gra-
dišta, u okolici Kutine i širem prostoru sjeverozapadne
Hrvatske poznat je veći broj gradišta iz istog razdoblja
(Sekelj Ivančan; Tkalčec 2002).
Novootkiveno gradište Osekovo – Srednje Selo ima veliku
arheološku, kulturno-povijesnu te ambijentalnu vrijednost.
Odmah nakon otkrića, u Ministarstvu kulture pokrenuta
je registracija i zaštita lokaliteta jer su dva infrastrukturna
objekta (naftovod i dalekovod) već oštetila lokalitet.
Nedostatak nalaza na prostoru zdenca 5 sugerira da grad-
nja zdenca 5 ne ugrožava neposredno arheološki lokalitet,
ali relativna blizina velikog srednjovjekovnog lokaliteta s
razvijenom obrambenom infrastrukturom zahtijeva daljnji
arheološki nadzor zemljanih radova na zdencu 5.
323
Arheološko rekognosciranje na mjestima gradnje zdenaca
za vodu, pristupnog puta i spojnog cjevovoda za zdence
1-4 pokazalo je da nema nikakva posrednog ni neposred-
nog utjecaja na arheološke lokalitete i nema potrebe za
daljnjim nadzorom prilikom gradnje navedenih objekata.
Arheološko rekognosciranje mjesta gradnje najsjevernijeg
zdenca br. 5 također nije otkrilo arheološki lokalitet, ali je
u blizini otkriven velik srednjovjekovni lokalitet, gradište
pravokutnog tlocrta s mnogobrojnim nalazima i mogućom
razvijenom pratećom infrastrukturom u široj okolici koja
nije površinski uočljiva. Takva situacija zahtijeva arheološki
nadzor zemljanih radova za zdenac br. 5.
Otkriveno gradište uklapa se u sustav gradišta za obranu
od Turaka na prostoru SZ Hrvatske i uza svu svoju znan-
stvenu i kulturno-povijesnu vrijednost, također nosi i veliku
ambijentalnu vrijednost koja će dodatno oplemeniti i pro-
stor šire regije.
Literatura
Registar Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture RH
Sekelj Ivančan, Tkalčec 2002 T. Sekelj Ivančan, T.
Tkalčec, Kasnosrednjovjekovna stolna keramika s nekih
gradišta iz okolice Kutine i Garešnice, Prilozi IAZ, 19,
Zagreb, 2002: 165 – 194.
dr. sc. Hrvoje Kalafatić
Summary
In the course of 2011 the Institute for Archaeology con-
ducted archaeological reconnaissance of the area of con-
struction of the Osekovo water supply plant (five water
wells). The reconnaissance of the place of construction of
the most northerly well resulted in the discovery of a large
medieval site in the vicinity, actually, a hill fort with a rec-
tangular layout with numerous finds, and possibly the well
developed accompanying infrastructure in the wider area
which could not be observed on the surface. The discov-
ered pottery and metal finds date the hill fort to the 15th and
16th centuries. For a more appropriate and precise defini-
tion of the character of the site the possibilities of remote
interpretation were used, namely, satellite imaging (Google
Earth, Geoportal of the State Geodetics Office and service
for aerial photography used in agriculture (ARKOD). The
coarse and fine pottery that was discovered dates the site
to the 15th and 16th centuries and time of Turkish penetra-
tion into northwest Croatia. The glazed pottery also sup-
ports the dating. The finding of a large fragment of iron slag
suggests the existence of workshops within the hill fort. All
the discovered finds have analogies in numerous hill forts
from the wider area of Kutina. A known hill fort Kutina –
Plovdin grad is east of this hill fort and even further to the
east is the hill fort Kraljeva Velika – Stari Grad. Apart from
these hill forts, in the vicinity of Kutina and wider area of the
north-west Croatia there is are a large number of hill forts
from the same period. The discovered hill fort is consistent
with the hill fort defence system against the Turks in the
region of NW Croatia and in addition to its scientific and
cultural-historic values it also has a great ambience value
which will additionally enrich the space of the wider region.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

151 Končalovići
– Gradina
152 Rijeka Kupa –
antički brodolom
153 Stari grad
Barilović
154 Stari grad Cetin
155 Stari grad
Modruš
156 Stari grad
Novigrad na
Dobri
157 Špilja Zala
158 Utvrđene pećine
Karlovačke
županije
159 Viničica

324
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
Redni broj: 151
Lokalitet: Končalovići – Gradina
Naselje: Končalovići
Grad/općina: Barilovići
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: P
Vrsta radova: geodetsko snimanje i rekognosciranje
Tijekom 2011. trajalo je opsežno rekognosciranje arheološ-
kog lokaliteta Končalovići – Gradina kod Donjeg Skrada.
Tom je prilikom i pregledan okoliš gradine te su rekognos-
cirane tipski istovjetne gradine na prostoru Karlovačke
županije. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture.
Voditelj istraživanja bio je Sanjin Mihelić iz Arheološkog
muzeja u Zagrebu, u suradnji s karlovačkim konzervato-
rom Krešimirom Ragužem te Nelom Kovačević-Bokarica i
Maris Krstović iz tvrtke Arheoplan d.o.o. iz Dubravke koje
su izradile geodetsku snimku.
Sustavnim rekognosciranjem Karlovačke županije u
posljednjih petnaest godina (1997. – 2011.) otkriveno je,
kartirano te dokumentirano i opisano preko 600 arheološ-
kih lokaliteta (od kojih je stotinjak i istraživano u ovome
razdoblju). Mnoge od tih lokaliteta, uključujući i gradinu
u Končalovićima, otkrio je Juraj Štefančić. Karlovački
Gradina Končalovići, pogled s jugozapada (foto: S. Mihelić)
Gradina, u prvom planu „tumuloidni bedem” (foto: S. Mihelić)
325
Gradina pod snijegom (foto: K. Raguž)
konzervatori Domagoj Perkić i Krešimir Raguž napravili
su i opsežnu bazu podataka tih lokaliteta. Usporedbom
podataka i čestim ponovnim pregledima istih lokaliteta
otkrili su i jednu osobitost: od stotinjak prapovijesnih bron-
čanodobnih i/ili željeznodobnih lokaliteta među kojima
većinu čine naselja, tj. gradine, pronađeno je i 7-8 gradina
koje su sve otprilike jednakog tlocrta te potpuno jednakog
smještaja.
Naime, radi se o gradinama nad kanjonima Mrežnice,
Korane i Dobre, koje se sve nalaze nad desnom stranom
kanjona. Nadalje, sve su te gradine smještene upravo na
zavojima rijeka, i to na desnim zavojima, a k tomu se redo-
vito pod sjevernim obroncima gradina (i iza samih zavoja
rijeka – sve te tri rijeke, Mrežnica, Korana i Dobra, teku
s juga prema sjeveru) nalaze i luke, odnosno ravnice uza
samu vodu. Također je zanimljivo da sve te gradine imaju
približno pravokutan tlocrt vrlo sličnih dimenzija (kraćih
stranica 40 – 60 m, a dužih stranica 70 – 100 m) i jednak
položaj, pri čemu je duža stranica pravokutnika usporedna
s rijekom. Na gotovo svim gradinama ustanovljeno je ili pri-
mijećeno postojanje ostataka zemljano-kamenih bedema
(negdje iskopavanjima, a negdje pregledom terena).
Također je zanimljiv podatak da je na najmanje trima gra-
dinama primijećena i formacija koja bi se mogla nazvati
„tumuloidnim bedemom”. Svi su ti „tumuloidni bedemi”
na jugozapadnim kutovima gradina, i to na kraju bedema
prema strmoj strani nad kanjonima rijeka. Još jedan doda-
tan podatak koji može poslužiti kao vrijedna analogija u
prilog hipotezi o tumuloidnom bedemu: na mjestima koja
se, prema konfiguraciji zemljano-kamenih nasipa zasad
mogu smatrati mjestima ulaza u gradinu, ti se tumuloidni
bedemi nalaze s desne strane.
Valja napomenuti da je dvije od tih „tipskih gradina” 2010.
Snježana Karavanić iz Instituta za arheologiju probno istra-
žila. Riječ je o jednoj manjoj probnoj sondi na gradini nad
Mrežnicom preko puta staroga grada Zvečaja i istovjetnoj
sondi na gradini nad Koranom preko puta staroga grada
Barilovića.
Arheološki radovi 2011. sastojali su se od detaljnoga geo-
detskog snimanja gradine Končalovići te od njezina doku-
mentiranja (nacrtnog i opisnog s dnevnikom rada) i mikro-
rekognosciranja. Geodetska snimka gradine smještena je
na HOK mjerila 1 : 5000 te na ortofoto kartu mjerila također
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
1 : 5000. Napravljena je i opsežna fotodokumentacija. U
sklopu ovoga istraživanja rekognoscirane su i dvije gradine
toga tipa, jedna nad rijekom Dobrom i jedna nad rijekom
Mrežnicom.
Sanjin Mihelić
Krešimir Raguž
Juraj Štefančić
Summary
In the course of 2011 comprehensive reconnaissance of
the archaeological site of Končalovići – Gradina near Donji
Skrad was conducted. On that occasion the surroundings
of the hill fort were surveyed and all the hill forts of the same
type in the area of the Karlovac County. During reconnais-
sance activities undertaken to date over 600 archaeologi-
cal sites were discovered. By comparing data and owing to
frequent and repeated surveys of the same sites a particu-
larity was recorded: of the hundred or so prehistoric and
Bronze Age and/or Iron Age sites of which the majority are
settlements, namely, hill forts, it was established that 7-8 of
them have approximately the same ground plans and the
same locations. In other words, the hill forts were located
on the right bends of the rivers Mrežnica, Korana and
Dobra. Valleys bordering waterways are regularly located
bellow the northern slopes of the hill forts. All these hill forts
have an approximately rectangular layout of very similar
dimensions (40-60 m x 70-100 m) and in almost all of them
remains of earthen-stone walls were observed. In three of
these hill forts, including the one at Končalovići, a forma-
tion was observed that could be called a „tumulus wall”. All
these „tumulus walls” are located in the south-west corners
of the hill forts, namely, at the end of the walls facing the
steep sides that overlook river canyons.
Redni broj: 152
Lokalitet: Rijeka Kupa – antički brodolom
Naselje: Kamensko
Grad/općina: Karlovac
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: rekognosciranje
Tijekom 2011. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda nastavio je arheološko rekognos-
ciranje više pozicija na rijeci Kupi i pregled poznatih lokacija
na Korani i Mrežnici. Financijska sredstva za arheološko
istraživanje i rekognosciranje osiguralo je Ministarstvo
kulture. Osim voditelja istraživanja Krunoslava Zubčića
(Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheolo-
giju), u istraživanju su sudjelovali i Robert Mosković, Jerko
Macura, Goran Trninić, student arheologije te Ozren Pleše
(HIPD Zagreb). Zbog promjenjivih uvjeta vidljivosti i vodo-
staja istraživalo se u više navrata.
Tijekom ove sezone nastavljeno je snimanje dna uz upo-
trebu sonara side-scan koji se pokazao kao jedina uspješna
metoda pregleda površine dna u uvjetima smanjene
326
Kamensko, brodolom, ostaci oplate broda ispod tereta opeke
(foto: K. Zubčić)
vidljivosti. Pregledan je dio lokacija koje su uočene u proš-
logodišnjem istraživanju uz upotrebu sonara side-scan.
Na pretpostavljenoj poziciji crkve sv. Jakova u Mekušju,
ucrtane uz rijeku Kupu na kartama s kraja 18. st., detaljnije
je pregledano dno rijeke. U povijesnim izvorima spominje
se da se 1789. crkva srušila u rijeku Kupu. U površinskom
sloju nisu pronađeni arheološki ostaci, razlog tomu može
biti dugogodišnja eksploatacija pijeska iz rijeka na tom
položaju.
Drugi položaj koji je pregledan nalazi se 200 m nizvodno
od Banijskog mosta u Karlovcu na rijeci Kupi. Radi se o
skupini drvenih pilona koji se pružaju paralelno s obalom
u tri reda, a u svakom redu nalazi se 4 ili 5 pilona. Takav
raspored pilona upućivao je na ostatke mosta, a netipična
za takvu konstrukciju jest uporaba crnogoričnog drva.
Naknadno je u Konzervatorskom odjelu u Karlovcu dobi-
ven podatak da je riječ o ostacima privremenog mosta iz
Drugog svjetskog rata.
Na položaju ostatka rimskog riječnog broda u
Kamenskom (Kobiliću Pokupskom) na rijeci Kupi nastav-
ljeno je dokumentiranje površinskog sloja tereta opeke.
Ronilačkim pregledom utvrđeno je da je dio broda na
nizvodnom dijelu vjerojatno stradao prilikom vađenja
pijeska ili namjerne devastacije. Nizvodno od smjera
pružanja broda nalazi se rupa relativne dubine 0,7 – 1
m, u odnosu na okolno dno, nastala vađenjem pijeska.
Na prijelazu između rupe i ostatka brodoloma vidljiv je
manji dio oštećene drvene konstrukcije. Na središnjem
dijelu broda ispod tereta opeke pronađena je oplata
broda. Pronađena je i metalna spojnica koja spaja dvije
daske oplate broda. Metalna spojnica s dva kraka (u
obliku slova U) jedan je od načina međusobnog spaja-
nja dasaka oplate riječnih brodova od antike pa skoro do
današnjih dana. Metalna spojnica duga je 45 mm, a kra-
kovi visoki 22 mm. U nekoliko manjih probnih rovova u
uzvodnom dijelu ispod sloja pijeska pronađen je ostatak
tereta opeke, a ukupna dužina na kojoj se nalaze opeke
složene u redove i stupce iznosi 8 m. Za uzorak drva
koje je datirano AMS metodom dobiven je rezultat 1915 ±
50 BC, VERA-5732 (40BC (95,4%) 230 AD). U nastavku
istraživanja planira se nastaviti rekognosciranje rijeke
Kupe i njezinih pritoka, a na lokalitetu u Kamenskom
detaljnije istražiti brodska konstrukcija.
 Karlovačka županija, HAG 8/2011

Literatura Stari grad Barilović smješten je na važnoj geostrateškoj

Lopašić 1879 Radoslav Lopašić, Karlovac poviest i mje-
stopis grada i okolice, Zagreb, 1879: 107, 230.
Šarić 1986 Ivan Šarić, Rimski brončani materijal izvađen iz
rijeke Kupe kod Karlovca, Arheološka istraživanja na kar-
lovačkom i sisačkom području, Izdanja HAD, 10, Zagreb,
1986: 69 – 89.
Kruno Zubčić
Summary
In 2011, the Department for Underwater Archaeology
of the Croatian Restoration Institute continued with the
archaeological reconnaissance on a number of loca-
tions on the rivers Korana and Mrežnica. During this
campaign, the imaging of the river bed with a Side-scan
sonar continued, since it proved to be the only successful
method of viewing the surface of the river bed in condi-
tions of reduced visibility. At the assumed location of the
church of St Jacob in Mekušje, recorded into maps from
the late 18th century along the river Kupa, a more detailed
survey was conducted of the river bed but no archae-
ological remains were found in the superficial layer. At
the location of the remains of a Roman river boat in
Kamensko (Kobilić Pokupski) on the Kupa River the doc-
umenting of the superficial layer of the brick cargo was
resumed. It was established, on the basis of the divers’
survey, that part of the boat found downstream was most
probably destroyed either while pulling out sand or else
intentionally. The boat’s boarding was found in its cen-
tral part under the cargo of bricks. In addition a metal
coupler which bound two boards of the boat’s boarding
was also found. In a number of smaller upstream test
shafts the remains of the brick cargo were found under
a layer of sand. The overall length in which the bricks
were arranged in rows and columns amounted to 8 m. In
future excavations the continued reconnaissance of the
River Kupa and its tributaries is planned as well as the
more detailed investigation of the boat’s structure at the
site in Kamensko.
točki nad starom prometnicom, koja preko Ozlja i Dubovca
povezuje Kranjsku i stara feudalna središta u porječju Kupe
i Korane. U 16. st. stari grad zbog turskih provala dodatno
se utvrđuje, a u 17. st. postaje krajiška utvrda i ulazi u
sustav Vojne krajine. Njegova se arhitektura tijekom vre-
mena prilagođavala raznim potrebama. Građen je u obliku
nepravilnog četverokuta te objedinjuje elemente stambe-
nog i fortifikacijskog graditeljstva. Zidovi grada široki su 80
– 100 cm (najširi su u kuli), građeni su kamenom lomljen-
cem, bez nekih posebnih arhitektonskih detalja. Brojne
pregradnje unutrašnjosti uništile su gotovo sve izvorne
detalje fortifikacijske i stambene arhitekture Staroga grada.
Stari grad od 1998. obnavlja Hrvatski restauratorski zavod
(raščišćavanje, izrada fotogrametrijske i geodetske doku-
mentacije, konzervacija i sanacija), a arheološki radovi
traju od 2002. godine. U prvoj sezoni istražena je istočna
ulazna kula, 2003. istražen je jugozapadni kut grada, 2004.
i 2005. konsolidirani su zidovi, 2006. nastavljena su arheo-
loška istraživanja na području jugozapadnog kuta grada, a
2010. definiran je zid unutrašnjeg dvorišta staroga grada.
Arheološka istraživanja 2011. nastavljaju se na sondu
istraženu 2010. prema sjeveru uza zapadni obrambeni zid.
Namjera ovogodišnjih arheoloških zaštitnih radova bila je
definirati povijesne slojeve sa sjeverne strane unutrašnjeg
zida dvorišta iz 15. st. te utvrditi eventualne faze grad-
nje zapadnog obrambenog zida. Zbog toga je otvorena
sonda veličine cca 3x20 m sjeverno od unutrašnjeg zida
dvorišta iz 15. st. Prosječna dubina iskopa bila je oko 4
m. Definirane su 32 stratigrafske jedinice, od čega su dio

Redni broj: 153

Lokalitet: Stari grad Barilović
Naselje: Barilović
Grad/općina: Barilović
Pravni status: Z-295
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje

Arheološka istraživanja Staroga grada Barilovića trajala su

17 radnih dana, od 9. do 30. svibnja 2011. godine. Voditeljica
arheoloških istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek,
uz sudjelovanje Andreja Janeša i Petra Sekulića, svi iz
Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog
zavoda te nekolicine fizičkih radnika na iskopu zemlje.
Istraživanja je nadzirao konzervator Krešimir Raguž, dipl.
arheo., a radove je financiralo Ministarstvo kulture. Prostor Staroga grada istraživan 2011. (foto: A. Janeš)

327
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Pogled na Stari grad Barilović iz zraka nakon postavljanja zimske zaštite (foto: J. Kliska)
arheološki slojevi, a dio zidane strukture. Neke stratigraf-
ske jedinice istovjetne su onima iz 2010., a gdje nije bilo
podudarnosti dane su nove brojke. Izdvojeni su posebni
nalazi (njih 28) i keramički ulomci srednjovjekovnih i pra-
povijesnih posuda koji se obrađuju u Odjelu za restaurira-
nje arheoloških kopnenih nalaza, HRZ. Također su uzeta 3
uzorka ugljena za analizu metodom C-14 i tri uzorka povije-
sne žbuke koji su analizirani u Prirodoslovnom laboratoriju
HRZ-a. Od arheoloških slojeva dominantni su oni koji pripa-
daju kasnom starom i novom vijeku, a potvrđen je i prapovi-
jesni sloj. Izdvojeni su brojni nalazi životinjskih kostiju, koji
su predani na analizu na Veterinarski fakultet. Svi zidovi i
slojevi nacrtani su u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10, napravljena je
iscrpna fotodokumentacija te snimke totalnom stanicom i
3D-model staroga grada (tvrtka Vektra d.o.o.).
Jedini pronađeni zid vidljiv je na Pilarovu nacrtu iz 1912.
i recentna je intervencija u arhitekturi staroga grada. Uz
njega je vezana i podnica od kamenih ploča. Najvažniji
je nalaz utor katne konstrukcije u JZ obrambenom zidu.
Katnu konstrukciju činile su potporne grede čije su rupe
vidljive u utoru. Kompletan prostor Staroga grada u dubini
328
kamenog živca zaravnat je slojem gline u kojoj se nalaze
prapovijesni komadi keramike i poneki odbojak. To nikako
nije kulturni prapovijesni sloj, već je riječ o samo sporadič-
nim nalazima donesenima s glinom koja se služila za nive-
liranje tla. Pronađeni keramički, kovinski, stakleni i ostali
nalazi upućuju na široko razdoblje – od kasnog srednjeg
vijeka do danas. Nakon arheoloških istraživanja sanirani
su svi istraženi zidovi u dogovoru s Vladankom Milošević,
d.i.a., voditeljicom obnove Staroga grada Barilovića te je
napravljena zimska zaštita lokaliteta. Lokalitet je također
snimljen i iz zraka.
Literatura
Azinović Bebek 2007 Ana Azinović Bebek, Stari grad
Barilović, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 219 – 221.
Fras 1988 Franjo Julije Fras, Cjelovita topografija karlo-
vačke Vojne krajine, Gospić, 1988: 233 – 237.
Kruhek, Horvat 1983 Milan Kruhek, Zorislav Horvat,
Barilović grad, Godišnjak ZSKH, 8-9, Zagreb, 1983: 121
– 136.
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
Laszowski 1902 Emil Laszowski, Hrvatske povijesne gra-
đevine, Zagreb, 1902: 219 – 224.
Lopašić 1985 Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane,
Zagreb, 1895: 35 – 42.
Ana Azinović Bebek
Summary
The Barilović Fortress is located on an important geo-
strategic point over an old communication line which
connected, via Ozalj and Dubovac, Kranjska with the
old feudal centres in the Kupa and Korana river basins.
Archaeological investigations in 2011 were resumed at the
probe that was investigated the previous year and located
northwardly along the western defensive wall. The purpose
of the works was to define the historical layers at the north
side of the interior courtyard wall from the 15th century and
establish possible phases in building the western defensive
wall. Among the investigated archaeological layers those
from the Late Middle Ages and post-medieval period were
most dominant, while a prehistoric layer was also recorded.
Numerous finds of animal bones were collected and sub-
mitted to the School of Veterinary Science for analyses.
The most significant find is the groove from multi-storey
structure in the SW part of the defensive wall. The multi-
storey structure was made from supporting beams whose
holes are visible in the groove. In the entire space of the
fortress was levelled in the depth of the bedrock with a
layer of clay in which prehistoric pottery fragments and
some shards were found. These items by no means rep-
resent a prehistoric cultural layer but only sporadic finds
brought with the clay used for levelling the ground.
After the completion of archaeological excavations all the
investigated walls were rehabilitated and the site protected
from the effects of winter.
Redni broj: 154
Lokalitet: Stari grad Cetin
Naselje: Podcetin
Grad/općina: Cetingrad
Pravni status: Z-276
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Lokalitet Stari grad Cetin, k.č. 54, k.o. Cetinski Varoš, u
listopadu 2010. i 2011. zaštitno je arheološki istraživan
(tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala) u sklopu radova
održavanja u organizaciji tvrtke Građevinski obrt Špelić iz
Slunja. Rješenje za radove izdalo je Ministarstvo kulture,
Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u
Karlovcu, na zahtjev tvtke Arheo Plan d.o.o. iz Konavala.
Pred kraj radova 2010. djelatnici tvrtke Arheo Plan d.o.o.
Ante Butorac i Konstanta Mucić dokumentirali su zate-
čenu situaciju. Stručna voditeljica arheoloških radova
2011. bila je Konstanta Mucić, dipl. arheo., dok su osta-
tak stručne ekipe činili arheolozi Nela Kovačević Bokarica
i Maris Kristović. Radovi su financirani sredstvima Općine
Cetingrad. Voditelj projekta i koordinator radova bio je
329
Božidar Magdalenić, dipl. ing. građ. iz tvrtke Geoexpert
Projekt d.o.o. iz Zagreba. Radove su konzervatorski nad-
zirali Sonja Jakšić, dipl. ing. arh., i Krešimir Raguž, dipl.
arheo., iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Stari grad Cetin nalazi se oko 4 km južno od Cetingrada,
u naselju Podcetinu. Smješten je na brijegu (kota 301 m
n. v.) sjeverno od ceste prema Cetinskom Varošu. Najlakši
pristup lokalitetu moguć je neasfaltiranim kolnim putem sa
zapadne strane. Najvjerojatnije su ga izgradili Frankopani
tijekom 15. i 16. st., i to kao utvrđeni plemićki grad. Bio je
sjedište feudalnog posjeda, a nakon 1463. i pada Bosne
i granična, obrambena utvrda. U jugoistočnom podnožju
brijega na kojem je smješten nalazi se Kloštarsko vrelo, a
povijesni izvori spominju još podgrađe i franjevački samo-
stan. U frankopanskom Cetinu dogodio se jedan od naj-
važnijih događaja hrvatske povijesti, kada je na Općem
saboru hrvatskog plemstva za hrvatskog kralja izabran
nadvojvoda Fredinand Habsburg. Izbor je potvrđen ispra-
vom napisanom u podgrađu Cetina i proslavljen u franje-
vačkoj crkvi Pohođenja sv. Marije 1. siječnja 1527. godine.
Od 1670. do 1790. Cetin je u turskom posjedu, a od 1790.
do 1864. granična austrijska utvrda s krajiškom posadom
(Kruhek-Horvat 2010).
Radovi na lokalitetu započeli su 2010. na jednom od njego-
vih najugroženijih dijelova. Radi se o prostoru jugozapadne
kurtine unutarnjeg, gornjeg, obrambenog sklopa, odnosno
središnjeg bedema, gdje je vanjski zid urušen. Zona radova
obuhvatila je prostor unutar i s vanjske strane jugozapadne
kurtine, te je imala dimenzije od oko 13,10 m (SZ-JI) x 5,20
m (SI-JZ). Iskopavalo se u relativnoj visini od oko 2,50
m (JI)/3,50 m (SZ). Pri radovima je evidentirana zapuna
međuprostora kurtine, ostaci arhitekture i pokretni nalazi.
Zapuna se sastoji od slojeva zemlje i nasipa. Izvorno je bila
u funkciji amortizacije topovske paljbe i nivelacije hodne
površine. Njezinim djelomičnim uklanjanjem otkriveni su
ostaci arhitekture koji su iskopani u relativnoj visini od 0,10
do 0,30 m.
Tijekom 2011. radovi su nastavljeni, i to od obuhvata
prošlogodišnje zone radova do sjeverozapadnog ulaza.
Dimenzije zone obuhvata radova su oko 35,40 m (JI-SZ)
x 19,80 (JZ-SI) m, te površina od 700,90 m2. Radi lakšeg
snalaženja u dokumentaciji istraživana zona podijeljena je
na tri sonde, S 1, S 2 i S 3. S 1 nalazi se sjeverozapadno od
prošlogodišnje zone radova do kule. S 2 obuhvaća ostatke
kule, a S 3 preostali prostor od kule do sjeverozapadnog
ulaza. Iskopavano je u relativnoj visini od oko 4,30 m (SI
dio S 1), 2,20 (S 2) i 2,30 m (SI dio S 3). U svim sondama
evidentirani su slojevi humusa i nasipa te su pronađeni
ostaci arhitekture i pokretni nalazi.
Ostaci arhitekture pronađeni prilikom radova 2010. i 2011.
godine jesu zidane strukture uvedene kao zid 1 – 7, pokos
zida 2, polukružni zid 1 i 2, zid(?) i kula. Zidovi nisu u pot-
punosti iskopani zbog ograničenog trajanja radova i velike
zone obuhvata. Radovima je potvrđeno ono što je na
osnovi zatečenog stanja prije njihova početka, kao i gra-
fičkih prikaza iz 18. i 19. st. bilo očito, a to je da se jugoza-
padna kurtina sastoji od unutarnjeg i vanjskog zida, a da
je međuprostor zapunjen zemljom. Na osnovi postojećeg
stanja, nakon ovogodišnjih radova može se reći da se vanj-
ski zid jugozapadne kurtine sastoji od zida 1, zida(?), zida
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Pogled na Stari grad Cetin (foto: K. Mucić)

Skica – definirane zidane strukture (izradile: N. Kovačević Bokarica i M. Kristović)

330
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
2, pokosa zida 2 i zida 7, a unutarnji od zida 3, te vjerojatno
polukružnog zida 1 i 2. Između vanjskog i unutarnjeg zida
kurtine evidentirani su zidovi 4 – 6 i kula.
Prema otkrivenim podacima o načinu gradnje, dio zidova
(odnosno definiranih arhitektonskih struktura) moguće
je razvrstati u skupine, što možda naznačuje i postojanje
triju faza građevinskog razvoja jugozapadne kurtine. Prvoj
skupini pripada zid 3 te vjerojatno i polukružni zidovi 1 i 2.
Drugoj skupini pripada kula, a u treću je skupinu moguće
smjestiti zid 2, pokos zida 2, zid 5 i zid 7. Na osnovi dosa-
dašnjih radova nije moguće sa sigurnošću razvrstati sve
definirane arhitektonske strukture u skupine, kao ni u gra-
đevinske faze, te je za to nužan nastavak radova. Kada
se definirane arhitektonske strukture usporede s najstarijim
grafičkim prikazima Staroga grada Cetina iz 1790. godine,
kao i onima iz 1837. godine, može se ustanoviti da pre-
klapanja nisu potpuna. Na većini grafičkih prikaza ucrtani
su vanjski i unutarnji zid jugozapadne kurtine, a kula je
ucrtana na tlocrtu Cetina nakon oslobođenja 1790. godine
(Kruhek-Horvat 2010: 47, 50). Kao što donose dr. sc. M.
Kruhek i dr. sc. Z. Horvat, srednjovjekovne su zidine u 18.
st. pojačane gradnjom novih bedema s vanjske strane, što
bi moglo značiti da je unutarnji zid kurtine stariji, srednjo-
vjekovni, a vanjski mlađi, turski. To su potvrdili i nalazi na
lokalitetu, odnosno može se reći da se položajem i oblikom
zidovi koji pripadaju unutarnjem zidu kurtine, dakle zid 3,
polukružni zidovi 1 i 2, te kula poklapaju s izgledom obram-
benog sustava tog dijela lokaliteta koji je donesen u pretpo-
stavljenom tlocrtu Cetina u 16. st.
Tijekom radova 2010. i 2011. na lokalitetu su u slojevima
zemlje i nasipa pronađeni pokretni nalazi. Radi se o nala-
zima keramike (ulomci keramičkih lula, glaziranih i negla-
ziranih keramičkih posuda), metala (oružju i oruđu, ulom-
cima i predmetima svakodnevne upotrebe, te nepoznate
namjene), stakla (ulomci staklenih posuda) i drva (ostaci
serklažnih grada), koji su okvirno datirani u novi vijek. Radi
zaštite, pronađeni ostaci arhitekture natkriveni su krovom i
prekriveni geotekstilom.
Literatura
Kruhek, Horvat 2010 Milan Kruhek, Zorislav Horvat, Cetin
– studija povijesnih lokaliteta i konzervatorski plan upravlja-
nja, Cetin – Zagreb, 2010.
Nela Kovačević Bokarica
Konstanta Mucić
Summary
In 2010 and 2011 rescue excavations were conducted at
the Cetin fortress. The fort was most probably built by the
Frankopan’s during the 15th and 16th centuries as a fortified city
of the nobility. It was the centre of a feudal estate and after
1463 and the fall of Bosnia it became a frontier, defensive for-
tress. From 1670 to 1790 Cetin was under Turkish rule and
from 1790 to 1864 a border Austrian fort with a frontier garrison.
In 2010 and 2011 works on the site were conducted on
one its most threatened parts, in the area of the south-west
courtine of the inner, upper, defensive complex, namely,
its central wall. During the works a fill of the courtine
331
inter-space was observed where architectural remains and
movable finds were discovered. The fill was composed of
layers of soil and fill material. Originally it was to absorb
cannon fire and level the walking surface. After its con-
struction the south-west courtine was adapted to the needs
of warfare in such a manner that the medieval walls were
fortified by the construction of new, Turkish walls in the
18th century on the exterior side, implying that the interior
walls of courtine were older and the exterior ones newer.
Considering that the walls were not fully excavated, due
to limited time and the size of the covered area, and that
the excavations did not reach natural soil, it was not pos-
sible to categorize them with certainty into building phases.
Consequently, additional investigations are called for.
The movable finds were provisionally dated to the post-
medieval period. They consisted of pottery (shards of
ceramic pipes, glazed and unglazed pottery vessels) metal
(arms and tools, fragments and items of everyday use and
those of undefined purpose), glass (shards of glassware)
and wood (remains of beam material).
Redni broj: 155
Lokalitet: Stari grad Modruš
Naselje: Modruš
Grad/općina: Josipdol
Pravni status: Z-292
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: arheološko iskopavanje
U srpnju i kolovozu 2011. na lokalitetu Stari grad Modruš
trajala su preliminarna arheološka istraživanja čiji je izvo-
đač bila tvrtka Arheo plan d.o.o. iz Dubravke. Stručna
voditeljica arheoloških istraživanja bila je Tatjana Kolak,
a zamjenica Nela Kovačević Bokarica. Ostatak stručne
ekipe činili su Konstanta Mucić, Krešimir Raguž i Ante
Butorac te Zvonko Trdić (Ogulin), Ivan Grgurić (Ogulin),
Mile Raguž (Zagreb), Nevinko Kunović (Karlovac) Nenad
Jareb (Karlovac), Dalibor Stipetić (Ogulin), Hermes Adan
Nandayapa Arriaga Sierra (San Luis Potosí, Meksiko/
Zagreb) i Valentino Luketić (Bukovlje kod Zvečaja).
Tijekom izrade konzervatorske studije Staroga grada
Modruša, arhitekti (izrađivači studije i konzervatori Boris
Stari grad Modruš, pogled na kulu na središnjem dijelu utvrde
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011

Vučić Šneperger i Zorislav Horvat s konzervatoricom

Sonjom Jakšić) dali su prijedlog zona istraživanja, što im
je (po njima) trebalo dati neophodne elemente za dovrše-
tak studije. Iako metodološki nije bilo opravdano istraživati
manje sonde na različitim mjestima i „tražiti” zidove, proci-
jenjeno je da istraživanje može započeti na zahtjev arhite-
kata, uz maksimalnu brigu o stratigrafskim odnosima i uz
mogućnost prekida istraživanja (što se na nekim mjestima i
u nekim slučajevima i dogodilo u ovoj kampanji), ako bi se
procijenilo da se takvim načinom mogu nepovratno izgubiti
podaci o nekim slojevima ili da se oštećivanjem tih slojeva
ugrožavaju buduća istraživanja. Također je odlučeno da se
takvu istraživanju može pristupiti samo vrlo ograničeno te
samo kao dijelu sustavnih istraživanja na tom lokalitetu.
Ovogodišnjim arheološkim istražnim radovima od predvi-
đenih (maksimalno) 11 sondi, istraživano je 6 sondi (dalje u
tekstu S1, S2, S3, S4, S7 i S8), a sječom raslinja očišćeni
su i ostaci arhitekture u dvije sonde (dalje u tekstu S6 i
S11). Tri sonde (S5, S9 i S10) nisu bile obuhvaćene ovo-
godišnjim radovima zbog metodoloških razloga (S9 i S10),
statičke nesigurnosti (S5 i S9) te nedovoljnih financijskih
sredstava (S5, S9 i S10).

U sondi S1 evidentirano je ukupno 9 stratigrafskih jedinica.

Završne slojeve u sondi čine: kamen živac SJ 0 i SJ 2. SJ 0
je uglađen i na njemu su dijelom postavljeni zidovi. U sondi
su definirani sljedeći ostaci arhitekture: zidovi SJ 101, SJ
103 i SJ 115 i temeljna stopa SJ 116. Zidovi u sondi polo-
ženi su smjerom kamena živca SJ 0. Zid SJ 101 ima unu-
trašnju i vanjsku stranu rađenu od klesanaca četvrtastog
oblika (kvadera) u sloju vapnenog morta sivobijele i bijele
boje, s većom primjesom sitnog kamena. SJ 116 nalazi se
s unutrašnje strane zida SJ 101. Temeljna stopa SJ 116
rađena je na jednak način kao temeljna stopa SJ 118 u S-2.
Uvedene su kao dvije SJ, zato jer zidovi kojima pripadaju Tlocrt Staroga grada Modruša
nisu rađeni na jednak način s unutrašnje strane te imaju
različite smjerove. SJ 115 nema izravne veze sa SJ 101 i SJ morta. Iz zida SJ 121 prikupljen je ulomak vapnenog morta
103. Možda se radi o mlađoj gradnji. Temeljen je na živcu (N 45). Ispod SJ 105 nalaze se ostaci zida, možda starijeg,
(SJ 0). U sondi S1 istraživanje nije završeno, kako je bilo koji je uveden kao SJ 130. Ima jednak smjer kao SJ 121.
i predviđeno, planom istraživanja. Samo se mjestimično U sondi S2 istraživanje nije završeno, kako je bilo i predvi-
ispod zidova došlo do kamena živca (SJ 0). Sonda je nakon đeno planom istraživanja. Sonda je nakon istraživanja pre-
istraživanja prekrivena geotekstilom i zatrpana zemljom. krivena geotekstilom i zatrpana zemljom.

U sondi S2 evidentirano je ukupno 9 stratigrafskih jedinica.
Završni sloj u sondi čini SJ 2. U sondi su definirani sljedeći
ostaci arhitekture: zid SJ 105, temeljna stopa SJ 105A,
temeljna stopa SJ 118, negativ otvora SJ A i ostaci zidane
strukture, odnosno zida SJ 121 i ostaci zida SJ 130. Zid SJ
105 ima unutrašnju stranu ili lice rađeno od klesanog plo-
častog kamena u sloju vapnenog morta bijele i sivobijele
boje. (Siva boja vjerojatno je nastala pod utjecajem atmos-
ferilija.) SJ 105A rađena je od krupnog klesanog kamena.
Nalazi se ispod krajnjeg istočnog dijela zida SJ 105.
(Arhitekti smatraju da nije zidana istovremeno s SJ 105.)
SJ 118 jednaka je kao SJ 116, te se nalazi s unutrašnje
strane zida SJ 105. Negativ otvora SJ A evidentiran je iznad
SJ 105A, a radi se o ostacima negativa otvora južnog ulaza
u Tržan, na istočnom krajnjem dijelu zida SJ 105 te iznad
temeljne stope SJ 105A. Ostaci zidane strukture SJ 121,
možda ogradnog tipa te naknadna pregradnja. Rađena je
od krupnog i većeg priklesanog kamena u sloju vapnenog
U sondi S3 evidentirano je ukupno 7 stratigrafskih jedinica.
Završni su slojevi u sondi: SJ 2 te mjestimično kamen živac
SJ 0. U sondi su definirani sljedeći ostaci arhitekture: zidovi
SJ 113 i SJ 114 te temeljna stopa SJ 120. Evidentno je da
je polukružni zid SJ 113 prizidan naknadno, kao dograd-
nja, do zida SJ 114. Spoj dvaju zidova s vanjske strane
zapunjen je obilnim žutobijelim slojem vapnenog morta.
SJ 113 rađen je od klesanaca u žutobijelom vapnenom
mortu, te je s vanjske strane ožbukan. Žbuka je bolje oču-
vana na dva donja reda kamena. SJ 114 rađen je od kle-
sanaca u sivobijelom vapnenom mortu. Temeljna stopa SJ
120 s vanjske strane zida SJ 114 rađena je od priklesanog
pločastog kamena u sloju bijelog i žutobijelog vapnenog
morta. Temeljna stopa SJ 120 sjela je na kamen živac, kao
i polukružni zid kule. Unutar SJ 2 pronađen je ulomak kera-
mike (N 43) i 2 ulomka životinjskih kostiju i zuba (N 44). U
sondi S3 istraživanje nije završeno, kako je bilo i predvi-
đeno planom istraživanja. Samo se mjestimično došlo do

332
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
kamena živca (SJ 0). Sonda je nakon istraživanja prekri-
vena geotekstilom i zatrpana zemljom.
U sondi 4 ukupno je evidentirano 8 stratigrafskih jedinica.
Završni su slojevi u sondi SJ 2 i SJ 0. U sondi su defini-
rani sljedeći ostaci arhitekture: zidovi SJ 106, SJ 107, SJ
107A, SJ 117 i SJ 122 te prag SJ 119, koji je rađen od
priklesanih kamenih ploča i četvrtastih klesanaca (kvadera)
u sloju zemlje s većom primjesom usitnjenog vapnenog
morta. Nalazi se između južnijeg zida SJ 106 te sjevernijeg
zida SJ 122. Je li SJ 119 istovremen ili mlađi od SJ 106?
Moguće da su SJ 106 i SJ 122 isti zid, dorađen sa SJ 119.
Zasad ta dva zida razdvaja prag. SJ 122 sjeo je na SJ 117
te SJ 107A. SJ 107 sjeo je na SJ 107A, a razdvaja ih jedan
uži kanal. Radi se o polukružnom zidu, i to ostacima bar-
bakana koji je imao dvije faze. Može se reći da SJ 107A
spada u prvu fazu barbakana. SJ 117 rađen je od klesa-
nog i priklesanog kamena u sloju bijelog vapnenog morta.
Ulomci vapnenog morta prikupljeni su iz zida SJ 106 (N
46), ispod praga SJ 119 (N 47), sjeverno od SJ 119 – SJ
122 (N 48), iz SJ 107 (N 49) te iz SJ 117 (N 50). U sondi S4
istraživanje nije završeno, kako je bilo i predviđeno planom
istraživanja. Samo se mjestimično došlo do kamena živca
(SJ 0). Sonda je nakon istraživanja prekrivena geoteksti-
lom i zatrpana zemljom. Bez proširenja i nastavka istraži-
vanja te sonde nema rješenja, odnosno potpunijeg uočava-
nja stratigrafskih odnosa i finijeg razdvajanja faza.
Na mjestu predviđene sonde S6 samo je detaljno očišćeno
raslinje bez ikakva zadiranja u slojeve ili njihova ošte-
ćivanja i otkriveno je da se radi (prema svemu sudeći) o
nastavku zida SJ 117. Radi li se i o istoj stratigrafskoj (SJ
117) jedinici, tj. je li taj zid na čitavu potezu zidan istovre-
meno te istovjetno, utvrdit će daljnja istraživanja.
U sondi S7 ukupno je evidentirano 18 stratigrafskih jedi-
nica. Završni su slojevi u sondi SJ 2 i SJ 0. U sondi su defi-
nirani sljedeći ostaci arhitekture: zidovi SJ 110, SJ 111 i SJ
123, prevrnuti zid SJ 112, temeljna stopa SJ 123A, otvori u
SJ 123 – SJ 124, SJ 125, SJ 126, SJ 127 i SJ 128 te otvor
na zidu SJ 110 – SJ 129. Zidovi su rađeni od četvrtastih
klesanaca (kvadera) u sloju bijelog i sivobijelog vapnenog
morta s većom primjesom manjeg i sitnog kamena. SJ 110
rađen je na opisani način te u donjim dijelovima i prikle-
sivanjem kamena živca u kojem su neravnine zapunjene
manjim klesancima u sloju vapnenog morta. SJ 112 je pre-
vrnuti dio zida SJ 111 (što se lijepo vidi po slojnicama u
čitavom tome komadu otpaloga zida te po samome slogu
i izgledu toga komada otpaloga zida). Umjesto uvedenog
SJ D uveden je zid SJ 123, a temeljna mu je stopa na (nje-
govu, op. a.) južnom krajnjem dijelu SJ 123A. Rađena je od
klesanog krupnog kamena, a u nastavku prema sjeveru zid
je temeljen na priklesanom kamenu živcu.
Dokumentirani su i otvori u zidu: SJ 124 – otvor za verti-
kalnu drvenu gredu u SJ 123 koja je bila položena na SJ
123 A; SJ 125 – otvor za horizontalnu drvenu gredu u SJ
123; SJ 126 – otvor za poprečnu drvenu gredu na vrata u
SJ 123; SJ 127 – donji otvor za drvenu gredu dijagonalnu
na spoj zidova SJ 110 i SJ 123; SJ 128 – gornji otvor za
drvenu gredu dijagonalnu na spoj zidova SJ 110 i SJ 123;
SJ 129 je otvor za drvenu gredu u zidu SJ 110, a na zidu
333
ima još otvora. U sondi S7 istraživanje nije završeno, kako
je bilo i predviđeno planom istraživanja. Samo se mjesti-
mično došlo do kamena živca (SJ 0). Sonda je nakon istra-
živanja prekrivena geotekstilom i zatrpana zemljom.
U sondi S8 evidentirano je ukupno 7 stratigrafskih jedinica.
Završni sloj u sondi jest SJ 2. U sondi su definirani slje-
deći ostaci arhitekture: zidovi SJ 108 i SJ 109 te ojačanje
zida SJ 108A. U ovoj fazi istraživanja nije evidentiran otvor
uveden kao SJ B, odnosno gornja (starija) vrata u grad. Pri
formiranju ulaza istovremeno su građeni SJ 108 i ojačanje
s njegove sjeverozapadne SJ 108A. U sondi S8 istraživa-
nje nije završeno, kako je bilo i predviđeno planom istraži-
vanja. Sonda je nakon istraživanja prekrivena geotekstilom
i zatrpana zemljom. Bez proširenja i nastavka njezina istra-
živanja, zapravo čitave citadele, nema jasnijeg i potpunijeg
uočavanja stratigrafskih odnosa te izgleda gornjega (pje-
šačkoga) ulaza na citadelu.
Iako radovi na mjestu predviđene sonde S11 nisu bili neop-
hodni u ovoj fazi istraživanja, ipak su obavljeni jer nisu bili
veliki opsegom. Bez ikakva zadiranja u kulturne slojeve uklo-
njeno je raslinje te je otkriven jedan otvor u zidu koji je branio
ulaz iz podgrađa prema pretprostoru (s južne strane) samoga
kastruma. Čišćenjem raslinja između predviđene sonde S11 i
sonde S4 otkriven je još jedan otvor u istome zidu koji je branio
ulaz iz podgrađa prema pretprostoru (s južne strane) samoga
kastruma. (Kako je i navedeno u opisu sonde S4, zid SJ 107
prema zapadu završava pravilno, tj. počinje taj drugi otvor.)
Ukupna istražena površina obuhvaća 121,30 m2. Na
samom početku radova napravljena je geodetska podloga
i fiksirane su vezne točke (poligoni). Iskopavalo se ručno,
a u metodološkom postupku istraživalo se stratigrafski,
vodeći računa o relativnoj kronologiji nalazišta. Pri rado-
vima su na cijeloj površini evidentirani ostaci arhitekture i
pokretni nalazi. Svi pronađeni slojevi i nalazi detaljno su
dokumentirani i snimljeni totalnom stanicom, na temelju
čega je napravljena nacrtna dokumentacija. Rezultati istra-
živanja detaljno su prikazani u izvještaju i čine temelj za
izradu programa daljnjih istraživanja lokaliteta.
U sklopu dokumentiranja arheoloških istraživanja opisani
su i arhitektonski ostaci, prilikom čega je prema arheološkoj
metodologiji uočena svaka razlika u pojedinom zidu, kao i
svi drugi arhitektonski elementi. To se odnosi na više različi-
tih odlika: slog, veličinu kamena, različitost veziva… Svaki je
dio zida ili otvor nakon uočavanja dobivao oznaku posebne
stratigrafske jedinice (u nastavku SJ), s tim da su ostaci kla-
sične SJ, a otvori također SJ, ali s napomenom da se radi
o negativima. Jednako tako npr. posebne SJ čine zidovi, a
posebne njihove (naravno ako su uočljive) temeljne stope.
Posebne SJ čine i naboji materijala ili pojedinačno veće
kamenje za npr. izravnavanje tla prije zidanja. Na kraju, u
opisu građevine možda su manje važan dio i slojevi zemlje,
humusa, krupnijeg i sitnijeg kamena…, ali su svakako jed-
nako važan i neizostavan dio podataka o istraživanju. Opis
očuvanih arhitektonskih stuktura odnosi se na istražene,
tj. otkopane arhitektonske ostatke, ali i na arhitektonske
ostatke Staroga grada Modruša, koji su i prije istraživanja
bili iznad zemlje. Međutim ti potonji obuhvaćeni su naravno
samo u svojim dijelovima obuhvaćenim ovim istraživanjima.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Također, u ovom istraživanju bilježeni su i neki „pretpostav-
ljeni” slojevi tj. „pretpostavljene” SJ (zidovi, otvori, hodne
plohe…). To nije čest običaj, ali je ovdje rabljen radi lakše
razmjene podataka i dokumentiranja u suradnji s arhitek-
tima, kojima je takav način rada uobičajen.
U tijeku kampanje pregledom terena i analizama doku-
mentacije otkrivena su još dva važna podatka (ili ostatka):
ostaci sagrađenog puta do vrha na kojemu je Stari grad
Modruš, kao i mjesto ulaza toga puta u stari grad. Ovdje
se ne radi samo o putu, već o sagrađenoj građevini – cesti
koja je, kako izgleda, na svome dijelu na hrptu brijega do
vrha bila i utvrđena! O tim će podacima biti riječi drugom
prilikom jer oni nisu obuhvaćeni ovim istraživanjima, iako je
trasa puta geodetski snimljena.
dr. sc. Tatjana Kolak
Nela Kovačević Bokarica
Konstanta Mucić
Krešimir Raguž
Summary
In July and August 2011 preliminary archaeological exca-
vations were carried out at the Modruš Fortress. During the
drawing up of the conservation guidelines for the fortress,
architects proposed zones of investigation which would
provide the necessary elements for the completion of the
guidelines.
Of the 11 planned probes archaeological investigations
were carried out at 6 of them (S1, S2, S3, S4, S7 and
S8), while cutting the vegetation also cleared architectural
remains in 2 probes (S6 and S11). Three probes (S5, S9
and S10) were not included in the investigations due to:
methodological reasons (S9 and S10), Static safety (S5
and S9) and lack of funds (S5, S9 and S10). The investi-
gated surface covered an area of 121.30 m². At the start of
the works a geodesic study was drawn up and connecting
points (polygons) established.
In this initial phase of investigating the Modruša fortress it is not
possible to give precise and reliable timeframes, or even spa-
tial relations between the mainly diverse stratigraphic units,
and therefore between the walls or their parts or elements.
It was observed in many places that the walls of the fortress
were layered, that they differed in structure and that there
were more of them than was visible prior to the investigation.
Redni broj: 156
Lokalitet: Stari grad Novigrad na Dobri
Naselje: Novigrad na Dobri
Grad/općina: Netretić
Pravni status: Z-299
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Ovogodišnja zaštitna arheološka istraživanja Staroga
grada Novigrada na Dobri odvijala su se između 8. kolo-
voza i 6. rujna 2011., kao nastavak radova iz prethodne
dvije godine. Istraživanja su dio programa obnove i revi-
talizacije Staroga grada, u suradnji s Konzervatorskim
334
odjelom Ministarstva kulture u Karlovcu. Lokalitet Stari
grad Novigrad na Dobri zaštićeno je kulturno dobro, upi-
sano u Registar kulturnih dobara, k.č. 1, 9, 5, 20 te dijelovi
k.č. 3 i 2, k.o. Zagradci, Z-299. Naručitelj arheoloških istra-
živanja je Općina Netretić, a istraživanje je proveo stručni
tim Arheološkog muzeja u Zagrebu pod vodstvom višeg
kustosa Sanjina Mihelića, uz sudjelovanje arheologa Nere
Šegvić, Ranka Manojlovića, Ane Grabundžije, Ane Franjić
te apsolvenata arheologije Ive Kostešić i Ivana Valenta, kao
i Krešimira Raguža iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Kao i prethodnih godina, istraživanjima je obuhvaćen isklju-
čivo unutrašnji prostor grada između sjeverne kule i cisterne,
uključujući i prostor oko same cisterne. U odnosu na sondu
otvorenu u dvorištu staroga grada, ove je godine sonda pro-
širena na jugoistočnom dijelu, obuhvativši otprilike dodatnih
25 m² površine, tako da ukupna površina zahvaćena arheo-
loškim istraživanjima tijekom posljednje tri godine iznosi 120
m2. Ovogodišnje istraživanje najvećim je dijelom bilo kon-
centrirano na tri točke unutar sonde: na sjeverni dio sonde
otvorene 2009., tzv. Sektor I; na novootvorenu površinu na
jugoistočnom dijelu (Sektor V) te na cisternu. Manjim dije-
lom radilo se i u Sektoru II (južni dio sonde iz 2009.).
U Sektoru I, u kojem su već 2010. dosegnuti slojevi koji
upućuju na naseobinske horizonte koji prethode gradnji
renesansnog kaštela, očišćeni su profili i nastavljeno je
iskopavanje po stratigrafskim jedinicama. Definiran je SJ
86, koji se proteže u dužini od oko 430 cm južno od SJ
92 uza sam zapadni rub sektora I. Na istoku, gdje sloj
djelomično dodiruje sloj 91, granica je nepravilna valovita
oblika, širine otprilike od 50 do 100 cm. Ispod sloja SJ 86
te sloja SJ 91, koji se sastoji od većeg neobrađenog nepra-
vilnog kamenja, uočena je nova situacija: ispod jednog
dijela SJ 86, uza zapadni profil proteže se sloj nabijenog
blijedožutog pijeska s čestim primjesama šljunka – vjero-
jatno je riječ o podnici. Taj sloj na sjevernoj strani graniči
sa SJ 92, nakupinom posloženog kamenja, dokumentira-
nog 2010. te sa SJ 93, manjom nakupinom razvučenoga
gara koji je povezivao SJ 92 i SJ 91. Ispod ostatka SJ 86
te ispod SJ 91 opet se pojavljuje neobrađeno nepovezano
kamenje, no ovaj put u nešto pravilnijem, pravokutnom
obliku. Jugozapadno, opet uza zapadni profil, pojavljuje se
nakupina razvučenoga gara, vjerojatno u vezi sa SJ 93.
Iskopavanje u sjevernom dijelu sonde (foto: S. Mihelić)
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
Stari grad Novigrad, pogled sa zapada (foto: S. Mihelić)
Tunel s natkrivenim kanalom za dovod vode, pogled prema cisterni
(foto: N. Šegvić)
335
U sjeveroistočnom dijelu skinut je sloj žbuke (SJ 72), koji se
javlja u samom sjeveroistočnom uglu sonde, a proteže se
oko 80 cm u smjeru zapada te oko 120 cm u smjeru juga.
Debljina sloja iznosi oko 30 cm. Ispod sloja žbuke u cijelosti
se proteže sloj gorenja s primjesom sitnog kamenja i nala-
zima kosti i čavala. Sloj gara SJ 71 u sjevernom dijelu sek-
tora proteže se od istočnog ruba prema zapadu u dužini od
oko 360 cm. Uklanjanjem manje nakupine kamenja (SJ 91)
uočeno je da je riječ o većem sloju koji se širi prema jugo-
zapadu. Sloj se sastoji od nabacanog, nepravilnog kame-
nja veličine oko 10-20 cm. Čišćenjem SJ 91 djelomično je
skinut sloj SJ 88 koji graniči s navedenim slojem na istoč-
noj strani. Unutar sloja pronađeni su fragmenti kostiju, čavli
te ulomci keramike. Uglavnom je riječ o gruboj stolnoj kera-
mici rađenoj na kolu. Osim ulomaka trbuha, pronađena su
tri fragmenta različitih oboda te ulomak ukrašen majolikom.
SJ 27, tvorevina pravokutnog tlocrta od kamenja veza-
nog žbukom, prislonjena na sjeverozapadni dio vanjskog
obodnog zida cisterne, uklonjena je tijekom istraživanja.
Tvorevina se sastoji od većih i manjih komada neobrađe-
nog kamenja vezanog (lošom) žbukom. Manje kamenje
prevladava u najvišem dijelu strukture. Otprilike na pola
visine primijećeno je zaravnjenje sloja žbuke i manjeg
kamenja. Čini se da je sama tvorevina pridodana kamenom
vijencu koji okružuje cisternu (SJ 6). Tijekom istraživanja
uklonjen je i kameni kanal koji se proteže u smjeru zapad-
-istok (SJ 15) te dijeli sektore I i II. Sastoji se od većeg plo-
častog kamenja koje je s vremenom napuklo. Na krajnjem
istočnom dijelu kanal je sa sjeverne i južne strane omeđen
većim komadima kamena nepravilnog pravokutnog oblika.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Tvorevina SJ 27 u Sektoru I (foto: I. Kostešić)
Kamenje je nakon uklanjanja odloženo u jednu od istočnih
prostorija staroga grada („lapidarij”).
Unutar Sektora II tijekom istraživanja uklonjen je stup u
jugozapadnom uglu sektora (SJ 12), a sonda je proširena
prema jugu za otprilike 50 cm. Ispod površinskog sloja i
sloja recentne žbuke definiran je sloj sivog nabitnog pije-
ska (SJ 140), koji je također recentan, nastao vjerojatno
zbog rekonstrukcije staroga grada. Ispod sloja SJ 8 i 10
primijećen je rahli tamnosivo-smeđi pjeskoviti sloj (SJ 141),
unutar kojeg je pronađeno više manjih ulomaka keramike,
četiri ulomka različitih rubova, malen ulomak fine oker kera-
mike ukrašene žigosanjem i urezivanjem, ulomak glazirane
slikane keramike te ulomak ukrašenog zeleno glaziranog
pećnjaka (N-661). Ispod sloja SJ 8 u ravnini sa zapadnim
profilom pojavio se sloj tamnije zemlje pomiješan sa sivim
pijeskom, unutar kojeg se nalazi veće kamenje.
Sonda je u jugoistočnom dijelu proširena kako bi se obu-
hvatili zidovi koji se nalaze kod ulaza u tunel (SJ 113) te dio
temelja pregradnih zidova prostorija na istoku. Nova sonda
(sektor V) nastavlja se djelomično na sektor III i proteže se
od njegove sredine 3 m prema jugu, 7,5 m prema istoku i 4,8
m prema sjeveru. U većem dijelu sektora, poglavito u istoč-
nom dijelu, iskopan je tek gornji stratigrafski horizont, a u cije-
losti je iskopan sloj zapune tunela koji od cisterne vodi prema
jugoistoku. Ispod SJ 126 prostire se SJ 99, sloj kamenja i
opeke u istočnom dijelu sektora, koji je vjerojatno recentnije
urušenje. Unutar SJ 99 pronalaženo je veće pločasto kame-
nje i komadi opeka, koji su vjerojatno tvorili dio popločenja.
Ispod SJ 128, u sjevernom dijelu, pronađena je kamena
greda s profilacijom, dužine oko 80 cm, a širine oko 25
cm, koja se bila urušila te pala na kameno popločenje (SJ
120), koje je zbog toga napuklo. Ispod južnog dijela zapune
tunela primijećen je sloj urušenja opeke, žbuke i zemlje
unutar SJ 138. Koncentracija opeke s debelim slojem
žbuke najveća je uz samo dno, tj. uz popločenje „tunela”.
Kao i prethodnih godina, nastavljeno je pražnjenje cisterne.
Na samom početku kampanje iznad cisterne postavljena
je skela za izvlačenje zapune, prvo na manualni pogon, a
potom na strojni. Pomoću kamiona s dizalicom iz cisterne
je izvađeno veće obrađeno kamenje, koje je nakon izvla-
čenja smješteno u jednu od istočnih prostorija. Usprkos
336
svemu, još uvijek nije dosegnuto dno cisterne. Izmjerena
je visina kanalice u cisterni (174,386) i unutar tunela
(174,438). Razlika u visini iznosi 0,052 m, tj. nešto više od
5 cm, dokazujući kako je tunel dovodio vodu u cisternu.
Recentna arheološka iskopavanja pružila su važne poka-
zatelje o različitim fazama života Staroga grada Novigrada
na Dobri, a po svemu sudeći i o fazama koje su pretho-
dile samome gradu u njegovoj formi ranonovovjekovnog
kaštela iz vremena Bernardina Frankopana.
Literatura
Gvozdanović 1965 Sena Gvozdanović, Novigrad na
Dobri, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, XIII,
1-3, Zagreb, 1965: 27 – 39.
Kruhek 2003 Milan Kruhek, Novigrad na Dobri – povije-
sno-turistički vodič, Društvo prijatelja Novigrada na Dobri
– Frankopan, Novigrad, 2003.
Lopašić 1895 Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane:
mjestopisne i povjestne crtice, Naklada Matice hrvatske,
Zagreb, 1895.
Mihelić 2010 Sanjin Mihelić, Stari grad Novigrad na Dobri,
HAG, 6/2009, 2010: 310 – 313.
Mihelić 2011 Sanjin Mihelić, Stari grad Novigrad na Dobri,
HAG, 7/2010, 2011. (u tisku)
Sanjin Mihelić
Summary
Archaeological excavations at the site of the Novigrad for-
tress in 2011 were conducted in the northern part of the
interior of the fort and covered an area of 120 m². Like the
two previous years, the investigations were conducted
exclusively in the interior of the fortress, between the
north tower and the cistern, including the space round the
cistern itself. The investigations mostly focused on three
points within the probe: northern section of the probe, then
the newly opened surface in the south-eastern part of the
probe and on the cistern. Some minor works were done in
the southern section of the probe. In the north section of the
probe, immediately along the northern, largest fort tower,
the layers that indicated dwelling horizons which preceded
the construction of the renaissance castle were discovered
during the 2010 campaign. During this year’s campaign
excavations and the documenting of stratigraphic units in
that part of the fortress were resumed. In this part of the
fortress its is possible to follow construction works from the
Late Middle Ages and perhaps also question whether the
north tower was built earlier than the other parts of the fort
walls. As far as movable material is concerned, numerous
pottery finds were discovered as well as glass and metal
artefacts which cover a period of time from the Late Middle
Ages to recent times. The emptying of the cistern was
resumed this year as well as the investigation of the com-
plex architecture of the cistern itself and the canal which
brought to water to it from the direction of the south-east.
The structure was built in the form of a tunnel at whose
foot a covered water canal stretched whose upper part was
sufficiently high and wide to enable unhindered passage,
perhaps as a secret entrance to or exist from the fort.
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
Redni broj: 157
Lokalitet: Špilja Zala
Naselje: Tounj
Grad/općina: Ogulin
Pravni status: P-1320
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Arheološka istraživanja špilje Zale trajala su od 19. lipnja
do 1. srpnja 2011. kao nastavak višegodišnjeg sustavnog
istraživanja (Karavanić et al. 2007; 2008; 2009; 2010;
2011). Ekipu su činili: Ivor Karavanić (voditelj istraživa-
nja), Rajna Šošić Klindžić (zamjenica voditelja), Nikola
Vukosavljević, James Ahern (Sveučilište u Wyomingu),
Katarina Gerometta te studenti arheologije Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, i poslijediplomski studenti antropolo-
gije Sveučilišta u Wyomingu te s Illinois State University.
Teren je iskopavan ručno, uz dokumentiranje stratigrafskih
promjena i iskopnih površina pomoću totalne stanice te uz
mokro prosijavanje cjelokupnog sedimenta kroz sita veli-
čine 5 mm i 2 mm. Obuhvaćen je dio prostora koji se isko-
pavao tijekom istraživanja 2010. godine, te je nastavljeno
iskopavanje u kvadrantima G 10 – 11 i H 10 – 11.
Nastavljeno je iskopavanje epigravetijenskih slojeva.
Pokretnih nalaza pronađeno je vrlo malo: jedna kamena
rukotvorina i životinjska kost. Očito je nađen hijatus.
Nastavljene su i geoarheološke analize pećinskog sedi-
menta te su prikupljeni uzorci za mikomorfološke i
Iskopavanje pleistocenskih slojeva
337
granulometrijske analize na Sveučilištu u Pisi. Te će analize
zasigurno mnogo otkriti o dinamici i razlozima sedimentacije
u pećini, utjecaju vanjskih faktora te voda koje se nalaze u
pećini i upotpuniti sliku o boravku čovjeka u špilji Zali.
Literatura
Karavanić et al. 2007 I. Karavanić, J. C. M. Ahern, R.
Šošić, N. Vukosavljević, Pećina Zala, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 213 – 216.
Karavanić et al. 2008 I. Karavanić, R. Šošić, J. C. M.
Ahern, N. Vukosavljević, Špilja Zala, HAG, 4/2007, Zagreb,
2008: 238, 239.
Karavanić et al. 2009 I. Karavanić, N. Vukosavljević, J.
C. M. Ahern, R. Šošić Klindžić, Špilja Zala, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 303 – 305.
Karavanić et al. 2010 I. Karavanić, R. Šošić Klindžić, J.
C. M. Ahern, N. Vukosavljević, Špilja Zala, HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 316, 317.
Karavanić et al. 2011 I. Karavanić, N. Vukosavljević, R.
Šošić Klindžić, J. C. M. Ahern, Špilja Zala, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011. (u tisku)
prof. dr. sc. Ivor Karavanić
Summary
In 2011 excavations that were initiated the previous year
were resumed in the Pleistocene levels of the cave. The
excavations showed little or no evidence of human habita-
tion in this stratigraphic sequence.
Redni broj: 158
Lokalitet: Utvrđene pećine Karlovačke županije
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
Projekt speleološkog kluba Ursus spelaeus iz Karlovca u
suradnji s arheologom iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu
od 2007. jest istraživanje utvrđenih pećina u Hrvatskoj.
Nakon Karlovačke županije, od 2008. istraživanje se širi i na
Ličko-senjsku županiju, a 2009. i na Zagrebačku, Šibensko-
-kninsku, Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-
-neretvansku županiju, kao i na Hercegovinu (BiH). Od
početka 2010. počinje istraživanje tog fenomena i u susjed-
noj Sloveniji, u suradnji s Društvom za raziskovanje jam iz
Ljubljane. Za istraživanja u Karlovačkoj županiji u 2011. sred-
stva je osiguralo Ministarstvo kulture (uz vlastita sredstva), a
istraživanja u drugim županijama financirana su isključivo vla-
stitim sredstvima. Voditelj istraživanja bio je Hrvoje Cvitanović
(gotovo polovicu članova kluba čine arheolozi) u suradnji s
Krešimirom Ragužem (Konzervatorski odjel u Karlovcu).
Dosad je u Hrvatskoj otkriveno oko 70 pećina (zna se za njih
– nisu sve pronađene, a kamoli dokumentirane), a u sklopu
programa 2011. u Karlovačkoj županiji dokumentirane
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
Krajačeva pećina
su i 4 utvrđene pećine. Težište istraživanja bilo je na ove
godine započetom izrađivanju arhitektonskih snimki utvr-
đenih pećina, tj. njihovih bedema.
U 2011. pronađeno je i pregledano više utvrđenih pećina u
Karlovačkoj županiji, a dokumentirane su četiri. Izrađene
su i arhitektonske snimke dviju: Gajine pećine u kanjonu
Korane nizvodno od Plitvičkih jezera i Krajačeve pećine
ispod sela Krajača na području Trupinjaka nedaleko od
Krnjaka koja je istraživana 2010. godine.
Težište je ove godine također bilo i na rekognosciranju utvr-
đenih pećina i na prikupljanju površinskih pokretnih nalaza.
Prikupljeni su ulomci keramičkih posuda iz više njih. Prema
preliminarnim rezultatima, radi se o vremenski preciznije
neodredivoj keramici (zasad, i to prema trenutačnom
stanju poznavanja keramike iz toga razdoblja na području
Karlovačke županije).
Na desnoj obali rijeke Mrežnice, sjeverno od Primišljanskog
mosta, nasuprot zaseoku Koraćima, neposredno iznad
Koraćkog slapa, u prevjesnoj stijeni nalazi se ostatak građe-
vine u kojoj su nekada boravili ljudi. U podnožju stijene, oko 6
m iznad razine rijeke nalazi se ulaz u malu polupećinu, dugu
tek 6 m, koja je ostatak većeg pećinskog prostora sada zaru-
šenog velikim kamenim blokovima. Tlo tog prostora izvana je
podzidano suhozidom. Iznad ulaza u tu polupećinu, na visini
od 13 m nalazi se niša, duga 8 m i široka 1 – 1,5 m. S vanjske
strane niša je zagrađena zidom, visokim 1 m i debelim 0,5 m,
osvijetljena danjim svjetlom. Ta obzidana niša vidljiva je izda-
leka, naročito sa suprotne, lijeve strane Mrežnice. Po njoj je
cijeli taj prostor nazvan Zazidana pećina, iako ono što se vidi
nije pećina. Prilaz je do polupećine lagan, ali do niše je težak –
do nje se treba penjati alpinističkom tehnikom ili upotrebljavati
338
duge ljestve. Niša je mogla služiti samo kao privremena pro-
matračnica, a nikako kao prostor za dulji boravak u njoj.
Baraćeve pećine, Gornja, Donja i Srednja ili Nova, nalaze se
kod zaseoka Novih Kršlji, 10-ak km istočno od Rakovice, od
kojih je za posjetitelje uređena samo Gornja pećina. Dužina
svih kanala Gornje pećine jest 520 m, a za posjetitelje je
uređeno oko 150 m. Petnaestak metara od ulaza u Gornju
pećinu nalazi se sada kameni zid sa željeznim vratima. Taj
je kameni zid sagrađen davno, donedavno je bio napola
srušen, a prilikom uređenja pećine dozidan je i opremljen
rešetkastim vratima. Zid je širok 4,5 m, visok 2,5 m i debeo
0,8 m. Bedem je zidan tehnikom identičnom zidanju utvrde:
priklesanim kamenom (na oba lica zida) s vezivom (vapno,
pijesak), s ispunom od nejednakog neobrađenog kamena i
veziva. Redovi su nejednaki, ali nakon više redova postoji
nivelacija. O zidu nema nekakvih povijesnih podataka. Pred
pećinom i na ulazu pronađeni su ulomci prapovijesnih kera-
mičkih posuda. Početkom 19. stoljeća u pećini je prona-
đena brončana narukvica. Svi ti nalazi mogli bi se datirati ili
u kasno brončano ili u starije željezno doba. Pronađena je i
željezna sulica, vjerojatno srednjovjekovna.
Na lijevoj obali Korane, kod Selišta Drežničkog nalazi se
Gajina pećina duga svega 65 m, ali s dva otvora. Donji, širok
5 m i visok 4 m, imao je nekada sagrađen zid, još se vide
ostaci morta u stijeni otvora, dok je gornji okruglast, promjera
oko 1 m, a nalazi se 8 m iznad donjeg otvora i 5 m desno
od njega. Ostaci drugog zida nalaze se 5 m od ulaza (donjeg
otvora). Zidan priklesanim kamenom (na oba lica zida) s vezi-
vom (vapno, pijesak) te ispunom od nejednakog neobrađenog
kamena i veziva. Redovi su podjednaki. Vidljive su rupe od
skele. Zid je zatvarao prolaz širok 4 m i jednako toliko visok. Iza
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
tog zida nalazi se dvorana iz koje se nekim ljestvama moglo
popeti u dimnjak, spojen s gornjim otvorom, koji je mogao slu-
žiti kao promatračnica. Pristup do donjeg otvora malo je otežan
jer se nalazi desetak metara iznad doline Korane, a gornji je
potpuno nepristupačan, prilaz mu je moguć jedino užetom
odozgo. Gajina pećina od 2007. arheološki se istražuje (Sanjin
Mihelić iz AMZ-a), a AMZ čuva pronađenu brončanu ostavu,
za koju se smatra da je donesena u muzej upravo iz te pećine.
U povijesnim dokumentima pećina Tounjčica spominje se
kao Tounjska peć (Thovanska pech) i Juraića pećina, a nalazi
se u Tounju, željezničkoj postaji na pruzi Karlovac – Ogulin.
Pristup je do pećine lagan. Do danas je istraženo oko 250
m pećinskih kanala, a istražuje se i dalje, naročito ronjenjem
u sifonskom jezeru iz kojeg izvire rječica Tounjčica. Otvor
pećine širok je 21 i visok 6 m. (Petnaestak metara iznad tog
otvora nalazi se otvor pećine Male Tounjčice, širok 5 i visok
2,5 m, iza kojeg se nastavlja uzak kanal dug oko 45 m.) Na
ulazu u pećinu Tounjčicu bio je prema Valvasorovu crtežu s
kraja 17. st. sagrađen zid koji je prekrivao otvore možda čak
i obiju pećina. U podnožju je zid bio debeo oko 1,3 m, imao je
otvor za ulaz u pećinu i više puškarnica. S unutarnje strane
zida na galeriji su bile postavljene stražarske staze. Danas,
nažalost, tom zidu nema ni traga, u živoj stijeni na rubovima
pećinskog otvora mjestimično se naziru ostaci morta.
Za svaki od četiri speleološka objekta načinjeni su spele-
ološki nacrti i profili, objekti su speleološki opisani, kao i
pristup i okoliš, a svaki je i pozicioniran na karti (1 : 25.000)
te su uzete i GPS koordinate.
Arheološki je rekognoscirana svaka pećina i prikupljeni su
površinski pokretni arheološki nalazi s ucrtanim mjestom
nalaza u nacrt samog speleološkog objekta. Arheološki je
rekognosciran i okoliš svakoga od speleoloških objekata.
Izrađeni su i nacrti i profili bedema svih obrađenih utvrđenih
pećina, tj. njihovih zidova. Osim samih nacrta bedema, izra-
đene su i skice pojedinih arhitektonskih elemenata (bedema
svih utvrđenih pećina). Također je detaljno opisana svaka
od obrađenih utvrđenih pećina: pristup, okoliš, branjivost,
arhitektura, nalazi, arhitektonski detalji, pogodnosti prostora,
također sa skicama, a zabilježena je i usmena predaja lokal-
nog stanovništva. (Posljednja je dokumentacija svakako vrlo
vrijedna i sakuplja se u posljednji čas.) Napravljena je i vrlo
opsežna fotodokumentacija. Također je pregledano i nekoliko
Gajina pećina
339
speleoloških objekata za koje se prema pričama lokalnog sta-
novništva dalo posumnjati da postoji bedem ili zid, ali ovogo-
dišnja istraživanja u njima nisu dala takvih rezultata. Svaka
od tih utvrđenih pećina upisana je u katastar speleoloških
objekata, kao i u evidenciju Ministarstva kulture (bazu poda-
taka Konzervatorskog odjela u Karlovcu). Osim proučavanja
sekundarnih izvora, ove su godine provedena i opsežna arhiv-
ska istraživanja (frankopanskih povelja, Acta Hungarica…).
Literatura
Arhiv Ka Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
Arhiv Zg Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb
Božić 2008 Vlado Božić, Svećenici o pećinama u Hrvatskoj,
Senjski zbornik, 35, Senj, 2008: 345 – 364.
Fras 1988 Franjo Julije Fras, Topografija Karlovačke vojne
krajine, Ličke župe (pretisak), Gospić, 1988.
Raguž 2011 Krešimir Raguž, Utvrđene pećine Karlovačke
županije, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011.
Juraj Štefančić
Krešimir Raguž
Hrvoje Cvitanović
Vlado Božić
Summary
There are about 20 fortified caves from the time of Turkish
wars in the area of the Karlovac County. Archaeologists from
Karlovac and Zagreb and speleologists investigated a number
of these caves, drew up plans and cross sections of the caves
and their defensive walls. Archaeological reconnaissance was
carried out as well as the collection of surface finds. In 2011
investigations were conducted at Zazidana cave near the
Korać waterfall on the Mrežnica River, near Primišje, at Gornja
Baraćeva cave near Nova Kršlja, in the vicinity of Rakovica, at
Gajina cave, downstream from the Korana bridge near Plitvica
Lakes and Tounjčica at the source of Tounjčica in Tounj.
Redni broj: 159
Lokalitet: Viničica (kota 420)
Naselje: Skradnik, Šušnjevo Selo, Čakovac Oštarijski,
Munjava, Josipdol
Grad/općina: Josipdol
Pravni status: P-3677
Razdoblje: P, A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
U srpnju 2011. nastavljeno je sustavno istraživanje arhe-
ološkog lokaliteta Viničica kod Josipdola, započeto u
okviru projekta „Naselja i komunikacije u kontekstu
veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti
i antici”, (2002. – 2006.), a nastavljeno u okviru projekta
„Ekohistorijski aspekti naseljavanja hrvatskog krša u pra-
povijesti i antici” (130-1300644-0639; voditelj dr. sc. Boris
Olujić, izv. prof.). Od 2009. projekt istraživanja kontinuirano
podupire i Ministarstvo kulture. U istraživanju je sudje-
lovala ekipa u sastavu: dr. sc. Jasmina Osterman, viša
asistentica – zamjenica voditelja, Neven Šuica, dipl. ing.
 Hrvatski arheološki godišnjak 8/2011
geol. – speleolog, stručni suradnik, Iva Perković, studen-
tica povijesti i arheologije, Jennifer Black, studentica arhe-
ologije (Sveučilište u Wyomingu) te voditelj dr. sc. Boris
Olujić, izv. prof. Sudjelovali su i studenti diplomskog studija
stare povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (Jelena Stričak, Mate Živković, Ivana
Lovrinčević, Ivona Plazibat, Toni Bergman).
Viničica je prostrano brdsko uzvišenje (hum), koje domi-
nira širim prostorom Ogulinske udoline. Radi se zapravo o
dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viničice (kota
350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i intenzivno
naseljena tijekom brončanog i željeznog doba, a tijekom
antike u podnožju se nalazilo naselje municipalnog statusa.
Tijekom čitave 2011. godine nastavljena je i dovršena
obrada pokretnih nalaza te priprema za objavu dosadaš-
njih istraživanja. To je i bio najveći dio posla u ovoj sezoni.
Radi se o iznimno velikoj količini pokretne građe, ponaj-
prije ulomaka keramike, pršljenaka, utega za tkalački
stan, životinjskih kostiju, metalnih i koštanih predmeta i dr.
Dovršene su konzervacija i restauracija nalaza te su oni
sada sprem­ni i za prezentaciju. Potpuno je rekonstruirano
više desetaka posuda (u laboratoriju restauratorice kera-
mike Marine Gregl, dipl. arheo.). Taj je materijal gotovo pot-
puno spreman za punu objavu i prezentaciju.
Nastavljen je iskop sonde 7. započet 2010. godine. Tijekom
kampanje nastavljeno je čišćenje stratigrafske jedinice 11.
Radi se o sloju gorenja i uništenja lokaliteta datiranom u 1.
stoljeće prije Krista. U sjeverozapadnom dijelu sonde još se
prošle godine počelo pojavljivati kamenje oko kojeg je nala-
žen velik broj ulomaka keramike, lijepa i životinjskih kostiju.
Gušći sloj kamenja prostire se sredinom sonde. Zbog vrlo
vrućeg vremena iskop je prekinut i bit će nastavljen iduće
godine. Naime, zemlja je bila vrlo suha i stvrdnuta te je dalj-
nji iskop mogao uzrokovati uništavanje te lomljenje nalaza i
uzoraka. Pogotovo jer se pretpostavlja da se odmah ispod
nalazi drvena greda koja ulazi u zapadni profil sonde. Radi
se o sloju razaranja samog prapovijesnog naselja na Viničici.
Iz svake su stratigrafske jedinice uzeti uzorci gara i zemlje.
Tijekom iskopavanja vođen je terenski dnevnik uz popu-
njavanje obrazaca za nacrtnu dokumentaciju, fotodoku-
mentaciju, apsolutne i relativne visine, stratigrafske jedi-
nice i različite uzorke. Već u tijeku iskopavanja započela je
obrada i zaštita nalaza (pranje i signiranje keramike, kon-
zervacija metalnih nalaza itd.).
Iskop sonde 7 (foto: B. Olujić)
340
Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je dovoljno eleme-
nata na kojima se može graditi strategija budućih sustavnih
istraživanja većih razmjera (stratigrafski odnosi, geodetska
podloga). Važnost, intenzitet te količina nalaza upućuju na
to da se radi o važnom središnjem naselju tijekom dužih
povijesnih razdoblja. Ovogodišnjim istraživanjem nastav-
ljena je sustavna priprema dijelova lokaliteta za prezenta-
ciju, obrada pokretnih nalaza, ali i otvaranje većih površina
naselja radi njegove cjelovite zaštite i prezentacije.
Istraživanje lokaliteta dio je obvezne praktične terenske
nastave diplomskog studija stare povijesti na Odsjeku za povi-
jest Sveučilišta u Zagrebu. Studenti su bili uključeni u različite
faze istraživanja i obrade pokretne arheološke građe, a tijekom
istraživanja predavanjima i terenskim pregledom sjeveroistoč-
nog potkapelskog prostora, predočen im je i širi makroregio-
nalni kontekst u kojemu je tijekom različitih povijesnih razdoblja
taj lokalitet bio vrlo važno središte. U isto vrijeme trajalo je i geo-
loško istraživanje koje može pomoći u razumijevanju samog
arheološkog lokaliteta. Osim dobivanja više podataka o geološ-
koj podlozi i prošlosti, cilj je istraživanja da se kameni predmeti
i ulomci stijena pronađeni u ovogodišnjem i prethodnim istra-
živanjima stave u mikroregionalni i makroregionalni kontekst
eksploatacije i distribucije (brusni kamen i ulomci stijena koje ne
pripadaju vapnenačkoj podlozi koja dominira lokalitetom te su na
njega doneseni s određenih lokacija). Ove su godine u Zavodu
za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine Rudarsko-
-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, laboratorij-
ski mikropetrografski analizirani spomenuti geološki uzorci.
Projekt istraživanja Viničice ima punu podršku Općine Josipdol.
Katedra Čakavskoga sabora Modruše, udruga osnovana radi
promicanja i zaštite bogate kulturne i prirodne baštine tog kraja,
također kontinuirano (pomoć u infrastrukturi, obradi nalaza i
dr.) pomaže i podržava projekt sustavnog istraživanja tog loka-
liteta. U periodičnoj publikaciji te udruge, Modruškom zborniku,
u prvom broju već su objavljena izvješća o istraživanjima do
2004. godine, a u dvobroju, četvrtom i petom svesku tog zbor-
nika, tekst o nastavku istraživanja lokaliteta Viničica do 2010.
godine. Istraživačka ekipa, zajedno s Katedrom, intenzivno radi
na popularizaciji istraživanja i senzibilizaciji lokalnog stanovniš-
tva predavanjima i različitim manifestacijama. U suradnji s vrti-
ćem u Josipdolu te osnovnim i srednjim školama u Josipdolu,
Oštarijama i Ogulinu odvija se terenska nastava i lokalitet obi-
laze za predškolska djeca te učenici osnovnih i srednjih škola,
uz vodstvo voditelja istraživanja i članova Katedre. Sustavno
arheološko iskopavanje te priprema pojedinih dijelova tog
Sonda 7, pogled iz smjera jugoistoka (foto: B. Olujić)
 Karlovačka županija, HAG 8/2011
Pogled na lokalitet Viničicu iz zraka (foto: B. Olujić)
lokaliteta za prezentaciju bit će nastavljeno, naravno prema
raspoloživim financijskim sredstvima.
Literatura
Babić, Trbojević-Vukičević 2008 Krešimir Babić, Tajana
Trbojević-Vukičević, Arheozoološka analiza animalnih
koštanih ostataka s lokaliteta Viničica – Josipdol (2002.-
2004.), Povijest u kršu, Zbornik radova projekta „Naselja i
komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unu-
trašnjosti u prapovijesti i antici”, Alpium IIllyricarum studia,
vol. 1 (ur. B. Olujić), Zagreb, 2008: 101 – 105.
Olujić 2008 Boris Olujić, Iskopavanje lokaliteta Viničica
2002.-2004., Povijest u kršu, Zbornik radova projekta
„Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog prioba-
lja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici”, Alpium IIllyricarum
studia, vol. 1 (ur. B. Olujić), Zagreb, 2008: 87 – 99.
Olujić 2009 Boris Olujić, Viničica, HAG, 5/2008, Zagreb,
2009: 305 – 307.
Olujić 2010 Boris Olujić, Viničica, HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 318, 319.
Olujić 2011 Boris Olujić, Istraživanje arheološkog lokaliteta
Viničica kod Josipdola (2005.-2010.), Modruški zbornik,
4-5, Modruš, 2011: 137 – 158.
Olujić, Šuica 2012 Boris Olujić, Neven Šuica, „Geološki
doprinos rekonstrukciji životnog prostora u prošlosti na
primjeru arheološkog lokaliteta Viničica kod Josipdola”,
Zbornik radova IV savjetovanja geologa BiH sa međuna-
rodnim učešćem, (ur. F. Skopljak, A. Filipović, N. Đurić),
Sarajevo, 2012: 523 – 536.
dr. sc. Boris Olujić
341
Summary
In 2011 systematic excavations of the archaeological
site Viničica near Josipdol were continued. According to
insights collected to date this large hill fort settlement was
continually inhabited during the Bronze and Iron Ages.
Investigations discovered traces of the destruction of the
settlement dating from the 1st century B.C. Later on at the
foot of the Viničica hill a Roman urban settlement of munici-
pal status was established.
The excavation of the settlement began in 2002 by opening
a number of test probes. On the basis of stratigraphic data
and numerous finds that resulted from the investigations, in
2010 the systematic excavation of large areas of this set-
tlement began. In the course of 2011 intensive processing
and conservation of movable archaeological material was
undertaken. A catalogue of movable finds from the previ-
ous periods was completed. The excavation of probe 7
was resumed as an extension of probe 4 which was inves-
tigated in previous years.
In the northwest part of the probe, stones were discovered
last year in the immediate vicinity of which a large number
of pottery shards, daub and animal bones were found. A
rather dense layer of stone stretched across the centre of
the probe. Due to extremely high temperatures excava-
tions were stopped and will be resumed next year. Namely,
the soil was very dry and hard so further work could cause
the destruction and breaking of finds.