Krznena bunda je oderana koža i dlaka životinje, preparirana raznoraznim
kemikalijama, kako ne bi trunula i smrdila. Farme koje se bave uzgojem krzna su tkz. farme krznašice. Dok bi ove životinje u prirodi dnevno prelazile desetke kilometara, na ovim farmama zatočene su u iznimno malim kavezima, među vlastitim fekalijama, te su često podležni infekcijama i raznim ozljedama. Osim toga, ovakvi uvjeti vrlo često dovode do psiholoških poteškoća kod ovih životinja, do kanibalizma, te do samozljeđivanja zbog očaja, gladi, žeđi i straha. Također nerijetko sami sebi oglodaju noge. Na nekim se farmama krzno životinjama čupa na živo, te se nakon toga iste vraćaju u kavez, s ciljem da im ponovno naraste krzno, te da ih se ponovno iskoristi. Česte prakse u industriji krzna su ubijanje životinja davljenjem, trovanjem, lomljenjem vratova, strujnim udarima, ispuštanjem kompresiranog zraka u rektum, rezanjem jezika, lijepljenjem jezika za zamrznute metale kako bi na njima ostale visjeti, nakon čega im se odere koža, a njihovi se ostaci daju ostalim životinjama kao hrana. Ove metode nisu uvijek u potpunosti učinkovite, pa se tako neke životinje probude dok im se dere koža, a nakon toga budu bačene, i satima umiru u ogromnim mukama. Životinje se, naravno, ne ubijaju pištoljem, s obzirom da bi se na taj način oštetilo krzno. Osim toga, nekoliko dana prije ubijanja ne daje im se hrana ni voda, kako bi krzno dobilo željeni «sjaj» i «kvalitetu». Za izradu JEDNOG krznenog kaputa ubije se: do 15 pasa do 20 dabrova do 22 lisice do 24 mačke do 30 rakuna do 200 činčila do 400 vjeverica Često se krzneni proizvodi izrađuju i od mačaka i pasa, ali to, naravno, nije navedeno na etiketi. Zar nije smiješno koliko se ljudi trude da sa sebe skinu «višak» dlaka, dok u isto vrijeme financiraju smrt drugih živih bića kako bi na sebe odijenuli njihove dlake? Ne kaže se bezveze: topla guzica, hladno srce!