1.

NAVEDITE FAZE NASTANKA GRUPE U SLUČAJU GRUPNOG RADA

(FAKTORI O KOJIMA TREBA VODITI RAČUNA)

Nastanak grupe odvija se u deset koraka:

 Odabiranje članova (prema spolu,starosti,ličnim razlikama);
 Određivanje veličine grupe (5-7 članova optimalno);
 Određivanje dinamike sastajanja (jedan puta sedmično optimalno);
 Utvrđivanje trajanja grupe (8-10sastanaka optimalno);
 Ograničenje dužine sastanka (jedan sat optimalno);
 Odabiranje uvjeta rada;
 Pripremanje učenika za sudjelovanje u grupi;
 Izbor između dobrovoljnog i nedobrovoljnog uključivanja u grupu
 Izbor između rada sa otvorenom i zatvorenom grupom;
 Način završavanja rada sa grupom.

2.ODNOS GRUPNOG I INDIVIDUALNOG SAVJETODAVNOG RADA

 Postoje problemi koji se mogu riješiti samo kroz individualni savjetodavni rad;
 Postoje problemi koji se mogu riješiti samo kroz grupni savjetodavni rad;
 Postoje problemi koji se podjednako uspješno mogu riješiti i kroz individualni i
kroz grupni savjetodavni rad;

 Postoje problemi koji se započinju rješavati individualno, a nastavljaju u grupi;

 Postoje problemi koji se tek mogu identificirati u grupi, pa se sa njihovim

tretmanom nastavlja kroz individualni rad.

3. OBJASNITE PROMATRANJE KAO METODU RADA ŠKOLSKOG

PEDAGOGA PSIHOLOGA SA UČENICIMA (SPECIFIČNOSTI PREDNOSTI,
OGRANIČENJA, SITUACIJE U KOJIM SE PROMATRA, SUGESTIJE ZA
PROMATRANJE)

Promatranje se u školi primjenjuje kao najplodnija metoda u proučavanju učenika. ono

je u školskim uvijetima na način kako ga mogu i trebaju primjenjivati školski pedagozi
– psiholozi namje
njeno ponajprije identifikaciji različiti teškoća , analizi problema ponašanja učenika i
utvrđivanje socijalnih vještina ali i potvrdi uspješnosti razvoja učenika. Sam čin promatranja
nema nekih oštrih granica jer upute za promatranje jednako vrijede i za učitelje i nastavnike.
U praksi školskog pedagoga i u njegovoj suradnji sa učiteljima nastavnicima promatranje će
biti osnova za većinu procjena bez primjene testova jer promatranje i opisivanje učenika u
akciji ima nesumnjivu vrijednost za sve koji rade s njima. Operativni ciljevi promatranja:
promatranje omogućuje specifičan uvid u dinamiku kojom se oblikuje ponašanje učenika i
njegov razvoj, omogućuje vrednovanje učinkovitosti pružanja pomoći u učenju, razvoju,
prilagođavanju, dokazuje da se učenik mijenja.

Promatranjem se koristimo mnogo učinkovitije nego posebnim upitnicima na koje treba

osobno odgovorit. Specifičnost promatranja učenika u svakodnevnoj školskoj situaciji je i u
tome što to promatranje nema kao osnovni cilj novo znanstveno otkriće, iako nije ni to
isključeno.

4. OBJASNITE IZRADU PRILAGOĐENIH NASTAVNIH PROGRAMA ZA

UČENIKE SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU TE ULOGU PEDAGOGA –
PSIHOLOGA U TOM PROCESU

Uloga školskog pedagoga-psihologa u izradi prilagođenih nastavnih planova i programa

 Uloga školskog pedagoga-psihologa je da nastavniku pruži podršku u ovom  procesu,

da mu pruži opće informacije o posebnostima učenika sa razlišitim vrstama teškoća u
razvoju i njihovim mogućnostima odgoja.
 Također, školski pedagog-psiholog upućuje nastavnika na odgovarajuću literaturu, 
pomaže u ostvarivanju tješnjih kontakata sa porodicom i drugim značajnim faktorima
za razvoj djeteta, pruža pomoć u izboru nastavnih metoda i oblika rada, izradi i/ili
prilagođavanju nastavnih sredstava i pomagala, praćenju postignuća učenika i sl.
 Prema Pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje u TK  jedan
učenik sa teškoćama u razvoju broji si kao tri učenika sa prosječnim sposobnostima.
 Školski pedagog-psiholog pomaže nastavniku u zauzimanju ispravnog stava prema
radu sa djecom sa teškoćama u razvoju, te po potrebi pruža informacije drugim
učenicima i njihovim roditeljima u cilju potpunijeg prihvatanja učenika sa teškoćama
u razvoju.
 5. OBJASNITE INDIKATORE TJELESNE I MOTORIČKE ZRELOSTI NA
KOJE TREBA OBRATITI PAŽNJU PRILIKOM PROCJENE ZRELOSTI
DJETETA ZA UPIS U PRVI RAZRED OSNOVNE ŠKOLE, TE NAČIN ZA
VRŠENJE PROCJENE NA TOM PODRUČJU

Tjelesna i motorička zrelost

 Preduvjet tjelesne i motoričke zrelosti su tjelesni razvoj i funkcionalnost određeni,

statističkom normalnošću za životnu dob od šest godina.
 Prosječna visina šestogodišnjih djevojčica je 117 cm, a dječaka 120 cm.
 Tjelesna masa i dječaka i djevojčica je oko 20 kilograma.
 Dijete je spremno na fizički napor koji zahtijeva škola, izdržljivo je i zdravstveno
otporno.
 Postoje indikatori razvijenosti centralnog nervnog sistema.
 U toku je zamjena mliječnih zuba. Ima razvijenu motoriku i spretnost.
 Ne osjeća teškoće pri kretanju, sjedanju, ustajanju.
 Ima dobar vid i sluh.
 Postiglo je razvijenost fine motorike, potrebne za pisanje i crtanje.
 Postiglo je razvijenost koordinacije oko-ruka.
 Prepisuje sva štampana slova.
 Siječe makazama i lijepi oblike od papira.

6. OBJASNITE PROCES PROFESIONALNE ORIJENTACIJE KOJA SE

PROVODI U OSNOVNOJ ŠKOLI I ULOGU PEDAGOGA – PSIHOLOGA U
TOM PROCESU

Profesionalna orijentacija u osnovnoj školi se zasniva na pružanju pomoći mladima prilikom

donošenja odluke o izboru daljeg obrazovanja, profesije i rješavanju drugih pitanja u vezi sa
karijerom. Izbor srednje škole na neki način predstavlja, prvi važan korak u životu djeteta.
Samim tim, nameće se zahtjev da izbor škole bude dugotrajan proces, a ne nepromišljena i
brzopleta odluka. Jer, ukoliko se pogriješi, potrebno je mnogo truda i energije za ispravljanje
pogrešne odluke. Ona predstavlja važan segment rada u osnovnoj školi, ali nažalost, u većini
slučajeva mladi nisu dovoljno informisani, ne znaju kakva su određena zanimanja i na njihov
izbor utiču brojni drugi faktori, kao što je «popularnost» određenih zanimanja, želja za
zanimanjima koja donose veliku novčanu dobit, uticaj vršnjaka ili roditelja i slično. Osnovni
ciljevi profesionalne orijentacije se mogu definisati i kao: pružanje pomoći pojedincu da
formira cjelovitiju i realniju sliku o sebi, da objektivnije sagleda svoje mjesto i ulogu u svijetu
rada, da racionalno planira i ostvaruje svoj profesionalni razvoj stvaralačkim angažovanjem u
procesu obrazovanja i rada; usklađivanje individualnih i društvenih potreba i interesa u
odnosima čovjek- obrazovanje-rad; osposobljavanje pojedinaca da se prilagođavaju
promjenama sredine, odnosno zahtjevima zanimanja i rada, društvenog razvoja i
individualnih promjena i da na osnovu takvih saznanja planiraju i realizuju svoje ciljeve
(Polović, 1996). Oni se mogu ostvariti samo stalnim praćenjem i organizovanjem pomoći
pojedincu prilikom izbora zanimanja i rada. To se ostvaruje:
1. profesionalnim informisanjem
2. profesionalnim savjetovanjem (Perdix i sar. 2012) (individualno i grupno)
3. stručnim obrazovanjem
4. zapošljavanjem
5. pružanjem pomoći u prilagođavanju na radnom mjestu

Pedagog predstavlja nosioca ovog procesa u školi. U ovoj oblasti školski pedagog
koordinira i organizuje aktivnosti, učestvuje u izradi plana i programa, anketira učenike u vezi
sa profesionalnim interesovanjima, otkriva sklonosti učenika, usmjerenosti ličnosti,
profesionalnih težnji, sarađuje sa ustanovama za profesionalnu orijentaciju i dalje prati
učenike poslije prijemnih ispita na srednjim školama i fakultetima (Trnavac, 1996). Da bi se
na pravi način realizovali i ostvarili ciljevi profesionalne orijentacije, neophodno je da:
 pedagog bude u dovoljnoj mjeri informisan o sadržajima profesionalnog informisanja i
savjetovanja;
 u školi postoji program profesionalne orijentacije, koji je zasnovan na realnim
mogućnostima škole, poznavanju svih aktera (roditelji, škola, stručne službe, kao i sam
učenik) i determinanti koji doprinose njegovom ostvarenju;
 pedagog prati promjene koje nastaju u području profesionalnog informisanja i savjetovanja.
Treba da uočava novine, i da mijenja tok procesa u skladu sa njima, uz predviđanje i
uklanjanje prepreka na koje može da naiđe;
 se neposredno poznaje učenik kome je namijenjen proces profesionalne orijentacije. Zbog
toga treba dugoročno prikupljati materijale o učeniku, sa što više izvora informacija. Prava
slika o učeniku će pomoći i nastavnicima u pravilnom procjenjivanju postignuća učenika,
 ali u velikoj mjeri i pravilnom donošenju odluke o budućem profesionalnom izboru (Jurić,
2004).
Školski pedagog u domenu profesionalne orijentacije ima zahtjevnu i složenu ulogu, te je
neophodno da sarađuje i djeluje u interakciji sa ostalim učesnicima ovog procesa.
Na proces profesionalnog informisanja u školi pedagog može da utiče posredno i
neposredno. Uz pomoć nastavnika onradi na povezivanju nastavne materije sa područjem
rada, zanimanjima i razvojem učenika. Nastava u tom segmentu još nije dovoljno iskorišćena.
Proces povezivanja nastave sa profesionalnim informisanjem pokušava se poboljšati pomoću
dodatnog i dopunskog rada, gdje se sa učenicima može raditi individualno ili u grupama,
zatim tokom vanškolskih i vannastavnih aktivnosti. Pedagog u procesu profesionalnog
orijentisanja pomažepri isticanju karakteristika i važnosti nekih zanimanja, kao i područja
rada. Za mlađe uzraste se u ovom svijetlu preporučuje igranje igara u kojima se pojavljuju
profesionalne uloge. Djeca tada mogu da prate, analiziraju, diskutuju i donose zaključke o
određenima zanimanjima.

7. ANEGDOTSKE BILJEŠKE I NJOVA OGRANIČENJA

8. IDENTIFIKACIJA DAROVITIH (ETAPE)

Identifikacija darovitih učenika teče u tri etape:

 nominacija
 provjeravanje
 nadgledanje

 Nominacija (engl. ̋nomination ̋)može biti provedena od strane roditelja, nastavnika,

učenika i ostalih članova zajednice ili školskog kolektiva ili od strane samog
pojedinca (samonominacija). U nominaciji se skupljaju subjektivni podaci,
najčešće putem lista za procjenu. Ovaj korak prikuplja imena učenika kojima je
potrebna podrška i specifični program.
 Sljedeći korak je provjeravanje. Budući da se koriste različite kombinacije mjernih
testova, dobivaju se objektivniji rezultati nego kod nominacije. Mogu se koristiti
testovi sposobnosti kojima se prepoznaje potencijalna darovitostili setestovima
postignuća otkriva produktivna darovitost.
 Treći korak je nadgledanje odnosno praćenje učenika i prikupljanje informacija o
postignućima, interesima, sposobnostima, jačim i slabijim stranama učenika. U ovom
koraku,specifične informacije o učenikovim postignućima koje se prikupljaju mogu
nam dati povratnu informaciju o tome koliko je strategija identifikacije bila efektivna.
Logično je da grupa učenika koja ulazi u drugi korak bude manja od grupe koja je na
početku sudjelovala u identifikaciji. Isto tako, i u procesnoj identifikaciji grupe su
veće od konačnog broja učenika koji će nakon svih koraka identifikacije biti uočeni
kao daroviti. Kako teče proces identifikacije, grupa učenika je sve manja i obuhvaćen
je sve uži krug učenika

9. INTELEKTUALNA ZRELOST - ISPITIVANJE

• Razvijena sposobnost aktivnog perceptivnog pretraživanja i analize (analiza razlika
među sličnim slikama, pronalaženje manje slike u većoj i sl.)
• Relativno tačno uočavanje, imenovanje, razlikovanje, upoređivanje i opisivanje
predmeta iz neposredne okoline.
• Sposobnost da se reproducira zapaženo zahvaljujući namjernoj pažnji.
• Sposobnost da se usmjeri na određenu aktivnost i sadržaj /20-25 minuta), bez da
pokazuje znake umora
• . Serijacija (redanje u rastući ili padajući niz).
• Konzervacija (stalnost materije, veličine, težine i zapremine.
• Razlikuje lijevu i desnu ruku.
• Posjeduje elementarne matematičke pojmove. Intelektualna zrelost Broj elemenata u
skupu ispravno označava brojkom.
• Na zahtjev može razvrstati modele s obzirom na četiri dimenzije (veličina, boja, oblik,
debljina).
• Navodi razloge po čemu se razlikuju pas, mačka, kokoš, drvo. U stanju je nacrtati
čovjeka (Goodenough test).
• Orijentira se u vremenu (juče, danas, sutra, prije, poslije, jutro, veče). Razumije
osnovne uzročno-posljedične veze.
• Razvija intelektualnu samostalnost kroz samostalno iznošenje ideja, isprobavanjem,
predviđanjem, rješavanjem problemske situacije.
• Sa opažajnog prelazi na pojmovni plan.
 10. HOLLANDOV KOD
11. NAVEDITE PODRUČJA PEDAGOŠKE I ŠKOLSKE TEORIJE I PRAKSE NA
KOJA SE U SVOM RADU OSLANJA METODIKA RADA ŠKOLSKOG
PEDAGOGA PSIHOLOGA
Metodika rada školskog pedagoga psihologa upućena je na saznanja iz sljedećih
oblasti pedagoške i školske teorije i prakse:
 Školska organizacija i školski sistem;
 Socijalizacija u školi i školski život;
 Odgojno djelovanje škole;
 Poznavanje uloge nastavnika i nastavničkog poziva;
 Didaktička teorija;
 Naučna metodologija pedagoškog istraživanja.
12. NAVEDITE PODRUČJA RADA – ORIJENTACIONI PROGRAM ŠKOLSKOG
PEDAGOGA PSIHOLOGA
 Praćenje i analiziranje toka i rezultata obrazovno- odgojnog rada i predlaganje
mjera za njegovo unapređenje
 Uvođenje savremenih obika i metoda u nastavi
 Saradnja i pomoć nastavnicima u poslovima i upućivanje na korištenje
savremenih nastavnih sredstava
 Praćenje razvoja, sposobnosti, i uspjeha učenika, mjere za poboljšavanje,
 Pomoć učenicima u organizaciji učenja, racionalno korištenje slobodnog
vremena, sllobodne aktivnosti
 Rad na profesionalno orijentaciji, pomoć pri odabiru zanimanja,
 Vođenje dokumentacije
 Rad s roditeljima
13. OBJASNITE OPERACIONALIZACIJU ODGOJNIH CILJEVA KAO ETAPU
PROGRAMA ODGOJNOG DJELOVANJA ŠKOLE

Operacionalizacija odgojnih ciljeva predstavlja utvrđivanje sadržaja oblika i metoda kojima se

prevazilaze teškoće između ciljeva i prakse, te je u procesu operacionalizacije odgojnih
ciljeva korisno je poduzeti dodatne korake, koji će operacionalizaciju učiniti preciznijom, te
omogućiti realizaciju programa odgojnog djelovanja:
  Odražavaju li odabrani sadržaji idejne vrijednosti odgoja;
 Proizlaze li odgojne karakteristike iz sadžaja navedenih aktivnosti, ili su samo
dodane;
 Jesu li uz program sačinjeni/odabrani instrumenti praćenja i kasnije evaluacije;
 Jesu li navedeni subjekti izvršenja programa;
 Jesu li aktivnosti vremenski raspoređene;
 Je li utvrđena odgovornost pojediinaca za izvršavanje programa i sl.

14. S KOJOM POLAZNOM PREMISOM ŠKOLSKI PEDAGOG – PSIHOLOG

MOŽE RAČUNATI U RADU SA NASTAVNIKOM POJEDINCEM

Polazne premise:

• Promjenu je kod pojedinca najteže izazvati onda kad imamo namjeru da ga

bitno mijenjamo.
• U rješavanju problema se ne pozivati na svoj autoritet i želje, nego svrhu
djelovanja škole, odgojno-obrazovnog procesa, tj. postojanje zajedničkih
ciljeva.
• Zajedničko proučavanje uzroka problema i razvijanje strategija njihovog
rješavanja doprinijet će saradničkom odnosu pedagoga-psihologa i nastavnika.
• Saradnja pedagoga-psihologa i nastavnika će u staru biti značajno određena
inicijativom za ostvarenje saradnje.
• Kada inicijativa dođe od strane nastavnika, jasno je da je nastavnik svjestan
postojanja problema, da želi rješenje i da pedagoga-psihologa vidi kao nekoga
ko mu može pomoći (osim u izuzetnim slučajevima).
• Problem, ipak, time nije riješen, nego je potrebno pristupiti zajedničkoj analizi
i izradi strategije za rješavanje.
• Ukoliko inicijativa dođe od strane pedagoga-psihologa (ili direktora škole),
startne osnove za uspjeh su manje (ipak, nisu isključene), te su moguća tri
scenarija:
• Nastavnik nije svjestan postojanja problema (potiskivanje, projekcija,
racionalizacija, regresija, reaktivna formacija)
• Nastavnik nije spreman rješavati problem
 • Nastavnik, također, može biti sklon odlaganju problema, te može očekivati
rješenje od pedagoga-psihologa.
• Pedagog-psiholog treba voditi evidenciju razgovora sa nastavnikom
pojedincem. Primjer na sljedećem slajdu.

15. OBJASNITE ZNAČAJ POČETKA RAZGOVORA ŠKOLSKOG PEDAGOGA

PSIHOLOGA SA UČENIKOM POJEDINCEM
 Potrebno je napraviti razliku između početka razgovora i početnog razgovora.
Svaki razgovor ima početak, a tek neki razgovori će biti uvodni za seriju onih
koji će uslijediti.
 Ponekad je početak razgovora presudan za ishode. U školskim situacijama,
gdje učenik i pedagog - psiholog imaju trajniji odnos, manje je značajan. Ipak,
poželjno je početi u dobrom duhu.
 Početak razgovora ovisit će o tome od koga dolazi inicijativa:
 UČENIK: kada učenik sam traži razgovor sa pedagogom-psihologom,
opravdano je prebaciti lopticu na njega i pružiti mu priliku da objasni razlog
dolaska.
 Pedagog-psiholog može misliti da zna učenikove razloge, ali zbog rizika od
superiornosti, bolje je da se ponaša kao da ne zna zašto je učenik tu.
 Za sami početak razovora pedagog-psiholog može reći nekoliko rečenica
tehničke prirode, o tome gdje će razgovarati, kako da se učenik smjesti, te ga
pozdraviti i upitati, recimo, kakav je bio njegov dan.
 Pedagog psiholog ponekad treba izbjegavati pitanja „kako ti mogu pomoći“ i
sl., jer učenik toga nije svjestan, te uvijek izbjegavati upotrebu riječi
„problem“.
 PEDAGOG-OSIHOLOG/DIREKTOR je inicirao razgovor. Nakon jednakog
tehničkog uvoda, učeniku treba staviti do znanja zašto smo željeli razgovarati s
njime.
 Pri tome, treba paziti da se uvod ne pretvori u monolog, nego da sadrži
jezgrovitu informaciju u par rečenica – „Nastavnik mi je rekao da prošle
sedmice nisi bio u školi.“, „Pogledao sam tvoju radnu svesku iz matematike.“...
 Pogrešno je učeniku reći „Vjerujem da znaš zašto si ovdje.“, „Znaš li zašto sam
te pozvao?“ i sl. Time se učenik dovodi u neizvjesnost i on prelazi u pravdanje
  Ukoliko poslije našeg pitanja nastupi tišina, treba je iskoristiti, tako što ćemo
dati priliku učeniku da je on prekine.
 BEZ OBZIRA NA TO KO JE INICIRAO RAZGOVOR na početku je
potrebno razviti osjećaj povjerenja. Pedagog-psiholog treba biti otvoren prema
onome što će mu učenik reći, reba mu pružiti priliku da artikulira misli i
osjećanja.

16. DVA PRISTUPA DEFINIRANJA METODIKE RADA ŠKOLSKOG

PEDAGOGA – PSIHOLOGA KAO DISCIPLINE SA PREDNOSTIMA I
NEDOSTACIMA
Dva pristupa u definiranju metodike rada školskog pedagoga - psihologa:
– Problemski
– Modelski.

Nedostaci problemskog pristupa u određenju metodike rada školskog pedagoga-psihologa:

• Područje je problemski neiscrpno;

• Sugestije povezane sa načinom rada u slučaju pojedinih problema bi bile
izvještačene (pretencioznost i ograničavanje kreativnosti);
• Zanemaruje se predmet kojim se bavi metodika školskog pedagoga, što
oduzima na konstitutivnosti naučne discipline;
• Naglasak je potrebno staviti na način kako pedagog-psiholog razvija svoju
praksu.

17. KAKO SE PEDAGOG – PSIHOLOG PRIPREMA ZA RAZGOVOR SA

UČENIKOM
 Priprema razgovora obuhvata prikupljanje informacija relevantnih za razgovor.
 Informacije se mogu prikupiti iz različiti izvora, a najčešći izvor će biti
nastavnik, koji je bio sudionik ili promatrač situacije. (Pedagog sam ocjenjuje
vrijednost ovakvih informacija.)
 Pedagog-psiholog može sakupljati i informacije koje će dobiti tokom
razgovora od samog učenika, jer će biti spreman, ali će time dobiti i
informaciju o gledištu samog nastavnika.
  Postupno, pedagog-psiholog će se i sam oslobađati subjektivnog utjecaja
informacija, ali će mu one koristiti za usmjeravanje razgovora.
 Pedagog-psiholog treba napraviti uvid i u pedagošku dokumentaciju i
evidenciju koja se odnosi na učenika.
 Na osnovu sakupljenih informacija pedagog-psiholog može skicirati razgovor,
tj. postaviti okvir za pitanja. Ovakav postupak u konačnici može dovesti do
strandardizacije pitanja, što rijetko ima praktičnu vrijednost.

18. OSNOVE ZA PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE RADA ŠKOLSKOG

PEDAGOGA – PSIHOLOGA
19. OBAVEZE ŠKOLSKOG PEDAGOGA – PSIHOLOGA SA NASTAVNIKOM
POČETNIKOM
Pedagog-psiholog je dužan pružiti nastavniku početniku:
• Stjecanje nastavničkog staža
• Početni pedagoški seminar
• Stručno-metodički seminar/konsultacije
• Pratiti nastavnikov rad

Podrška pedagoga-psihologa nastavniku početniku je potrebna radi neusklađenosti obrazovnih

programa na nastavničkim fakultetima i zahtijeva prakse, te nedostatka iskustva nastavnika
početnika. Pedagog-psiholog treba pratiti nastavnika početnika u razvijanju međuljudskih
odnosa sa učenicima i nastavnicima, roditeljima, u njegovom sudjelovanju u radu stručnih
organa škole i saradnji sa drugim ustanovama i institucijama. Poželjno bi bilo da nastavnik
početnik vodi dnevnik, kako bi bilježio svoje utiske i pitanja, te kasnije o njima diskutirao sa
pedagogom-psihologom.

20. GRAFIČKI PRIKAZ ODGOJNO OBRAZOVNOG DJELOVANJA

Ostala pitanja

21. Smjernice za rad školskog pedagoga psihologa sa darovitim

 Bilo bi korisno da pedagog-psiholog vodi posebnu evidenciju o darovitim
učenicima, sa podacima o njima i aktivnostima usmjerenim na poticanje njihove
darovitosti; •
  Pedagog-psiholog bi trebao pratiti, analizirati i po potrebi mijenjati/ predlagati
izmjene školskih uvjeta, kako bi se potaknuo razvoj darovitosti;
 Pedagog-psiholog bi trebao usmjeravati darovite učenike na korištenje
izvanškolskih mjesta za sastajanje i aktivnosti (galerije, muzeji, ustanove kulture,
tribine, radionice...)
 Pedagog-psiholog bi trebao omogućiti da se sa radom darovitih učenika upozna
školska sredina (kroz izložbe učeničkih radova, prikazivanje rezultata na panoima,
organizaciju predavanja, koncerata i sl.);
 Pedagog-psiholog bi trebao sarađivati sa roditeljima u cilju stvaranja što
povoljnijih uvjeta za razvoj darovitosti i kod kuće;
 Pedagog-psiholog bi trebao povezati darovite učenike sa radnim organizacijama,
kako bi učenici dobili više prostora za razvitak darovitosti i moguće započeli
proces profesionalnog usmjeravanja/orijentacije.

22. Definicija darovitosti Renzulija

Prema Renzzulijevoj definiciji, darovitost je područje (ličnosti) na kojem se
preklapaju:
 iznadprosječna sposobnost,
 posvećenost zadatku i
 kreativnost.

23. Indeks inkluzivnosti

Indeks inkluzivnosti protokol je za evaluaciju trenutnog stanja inkluzivnosti škole,

njegovo unapređenje, te ponovno praćenje, razvijen od strane Britanskog centra za
proučavanje inkluzivnosti u obrazovanju.

Tri su dimenzije Indeksa inkluzivnosti:

a. Stvaranje inkluzivne kulture

b. Kreiranje inkluzivne politike
c. Promicanje inkluzivne prakse

25. Uloga pedagoga-psihologa u radu sa učenicima sa teškoćama u razvoju

  Učenici sa teškoćama u razvoju spadaju među posebne učenike (učenike sa 
posebnim /odgojno-obrazovnim/ potrebama?) na koje je u svom radu usmjeren
školski pedagog-psihohlog.
 Tu su još i:
 Odgojno zapuštena (deprivirana) djeca/učenici;
 Učenici koji doživljavaju školski neuspjeh;
 Daroviti učenici.
 (Svaki čvojek je u izvjesnom smislu kao svi drugi ljudi, kao neki drugi ljudi i kao niti
jedan drugi čovjek
 Ukupni pristup učenicima sa teškoćama u razvoju uključit će pedagoški, psihološki, 
medicinski i socijalni pristup.

26.Uloga školskog pedagoga-psihologa u izradi programa za rad sa darovitim učenicima

Obogaćivanje ciljeva/ishoda nastavnog rada (znanje, razumijevanje, primjena, analiza,
sinteza, evaluacija);

 Obogaćivanje sadržaja nastave i vannastavnih aktivnosti;

 Prilagođavanje metoda i oblika rada/nastavnih pristupa.

27. Procjena zrelosti

28. tehnike grupnog razgovora

 Tehnika oslobađanja stvaralačkih snaga grupe i pojedinca

 Tehnika postizanja grupne saradnje
 Tehnika rizika
 Tehnika prihvatljivog suprostavljanja
 Tehnika ograničavanja, upozoravanja i sprječavanja

29. tok savjetodavnog razgovora

 Tok razgovora uveliko će ovisiti o samom pedagogu-psihologu, tj. učeniku.

 Ipak, postoje određeni zahtjevi koji se postavljaju pred pedagoga-psihologa. On treba:
 Objasniti učeniku svoju i njegovu ulogu
  Objasniti učeniku koju vrstu pomoći i/ili samopomoći mu nudi
 Jasno utvrditi zadatke koje učenik treba obaviti (ako ih ima)
 Upozorit će ga i na raspoloživu količinu vremena
 Ukoliko primijeti da se učenik ne može izraziti, različitim sredstvima vođenja
pedagog-psiholog će mu pomoći u tome.
 Pedagog-psiholog treba izbjegavati vlastite primjere.
 U razgovoru pedagog-psiholog treba prepoznati učenikove potrebe

30. vrednovanje rada školskog pedagoga – psihologa

Vrednovanje se definira kao sistemsko procjenjivanje efekata u ostvarivanju određenog cilja,

a u odnosu na specifična mjerila, te može biti:

 Interno –provodi ga pedagog-psiholog

 Eksterno – provode ga nadležne institucije/organi prosvjetne vlasti
 Vrednovanje tokom izvođenja aktivnosti (mjeri se stepen ostvarenja ciljeva u
pojedinim etapama procesa, pa se prilagođavaju ponekad i sami ciljevi, metode,
subjketi i objekti aktivnosti)
 Vrednovanje rezultata po završetku aktivnosti

Ključni korak za vrednovanje je utvrđivanje kriterija vrednovanja. Kriteriji trebaju biti  što
je moguće neovisniji o objektu vrednovanja, te im treba sagledati mogućnosti i granice.

31. hollandova tipologija

32. grupni savjetodavni rad

33. objasnite procese koji zajedno čine profesionalnu orijentaciju

34. samoprocjena uspješnosti pedagoga psihologa u procesu savjetovanja

 Pedagog-psiholog također treba izvršiti vrednovanje vlastitog savjetodavnog rada sa

učenikom. To može učiniti koroz davanje odgovora (na četverostepenoj skali) na
sljedeća pitanja:
 U kojoj mjeri prihvatam učenika?
 U kojoj mjeri prihvatam njegov problem?
 Jesu li učeniku očigledne moje sklonosti ka njegovom problemu? •
  Uzimam li u obzir učenikove samostalne akcije?
 Stvaram li slobodan odnos? Prijetim li i izazivam tjeskobu?
 Održavam li razgovor na razini na kojoj pomažem učeniku?
 Osjećam li se ugodno i slobodno u odnosu na savjetovanje?
 Omogućujem li učeniku da sačuva svoj integritet?
 Slušam li pažljivo?
 Dali se poistovjećujem?

35. formulacija pitanja u savjetodavnom radu

 Pitanja trebaju biti jasna i razumljiva

 Pitanja zatvorenog tipa često ograničavaju kontakt
 Umjesto direktivnih često treba koristiti nedirektivna pitanja
 Treba izbjegavati dvosmislena pitanja
 Treba izbjegavati sugestivna pitanja
 Treba izbjegavati bombardiranje učenika pitanjima •
 Ne treba postavljati nova pitanja prije nego učenik shvati i odgovori na prethodno
pitanje •
 Mnogo pitanja onemogućuje razgovor
 • Terminologija treba biti bliska učeniku
 Govoriti treba toliko glasno koliko je neophodno
 Upoznajte aktuelni dječiji žargon
 Ne pitajte ono što očekujete da će učenik sam reći
 Nije dobro ako tek na kraju razgovora pitate učenika kako se zove.

36. Funkcije školskog pedagoga psihologa

 Programska – aktivnosti pedagoga-psihologa u planiranju nastavnog rada,

programiranju svih vidova rada škole i rada stručnih i upravnih organa škole.
 Evaluacijska – aktivnosti pedagoga-psihologa škole u izradi evidencione i
verifikacione dokumentacije i instrumentarija za dijagnostiku i evaluaciju odgojno-
obrazovnog rada škole.
  Istraživačka – aktivnosti pedagoga-psihologa u izradi projekata i instrumentarija za
mala i akcijska istraživanja u cilju unapređivanja pedagoške prakse u školi. •
Pedagoško–instruktivna i savjetodavna.
 Inovativna – aktivnosti pedagoga na upoznavanju i disiminaciji didaktičkih inovacija
u školi.

37. osobine i kompetencije školskog pedagoga psihologa

 Ljudske i intelektualne kvalitete (ljubaznost prema učenicima, vesela narav, prirodno

držanje i postupanje, društvenost, dobro raspoloženje, smisao za humor);
 Kvalitete koji se odnose na stav prema disciplini ( "fer" odnos prema učenicima,
pravednost u izricanju pedagoških mjera, postojanost u stavovima prema ponašanju
učenika, discipliniranost u obavljanju poslova, nepristranost u odnosu prema
učenicima);
 Kvalitete koji se odnose na nastavnikov fizički izgled (opća privlačnost, uredan
spoljašnji izgled, prijatnost u komuniciranju, mladolikost, dobro zdravlje); –
 Pedagoške kvalitete (dobro poznavanje struke, pomaganje učenicima, postupanje u
interesu učenika, da je zanimljiv i entuzijasta u radu, da umije da zainteresira učenike,
da predaje jasno, pregledno i da naglašava ono što je bitno).

38. obaveze pedagoga psihologa prema učeniku

U odnosu prema učeniku, pedagog psiholog ima obaveze:

 Pomoći učeniku da upozna, razumije i prihvati sebe; realizira svoje potencijale, ojača
pozitivne osobine i otkloni ili ublaži nedostatke;
 Doprinositi stvaranju školskih uvjeta u kojima će se optimalno razvijati učenikove
fizičke, intelektualne, socijalne i emocionalne snage;
 Doprinositi stvaranju školskih uvjeta za socijalni razvoj učenika i njihovo pripadanje
manjim i većim kolektivima;
 Pomagati učenicima u savladavanju obrazovnih teškoća, razvojnih smetnji i
emocionalnih problema.

39. pedagog – psiholog u školi

 Pedagog u školi je stručni saradnik, voditelj pedagoške službe.

  Na našim prostorima pedagoška služba/radno mjesto pedagoga ustanovljeno je onda
kada je postalo jasno da rastućim zahtjevima po pitanju kvalitete pedagoškog rada
škole odgovarajuću podršku ne mogu pružiti do tada nadležni zavodi (1960-tih
godina).
 Ipak, prvi pedagog (pedagoški instruktor, profesor-pedagog, pedagog instruktor) u
Kraljevini SHS bio je Todor Lilić (prva ogledna škola, osnovana u Beogradu 1935.
godine).
 Uloga pedagoga u našem školskom sistemu obuhvata i područja rada školskog
psihologa i socijalnog radnika u školi.
 Za praćenje, analiziranje i unapređivanje odgojno-obrazovnog rada u školi, stručnu
saradnju s učenicima, nastavnicima, ostalim stručnim saradnicima, roditeljima, te za
neposrednu koordinaciju s pedagoškom službom škola ima pedagoga-psihologa,
pedagoga. Profil i nivo obrazovanja utvrđen je kako slijedi:
- pedagog-psiholog
- prof. pedagogije i psihologije,
- pedagog - prof. pedagogije,

40. analiza odgojne situacije

Analizu provodimo na dva nivoa:

 Učenik (analiza mišljenja, stavova, uvjerenja i ponašanja učenika, uz utvrđivanje

stepena njihove ostvarenosti – stepen odgojenosti učenika);
 Škola (utvrđivanje odgojnih situacija za koje se pretpostavlja da će/mogu doprinijeti
u realizaciji odgojnog djelovanja – stepen ostvarenosti odgojnog potencijala škole po
pojedinim područjima).
 Podatke o ostvarenosti učenika i odgojnog potencijala škole pedagog-psiholog  može
dobiti iz: Velikog broja postojećih dokumenata (bilješke i izvještaji o aktivnostima
učenika u okviru nastave i vannastavnih aktivnosti, djelovanju učeničkih
organizacija, izvještaja o kulturnoj i javnoj djelatnosti škole i sl., bilješki i zapažanja
nastavnika i sl.); Drugih relevantnih istraživanja;
 Istraživanja koja provodi sam pedagog-psiholog

41. etape odgojnog djelovanja

Etape nastanka i primjene programa odgojnog djelovanja:

  Analiza odgojne situacije
 Operacionalizacija odgojnih ciljeva
 Ostvarivanje programa odgojnog djelovanja

42. aktivnosti putem kojih školski pedagog psiholog ostvaruje neposredan odnos sa
učenicima

Ispitivanje zrelosti za upis djeteta u prvi razred osnovne škole, pedagoški razgovor,
savjetovanje učenika, profesionalna orijentacija, rad na organizaciji slobodnog vremena,
preventivni, korektivni rad, radionice, rad sa grupama ili odjeljenjima.

43. grafički prikaz metodike u sistemu pedagoške znanosti

44. grafički prikaz nastavnika i pedagoga psihologa u razredu