Professional Documents
Culture Documents
Metalne Konstrukcije
Metalne Konstrukcije
Metalne Konstrukcije
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-92-1
SPONZORI
MINISTARSVO ZA NAUKU I TEHNOLOGIJU REPUBLIKE SRBIJE
MINISTARSTVO GRAĐEVINA REPUBLIKE SRBIJE
COMPO, Svilajnac
DEMEKS, Beograd
DOMIS, Čačak
ENERGOPROJEKT HOLDING, Beograd
FOND MADLENE JANKOVIĆ, Beograd
GK HK KOMGRAP, Beograd
GOŠA HOLDING, Beograd
GP MOSTOGRADNJA, Beograd
GP PLANUM, Zemun
IMK 14. OKTOBAR, Kruševac
INSTITUT IMS, Beograd
INŽENJERING GOŠA PROJMETAL, Beograd
JEDINSTVO-METALOGRADNJA, Sevojno
KOMPANIJA BELIM, Beograd
KOMPANIJA KOLING, Beograd
MAŠINOPROJEKT COPRING, Beograd
MONTAŽNI OBJEKTI, Novi Sad
MONTENA, Beograd
MOSTPROJEKT, Beograd
NORTH INŽENJERING, Subotica
RIGIPS, Austrija
SAOBRAĆAJNI INSTITUT CIP, Beograd
SINTEK, Čačak
ZAVOD ZA ZAVARIVANJE, Beograd
PREDGOVOR
Knjiga Metalne konstrukcije ima 13 poglavlja, koja na oko 1100 strana teksta i uz po-
moć izuzetnog broja pratećih ilustracija, fotografija i tabela obrađuju ovu kompleksnu te-
matiku. Zbog velikog obima knjiga je podeljena na dva dela - toma. Međutim, podela nije
samo fizička, već i suštinska. U prvom tomu su kroz poglavlja: Osnove metalnih konstruk-
cija, Spojna sredstva, Proračun i konstruisanje nastavaka i veza i Proračun i konstruisa-
nje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija obrađene osnove proračuna i konstruisanja. U
drugom tomu prikazana su specijalna poglavlja i tehnologija izrade i to u poglavljima:
Konstrukcije od aluminijumskih legura, Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, Spregnute konstrukcije, Prethodno napregnute metalne kons-
trukcije, Izrada grafičke dokumentacije, Izrada čeličnih konstrukcija u radionici i kontrola
kvaliteta, Zaštita čeličnih konstrukcija od korozije, Projektovanje čeličnih konstrukcija za
dejstvo požara i Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu.
Autori se zahvaljuju Ministarstvu za nauku i tehnologiju i Ministarstvu građevina re-
publike Srbije, kao i brojnim sponzorima, na finansijskoj pomoći koja je omogućila objav-
ljivanje ove knjige, i Građevinskom fakultetu Unuverziteta u Beogradu kao izdavaču.
Takođe se zahvaljuju Milanu Radenkoviću, Savi Krstiću i Ani Nešković na uloženom
trudu i strpljenju pri izradi velikog broja složenih crteža, koji su učinili da grafički prilozi
budu izuzetni i prepoznatljivi.
Posebnu zahvalnost autori žele da izraze Mihailu Mitrinoviću, Predragu Živkoviću i Si-
niši Kukolju za visok nivo grafičke obrade teksta, kao i Dragoslavu Nikoliću i Andreji Av-
ramoviću koji su se postarali da i kvalitet štampe i opreme ove knjige budu na zavidnom
nivou.
.QMLJD 2VQRYHSURUDþXQDLNRQVWUXLVDQMD
3RJODYOMH 2VQRYHPHWDOQLKNRQVWUXNFLMD
3RJODYOMH 6SRMQDVUHGVWYD
3RJODYOMH 3URUDþXQLNRQVWUXLVDQMHQDVWDYDNDLYH]D
3RJODYOMH 3URUDþXQLNRQVWUXLVDQMHQRVHüLKHOHPHQDWDþHOLþQLKNRQVWUXNFLMD
.QMLJD 6SHFLMDOQDSRJODYOMDLWHKQRORJLMDL]UDGH
3RJODYOMH .RQVWUXNFLMHRGDOXPLQLMXPVNLKOHJXUD
3RJODYOMH 3URUDþXQLNRQVWUXLVDQMHþHOLþQLKNRQVWUXNFLMDRGKODGQRREOLNRYDQLKSURILOD
3RJODYOMH 6SUHJQXWHNRQVWUXNFLMH
3RJODYOMH 3UHWKRGQRQDSUHJQXWHPHWDOQHNRQVWUXNFLMH
3RJODYOMH ,]UDGDJUDILþNHGRNXPHQWDFLMH
3RJODYOMH ,]UDGDþHOLþQLKNRQVWUXNFLMDXUDGLRQLFLLNRQWURODNYDOLWHWD
3RJODYOMH =DãWLWDþHOLþQLKNRQVWUXNFLMDRGNRUR]LMH
3RJODYOMH 3URMHNWRYDQMHþHOLþQLKNRQVWUXNFLMD]DGHMVWYRSRåDUD
3RJODYOMH 3URUDþXQþHOLþQLKNRQVWUXNFLMDSUHPD(YURNRGX
/LWHUDWXUD
6SRQ]RUL
SADRŽAJ
KNJIGA 1 OSNOVE PRORAČUNA I KONSTRUISANJA
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-93-X
METALNE KONSTRUKCIJE
Specijalna poglavlja i tehnologija izrade
2
SREDSTVA ZA VEZU
1 OPŠTE
Konstrukcijski sistem nekog objekta sačinjava više različitih elemenata koji čine jedin-
stvenu celinu, sposobnu da prenosi projektom predviđeno opterećenje. U slučaju čeličnih
konstrukcija, konstrukcijski sistem nije monolitan, već se sastoji od delova određenih dimen-
zija, koji se pojedinačno izrađuju u radionici, a potom međusobno povezuju na gradilištu.
Stoga se pri izgradnji čeličnih konstrukcija razlikuju sledeće faze: izrada elemenata (delova)
konstrukcije u radionici, njihov transport i montaža na gradilištu. Tom prilikom se primenju-
je niz postupaka i operacija neophodnih za izradu elemenata konstrukcije od valjaoničkih
proizvoda, kao i za njihovo nastavljanje i međusobno povezivanje. Potreba za nastavljanjem
elemenata proizilazi iz činjenica da dimenzije konstrukcijskih elemenata često prevazilaze
standardne dužine valjaoničkih proizvoda i gabarite uobičajenih transportnih sredstava. Na-
stavljanje i povezivanje elemenata čeličnih konstrukcija može da se ostvari pomoću meha-
ničkih spojnih sredstava (zakivci, zavrtnjevi, čepovi itd.), ili tehnološkim postupcima (zava-
rivanjem ili lepljenjem). U zavisnosti od mesta izvođenja, postoje dve vrste nastavaka: radio-
nički i montažni nastavci.
Radionički nastavci se izvode u radionici, gde se pripremljeni valjaonički proizvodi me-
đusobno spajaju i formiraju proste elemenate, polusklopove i sklopove, čije su dimenzije
manje od gabarita predviđenog transportnog sredstva. U proste elemente spadaju profili koji
su obrazovani zavarivanjem, ili spajanjem valjanih proizvoda pomoću zakivaka. Polusklopo-
vi i sklopovi podrazumevaju spajanje više profila u jednu montažnu celinu, kao što je na pri-
mer stub rama sa ležišnom pločom i ukrućenjima, ili montažni segment mosta. Radionički
nastavci se najčešće izvode zavarivanjem, a ređe zakivcima ili zavrtnjevima. Kvalitet i dime-
zije spojeva zavise od veličine i vrste uticaja koje ti spojevi treba da prihvate.
Montažni nastavci se izvode na gradilištu. Pomoću njih se povezuju radionički seg-
menti (polusklopovi ili sklopovi) tako da obrazuju jedinstvenu konstruktivnu celinu. Izbor
spojnih sredstva za izradu montažnih nastavaka zavisi od veličine i vrste uticaja koje na-
stavak treba da prihvati, od načina i brzine montaže konstrukcije, kao i od uslova koji vla-
daju na gradilištu. Danas se montažni nastavci, zbog brzine izvođenja, kvaliteta nastavka u
gradilišnim uslovima i obezbeđenja projektovane geometrije konstrukcije, najčešće izvode
136 Metalne konstrukcije
2 ZAKIVCI
2.1 OPŠTE O ZAKIVCIMA
Zakivci kao spojno sredstvo se primenjuju od tridesetih godina devetnaestog veka i do
danas su se pokazali kao efikasno i pouzdano spojno sredstvo. Veze izvedne zakivcima se
dobro ponašaju, kako pri statičkom tako i pri dinamičkom naprezanju, jer zakivci vrše rav-
nomerni prenos sile duž veze. Rupe u vezi su dobro ispunjene materijalom zakivka, pa ve-
ze imaju mala proklizavanja i malu deformabilnost. Danas se zakivci primenjuju samo za
rekonstrukciju i ojačanje postojećih konstrukcija izrađenih zakivcima i ređe za izradu di-
namički napregnutih konstrukcija. Zavarivanje je poslednjih decenija, osim u specijalnim
slučajevima, skoro potpuno potisnulo primenu zakivaka za izradu radioničkih nastavaka,
dok su ih zavrtnjevi, zbog brzog i jednostavnog izvođenja nastavaka, zamenili kod izrade
montažnih nastavaka.
Prečnik zakivka mm 12 14 16 18 20 22 24 27 30 33
d
Prečnik rupe mm 13 15 19 19 20 23 25 28 31 34
d0
D mm 19 22 25 28 32 36 40 43 48 53
K mm 7,5 9 10 11,5 13 14 16 17 19 21
R mm 9,5 11 13 14,5 16,5 18,5 20,5 22 24,5 27
r mm 0,6 0,6 0,8 0,8 1 1 1,2 1,2 1,6 1,6
Sredstva za vezu 137
Izbor prečnika zakivka zavisi od debljine paketa koji se zakiva, zbog dobrog ispunjenja
rupe i sprečavanja krivljenja usijanog vrata zakivka. Praksa je pokazala da debljina paketa
ne bi smela da pređe vrednost:
t ≤ 4,5 d0 za zakivke sa polukružnom glavom i (2.2a)
Prečnik d0 11 13 15 17 19 21 23 25 28 31 34
Oznaka
Pored ovih oznaka uvedene su i dopunske oznake, koje detaljnije definišu ugrađeni za-
kivak. Ukoliko je rupa za zakivak izbušena u radionici, a zakivak je ugrađen na montaži,
tada se standardnoj oznaci dodaje jedna zastavica (tabela 2.2a). Dve zastavice se dodaju
osnovnoj oznaci ukoliko se i rupa buši na montaži (tabela 2.2b). U slučaju zakivaka sa po-
luupuštenom glavom, iznad ili ispod osnovne oznake, dodaje se polukrug u zavisnosti od
toga da li je poluupuštena glava gore ili dole (tabela 2.2c i d).
Na crtežima u razmeri 1:10 i sitnijoj, veličina oznake je jednaka prečniku glave zakiv-
ka ( D = 1,5 ⋅ d 0 ), a na crtežima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veličina oznake odgovara prečni-
ku rupe za zakivke ( d0 ).
Slika 2.3 - Raspored sila u zakivcima u sve tri faze rada veze
140 Metalne konstrukcije
Zakivci se najčešće koriste u smičućim spojevima (slika 2.6a) u kojima usled spolja-
šnjeg opterećenja dolazi do smicanja vrata zakivka i pritiska po omotaču rupe, dok se,
zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu svoje podužne ose, izbegava njihova upotreba u
zatežućim spojevima (slika 2.6b).
Nosivost zakivaka u vezi može da se odredi prema teoriji graničnih stanja i prema teo-
riji dopuštenih napona. Jugoslovenski propisi omogućavaju dimenzionisanje veza prema
dopuštenim naponima, dok moderni međunarodni propisi, kao na primer Evrokod 3, pri-
menjuju teoriju graničnih stanja.
Dopušteni naponi za zakivke, prema JUS-u U.E7.145/1987, određuju se na osnovu do-
pušenih napona za osnovni materijal, koji odgovara kvalitetu zakivka, na taj način što se
dopušteni napon za osnovni materijal i odgovarajući slučaj opterećenja pomnoži koefici-
jentima datim u tabeli 2.3.
gde su:
Fv , dop nosivost zakivka u smičućem spoju,
Fv nosivost zakivka na smicanje i
Fb nosivost zakivka na pritisak po omotaču rupe.
gde su:
min Ab minimalna kontaktna površina zakivka u vezi (slika 2.8) i
σb,dop dopušteni napon pritiska po omotaču rupe (tabela 2.3).
Minimalna kontaktna površina min Ab se određuje na sledeći način:
gde su Ab,1 i Ab,2 kontaktne površine limova koje naležu na istu stranu zakivka (slika 2.8).
Budući da su ove kontaktne površi pravougaonog oblika, sa konstantnom širinom koja
je jednaka prečniku rupe d0 , nosivost zakivaka na pritisak po omotaču rupe može da se
odredi i na osnovu sledećeg izraza:
gde je min ∑ t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t1
min ∑ t = min za jednosečne zavrtnjeve (slika 2.8a), (2.8a)
t2
t1 + t3
min ∑ t = min za dvosečne zavrtnjeve (slika 2.8b). (2.8b)
t2
d 02 ⋅ π
Ft , dop = ⋅ σ t,dop (2.9)
4
gde je σ t, dop dopušteni napon zakivka na zatezanje (tabela 2.3).
Kako je zakivak usled termičkog skupljanja prednapregnut, u njemu se od opterećenja
javlja dodatna sila zatezanja tek nakon savladavanja ove sile prednaprezanja. I pored te či-
njenice, dopuštena naprezanja za zakivak su mala, tako da treba izbegavati ovakva napre-
zanja u zakivcima, ili primenom efikasnijih spojnih sredstana (npr. primenom zavrtnjeva)
ili konstruktivnim merama izbeći pojavu sile zatezanja u zakivku.
Sredstva za vezu 145
3 OBIČNI ZAVRTNJEVI
3.1 OPŠTE O ZAVRTNJEVIMA
Na samom početku razvoja čeličnih konstrukcija, kao prva mehanička spojna sredstva
korišćeni su obični zavrtnjevi. Oni su, međutim, ubrzo zamenjeni zakivcima zbog, u to
vreme, skupe mašinske izrade i slabe otpornosti na zamor. Kako je razvojem mašinske in-
dustrije znatno ubrzan i pojednostavljen proces proizvodnje zavrtnjeva, oni su se ponovo
nametnuli kao konkurentno mehaničko spojno sredstvo.
Zavrtnjevi predstavljaju savremeno i efikasno spojno sredstvo za izradu, pretežno, mon-
tažnih nastavaka u zgradarstvu i mostogradnji (slika 2.9). Njihova primena je omogućila pot-
punu industrijalizaciju proizvodnje čeličnih konstrukcija. Oni su danas, zbog niza nesumnji-
vih prednosti, skoro u potpunosti zamenili zakivke pri izradi montažnih nastavaka.
Nazivnu meru zavrtnja definiše debljina tela zavrtnja na mestu navoja (d) pa je oznaka
za zavrtanj Md. Na primer, M20 označava zavrtanj čiji je prečnik tela na mestu navoja
d=20 mm. Dimenzije svih delova zavrtnja su standardizovane prema JUS-u M.B1.068. Za
građevinske konstrukcije se najčešće upotrebljavaju zavrtnjevi čije su dimenzije osnovnih
delova date u tabeli 2.4 sa oznakama prema slici 2.10b.
U čeličnim konstrukcijama se upotrebljavaju zavrtnjevi sa ISO, odnosno metričkim na-
vojem. Tako, pomenuta oznaka za zavrtanj Md označava zavrtanj sa metričkim navojem.
Ranije su u upotrebi bili zavrtnji sa Vitvortovim navojem u colovnim (″) jedinicama (npr.
1/2″, 5/8″, 3/4″, 7/8″ i 1″). Osnovne dimenzije metričkog navoja su prikazane na slici
2.11a, gde su :
Sredstva za vezu 147
Najvažniji deo zavrtnja je telo zavrtnja. Ono ima dominatnu ulogu u prenošenju sila u
smičućim spojevima, gde je napregnuto na smicanje i pritisak po omotaču rupe. Kako ova-
kva naprezanja zavise direkno od efektivnog prečnika zavrtnja, to nije dopušteno da se u
vezi upotrebi zavrtanj čiji navoj ulazi u paket koji se spaja. Zbog toga se u građevinskim
konstrukcijama primenjuje podložna pločica debljine 8 mm da bi, za zavrtnjeve čija se du-
žina menja na 5 mm, navoj ostao izvan ravni smicanja.
148 Metalne konstrukcije
Navrtke (slika 2.14a) se izrađuju prema JUS-u M.B1.601, sa dimenzijama datim u ta-
beli 2.4. Dimenzije e i s su iste kao i za glavu zavrtnja. U telo navrtke je urezan isti tip na-
voja, kao i za odgovarajući zavrtanj.
Podložne pločice (podloške) imaju funkciju da omoguće bolje naleganje navrtke na spoj-
ne elemente, da spreče da se navoj nađe u spoju i da spreče oslanjanje navoja na zidove rupe
prilikom pritezanja navrtke (slika 2.14b). One se uvek postavljaju ispod navrtke. Izrađuju se
u dve klase izrade prema JUS-u M.B2.015, sa dimenzijama datim u tabeli 2.4:
− klase A, sa grubom izradom, bez posebne obrade spoljašnjih površina i
− klase B, sa srednje grubom izradom i sa obradom spoljašnjih površina.
150 Metalne konstrukcije
Kod valjanih profila sa nagibom unutrašnje površine nožica primenjuju se, pored obič-
nih podložnih pločica i kose podložne pločice, da bi se obe površine nožica dovele u para-
lelan položaj. Kod I profila one se izrađuju prema JUS M.B2.031 sa nagibom od 14%, (sli-
ka 2.15a), dok kod U profila imaju nagib 8% za profile do U300, odnosno 5% za profile
U300 i veće, a izrađuju se prema standardu JUS M.B2.032 (slika 2.15b).
Kao i kod zakivaka, na crtežima u razmeri 1:10 i sitnijoj, prikazuje se glava zavrtnja
( ≈1,5⋅ d0 ), dok na crtežima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veličina oznake odgovara prečniku ru-
pe ( d 0 ).
Na isti način, na osnovu oznake klase čvrstoće zavrtnja mogu da se odrede pomenute
mehaničke karakteristike čelika od koga je izrađen zavrtanj. U tabeli 2.7 date su mehanič-
ke karakteristike za uobičajne klase čvrstoće običnih zavrtnjeva.
Sredstva za vezu 153
ment (slika 2.19b). Iz uslova ravnoteže se dobija da elementi I prihvataju istu silu
kao element II, ali suprotnog smera;
− Naprezanja duž zavrtnja prouzrokuju pojavu transverzalnih (smičućih) sila koje iza-
zivaju smicanja u telu zavrtnja (slika 2.19c). Ove sile su najveće na mestu promene
smera naprezanja, to jest na mestu prelaska sile iz jednog u drugi element, odnosno
u ravni smicanja.
Pri proračunu zavrtnjeva se, kao i u slučaju zakivaka (slike 2.5 i 2.8) usvaja konstanan
raspored napona pritiska po omotaču rupe (slika 2.19b), kao i konstantan napon smicanja
tela zavrtnja u ravni smicanja. Na taj način se značajno pojednostavljuje proračun, bez bit-
nih posledica na njegovu tačnost, a samim tim i na pouzdanost nosivosti veze.
a) b) c)
Izvan veze, normalni naponi u limu su konstantni duž čitave širine poprečnog preseka.
Na mestu veze, u preseku koji je oslabljen rupama, dolazi do pojave koncentracije napona
u blizini rupe (slika 2.20a), koji neposredno uz ivicu rupe mogu da dostignu vrednost veću
od granice razvlačenja čelika. Kako su elementi čeličnih konstrukcija uglavnom izrađeni
od čelika sa izraženim plastičnim deformacijama na granici razvlačenja (tzv. plato plastič-
nosti), dolazi do preraspodele naprezanja u spoju i do postepenog ublažavanja koncentraci-
ja napona. Pri punoj plastifikaciji poprečnog preseka, stvarni dijagram napona odgovara
proračunskom (detaljnije o slabljenju elemenata rupama za spojna sredstva u delu 3.7
ovog poglavlja).
a) b)
Kod veza izvedenih neobrađenim zavrtnjima, rupa je za 1 ili 2 mm veća od tela zavrt-
nja, što je u skladu sa tolerancijama za izradu i montažu čeličnih konstrukcija, a znatno
olakšava postupak montaže. Zbog zazora između rupe i tela zavrtnja, svi zavrtnjevi ne mo-
gu istovremeno da ostvare kontakt sa limovima, usled čega se javlja savijanje zavrtnjeva u
vezi (slika 2.21a). Savijanje zavrtnjeva izaziva preraspodelu kontaktnih napona između te-
la zavrtnja i površine rupe u limu. Na spoljašnjim površinama limova javljaju se zone u
kojima kontaktni naponi dostižu vrednost granice razvlačenja čelika pa dolazi do njihove
plastifikacije (slika 2.21b). Plastične deformacije limova omogućavaju ravnomernu prera-
spodela sila u vezi na sve zavrtnjeve.
Slika 2.23 - Raspodela sila u zavrtnjevima u zavisnosti od broja zavrtnjeva u pravcu sile
Pri proračunu nosivosti zavrtnjeva uvode se određene pretpostavke koje znatno pojed-
nostavljuju proračun, a da pri tom ne utičnu bitno na njegovu tačnost, odnosno omoguća-
vaju pouzdano određivanje nosivosti zavrtnjeva. Slično kao i kod zakivaka, usvajaju se
sledeće pretpostavke:
− svi zavrtnjevi u vezi podjednako učestvuju u prenošenju opterećenja, pod uslovom
da se u vezi nalazi najviše šest zavrtnjeva u istom redu, u pravcu delovanja sile,
− usled smičuće sile u telu zavrtnja se javlja konstantan napon smicanja,
− pritisak po omotaču rupe je konstantan po površini projekcije kontaktne površine
zavrtnja i limova na ravan upravnu na pravac sile i
− zanemaruje se savijanje i zatezanje zavrtnjeva u smičućim spojevima.
Ove pretpostavke imaju uticaj i na definisanje vrednosti dopuštenih napona za zavrtnje-
ve. Kod smičućuh spojeva, u slučaju većih zazora između rupe i tela zavrtnja, savijanje za-
vrtnja nije zanemarljivo, što se, pri proračunu, uzima u obzir preko manjeg dopuštenog na-
pona smicanja za zavrtnjeve (τdop). Prema tome, za obrađene zavrtnjeve, kod kojih je zazor
mali, propisuju se veći dopušteni naponi smicanja nego za neobrađene zavrtnjeve.
Dopušteni naponi za obične zavrtnjeve, prema JUS-u U.E7.145/1-1991, određuju se u
zavisnosti od primenjenog čeličnog materijala u vezi, klase čvrstoće zavrtnjeva i slučaja
opterećenja. Vrednosti dopuštenih napona za neobrađene zavrtnjeve su date u tabeli 2.8, a
za obrađene u tabeli 2.9.
Sredstva za vezu 159
gde su:
Fv , dop nosivost zavrtnja u smičućem spoju,
Fv nosivost zavrtnja na smicanje i
Fb nosivost zavrtnja na pritisak po omotaču rupe.
d 2 ⋅π
Fv = m ⋅ Av ,1 ⋅ τ dop = m ⋅ ⋅ τ dop (2.11)
4
gde su:
Av ,1 površina poprečnog preseka tela zavrtnja,
!dop dopušteni napon smicanja za zavrtnjeve (tabela 2.8 za neobrađene, odnosno tabela
2.9 za obrađene zavrtnjeve),
d prečnik zavrtnja,
m sečnost zavrtnja (slika 2.25).
Napominje se da je kod obrađenih zavrtnjeva prečnik tela zavrtnja približno jednak
prečniku rupe ( d ≈ d 0 ), pa pri proračunu nosivosti na smicanje umesto nominalnog preč-
nika zavrtnja (d) u izrazu (2.11) figuriše prečnik rupe za zavrtanj ( d 0 ).
Kao i zakivci, u zavisnosti od broja ravni po kojima se vrši smicanje tela zavrtnja, za-
vrtnjevi mogu da budu:
− jednosečni (m=1), ako u vezi postoji samo jedna ravan smicanja (slika 2.25a),
− dvosečni (m=2), ako u vezi postoje dve ravni smicanja (slika 2.25b) i
− višesečni (m>2), ako u vezi postoji više od dve ravni smicanja (slika 2.25c).
Sredstva za vezu 161
gde je min ∑ t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t
min ∑ t = min 1 za jednosečne zavrtnjeve (slika 2.25a), (2.13a)
t2
t1 + t3
min ∑ t = min za dvosečne zavrtnjeve (slika 2.25b). (2.13b)
t2
Kao i u slučaju nosivosti na smicanje, pri proračunu nosivosti obrađenih zavrtnjeva na
pritisak po omotaču rupe, umesto nominalnog prečnika zavrtnja (d) u izrazu (2.12) se kori-
sti prečnik rupe ( d 0 ).
162 Metalne konstrukcije
gde je σt,dop dopušteni napon na zatezanje, čije vrednosti su date u tabelama 2.8 i 2.9
za neobrađene i obrađene zavrtnjeve, respektivno. Iz ovih tabela se može uočiti da su
vrednosti dopuštenih napona zatezanja iste i za obrađene i za neobrađene zavrtnjeve.
Ovo je posledica činjenice da u zatežućim spojevima nema sekundarnih naprezanja,
kao što je savijanje kod smičućih spojeva, pa nema potrebe za redukcijom dopuštenih
napona kako bi se obuhvatio njihov uticaj. Sasvim je logično da za obrađene i ne-
obrađene zavrtnjeve koji su izrađeni od čelika istog kvaliteta, odnosno imaju istu klasu
čvrstoće, važe isti dopušteni naponi na zatezanje. Treba istaći da kod obrađenih
zavrtnjeva, bez obzira na veći prečnik tela u odnosu na neobrađene (slika 2.12), do
loma zavrtnja zatezanjem dolazi, takođe, u zoni navoja, pa je ispitni presek isti kao
kod neobrađenih. Prema tome, nosivost obrađenih i neobrađenih zavrtnjeva na zateza-
nje je ista, pa stoga obrađene zavrtnjeve, s obzirom na njihovu veću cenu, ne treba pri-
menjivati u zatežućim spojevima.
gde se preko koeficijenta k ( k ≥ 1 ) uvodi uticaj širine elementa na vrednost maksimalnog napo-
na. Imajući u vidu minimalna i maksimalna rastojanja zavrtnjeva od spoljašnjih ivica elementa
Sredstva za vezu 165
(videti deo 5 ovog poglavlja), širina lima sa jednom rupom se kreće u opsegu od 3 ⋅ d 0 do 6 ⋅ d 0 ,
pa koeficijent uvećanja napona k ima vrednosti koje se kreću o opsegu od 1,40 do 1,09.
Slika 2.28 - Koncentracija napona kod ploče oslabljene rupom - Kiršov problem
Kada napon u ivičnim vlaknima dostigne vrednost granice razvlačenja, dolazi do pla-
stifikacije tih delova i preraspodele napona na susedna vlakna. Na ovaj način se postepeno
ublažava koncentracija napona, tako da je pri punoj plastifikaciji oslabljenog poprečnog
preseka dijagram napona konstantan (slika 2.29).
Neto površina poprečnog preseka se dobija kada se od ukupne, bruto površine popreč-
nog preseka odbiju površine rupa u tom preseku: Anet = A − n ⋅ d 0 ⋅ t , odnosno u slučaju
ravnog lima: Anet = b ⋅ t − n ⋅ d 0 ⋅ t = (b − n ⋅ d 0 ) ⋅ t . Poprečni presek zategnutog elementa u
kome je maksimalni napon naziva se opasan presek.
Opasan presek se određuje na mestu sa najvećim brojem rupa i može da bude:
− upravan na pravac dejstva sile (presek I-I, slika 2.30a)
− kos u odnosu na pravac dejstva sile (presek II-II, slika 2.30a).
I
Anet = (b − 2 ⋅ d 0 ) ⋅ t
II
Anet = ( e + 2 ⋅ e2 + 2 ⋅ s − 4 ⋅ d 0 ) ⋅ t
Presek I-I
I
Anet = (b − n1 ⋅ d 0 ) ⋅ t = (b − 2d 0 ) ⋅ t
N tI = N t
N tI Nt
σ= =
AI
net
(b − 2d 0 ) ⋅ t
Presek II-II
II
Anet = ( b − n2 ⋅ d 0 ) ⋅ t = ( b − 4d 0 ) ⋅ t
nuk − n1 10 − 2 8
N tII = Nt = Nt = Nt
nuk 10 10
N tII 8 / 10 N t
σ = =
II
Anet ( b − 4d 0 ) ⋅ t
n1 - broj zavrtnjeva u I redu; n2 - broj zavrtnjeva u II redu; nuk - ukupan broj zavrtnjeva
Slika 2.30 - a) Opasni preseci kod zategnutih elemenata; b) Kontrola napona u oslabljenom elementu
Sredstva za vezu 167
Za dimenzionisanje je merodavan onaj poprečni presek koji ima manju površinu, odnosno
onaj u kome se javlja veći napon (slika 2.30b). Ukoliko je napon u neto preseku prekoračen, u
zoni nastavka treba ojačati presek povećanjem debljine ili širine lima (slika 2.31).
Kod L-profila kod kojih se rupe nalaze na oba kraka (slika 2.32), njihov razmak (e') se
odeđuje tako da ne bude merodavan kos, već presek sa jednom rupom. Ovaj razmak zavisi
od položaja i prečnika rupa i dat je izrazom:
e′ ≈ d 0 ⋅ (4 ⋅ c + d 0 ) (2.21)
Slika 2.32- Određivanje rastojanja zavrtnjeva kod L-profila sa rupama na oba kraka
Kod pritisnutih elemenata, u oslabljenom preseku sila se prenosi preko tela zavrtnja
(zakivka), koji na neki način kompenzuje gubitak poprečnog preseka (slika 2.33). Zbog to-
168 Metalne konstrukcije
Kod elemenata napregnutih na savijanje, treba uzeti u obzir slabljenje rupama za spoj-
na sredstva u zategnutoj zoni, odnosno, uglavnom, samo u zategnutoj nožici. Prema tome,
normalni napon u poprečnom preseku oslabljenom rupama treba da se odredi na osnovu
geometrijskih karakteristika neto poprečnog preseka ( Wnet ). Deformacije nosača, među-
tim, mogu da se odrede i na osnovu karakeristika bruto poprečnog preseka (I).
4 VISOKOVREDNI ZAVRTNJEVI
4.1 OPŠTE
Obični zavrtnjevi su zbog jednostavnog izvođenja i relativno niske cene našli veoma
široku primenu u čeličnim konstrukcijama. Međutim, kod izuzetno napregnutih spojeva, a
posebno kod spojeva izloženih dejstvu dinamičkog opterećenja, njihova primena nije
opravdana zbog sledećih nedostataka:
− usled deformisanja tela zavrtnjeva i plastičnih deformacija elemenata spoja dolazi do
pomeranja u samom spoju, što izaziva povećanje ukupne deformacije konstrukcije,
− usled savijanja zavrtnjeva dolazi do značajnog smanjenja njihove nosivosti, a re-
dukcija nosivosti je najveća kod dinamički napregnutih konstrukcija i konstrukcija
sa alternativnim opterećenjem,
− kod zategnutih elemenata, zbog bušenja rupa za zavrtnjeve, dolazi do smanjenja bruto
površine poprečnog preseka, a na ivicama rupa dolazi do koncentracije napona,
− zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu ose zavrtnja i velike deformabilnosti (izdu-
ženja), obični zavrtnjevi se ne mogu efikasno primenjivati u zatežućim spojevima,
Sredstva za vezu 169
kida vlakana već do njihovog zgušnjavanja. Takav navoj ima prednosti u odnosu na nare-
zani navoj, jer se štedi sirovinski materijal, skraćuje vreme proizvodnje, smanjuje koefici-
jent koncentracije napona u korenu navoja i dobija glatka površina, čime se smanjuje koe-
ficijent trenja sa navojem navrtke.
Dužina zavrtnja zavisi od ukupne debljine paketa elemenata koji se spajaju (t) i od
prečnika primenjenog zavrtnja. Standardne dužine zavrtnjeva se razlikuju za po 5 mm i da-
te su u tabeli 2.12.
Prema tačnosti izrade tela zavrtnja i visokovredni zavrtnjevi, kao i obični mogu da bu-
du: obrađeni i neobrađeni. Obrađeni zavrtnjevi zahtevaju finiju izradu, pa se kod njih obra-
dom na strugu postiže da razlika između prečnika rupe i tela zavrtnja ( ∆d = d 0 − d ) ne
bude veća od 0,3 mm. Kod neobrađenih zavrtnjeva razlika između prečnika rupe i tela za-
vrtnja zavisi od vrste spoja, tako da je:
− kod tarnih spojeva (TS) 0,3 < ∆d = d 0 − d ≤ 3,0 mm,
− kod smičućih spojeva (SS) 0,3 < ∆d = d 0 − d ≤ 1,0 mm.
Oblici i dimenzije visokovrednih zavrtnjeva se razlikuju od običnih zavrtnjeva. Kod vi-
sokovrednih zavrtnjeva je izraženo zaobljenje na prelazu tela zavrtnja u glavu zavrtnja, ka-
ko bi se smanjila koncentracija napona usled sile prednaprezanja u telu zavrtnja. Početak
navoja kod visokovrednih zavrtnjeva treba da bude u spojnom paketu, ili da se, u najgorem
slučaju, nalazi u okviru podloške neposredno uz spoljšnju ivicu elementa spoja, kako bi
moglo da se izvrši prednaprezanje. Podložne pločice imaju oborene ivice, da bi se ostvari-
lo što bolje naleganje.
Sredstva za vezu 173
Vrsta zavrtnja Zazor M12 M16 M20 M22 M24 M27 M30
Zavrtnjevi bez 30
∆d ≤ 1,0 mm
tačnog naleganja
Zavrtnjevi sa tačnim 30
∆d ≤ 0,3 mm
naleganjem
Dodatne oznake
30
Montažni zavrtnjevi
30
Montažne i rupe i zavrtnjevi
Tehnička
(konvencijalna) Zatezna čvrstoća Izduženje Udarna žilavost
granica razvlačenja na 0oC
Klasa čvrstoće fu δ5
f0,2
$MPa% $MPa% (%) $J%
8.8 640 800 12 30
10.9 900 1000 9 20
12.9 1080 1200 8 15
Na osnovu radnih σ − ε dijagrama za čelike klase čvrstoće 8.8 i 10.9 (sllika 2.36) mogu
najednostavnije da se uoče razlike njihovih mehaničkih svojstava u odnosu na meke čelike.
Kako klasa čvrstoće zavrtnja definiše dozvoljena naprezanja u zavrtnju, to njena
oznaka mora da bude vidno i trajno ugrađena na glavi zavrtnja.
Slika 2.36 - Poređenje radnih σ − ε dijagrama čelika različitih klasa čvrstoće sa mekim
konstrukcionim čelikom (Č0361)
Sredstva za vezu 175
Međutim, kada se savlada sila trenja, odnosno kada je spoljašnja smičuća sila veća od
sila trenja koje se angažuju prednaprezanjem zavrtnjeva, dolazi do proklizavanja veze pra-
ćenog međusobnim pomeranjem elemenata veza. Ova pomeranja nastaju usled poništava-
nja zazora između rupe i tela zavrtnja. Nakon proklizavanja, dolazi do kontakta tela zavrt-
nja i površina rupa elemenata u vezi. Prema tome, proklizavanje veze ne znači ujedno i gu-
bitak njene nosivosti, jer se smicanjem tela zavrtnja i gnječenjem omotača rupe mogu pri-
hvatiti dodatne smičuće sile. U ovoj fazi rada, veze sa prednapregnutim zavrtnjevima se
ponašaju kao i veze sa običnim zavrtnjevima. Na slici 2.38 su prikazani dijagrami F − ∆!
za različite vrste spojnih sredstava. Može se uočiti da je granična nosivost visokovrednih
zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja ista bez obzira na različit "istorijat" naprezanja (sli-
ka 2.38).
Poređenjem dijagrama F − ∆! za različita spojna sredstva uočava se i razlika u njiho-
voj deformabilnosti (slika 2.38). Spoj sa visokovrednim zavrtnjevima bez sile pritezanja
ima izraženu početnu deformaciju, koja je posledica poništavanja zazora između tela za-
vrtnja i rupe. U tarnim spojevima sa visokovrednim zavrtnjevima sa punom silom predna-
176 Metalne konstrukcije
prezanja nema početne deformacije, a do poništavanja zazora između zavrtnja i rupe dola-
zi tek pri proklizavanju veze. U zoni naprezanja iznad sile proklizavanja dolazi do sažima-
nja krivih koje opisuju ponašanje visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja,
tako da granično stanje nosivosti dostižu pri istom opterećenju. Međutim, veze sa predna-
pregnutim visokovrednim zavrtnjevima imaju znatno veću krutost pre proklizavanja, istu
ili čak veću od zavarenih spojeva. Kako ovakvi, tarni spojevi i spojevi izvedeni zavariva-
njem imaju blisko ponašanje u elastičnoj oblasti, dozvoljena je primena ovih spojnih sred-
stava u istoj vezi. Veze izvedene sa obrađenim (upasovanim) prednapregnutim visoko-
vrednim zavrtnjevima su, takođe, krute u elastičnoj fazi ponašanja, ali zbog malog zazora
( ∆d ≤ 0,3 mm) nemaju izraženo proklizavanje. Ukupna deformacija veze je ipak ista kao i
u slučaju neobrađenih zavrtnjeva, a nosivost je nešto veća s obzirom na veći prečnik tela
zavrtnja.
Slika 2.39 - Dijagrami normalnih napona: a) izvan nastavka; b) kod veze sa zakivcima;
c) kod veze sa prednapregnutim zavrtnjevima; d) kod veze u zavarenoj izradi
Slika 2.40 - Dijagrami normalnih napona na mestu neto poprečnog preseka u slučaju
visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja
zavrtnjeva usled sile zatezanja (efekat Puasonovog koeficijenta), promena hrapavosti kontakt-
nih površina usled sile pritiska i promena koeficijenata trenja (slika 2.41).
gde je A deo kontaktne površine na kojoj se javlja pritisak (slika 2.43a). Kada spoljašnja
sila zatezanja (Nt) deluje na prednapregnut spoj (slika 2.43b) ona nastoji da "odlepi" ele-
mente spoja i izaziva istovremeno smanjenje kontaktne sile pritiska u limu ( ∆Fpt ) i pove-
ćanje sile zatezanja u zavrtnju ( ∆F b ). Iz uslova ravnoteže i kompatibilnosti pomeranja
(slika 2.43b) može da se odredi dodatna sila zatezanja koja se javlja u zavrtnju:
Nt
∆Fb = (2.25)
1+ K pt / K b
gde su:
Kpt krutost lima na pritisak i
Kb krutost zavrtnja na zatezanje.
Kako je kod uobičajenih veza u čeličnim konstrukcijama krutost lima znatno veća od
krutost zavrtnja (Kpt/Kb ≈ 15–20) povećanje sile zatezanja u zavrtnju nije značajno (oko
5% od spoljašnje sile zatezanja). Na osnovu slike 2.44 može da se uoči uticaj krutosti na
preraspodelu sila u zavrtnju i limu, kod prednapregnutog spoja opterećenog silom zateza-
180 Metalne konstrukcije
nja. Takođe, na osnovu grafičke interpretacije može da se odredi sila pri kojoj dolazi do
"odlepljivanja" spoja (Nt0) koja je, uobičajeno, za 5-10% veća od sile prednaprezanja za-
vrtnja. Ova sila može da se odredi i analitički na osnovu izraza:
( )
N t 0 = Fp ⋅ 1 + K b / K pt . (2.26)
Nakon "odlepljivanja" dodatnu silu zatezanja prihvata samo visokovredni zavrtanj, jer
je potpuno poništen kontaktni pritisak između limova u spoju. Prema tome, za sile zateza-
nja koje su veće od sile "odlepljivanja" ( N t > N t 0 ) prednapregnuti zavrtnjevi se ponašaju
isto kao i neprednapregnuti (slika 2.45), pa im je i granična nosivost ista, naravno pod
uslovom da su izrađeni od materijala istog kvaliteta.
Slika 2.45 - Tok sila kod visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja opterećenih
spoljašnjom silom zatezanja
Takođe treba imati u vidu da kod zatežućih spojeva sa tankim, fleksibilnim limovima,
usled savijanja limova dolazi do kontakta (oslanjanja) krajeva prepusta na drugi element
Sredstva za vezu 181
veze (slika 2.46a). Na kontaktu se javlja kontaktna sila pritiska (Q), koja se u literaturi na-
ziva sila od efekta poluge i koja dodatno opterećuje zavrtnjeve (slika 2.46b).
Slika 2.46 - a) Efekat poluge; b) Povećanje sile u zavrtnju usled efekta poluge
Sila usled efekta poluge zavisi od relativnih krutosti i geometrijskih odnosa delova veze. Ne
postoji tačan postupak za njeno odeđivanje, već samo procena njene vrednosti prema izrazu:
w ⋅ t4
0,5 − N
30 ⋅ a ⋅ b 2 ⋅ A t
Q= 4
a a + 1 + w ⋅ t 2
b 3 ⋅ b 6 ⋅ a ⋅ b 2 ⋅ A
(2.27)
sa oznakama prema slici 2.46a.
Efekat poluge može da se smanji ili poveća konstruktivnim oblikovanjem veze, kao što
je prikazano na slici 2.47. Kod veze sa tankim čeonim pločama bez ukrućenja, dolazi do
savijanja limova i javlja se značajna sila usled efekta poluge. Kod veze sa debelom (slika
2.47a) ili ukrućenom (slika 2.47b) čeonom pločom dolazi do odvajanja ploče kao krutog
tela, pa se ne javlja efekat poluge.
gde su:
ν1 koeficijent redukcije (ν 1 < 1,0 ) kojim se omogućava da naprezanja u zavrtnju osta-
nu u granici elestičnosti,
f02 tehnička (konvencionalna) granica razvlačenja čelika,
As površina ispitnog preseka zavrtnja.
Vrednosti sile prednaprezanja za visokovredne zavrtnjeve klase čvrstoće 10.9 su date u
tabeli 2.15. Sila prednaprezanja za zavrtnjeve klase 8.8 i 12.9 može da se odredi množe-
njem vrednosti iz tabele 2.15 faktorom ( = 0,7, odnosno ( = 1,2, respektivno.
d As f 02 Fp $kN% Mu $Nm%
$mm% $mm2% $N/mm2% ν1=0,7 ν1=0,8 za k=0,16
M12 84,3 53 61 102
M16 157 99 113 253
M20 245 154 176 493
M22 303 191 218 672
900
M24 353 222 254 852
M27 459 289 330 1495
M30 561 353 404 1694
M33 694 437 500 2307
Sredstva za vezu 183
Sila zatezanja u zavrtnju, preko glave zavrtnja i navrtke, vrši pritisak na elemete spoja,
pa dolazi do njihovog pritezanja (prednaprezanja). Od intenziteta sile prednaprezanja di-
rektno zavisi nosivost i smičućih i zatežućih spojeva. Zbog toga pouzdanosti pritezanja
elemenata treba obratiti posebnu pažnju. Prilikom okretanja navrtke i istezanja zavrtnja, ne
postoji mogućnost da se direkno meri sila prednaprezanja. Kontrola intenziteta sile predna-
prezanja može da se ostvari indirekno, merenjem nekih drugih veličina. Postupci koji se
najčešće primenjuju su:
− merenje veličine momenta kojim je izvršeno pritezanje zavrtnja,
− merenje momentnog impulsa kojim se okreće navrtka,
− merenje veličine ugla za koji je okrenuta navrtka,
− merenje izduženja zavrtnja,
− postupak sa indikatorskom podloškom.
Kod nas se najčešće primenjuje postupak sa merenjem momenta uvrtanja navrtke. On
se zasniva na poznavanju zavisnosti između momenta uvrtanja ( M u ) i sile prednaprezanja
( Fp ), koja može da se napiše u sledećem obliku:
M u = Fp ⋅ d ⋅ k (2.29)
gde su:
d nazivni prečnik zavrtnja,
Fp ostvarena sila prednaprezanja i
k koeficijent koji zavisi od stanja površina navoja.
Koeficijent k zavisi od trenja između navrtke i navoja zavrtnja, i između navrtke i pod-
ložne pločice, kao i od dimenzija podložne pločice i geometrije navoja. Vrednosti ovog
koeficijenta se kreću u rasponu od 0,13-0,17, a određuje ih proizvođač koji je dužan da ih
upiše u atestnu dokumentaciju. Kod odgovornih konstrukcija vrednost ovog koeficijenta se
određuje laboratorijskim ispitivanjem na licu mesta. Što je vrednost koeficijenta k manja
to je potreban manji moment uvrtanja da bi se ostvarila željena sila prednaprezanja, pa se
često površine navoja premazuju različitim sredstvima kako bi se smanjio otpor pri pred-
naprezanju, što direktno utiče na smanjenje koeficijenta k i momenta uvrtanja navrtke
(Mu). Ove površine mogu da budu dodatno zaštićene toplim cinkovanjem, metalizacijom,
ili premazom molbiden-disulfida (MoS2). Način i vreme skladištenja zavrtnjeva, takođe,
bitno utiču na stanje površina navoja.
Od tačnosti koeficijenta k direktno zavisi vrednost sile prednaprezanja, a indirektno i
nosivost spoja. Ukoliko je stvarna vrednost koeficijenta k veća od predviđene, u zavrtnju
će se ostvariti manja sila prednaprezanja, pa je i nosivost spoja manja. U suprotnom, ako je
vrednost koeficijenta k precenjena, može da dođe do plastifikacije i loma zavrtnja pri pred-
naprezanju. Od vrednosti koeficijenta k zavisi i intenzitet sekundarnih smičućih napona u
zavrtnju izazvanih momentom torzije. Pri proračunu se to uzima u obzir preko vrednosti
koeficijenta redukcije i to na sledeći način:
0,7 za k > 0,14
ν1 = . (2.30)
0,8 za k ≤ 0,14
Uvrtanje navrtke se izvodi pomoću momentnih ključeva (slika 2.48). Ovi ključevi se
prethodno baždare u laboratoriji, a konstruisani su tako da kada se ostvari zahtevani mo-
184 Metalne konstrukcije
ment uvrtanja, daju svetlosni ili zvučni signal, ili se pak automatski isljučuju, kako ne bi
došlo do prekomernog naprezanja zavrtnja. Vrednosti momenata uvrtanja (Mu) za uobiča-
jenu vrednost koeficijenta k date su u tabeli 2.15.
Hukovim zakonom direkno dobija sila u zavrtnju. Kako zavrtanj po svojoj dužini ima raz-
ličite poprečne preseke, to prethodno mora da se odredi udeo svakog dela u ukupnom iz-
duženju.
Ft = µ ⋅ Fp (2.31)
Pre spajanja elemenata, dodirne površine moraju da budu očišćene na odgovarajući na-
čin. Valjaonička pokorica (kovina) mora da se ukloni čeličnim četkama. Ukoliko se ukla-
nja brušenjem, dobijaju se sjajne i glatke površine sa znatno smanjenim koeficijentom tre-
nja, zbog efekta uglačanosti. Masnoća i nečistoće se uklanjaju suvim krpama.
Čišćenje plamenom se izvodi sa dva do tri prelaska plamena od kiseonika i acetilena
preko površine lima. Tom prilikom, između svakog prelaza elementi se hlade, a proizvodi
sagorevanja uklanjaju čeličnim četkama i suvim krpama. Pri tome reba voditi računa i o
temperaturi plamena da ne bi došlo do neželjenih deformacija usled povišene temperature.
Sredstva za vezu 187
Dopušteni naponi smicanja (τdop) zavise od klase čvrstoće zavrtnja, njegove obrade i
slučaja opterećenja. Na vrednost dopuštenog napona pritiska po omotaču rupe (σb,dop), po-
red kvaliteta osnovnog materijala i slučaja opterećenja, utiče i vrednost sile prednapreza-
nja. Vrednosti dopuštenih napona za zavrtnjeve klase čvrstoće 10.9 koji se kod nas najčeš-
će koriste date su u tabeli 2.18.
Slika 2.51 - Prenošenje sile trenjem između kontaktnih površi u obliku prstena
gde su:
Nt sila zatezanja koja deluje na posmatrani element,
n1 broj zavrtnjeva u prvom redu (u preseku I-I),
m broj tarnih ravni i
Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje.
Slika 2.52 - Proračun redukovane sile na mestu neto preseka kod spojeva sa
prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima
Ukoliko u drugom redu ima više zavrtnjeva nego u prvom, zbog većeg slabljenja prese-
ka osnovnog elementa neophodno je kontrolisati normalne napone i u preseku II-II. U pre-
seku II-II silu treba umanjiti za ukupnu nosivost zavrtnjeva u prethodnom redu i 40% nosi-
vosti zavrtnjeva u posmatranom redu, sa tim da ukupno umanjenje usled trenja, za sve za-
vrtnjeve do posmatranog reda (preseka), ne bude veće od 20%. Redukovanu silu u ovom
preseku treba odrediti na sledeći način:
N t − n1 ⋅ m ⋅ Fs, dop − 0,4 ⋅ n2 ⋅ m ⋅ Fs , dop
N tII, red = max (2.36)
N t − n1 ⋅ m ⋅ Fs, dop − 0,2 ⋅ ( n1 + n2 ) ⋅ m ⋅ Fs , dop
gde je n2 broj zavrtnjeva u preseku II-II. Na sličan način se može odrediti i sila u svakom
sledećem preseku. Ona je u svakom sledećem preseku osnovnog elementa sve manja, tako
da pri proračunu ima smisla proveravati samo normalni napon u presecima I-I i II-II (slika
2.52). Na osnovu uslova ravnoteže u svakom poprečnom preseku ukupna sila u osnovnom
elementu i podvezicama je jednaka aksijalnoj sili zatezanja koja deluje izvan nastavka ( N t ).
Sredstva za vezu 191
Prema tome, u podvezicama se sila povećava i maksimalnu vrednost dostiže na mestu preki-
da osnovnog materijala. Stoga, pri kontroli neto preseka podvezica, redukovana sila treba da
se odredi za presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva (J-J) i to na sledeći način:
Slika 2.53 - Normalni naponi u poprečnom preseku oslabljenom rupama: a) obični zavrtnjevi;
b) prednapregnuti zavrtnjevi; c) prednapregnuti zavrtnjevi posle proklizavanja
gde su:
σ t, dop dopušteni napon zatezanja (tabela 2.18),
As površina ispitnog preseka (tabela 2.15).
192 Metalne konstrukcije
gde je ν 3 koeficijent sigurnosti koji zavisi od vrste naprezanja i slučaja opterećenja. Vred-
nosti ovog koeficijenta date su u tabeli 2.20.
+3
Vrsta opterećenja Slučaj opterećenja
I II
Pretežno mirno (zgrade...) 0,7 0,8
Dinamičko (mostovi, kranski nosači...) 0,6 0,7
Veze sa jednim zakivkom ili zavrtnjem se primenjuje samo kod konstruktivnih, ili spe-
cijalnih spojeva, čije ponašanje je utvrđeno eksperimentalnim putem (na primer kod stubo-
va dalekovoda).
Spojevi na preklop sa samo jednim zakivkom nisu dopušteni. Ovakvi spojevi mogu da
se primenjuju sa zavrtnjem, i to samo u izuzetnim slučajevima. Usled dejstva smičuće sile
dolazi do savijanja limova i rotacije zavrtnja (slika 2.54), pa se u telu zavrtnja, zbog skret-
nih sila, javlja i sila zatezanja. Da bi se povećala nosivost na čupanje, zavrtanj treba da ima
podlošku i ispod glave i ispod navrtke. Nosivost zavrtnja na pritisak po omotaču rupe treba
redukovati na 60 % nominalne vrednosti.
trukcija, a pri tome mora da se uzme u obzir uticaj izduženja zavrtnjeva na ukupnu defor-
mabilnost veze. Kod dinamički opterećenih konstrukcija dozvoljena je samo primena
prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva.
gde je ts,min minimalna debljina spoljašnjih elemenata u spoju. Na slici 2.55a je prikazana
grafička interpretacija prethodnog empirijskog izraza, dok je na slici 2.55b prikazan alter-
nativan način (grafički i analitički) za određivanje optimalnog prečnika zavrtnja.
t s , min t s , min
6,324 ⋅ − 1 ≤ d ≤ 6,324 ⋅ − 1 [mm]
1 + 0,3 1 − 0,3
a) b)
Osim toga, prilikom izbora prečnika zavrtnja treba voditi računa i o pravilnom konstru-
isanju veze, jer od prečnika zavrtnja zavise minimalna rastojanja zavrtnjeva, odnosno mo-
gućnost smeštanja i ugrađivanja zavrtnja.
Za standardne valjane profile postoje tabele u kojima su pored maksimalnog prečnika
zavrtnja koji se može primeniti, preciziran i položaj zavrtnjeva, odnosno linije zavrtnjeva
(tabela 2.22).
Sredstva za vezu 195
Tabela 2.22 - Maksimalni prečnici zavrtnjeva i linije zavrtnjeva za standardne valjane profile
pa je minimalno rastojanje:
Sredstva za vezu 197
k
e = 1 + 2 ⋅ d . (2.45)
2 ⋅ k1
k2 definiše odnos između dopuštenog napona pritiska po omotaču rupe i dopuštenog nor-
malnog napona i iznosi 1,7 za obične, odnosno 2,0 za obrađene zavrtnjeve (tabele 2.8 i
2.9). Sa ovako definisanim vrednostima koeficijenata k1 i k2 , iz izraza (2.45) se dobija:
1 3 k 2
e1 = + ⋅ ⋅d (2.49)
2 4 k1
Zakivak sa prstenom na jednom kraju ima iskovanu okruglu glavu. U središnjem delu
telo zakivka je oslabljeno. Duž većeg dela tela zakivka, sa obe strane oslabljenog preseka,
su utisnuti žljebovi (udubljenja) u vidu koncentričnih prstenova (slika 2.63).
Pri ugradnji zakivka sa prstenom razlikuju se sledeće faze:
− zavrtanj se postavlja kroz prethodno izbušenu rupu, tako da mu glava nalegne na
jednu stranu spoja, a prsten se postavlja sa suprotne strane (slika 2.63a),
− specijalni hidraulički pištolj se jednim svojim delom oslanja na prsten, a drugim se
pričvrsti za telo zavrtnja ispod oslabljenog poprečnog preseka (slika 2.63b),
− aktiviranjem hidrauličkog pritiska istovremeno se vrši istezanje tela zavrtnja i utis-
kivanje (gnječenje) prstena, koji na ovaj način, hladnim presovanjem prijanja uz te-
lo zakivka sa prstenastim ispupčenjima (slika 2.63c).
− pri određenoj sili zatezanja dolazi do pucanja tela zakivka na oslabljenom mestu
(slika 2.63d). Pomoću utisnutog prstena ostaje sačuvana sila zatezanja u zavrtnju i
na taj način se ostvaruje prednaprezanje spoja.
Sredstva za vezu 203
Injektirani zavrtnjevi se uglavnom izrađuju od čelika klase čvrstoće 8.8 i 10.9. Tehnič-
ki detalji u vezi samog postupka injektiranja su rešeni primenom posebnih podloški i otvo-
ra na glavi zavrtnja kroz koji se vrši injektiranje. Najvažnije osobine dvokomponentne
smole koja se koristi za ispunjavanje zazora su: viskoznost, vreme očvršćavanja itd.
204 Metalne konstrukcije
Osim provere otpornosti (nosivosti) zavrtnja na pritisak po smoli, pri proveri graničnih
stanja kod spojeva sa injektiranim zavrtnjevima neophodno je proveriti i nosivost zavrtnja
na smicanje i pritisak po omotaču rupe.
Kod veza od kojih se zahteva da budu otporne na proklizavanje, pri graničnom stanju
upotrebljivosti, ili graničnom stanju nosivosti, u slučaju injektiranih zavrtnjeva treba uzeti
u obzir i pritisak smole. Prema tome, uslov sigurnosti na proklizavanje može da se napiše
na sledeći način:
Fv ,Sd ,ser ≤ Fs ,Rd ,ser + Fb,Rd ,ser ,resin za granično stanje upotrebljivosti (2.55)
gde su:
Fv , Sd , ser i Fv , Sd ,ult proračunske vrednosti smičuće sile koja dekuje na zavrtanj pri granič-
nom stanju upotrebljivosti, odnosno nosivosti,
Fs,Rd ,ser i Fs , Rd ,ult otpornosti zavrtnja na proklizavanje pri graničnom stanju upotreblji-
vosti, odnosno nosivosti.
7 ČEPOVI
7.1 OPŠTE
U početnom periodu razvoja čeličnih konstrukcija veze štapova sa čepom su često pri-
menjivane, naročito u konstrukcijama velikih raspona kao što su mostovi. U ovakvim
konstrukcijama čepovi su uglavnom korišćeni za izradu čvorova kod rešetkastih nosača
(slika 2.67a) i za ostvarivanje veza lančanica i zatega izrađenih od ravnih limova kod vi-
206 Metalne konstrukcije
sećih mostova (slika 2.67b). Tako je još 1854. godine izgrađen most preko reke Elbe u Te-
šenu, raspona 119 m, a početkom ovog veka i čuveni Lančani most preko Dunava u Bu-
dimpešti, raspona 290 m. Široka primena čepova u nosećim čeličnim konstrukcijama je bi-
la logična posledica jednostavnog izvođenja i pravilnog statičkog ponašanja veze. Veze iz-
vedene pomoću čepova su, po svom ponašanju, veoma bliske idealno zglobnim vezama,
jer omogućavaju slobodnu rotaciju štapa na mestu veze, pa su elementi oslobođeni dejstva
sekundarnih momenata savijanja. Međutim, ovakve veze nemaju dodatnu sigurnost u po-
gledu nosivosti, jer otkazivanjem jednog čepa, odnosno zatege, dolazi do loma čitave
konstrukcija. Osim toga, pregled i antikoroziona zaštita veza su veoma otežani.
Trajektorije napona, za dva oblika okastih štapova, su prikazane slici 2.68. Očigledno je
zgušnjavanje trajektorija maksimalnih i minimalnih napona na ivicama rupa, u pravcu i
upravno na pravac dejstva sile.
Zazor između čepa i rupe u okastom štapu ima dominantan uticaj na raspodelu napona.
Veći zazor omogućava lakšu ugradnju i bolju rotaciju štapa, međutim, povećavanjem
zazora kontakt čepa i okastog štapa se približava linijskom oslanjanju, pa se povećavaju
naponi. Ovo može da se uoči na slici 2.69 gde su punom linijom prikazani naponi u
okastom štapu bez zazora, a isprekidanom linijom naponi u slučaju zazora od 1 mm.
Očigledno je drastično povećanje napona u preseku iznad čepa u pravcu delovanja sile.
1 sin α
M1 = N t ⋅ r ⋅ + β − (2.62)
2 4
sin α 1
M 2 = −Nt ⋅ r ⋅ +γ − β − (2.63)
4 π
210 Metalne konstrukcije
1 1 sin 2 α
γ = − (2.66)
2π 2 3
- konstanta &/ koja zavisi od dimenzija glave okastog štapa
2
1 α r α 16
− cos α + (π − α ) sin α − + 3 cos α − 2(π − α ) sin α +
A sin α K sin α π
β= (2.67)
1 r2
8π ⋅ +
A K
Napominje se da u prethodnom izrazu (2.67) ugao , treba da se unese u radijanima.
Pri proračunu normalnog napona treba uzeti površinu poprečnog preseka štapa jedinič-
ne debljine (A = a), a rastojanje ivičnog vlakna (ν ) treba odrediti na sledeći način:
ν = ±a / 2 (2.68)
gde je + pozitivno za spoljašnja, a negativno za unutrašnja vlakna. Maksimalan normalni
napon u preseku 1-1 se javlja na unutrašnjem vlaknu, za ν = − a / 2 i može da se odredi na
sledeći način:
N M1 ⋅ a / 2 r
σ 1,u = + ⋅ . (2.69)
A K r −a/2
Maksimalan normalni napon u preseku 2-2 se javlja na spoljašnjem vlaknu, za
ν = + a / 2 i može da se dobije na osnovu izraza:
N M2 ⋅a / 2 r
σ 2,o = − ⋅ . (2.70)
A K r +a/2
Na osnovu prethodnih izraza mogu da se odrede vrednosti maksimalnih napona u
okastom štapu, koji su, zbog izražene koncentracije na mestu otvora za čep, znatno veći od
prosečnog normalnog napona koji vlada u štapu sa okastim završetkom i iznosi:
σ = Nt / A = Nt / b (2.71)
Sredstva za vezu 211
gde je A površina štapa po jedinici debljine, koja je u slučaju štapa izrađenog od ravnog
lima jednaka širini lima (b). Intenzitet koncentracije napona može da se uoči na primeru
okastog štapa sa uobičajenom geometrijom koja je definisana sledećim odnosima:
d0=2⋅b/3 i a =31b/4. Ostale geometrijske karakteristike okastog štapa mogu da se odrede
na osnovu prethodnih odnosa u funkciji širine štapa (b):
r = (d0+a)/2 = 0,7081b sin,2= b/21r = 0,7062 A = 0,751b (2.72)
Na sličan način, prema prethodnim izrazima, mogu da se odrede i koeficijenti & i K kao
i presečne sile:
&= -0,1698 K=0,0425⋅b3 (2.73)
Najčešće kod okastih štapova širina prstenaste glave nije konstantna, kako je prikazano
na slici 2.71. Zbog sprečavanja cepanja okastog štapa usled smicanja i gnječenja omotača
rupe potrebno je veće rastojanje od ivice okastog štapa do početka rupe u pravcu delovanja
sile (a). Stoga se najčešće glava okastog štapa oblikuje u vidu prstena promenljive širine
(slika 2.74), pri čemu je njegova širina najmanja na mestu neto preseka 1-1 (c). Odnos
dimenzija okastog štapa a i c (slika 2.74), koji figuriše u prethodnim izrazima, treba da se
nalazi u okviru sledećih granica:
1,25 ≤ a / c ≤ 2,0 . (2.81)
Izuzetno se može dozvoliti 1,00 ≤ a / c ≤ 1,25 , ali u tom slučaju, pri proračunu normal-
nog napona (2.78) umesto širine a treba da se usvoji 0,8a, tako da ostane zadovoljen us-
lov: 1,25 ≤ a / c . Može se uočiti da se koncentracija napona u okastom štapu uzima u obzir
smanjenjem dopuštenih napona, dok se proračunski normalni napon sračunava u neto pre-
seku, kao kod zategnutih štapova.
d
2
c π Nt
τ zx ,max = 1,10 + 0,02 ⋅ + 0,25 ⋅ arctg ⋅ ⋅ (2.84)
c d 180 2 ⋅ A
gde su:
W = d 3 ⋅ π / 32 otporni moment i
A = d 2 ⋅π / 4 površina poprečnog preseka čepa.
Sredstva za vezu 213
Osim normalnog napona usled savijanja čepa σ x , max , u čepu se, na mestu kontakta sa
okastim štapom, javlja i normalni napon σ z , max , koji je jednak pritisku po omotaču rupe
okastog štapa σ z , max = p0 (2.77). Ovi naponi leže u dve međusobno upravne ravni: napon
σ z ,max je upravan na osu čepa, dok napon σ x , max deluje u pravcu ose čepa. Stoga je
neophodno da se izvrši i kontrola uporednog napona i to na sledeći način:
Naš standard JUS U.H2.110 "Čelične konstrukcije za nošenje antena" daje izraze za
proračin okastih štapova i čepova identične ovima koje je predložio Blajh. Osim kontrole
napona u čepu, potrebno je da se izvrši kontrola pritiska po omotaču rupe prema JUS
U.E7.131 "Ležišta i zglobovi nosećih čeličnih konstrukcija", koji daje izraz za kontrolu
napona pritiska po omotaču rupe za čep poluprečnika r sa naležućom dužinom ! :
Nt
σ = 1,06 ⋅ ≤ σ dop (2.86)
!⋅r
gde je σ dop dopušteni linijski napon čije vrednosti su date u tabeli 2.26. Ukoliko su čepovi
u sastavu dinamički opterećene konstrukcije, tada ove dopuštene napone treba smanjiti za
30%. Pri određivanju nelužuće površine može se smatrati da je: ! = min ∑ t .
214 Metalne konstrukcije
Okasti štapovi mogu da budu konstruisani kao jednodelni, dvodelni i višedelni elemen-
ti (slika 2.75). Prednost višedelnih štapova u odnosu na dvodelne sastoji se u upotrebi čepa
sa manjim prečnikom, jer se dobija manji napon usled savijanja.
Napon u čepu i napon savijanja u okastom štapu zavise od debljine lima okastog štapa.
Povećanje debljine lima može da se izvede na dva načina:
− glava okastog štapa se izvodi od debljeg lima, a njena veza sa tanjim limom od ko-
jeg je izrađen preostali deo okastog štapa se izvodi zavarivanjem, sučeonim šavom
S-kvaliteta (slika 2.76a);
− okasti štap se na mestu veze ojačava sa obostranim obraznim limovima, koji se za-
varuju za osnovni element kružnim ugaonim šavovima. Bušenje rupe se izvodi na-
kon zavarivanja (slika 2.76b).
216 Metalne konstrukcije
8 ZAVARIVANJE
8.1 UVOD
Zavarivanje je tehnološki postupak za spajanje istih ili sličnih metala. Spajanje elemenata
se ostvaruje uz pomoć visoke temperature koja izaziva topljenje dodatnog i osnovnog mate-
rijala na mestu spoja. Rastopi osnovnog i dodatnog materijala (elektrode ili žice za zavariva-
nje) se međusobno mešaju i dolazi do njihovog fizičkog i hemijskog sjedinjavanja. Nakon
hlađenja dolazi do očvršćavanja, čime se stvara šav, kao fizički kontinuitet materijala. Na
ovaj način se ostvaruje kontinualan spoj elemenata koji se zavaruju.
Sredstva za vezu 217
Radi lakšeg praćenja daljeg teksta neophodno je da se definišu neki osnovni pojmovi
koji su karakteristični za zavarivanje (slika 2.78).
Osnovni materijal je materijal od koga su izrađeni elementi (delovi) koji se spajaju
zavarivanjem.
Dodatni materijal je materijal (najčešće žica za zavarivanje ili elektroda) koji se pri za-
varivanju topi i, mešanjem sa rastopljenim metalom osnovnog materijala u zoni šava, ob-
razuje rastop koji, nakon hlađenja i očvršćavanja, formira šav. Dodatni materijal mora da
se izabere na adekvatan način kako bi se omogućilo što bolje i brže popunjavanje žljeba i
dobro sjedinjavanje sa osnovnim materijalom. Pored toga, on mora da poseduje i elemente
za legiranje rastopa čija je funkcija da stvori uslove za zaštitu šava od gasova iz atmosfere
i da omogući postepeno hlađenje rastopljenog metala.
Spoj određuje međusobni položaj delova koji se spajaju.
Šav je materijalizovano mesto spajanja, odnosno materijal između delova koji se spa-
jaju dobijen topljenjem dodatnog i osnovnog materijala na mestu spoja.
Zona uticaja toplote (ZUT) je zona u osnovnom materijalu neposredno uz šav u kojoj
je, usled visokih temperatura (preko 600 °C) koje nastaju u rastopu prilikom zavarivanja,
došlo do strukturnih promena.
Žljeb je prostor predviđen za deponovanje dodatnog materijala prilikom zavarivanja.
Njegov oblik zavisi od vrste spoja i debljine elemenata koji se spajaju. Osnovna funkcija
žljeba je da se omogući pravilno rastapanje po debljini osnovnog materijala i dobro ispu-
njavanje spoja rastopom. Kod sučeonih šavova žljeb se formira obaranjem ivica elemenata
koji se spajaju, dok kod ugaonih šavova nisu potrebni nikakvi pripremni radovi, već žljeb
formiraju ivice elemenata koji se spajaju.
Zavar je deo šava dobijen topljenjem dodatnog materijala u jednom prolazu. Kod
sučeonih spojeva tankih elemenata, debljine 3-4 mm, kao i kod ugaonih šavova manjih
dimenzija (a=3-4 mm) šav može da se izvede samo jednim zavarom (slika 2.79a). U
slučaju sučeonih spojeva debljih elemenata i ugaonih šavova većih dimenzija, šavovi se
izvode iz više zavara. Zavar koji se prvo izvodi naziva se koreni zavar. Ostali zavari mogu
da se izvode paralelno sa osom žljeba, (slika 2.79b) ili upravno na nju (slika 2.79c).
Slika 2.79 - Postupak izrade šavova: a) iz jednog zavara; b) iz više zavara paralelnih sa osom
žljeba; c) iz više zavara upravnih na osu žljeba
Slika 2.80 - Primeri primene zavarivanja u metalnim konstrukcijama: a) veza grede sa stubom;
b) čvor rešetkastog nosača; c) ortotropna ploča
U Jugoslaviji se prva oprema za gasno zavarivanje pojavila 1909. godine. Prvo elektro-
lučno zavarivanje je izvedeno 1926. godine, na zavarivanju železničkih šina. Nedostatak
stručnih kadrova i domaće opreme su usporili razvoj zavarivanja. Tek pred Drugi svetski
rat započinje brži razvoj. Nakon završetka rata, Jugoslavija se brzo uključuje u transfer
znanja i tehnologije iz oblasti zavarivanja. Do danas je i kod nas izveden veliki broj zna-
čajnih metalnih konstrukcija u zavarenoj izradi. Primena zavarivanja je potpuno odoma-
ćena i gotovo da se i ne može zamisliti radionica za izradu metalnih konstrukcija koja ne
raspolaže sa savremenim uređajima za zavarivanje. Nekoliko karakterističnih primera za-
varivanja u metalnim konstrukcijama prikazano je na slici 2.80.
Može se slobodno reći da je sa primenom zavarivanja u građevinskim konstrukcijama,
otpočela nova era metalnih konstrukcija. Otvorene su mnogobrojne mogućnosti za kons-
truisanje i izradu metalnih konstrukcija, prošireno je polje njihove primene, a takođe su
primenjena i nova konstrukcijska rešenja (npr. ortotropne ploče). Danas je izrada metalnih
konstrukcija gotovo nezamisliva bez primene zavarivanja, koje se primenjuje pri izradi
elemenata konstrukcije (profila) i njihovih veza. Osnovne prednosti koje nudi zavarivanje
u odnosu na mehanička spojna sredstva su:
− materijalni kontinuitet kojim se omogućava pravilan, kontinualan tok sila iz jednog
u drugi element veze ili nastavka,
− ostvarivanje krutih, odnosno slabo deformabilnih veza, što je posebno važno kod
dinamički opterećenih konstrukcija,
220 Metalne konstrukcije
− redukcija ukupne težine konstrukcije, koja se pre svega manifestuje kroz smanjenje
težine veza i nastavaka,
− mogućnost variranja debljine elemenata, čime se postižu uštede u težini kons-
trukcije,
− smanjenje vremena neophodnog za pripremu komada koji se spajaju (otpada
potreba za bušenjem rupa za spojna sredstva),
− izbegavanje slabljenja elemenata rupama za spojna sredstva,
− velike mogućnosti konstrukcijskog oblikovanja veza između elemenata različitih
oblika i dimenzija,
− mogućnost ostvarivanja nepropusnih spojeva i
− poboljšanje izgleda konstrukcije.
Za razliku od spojeva izvedenih pomoću zavrtnjeva ili zakivaka, kod kojih se sila sa
jednog elementa predaje na drugi diskontinualno, zavareni spojevi omogućavaju kontinua-
lan tok sila duž linija šavova, koji je logična posledica ostvarenog materijalnog kontinui-
teta. Kod sučeonih šavova taj tok je neporemećen i ravnomeran, dok je kod veza ostvare-
nih pomoću ugaonih šavova, zbog skretnih sila, tok sila malo poremećen.
Zavarivanje se primenjuje za izradu osnovnih elemenata metalnih konstrukcija, širokog
asortimana, kao što su I, U, sandučasti, kružni i drugi profili. Elementi se spajaju direkno,
bez dodatnih elemenata kao što su pojasni ugaonici kod zakovanih nosača i štapova, čime
se znatno štedi na osnovnom materijalu. Osim toga, nema slabljenja elemenata usled rupa
za zakivke, pa je njihova nosivost veća. Lakim variranjem širine i debljine elemenata duž
raspona nosača u zavisnosti od promene statičkih uticaja, nosivost nosača se usklađuje sa
njegovim naprezanjima. Na taj način se ostvaruje pravilan balans materijala, odnosno nje-
gova raspodela srazmerno stvarnim statičkim potrebama, što može znatno da utiče na sma-
njenje težine, a samim tim i cene konstrukcije. Posebno treba istaći primenu zavarivanja
pri izradi zakrivljenih elemenata i elemenata složene geometrije.
Takođe, zavarivanje se primenjuje za izradu veza između manjih ili većih sklopova me-
talnih konstrukcija. Ovakve veze se izvode brzo, kvalitetne su i ekonomične. Njima se omo-
gućava dobro iskorišćenje nosivosti osnovnog materijala, a dodatni elementi u vidu podvezi-
ca najčešće nisu potrebni. Veze elemenata pod uglom različitim od 903 koje su predstavljale
poseban problem kod veza sa zakivcima, efikasno se izvode u zavarenoj izradi.
Zavarivanje može da se primenjuje i za izradu montažnih nastavaka. Nastavci u zavare-
noj izradi mogu da budu ekonomični, ali je u uslovima koji vladaju na gradilištu, teško
obezbediti neophodan kvalitet šavova. Stoga se montažni nastavci najčešće izvode pomo-
ću zavrtnjeva. Kod izuzetno napregnutih, odgovornih konstrukcija, kao što su na primer
mostovi, zavarivanje se primenjuje i za izradu montažnih nastavaka (npr. kod ortotropnih
ploča). Veze izvedene zavarivanjem nisu montažno-demontažnog karaktera, kao što je slu-
čaj sa vezama izvedenim pomoću zavrtnjeva. Veza u zavarenoj izradi može da se demonti-
ra (razdvoji) samo rezanjem šava ili osnovnog materijala. To je još jedan od razloga zbog
kojih se zavarivanje primenjuje uglavnom za izradu elemenata i radioničkih sklopova, a
ređe i za izvođenje montažnih nastavaka.
Ukoliko je potrebno da se izvrši ojačanje konstrukcije ili njenog dela, kao i u slučaju
dodavanja novih elemenata, to može jednostavno da se izvede zavarivanjem. Pri tome
treba voditi računa da se prilikom intervencije na postojećoj konstrukciji omogući njeno
rasterećenje (podupiranje), jer pri zavarivanju usled zagrevanja postojeće konstrukcije
Sredstva za vezu 221
− položaji veza i nastavaka, ukoliko je moguće, treba da budu izvan zona maksimal-
nih uticaja, čime se znatno umanjuje stepen opasnosti od nastanka eventualnih gre-
šaka u šavovima,
− izbegavati teške položaje zavarivanja (npr. iznad glave) jer je kvalitet šavova slabiji,
a njihovo izvođenje sporije i skuplje,
− zahtevani stepen kotrole kvaliteta, s obzirom na velike razlike u ceni, mora da odgo-
vara stvarnim potrebama, u skladu sa značajem konstrukcije i njenih elemenata.
Klimatski uslovi koji vladaju na lokaciji na kojoj se vrši zavarivanje su od velikog
značaja za kvalitet izvođenja zavarivačkih radova. Tu posebnu ulogu igraju spoljašnja
temperatura, vlažnost vazduha i prisustvo vetra. Pri niskim temperaturama dolazi do brzog
gubitka temperature u zoni šava i naglog hlađenja, čime se sprečava pravilno očvršćavanje
šava. Tom prilikom ne dolazi do dobrog sjedinjavanja dodatnog i osnovnog materijala, pa
se dobijaju nepovoljne strukture metala u šavu sa pojavom grešaka u vidu prslina i
uključaka gasa i troske. Donja granica temperature za normalno zavarivanje čelika
kvaliteta Č0361 i Č0451 iznosi 0 °C, a za čelik kvaliteta Č0561 iznosi +5 °C. Ispod ovih
temperatura zavarivanje se vrši samo uz preduzimanje odgovarajućih mera predgrevanja
osnovnog materijala. Pri zavarivanju na vetru ili promaji može da dođe do nepravilnog vo-
đenje luka i neravnomernog hlađenja šava, što utiče na stvaranje grešaka. Velika vlažnost
vazduha, takođe, može da izazove ozbiljne greške u šavovima. Sve ovo ukazuje na činje-
nicu da je zavarivanje optimalno u radioničkim uslovima, gde ovi parametri mogu da se
kontrolišu, a ne na gradilištu u improvizovanim uslovima.
Spoj dobijen zavarivanjem treba da ima što ravnomernije upotrebne osobine, slične ili
bolje od osobina osnovnog materijala. Mehanička svojstva materijala šava treba da budu
slična mehaničkim svojstvima osnovnog materijala. Ovo se prvenstveno odnosi na granicu
razvlačenja (f y), čvrstoću na zatezanje (f u) i izduženje pri lomu (45). Pomenuta mehanička
svojstva materijala šava treba da budu ista ili bolja od odgovarajućih svojstava osnovnog
materijala. Uobičajene vrednosti ovih mehanička svojstva metala šava date su u tabeli
2.27.
-
delimičnom penetrtracijom
Sučeoni šavovi sa
-
Ugaoni šavovi
-
Šavovi u
rupama
- -
Čep šavovi
-
Zbog svoje specifičnosti užljebljeni šavovi ne mogu podleći ovakvoj podeli (slika 2.94)
224 Metalne konstrukcije
Ugaoni spojevi se izvode između elemenata koji međusobno zaklapaju određeni ugao,
različit od 1803. Najčešće se elementi koji se spajaju nalaze pod pravim uglom (slika
2.82a), ali taj ugao može da bude i kos (slika 2.82b), u kom slučaju se ugaoni spojevi
nazivaju kosi ugaoni spojevi. Ugaoni spojevi mogu da se izvedu pomoću sučeonih šavova
sa punom ili delimičnom penetracijom ili pomoću ugaonih šavova.
Kada se jedan od elemenata koji se spajaju ne prekida na mestu spoja (slika 2.82) spoj
se naziva neprekinuti ugaoni spoj. Ukoliko se oba elementa prekidaju na mestu spoja
(slika 2.83) takvi spojevi se nazivaju prekinuti ugaoni spojevi. Prekinuti spojevi mogu da
budu otvoreni (slika 2.83a) i zatvoreni (slika 2.83b). Kod otvorenih spojeva elementi koji
se spajaju su smaknuti jedan u odnosu na drugi, tako da se njihove veze izvode pomoću
ugaonih šavova. Kod zatvorenih spojeva površine elemenata su u istoj ravni tako da se
izvodi sučeoni spoj.
Krstasti spojevi predstavljaju poseban vid ugaonih spojeva kod kojih elemenati koji se
spajaju obrazuju krst (slika 2.84). Spoj se ostvaruje pomoću ugaonih (slika 2.84a) ili su-
čeonih šavova (2.84b), ili njihovom konbinacijom. Ovakvi spojevi su nepovoljni, jer zbog
nagomilavanja šavova na jednom mestu dolazi do koncentracije napona. Pri zavarivanju
Sredstva za vezu 225
šavova sa druge strane, dolazi do ponovnog zagrevanja već izvedenih šavova i osnovnog
materijala, što može da izazove prekristalizaciju osnovnog materijala. Ovo je posebno
opasno kod limova male debljine. Zbog toga se krstasti spojevi izbegavaju kod limova
tanjih od 7 mm. Ukoliko je neophodno da se ovakav spoj izvede kod izuzetno opterećenih
elementata, tada se pribegava posebnom konstrukcionom oblikovanju. Svi elementi se
prekidaju na mestu spoja i umeće se kvadratni ili okrugli čelični profil za koji se zavaruju
prekinuti delovi spoja (slika 2.84c).
Preklopni spojevi su spojevi između preklopljenih elemenata koji leže u dve paralelne
ravni. Postoje dve vrste preklopnih spojeva:
− direktni preklopni spojevi i
− preklopni spojevi sa podvezicama.
Direkni preklopni spojevi se javljaju kod elementa koji su međusobno preklopljeni na
određenoj dužini. Spoj se izvodi pomoću ugaonih šavova. Ukoliko su elementi koji se
spajaju iste širine, tada se izvode samo čeoni ugaoni šavovi sa obe strane (slika 2.85a).
Ako je jedan elemenat uži od drugog, tada se izvode i bočni (podužni) i čeoni ugaoni
šavovi (slika 2.85b).
Preklopni spojevi sa podvezicama se izvode kada se elementi koji se spajaju nalaze u
istoj ravni. Sa obe strane ovih elemenata se postavljaju podvezice, koje treba da budu uže
od osnovnih elemenata kako bi se omogućilo njihovo zavarivanje za elemente spoja
pomoću ugaonih šavova po čitavom obimu (slika 2.85c). Primena ovakvih spojeva je, sa
stanovišta naprezanja šavova i samih elemenata, povoljnija, jer se izbegava ekscentrično
naprezanje. Međutim, neophodni su dodatni elementi (podvezice) za ostvarivanje veze,
čime se povećava utrošak materijala.
bovima, na jednom ili oba elementa koji se spajaju. Oblik žljeba zavisi od debljine eleme-
nata koji se zavaruju. U zavisnosnosti od oblika žljeba razlikuju se sledeće vrste sučeonih
šavova:
− I-šavovi (slika 2.86a) koji se izvode između elemenata debljine 1-5 mm bez obrade
ivica za žljeb. Elementi koji se spajaju postavljaju se na međusobnom razmaku od
0-2 mm, kako bi moglo da se ostvari njihovo uvarivanje po čitavoj debljini;
− V-šavovi (slika 2.86b) koji se izvode kod limova debljine 5-15 mm. Ukoliko se
žljeb ispuni samo sa jedne strane tada se dobija šav sa neprovarenim korenom. Ako
se, nakon čišćenja, izvede i zavar sa druge strane šava tada se dobija šav sa
provarenim korenom. Kod sučeonih spojeva se uglavnom izvode V-šavovi, dok se
kod ugaonih spojeva, zbog nemogućnosti obrade ivica oba elementa spoja, najčešće
izvode 1/2V-šavovi, koji takođe mogu da budu sa provarenim korenom (slika
2.86c), ili bez provarenog korena (slika 2.86d);
− X-šavovi (slika 2.86e) koji se izvode kod sučeonih spojeva limova veće debljine
(12-35 mm). On predstavlja spoj dva V-šava sa suprotnih strana limova, kako bi se
smanjila veličina žljeba, a time i količina dodatnog materijala. Izvodi se tako što se
prvo zavari jedna strana, zatim se spoj okrene i očisti, pa se zavari i druga strana
(slika 2.86e);
− K-šavovi (slika 2.86f) koji se izvode kod ugaonih spojeva limova debljine >10 mm
(uglavnom 15-30 mm). Oni predstavljaju kombinaciju dva 1/2 V - šava;
− U-šavovi (slika 2.86g) koji mogu da se primenjuju za zavarivanje limova veće
debljine (>25 mm) umesto V-šavova;
− J-šavovi ili 1/2U-šavovi (slika 2.86h) koji se primenjuju za zavarivanje limova veće
debljine (>15 mm), uglavnom kod ugaonih spojeva.
Osnovni elementi poprečnog preseka sučeonih šavova prikazani su na slici 2.87. Žljeb
šava sačinjavaju ivice elemenata koje treba zavariti. Lice šava je vidljiva površina sa gornje
strane šava. Koren (naličje) šava se nalazi sa donje strane spoja i obuhvata i deo osnovnog
materijala istopljenog pri zavarivanju. Uvar je deo osnovnog materijala istopljenog prilikom
zavarivanja. Ivica šava je definisana graničnim linijama između lica, odnosno naličja šava i
osnovnog materijala. Nadvišenje šava je deo šava iznad ravni koja spaja ivice šava. Prelazna
zona je deo osnovnog materijala u zoni uticaja toplote. Debljina ili visina šava je jednaka
debljini tanjeg elementa u spoju, ukoliko su elementi različite debljine.
Visina korena žljeba (s) omogućava da se istopljeni materijal zadrži u žljebu. Mala
visina daje oštar koren žljeba koji dovodi do topljenja tog dela osnovnog materijala i
curenja istopljenog metala. Velika visina daje tupi koren žljeba, odnosno ne omogućava
dovoljno provarivanje šava u tom delu i stvaranje korena šava. Vrednost visine korena
žljeba se kreće u granicama od 0-3 mm.
Dubina žljeba (d) zavisi od debljine osnovnog materijala (d = t - s).
U tabeli 2.29 prikazana je zavisnost između oblika žljebova i vrste šavova.
Oblici žljebova za gasno i elektrolučno zavarivanje, sa svim potrebnim dimenzijama
prikazani su u tabeli 2.30.
230 Metalne konstrukcije
Žljeb oblika
1/2V - šav 5-15 mm
1/2V
Ugaoni spojevi
Žljeb oblika
1/2V - šav 5-15 mm
1/2V
Žljeb oblika
K -šav > 10 mm
K
Žljeb oblika
J - šav >15 mm
J
Sredstva za vezu 231
Slika Uglovi s g r
Naziv šava broj α′ α ′′ β1 β2 $mm% $mm% $mm%
I - šav 1 - - - - - 0-2 -
2a #603 - - - 0-3 -
1 do 2mm u zavisnosti od debljine elemenata
200 mm
12 ⋅ tmin za pritisnute elemente
! max = min (2.88)
16 ⋅ tmin za zategnute elemente
0,25 ⋅ c
Sredstva za vezu 233
gde su:
tmin debljina najtanjeg lima u spoju (tmin=min5t, t16, videti sliku 2.91),
c rastojanje između ukrućenja, ukoliko se šavovi koriste za spajanje ukrućenja za lim
ili drugi element izložen pritisku ili smicanju.
Isprekidani šavovi se postavljaju sa obe strane elementa koji se spaja i to u istom ritmu
(slika 2.91a) ili naizmenično (slika 2.91b). Pri tome treba voditi računa da spoj uvek
počinje i završava se sa ugaonim šavovima sa obe strane. Dužina prekida se meri između
krajeva najbližih (susednih) šavova. Osnovni razmaci između delova isprekidanih šavova,
kao i dimenzije početnih i završnih šavova prikazani su na slici 2.91.
Slika 2.97 - Uglovi nagiba (α) i zaokreta (β) karakteristični za uobičajene položaje zavarivanja
Najnepovoljniji položaj za zavarivanje je iznad glave. Pri ovom položaju dolazi do od-
vajanja kapljica rastopa iz žljeba, otežanog ispunjenja žljeba, slabog uvarivanja osnovnog
materijala i provarivanja korena šava. Stoga se u ovom položaju ne mogu primeniti svi
postupci zavarivanja, a posebno ne poluautomatski i automatski. Takođe, dolazi do bržeg
zamaranja radnika, pa su neophodni dobri i izvežbani zavarivači.
Sredstva za vezu 237
Sve navedene teškoće i nedostaci su otklonjeni kod horizontalnog ili položenog položa-
ja zavarivanja, koji je ujedno najpovoljniji položaj koji se primenjuje kako za ručno tako i
za poluautomatsko i automatsko zavarivanje.
I - šav
V - šav
1/2V - šav
K - šav
X - šav
U - šav
Ugaoni šav
Osim osnovnih oznaka koriste se i dopunske oznake pomoću kojih se definišu dodatni
podaci koji se odnose na oblik lica šavova, zahtevani postupak zavarivanja itd. Obeležava-
nje šavova detaljno je objašnjeno u poglavlju 9.
238 Metalne konstrukcije
Kod izvođenja šavova većih debljina pomoću više zavara, sa aspekta toplotnog ciklusa,
mogu da nastupe dva slučaja:
− dužina šava je velika pa se sledeći zavar izvodi preko prethodnog, već ohlađenog
zavara, tako da su toplotni ciklusi za svaki zavar nezavisni,
− dužina šava je mala tako da se sledeći zavar izvodi preko još neohlađenog zavara,
pa toplotni ciklusi imaju međusobni uticaj.
Toplotni uticaji u već ohlađenom zavaru pri izvođenju sledećeg zavara, ne utiču bitno
na promenu strukture u zoni već izvedenih zavara (slika 2.101). Tako temperatura u prvom
zavaru, pri izvođenju drugog zavara, ne dostiže kritičnu vrednost AC3. Takav toplotni re-
žim vlada i pri izvođenju sledećih zavara.
Kod kratkih šavova je sprečeno potpuno hlađenje izvedenog zavara, pa on ostaje duže
vreme pod visokom temperaturom. Usled toga može da dođe do nepoželjne prekristaliza-
cije. Pravilnim toplotnim režimom mogu da se postignu i povoljni efekti.
očvršćavanja. Odnos mešavina zavisi od vrste zavarivanja, količine unesene toplote, brzi-
ne hlađenja, prisustva legirajućih elemenata i drugih faktora. Ukoliko šav nije zaštićen od
dodira sa okolnom atmosferom dolazi do rastvaranja kiseonika, azota i vodonika iz vazdu-
ha u rastopljeni deo metala.
Na slici 2.102 prikazan je poprečni presek kroz šav i osnovni materijal. Analizom
strukture materijala uočeno je sedam karakterističnih zona koje su pretrpele određene pro-
mene usled zagrevanja i hlađenja pri zavarivanju.
Polje primene
Naziv postupka zavarivanja Skraćeno Oznaka
t $mm% Materijali
Elektrolučno zavarivanje sa nelegirani, niskolegirani i
obloženom elektrodom E 111 3-50 finozrni visokovredni
(8.6.2.1) čelici
Elektrolučno zavarivanje
pod zaštitnim prahom nelegirani i niskolegirani
EPP 12 4-80
čelici
(8.6.2.2)
Elektrolučno zavarivanje
elektrodnom žicom pod nelegirani (<0,22%C) i
zaštitom inertnog gasa MIG 131 4-24 niskolegirani (0,35%C)
čelici i Al- legure
(8.6.2.3)
Elektrolučno zavarivanje
elektrodnom žicom pod nelegirani i niskolegirani
MAG 135 <30
zaštitom aktivnog gasa čelici
(8.6.2.4)
Elektrolučno zavarivanje
netopljivom elektrodom pod visokolegirani čelici i
TIG 141 <12
zaštitom inertnog gasa Al-legure
(8.6.2.5)
Elektrolučno zavarivanje (E) je našlo široku primenu u svim onim slučajevima gde nije
ekonomski i tehnički opravdano da se primene automatski i poluautomatski postupci. Prime-
njuje se za sve položaje zavarivanja, a najbolji rezultati se postižu pri horizontalnom po-
ložaju. Debljine limova koji mogu da se zavaruju ovim postupkom se kreću od 3-50 mm.
Otvori žljebova se svode na najmanju meru kako bi se smanjila količina dodatnog materi-
jala i količina unesene toplote.
Kvalitet šavova izvedenih ovim postupkom zavisi od:
− vrste elektrode,
− kvalifikovanosti i sposobnosti radnika koji izvodi zavarivačke radove,
− položaja zavarivanja,
− tehničkih karakteristika opreme,
− uslova pri izvođenju zavarivačkih radova.
Sredstva za vezu 247
1 - El. mreža
2 - Izvor struje
3 - Kablovi
4 - Kotur
5 - Žica za zavarivanje
6 - Uređaj za dovod žice
7 - Čaura
8 - Zrnasti prah
9 - Rezervoar
10 - Šav
11 - Troska
12 - Osnovni materijal
strane operatera. Na taj način se dobija vrlo produktivan postupak čija primena je racio-
nalna u sledećim slučajevima:
− pri izradi pravih i dugih šavova, na primer kod limenih nosača ili ortotropnih ploča;
− pri zavarivanju debelih limova (do 80 mm) kod kojih je neophodno da se deponuje
velika količina dodatnog materijala. Jednim prelazom može da se izvede zavar
debljine 30-40 mm;
− pri izradi I-šavova kod debelih limova (do 40 mm) čime se postiže ušteda, jer otpa-
da potreba za obradom ivica elementa koji se spajaju (nije potreban žljeb);
− kada se zahteva velika brzina zavarivanja, na primer u serijskoj proizvodnji zavare-
nih profila ili drugih elemenata konstrukcije.
šavine argona sa CO2, O2 ili N2 u veoma malim količinama. Izbor zavisi od vrste metala
koji se zavaruje i brzine topljenja žice za zavarivanje. Čist argon se koristi za zavarivanje
Al-legura, a mešavina argona sa 5%O2 za zavarivanje uglavnom nerđajućih čelika. Kod
nas za sada nema mešanih gasova, već se primenjuje čist argon.
Keramički prsten ima funkciju da spreči prskanje rastopa, da zaštiti rastop od okolnog
vazduha, da oblikuje venac oko čepa i da omogući postepeno hlađenje zavara (slika
2.111b). Nakon hlađenja keramički prsten se razbija čekićem. Ispitivanje kvaliteta izvede-
nog spoja se sprovodi tako što se svaki dvadeseti čep povija za ugao 60°, udarcima čekića
u glavu čepa (slika 2.111c). Ovim postupkom se zavaruju čepovi od čelika prečnika do
25 mm i čepovi od Al-legura prečnika do 12 mm. Pri zavarivanju čepova od Al-legura
pištolj mora da ima dodatni uređaj za zaštitni gas, argon.
1 - El. mreža
2 - Ignitorski upravljač
3 - Transformator
4 - Podužno-pokretna čeljust
5 - Nepokretna čeljist
6 - Komadi koji se zavaruju
Ovaj postupak je našao primenu za spajanje tankih čeličnih limova i limova od Al-
legura u vagonogradnji, automobilskoj industriji, industriji aparata za široku potrošnju i dr.
1 - El. mreža
2 - Transformator
3 - Kablovi
4 - Čaura
5 - Žica za zavarivanje
6 - Tečna troska
7 - Rastop
8 - Graničnici od bakra
9 - Voda za hlađenje
10 - Žljeb
11 - Uređaj za pomeranje žice
12 - Stubni nosač
13 i 14 - Komadi koji se zavaruju
Struja iz mreže (1) se preko transformatora i ispravljača (2) kablovima (3) dovodi do
čaure (4) kroz koju prolazi žica za zavarivanje (5) i do komada koji se zavaruju (13 i 14).
Žica se postavlja u žljeb (10) zajedno sa prahom za zavarivanje. Uključivanjem struje stva-
ra se prikriveni električni luk između žice i komada koji se zavaruju. Usled te tempetature
topi se prah i stvara se tečna troska (6). Kada se stvori određena masa tečne troske, luk se
gasi i dalje zagrevanje nastaje usled otpora prolasku struje kroz trosku i žicu. Usled te tem-
perature topi se zica koja ispunjava žljeb (10) i osnovni materijal čime se stvara uvar. Teč-
na troska se pridržava graničnicima od bakra (8) koji se hlade vodom iz mreže (9). Nakon
ispunjenja žljeba graničnici se pomeraju i na taj način se formira šav (10). U žljeb može da
se dovede i više žica ili traka, u zavisnosti od visine žljeba koji treba ispuniti. Troska u ras-
topu ima i funkciju metalurške kontrole rastopa.
Acetilen (C2H2) i kiseonik (O2) se nalaze u posebnim čeličnim bocama (1 i 2). Pomoću
gumenih, savitljivih cevi (3) ovi gasovi se dovode do gorionika. Podešavanjem smeše po-
moću redukcionih ventila (4) dobija se mešavina ovih gasova koja zapaljena sagoreva u
gorioniku (5). Mešavina se pravi u proporciji C2H2:O2=1:1,1 koja pri sagorevanju razvija
temperaturu od 3000-3500 °C. Usled tako visoke temperature topi se žica za zavarivanje
(6) koja ispunjava žljeb u osnovnom materijalu (7).
Čelične boce (slika 2.116a) su najčešće prečnika 200 mm i sastoje se od tela boce deblji-
ne 5-8 mm (1), cilindričnog navoja (2), sigurnosnog ventila (3), izlaznog ventila (4), kape
(5), konusnog cevnog navoja (6) i grlića boce (7). Gorionici za zavarivanje i gasno rezanje
su prikazani na slici 2.116b. Gorionik za zavarivanje se sastoji od tela (1), priključaka za
acetilen (2) i kiseonik (3), redukcionih ventila (4 i 5) i plamenog kljuna (12).
Sredstva za vezu 255
a) b)
ćih debljina ovaj postupak nije ekonomičan. Koristi se za zavarivanje sučeonih spojeva,
dok je kod ugaonih spojeva teško fiksirati zonu zavarivanja u uglu. Prilikom zavarivanja
dolazi do male oksidacije rastopa, pa se za zavarivanje Al-legura koriste razni dodaci pla-
menu. U zavisnosti od debljine elemenata koji se zavaruju, postoje dve tehnike zavariva-
nja: zavarivanje ulevo i udesno.
Zavarivanje ulevo (slika 2.118a) se primenjuje za tanje elemente. Istopljena kapljica se
pod dejstvom plamena potiskuje ispred već formiranog zavara da ne bi došlo do nagomila-
vanja u masi zavara. Žica za zavarivanje se nalazi ispred gorionika, odnosno u pravcu
napredovanja.
Zavarivanje udesno (slika 2.118b) se primenjuje za deblje elemente. Osnovni materijal
se predgreva gorionikom kako bi došlo do njegovog rastapanja i mešanja sa dodatnim ma-
terijalom. Istopljena kapljica se potiskuje ka izvedenom šavu, a elektrodna žica se nalazi
iza gorionika, suprotno pravcu napredovanja.
Pored zavarivanja ista oprema može da se koristi i za rezanje delova metala, zagrevanje
metala za obradu kovanjem i savijanjem, za ispravljanje iskrivljenih delova konstrukcije
usled zavarivanja, za čišćenje konstrukcije od rđe, boje i masnoće itd.
b) Stvara zaštitnu atmosferu oko luka i rastopa. Rastop se lako vezuje sa kiseonikom i
azotom iz vazduha, stvarajući okside i nitride gvožđa. Oni su nepoželjni u šavu jer
pogoršavaju mehaničke osobine, povećavaju krtost i sklonost ka starenju metala i
stvaraju uslove za pojavu prslina. Isparavanjem obloge stvara se gasni omotač od
inertnog gasa. Pored toga vrši se hemijsko vezivanje kiseonika i azota, u inertno
jedinjenje, ukoliko oni prodru u luk. U tu svrhu se najčešće koriste celuloza i grafit;
c) Stvara trosku iznad žljeba ispunjenog rastopom. Ona treba da spreči naglo hlađenje ša-
va i omogući normalne metalurške procese u ZUT-u. Usporavanjem očvršćavanja ras-
topa eliminiše se stvaranje mnogih grešaka u šavu, jer nečistoće i gasovi imaju vreme-
na da izađu iz rasropa. Rastop se oblaže troskom i na taj način sprečava prodiranje
vazduha u njega, čime se eliminišu pomenute štetne pojave.
d) Legira rastop dodatnog i osnovnog metala. Dodaci pored legiranja rastopa vrše i nje-
govu dezoksidaciju i denitrizaciju. Uglavnom se koriste mangan, titan, aluminijum, si-
licijum i dr.
Punjene elekrodne žice (slika 2.121) su slične obloženim elektrodama. Oblogu čini me-
talni cilindar (1), a jezgro (2) je od metalnog i mineralnog praha. Prave se od hladno valja-
ne trake čiji kvalitet odgovara osnovnom materijalu, koja se savija poprečno i ispunjava
prahom pre zatvaranja. Uobičajeni prečniči su: 1,2, 1,6, 2,4, 3,2, 4 i 5 mm.
Pune elektrodne žice se izrađuju u obliku hladno vučene ili hladno valjane žice punog
poprečnog preseka. Isporučuju se namotane u koturove. Najčešće se koriste za MIG, MAG
i EPP postupak zavarivanja. Vrstu hemijskog sastava definiše vrsta osnovnog metala. Žica
je presvučena tankim slojem bakra, radi zaštite od korozije.
koje su izložene dejstvu niskih temperatura. Stepen rizika usled grešaka nastalih pri za-
varivanju metalnih konstrukcija zavisi od: vrste greške, vrste naprezanja i karaktera
opterećenja.
Nisu sve greške podjednako opasne. Ukoliko se pravci grešaka poklapaju sa pravcem
toka sila one su manje opasne od grešaka upravnih na tok sila, kao što su na primer
podužne i poprečne prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina šava i nadvišenje.
Sa stanovišta vrste naprezanja najnepovoljnije je zatezanje. Koncentracije napona koje nas-
taju u zategnutim elementima usled grešaka u šavovima prouzrokuju stvaranje prslina ili pro-
pagaciju (proširenje ili produženje) postojećih prslina. Pored toga, greške u šavovima kao što
su uključci troske i vazduha, prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina šava itd. izazivaju
smanjenje njihovih dimenzija, odnosno projektovanih bruto površina šavova koje prenose op-
terećenje. Naponska stanja pritiska su mnogo povoljnija, jer kod njih ne dolazi do značajnih
koncentracija napona. Međutim, kod grešaka kao što su nedovoljna visina šava i neprovaren
koren, zbog smanjenja bruto površine poprečnog preseka šava i pojave ekcentričnog napreza-
nja u spoju, usled nepoklapanja težišta površine šava i površine elemenata koji se spajaju, i kod
pritisnutih elemenata može doći do značajnog smanjenja nosivosti.
U pogledu vrste naprezanja dinamički opterećene konstrukcije su znatno podložnije ne-
gativnim uticajima usled grešaka u šavovima. Kod statički napregnutih konstrukcija mno-
ge greške u šavovima nisu opasne, sem onih koje direkno ugrožavaju nosivost spoja. Kod
dinamički napregnutih konstrukcija, a pogotovo kod spojeva napregnutih na zatezanje,
greške u šavovima mogu da prouzrokuju koncentracije napona koje izazivaju pojave prsli-
na u šavovima. Ovo proizilazi iz činjenice da usled promene smera opterećenja ne može
da se izvrši postepena preraspodela sila plastifikacijom pojedinih delova poprečnog prese-
ka. Ta sposobnost plastifikacije je znatno smanjena u ZUT-u zbog prekristalizacije osnov-
nog materijala.
Dimenzionalne greške šavova su vidljive golim okom i mogu da se otkriju jednostav-
nim priručnim pomagalima. Neke od tih grešaka je moguće otkloniti (npr. nadvišenje ša-
va može se skinuti brušenjem). Ovo treba da se izvede skidanjem nadvišenja u pravcu
toka sila da se ne bi stvorio poprečni zarez. Kod jako napregnutih sučeonih spojeva oba-
vezno se zahteva brušenje šava. U tom slučaju osnovnim oznakama šavova se dodaju
oznake: ∇ - kada se zahteva ravna površina lica šava ili ∇∇ - kada se zahteva ravna i
glatka površina lica šava. Dozvoljena odstupanja dimenzija šavova su ograničena Propi-
sima za toleranciju mera i oblika kod nosećih čeličnih konstrukcija. Od izvođača zavari-
vačkih radova se traži izvođenje šavova sa dimenzijama datim u tehničkoj dokumentaciji
i to bez smanjenja dimezija šavova. Nadvišenje šava se toleriše do 10% od najmanje
debljine u spoju, kod sučeonih šavova, odnosno od debljine ugaonog šava, s tim da je
maksimalno nadvišenje 2 mm. Ukoliko postoji zarez, tada se brušenje izvodi tako da se
stvori blagi prelaz između elemenata u spoju. Pri tome osnovni materijal ne sme da se
oslabi više od 5%. Pored dozvoljenih grešaka propisuju se i dozvoljena odstupanja di-
menzija žljebova (tabela 2.34).
Međunarodni institut za zavarivanje je izvršio klasifikaciju svih grešaka u šavovima i
svrstao ih u šest grupa. Grupe su označene trocifrenim celim brojevima. Osnovne oznake su:
− 100 prsline,
− 200 poroznost i druge šupljine,
− 300 uključci,
− 400 nalepljivanje i neprovaren koren,
− 500 greške oblika i
Sredstva za vezu 263
Način
zavarivanja
p ≤ 2 mm +2 mm; .1 mm
Ručno d +2 mm; .1 mm . .
elektrolučno
a . 753 . .
(E)
! . . . 75 mm 76 mm
p ≤ 1 mm 70,5 mm 70,8 mm
Automatsko d 70,5 mm 70,8 mm 70,8 mm . .
pod praškom
a . 753 . .
(EPP)
! . . . 75 mm 76 mm
rodnom nivou uvedene šifrovane oznake za sve greške koje se javljaju u šavovima. U ta-
beli 2.35 dat je izvod iz ove klasifikacije za neke karakteristične greške iz grupe 100.
Ovu kontrolu izvode iskusni i obučeni stručnjaci i ona predstavlja glavnu kontrolu za
sve vrste šavova. Tom prilikom mogu da se koriste i određena pomagala za utvrđivanje
dimenzija žljeba i izvedenog šava:
− za merenje dimenzija i oblika žljeba (slika 2.124a),
− za merenje zazora između elemenata (slika 2.124b),
− za merenje upravnosti elemenata koji se zavaruju (slika 2.124c),
− za merenje dimenzije ugaonog šava (slika 2.124d) i
− za merenje nadvišenja sučeonog šava (slika 2.124e).
1 Visokofrekventni generator
2 Predajnik
3 Materijal koji se ispituje
4 Prijemnik
5 Pojačivač signala
6 Indikator vremena prolaska
7 Primopredajna glava
Ultrazvučna kontrola je najbrža kontrola kvaliteta šavova, na osnovu koje se može lako
uočiti slika promene impulsa ultrazvučnih talasa na indikatoru (displeju). Ipak to nije do-
voljan dokument da bi se utvrdilo mesto, oblik, vrsta i veličina greške. U praksi se najčeš-
će ceo šav pregleda ultrazvukom, a onda se registrovana slaba mesta kontrolišu skupljom,
radiografskom metodom. Na taj način se dobija pouzdan dokument o grešci koji se upore-
đuje sa etalonom. Danas se, međutim, koriste ultrazvučni uređaji najnovije generacije koji,
pored elektronskih displeja sa mogućnostima prezentacije različitih vrsta podataka, imaju i
mogućnost grafičkog zapisa rezultata ispitivanja, pa mogu precizno da se definišu lokacija,
veličina i tip greške, a grafički zapis ostaje kao trajni dokument o izvršenoj kontroli. Jedan
takav uređej prikazan je na slici 2.130.
tet, što prouzrokuje poremećaj toka sila usled njihovog skretanja i zaobilaženja greške (sli-
ka 2.131b). Zbog toga u šavu ili na granici šava i osnovnog materijala dolazi do koncentra-
cije napona.
Slika 2.131 - Tok linija sila kod spojeva sa sučeonim i ugaonim šavovima
2.132b) može se uočiti uticaj grešaka na ponašanje spoja odnosno na koncentracije napo-
na, koje su u ovom slučaju znatno veće nego na mestima rupa kod spojeva sa mehaničkim
spojnim sredstvima. Koncentracija napona je najveća na krajevima prsline, gde su linije
toka sila progušćene.
Koncentracija napona nije posledica samo grešaka u šavovima. Ona se javlja i kod
ugaonih šavova usled nagle promene toka sila (slika 2.133a). Najveće vrednosti koefici-
jenta koncentracije napona su u korenu šava i smanjuju se ka licu šava. Kod ugaonih spo-
jeva koncentracija napona može da se ublaži primenom sučeonih šavova (npr. K-šavova),
kod kojih je naponska slika znatno povoljnija (slika 2.133b).
Kod spojeva ostvarenih pomoću ugaonih šavova dolazi do skretanja toka čime se
narušava homogeno naponsko stanje u limu (slika 2.134a). Na delovima lima uz šav dolazi
274 Metalne konstrukcije
do povećanja napona, dok se napon u sredini lima smanjuje. Ova koncentracija napona na
ivicama lima je izraženija kada je dužina šava veća. Neravnomerna raspodela napona je
naročito izražena duž šava. Na početku i na kraju šava javlja se najveća koncentracija na-
pona, dok na sredini dužine naponi imaju najmanju vrednost (slika 2.134b). Ovakva raspo-
dela napona odgovara elastičnom ponašanju spoja. Ulaskom delova spoja u oblast plastič-
nog ponašanja dolazi do preraspodele sila. Delovi koji su se plastifikovali, tj. kod kojih je
napon dostigao granicu razvlačenja, ne prihvataju priraštaj opterećenja, pa se opterećenje
prenosi na delove koji se nisu plastifikovali, sve dok se u celom preseku ne postigne izjed-
načavanje napona, odnosno plastifikacija. Ovakvo ponašanje spoja dovodi do toga da se
lom u šavu, kod konstrukcija sa statičkim opterećenjem, ne dešava na početku šava, već
duž šava. Kod konstrukcija sa dinamičkim opterećenjem ne može da se izvrši postepena
plastifikacija delova sklopa, pa lom u šavu najčešće nastaje na početku ili kraju šava, na
mestu koncentracije napona.
Merodavna ravan deli ugaoni šav na dva jednaka dela, koji pripadaju elementima
spoja. Položaji merodavnih ravni, za različite spojeve i različita opterećenja, prikazani su
na slici 2.137.
276 Metalne konstrukcije
Primenom ovih pločica se znatno smanjuju zaostali naponi u spoju (slika 2.139). Uko-
liko se sučeoni spoj izvodi bez ovih pločica, tada treba uzeti u obzir postojanje kratera na
početku i na kraju šava. To se obuhvata na taj način što se računska dužina šava dobija ka-
da se od širine spoja (b) odbiju dve debljine šava (a), na početku i na kraju šava:
!′w = b − 2a . (2.91)
Geometrijske karakteristike poprečnog preseka šava treba odrediti na osnovu njegovih
stvarnih, ostvarenih dimenzija: debljine a i računske dužine !′w .
gde su:
N aksijalna sila,
A površina sučeonih šavova u posmatranom poprečnom preseku,
My, Mz momenti savijanja oko y-y, odnoso z-z ose,
Wy, Wz odgovarajući otporni momenti sučeonih šavova,
V smičuća sila,
Iy moment inercije sučeonih šavova oko y-y ose,
Sy statički moment posmatranog dela poprečnog preseka,
a debljina sučeonog šava na rebru.
Treba napomenuti da su geometrijske karakteristike poprečnog preseka sučeonih šavo-
va jednake geometrijskim karakteristikama poprečnog preseka osnovnog materijala, ukoli-
ko je zavarivanje izvršeno sa polaznim i završnim pločicama i ako je zavarivanjem izvršen
spoj svih elementa poprečnog preseka (npr. nožica i rebra) po čitavoj njihovoj dužini, uz
ostvarenje projektovane debljine šavova.
Ukoliko se u spoju javlja složeno naponsko naprezanje (najčešće ravno naponsko
stanje), sa komponentama normalnog napona u dva ortogonalna pravca i sa naponima smi-
canja, tada treba odrediti uporedni napon u šavovima prema hipotezi deformacionog rada
na promeni oblika, odnosno Huber-Henki-Mizesovoj (Huber-Hencky-Mises) hipotezi:
(
σ u = σ ⊥2 + σ II2 − σ ⊥2 ⋅ σ II2 + 3 ⋅ τ ⊥2 + τ II2 ) (2.94)
gde su:
σ b, w, dop dopušteni napon za sučeone šavove,
k koeficijent kvaliteta sučeonih šavova (k ≤ 1)
σ dop dopušteni napon za osnovni materijal.
Koeficijent kvaliteta šava (k) zavisi od:
− kvaliteta šava,
− vrste naprezanja i
− kvaliteta osnovnog materijala.
Ukoliko je utvrđeno da je šav višeg kvaliteta to se smanjuje verovatnoća pojave greša-
ka u njemu, pa je šav pouzdaniji i može mu se poveriti veće naprezanje, tj. koeficijent k je
veći: k(S) ≥ k(I) ≥ k(II).
Pojava grešaka i koncentracije napona su najopasniji kod spojeva napregnutih na zate-
zanje. Stoga je u zategnutim spojevima koeficijent k najmanji. Stanje pritiska u spojevima
je manje opasno, pa je bez obzira na kvalitet šavova k=1,0. U slučaju smičućih naprezanja
koeficijent k ima najmanje vrednosti, što ne znači da je smicanje najnepovoljnija vrsta
naprezanja, jer se prema izrazu (2.95) dopušteni naponi u šavovima, za sve vrste napre-
zanja, određuju na osnovu dopuštenog normalnog napona za osnovni materijal (σdop). Do-
pušteni naponi smicanja za osnovni materijal su znatno manji τ dop ≈ σ dop / 3 ≈ 0,6 ⋅ σ dop ,
pa je vrednost koeficijenta k=0,60 za smicanje praktično ekvivalentna vrednosti k=1,0 u
slučaju normalnih napona.
Čelici boljeg kvaliteta (Č0561) imaju veći procenat legirajućih elemenata, pa im je ek-
vivalent ugljenika (CE) viši, što dovodi do stvaranja nepovoljnije strukture u materijalu ša-
va. U takvim spojevima su i veća naprezanja, što je nepovoljno ukoliko se pojavi neka
greška u šavu. Stoga je kod ovakvih čelika, generalno, koeficijent k manji.
Vrednosti koeficijenta k u zavisnosti od načina naprezanja, kvaliteta šavova i osnovnog
materijala prikazane su u tabeli 2.36.
Koeficijent k
Kvalitet šava Vrsta naprezanja
Č0361, Č0451 Č0561
Zatezanje ili savijanje 1,00 1,00
S - kvalitet Pritisak 1,00 1,00
Smicanje 0,60 0,60
Zatezanje ili savijanje 0,80 0,80
I - kvalitet Pritisak 1,00 1,00
Smicanje 0,60 0,60
Zatezanje ili savijanje 0,72 0,65
II - kvalitet Pritisak 1,00 0,80
Smicanje 0,55 0,50
280 Metalne konstrukcije
τ xz ≤ σ b, w, dop (2.96b)
gde su σ x i τ xz normalni i smičući naponi u šavu usled spoljašnjeg opterećenja prema iz-
razima (2.92) i (2.93), a σ b, w, dop dopušteni napon u šavovima prema izrazu (2.95) i tabeli
2.36. U slučaju ravnog naponskog stanja treba dokazati da je:
σ u ≤ σ b, w, dop = k ⋅ σ dop (2.97)
gde je "u uporedni napon prema (2.94), a vrednost koeficijenta k se određuje prema vrsti
normalnog napona.
MS=W1kS⋅σdop
MI=W1kI⋅σdop
MII=W1kII⋅σdop
Slika 2.140 - Mogući položaj nastavka nosača sa sučeonim šavovima različitog kvaliteta
Debljina ugaonog šava ne treba da je manja od 3,0 mm. Najveća debljina šava zavisi od
debljine najtanjeg elementa u spoju (tmin) i iznosi najviše a = 0,7 tmin. U izuzetnom slučaju,
kod tankih elemenata, može da se odstupi od ovog pravila i da se usvoji a = tmin. Takođe
postoje ograničenja u pogledu dužine ugaonih šavova. Prema našim propisima maksimalna
dužina ugaonih šavova je: max ! w = 100a , a minimalna dužina je min ! w = 6a ili 40 mm.
Minimalna Maksimalna
Debljina ugaonih šavova a 3 mm 0,7tmin
Dužina ugaonih šavova ! w 6a ili 40 mm 100a
Kao i kod sučeonih šavova, iz istih razloga, i kod ugaonih šavova pri proračunu treba
uzeti u obzir efektivnu, računsku dužinu šavova (2.91). Postavljanje polaznih i završnih
pločica na dolazi u obzir kod ugaonih šavova. Sličan efekat se kod ugaonih šavova može
postići zaokretanjem. Naime, ugaone šavove ne treba prekidati na uglovima elemenata ko-
ji se spajaju, već ih treba kontinualno prevesti zaokretanjem oko ugla na dužini jednakoj
barem dvostrukoj debljini šava, gde god je to moguće (slika 2.142). Kod čeonih šavova
(slika 2.142a) zaokretanjem se mogu eleminisati uticaji kratera na oba kraja, pa je efek-
tivna, računska dužina ugaonog šava jednaka celokupnoj širini elementa koji se spaja
( !′w = ! w = b ). U slučaju bočnih šavova zaokretanje se vrši samo na jednom kraju, pa ra-
čunsku dužinu šavova treba odrediti tako što se od ukupne dužine šava oduzme jedna deb-
ljina šava ( !′w = ! w − a ). Ukoliko ni sa jedne strane nije moguće izvesti zaokretanje šava,
282 Metalne konstrukcije
tada se računska dužine određuje tako što se od ukupne dužine šava oduzme dvostruka
debljina šava zbog kratera na početku i kraju ( !′w = ! w − 2a ). Kod šavova izvedenih oko
elementa bez prekida (šavovi u krug), ne treba umanjivati dužinu šava.
!′w = ! w = b !′w = ! w − a
Slika 2.142 - Povećanje efektivne dužine ugaonih šavova kod: a) čeonih šavova;
b) bočnih šavova
Kod ugaonih spojeva bez ukrućenja (slika 2.143), kao što su na primer veze limova za
neukrućene nožice I, H, U ili sandučastih preseka, efektivnu širinu šavova treba redukovati
usled razlike u krutosti spojnih elemenata.
Prema Evrokodu 3 efektivna širina šavova (beff) kod ugaonih spojeva sa elementima
bez ukrućenja treba da se odredi na sledeći način:
− za I ili H-profile:
beff = tw + 2 ⋅ r + 7 ⋅ t f pri čemu je (2.98a)
t 2f fy
beff ≤ tw + 2 ⋅ r + 7 ⋅ ⋅ (2.98b)
tp f y,p
gde su:
fy granica razvlačenja I ili H-profila,
fy,p granica razvlačenja lima (elementa) koji se priključuje.
− za sandučaste i U-profile:
beff = 2 ⋅ tw + 5 ⋅ t f pri čemu je (2.99a)
t 2f fy
beff ≤ 2 ⋅ tw + 5 ⋅ ⋅ (2.99b)
tp f y,p
Ostale oznake su u skladu sa slikom 2.143. Ako je beff manje od 70% širine spoja, treba
da se postave ukrućenja.
Maksimalna naprezanja u ugaonom šavu se javljaju u merodavnoj ravni. U opštem
slučaju u njoj se mogu javiti sledeće komponente napona (slika 2.144a):
− σII normalni napon koji deluje u pravcu ose šava,
− σ⊥ normalni napon koji deluje upravano na merodavnu ravan šava,
− τII smičući napon koji deluje u pravcu ose šava,
− τ⊥ smičući napon koji deluje upravno na osu šava.
Normalni napon σII zavisi od odnosa elastičnih svojstava materijala šava i osnovnog
materijala. Deluje na poprečni presek šava i ne utiče na uporedni napon u merodavnoj rav-
ni. Na osnovu ostalih komponenata napona može se, na osnovu različitih hipoteza odrediti
uporedni napon u merodavnoj ravni. Međutim, određivanje komponentalnih napona u me-
rodavnoj ravni ABA'B' (slika 2.144b) je u nekim slučajevima vrlo komplikovano. Stoga se
pri analizi naprezanja u ugaonim šavovima merodavna ravan rotira u ravan spoja, ACA'C'.
Radi jednostavnosti proračuna, a na osnovu eksperimenata, može se pretpostaviti da se u
ravni spoja javljaju sledeće komponente napona (slika 2.144b):
− n normalni napon koji deluje upravno na ravan spoja u koju je merodavna ravan
šava oborena,
− VII napon smicanja koji deluje u pravcu šava u ravni spoja u koju je merodavna
ravan šava oborena i
− V⊥ napon smicanja koji deluje upravno na šav u ravni spoja u koju je merodavna ra-
van šava oborena.
Uporedni napon u ugaonom šavu se određuje kao vektorski zbir ovih konponenata na-
pona:
Vrednosti dopuštenog napona za ugaone šavove date su u tabeli 2.38 u funkciji vrste
osnovnog materijala i slučaja opterećenja.
N
VII =
!′w ⋅ 2 ⋅ a
Kontrola napona:
σ u = VII ≤ σ w, dop
Čeoni ugaoni šav
N
V⊥ =
!′w ⋅ a
Kontrola napona:
σ u = V⊥ ≤ σ w,dop
Kosi čeoni ugaoni šavovi
N ⋅ cos θ
VII =
!′w ⋅ 2 ⋅ a
N ⋅ sin θ
V⊥ =
!′w ⋅ 2 ⋅ a
Kontrola napona:
σ u = VII2 + V⊥ 2 ≤ σ w, dop
286 Metalne konstrukcije
N
n=
!′w ⋅ 2 ⋅ a
šavovi
Kontrola napona:
σ u = n ≤ σ w,dop
Sredstva za vezu 287
M F ⋅! 3⋅ F ⋅ !
Veza konzolnog lima sa
n= = =
vertikalnim ugaonim
Ww a ⋅ !′w2
a ⋅ !′w2
2⋅
6
šavovima
F
VII =
2 ⋅ a ⋅ !′w
Kontrola napona:
σ u = n 2 + VII2 ≤ σ w, dop
Veza konzolnog lima sa
F ⋅!
horizontalnim ugaonim
M 1
n= = ⋅
Ww h a ⋅ !′w
šavovima
F
V⊥ =
2 ⋅ a ⋅ !′w
Kontrola napona:
σ u = n 2 + V⊥2 ≤ σ w, dop
- tačka 1:
My
n=
W y ,w
Veza I nosača operećenog momentom savijanja (My) i
transverzalnom silom (V) sa ugaonim šavovima
Kontrola: σ u = n ≤ σ w,dop
- tačka 2:
V ⋅ S y , w, 2 V
VII = ≈
I y , w ⋅ 2 a 2 2 a 2 ⋅ ! w, 2
Kontrola: σ u = VII ≤ σ w, dop
- tačka 3:
My V ⋅ S y , w ,3
n= ⋅ z3 ; VII =
I y ,w I y , w ⋅ 2a2
VII =
I y ⋅ 2a
S y ,1 = b f ⋅ t f ⋅ ( h − t f ) / 2
Iy moment inercije nosača
Vmax maksimalna transverzalna sila
Kontrola napona:
σ u = VII ≤ σ w, dop
Vmax ⋅ S y ,1
VII =
Veza između nožice i rebra
I y ⋅ 2a
kranskog nosača
ϕ ⋅P
n=
2a ⋅ bw,eff
bw, eff = 50 + 2h p $mm%
) dinamički koeficijent
Kontrola napona:
σ u = n 2 + VII2 ≤ σ w, dop
Sila pritiska (Nc) prenosi se pomoću ugaonih šavova na pritisnutoj nožici, dok se sila
zatezanja (Nt) prenosi ili sučeonim šavom (slika 2.145a), ili pomoću podužnih ugaonih
šavova (slika 2.145b), koji, u tom slučaju, treba da se dimenzioniši na sledeći način:
Nt
VII = ≤ σ w, dop (2.103)
4a ⋅ !′w
gde je !′w računska dužina jednog ugaonog šava, a a njegova debljina.
Slika 2.146 - Poređenje površina sučeonog šava sa delimičnom penetracijom i ugaonog šava
+b
R = ∫ σ x ( z ) ⋅ dz = 0
−b
a) b)
Slika 2.148 - Sopstveni naponi u zavarenom spoju: a) oblik dijagrama napona; b) model ponašanja
Naime, model se sastoji od tri štapa iste dužine koji su na oba kraja spojeni beskonačno
krutim poprečim štapovima. Srednji štap je izložen dejstvu više temperature (T1=T0+9T)
od spoljašnjih štapova (T2=T0). Pri njegovom hlađenju on teži da se skrati, ali njegovo
skraćenje ne može da se ostvari nezavisno od deformacija spoljašnjih štapova koji posedu-
ju izvesnu krutost. Beskonačno kruti oslonci na krajevima obezbeđuju kompatibilnost de-
formacija, pa se u srednjem štapu javlja sila zatezanja, a u spoljašnjim sile pritiska. Slično
se ponašaju i limovi pri zavarivanju, s tim da posebno važnu ulogu ima promena tempera-
ture po širini spoja, odnosno promena krutosti delova poprečnog preseka pri temperatur-
nom ciklusu.
Slika 2.150 - Sopstveni naponi nastali usled zavarivanja kod: a) nosača formiranog
zavarivanjem; b) krutog ugla okvirnog nosača
Sopstveni naponi igraju značajnu ulogu u ukupnoj nosivost zavarenih elemenata i kons-
trukcija. Oni ne mogu da se elimišu, ali njihov intenzitet može da se smanji pravilnim izbo-
rom tehnološkog postupka. Potpuno otklanjanje sopstvenih napona iz konstrukcije može da
se izvrši termičkom obradom nakon zavarivanja. Zavareni element ili sklop se stavlja u peć i
zagreva iznad temperature od 700 °C. Ovim postupkom dolazi do prekristalizacije materijala
u zoni uticaja toplote i do otpuštanja sopstvenih napona. Ovaj postupak je skup i zahteva ve-
like peći, pa se primenjuje samo za neke specijalne konstrukcije. Kod uobičajenih, čeličnih
konstrukcija u građevinarstvu ne vrši se termički tretman, već se prisustvo sopstvenih napo-
na uzima u obzir pri definisanju nosivosti elemenata i veza.
Čelik ima osobinu da su dilatacije usled zagrevanja iznad 500 °C manje od dilatacija us-
led hlađenja do početne temperature. To znači da pri termičkom ciklusu zagrevanja (od T0 do
T1>500 °C) i hlađenja od (T1 do T0) dolazi do skupljanja čeličnih vlakana izloženih ovakvom
termičkom režimu. Na slici 2.151 su prikazana dva lima, istih dimenzija koja se nalaze na
istoj, sobnoj temperaturi (T0=20 °C). Usled zagrevanja unutrašnjih ivica limova do tem-
perature T1=800 °C dolazi do njihovog izduženja i savijanja elemenata usled neravnomernog
zagrevanja (slika 2.151b). Nakon hlađenja elemenata do početne temperature, a usled
Sredstva za vezu 293
pomenutog fenomena, skupljanje unutrašnjih ivica je veće od njihovog širenja pri zagreva-
nju, pa dolazi do savijanja elemenata na drugu stranu (slika 2.151c).
Izazvane deformacije su dvostruko štetne za konstrukciju, jer se, usled promene oblika
elemenata umanjuje njena upotrebna funkcija, a u nekim slučajevim može da dođe i do po-
jave zaostalih napona.
Na osnovu mnogih eksperimenata i merenjima na izvedenim konstrukcijama dobijeni
su empirijski izrazi za određivanje veličina ovih deformacija. Poprečno skupljanje šavova
( ∆T ) zavisi od količine istopljenog dodatnog materijala, tj. od površine šava (Aw) i
debljine elementa koji se zavaruje (t) i dato je izrazom:
Aw
∆ T = 0,1 ⋅ . (2.104)
t
Veličina ove deformacije zavisi od:
− vrste sučeonog šava, jer od toga zavisi površina šava i
− od primenjenog postupka zavarivanja, jer kod postupaka zavarivanja kod kojih se
javlja veliko uvarivanje, na primer kod EPP-postupka, za površinu šava treba uzeti
površinu zone uticaja toplote.
Poprečno skupljanje šava može da izazove neželjene posledice, ukoliko se ne uzme u
obzir. Tako na primer, pri zavarivanju rigle za stubove (slika 2.154), razmak između stu-
bova treba da bude veći od projektovanog da bi stubovi nakon poprečnog skupljanja su-
čeonih šavova ostali vertikalni. U konkretnom slučaju, prikazanom na slici 2.154, razmak
između stubova treba da se poveća za po 3 mm sa obe strane.
Podužno skupljanje šavova (9L) uglavnom iznosi 0,1-0,3 mm/m dužine šava. Ono za-
visi od odnosa površine elemenata koji se zavaruju i površine šavova (ψ = A / Aw ). Ukoli-
ko je taj odnos veći, skupljanje je manje, tako da za odnose veće od 150 podužno skuplja-
nje može da se zanemari. Ovo proizilazi iz činjenice da sila koja se javlja usled skupljanja
u šavu, u većoj površini elemenata izaziva manji napon i manju deformaciju.
Sredstva za vezu 295
1132
Aw = 6 ⋅ 40 + 0,5(4 ⋅ 46 + 40 ⋅ 40) = 1132 mm2 ∆ T = 0,1 ⋅ = 2,83 ≈ 3,0 mm
40
Slika 2.154 - Deformacija zavarene veze rigle sa stubom
Rotacija šavova zavisi od oblika poprečnog preseka šava. Ona se ne javlja kod simet-
ričnih sučeonih šavova (npr. X ili K), već samo kod nesimetričnih sučeonih šavova (npr.
V, Y ili 1/2V) i ugaonih šavova. Ova rotacija je posledica nejednakog poprečnog skuplja-
nja najudaljenijih vlakana šava, što prouzrokuje promenu ugla između elemenata koji se
spajaju za veličinu ,. Ona zavisi od debljine materijala koji se zavaruje i od primenjenog
postupka zavarivanja. Ne postoje empirijski izrazi za određivanje vrednosti ugla ,. Njego-
ve vrednosti mogu da se odrede na osnovu tabela u funkciji debljine materijala i broja za-
vara (slika 2.155a). Kod ugaonih šavova ova rotacija zavisi od debljine šava (slika
2.155b).
Slika 2.155 - Promena ugla između elemenata koji se spajaju usled rotacije u šavovima: a) kod
sučeonih šavova; b) kod ugaonih šavova
Kod nosača koji se obrazuju zavarivanjem limova dolazi do deformacije, obrtanja noži-
ce pri zavarivanju za rebro (slika 2.156). Vrednosti ove deformacije (9r) zavise od širine
elementa koji se zavaruje (b), njegove debljine (t) i debljine šava (a) i mogu da se odrede
na osnovu sledećeg izraza:
296 Metalne konstrukcije
b⋅a
∆r = (2.105)
30 ⋅ t
podužni šavovi između nožice i rebra sa iste strane (1), a potom sa druge strane (2). Kod
nosača sa različitim debljinama nožica (slika 2.160b), prvo se izvode šavovi uz tanju
nožicu, što izaziva savijanje nosača. Zavarivanjem šavova uz deblju nožicu, šavovima
većih dimenzija, postiže se deformacija suprotnog smera, pa se dobija prav nosač.
Debljina lima t h f g n
(mm)
4-8 >20 10 >5 >40
8-12 >25 10 >10 >50
12-16 >30 15 >10 >55
16-26 >40 20 >15 >60
26-40 >50 25 >20 >80
40-90 >60 30 >25 >100
a 3 4 5 6 8 10 12 14 16 18 20
g 6 10 10 12 15 18 20 25 25 30 30
Sredstva za vezu 301
Kod obostranih ugaonih (krstastih) spojeva debljina osnovnog lima za koji se zavaruju
dva poprečna lima treba da bude veća od 7 mm (slika 2.161a). U suprotnom, ako je deblji-
na osnovnog lima manja od 7 mm (slika 2.161b), poprečne limove treba međusobno raz-
maći za dvostruku debljinu osnovnog lima. Na ovaj način se smanjuje opasnost od pojave
lamelarnog cepanja osnovnog lima usled unošenje velike toplotne energije pri zavarivanju.
Takođe se preporučuje da debljina ugaonih šavova ne bude veća od polovine debljine naj-
tanjeg lima u spoju (a<0,51tmin).
a) b)
Bočni ugaoni šavovi između osnovne i dodatne lamele na nožici nosača izrađuju se u
obliku jednakokrakog ugaonog šava (slika 2.162). Čeoni ugaoni šav se izvodi kao raznok-
raki ugaoni šav sa hipotenuzom u blagom nagibu, najčešće 1:3. U slučaju dinamičkog nap-
rezanja, ovaj šav treba obraditi. Kontinualna izrada šava oko kraja dodatne lamele omo-
gućava se odsecanjem ili zaobljenjem uglova na krajevima dodatne lamele.
Kod nastavka limova različite debljine pomoću sučeonih šavova, kada je razlika u
debljini ∆t ≥ 3 mm, da bi se obezbedio ravnomeran tok unutrašnjih sila, deblji lim treba da
se obradi u blagom nagibu sa jedne strane (slika 2.163a). Ukoliko je razlika u debljini
∆t ≥ 6 mm, deblji lim treba da se obradi sa obe strane (slika 2.163b).
Prilikom zavarivanja I ili U-profila od neumirenog čelika, ugaonim šavovima ne treba
izvoditi šavove na mestu prelaza rebra u nožice, odnosno na mestima zaobljenja (slika
2.164), zbog segregacije čelika, odnosno promene njegove strukture u tim zonama usled
sporijeg hlađenja.
302 Metalne konstrukcije
Slika 2.163 - Obrada limova kod sučeonih spojeva limova različite debljine
Slika 2.164 - Zavarivanje valjanih profila od neumirenog čelika ugaonim šavovima po obimu
Nožica limenog nosača koja je direkno zavarena za rebro nosača, ne sme da bude deb-
lja od 50 mm. Ako je potrebna nožica deblja od 50 mm, ona mora da se konstruiše od više
lamela. U suprotnom mora da se vrši predgrevanje mesta zavarivanja. Ako je pojas sastav-
ljen od više lamela (slika 2.165a) one moraju da budu međusobno spojene kontinualnim
bočnim šavovima duž ivica. U slučaju nastavaka ovakvih, složenih lamela sučeonim ša-
vom u istom preseku one, pre zavarivanja, moraju da se međusobno spoje Y-šavovima
(slika 2.165b). Na taj način se omogućava izrada žljeba i zavarivanje korena šava, a elimi-
nišu se i greške prouzrokovane paralelnim spojnicama u sučeonom spoju. Veličina Y-šava
treba da bude takva da se ne istopi prilikom izrade sučeonog spoja. Nastavke nosača u za-
Sredstva za vezu 303
a) b) c)
Slika 2.165 - Izrada zavarenih nastavaka kod nosača sa nožicama sa više lamela
a) b)
Spojni limovi kod dvodelnih štapova mogu da budu pravougaoni, u slučaju statičkog
opterećenja (slika 2.168a), dok u slučaju dinamičkog opterećenja moraju da imaju zaoblje-
nja (slika 2.168b).
Slika 2.168 - Konstruisanje spojnih limova kod dvodelnih štapova u slučaju: a) statički
opterećenih konstrukcija; b) dinamički opterećenih konstrukcija
Kad god je moguće treba izbegavati detalje koji mogu da izazovu napone upravne da
debljinu limova, koji nastaju kao posledica zavarivanja uz sprečene slobodne deformacije.
Kada su ovakvi detalji neizbežni treba primeniti odgovarajuće mere kojima se verovatnoća
pojave lamelarnog cepanja svodi na minimum. Ako su naponi zatezanja usled opterećenja
ili zaostalih napona upravni na površinu dela za koji se zavaruje, kod limova debljine veće
od 15 mm, postoji opasnost od pojave lamelarnog cepanja. Da bi se ono izbeglo neophod-
no je da se primeni odgovarajući postupak zavarivanja i da materijal ima potrebnu žila-
vost. Osim toga potrebno je da se izvrši ultrazvučna kontrola kako bi se dokazalo da lim
nije dvoplatan. Lamelarno cepanje može da se izbegne pravilnim oblikovanjem spoja
(slika 2.169).
Slika 2.170 - Kombinacija spojnih sredstava kod mostovskih nosača sistema ortotropne ploče
, : , : Fcom. = ρ ⋅ Fs , dop
0,1 1,095 0,6 1,420
0,2 1,180 0,7 1,455 ρ = 1,5 − 0,5 ⋅ (1 − α )2
0,3 1,255 0,8 1,480 broj upasovanih zavrtnjeva
α=
0,4 1,320 0,9 1,495 ukupan broj zavrtnjeva
0,5 1,375 1,0 1,500
Slika 2.171 - Određivanje nosivosti kombinovanih spojeva sa upasovanim i neupasovanim
prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima
Takođe, treba istaći da se prethodna pravila odnose samo na kombinaciju spojnih sred-
stava u istoj vezi. Na jednom elementu, a u različitim poprečnim presecima mogu se proiz-
voljno kombinovati različita spojna sredstva. Tako na primer, na jednom istom elementu
(nosaču) radionički nastavci mogu da se izvode zavarivanjem, a montažni nastavci po-
moću običnih zavrtnjeva (slika 2.172).
Ukoliko je moguće, treba upotrebljavati istu vrstu spojnih sredstava u celoj konstrukci-
ji. Takođe, treba izbegavati primenu zakivaka, ili zavrtnjeva različitog prečnika u istom
spoju. Sa aspekta statičkog ponašanja veze, primena različitih prečnika spojnih sredstava
je nepovoljna, jer zavrtnjevi različitog prečnika imaju različitu deformabilnost, pa usled
različitog savijanja spojnih sredstava, raspodela sila u vezi nije ravnomerna. Osim toga, iz-
vođenje je otežano, jer se zahteva primena različite opreme za ugradnju zavrtnjeva. Ovo se
odnosi samo na isti spoj (nastavak nožice ili rebra) dok se u jednoj vezi mogu koristiti raz-
ličiti zavrtnjevi, na primer jedni za vezu nožice, a drugi za vezu rebra.
3
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NASTAVAKA I VEZA
1 OPŠTE
1.1 ZNAČAJ PROJEKTOVANJA NASTAVAKA I VEZA
Potreba za nastavcima i vezama konstrukcionih elemenata javlja se kod svake metalne
konstrukcije. Metalne konstrukcije se proizvode u radionicama od standardnih proizvoda
metalne industrije (vruće valjanih ili hladno oblikovanih profila, limova itd.) određenih,
konačnih dimenzija koje, pre svega, zavise od tehnoloških mogućnosti proizvođača. Ele-
menti konstrukcije čija je dužina veća od maksimalne dužine standardnih valjaoničkih pro-
izvoda, izrađuju se od dva ili više delova koji se međusobno spajaju - nastavljaju. Takođe,
pri sečenju profila na određenu dužinu, mogu da ostanu delovi značajne dužine, koji mogu
da se nastave i iskoriste pri izradi istih, ili drugih elemenata. Na taj način se značajno po-
većava procenat iskorišćenja osnovnog materijala, što ima direktnog uticaja na ekonomič-
nost izrade metalne konstrukcije. Osim toga, mogućnosti transporta i skladištenja na gradi-
lištu, kao i tehnološki postupak montaže, takođe, uslovljavaju podelu konstrukcije na tran-
sportne (montažne) komade (segmente) koji se međusobno povezuju na gradilištu, pre ili u
toku montaže.
Izvođenjem nastavaka i veza u radionici i na gradilištu dobija se prostorno povezana
konstrukcija, projektovanog sistema konstrukcije, koja je, zajedno sa temeljima, sposobna
da prihvati projektovana opterećenja uz ispunjenje uslova nosivosti i stabilnosti i sa zahte-
vanim upotrebnim osobinama.
Pod pojmom nastavak (slika 3.1a) podrazumeva se spoj dva ista, ili slična dela jednog
istog elementa konstrukcije (npr. štapa ili nosača). Veze su spojevi različitih elemenata
konstrukcije, na primer veza grede i stuba (slika 3.1b), veza štapova rešetkastog nosača za
čvorni lim (slika 3.1c) itd.
Nastavci i veze mogu da se izvode zavarivanjem i pomoću zavrtnjeva i zakivaka. Izbor
spojnog sredstva ima veliki uticaj na ekonomičnost konstrukcije i na njeno ponašanje pod
opterećenjem. Zavarivanjem se dobija homogeniji spoj, a prenos sila je kontinualniji. Spa-
310 Metalne konstrukcije
Slika 3.1 - a) Nastavak štapa; b) Veza greda-stub; c) Veze štapova u čvoru rešetkastog nosača
Izbor spojnog sredstva za izvođenje nastavaka ima veliki uticaj na nosivost, statičko
ponašanje i ekonomičnost konstrukcije. Prilikom zavarivanja, usled lokalnog unošenja to-
plote i neravnomernog hlađenja, dolazi do stvaranja zaostalih napona i deformacija eleme-
nata koji se spajaju, što prouzrokuje smanjenje kapaciteta nosivosti elemenata. Izbor teh-
nološkog postupka zavarivanja, vrste primenjenog šava i vrste i obima kontrole kvaliteta
šavova, takođe, direkno utiču na cenu izrade konstrukcije. Stoga je velika odgovornost na
projektantu da pravilno propiše pomenute parametre.
Zavarivanjem na gradilištu se dobija veza slabijeg kvaliteta, postupak izvođenja traje
dugo, a u konstrukciju se unose značajni sopstveni naponi. Veze izvedene zavrtnjevima se
izvode brzo, uz jednostavnu opremu, sa ujednačenim i dobrim kvalitetom, a u konstrukciju
se ne unose sopstveni naponi. Njihova primena u potpunosti odgovara savremenom
CAD/CAM postupku proizvodnje.
Izbor vrste veze i spojnih sredstava u njoj utiče na kapacitet nosivosti i krutost veze.
Treba težiti da nosivost veze bude veća ili jednaka od nosivosti elementa koji se vezuje.
Krutost veze ima uticaja na statičko ponašanje veze i preraspodelu unutrašnjih sila u kon-
strukciji. Pored toga, veze treba da imaju i određeni kapacitet duktilnosti, kako bi se omo-
gućila preraspodela unutrašnjih sila.
Zbog velikog značaja vrste nastavaka i veza na statičko ponašanje i ekonomičnost kon-
strukcije, pri njihovom projektovanju se treba pridržavati nekih osnovnih načela:
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 311
Montažni nastavci (slika 3.3) se izvode na gradilištu kada su dimenzije elemenata takve
da prelaze dozvoljene vrednosti za normalan transport. To su nastavci linijskih elemenata
(štapova ili nosača) čija dužina je veća od transportne dužine ( " > " tr =12,5 m), nastavci
delova montažnih komada kod mostova itd. Osim montažnih nastavaka, pomoću kojih se
vrši produžavanje elemenata čija je dužina veća od transportne, na montaži se ostvaruju i
veze između različitih elemenata konstrukcije. Montažni nastavci i veze se uglavnom izvo-
de pomoću zavrtnjeva. Ukoliko na gradilištu postoje odgovarajući uslovi, kao što je po-
kretna radionica pri izradi mostova, može da se primenjuje i zavarivanje.
U jednom elementu konstrukcije mogu da se pojave:
− delimični ili parcijalni nastavci ukoliko se vrši nastavljanje samo pojedinih delova
elemenata i
− potpuni nastavci ukoliko se vrši prekidanje i nastavljanje svih elemenata poprečnog
preseka.
312 Metalne konstrukcije
Radionički nastavci mogu da budu delimični ili potpuni, a montažni nastavci su uvek
potpuni nastavci.
U zavisnosti od položaja elemenata koji se spajaju, nastavci mogu da budu: sučeoni,
sučeoni sa podvezicama i preklopni.
Sučeoni nastavci (slika 3.4a) se ostvaruju između dva lima, iste ili različite debljine, koji
leže u istoj ravni. Ovakvi nastavci mogu da se izvedu pomoću sučeonih šavova. Na ovaj na-
čin se direktno, preko sučeonog šava vrši prenos sile iz jednog u drugi element veze.
Sučeoni nastavci sa podvezicama (slika 3.4b) se, takođe, ostvaruju između dva lima
koji leže u istoj ravni, a izvode pomoću dodatnih elemenata u vidu čeličnih limova (podve-
zica). Sile se indirektno preko spojnih sredstava i podvezica prenose sa jednog na drugi
element veze. Podvezice se postavljaju sa obe strane, kako bi se izbeglo ekscentrično na-
prezanje. Ovakvi nastavci mogu da se ostvare pomoću ugaonih šavova ili zavrtnjeva.
Postoji veliki broj različitih tipova nastavaka i veza u zavisnosti od vrste opterećenja,
načina ostvarivanja veze, međusobnog položaja elemenata koji se spajaju, kao i oblika nji-
hovih poprečnih preseka. U čeličnim konstrukcijama se najčešće sreću sledeći tipovi nas-
tavaka i veza:
− montažni nastavci štapova, stubova i nosača,
− veze nosača sa stubovima i
− veze nosača pod uglom.
Montažni nastavci štapova (slika 3.5) se, najčešće, izvode zavarivanjem sučeonim ša-
vovima, ili u vidu preklopnih nastavaka ostvarenih pomoću podvezica koje mogu da budu
zavarene ili spojene zavrtnjevima.
Montažni nastavci stubova (slika 3.6) mogu da se ostvare na više različitih načina.
Montažni nastavci mogu da budu u potpunosti izvedeni pomoću zavrtnjeva (slika3.6a,b),
ili zavarivanjem (slika 3.6e,f). Mane zavarivanja na licu mesta koje su ranije istaknute va-
že i u ovom slučaju. Osim toga, zavareni nastavci su nepovoljniji sa stanovišta montaže,
jer zahtevaju privremeno podupiranje ili povezivanje dok se zavarivanjem ne ostvari veza.
Povezivanje se najčešće vrši pomoću privremenih, montažnih stolica od ugaonika i zavrt-
njeva. Osim ovakvih tipova nastavaka mogu da se primenjuju i kombinovani nastavci (sli-
ka 3.6c,d) koji predstavljaju bolja rešenja u pogledu montaže. Kod ovakvih nastavaka za-
varivanje stubova za čeone ploče se vrši u radionici, dok se na montaži vrši samo njihovo
povezivanje pomoću zavrtnjeva. U slučaju promene dimenzija stuba na mestu nastavka,
treba voditi računa da čeona ploča, koja se u takvim slučajevima obavezno postavlja, ima
dovoljnu krutost na savijanje (odnosno debljinu), kako bi mogla da obezbedi prenos sile iz
jedne u drugu nožicu. Sile se prenose pod uglom ne manjim od 45°, u odnosu na horizon-
talu (slika 3.6b). Ukoliko su dimenzije stubova koji se nastavljaju drastično različite, (slika
3.6f) na rebru donjeg, većeg stuba treba da se postave ukrućenja, kako bi se obezbedilo
pravilno uvođenje sila iz nožica gornjeg, užeg stuba i smanjilo savijanje čeone ploče. Kada
nastavak treba da bude smešten (sakriven) u okviru debljine poda, najpovoljnije je rešenje
prikazano na slici 3.6d.
Montažni nastavci nosača (slika 3.7) se najčešće izvode pomoću zavrtnjeva, a mogu
biti i u zavarenoj izradi. Tipičan primer montažnog nastavka grednog nosača I-profila iz-
veden pomoću zavrtnjeva, prikazan je na slici 3.7a. Kada se nastavak izvodi zavarivanjem
sučeonim šavovima (slika 3.7b), treba obratiti pažnju na uslove zavarivanja i nastavak iz-
voditi, po mogućstvu u horizontalnom položaju.
314 Metalne konstrukcije
Veze nosača sa stubovima mogu da budu zglobne ili krute. Zglobne veze se dimenzio-
nišu tako da mogu da prenesu transverzalnu silu (V), odnosno oslonačku reakciju (R). One
se najčešće izvode pomoću priključnih limova ili ugaonika i zavrtnjeva (slika 3.8). Pri-
ključni ugaonici se vezuju sa stubom pomoću zavrtnjeva ili ugaonih šavova, dok se pri-
ključni limovi uvek zavaruju za stub ugaonim ili 1/2V-šavovima.
Karakteristični tipovi krutih veza između nosača i stuba prikazane su na slici 3.9. Krute
veze mogu da se ostvare pomoću čeone ploče, koja se zavaruje za nosač po čitavom njego-
vom obimu, a za stub se vezuje prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima. Čeone plo-
če mogu da budu sa prepustom (slika 3.9a) ili bez prepusta (slika 3.9b). Krute veze se mo-
gu ostvariti i zavarivanjem (slika 3.9c). Mana ovog tipa veze je što se zavarivanje vrši na
gradilištu, pa je izrada veze komplikovanija i sporija, a kvalitet šavova lošiji. Pri izradi
ovakvih veza neophodno je da se predvide privremene montažne stolice i oslonci, kako bi
se nosač privremeno fiksirao pre zavarivanja. Krute (momentne) veze mogu da se ostvare i
samo pomoću zavrtnjeva. Ovakve veze zahtevaju dodatne elemente u vidu T ili L-valjanih
profila, preko kojih se, pomoću zavrtnjeva, vrši indirektno prenošenje presečnih sila (slika
3.9d). Prednosti ovakvih veza su brza i jednostavna montaža, manji zahtevi u pogledu kva-
lifikovanosti radnika na montaži, jednostavnija izrada u radionici, što bitno utiče na ukup-
nu cenu veze, pa i čitave konstrukcije. Kao osnovni nedostaci ovakvih veza mogu se nave-
sti nešto veći utrošak čelika (zbog dodatnih elemenata), kao i veća deformabilnost veze.
Ovakve veze imaju posebno veliku primenu u SAD.
manje. Zbog toga su veze sa prepuštenom čeonom pločom povoljnije, jer je kod njih krak si-
la veći u odnosu na čeone ploče bez prepusta. Na ovaj način se prenos celokupnog momenta
savijanja M poverava pritisnutoj nožici i zavrtnjevima u zategnutoj zoni, pa je potrebno da se
postave ukrućenja na rebru stuba, zbog lokalnog opterećenja koje u njemu izazivaju sile Nt i
Nc . Pri tome se može pretpostaviti da čitavu transverzalnu silu prima rebro, odnosno ele-
menti i spojna sredstva (šavovi i/ili zavrtnjevi) koji se na njemu nalaze. Nožica stuba preko
koje se vrši povezivanje sa gredom je izložena dejstvu lokalnog savijanja usled sila u nožica-
ma grede, pa je na mestu veze često neophodno da se poveća njena debljina.
Veze nosača pod uglom se veoma često javljaju u zgradarstvu (veza sekundarnog sa
primarnim nosačem) i mostogradnji (veza podužnog i poprečnog nosača). One, takođe,
mogu da budu zglobne ili krute.
Zglobne veze nosača pod uglom (slika 3.10) obezbeđuju samo prenošenje reakcije se-
kundarnog nosača na primarni nosač. Ovakve veze se uglavnom ostvaruju samo preko re-
bara nosača. Najčešće se koriste priključni ugaonici (slika 3.10a) ili priključni lim (slika
3.10b). U slučaju jednostrane veze (slika 3.10c), rotaciji sekundarnog nosača se odupire
primarni nosač svojom torzionom krutošću, pa veza poseduje izvesnu momentu nosivost
(elastično uklještenje). Kod obostrane veze (slika 3.10d) do pojave delimičnog uklještenja
dolazi zbog kontinuiteta ostvarenog posrednim povezivanjem sekundarnih nosača preko
rebra primarnog. Ovakve veze poseduju izvesnu rotacionu krutost, ali je ona, zbog izraže-
ne fleksibilnosti elemenata za spajanje (ugaonici i zavrtnjevi) i male torzione krutosti
I-profila veoma mala, pa se u praksi zanemaruje.
Krute veze nosača pod uglom obezbeđuju kontinuiranje sekundarnog (podužnog) nosa-
ča, tako da on, na mestu veze, može da prihvati i transverzalnu silu i moment savijanja.
Ovakve veze mogu da se ostvare pomoću zavrtnjeva (slika 3.11a) ili zavarivanjem (slika
3.11b). U oba slučaja kontinuitet nosača, odnosno prijem momenta savijanja se ostvaruje
pomoću kontinuitet lamela, koje su u prvom slučaju sa nožicom sekundarnog nosača pove-
zane zavrtnjevima, a u drugom slučaju pomoću ugaonih šavova. Prijem transverzalne sile
kod veza sa zavrtnjevima se ostvaruje pomoću obostranih priključnih ugaonika, dok se
kod veza u zavarenoj izradi vrši direktno zavarivanje rebara sekundarnih nosača za rebro
primarnog nosača.
Treba istaći da prilikom dimenzionisanja bilo krutih bilo zglobnih veza obavezno treba
uzeti u obzir moment usled ekscentričnosti veze koji se javlja u spojnim sredstvima. Tako,
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 317
na primer, u slučaju zglobne veze ostvarene pomoću priključnih ugaonika i zavrtnjeva, za-
vrtnjevi na rebru sekundarnog nosača, pored transverzalne sile V treba da se dimenzionišu
i za dejstvo momenta ekscentričnosti:
Me = V ⋅ e (3.1)
gde je e ekscentricitet veze (slika 3.10c).
Osim toga, kako kritična sila u stubovima okvirnih nosača zavisi i od krutosti veza u
čvorovima, to se uvođenjem polukrutih veza između stubova i greda dobija nova globalna
preraspodela krutosti sistema, a time i druge vrednosti kritičnih sila, odnosno dužina izvi-
janja stubova.
Pri globalnoj analizi konstrukcije, krutim se mogu smatrati i one veze čija krutost prou-
zrokuje izvesnu, malu relativnu rotaciju, pod uslovom da ona ne utiče značajno na preras-
podelu statičkih uticaja u konstrukciji, odnosno da se usled relativnog obrtanja veze statič-
ki uticaji ne povećavaju za više od 5%. Na osnovu ovog kriterijuma, definisana je i granica
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 319
pomoću koje se veza sa poznatom M-Φ karakteristikom može svrstati kao kruta odnosno
polukruta.
Uticaj krutosti veze na preraspodelu statičkih uticaja može najjednostavnije da se pri-
kaže na primeru uklještene grede sa polukrutim vezama (elastično uklještena greda). Mo-
menti i obrtanja na mestu veze mogu da se odrede na osnovu preseka M-) krive i gredne
linije (beam line), kao što je prikazano na slici 3.13. Gredna linija se konstruiše tako što se
spajaju tačka na apscisi koja reprezentuje prostu gredu (M = 0 i ) = q"3 / 24EI) i tačka na
ordinati koja predstavlja obostrano uklještenu gredu () = 0 i M = q"2 / 12).
Određivanje računskih karakteristika moment-rotacija veza greda-stub treba da bude
zasnovano na teoriji potvrđenoj eksperimentalnim rezulatatima. Generalno, realna M-)
karakteristika veze greda-stub je nelinearna (slika 3.12). Međutim, ona može uspešno da
se aproksimira računskom, bilinearnom (slika 3.14a) ili trilinearnom (slika 3.14b) M-) ka-
rakteristikom, pod uslovom da ona leži ispod stvarne M-) karakteristike.
Slika 3.14 - Računske M-) karakteristike veze greda- stub: a) bilinearna; b) trilinearna
delimično otporna, ili pak polukruta i potpuno otporna. Ovo ne važi za nominalno zglobne
veze koje su isto klasifikovane i po krutosti i po otpornosti.
Računska momentna otpornost veze treba da se odredi uzimajući u obzir sledeća napre-
zanja elemenata veze:
(a) u zoni zatezanja:
− plastifikacija rebra stuba,
− plastifikacija rebra grede,
− plastifikacija nožice stuba,
− lom po zavarenom šavu,
(b) u zoni pritiska:
− gnječenje rebra stuba,
− izbočavanje rebra stuba,
(c) u zoni smicanja:
− lom smicanjem panela rebra stuba.
Raznovrsnost veza i raznolikost njihovog ponašanja je, u dosadašnjoj praksi, primorala
inženjere da za proračun veza primenjuju uprošćene metode proračuna. Ovi metodi prora-
322 Metalne konstrukcije
Međutim, često je potrebno da se nastavak ili veza nosača konstruišu upravo na mestu
maksimalnih vrednosti statičkih uticaja. Kod aksijalno napregnutih elemenata uticaji u
svim presecima su isti pa izborom položaj nastavka, odnosno veze ne mogu da se izbegnu
maksimalni uticaji. U ovakvim slučajevima na mestima nastavaka ili veza treba da se izvr-
ši ojačavanje osnovnog preseka, bilo povećanjem debljine ili širine elemenata veze, ili pak
izradom vuta kod veza greda-stub.
osnovnom materijalu. Nepravilnim izborom vrste nastavka (npr. nastavak sa ugaonim ša-
vovima upravnim na tok linija zatežućih sila) može znatno da se smanji otpornost osnov-
nog elementa na zamor, što direktno utiče na racionalnost čitave konstrukcije.
Potom zavrtnjevi treba da se rasporede u okviru poprečnog preseka nožice, shodno linijama
zavrtnjeva (tabela 2.22) za valjane profile, odnosno minimalnim međusobnim i ivičnim
rastojanjima (tabela 2.23) kod profila formiranih zavarivanjem. Kod standardnih valjanih pro-
fila po širini nožice najčešće mogu da se smeste dva (kod I i IPE-profila), odnosno četiri
zavrtnja (kod HEA, HEB i HEM-profila), dok kod zavarenih štapova broj zavrtnjeva koji m-
ogu da se smeste u jednom redu po širini nožice zavisi od usvojene širine nožice.
Kada je određen prečnik zavrtnja i usvojen njihov raspored i broj u okviru jednog
poprečnog preseka može da se sračuna slabljenje poprečnog preseka nožice ( ∆A f ) i njena
neto površina:
A f ,net = A f − ∆A f = b f ⋅ t f − n f ,1 ⋅ d 0, f ⋅ t f = (b f − n f ,1 ⋅ d 0, f ) ⋅ t f (3.5)
gde su:
A f , net neto površina nožice na mestu merodavnog poprečnog preseka,
nf,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprečnom preseku na nožici.
d0,f prečnik rupe za zavrtanj na nožici.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 327
Ukoliko prethodni uslov (3.6) nije zadovoljen potrebno je da se izvrši ojačanje nožice
na mestu nastavka. Ojačanje nožice se vrši samo kod profila obrazovanih zavarivanjem,
jer se, kako je već pomenuto, valjani profili u principu ne ojačavaju. Generalno, ojačanje
nožice može da se ostvari na dva načina: povećanjem debljine lima, ili povećanjem njego-
ve širine. Iz uslova:
Nt, f
A f , net ≥ (3.7)
σ dop
mogu da se odrede potrebna debljina nožice na mestu nastavka, ukoliko se ojačanje vrši
povećanjem debljine nožice:
N t, f
t *f ≥ (3.8)
(b f − n f ,1 ⋅ d 0, f ) ⋅ σ dop
odnosno širina nožice na mestu nastavka, kada se ojačanje vrši proširenjem nožice:
N t, f
b*f ≥ + n f ,1 ⋅ d 0, f . (3.9)
t f ⋅ σ dop
Slika 3.19 - Ojačanje nožice: a) povećanjem debljine nožice; b) povećanjem širine nožice
gde je Af,p,net neto površina podvezica na nožici, na mestu merodavnog poprečnog preseka.
Kod nastavaka sa obostranim podvezicama na nožicama (slika 3.20a) širina spoljašnje
povezice (bp,1) je uglavnom jednaka širini nožice (bp,1=bf), dok se širina unutrašnjih pod-
vezica (bp,2) određuje na osnovu konstruktivnih zahteva, u zavisnosti od prečnika zavrtnja
i raspoložive ravne površine, to jest rastojanja od ivice nožice do početka zakrivljenja kod
valjanih profila, odnosno do šavova za vezu nožice i rebra kod štapova formiranih zavari-
vanjem. Kod nastavaka sa jednostranim podvezicama (slika 3.20b) širina podvezica (bp) je
jednaka, ili nešto veća od širine nožice.
bp ,1 = b f bp ,2 > 3d 0, f bp = b f + 2 ⋅ 5 [mm]
A f , p , net = (b p ,1 + 2bp ,2 − 2n f ,1 ⋅ d 0, f ) ⋅ t f , p A f , p , net = (b p − n f ,1 ⋅ d 0, f ) ⋅ t f , p
Aw, p ,net = 2( h p − n w,1 ⋅ d 0,w ) ⋅ t w, p Aw, p ,net = 2( h p − n w,1 ⋅ d 0,w ) ⋅ t w, p
Nt, f
n f , uk ≥ (3.12)
F f , dop
gde je Ff,dop nosivost jednog zavrtnja na nožici, koja se određuje na sledeći način (videti
poglavlje 2):
Kod običnih i visokovrednih zavrtnjeva bez sile pritezanja pri određivanju nosivosti
zavrtnja na pritisak po omotaču rupe Fb,dop (2.12), min Σ t treba da se odredi na osnovu
debljina limova na mestu nastavka, odnosno na osnovu usvojenih debljina podvezica i
ojačane debljine nožice.
Da bi se izbegli nesimetrični nastavci, na nožicama I-profila se uvek usvaja paran broj
zavrtnjeva, odnosno isti broj sa svake strane rebra.
gde su:
nw,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprečnom preseku na rebru,
d0,w prečnik rupe za zavrtanj na rebru,
d visina rebra (slika 3.20).
Na sličan način može da se odredi i potrebna debljina podvezica na rebru (tw,p), ako se
prethodno, na osnovu raspoložive ravne površine rebra, odredi njihova visina (hp). Iz
uslova:
Nt,w
σx = ≤ σ dop (3.16)
Aw, p , net
330 Metalne konstrukcije
gde je Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na rebru. Broj zavrtnjeva na rebru ne mora da bude
paran s obzirom na više različitih mogućnosti za njihovo raspoređivanje po visini rebra
(3+3+3, 3+4+4, 5+6 itd.)
gde je Anet ukupna neto površina poprečnog preseka štapa na mestu merodavnog
poprečnog preseka (slika 3.21).
Slika 3.21 - Poprečni presek štapa: a) izvan nastavka; b) na mestu nastavka (ojačan presek)
gde je Ap,net ukupna neto površina podvezica na nožicama i rebru na mestu merodavnog
poprečnog preseka (Ap,net=2Af,p,net+Aw,p,net).
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 331
Osim toga treba pokazati i da je ukupna nosivost zavrtnjeva na nožicama i rebru veća
ili jednaka od aksijalne sile zatezanja koja deluje na štap, to jest da je:
n f , uk ⋅ F f , dop + nw, uk ⋅ Fw, dop ≥ N t . (3.21)
gde je A bruto površina štapa izvan nastavka. Na osnovu ovako određene maksimalne sile
zatezanja, statički pokriven nastavak štapa može da se dimenzioniše kao nastavak prema
sili Nt,dop. Međutim, postupak proračuna je nešto jednostavniji ukoliko se vrši direktno po-
ređenje površine štapa izvan nastavaka, sa neto površinom ojačanog štapa u zoni nastavka,
odnosno sa neto površinom podvezica.
S obzirom da se štapovi izrađeni od valjanih profila, po pravilu, ne ojačavaju, u pogle-
du kompenzacije slabljenja štapa na mestu nastavka ('A), razlikuju se dve vrste statički
pokrivenih nastavaka štapova:
− statički pokriveni nastavci sa kompenzacijom površine 'A koji se primenjuju kod
nastavaka štapova izrađenih od profila formiranih zavarivanjem i
− statički pokriveni nastavci bez kompenzacije površine 'A koji se primenjuju kod
valjanih profila.
Kod nastavaka bez kompenzacije površine, koji su karakteristični za valjane profile,
maksimalna sila koju štap može da prenese je ona koja odgovara njegovom neto popreč-
nom preseku:
N t ,dop = Anet ⋅ σ dop (3.23)
tavka veća ili jednaka od bruto površine preseka štapa izvan nastavka (slika 3.22), i to
pojedinačno, za nožice i rebro i ukupno za čitav poprečni presek:
bf
Af = b f ⋅ t f ≤ A*f , net = (b f − n f ,1 ⋅ d 0, f ) ⋅ t *f t *f ≥ ⋅tf
b f − n f ,1 ⋅ d 0, f
d
Aw = d ⋅ tw ≤ Aw* , net = ( d − nw,1 ⋅ d 0, w ) ⋅ t w* tw* ≥ ⋅ tw
d nw,1 ⋅ d 0, w
−
Slika 3.22 - Ojačanje poprečnog preseka kod statički pokrivenog nastavka štapa
Naravno, kako u slučaju valjanih profila nema ojačanja, pri proračunu nastavaka aksi-
jalno zategnutih štapova izrađenih od valjanih profila ovaj korak može da se izostavi.
U slučaju nastavaka koji se izvode pomoću prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva,
pri određivanju ojačanja poprečnog preseka treba da se uzme u obzir redukcija sile zateza-
nja usled trenja između kontaktnih (tarnih) površina. Izraz za redukovanu silu (2.35) iz po-
glavlja 2 može da se transformiše na sledeći način:
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 333
m ⋅ Fs , dop n
N tI, red = N t − 0,4n1 ⋅ m ⋅ Fs , dop = N t 1 − 0,4n1 = N t 1 − 0,4 1 = k red ⋅ N t (3.27)
Nt nuk
gde je n1 broj zavrtnjeva u prvom poprečnom preseku (slika 2.52), a nuk ukupan potreban
broj zavrtnjeva (nuk=Nt / (mFs,dop)). Na sličan način može da se modifikuje i izraz (2.36)
za određivanje sile u neto preseku na mestu drugog reda zavrtnjeva (presek II-II, slika
2.52):
n1 n
N t ⋅ 1 − − 0,4 ⋅ 2
nuk nuk
N tII,red = max = k red ⋅ N t (3.28)
N ⋅ 1 − n1
− 0,2 ⋅
n1 + n2
t nuk nuk
Dakle, zbog prenošenja dela sile trenjem pre neto preseka dolazi do smanjenja sile za-
tezanja na mestu neto preseka, srazmerno sa faktorom redukcije (kred<1,0) koji, na osnovu
prethodnih izraza (3.27) i (3.28), može da se napiše u sledećem obliku:
n1
1 − 0,4 ⋅ n za presek I - I
k red = uk (3.29)
n1 n +n
1 − − 0,2 ⋅ 1 2 za presek II - II
nuk nuk
gde su:
A f , p , net neto površina podvezica na nožici,
Aw, p ,net neto površina podvezica na rebru,
Ap , net ukupna neto površina podvezica,
A f ,net neto površina nožice na mestu nastavka,
Aw, net neto površina rebra na mestu nastavka,
Anet ukupna neto površina štapa na mestu nastavka.
Kada se nastavak ostvaruje pomoću visokovrednih zavrtnjeva sa punom silom predna-
prezanja, kao i pri proračunu ojačanja štapa i pri dimenzionisanju podvezica potrebno je
da se uzme u obzir redukcija površine, množenjem faktorom redukcije kred. U slučaju pod-
vezica ovaj faktor treba da se odredi za neto presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva,
neposredno pre prekida materijala (presek J-J, slika 2.52).
Aw ⋅ σ dop
– na rebru nw ≥ (3.37)
Fw, dop
gde su nf i nw potreban broj zavrtnjeva, a Ff,dop i Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na nožici
odnosno rebru, respektivno.
U slučaju statički pokrivenih nastavaka bez kompenzacije površine u zoni nastavka,
potreban broj zavrtnjeva se određuje na osnovu maksimalne sile koju može da prenese me-
rodavan neto poprečni presek na mestu nastavka (3.23), pa prethodni izrazi (3.36) do
(3.38) treba da se transformišu na sledeći način:
A f , net ⋅ σ dop
nf ≥ (3.39)
F f , dop
N c, f N c, f
σx = ≤ σ dop ⇒ A f , p ≥ (3.42)
Af , p σ dop
− za podvezice na rebru:
N c, w N c, w
σx = ≤ σ dop ⇒ Aw, p ≥ (3.43)
Aw, p σ dop
− ukupno:
Nc N
σx = ≤ σ dop ⇒ Ap ≥ c (3.44)
Ap σ dop
gde su:
Af,p bruto površina podvezica na nožici,
Af,w bruto površina podvezica na rebru,
Ap ukupna bruto površina podvezica,
Nc,f sila pritiska u nožici,
336 Metalne konstrukcije
b širina elementa,
σ b, w, dop dopušteni normalni napon za sučeone šavove (videti poglavlje 2).
Slika 3.26 - Efekat ekscentričnog opterećenja veze: a) rezultujuće sile u zavrtnjevima (FR);
b) sile u zavrtnjevima usled dejstva momenta (Fi,M)
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 341
Uticaj smičuće sile V=P koja deluje kroz težište spojnih sredstava razmatra se na isti
način kao kod aksijalno opterećenog štapa. Svaki zavrtanj prihvata istu silu, pa je:
FV = V / n = const. (3.46)
gde su:
FV sila koja se javlja u jednom (svakom) zavrtnju usled smičuće sile V,
n broj zavrtnjeva.
Usled momenta ekscentriciteta u zavrtnjevima se javljaju različite sile u zavisnosti od
njihovih rastojanja do težišta grupe zavrtnjeva, odnosno od vektora položaja ri. Sile koje se
usled momenta ekscentriciteta javljaju u zavrtnjevima su upravne na vektor položaja, a in-
tenzitet im raste linearno sa rastojanjem od težišta zavrtnjeva. Najopterećeniji su najudalje-
niji zavrtnjevi. Vrednost sile u jednom, i-tom zavrtnju Fi , M , pod pretpostavkom o linear-
noj raspodeli, može da se izrazi u funkciji maksimalne sile max FM koja se javlja u najuda-
ljenijem zavrtnju, na sledeći način:
ri
Fi , M = max FM ⋅ (3.47)
rmax
gde su:
ri vektor položaja posmatranog i-tog zavrtnja,
rmax vektor položaja najudaljenijeg zavrtnja (slika 3.26b).
Uslovi ravnoteže horizontalnih i vertikalnih sila i momenata savijanja na mestu veze
(slika 3.26b) mogu da se napišu u sledećem obliku:
xi
∑H = 0 ⇒ ∑ Fi ,M ri
=0 (3.48)
zi
∑V =0 ⇒ ∑ Fi,M ri
=0 (3.49)
∑M = 0 ⇒ ∑ Fi ,M ⋅ ri = M e = P ⋅ e (3.50)
Ako se u uslovu ravnoteže momenata (3.50) sila u i-tom zavrtnju (Fi,M) zameni izrazom
(3.47) dobija se sila u najopterećenijem zavrtnju:
FM
∑ ri2 = Me ⇒ = Me
rmax
. (3.51)
max max FM
rmax ∑ ri2
Sila u i-tom zavrtnju može da se odredi na sličan način, srazmerno njegovom rastojanju
od težišta zavrtnjeva:
ri
Fi ,M = M e . (3.52)
∑ ri2
Rezultujuće sile u zavrtnjevima se određuju kao vektorski zbir komponenata FV i Fi,M.
S obzirom da se zavrtnjevi dimenzionišu na osnovu maksimalne sile, za praktičnu primenu
interesantna je samo maksimalna rezultujuća sila FR, max , koja se javlja u najudaljenijem
zavrtnju i može da se odredi na sledeći način:
342 Metalne konstrukcije
rmax
max FM = M e (3.54)
∑ ri2
s tim da ri i rmax predstavljaju minimalna rastojanja pojedinih šavova do težišta šavova, od-
nosno mogu da se odrede kao dužine duži koje prolaze kroz težište šavova i upravne su na
posmatrane šavove (slika 3.27). Ukupni naponi u šavovima se određuju kao zbir napona
usled dejstva sile smicanja i momenta savijanja. Na primer, u slučaju veze prikazane na
slici 3.27, ako se pretpostavi da celokupnu smičuću silu V prihvataju samo vertikalni šavo-
vi ( a2 ⋅ " 2 ), ukupan napon u ovom šavu se određuje na sledeći način:
Slika 3.28 - Određivanje uticaja na mestu nastavka nosača sistema proste grede
I f /Sf
Vf =V ⋅ (3.58)
I /S
I w / Sw
Vw = V ⋅ (3.59)
I /S
gde su:
V transverzalna sila na mestu nastavka,
Vf deo transverzalne sile koju primaju nožice,
Vw deo transverzalne sile koju prima rebro,
S statički moment polovine poprečnog preseka,
Sf statički moment nožice,
Sw statički moment polovine rebra.
Za rebro nosača odnos statičkog momenta i momenta inercije može da se odredi na os-
novu sledećeg izraza:
I w h 3t / 12 8 t h 3
≈ 2 = = 0,666h (3.60)
Sw h t / 8 12 t h 2
gde je h visina nosača. Prosečan odnos I/S za ceo poprečni presek iznosi:
0,835h za zavarene I - profile
I / S = 0,860h za valjane I - profile (I i IPE) (3.61)
0,875h za valjane H - profile (HEA, HEB i HEM)
Prema tome, kod nosača izrađenih od I-profila obrazovanih zavarivanjem deo transver-
zalne sile koji prihvata rebro iznosi:
I w / Sw 0,666h
Vw = V =V ⋅ = 0,79V (3.62)
I /S 0,835h
što znači da rebro prihvata oko 79% ukupne smičuće sile V. Zbog toga može da se usvoji
da celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro nosača, što olakšava postupak proračuna.
Pošto se raspodela smičućih napona po visini nosača vrši po blagoj paraboli, prosečna
vrednost smičućeg napona ( τ sr = V / Aw ) se ne razlikuje mnogo od njegove maksimalne
vrednosti:
V ⋅S
τ max = (3.63)
I ⋅ tw
pa može da se usvoji ravnomerna raspodela transverzalne sile na sve zavrtnjeve na rebru.
Raspodela aksijalne sile na pojedine delove preseka vrši se kao kod nastavaka aksijalno
opterećenih štapova, prema njihovoj površini, odnosno prema izrazu (3.2) za silu u nožici
Nf , odnosno (3.3) za silu u rebru nosača Nw.
Za proračun nastavka nosača karakteristična su sledeća tri koraka:
− kontrola napona u nosaču na mestu nastavka,
− proračun broja zavrtnjeva i,
− proračun podvezica.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 345
gde su:
nf,1 broj spojnih sredstava u jednom redu na nožici (na mestu merodavnog poprečnog
preseka),
d0,f prečnik rupe za spojna sredstva na nožici i
tf debljina nožice.
Prilikom određivanja momenta inercije oslabljenog (neto) preseka nosača (slika 3.29)
mogu da se zanemare pomeranje neutralne ose usled nesimetričnog slabljenja nosača i
sopstveni moment inercije površine 'A, bez većeg uticaja na tačnost proračuna. Na osno-
vu ovakvih pretpostavki moment inercije neto preseka može da se odredi na osnovu slede-
ćeg izraza:
2 2
h tf (h − t f )
I net = I − ∆I = I − ∆A ⋅ − = I − ∆A ⋅ . (3.65)
2 2 4
I net
Wnet = (3.67)
h/2
Ako je napon prekoračen, odnosno ako uslov (3.66) nije zadovoljen treba da se izvrši
ojačanje zategnute nožice poprečnog preseka. To se najčešće ostvaruje povećanjem deblji-
ne nožice u zoni nastavka. U slučaju kombinovanog dejstva momenta savijanja i aksijalne
sile, normalni napon u neto preseku se dobija superpozicijom ovih uticaja. Ako je nastavak
izveden prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima treba da se uzme u obzir redukcija
sile zatezanja na mestu neto preseka. Nosači izrađeni od valjanih profila se ne ojačavaju,
pa je stoga pri njihovom dimenzionisanju potrebno predvideti rezervu nosivosti na mestu
nastavka, kojom se kompenzuje slabljenje nosača u zoni zatezanja. Međutim, najčešće je
moguće da se montažni nastavak nosača predvidi u zoni sa manjim uticajima (slika 3.16),
pa ojačanje nije potrebno. Ako je ipak neophodno da se montažni nastavak postavi na
mestu maksimalnih uticaja, pri dimenzionisanju nosača treba usvojiti veći poprečni
presek:
M
W pot ≥ 1,20 ⋅ . (3.68)
σ dop
gde su:
N c , f sila u pritisnutoj nožici,
N t , f sila u zategnutoj nožici,
h′ krak sila (slika 3.30).
Krak sila predstavlja rastojanje između težišta nastavaka pritisnute i zategnute nožice, od-
nosno težišta smičućih ravni zavrtnjeva na nožicama, i može da se odredi na sledeći način:
h za jednostrane podvezice na nоžicama
h′ = (3.70)
h − t f za obostrane podvezice na nožicama
Zavrtnjevi na nožicama su, dakle, izloženi dejstvu aksijalnih sila zatezanja Nt,f ili pritis-
ka Nc,f, pa njihov broj može da se odredi kao kod nastavaka štapova, uz pretpostavku o
podjednakom učešću svakog zavrtnja u prijemu sile. Potreban broj zavrtnjeva na nožicama
se izračunava iz uslova da je njihova nosivost veća od odgovarajuće vrednosti sile koja de-
luje u njima:
Nt, f N c, f
n f , uk ≥ = (3.71)
F f , dop F f , dop
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 347
gde je:
n f , uk potreban broj zavrtnjeva na nožicama, sa jedne strane nastavka,
F f , dop nosivost zavrtnjeva na nožicama.
Ako osim momenta savijanja na nosač deluje i aksijalna sila, broj zavrtnjeva na nožica-
ma se određuje na osnovu sile u nožicama, koja se određuje na sledeći način:
N f = N f ,M ± N f ,N (3.72)
gde su:
Nf,M sila u nožicama usled momenta savijanja Mf , koja se određuje prema izrazu (3.69),
Nf,N sila u nožicama usled aksijalne sile zatezanja ili pritiska koja je proporcijalna povr-
šini nožice.
zavrtnju usled smičuće sile (FV) i momenta savijanja (maxFM). Ako na nosač deluje i aksi-
jalna sila, potrebno je da se uzme u obzir i komponenta u zavrtnju usled aksijalne sile (FN).
Proračun sila u zavrtnjevima zavisi od odnosa visine i širine veze. Kao visina veze us-
vaja se vertikalno rastojanja između prvog i poslednjeg zavrtnja u redu (hmax=hn), dok je
širina veze bm jednaka horizontalnom rastojanju između prvog i poslednjeg reda zavrtnjeva
sa jedne strane veze (slika 3.30a). Ukoliko je hn/bm ≤ 2 proračun sila u zavrtnjevima na
rebru nosača se vrši prema polarnom momentu inercije zavrtnjeva, a takvi nastavci se na-
zivaju široki nastavci. U suprotnom, ako je hn/bm>2, može da se sprovede uprošćen prora-
čun prema ekvatorijalnom momentu inercije, a ovakvi nastavci se nazivaju visoki nastavci.
U oba slučaja, dimenzionisanje zavrtnjeva na rebru, odnosno kontrola njihove nosivosti, se
vrši za najopterećeniji zavrtanj prema sledećem uslovu:
FR , max ≤ Fw, dop (3.74)
gde su:
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru,
FR,max rezultujuća sila u najopterećenijem zavrtnju, koja se određuje prema 3.2.2.1 u sluča-
ju proračuna prema polarnom momentu inercije, odnosno prema 3.2.2.2 u slučaju
proračuna prema ekvatorijalnom momentu inercije.
r
max FM = M w′ ⋅ n ⋅max
m
(3.75)
∑ ri2
1
i =1
rmax rmax
σ b,max = M w′ m⋅n
= M w′ (3.77)
I b, p
Ab ⋅ ∑ ri2
i =1
gde su:
m⋅n
I v , p = Av ⋅ ∑ ri2 polarni moment inercije zavrtnjeva za smicanje,
i =1
m⋅n
I b, p = Ab ∑ ri2 polarni moment inercije zavrtnjeva za pritisak po omotaču rupe,
i =1
I b, p Ab m ⋅n 2
Wb, p = = ⋅ ∑ ri (3.79)
rmax rmax i =1
naponi u zavrtnjevima mogu da se napišu u poznatom obliku:
M w′
τ max = (3.80)
Wv , p
M w′
σ b, max = . (3.81)
Wb, p
x max
max FM , z = M w′ m ⋅n
(3.87)
∑ ri2
i =1
z max
max FM = max FM ,x = M w′ m⋅n
. (3.89)
∑ zi2
i =1
Kada se u izraz za određivanje maksimalne sile (3.92) uvrste prethodni izrazi (3.93) i
(3.94), on može da se napiše u sledećem obliku:
hmax M w′ 6 ⋅ (n − 1) M′
max FM = M w′ n
= = w ϕm (3.95)
hmax m ⋅ n ⋅ ( n + 1) hmax
m⋅∑ hi2
i =1
gde je ϕm koeficijent pomoću kojeg se obuhvata broj i raspored zavrtnjeva na rebru. Vred-
nosti koeficijenta ϕm date su u tabeli 3.1 u funkciji od broja zavrtnjeva u redu n, broja re-
dova m i rasporeda zavrtnjeva na rebru.
Kao u slučaju proračuna prema polarnom momentu inercije, deljenjem sile maxFM sa
odgovarajućom površinom zavrtnja koja je izložena smicanju (Av) ili pritisku po omotaču
rupe (Ab), dobijaju se maksimalni naponi smicanja i pritiska po omotaču rupe:
hmax M w′ M′
τ max = M w′ n
= ⋅ϕ m = w (3.96)
Av ⋅ hmax Wv ,e
m ⋅ Av ⋅ ∑ hi2
i =1
hmax M w′ M′
σ b, max = M w′ n
= ⋅ϕ m = w (3.97)
Ab ⋅ hmax Wb, e
m ⋅ Ab ⋅ ∑ hi2
i =1
gde su:
Wv , e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na smicanje,
Wb, e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na pritisak po omotaču rupe.
Odgovarajuće vrednosti ekvatorijalnih momenata inercije zavrtnjeva mogu da se odre-
de na sledeći način:
2
n Av ⋅ hmax
I v , e = m ⋅ Av ⋅ ∑ hi2 = (3.98)
i =1 2 ⋅ϕ m
2
n Ab ⋅ hmax
I b, e = m ⋅ Ab ⋅ ∑ hi2 = (3.99)
i =1 2 ⋅ϕ m
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 353
Raspored zavrtnjeva
Uporedan Naizmeničan
m=1 m=2 m=3 m=4 m=2 m=3 m=4
Ukoliko u nastavku na rebru deluju aksijalna sila Nw, transverzalna sila V i moment sa-
vijanja M w′ , rezultujuća sila u najopterećenijem zavrtnju na rebru može da se odredi na
osnovu sledećeg izraza:
354 Metalne konstrukcije
gde je:
n +1
" = hmax ≈h. (3.102)
n −1
S obzirom na prethodno opisanu raspodelu sila, samo su ivični zavrtnjevi potpuno
iskorišćeni, jer se dimenzionisanje vrši prema maksimalnoj sili koja se javlja u
najudaljenijim zavrtnjevima. Kako udeo zavrtnjeva koji se nalaze u blizini neutralne ose u
ukupnoj nosivosti zavrtnjeva na rebru nije velika, kod visokih vertikalnih limova (rebara)
neki od njih mogu da se izostave (slika 3.33). Na taj način, smanjenjem broja redova
zavrtnjeva dobijaju se ekonomičnije veze (manji broj zavrtnjeva i lakše podvezice).
Nedostaci ovakvih tipova nastavaka su komplikovanije obeležavanje i sečenje podvezica i
neophodno zavarivanje podvezica koje se formiraju iz dva dela.
ljeni čelični materijal. Kao i pri proveri napona u osnovnom materijalu na mestu nastavka, i
pri dimenzionisanju podvezica se uzima u obzir samo njihovo slabljenje na zategnutoj
nožici. Dimenzije podvezica na pritisnutoj nožici i na rebru se određuju na osnovu bruto, a
na zategnutoj nožici na osnovu neto površine poprečnog preseka (slika 3.34).
Proračun podvezica na nožicama kod nastavaka nosača ostvarenih zavrtnjevima prema
zadatim presečnim silama (M i V) prikazan je u tabeli 3.2 sa oznakama u skladu sa slikom 3.34.
a) b)
V
Aw, p ≥ (3.104)
τ dop
gde su:
M moment savijanja koji deluje na mestu nastavka,
V transverzalna sila koja deluje na mestu nastavka,
Wp,net otporni moment neto poprečnog preseka podvezica na nožicama i rebru,
Aw,p bruto površina podvezica na rebru.
Visina podvezica na rebru (hp) se, uglavnom, usvaja prema raspoloživoj visini rebra, a
debljina podvezica (tw,p) može da se odredi na osnovu prethodna dva uslova. Međutim,
debljina podvezica na rebru može i da se pretpostavi, pa da se dokaže da su prethodna dva
uslova zadovoljena.
Otporni moment neto poprečnog preseka podvezica može da se odredi na osnovu iz-
raza:
I p , net
W p , net = (3.105)
h / 2 + t f , p ,t
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 357
gde su:
Ip,net moment inercije neto poprečnog preseka podvezica,
h visina nosača,
tf,p,t debljina podvezica na zategnutoj nožici.
Moment inercije neto poprečnog preseka podvezica na nosaču Ip,net određuje se na os-
novu bruto poprečnog preseka rebra i pritisnute nožice i neto preseka zategnute nožice,
prema izrazu:
Ip,net = Iw,p+If,p,net (3.106)
gde su:
Iw,p moment inercije podvezica na rebru i
If,p,net moment inercije podvezica na nožicama.
Kako se podvezice uvek postavljaju sa obe strane rebra, njihov moment inercije može
da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
3. Moment nosivosti podvezica i moment nosivosti zavrtnjeva moraju da budu veći ili
jednaki od momenta nosivosti nosača.
Prvi uslov u matematičkom obliku može da se formuliše na sledeći način:
A f , p ,t , net ≥ A f , net (3.110)
Af , p,c ≥ Af (3.111)
Aw, p ≥ Aw (3.112)
gde su:
A f , p , t , net neto površina podvezica na zategnutoj nožici,
Af , p,c bruto površina podvezica na pritisnutoj nožici,
Aw, p bruto površina podvezica na rebru,
A f , net neto površina zategnute nožice,
Af bruto površina pritisnute nožice,
Aw bruto površina rebra.
Drugi uslov može da se napiše na sledeći način:
n f , uk ⋅ F f , dop ≥ A f , net ⋅ σ dop (3.114)
( )
2 ⋅ n f , uk ⋅ F f , dop + nw,uk ⋅ Fw, dop ≥ ∑ Anet ⋅ σ dop = A f , net + A f + Aw ⋅ σ dop (3.116)
gde su:
nf,uk ukupan broj zavrtnjeva na nožici sa jedne strane nastavka,
nw,uk ukupan broj zavrtnjeva na rebru sa jedne strane nastavka,
Ff,dop nosivost zavrtnja na nožici na smicanje,
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru na smicanje.
Treći uslov, zapravo predstavlja dva uslova, jedan koji se odnosi na podvezice i jedan
koji se odnosi na zavrtnjeve:
M p ≥ M nos = Wnet ⋅ σ dop (3.117)
gde su:
M p moment nosivosti podvezica,
Mb moment nosivosti zavrtnja,
M nos moment nosivosti nosača,
Wnet neto otporni moment nosača.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 359
Ww, p ≥ Ww (3.120)
gde su:
W f , p , net neto otporni moment podvezica na nožicama (slabljenje se uzima u obzir samo
kod podvezica na zategnutoj nožici),
W f , net neto otporni moment nožica (slabljenje se uzima u obzir samo na zategnutoj
nožici),
Ww, p bruto otporni moment podvezica na rebru,
Ww bruto otporni moment rebra,
W p , net ukupni neto otporni moment podvezica na nožicama i rebru,
Wnet neto otporni moment nosača.
Uslov koji se odnosi na moment nosivosti zavrtnjeva (3.118) može da se razdvoji na
posebna dva uslova koja se odnose na nosivost zavrtnjeva na nožicama i rebru:
M b, f ≥ M f (3.122)
M b, w ≥ M w (3.123)
gde su:
Mb,f moment nosivosti zavrtnjeva na nožicama,
Mb,w moment nosivosti zavrtnjeva na rebru,
Mf moment nosivosti nožica,
Mw moment nosivosti rebra.
Ispunjenjem uslova (3.114) istovremeno se zadovoljava i uslov u pogledu momenta no-
sivosti zavrtnjeva na nožicama (3.122). Što se tiče momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru
nosača, ukoliko je zadovoljen uslov (3.115) ne znači da je istovremeno ostvaren zahtev u
pogledu momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru (3.123). Kod dokaza nosivosti zavrtnjeva
na rebru nosača postoje dva različita postupka proračuna, jedan koji se primenjuje za obič-
ne zavrtnjeve i visokovredne zavrtnjeve bez sile prednaprezanja i drugi koji se primenjuje
u slučaju prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva. Razlika u proračunu potiče od različi-
tog ponašanja prednapregnutih i neprednapregnutih zavrtnjeva.
Kod običnih i neprednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva potrebno je da se proveri
nosivost zavrtnjeva na smicanje i pritisak po omotaču rupe. Ako se ima u vidu linearna
raspodela normalnog napona izazvanog dejstvom momenta savijanja, izraz (3.123) može
da se transformiše na sledeći način:
360 Metalne konstrukcije
hn / 2 d /2
Wv ⋅ ⋅ τ dop ≥ Ww ⋅ ⋅ σ dop (3.124a)
h/2 h/2
hn / 2 d /2
Wb ⋅ ⋅ σ b, dop ≥ Ww ⋅ ⋅ σ dop (3.124b)
h/2 h/2
gde su:
Wv otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
Wb otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotaču rupe,
Wdop dopušteni smičući napon za zavrtnjeve,
Vdop dopušteni normalni napon za osnovni materijal,
Vb,dop dopušteni napon pritiska po omotaču rupe za osnovni materijal,
h visina nosača,
d visina rebra,
hn vertikalno rastojanje između najudaljenijih zavrtnjeva na rebru hn=hmax (slika
3.32b).
Ako se u prethodnim izrazima (3.124) otporni momenti zavrtnjeva na rebru i otporni
moment rebra izraze u funkciji odgovarajućih momenata inercije dobija se:
I v hn / 2 I d /2
⋅ ⋅τ dop ≥ w ⋅ ⋅ σ dop (3.125a)
hn / 2 h / 2 d /2 h/2
I b hn / 2 I d /2
⋅ ⋅ σ b, dop ≥ w ⋅ ⋅ σ dop (3.125b)
hn / 2 h / 2 d /2 h/2
σ dop
Ib ≥ I w ⋅ (3.126b)
σ b, dop
σ dop
mb ⋅ I b,1 ≥ I w ⋅ (3.127b)
σ b, dop
gde su:
mv potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
Iv,1 ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na smica-
nje,
mb potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotaču rupe,
Ib,1 ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak
po omotaču rupe.
Konačno, potreban broj redova zavrtnjeva na rebru može da se odredi na osnovu slede-
ćeg izraza:
I w σ dop
mv = ⋅
I v ,1 τ dop
m = max . (3.128)
σ
mb = I w ⋅ dop
I b,1 σ b, dop
gde su:
m broj redova zavrtnjeva na rebru,
Fs,dop nosivost prednapregnutog visokovrednog zavrtnja na proklizavanje.
Ovako sračunat moment nosivosti zavrtnjeva na rebru mora da bude veći od momenta
nosivosti rebra koji treba da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
d /2 d
M w = Ww ⋅ σ dop ⋅ = Ww ⋅ σ dop ⋅ . (3.131)
h/2 h
M
σw = ≤ σ b, w, dop = k ⋅ σ dop (3.132)
Ww
gde su:
M moment savijanja,
Ww otporni moment sučeonih šavova, koji je jednak otpornom momentu poprečnog
preseka (Ww=W),
k koeficijent koji zavisi od kvaliteta sučeonih šavova ( k ≤ 1 ),
Vb,w,dop dopušteni napon za sučeone šavove (videti poglavlje 2).
Pri izradi ovakvih nastavaka na nožicama treba primeniti polazne i završne pločice za
zavarivanje. Prelaz sa jedne debljine nožice na drugu treba da bude blag i obrađen, kako bi
se izbegle neželjene koncentracije napona.
Raspodela presečnih sila na pojedine delove poprečnog preseka, kod nastavka pomoću
ugaonih šavova i podvezica (slika 3.35b), vrši se na isti način kao i kod nastavka ostvare-
nog zavrtnjevima: moment savijanja se deli srazmerno momentima inercije, normalna sila
srazmerno površini, a celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro. Usled promene toka si-
la dolazi do koncentracije napona u presecima 1-1 i 2-2. Ovakvi nastavci su neracionalni
jer zahtevaju dodatni materijal (podvezice), a mogu da se primenjuju samo kod konstruk-
cija napregnutih statičkim opterećenjem, jer kod dinamički napregnutih konstrukcija, usled
zavarivanja poprečnim ugaonim šavovima koji su upravni na tok sila zatezanja dolazi do
znatnog smanjenja otpornosti nosača na zamor.
Na slici 3.35c je prikazan nastavak dobijen kombinacijom prethodna dva slučaja. Kako
ugaoni šavovi imaju manju krutost od sučeonih, to može da dođe do koncentracije napona
u sučeonom šavu na zategnutoj nožici. Ovakva rešenja se primenjuju samo kod konstruk-
cija napregnutih statičkim opterećenjem. Kod dinamički opterećenih konstrukcija ovakvim
detaljima konstruisanja se znatno umanjuje otpornost na zamor.
Kod nastavka sa čeonom pločom i ugaonim šavovima (slika 3.35d), prenošenje sila sa
jednog na drugi deo nosača se vrši indirektno preko čeone ploče. Debljina čeone ploče za-
visi od debljine šava (dplt1,5aw). Zbog lamelarnog cepanja treba izbegavati debele čeone
ploče. Normalni napon u ugaonim šavovima se određuje na osnovu otpornog momenta
svih ugaonih šavova, koji se po pravilu postavljaju duž čitavog obima nosača:
M
σw = ≤ σ w, dop (3.133)
Ww
gde je Ww otporni moment ugaonih šavova, a σ w,dop dopušteni napon za ugaone šavove
(videti poglavlje 2).
Način konstruktivnog oblikovanja veze dva nosača pod uglom zavisi od raspoložive
konstruktivne visine konstrukcije. Ako raspoloživa visina nije ograničena, veza se ostvaru-
je ukrštanjem nosača, odnosno direktnim oslanjanjem jednog nosača na drugi, što je i naj-
jednostavnije rešenje (slika 3.37a). Međutim, ukoliko je konstruktivna visina ograničena,
što je češći slučaj, vezivanje se vrši tako da gornje nožice nosača leže u istoj ravni (slika
3.37b). Kod izrazito malih konstruktivnih visina može se izvršiti upuštanje nosača (slika
3.37c), koliko to dozvoljavaju funkcionalni uslovi (na primer postavljanje kolovozne table
ili šina kod mostova).
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 365
Opterećenje se kod sistema nosača vezanih pod uglom prenosi sa nosača nižeg na nosa-
če višeg reda. Kod mostovskih konstrukcija (slika 3.36b), podužni nosači predstavljaju no-
sače najnižeg reda koji svoje reakcije predaju poprečnim nosačima (nosači višeg reda), a
366 Metalne konstrukcije
ovi pak opterećuju glavne nosače koji su nosači najvišeg reda. Tok proračuna je analogan
načinu prenošenja opterećenja: prvo se računaju podužni nosači, a na kraju glavni nosači.
Za sisteme nosača sa roštiljnim dejstvom ne može se unapred znati koji su nosači višeg re-
da, a koji nižeg reda. Uticaji u ovakvim sistemima zavise od odnosa krutosti pojedinih ele-
menata i mogu da se odrede pomoću poznatih postupaka Teorije konstrukcija, uz analizu
sistema sastavljenog od svih nosača.
Sa statičkog aspekta veze pod uglom mogu da budu krute (prenose moment savijanja i
transverzalnu silu), ili zglobne (prenose samo transverzalnu silu). U praksi se, međutim, iz
razloga jednostavnijeg konstruktivnog oblikovanja ne javljaju idealno zglobne veze, već
su one opterećene i momentom usled ekscentričnog vezivanja, pa se može reći da pose-
duju izvesan, mali stepen uklještenja (elastično uklještenje). Ni krute veze ne mogu uvek
da budu idealne, jer je moguće malo obrtanje preseka na mestu veze.
Kao i sve ostale veze u čeličnim konstrukcijama i veze pod uglom se ostvaruju pomoću
svih konvencionalnih spojnih sredstava, dakle pomoću zavrtnjeva i zavarivanjem.
Kada se vrši zasecanje nožice nosača, mora da se kontroliše naprezanje nosača u oslab-
ljenom preseku na najudaljenijem mestu od oslonca (presek 1-1, slika 3.40).
U oba slučaja, zasečeni presek 1-1 napregnut je momentom savijanja Me=V⋅e i trans-
verzalnom silom V. Geometrijske karakteristike jednostrano i obostrano zasečenih nosača
mogu da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 3.3.
Kontrola normalnih napona u oslabljenom preseku 1-1 se vrši na osnovu sledećeg iz-
raza:
Me V ⋅e
σ= = ≤ σ dop . (3.134)
W y , min W y , min
368 Metalne konstrukcije
Slika 3.40 - Način zasecanja i dijagrami napona kod jednostrano i obostrano oslabljenih
poprečnih preseka nosača
hc = h1 − ⋅
(
h1 t w ⋅ h1 − t f
−
)tf
hc =
h1
2 A 2 2
Moment inercije poprečnog preseka - Iy
t w ⋅ ( h1 − t f ) 3
b f ⋅ t f ⋅ t w ⋅ ( h1 − t f ) h1 2 t w ⋅ h13
Iy = + ⋅ Iy =
12 A 2 12
Otporni moment poprečnog preseka - Wy
Iy Iy t w ⋅ h12
W y ,min = Wy = =
hc hc 6
Statički moment poprečnog preseka - Sy
t w ⋅ hc2 t w ⋅ h12
Sy = Sy =
2 4
NAPOMENA: Sve oznake su u skladu sa slikom 3.40
V
τ= za obostrano zasečen nosač (3.136)
t w ⋅ h1
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 369
Kako se u istom preseku (1-1) javljaju značajna transverzalna sila i moment savijanja,
potrebno je da se izvrši i kontrola uporednih napona prema poznatom izrazu:
σ u = σ 2 + 3 ⋅τ 2 ≤ σ dop . (3.137)
Osim dva prethodno navedena načina vezivanja nosača pod uglom, sa relativno veli-
kim ekscentricitetom (slika 3.38) i sa zasecanjem nožica (slika 3.39a), veze pod uglom
mogu da se ostvare sa znatno manjim ekscentricitetom i bez zasecanja nožica, ako se
nosač upusti (slika 3.39b), ili ako se vezuje za stub (slika 3.41).
Princip proračuna ovakvih veza zasniva se na proveri svih elemenata veze koji su ne-
ophodni za prenošenje sile sa jednog na drugi nosač. Dakle, mora da se proveri veza prik-
ljučnog lima i priključne površine (rebro oslonačkog nasača ili nožica stuba), zatim stanje
napona u samom priključnom limu i veza priključnog lima sa rebrom nosača.
Usled smaknutog položaja priključnog lima u odnosu na osovinu rebra nosača javlja se
moment torzije (MT), koji opterećuje kako priključni lim tako i njegovu vezu sa priključ-
370 Metalne konstrukcije
nom površinom. Osim toga, usled neizbežnog ekscentriciteta, javlja se i moment savijanja
(Me). Dakle, uticaji koji deluju na priključni lim su MT, Me i V (slika 3.42).
Me =V ⋅e (3.139)
gde su t p i tw debljine priključnog lima i rebra nosača (slika 3.42).
Veza priključnog lima se ostvaruje najčešće kružnim ugaonim šavom koji obrazuje zat-
voreni poprečni presek oko priključnog lima. Geometrijske karakteristike i naprezanja
kružnog ugaonog šava usled V, MT i Me su prikazane na slici 3.43.
Kako su horizontalni šavovi veoma kratki njihov uticaj na nosivost šavova na savijanje
može da se zanemari. Maksimalan normalni napon usled momenta ekscentriciteta se javlja
u tački 1 i može da se odredi na osnovu izraza:
Me
n= (4.140)
Ww
V
VII,V = (4.141)
Aw, v
Uticaji smičućih napona usled momenta torzije su mali, pa, uglavnom, mogu da se za-
nemare.
Torzioni moment takođe izaziva smičuće napone koji, po teoriji torzije uskog pravou-
gaonog preseka, imaju sledeću vrednost:
M T V ⋅ (t p + t w ) / 2
τT = = (3.146)
WT h p ⋅ t 2p / 3
σ u = σ 2 + 3 ⋅ (τ V + τ T ) 2 ≤ σ dop (3.147)
Kao i u slučaju šavova, smičući naponi usled momenta torzije su mali pa mogu da se
zanemare.
372 Metalne konstrukcije
V
FV = (3.150)
n
M e ⋅ hn Me
max FM = nr
= ⋅ϕm . (3.151)
hn
∑ hi2
1
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 373
Kod ovakvih veza usled centričnog postavljanja podvezica, izbegnut je moment torzije.
Proračun je analogan prethodnom, s tim da su smičući naponi izazvani isključivo transver-
zalnim silama. Osim toga, pri proračunu zavrtnjeva treba uzeti u obzir da su oni u ovakvim
vezama dvosečni. Pri proračunu ovakvih veza, osim već pomenutih kontrola, neophodno
je izvršiti proveru nosivosti podvezica koje su opterećene transverzalnom silom V i mo-
mentom ekscentriciteta Me=V⋅e. Veza priključnog lima može da se proračuna uz pretpos-
tavku da vertikalni šavovi prenose transverzalnu silu, a horizontalni šavovi prenose sile
koje se dobijaju kao spreg sila od momenta ekscentriciteta. U tom slučaju naponi u šavovi-
ma treba da se odrede na sledeći način:
V
VII = za vertikalne šavove (3.152)
2 ⋅ a1 ⋅ " 1
V ⋅ e /( h − 2 ⋅ t f )
VII = za horizontalne šavove (3.153)
2 ⋅ a2 ⋅ " 2
gde je h visina a tf debljina nožica nosača, dok su a1 i " 1 , odnosno a2 i " 2 dimenzije verti-
kalnih i horizontalnih ugaonih šavova (slika 3.45).
M e ⋅ xmax
max FM , z = m⋅n
(3.156)
∑ ri 2
i =1
gde su m i n broj redova zavrtnjeva serije 1 i broj zavrtnjeva u jednom redu, respektivno.
Rezultujuća sila u maksimalno opterećenom zavrtnju serije 1 dobija se kao vektorski zbir
ovih komponenata, prema sledećem izrazu:
i mora da bude manja ili jednaka od nosivosti zavrtnja serije 1 u smičućem spoju Fdop.
Slika 3.47 - Sile u najopterećenijem zavrtnju serije 1 kod: a) širokih veza, b) visokih veza
Ako je veza visoka što je najčešći slučaj (za prijem transverzalne sile najčešće je dovo-
ljan samo jedan red zavrtnjeva serije 1) može da se zanemari vertikalna komponenta u za-
vrtnju usled momenta ekscentriciteta. Tada rezultujuća sila u najopterećenijem zavrtnju
treba da zadovolji sledeći uslov:
gde je:
M e ⋅ z max
max FM = max FM , x = n
(3.160)
m⋅∑ zi2
i =1
dok se FV određuje kao i kod širokih veza, prema izrazu (3.154), a m je broj redova zavrt-
njeva.
V
τ= ≤ τ dop (3.162)
Anet
376 Metalne konstrukcije
σ u = σ 2 + 3τ 2 ≤ σ dop (3.163)
gde su:
Anet neto površina poprečnog preseka priključnih ugaonika na mestu zavrtnjeva serije 1,
Wnet neto otporni momenat poprečnog preseka ugaonika,
U tabeli 3.4 prikazani su tipični priključni ugaonici koji se najčešće koriste u praksi, sa
standardnim zavrtnjevima i uobičajenim položajima rupa. Primenom ovih ugaonika sa od-
govarajućim zavrtnjevima i položajem rupa, najčešće su ispunjeni naponski uslovi defini-
sani izrazima (3.161) do (3.163).
V
M e,1 = ⋅ e1 (3.164)
2
V
M e,2 = ⋅ e2 . (3.165)
2
Uticaj momenta M e,1 na čupanje zavrtnjeva serije 2 (slika 3.49b), može da se zanema-
ri, jer su ugaonici vrlo deformabilni.
Usled momenta M e,2 dolazi do obrtanja veze u ravni priključne površine, usled čega
se javlja horizontalna komponenta smičuće sile u zavrtnjevima serije 2 (slika 3.49c). Ovaj
moment se uravnotežava silom pritiska Nc, koja deluje u težištu kontaktne površine
između ugaonika (AC) i rebra nosača, i smičućim horizontalnim silama u zavrtnjevima
(slika 3.49d). Kontaktna površina je pravougaonik visine hC i širine bC (slika 3.49). Sila Nc
deluje u težištu ovog pravougaonika, ali njen položaj nije unapred poznat, jer hC mora da
se pretpostavi. Širina kontaktne površi bC može da se odredi na osnovu sledećeg izraza
(slika 3.50):
bC = 1,58 ⋅ t + 0,423 ⋅ r − ∆" (3.166)
gde je t debljina priključnog ugaonika, r poluprečnik zaobljenja, a ∆" zazor koji treba da
bude manji ili jednak od 10 mm.
Sila u i-tom zavrtnju usled dejstva momenta M 2 može da se odredi pomoću sledećeg
izraza:
H zi
FMi = M2 (3.167)
∑ zi2
gde je zi rastojanje od mesta dejstva sile Nc do mesta i-tog zavrtnja (slika 3.49c).
378 Metalne konstrukcije
n ∑ zi
∑H = 0 ⇒ N c = ∑ Fi ,M , x = M e,2 ⋅ i =1
n
. (3.168)
i =1
∑ zi2
i =1
Nc Nc
σ = = ≤ σ dop . (3.172)
AC hC ⋅ bC
Uticaji u zavrtnjevima, izazvani dejstvom momenta M e,2 su neznatni u odnosu na one
izazvane transverzalnom silom, pa uglavnom mogu da se zanemare. Dakle, veza priključ-
nog ugaonika za priključnu površ, odnosno zavrtnjevi serije 2, se dimenzionišu samo na
uticaj transverzalne sile V:
V
FV = ≤ Fdop (3.173)
2n
gde je n broj zavrtnjeva serije 2 na jednom ugaoniku. Obično je broj zavrtnjeva serije dva
dva puta veći od broja zavrtnjeva serije 1.
Ukoliko se veza nosača ostvaruje samo sa jedne strane (slika 3.51a), zavrtnjevi serije 2
su jednosečni. Međutim, u slučaju obostranih veza (slika 3.51b), zavrtnjevi serije 2 su dvo-
sečni i prihvataju transverzalne sile, odnosno reakcije dva susedna nosača. Kod ovakvih
veza, u slučaju neprednapregnutih zavrtnjeva, pri proračunu zavrtnjeva serije 2 treba
izvršiti sledeće kontrole:
Slika 3.51 - Veza nosača pod uglom: a) sa jedne strane; b) sa obe strane
gde su:
V1 i V2 reakcije odgovarajućih nosača,
Fv nosivost zavrtnja serije 2 na smicanje po jednoj ravni smicanja (m=1),
Fb nosivost zavrtnja serije 2 na pritisak po omotaču rupe.
U zgradarstvu se često za prijem reakcija manjeg inteziteta primenjuju veze sa priključ-
nim ugaonikom koji je zavaren za rebro nosača (slika 3.52). Prethodna razmatranja važe i
za ovakve veze, s tim da postoji izvesna razlika u proračunu spoja ugaonika sa rebrom no-
sača, koja je proistekla iz različitog načina vezivanja. Pretpostavlja se da ukupnu transver-
zalnu silu prihvata vertikalni šav, dok momenat ekscentriciteta prenose horizontalni šavo-
vi. Kontrola napona u ugaonim šavovima vrši se na sledeći način:
V
VII = ≤ σ w, dop za vertikalni šav (3.176)
a1 ⋅ " 1
R
σu = ≤ σ w,dop za horizontalne šavove (3.177)
a2 ⋅ " 2
gde su a1 ⋅ "1 i a2 ⋅ " 2 debljina i dužina vertikalnih, odnosno horizontalnih ugaonih šavova,
a R rezultujuća sila koja se javlja u horizontalnim šavovima usled momenata ekscentricite-
ta (Me,1 i Me,2), koja može da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
2 2
V ⋅ e1 V ⋅ e2 V 2 2
R= + = ⋅ e1 + e2 (3.178)
h h h
Na slici 3.53 prikazane su još neke mogućnosti ostvarivanja veze sa priključnim ugao-
nicima.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 381
gde je Fdop nosivost zavrtnja u smičućem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop (2.34)).
Na osnovu usvojenog broja zavrtnjeva, uz poštovanje njihovog minimalnog međusob-
nog rastojanja, može da se odredi potrebna visina čeone ploče h p (slika 3.54b):
h p ≥ 4 ⋅ d 0 + 3 ⋅ d 0 ( n1 − 1) = (1 + 3 ⋅ n1 ) ⋅ d 0 (3.180)
gde su:
d0 prečnik rupe za zavrtanj,
n1 broj zavrtnjeva u jednom redu (najčeše je n1=n/2).
Osim toga, visina čeone ploče mora da bude dovoljna kako bi se obezbedilo unošenje
transverzalne sile u rebro nosača, odnosno mora da zadovolji i sledeći uslov:
V
hp ≥ (3.181)
τ dop ⋅ t w
gde je tw debljina rebra nosača, a Wdop dopušteni smičući napon za osnovni materijal od ko-
jeg je izrađen nosač. Za visinu čeone ploče se usvaja veća od ove dve vrednosti.
Kontrola napona u ugaonim šavovima vrši se na osnovu sledećeg izraza:
V
VII = ≤ σ w, dop (3.182)
2 ⋅ hp ⋅ a
gde je a debljina ugaonih šavova , a Vw,dop dopušteni napon za ugaone šavove. Moguće je,
međutim, postaviti i inverzni problem, odnosno odrediti potrebnu debljinu šava a:
V
a≥ . (3.183)
2 ⋅ h p ⋅ σ w,dop
Ukoliko je ovako sračunata debljina ugaonih šavova veća od maksimalne, odnosno ako
uslov (3.181) nije zadovoljen, mora da se poveća visina ploče. Potrebna visina čeone plo-
če, s obzirom na nosivost ugaonih šavova, može da se odredi na osnovu uslova:
V
hp ≥ (3.184)
2 ⋅ a ⋅ σ w,dop
Ukoliko je nosač zasečen, kontrola napona na ovom delu nosača (presek 1-1) treba da
se sprovede kao kod veza sa priključnim limom.
Neka od mogućih rešenja zglobnih veza sa čeonom pločom su prikazana na slici 3.56.
Uobičajene dimenzije čeonih ploča prikazane su u okviru tabele 3.5.
Ako se pri montaži nosač bočno ubacuje između postojećih podvlaka ili stubova, tada
je potrebno da nosač bude kraći od svetlog otvora " 0 za:
b 2p
∆" = + 2 mm (3.185)
2" 0
Pomoću čeonih ploča mogu vrlo efikasno da se ostvare i kose veze pod uglom (slika
3.58a). Pri konstruisanju ovakvih veza neophodno je voditi računa o položaju zavrtnjeva
na oštrougaonoj strani veze, kako bi se obezbedila njihova ugradnja. Minimalno rastojanje
zavrtnjeva od veze rebra x zavisi od ugla D pod kojim se vezuju nosači i dužine zavrtnja "
(slika 3.58b):
x ≈ l ⋅ ctgα + (10 − 20) mm . (3.186)
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 385
( " − 2d 0 ) ⋅ t 2
Wnet = . (3.189)
6
Ako se raspolaže dovoljnom visinom, na primer kod veza nosača sa stubom, veze mo-
gu da se izvedu pomoću stolice u vidu pljošteg čeličnog lima (slika 3.62). Povoljnost
ovakvih veza je što se precizno može definisati položaj rezultante V. I kod ovakvih veza
neophodno je da se izvrši vezivanje rebra nosača za priključnu površinu, u cilju sprečava-
nja skliznuća ili bočnog preturanja nosača. Ovo može da se ostvari pomoću priključnog li-
ma ili čeone ploče.
388 Metalne konstrukcije
Pri proračunu ovakvih veza treba voditi računa o unošenju sile u rebro nosača. Ukoliko
rebro nije sposobno da prihvati reakciju, potrebno je predvideti ukrućenja (slika 3.62a) ili
ojačati oslonačku nožicu (slika 3.62b).
Kada se dimenzioniše ovakva veza potrebno je da se obezbedi pravilno unošenje sile u
rebro nosača i da se proveri veza stolice sa priključnom površinom. Unošenje sile u rebro
nosača ostvaruje se na različite načine, u zavisnosti od toga da li je postavljeno ukrućenje
ili ne. Ovde će biti razmotrena oba slučaja, dakle za nosač sa i bez ukrućenja.
Na slici 3.63 je prikazan tok sila pri unošenju reakcije u rebro nosača bez ukrućenja.
Pretpostavlja se da je pritisak na kontaktnoj površini ravnomerno raspoređen, odnosno
σ D = const . Dimenzije kontaktne površine se određuju na sledeći način:
a x ≤ 1,25 ⋅ (t f + r ) (3.196)
gde su:
ax dužina dodira nosača i stolice u pravcu ose nosača.
ay dužina krutog oslanjanja, odnosno aktivna širina oslonca,
tw debljina rebra nosača,
tf debljina nožice nosača i
r poluprečnik zaobljenja (slika 3.63).
Dakle, mora biti zadovoljen sledeći uslov:
V
σc = ≤ σ dop (3.198)
A
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 389
Tok sila pri njihovom prelasku sa kontaktne površine u rebro nosača je linearan (slika
3.63). Minimalna širina rebra " T na kojoj se vrši unošenje sile iznosi:
( ) (
" T = a x + 2,5 t f + r ≤ 3,75 t f + r ) (3.200)
Pri određivanju minimalne širine ne uzima se u obzir deo rebra čija je debljina, usled
valjanja, veća od debljine rebra tw, već se smatra da je kritičan presek na završetku krivine
r gde je debljina najmanja. Maksimalni normalan napon u rebru je:
V
σ = ≤ σ i ,dop . (3.201)
" T ⋅ tw
Dopušteni napon izvijanja σ i,dop dobija se na osnovu dužine izvijanja " i = 0,75 ⋅ d ,
gde je d visina rebra, i poluprečnika inercije i = 0,289⋅tw, prema krivoj izvijanja C.
Kod reakcija većeg intenziteta neophodno je da se postave ukrućenja za prijem oslo-
načke reakcije i njeno ravnomerno unošenje u rebro nosača (slika 3.64).
Kontaktna površina je u ovom slučaju znatno veća (slika 3.64), jer nema ograničenja u
pogledu širine i dužine krutog oslanjanja. Širina oslonca ax je jednaka dužini dodira stolice
i nosača (bez ograničenja), dok je dužina krutog oslonca ay jednaka širini nožice nosača
(bf), ako je širina stolice veća od širine nožice nosača (slika 3.64b), odnosno bf – 2u, ako je
nožica prepuštena (slika 3.64c).
Kao u prethodnom slučaju, u pogledu kontaktnog napona mora da bude zadovoljen us-
lov (3.198). Granična sila koja se može uneti u rebro kod ovakve veze je znatno veća u od-
nosu na vezu bez ukrućenja, jer u njenom unošenju, osim rebra nosača, učestvuju i ukruće-
nja, pa je:
390 Metalne konstrukcije
V
σ = ≤ σ i ,dop (3.202)
Aeff
I eff
ie = . (3.204)
Aeff
funkcionisanja i proračun ovakvih veza. U praksi se, međutim, javlja niz modifikacija
ovakvih veza, kako bi se odgovorilo konkretnim uslovima i zahtevima. Kod visokih nosa-
ča (slika 3.66) stolica može da se smesti unutar visine nosača, uz malo zasecanja rebra.
Prednost ovakve veze je u tome što stolica, koja je unutar gabarita nosača, ne smeta
prilikom oblaganja stubova. Širina podvlake na slici 3.66 je veća od širine stuba, što ostav-
392 Metalne konstrukcije
lja nepovoljan estetski utisak, pogotovo ako nosači nisu skriveni, pa se preporučuje druga-
čije konstruktivno oblikovanje.
Veze pomoću stolica su praktično nezamenjive na mestima dilatacionih razdelnica
objekata (slika 3.67). Naime, nosač se oslanja na konzolnu stolicu i preko nje prenosi
vertikalnu reakciju, dok se horizontalna pomerljivost ostvaruje pomoću ovalnih rupa na
priključnom ugaoniku. Na primeru prikazanom na slici 3.67, bočno pomeranje nosača na
mestu veze sa stubom je sprečeno pomoću pljošteg lima koji je zavaren za gornju nožicu i
ubačen između nožica stuba, pa predstavlja svojevrstan distancer.
Pri dimenzionisanju veze stolice sa stubom, a i samog stuba, treba voditi računa o
ekscentricitetu. Treba, naime, razmatrati najnepovoljniji slučaj, odnosno slučaj kada se
reakcija nosača prenosi na stolicu na najudaljenijem mogućem položaju od rebra stuba, jer
je tada ekscentricitet najveći.
Na slici 3.68 je prikazano još nekoliko mogućnosti za ostvarivanje veze pod uglom
pomoću stolica. Proračun ovakvih i sličnih veza je analogan opisanom, uz uvažavanje
nekih specifičnosti koja zavise od oblikovanja konkretne veze.
V ⋅S V
τ= ≈ ≤ τ dop (3.208)
I ⋅ t w Aw
gde su:
Wnet otporni moment neto poprečnog preseka nosača,
S statički moment poprečnog preseka nosača,
I moment inercije poprečnog preseka nosača,
tw debljina rebra nosača i
Aw površina rebra nosača.
Moment savijanja koji deluje na mesu krute veze M može da se razloži na spreg sila
koji čine sila zatezanja Nt i sila pritiska Nc (slika 3.69). Kako je moment savijanja na mestu
veze uglavnom negativan (oslonački moment kontinualnog nosača sa elastičnim oslonci-
ma), sila zatezanja deluje u gornjoj, a sila pritiska u donjoj nožici podužnog nosača. Nji-
hov intezitet može da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
M
Nt = −Nc = (3.209)
h
gde je h visina poprečnog preseka podužnog nosača. Potreban broj zavrtnjeva na nožici
nosača (usvaja se isti broj na pritisnutoj i zategnutoj nožici) određuje se na osnovu izraza:
Nt
nf ≥ (3.210)
F f , dop
gde je Ff,dop nosivost zavrtnja u smičućem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop
(2.34)). Kako se kontinuitet lamela uglavnom postavlja samo sa jedne (spoljašnje) strane
nožice nosača, ovi zavrtnjevi su jednosečni.
Sila zatezanja Nt se pomoću zavrtnjeva prenosi iz nožice podužnog nosača u kontinui-
tet lamelu. Proračun zategnute kontinuitet lamele se vrši na osnovu neto površine popreč-
nog preseka. Za dimenzionisanje kontinuitet lamele, kao i kod podvezica kod montažnog
nastavka nosača, merodavan je poprečni presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva. Kon-
trola napona se vrši prema sledećem izrazu:
Nt
σ= ≤ σ dop (3.211)
Anet
gde je Anet neto površina kontinuitet lamele. Kontinuitet lamela se uglavnom konstruiše u
vidu ravnog lima pravougaonog poprečnog preseka (bt). Ako se usvoji da je širina konti-
nuitet lamele jednaka širini nožice nosača (b=bf), onda iz uslova (3.211) može da se odredi
njena potrebna debljina t:
Nt
t≥ (3.212)
σ dop ⋅ (b − n f ,1 ⋅ d 0, f )
gde su:
nf,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprečnom preseku,
d0,f prečnik rupe za zavrtnjeve na kontinuitet lameli.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 395
2 ⋅V
n2 ≥ (3.215)
Fw, dop
U okviru raspoložive visine rebra podužnog nosača postavlja se maksimalan broj zavrt-
njeva nw. Oni su sposobni da prenesu samo deo ukupne reakcije Vw. Preostali deo reakcije
Vc prenosi se pomoću stolice:
Vc = V − Vw = V − nw ⋅ Fw, dop . (3. 216)
Slika 3.72 - Krute veze pod uglom sa kontinuitet lamelom i: a) upasovanom pločicom;
b) čeonom pločom
podnih ploča ili krovnih panela. Da bi se ovaj problem izbegao veza može da se oblikuje
kao što je prikazano na slici 3.74. Zategnuta kontinuitet lamela je dvodelna i zavaruje se sa
donje strane za nožice podužnih nosača, pomoću montažnih ugaonih šavova. Reakcije po-
dužnih nosača se prenose preko čeone ploče na stolicu koja je zavarena za rebro popreč-
nog nosača.
Ako su dva susedna podužna nosača različite visine potrebno je da se predvide dodatni
elementi kojima se obezbeđuje unošenje kontaktnog pritiska u rebro podužnog nosača na
istoj visini, kako bi se izbegle lokalne deformacije rebra primarnog nosača (slika 3.75).
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 399
P ⋅e
Nt = (3.219)
h′
gde je h′ krak sila koji je jednak rastojanju od gornje ivice zategnute nožice konzolnog
nosača do najnižeg zavrtnja serije 1 (slika 3.79a).
Određivanje broja zavrtnjeva za vezu kontinuitet lamele i kontrola napona u njoj vrši se
na identičan način kao i kod veze podužnih nosača sa poprečnim, s tim da se sila Nt odre-
đuje prema prethodnom izrazu (3.219).
Za prijem reakcije krajnjeg podužnog nosača V1 i sile P sa konzole koriste se ugaonici
sa zavrtnjevima serije 1 i 2. Potreban broj zavrtnjeva određuje se na sledeći način:
- zavrtnjevi serije 1 (veza podužnog sa poprečnim nosačem):
2
1 6 ⋅V1 ⋅ e1
n1 ≥ V12 + (3.220)
Fw1, dop h
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 401
- zavrtnjevi serije 2' (veza priključnog ugaonika za rebro poprečnog nosača, sa strane
konzole):
P
n2′ ≥ (3.223)
Fw 2, dop
gde su Fw1,dop i Fw2,dop nosivost zavrtnjeva serije 1 i 1c, odnosno 2 i 2c u smičućem spoju.
Zavrtnjevi serije 1 i 1′ rade kao dvosečni, a zavrtnjeva serije 2 i 2′ se pri ovakvom
proračunu tretiraju kao jednosečni. Kao što može da se zaključi sa slike 3.79, jedan broj
zavrtnjeva istovremeno radi i u sklopu serije 2 i u sklopu serije 2′. U tim zavrtnjevima se
javlja maksimalna smičuća sila:
P V1
FV , max = + (3.224)
n2′ n2
gde su n′2 i n2 usvojen broj zavrtnjeva serija 2 i 2′ ( n2′ ≥ n2′ i n2 ≥ n2 ). Međutim, zavrtnjevi
koji istovremeno rade u sastavu serije 2 i 2′ su dvosečni, pa je njihova nosivost veća.
402 Metalne konstrukcije
Veza poprečnog mostovskog nosača za glavni nosač takođe predstavlja vezu pod ug-
lom (Slika 3.80). Da bi se umanjilo torziono uvijanje glavnog nosača usled oslonačkog
momenta poprečnog nosača, predviđa se ugaoni lim (krilce). Zavrtnjevi serije a koji su
smešteni na rebru poprečnog nosača i krilcu prenose reakciju poprečnog nosača V i mo-
ment ekscentriciteta Me=V⋅e, gde je e rastojanje od linije zavrtnjeva serije a do rebra glav-
nog nosača. Zavrtnjevi serije b i c (slika 3.80b) su napregnuti rezultantom sila u zavrtnje-
vima serije a koji su smešteni na krilcu ( Fa ,1 , Fa ,2 , Fa ,3 i Fa ,4 ), kao što je prikazano na slici
3.80b. Kako u opštem slučaju ova sila ne deluje u težištu zavrtnjeva serije b, odnosno c,
ovi zavrtnjevi su napregnuti i momentom ekscentriciteta:
M b = R′ ⋅ eb (3.225)
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 403
M c = R′ ⋅ ec (3.226)
Kao što se vidi sa slike 3.81 zavrtnjevi serije b su napregnuti sa dve smičuće kompo-
nente: horizontalnom ( H b = R′ ⋅ cosα ) i vertikalnom ( Vb = R′ ⋅ sin α ) i momentom savija-
nja ( M b = R′ ⋅ eb ). Sila u najopterećenijem zavrtnju je:
gde su:
R ′ cos α
FH ,b = (3.228)
nb
R ′ sin α
FV ,b = (3.229)
nb
R ′ ⋅ eb ⋅ hn
FM ,b = (3.230)
∑ hi2
a nb je broj zavrtnjeva serije b. Maksimalna sila određena prema izrazu (3.227) u zavrt-
njevima serije b, treba da bude manja od nosivosti zavrtnja u smičućem spoju Fdop.
Zavrtnjevi serije c su napregnuti na smicanje i zatezanje u pravcu vrata (čupanje). Smi-
canje izaziva horizontalna komponenta H c = H b , a zatezanje vertikalna komponenta
Vc = Vb i moment ekscentriciteta M c = R′ ⋅ ec . Najveća sila zatezanja je u krajnjem zavrt-
nju (slika 3.81) i iznosi:
R ′ sin α R ′ ⋅ ec 1
Ft , max = + ⋅ (3.231)
nc h 2
404 Metalne konstrukcije
gde su:
nc broj zavrtnjeva serije c,
hc rastojanje između najudaljenijih zavrtnjeva serije c (slika 3.81).
Najopterećeniji zavrtanj serije c treba kontolisati na kombinovano naprezanje usled
dejstva sile zatezanja (3.231) i smicanja ( FV = H c / nc )
gde je ' širina zasecanja (slika 3.82b), koja zavisi od debljine ukrućenja i uglavnom iznosi
20 mm.
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 405
I pored ovih mera debljina nožice stuba ne sme da bude manja od polovine debljine
čeone ploče ( t ≥ t p / 2 ).
Ukoliko rebro stuba nije ojačano ukrućenjima, mora da se dokaže nosivost i stabilnost
smičućeg polja rebra stuba. Jugoslovenski propisi ne predviđaju ovakve veze, bez ukruće-
nja u pravcu nožica grede. Evrokod 3 detaljno analizira ponašanje ovakvih veza i daje ana-
litičke izraze za njihov proračun. Ukoliko nisu zadovoljeni naponski uslovi vrši se ojača-
nje rebra stuba. Međutim, treba biti vrlo obazriv pri primeni rešenja bez ukrućenja stuba i
primenjivati ih samo kada za to postoje opravdani razlozi.
408 Metalne konstrukcije
U tabeli 3.7 prikazane su najvažnije geometrijske karakteristike za sva četiri tipa čeo-
nih ploča.
u a1 e1 e2 w1 w2 w3
mm mm mm mm mm mm mm
M16 30 25 70 (80) 40 25
M20 10 za h<200mm 40 30 90 (100) 45 30
2a1+tf − 1+'
M24 20 za 200<h<400 50 35 110 (120) 55 35
0<'<4mm
M27 30 za h>400mm 60 40 130 (140) 65 40
M30 60 45 130 (140) 70 45
NAPOMENE:
(1) Vrednosti u zagradama se odnose na nosače sa debljinom rebra većom od 10 mm.
(2) ' je dodatak za zaokruživanje na 5 mm.
nosivosti dostižu skoro istu krutost kao i sam nosač. Veze sa čeonim pločama bez prepusta
imaju manju nosivost i krutost. Kao što se vidi sa slike 3.87, jedna veza sa prepuštenom
čeonom pločom može, u slučaju da se javljaju momenti savijanja alternativnog znaka, da
se ponaša kao čeona ploča bez prepusta.
Evrokod 3 u svom aneksu J detaljno obrađuje proračun nosivosti veza greda-stub sa
čeonim pločama. Pored analize nosivosti, dati su izrazi za određivanje krutosti ovakvih ve-
za. Takođe su dati i kriterijumi na osnovu kojih se veze sa čeonim pločama u zavisnosti od
svoje krutosti, svrstvaju u krute ili polukrute. U slučaju polukrutih veza proračunskim mo-
delom treba uzeti u obzir uticaj krutosti veze na preraspodelu statičkih uticaja.
Moment savijanja M koji se usled spoljašnjeg opterećenja javlja na mestu veze može
da se razloži na spreg sila. Sila zatezanja Nt koja napreže visokovredne zavrtnjeve uz za-
tegnutu nožicu, data je izrazom:
M
Nt = (3.234)
h′
gde je h′ krak unutrašnjih sila, koji može da se odredi na sledeći način:
h − t f za grupu A
h′ = (3.235)
h − a 2 − t f / 2 za grupu B.
Sila Ft koja deluje na jedan zavrtanj dobija se u zavisnosti od tipa veze prema izrazima
datim u tabeli 3.8.
Iz izraza datih u tabeli 3.8 može da se uoči da se kod veza tipa A1 i B1 pretpostavlja
ravnomerna raspodela sila na sve zavrtnjeve smeštene uz zategnutu nožicu. Međutim, kod
veze tipa A2 i B2 ovakva pretpostavka ne važi, već se, zbog veće deformabilnosti spoljaš-
njeg dela čeone ploče, redukuje nosivost spoljašnjih zavrtnjeva na 80%. Sila zatezanja u
pravcu ose zavrtnja, sračunata prema izrazima iz tabele 3.8 mora da zadovolji sledeći
uslov:
Ft ≤ Ft , dop = ν 3 ⋅ Fp (3.236)
V
Fv = ≤ Fs, dop (3.237)
nc
gde je Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje (videti poglavlje 2, izraz (2.33)), a nc broj
zavrtnjeva uz pritisnutu nožicu ( nc =2 za veze tipa A1 i B1, odnosno nc =4 za veze tipa
A2 i B2).
Ukoliko se u toku eksploatacije na mestu veze javlja momenat savijanja suprotnog zna-
( )
ka M , zavrtnjevi u donjoj zoni moraju da budu sposobni da prihvate silu zatazanja Nt ,
koja se određuje kao kod čeonih ploča grupe B, pa moraju da se dimenzionišu i na zate-
zanje.
∑H = 0 Q + 0,5 ⋅ N t − n ⋅ Ft = 0 (3.238)
∑ M II − II = 0 Q ⋅ c3 − M II = 0 (3.239)
gde su:
2 1
c1 = a1 − a f − ⋅ ( Du + t p ) (3.241)
3 4
c3 = e1 (3.242)
M I i M II momenati savijanja u presecima I-I i II-II,
n broj zavrtnjeva u jednom horizontalnom redu,
af računska debljina ugaonog šava,
Du prečnik podložne pločice,
tp debljina čeone ploče.
412 Metalne konstrukcije
Granična nosivost na savijanje preseka I-I i II-II, pri punoj plastifikaciji poprečnog pre-
seka, definisana je sledećim izrazima:
b p ⋅ t 2p
M pl , I = 1,1 ⋅ ⋅ fy (3.243)
4
(bp − n ⋅ d 0 ) ⋅ t 2p
M pl , II = 1,1 ⋅ ⋅ fy (3.244)
4
gde su bp i t p širina i debljina čeone ploče , a d 0 prečnik rupe za zavrtnjeve.
Uvećanje momenta nosivosti faktorom 1,1 tumači se kao posledica oslonačkog uticaja
sprečenih bočnih deformacija. Treba napomenuti da se prema našim propisima ne uzima u
obzir interaktivno dejstvo savijanja i smicanja. Prema nekim inostranim propisima (npr.
SIA 161) uticaj smicanja na smanjenje granične nosivosti čeone ploče na savijanje uzima
se preko redukovane granice razvlačenja:
f y ,red = f y2 − 3 ⋅ τ 2 (3.245)
gde je W smičući napon u čeonoj ploči na mestu posmatranog preseka. Granični momenti
plastičnosti dobijaju se na osnovu izraza (3.243) i (3.244) u kojima se fy zamenjuje sa re-
dukovanom vrednošću fy,red.
Kada se u treću jednačinu uslova ravnoteže (3.240) umesto M I i M II uvrste
M pl , I i M pl , II podeljeni koeficijentom sigurnosti ν (ν = 1,5 za osnovno, odnosno ν = 1,33
za osnovno + dopunsko opterećenje):
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 413
M pl , I + M pl , II
M I + M II = (3.246)
ν
dobija se kvadratna jednačina po nepoznatoj debljini čeone ploče tp:
A ⋅ t 2p + B ⋅ t p + C = 0 (3.247)
gde su:
1,1
A=
4 ⋅ν
(
2 ⋅ bp − n ⋅ d 0 ⋅ f y) (3.248)
Nt
B= (3.249)
8
Nt
C=− a1 − a f 2 − Du . (3.250)
2 3 4
Kada se odredi debljina ploče tp, onda iz druge jednačine uslova ravnoteže (3.239) mo-
že da se odredi kontaktna sila Q:
M pl , II
Q= (3.251)
c3
∑H = 0 N t − n ⋅ Ft + Q = 0 (3.254)
∑ M IIgore
− II = 0 N t ⋅ c1 − (M I + M II ) = 0 (3.255)
414 Metalne konstrukcije
∑ M IIdole
− II = 0 Q ⋅ c3 − M II = 0 (3.256)
gde su:
Du t p
c1 = a2 − t f − − (3.257)
4 2
Du
c3 = + tp (3.258)
2
tf debljina zategnute nožice grednog nosača,
a2 rastojanje od gornje ivice zategnute nožice do težišta zavrtnjeva.
Granična nosivost preseka II-II na savijanje može da se odredi, kao i kod prepuštene
čeone ploče, na osnovu izraza (3.244), dok je nosivost preseka I-I redukovana usled
dejstva aksijalne sile zatezanja Nt, koja se javlja u nožici i može da se odredi na osnovu
sledećeg izraza:
b f ⋅ t 2f
2
N
M pl ,I = 1,1 ⋅ ⋅ 1 − t ⋅ f y (3.259)
4 b f ⋅ t f ⋅ f y
gde su b f i tf širina, odnosno debljina zategnute nožice nosača.
Zamenom vrednosti M pl , I /ν i M pl , II /ν u drugu jednačinu uslova ravnoteže (3.255),
umesto M I i M II dobija se kvadratna jednačina po nepoznatoj debljini ploče tp:
A ⋅ t 2p + B ⋅ t p + C = 0 (3.260)
gde su:
1,1
A=−
4 ⋅ν
( )
⋅ bp − n ⋅ d0 ⋅ f y (3.261)
Proračun i konstruisanje nastavaka i veza 415
Nt
B =− (3.262)
2
D M pl , I
C = N t ⋅ a2 − t f − u − (3.263)
4 ν
Rešavanjem jednačine (3.260) dobija se potrebna debljina čeone ploče tp. Kao i u slu-
čaju prepuštene ploče, kada se usvoji vrednost za debljinu čeone ploče, mogu se na osnovu
treće i prve jednačine ravnoteže odrediti kontaktna sila Q i sila zatezanja u zavrtnju Nt, ko-
je moraju zadovoljiti propisane uslove (kao kod prepuštene čeone ploče).
Optimalni odnos između debljine čeone ploče i prečnika zavrtnjeva je kada čeona plo-
ča i zavrtnjevi imaju približno istu graničnu nosivost, odnosno kada pri graničnom optere-
ćenju dolazi do istovremenog loma čeone ploče i zavrtnjeva.
Na osnovu ispitivanja granične nosivosti ovakvih veza došlo se do odnosa koji omogu-
ćava optimalnu iskorišćenost veze. Vrednosti debljine čeone ploče u funkciji prečnika za-
vrtnja i tipa veze date su u tabeli 3.9.
B1 1,50d
B2 1,70d
NAPOMENE:
(1) Debljinu čeone ploče dp zaokružiti na parne milimetre.
(2) Kod čeonih ploča tipa A1 i A2, ukoliko su zavarene K šavom, debljinu ploče
povećati za 10 mm.
(3) Sa d je označen prečnik zavrtnja.
Proračun ugaonih šavova na rebru nosača može se izvesti na osnovu sledećeg izraza:
V
VII = ≤ σ w, dop (3.264)
2 ⋅ aw ⋅ " w
I za ugaone šavove na rebru nosača nije potreban poseban proračun, ako je aw ≥ tw / 2 ,
jer je njihova nosivost jednaka nosivosti rebra.
4
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NOSE]IH ELEMENATA ^ELI^NIH
KONSTRUKCIJA
1 PRORAČUN I KONSTRUISANJE AKSIJALNO
ZATEGNUTIH ŠTAPOVA
1.1 OPŠTE
Zategnuti štapovi su konstruktivni elementi čije su poprečne dimenzije male u odnosu
na dužinu i koji su pretežno napregnuti aksijalnim (podužnim) silama zatezanja. Oni su
uglavnom vitki, sa malom površinom poprečnog preseka u odnosu na značajno robusnije
pritisnute štapove, čiji poprečni presek mora biti veći kako bi se suprotstavio pojavi izvija-
nja. Iz ovog razloga zategnuti štapovi su najefikasniji konstruktivni elementi, jer izuzetno
pogoduju čeliku, kao osnovnom materijalu za noseće konstrukcije.
Mogućnosti primene zategnutih štapova u građevinskim konstrukcijama su izuzetno
velike, a neke od njih prikazane su na slici 4.1. Aksijalni štapovi se javljaju kao:
− pojasni štapovi i štapovi ispune rešetkastih nosača u zgradarstvu i mostogradnji (sli-
ka 4.1a,e),
− štapovi horizontalnih i vertikalnih spregova u zgradarstvu i mostogradnji (slika 4.1b,c),
− vešaljke i zatege kod spratnih zgrada ovešenog tipa (slika 4.1d),
− noseći kablovi i vešaljke kod visećih mostova (slika 4.1f),
− zatege kod jarbola (slika 4.1g) itd.
U metalnim konstrukcijama, aksijalno zategnuti štapovi se mogu, u zavisnosti od svoje
primene, oblikovati na različite načine (slika 4.2). Prema obliku poprečnog preseka razli-
kuje se nekoliko osnovnih tipova:
a) Otvoreni ili zatvoreni jednodelni valjani profili (toplo ili hladno oblikovani) kao što su
L, T, I i U-profili i šuplji profili. Ovi elementi se uglavnom upotrebljavaju za zategnute
štapove lakih rešetkastih nosača i spregova u zgradarstvu;
418 Metalne konstrukcije
Slika 4.1 - Neke mogućnosti primene aksijalno zategnutih štapova u čeličnim konstrukcijama
b) Višedelni poprečni preseci formirani od dva ili četiri ugaonika ili dva U-profila. Prime-
njuju se na istim mestima kao i jednodelni preseci ali za prijem opterećenja većeg in-
tenziteta;
c) Teški toplo valjani I-profili (HEA, HEB i HEM) ili I i sandučasti profili dobijeni zava-
rivanjem limova. Upotrebljavaju se kod teških rešetkastih nosača, uglavnom kod mo-
stova i industrijskih objekata;
d) Okrugli čelik i ravni limovi. Primenjuje se za dijagonalne štapove spregova i lakih re-
šetkastih rožnjača u zgradarstvu. Zbog svoje velike vitkosti ne mogu se primenjivati za
elemente koji su opterećeni aksijalnim silama alternativnog znaka;
e) Kablovi i užad koji se mogu formirati na različite načine od visokovrednog čelika.
Osnovna primena im je kod visećih mostova i mostova sa kosim kablovima, kao i kod
ostalih konstrukcija kod kojih se u konstruktivnom sistemu javljaju zatege velike duži-
ne, koje moraju da prenesu sile zatezanja velikog intenziteta.
Pri projektovanju aksijalno zategnutih štapova posebno treba obratiti pažnju na izbor
poprečnog preseka. Treba težiti da:
− presek bude osno simetričan zbog lakšeg centrisanja štapa,
− presek bude koncentrisan oko težišne ose i u ravni nosača, jer se tako postiže ravno-
mernija raspodela napona, kao i jednostavnije vezivanje štapa u čvoru,
− ukoliko su štapovi višedelnog poprečnog preseka, oni nemaju oblike sa nedostup-
nim, uskim međuprostorima koji onemogućavaju kvalitetnu antikorozionu zaštitu,
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 419
Slika 4.2 - Različite mogućnosti oblikovanja poprečnih preseka aksijalno zategnutih štapova
Složeni višedelni preseci mogu se formirati na više načina, a neki od njih su prikazani
na slici 4.3. Samostalni delovi višedelnog aksijalno zategnutog štapa moraju biti međusob-
no spojeni da bi se obezbedilo jedinstvo preseka, sprečilo razmicanje elemenata i olakšao
transport. Takve veze moraju se ostvariti zakivcima, zavrtnjevima ili zavarivanjem uz ko-
rišćenje veznih limova. Minimalan razmak ovakvih veza je 1,5 do 2,0 m.
Na slici 4.3a prikazane su dve mogućnosti za izradu veza samostalnih delova štapa (sa
podmetačima okruglog oblika i jednim zavrtnjem i sa veznim limom i dva zavrtnja). U
drugoj varijanti neophodno je postavljanje dva zavrtnja kako bi se sprečilo eventuelno
okretanje veznog lima. Konstrukcija višedelnog štapa od dva ukrštena ugaonika sa veznim
limom koji povezuju samostalne delove naizmenično u obe ravni prikazana je na slici
4.3b. Broj zavrtnjeva za vezu veznih limova je jedan ili dva sa jedne strane. Na slici 4.3c
prikazan je višedelni aksijalno zategnut štap od dva naspramno postavljena ugaonika sa
veznim limom u zavarenoj izradi. Za vezne limove su date dve različite mogućnosti, kada
je vezni lim upušten između ugaonika i kada je prepušten gore i dole. Na slici 4.3d prika-
zan je višedelni štap od dva ukrštena ugaonika međusobno povezana veznim elementima
od okruglog čelika. Veza je izvedena zavarivanjem. Ovakvi višedelni štapovi mogu se la-
ko zaštiti od dejstva korozije, a ujedno je i težina veznih elemenata svedena na minimum.
Ovakav oblik štapa češće se upotrebljava kod aksijalno pritisnutih štapova.
Veze na krajevima zategnutih štapova, u zavisnosti od toga na koji su način izvedene,
mogu izazvati gubitak ranije istaknute efikasnosti zategnutog štapa. Kao dobar primer za
to može se uzeti veza dijagonale sprega od L-profila sa čvornim limom. U slučaju veze iz-
vedene zavrtnjevima (slika 4.4a, b) nosivost štapa je smanjena iz više razloga: postoje rupe
za zavrtnjeve, nevezana nožica nije u potpunosti efikasna, a javlja se i moment ekscentrič-
nosti u vezi (težišna osa zavrtnjeva se ne poklapa sa težišnom osom štapa). Kod zavarene
veze (slika 4.4c) takođe se javlja problem ekscentričnosti veze (težišna osa šavova se ne
poklapa sa težišnom osom štapa).
420 Metalne konstrukcije
veza ostvarena direktnim zavarivanjem nije uvek prihvatljiva zbog praktičnih i ekonom-
skih razloga. To je slučaj kod veze dijagonale sprega, formirane od L-profila, sa stubom
preko čvornog lima (slika 4.5b).
Slične konstatacije važe i kod montažnih nastavaka zategnutih štapova, koji takođe
mogu biti ostvareni zavrtnjevima ili zavarivanjem (slika 4.5d).
Kao što je prethodno rečeno, aksijalno zategnuti štapovi su elementi čije su poprečne
dimenzuje male u odnosu na njihovu dužinu i koji su pretežno napregnuti aksijalnom si-
422 Metalne konstrukcije
lom zatezanja u pravcu težišne ose štapova. U zavisnosti od toga da li se napadna osa sile
zatezanja poklapa sa težišnom osom štapa ili ne, razlikuju se dva slučaja:
a) Aksijalno zategnuti štapovi kod kojih se napadna osa sile zatezanja poklapa sa teži-
šnom osom (slika 4.6a);
b) Ekscentrično zategnuti štapovi koji su opterećeni pored aksijalne sile zatezanja i mo-
mentom savijanja. Moment savijanja se može javiti kao posledica ekscentrične veze
štapa na krajevima (slika 4.6b), zakrivljenosti štapa (slika 4.6c), dejstva poprečnog op-
terećenja (slika 4.6d), ili koncentrisanog momenta (slika 4.6e).
Kada se granica razvlačenja dostigne u vlaknima na ivicama rupa, susedna vlakna još
uvek nisu potpuno iskorišćena, odnosno plastifikovana. Daljim povećanjem sile dolazi do
progresivnog širenja plastične zone od mesta koncentracije odnosno diskontinuiteta ka pe-
riferiji. Tek kada se u celom preseku dostigne granica razvlačenja, ostvaruje se puna pla-
stifikacija preseka i pri tome se može pretpostavit ravnomerna raspodela napona pri prora-
čunu.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 423
gde su:
Nt aksijalna sila zatezanja,
Anet neto površina poprečnog preseka ( Anet = A − ∆A ),
A bruto površina poprečnog preseka,
∆A gubitak površine poprečnog preseka u zavisnosti od površine rupa,
σ dop dopušteni napon za čelični materijal.
Neto površina poprečnog preseka je minimalna površina poprečnog preseka koja se ja-
vlja duž štapa. Kod štapova koji su vezani za čvorni lim zavarivanjem, neto površina po-
prečnog preseka je jednaka bruto površini poprečnog preseka (slika 4.8a), to jest:
Anet = A . (4.2)
Kod štapova koji su za čvorni lim vezani pomoću zavrtnjeva ili zakivaka, razlikujemo
dva tipa poprečnog preseka:
a) Presek I-I, izvan veze štapa, kod koga je neto površina poprečnog preseka jednaka
bruto površini poprečnog preseka ( Anet = A ),
b) Presek II-II, u spoju, koji je oslabljen sa n rupa za spojna sredstva (u slučaju na slici sa
dve rupe). Površina poprečnog preseka koja učestvuje u prenosu sile zatezanja jeste bruto
površina poprečnog preseka umanjena za površinu rupa za spojna sredstva, to jest:
Anet = A − n ⋅ t ⋅ d 0 = t ⋅ (b − n ⋅ d 0 ) . (4.3)
U slučaju složenih preseka, tj. štapova sastavljenih iz više delova, neto površina pred-
stavlja zbir neto površina pojedinih delova. To je posledica činjenice da se sila deli propor-
cionalno površini elemenata u sastavu štapa, pa se svaki deo kida po svom merodavnom
preseku.
Za ugaonike spojene samo preko jednog kraka, uticaj momenta savijanja usled ekscen-
tričnosti veze može da se uzme u obzir smanjenjem efektivne površine nevezanog kraka,
preko efektivne površine preseka koja se određuje na sledeći način:
3 Anet ,1
Aeff = Anet ,1 + ⋅ Anet ,2 (4.4)
3A + A
net ,1 net , 2
gde su:
Anet ,1 neto površina vezanog kraka,
Anet ,2 neto površina nevezanog kraka.
Ugaonik vezan samo preko jednog kraka dimenzioniše se kao aksijalno zategnut štap
sa ovako sračunatom efektivnom površinom.
Zategnuti štap izložen statičkom opterećenju ne zahteva dokaz stabilnosti. Međutim,
uobičajeno je da se pri proračunu aksijalno zategnutih štapova pored kontrole napona iz-
vrši i kontrola vitkosti sa graničnom vrednošću od λ ≤ 300.
Ukoliko je aksijalno zategnuti štap opterećen dinamičkim opterećenjem, ili poprečnim
opterećenjem od sopstvene težine ili od dejstva vetra, usled njegove velike vitkosti može
da dođe do pojave poprečnih vibracija. Glavni problem koji se javlja pri ovoj pojavi je, po-
red buke prouzrokovane vibracijama, i zamor koji može rezultirati lomom veza na krajevi-
ma. Ovaj fenomen se u stručnoj literaturi naziva "galopiranje" (galloping) i često se javlja
kod kablova visećih mostova.
Aksijalna sila zatezanja ( N t ) smanjuje moment savijanja M oy (slika 4.9a), dok ga sila
pritiska ( N c ) povećava (slika 4.9b).
N M oy ± N ⋅ z
σ= ± . (4.7)
A Wy
Slika 4.10 - Neke mogućnosti primene aksijalno pritisnutih štapova u čeličnim konstrukcijama
Poprečni preseci aksijalno pritisnutih štapova mogu se izvoditi od jednog ili više me-
đusobno povezanih delova. Prema tome može se izvršiti podela na jednodelne ili višedelne
poprečne preseke. Ova podela nije samo sistematska već i suštinska, jer se način proračuna
aksijalno pritisnutih štapova jednodelnog i višedelnog preseka bitno razlikuje. Kao jed-
nodelni poprečni preseci koriste se valjani ili zavareni profili otvorenog poprečnog preseka
prikazani na slici 4.11a. Zbog ujednačenih geometrijskih karakteristika za obe glavne ose
inercije, izuzetno su racionalni šuplji profili, prvenstveno cevi, mada se veoma često upo-
428 Metalne konstrukcije
trebljavaju i sandučasti profili dobijeni zavarivanjem od valjanih profila ili limova (slika
4.11b). Široku primenu imaju i različiti oblici višedelnih poprečnih preseka, koji se često
koriste, kako u mostogradnji tako i u zgradarstvu (slika 4.11c).
v′′( x ) + k 2 v ( x ) = 0 (4.10)
gde je:
k 2 = N c / EI . (4.11)
Jednačina (4.10) je diferencijalna jednačina izvijanja aksijalno pritisnitog štapa. To je
diferencijalna jednačina drugog reda sa konstantnim koaficijentima (Nc i EI su konstante)
čije se opšte rešenje može pretpostaviti u sledećem obliku:
v ( x ) = A ⋅ sin kx + B ⋅ cos kx . (4.12)
Uvođenjem graničnih uslova:
v ( 0) = 0 i v ( ! ) = 0 (4.13)
iz uslova o egzistenciji netrivijalnog rešenja dobija se:
EI
N cr ≡ N E = π 2 (4.14)
!2
gde su:
E modul elastičnosti,
I moment inercije poprečnog preseka u ravni izvijanja,
! dužina štapa.
Izvijanje obostrano zglobno oslonjenog štapa osnovni je slučaj izvijanja. Moguće je,
međutim, odrediti kritičnu silu i za štapove sa drugačijim uslovima oslanjanja uvođenjem
pojma dužina izvijanja ! i . Ako se u izrazu (4.14) dužina štapa zameni dužinom izvijanja
dobija se relacija koja važi i za druge slučajeve oslanjanja. Na slici 4.13 prikazane su duži-
ne izvijanja štapova sa različitim uslovima oslanjanja.
Kritični napon izvijanja može se lako odrediti kada je poznata kritična sila:
N cr π 2 EI E
σ cr = = 2 =π2 2 (4.15)
A !i A λi
gde su:
A površina poprečnog preseka,
i= I/A poluprečnik elipse inercije,
λi vitkost štapa.
Na osnovu prethodne jednačine (4.15) može se zaključiti da kritični napon izvijanja
zavisi samo od vitkosti elemenata jer je u linearno elastičnoj oblasti modul elastičnosti
E=const. Kritični napon se menja u funkciji vitkosti λi po zakonu hiperbole (Ojlerove hi-
perbole).
Čelik je, međutim, kao većina ostalih realnih materijala elasto-plastičan. Naime, on po-
seduje elastične osobine samo do određenog nivoa naprezanja (σ < f p ) , a pri višim napo-
430 Metalne konstrukcije
nima dolazi do plastifikacije. U plastičnoj oblasti više ne važi pretpostavka o linearno ela-
stičnoj vezi napona i deformacije, pa je oblast primene Ojlerove hiperbole ograničena.
Pod uticajem aksijalne sile pritiska Nc, a usled ekscentriciteta, na štap deluje i moment
savijanja :
M = N c ⋅ v0 . (4.17)
434 Metalne konstrukcije
Ovaj moment izaziva odgovarajuće deformacije, koje utiču na dalje povećanje momen-
ta (teorija drugog reda). Ako se u diferencijalnu jednačinu izvijanja uvedu i početne defor-
macije može se napisati:
d 2 v( x) N c d 2v( x ) N c N ⋅f π
2
+ ( v( x ) + v0 ( x )) = 0 ⇔ 2
+ ⋅ v ( x ) = − c 0 sin x (4.18)
dx EI dx EI EI !
Integracijom se dobija izraz za pomeranje v(x):
f0 π
v( x ) = 2
sin x. (4.19)
π !
−1
N c ⋅ ! 2 / EI
Maksimalni dodatni ugib f se javlja u sredini štapa ( x = ! / 2 ):
f0
v ( ! / 2) = f = , (4.20)
N cr / N c − 1
pa je ukupni maksimalni ugib:
1
f tot = f 0 + f = f 0 ⋅ (4.21)
1 − N c / N cr
gde je N cr kritična sila elastičnog izvijanja idealno pravog štapa.
Presek u sredini štapa je, dakle, napregnut normalnom silom Nc i momentom savijanja
M = N c ⋅ f tot . Na slici 4.18b prikazan je uticaj početne deformacije na graničnu nosivost
aksijalno pritisnutih štapova za dve različite vitkosti. Može se zaključiti da je kod štapova
sa malom vitkošću (λ = 40) nosivost kvazi linearna sve do loma. Suprotno, kod jako vitkih
štapova (λ = 120) ugibi su mnogo veći, a krive nisu linearne. Osim toga smanjenje granič-
ne sile je znatno veće i u velikoj meri zavisi od veličine početne deformacije.
Osim pomenutih imperfekcija, koje najviše utiču na nosivost aksijalno pritisnutih šta-
pova, postoje i druge, manje značajne. To su pre svega:
− promena granice razvlačenja po poprečnom preseku,
− promena modula elastičnosti i
− ekscentričnost opterećenja.
1 γ ⋅ Nc
σN = ⋅ ≤1 (4.22b)
χ N pl
gde su:
Nc normalna sila pritiska,
A površina poprečnog preseka,
σN normalni napon usled aksijalne sile pritiska,
σ dop dopušten normalni napon,
σ i, dop dopušten normalni napon izvijanja,
fy granica razvlačenja čelika,
N pl = f y ⋅ A plastična otpornost poprečnog preseka,
χ = σ cr ,i / f y bezdimenzionalni koeficijent izvijanja,
σ cr,i kritični napon izvijanja,
# koeficijent sigurnosti,
$ faktor sigurnosti,
436 Metalne konstrukcije
E E
fy = π 2 ⇒ λ1 = π ⋅ . (4.23)
λ12 fy
λ = N pl / N cr . (4.24)
preseka prema pripadajućim krivama izvijanja prikazana je u tabeli 4.3. Vrednost koefici-
jenta izvijanja χ u zavisnosti od krive izvijanja i relativne vitkosti štapa mogu se očitati sa
dijagrama (slika 4.19), ili se mogu dobiti analitički na osnovu matematičke interpretacije
krivih izvijanja, i to na sledeći način:
1 za λ ≤ 0,2
χ = (4.25)
2
za λ > 0,2
β + β 2 − 4λ 2
gde je:
β = 1 + α ⋅ (λ − 0,2) + λ 2 (4.26)
a ' prestavlja stepen ekvivalentnih geometrijskih imperfekcija i ima vrednosti u zavisnosti
od krive izvijanja. U tabeli 4.2 date su vrednosti α u funkciji krive izvijanja.
Tabela 4.2 - Vrednosti koeficijenta geometrijske nesavršenosti ' za različite krive izvijanja
Kriva izvijanja Ao A B C D
α 0,125 0,206 0,339 0,489 0,756
Tabela 4.3 - Izbor krive izvijanja za različite oblike poprečnih preseka i ose izvijanja
Izvijanje Kriva 2) 3)
Tip poprečnog preseka 1) upravno na izvijanja
osu
y-y
z-z A
t > 40 mm y-y C
z-z D
y-y
z-z C
1)
Preseci koji nisu zastupljeni u ovoj tabeli klasifikuju se prema t.2.4 i 2.5. U slučaju nedoumice za
preseke sa t < 40 mm primeniti krivu izvijanja C.
2)
Krive izvijanja date u zagradama primenjuju se za čelike sa fy > 430 MPa i t < 40 mm.
3)
Na bazi eksperimentalno i numerički verifikovanih podataka za pojedine tipove poprečnih preseka
mogu se alternativno primeniti za druge krive izvijanja.
Tabela 4.4 daje brojčane vrednosti koeficijenta izvijanja χ u funkciji relativne vitkosti
λ i krive izvijanja. Za međuvrednosti parametra λ vrednosti koeficijenta χ određuju se
linearnom interpolacijom.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 439
! Kriva
Ao A B C D
0 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,1 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,2 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000 1,0000
0,3 0,9859 0,9775 0,9641 0,9491 0,9235
0,4 0,9701 0,9528 0,9621 0,8973 0,8504
0,5 0,9513 0,9243 0,8842 0,8430 0,7793
0,6 0,9276 0,8900 0,8371 0,7854 0,7100
0,7 0,8961 0,8477 0,7837 0,7247 0,6431
0,8 0,8539 0,7957 0,7245 0,662 0,5797
0,9 0,7961 0,7339 0,6612 0,5998 0,5288
1,0 0,7253 0,6656 0,5978 0,5399 0,4671
1,1 0,6482 0,5960 0,5352 0,4842 0,4189
1,2 0,7732 0,5300 0,4781 0,4338 0,3762
1,3 0,5053 0,5703 0,4269 0,3808 0,3385
1,4 0,4461 0,4179 0,3817 0,3492 0,3055
1,5 0,3953 0,3724 0,3422 0,3145 0,2766
1,6 0,3520 0,3332 0,3079 0,2842 0,2512
1,7 0,3150 0,3994 0,2781 0,2577 0,2289
1,8 0,2853 02702 0,2521 0,2345 0,2093
1,9 0,2559 0,2449 0,2294 0,2141 0,1920
2,0 0,2323 0,2229 0,2095 0,1962 0,1766
2,1 0,2117 0,2039 0,1920 0,1803 0,1630
2,2 0,1937 0,1867 0,1765 0,1662 0,1488
2,3 0,1779 0,1717 0,1628 0,1537 0,1399
2,4 0,1639 0,1585 0,1506 0,1425 0,1302
2,5 0,1515 0,1467 0,1397 0,1325 0,1214
2,6 0,1404 0,1362 0,1299 0,1234 0,1134
2,7 0,1305 0,1267 0,1211 0,1153 0,1062
2,8 0,1216 0,1182 0,1132 0,1097 0,0997
2,9 0,1136 0,1105 0,1060 0,1012 0,0937
3,0 0,1063 0,1036 0,0994 0,0951 0,0882
Sve napred rečeno odnosi se na preseke kod kojih je zadovoljena lokalna stabilnost,
odnosno sprečeno izbočavanje pojedinačnih delova preseka, rebra ili nožica. Uslov koji
mora biti zadovoljen da bi bilo sprečeno lokalno izbočavanje je:
fy
≤ 0,7 (4.27)
σ cr , D
440 Metalne konstrukcije
E
b / t ≤ 0,665 kσ ⋅ (4.29)
fy
Uslovi (b / t ) max
oslanjanja k( Granična vitkost Karakteristični primeri
Č0361 Č0561
b E
0,426 ≤ 0,434 ⋅ 13 11
t fy
b E
4,00 ≤ 1,33 ⋅ 39 32
t fy
Ukoliko nije zadovoljen uslov stabilnosti (4.27) u izrazima (4.22a) i (4.22b) granica
razvlačenja fy zamenjuje se graničnim naponom izbočavanja σ ux , koji je definisan prema
standardu za izbočavanje JUS U.E7.121. Lokalna nestabilnost pritisnutih elemenata iza-
zvana izbočavanjem delova preseka može se, međutim, uvesti u proračun i pomoću reduk-
cije delova poprečnog preseka. Uvodi se, naime pojam efektivne širine:
beff = χ D ⋅ b (4.30)
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 441
0,6
χD = ≤1 (4.31)
λD2 − 0,13
fy
λD = . (4.32)
σ cr ,D
Za λD ≤ 0,7 koeficijent χ D =1,0 dakle beff = b odnosno aktivna je cela širina elemen-
ta poprečnog preseka. Međutim, za λD > 0,7 je χ D <1,0, pa se redukuje širina elemenata
poprečnog preseka ( beff < b ).
Provera nosivosti preseka kod kojih nisu ispunjeni uslovi lokalne stabilnosti pomoću
koncepta efektivne širine, analogna je sa proverom nosivosti kod preseka kod kojih je
ispunjen uslov lokalne stabilnosti (u jednačinama (4.22a) i (4.22b) i dalje figuriše fy),
sa tim da se umesto površine preseka A pri proračunu koristi efektivna površina
n
( Aeff = ∑ beff ,i ⋅ ti ).
i =1
PRIMER 1
Odrediti nosivost aksijalno pritisnutog, obostrano zglobno oslonjenog štapa dužine
! = 5,0 m. Poprečni presek i statički sistem prikazani su na slici 4.20. Osnovni materijal je
Č0561 - II slučaj opterećenja.
I y , eff =
1
12
( )
503 − 103 ⋅ 1,0 + 57,84 ⋅ 25,62 = 48239 cm 4
2
I z , eff = 24,13 ⋅ 1,2 = 2799 cm 4
12
48239 2799
i y ,eff = = 23,44 cm iz , eff = = 5,65 cm
87,84 87,84
Dužina izvijanja i vitkost:
500 21.33
! i , y = ! = 5,0 m = 500 cm λ y = = 21.33 λ y = = 0,281
23,44 75,9
125 22,12
! i , z = ! / 4 = 1,25 m = 125 cm λz = = 22,12 λz = = 0,291
5,65 75,9
Koeficijent izvijanja χ:
λ y = 0,281 ; kriva izvijanja B ⇒ '=0,339
2
χy = = 0,971
1,106 + 1,1062 − 4 ⋅ 0,2812
λz = 0,291 ; kriva izvijanja C ⇒ '=0,489
β z = 1 + 0,489 ⋅ (0,291 − 0,2) + 0,912 = 1,129
2
χz = = 0,954
1,129 + 1,1292 − 4 ⋅ 0,2912
Nosivost štapa:
σv
N c , max = χ min ⋅ σ dop ⋅ Aeff . = χ min ⋅ ⋅ Aeff
ν II
χ min = min{χ y , χ z } = 0,954
36,0
N c , max = N y = 0,954 ⋅ ⋅ 87,84 = 2268 kN
1,33
Nosivost štapa je N c , max = 2268 kN i određena je izvijanjem oko z-z ose.
a b c d
U gornjem delu tabele 4.6 (a-d) prikazani su, već poznati, osnovni - Ojlerovi slučajevi
izvijanja. Na ovakav način mogu se odrediti dužine izvijanja za samostalne - izolovane
štapove, odnosno stubove. Dužina izvijanja stubova koji su u sklopu okvirnih nosača, osim
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 445
1 + 2,18 ⋅ N 0 / N1
β=
3,18
1 + 0,93 ⋅ N 0 / N1
β=
7,72
1 + 1,09 ⋅ N 0 / N1
β=
2,09
1 + 0,35 ⋅ N 0 / N1
β=
5,40
1 + 0,88 ⋅ N 0 / N1
β=
1,88
1 + 0,93 ⋅ N 0 / N1
β=
7,72
1 + 0,51 ⋅ N 0 / N1
β=
3,09
1 + 1,65 ⋅ N 0 / N1
β=
5,42
PRIMER 2
Odrediti dužinu izvijanja obostrano oslonjenog stuba visine h = 5,0 m opterećenog aksijal-
nom silom pritiska prema slici 4.22a.
N c ,0 = 300 kN qn = 20 kN/m
N c ,1 = 300 + 5 ⋅ 20 = 400 kN N c ,0 / N c ,1 = 300 / 400 = 0,75 ∈ [− 0,2; 1]
1 + 0,88 ⋅ 0,75
β= = 0,94
1,88
! i = 0,94 ⋅ 5,0 = 4,70 m
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 447
Vrednosti koeficijenta αi mogu se očitati sa dijagrama datog u okviru tabele 4.8 u za-
visnosti od uslova oslanjanja štapa i odnosa hi / ! .
Sa ovako određenom silom N c , red dokaz stabilnosti se sprovodi uz pretpostavku da je
normalna sila konstantna duž štapa i da ima vrednost Nc = N c , red . Dužina izvijanja se od-
ređuje na osnovu uslova oslanjanja prema standardu za određivanje dužina izvijanja štapo-
va konstantnog poprečnog preseka sa konstantnom normalnom silom (tabela 4.6).
Pored kontrole stabilnosti, koja se sprovodi sa N c , red , potrebno je izvršiti i proveru na-
pona, ali sa stvarnim vrednostima normalne sile, prema sledećem izrazu:
n
σ = ∑ N c,i / A ≤ σ dop . (4.36)
i =1
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 449
Slika 4.23 - a) Štap opterećen koncentrisanim silama u n tačaka b) Proračunski model (sa
redukovanom normalnom silom)
PRIMER 3
Izvršiti proveru stabilnosti i nosivosti štapa prikazanog na slici 4.24. Štap je izrađen kao
valjani profil I 400 od Č 0361. Štap je kontinualno bočno pridržan, pa se izvija oko jače
y-y ose.
Geometrijske karakteristike:
I 400 ⇒ A=118 cm 2 i y =15,7 cm
Proračun redukovane sile:
h1 / ! = 1,0 (kriva C) ⇒ α1 = 1,00
h2 / ! = 7 / 9 = 0,77 ⇒ α 2 = 0,55
h3 / ! = 6 / 9 = 0,66 ⇒ α 3 = 0,47
h4 / ! = 3 / 9 = 0,33 ⇒ α 4 = 0,33
N c ,red = 1,0 ⋅ 400 + 0,55 ⋅ 1000 + 0,47 ⋅ 200 + 0,33 ⋅ 200 = 1110 kN
Dužina izvijanja i vitkost:
! i = β ⋅ ! = 0,7 ⋅ 900 = 630 cm
λ = 630 / 15,7 = 40,13 λ = 40,13 / 92,9 = 0,432
kriva izvijanja A ⇒ '=0,206
β = 1 + 0,206 ⋅ (0,432 − 0,2) + 0,4322 = 1,234
2
χ= = 0,946
1,234 + 1,234 2 − 4 ⋅ 0,432 2
Provera stabilnosti:
N c , red 1110
σ= = = 9,41 < 0,946 ⋅ 16 = 15,14 kN/cm 2 = σ i , dop
A 118
Provera napona:
σ = ∑ N c,i / A = 1800 / 118 = 15,25 kN/cm 2 < 16,0 kN/cm 2 = σ dop
A 1
B 2
C 3
D 4
Kontura štapa
A B C D
I0/I1 *
- 0,0 0,2 0,4 0,6 0,8 0,2 0,4 0,6 0,8 -
)
1 1,11 1,30 1,18 1,08 1,02 1,00 1,61
0,01 2 1,25 1,89 1,44 1,22 1,07 1,01 8,03 6,04 4,06 2,09 2,40
3 1,38 1,97 1,64 1,35 1,11 1,01 2,86
4 1,46 2,14 1,78 1,43 1,14 1,02 3,16
1 1,09 1,23 1,14 1,07 1,02 1,45
0,1 2 1,14 1,36 1,22 1,11 1,03 1,00 2,69 2,02 1,48 1,07 1,66
3 1,16 1,41 1,25 1,12 1,04 1,75
4 1,18 1,44 1,27 1,13 1,04 1,78
1 1,07 1,18 1,10 1,05 1,35
0,2 2 1,09 1,24 1,14 1,07 1,02 1,00 1,88 1,53 1,24 1,03 1,44
3 1,10 1,26 1,16 1,07 1,48
4 1,11 1,27 1,17 1,08 1,49
1 1,05 1,12 1,07 1,21
0,4 2 1,06 1,14 1,08 1,04 1,01 1,00 1,39 1,22 1,08 1,01 1,24
3 1,06 1,15 1,09 1,25
4 1,06 1,15 1,09 1,26
1 1,07 1,13
0,6 2 1,03 1,08 1,04 1,02 1,01 1,00 1,19 1,10 1,03 1,00 1,13
3 1,08 1,14
4 1,08 1,14
1
0,8 2 1,01 1,03 1,02 1,01 1,01 1,00 1,07 1,03 1,01 1,00 1,06
3
4
452 Metalne konstrukcije
PRIMER 4
Odrediti dužinu izvijanja štapa sa promenljivim momentom inercije, prikazanog na slici
4.25 ( I 0 / I = 0,4 ; ϕ = 2 / 10 = 0,2 ).
Gotovo svi realni štapovi zadovoljavaju ove uslove pa se njihov proračun može sprove-
sti preko približnih koeficijenata β1 i β2.
U slučaju štapova sa složenijom geometrijom (višestepena promena momenta inercije),
štapova sa specifičnim uslovima oslanjanja (elastični oslonci i uklještenja) ili štapova koji ne
zadovoljavaju uslove ograničenja (4.37), provera stabilnosti vrši se primenom teorije II reda
(npr. metodom prenosnih matrica) ili korišćenjem gotovih izraza iz postojeće literature.
Slika 4.27 - Pridržavanje štapova u međutačkama u slučaju rombičnog sprega za vetar kod
mosta sa rešetkastim glavnim nosačima
Ako se čvorovi pritisnutog pojasa mogu slobodno pomerati izvan ravni rešetkastog no-
sača, dužina izvijanja pritisnutog pojasa izvan ravni rešetkastog nosača određuje se prema
standardu za štapove promenljivog momenta inercije opterećene promenljivom normal-
nom silom. Naravno, ako su svi pojasni štapovi istih poprečnih preseka (I=const) proračun
dužine izvijanja izvan ravni rešetkastog nosača sprovodi se preko N c , red .
Pomeranja čvorova pritisnutog pojasa izvan ravni rešetkastog nosača mogu biti, kao što
smo već napomenuli, sprečena i slobodna, ali ne retko se javlja i slučaj delimično spreče-
nih pomeranja. Naime, čvorovi pritisnutog pojasa mogu biti elastično oslonjeni (slika
4.28). Potrebno je najpre odrediti realne vrednosti krutosti opruga, pa proračun sprovesti
kao za centrično pritisnut štap na elastičnim osloncima.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 455
1. Ako je sprečeno pomeranje krajeva štapa, koeficijent dužine izvijanja izvan ravni nosa-
ča jednak je jedinici.
2. Kod štapova čija minimalna osa inercije ne leži u ravni nosača, koeficijent dužine izvi-
janja jednak je poluzbiru koeficijenta dužine izvijanja u ravni nosača i izvan nje:
1
β= (β1 + β 2 ) (4.39)
2
Ugaonici se često upotrebljavaju kao štapovi ispune rešetkastih nosača, posebno kod
spregova. Ukoliko se ugaonik za čvorni lim vezuje preko jednog kraka, što je veoma čest
slučaj, minimalna osa inercije ugaonika ne leži u ravni rešetkastog nosača. Provera stabil-
nosti ovakvih štapova sprovodi se u odnosu na minimalnu osu inercije, a sa dužinom izvi-
janja prema izrazu (4.39).
U tabeli 4.11 prikazana su dva tipa poprečnih preseka sastavljenih od ugaonika, sa od-
govarajućim dužinama izvijanja i merodavnim (minimalnim) poluprečnicima inercije.
Tabela 4.11 - Izvijanje štapova od ugaonika kod kojih glavne ose inercije leže
izvan ravni rešetkastog nosača
! i = 0,9 ⋅ ! ! i = 0,9 ⋅ !
imin = iη imin = iξ
λ = 0,9 ⋅ !/iη λ = 0,9 ⋅ !/iξ
3. Kada je štap ispune sastavni deo zatvorenog okvirnog nosača (slika 4.31), koeficijent
dužine izvijanja izvan ravni nosača ima sledeće vrednosti u zavisnosti od statičkog sisi-
tema okvira:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 457
β = 0,80 za okvir A,
β = 0,70 za okvir B.
Ovakav slučaj javlja se kod zatvorenih rešetkastih mostova gde su vertikale ili dijago-
nale ujedno i deo poprečnog ukrućenja portala.
4. Ako je štap na oba kraja nepokretno oslonjen, a u polovinama štapa deluju različite sile
S1 i S2 (vertikala rešetkastog nosača sa K ispunom) i ako je štap sa konstantnim mo-
mentom inercije, koeficijent dužine izvijanja određuje se kao i kod pojasnih štapova sa
promenljivom silom duž ose štapa, prema izrazu (4.38).
3
I1 ! N1 ⋅ ! 2
k= ⋅ 2 m=
I2 !1 N 2 ⋅ !1
- 1 − 0,75 ⋅ m
β=
1+ k
1 + 1/ m 1+ m
β= β=
1 + 1/ k 1+ k
- β = 1 − 0,75 ⋅ m
-
β = 0,5
β = 0,5 β = 1 + 0,82 ⋅ m
6. Kada se dva štapa ukrštaju, a pri tom su im krajevi nepomerljivi (tabela 4.12), dužina
izvijanja pritisnutog štapa izvan ravni zavisi od znaka sile u drugom štapu i načina na
koji su štapovi međusobno povezani. Vrednost koeficijenta β određuje se prema izrazi-
ma datim u tabeli 4.12 uz uslov da je β ≥ 0,5. Momenti inercije I1 i I2 odnose se na savi-
janje izvan ravni štapova.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 459
0,8 0,7
Pretežno
pritisak 0,9 0,85 1,0
1,0 1,0(0,5)*
*Videti tabelu 4.10
Na slici 4.34 prikazano je izvijanje savijanjem (fleksiono izvijanje), čisto torziono izvi-
janje i složeno izvijanje savijanjem i torzijom (fleksiono-torziono izvijanje).
Kritična sila N cr štapa izloženog izvijanju sa savijanjem i torzijom, jednaka je mini-
malnoj od tri sledeće vrednosti:
N EI y
=π2 2 izvijanje oko y - y ose
cr , y
! i, y
EI
N cr = min N cr , z = π 2 2 z izvijanje oko z - z ose (4.40)
! i, z
N 1 EI
= 2 GI t + π 2 2ω torziono izvijanje
cr ,ϕ
iR ! ϕ
gde je:
I y + Iz
iR2 = y R2 + z R2 + (4.41)
A
It torzioni momen inercije %m4&,
Iω sektorski moment inercije %m6&,
G modul smicanja %kN/m2&,
yR, zR projekcije rastojanja između centra smicanja i težišta na y-y i z-z osu poprečnog
preseka.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 461
Provera nosivosti kod ovakvih štapova sprovodi se po JUS U.E7.081, a problem slože-
nog izvijanja se uvodi u proračun preko idealne vitkost λw , koja se određuje na osnovu
sledećeg izraza:
λw =
ε ⋅ ! c 2 + iD2
⋅
1 + 1 −
[ ( ) ]
4c 2 i 2p + 0,039 ε 2 / ε T2 − 1 z D2
(4.42)
iz 2c 2
(
c 2 + iD2
2
)
gde su:
i p2 = i y2 + iz2 (4.43)
iD2 = i 2p + z D2 (4.44)
1 ε ⋅!
2
c2 = Iω + 0,0039 ⋅ (ε ⋅ ! )2 ⋅ I t (4.45)
I z ε T ⋅ ! T
zD rastojanje između centra smicanja i težišta,
! dužina štapa (rastojanje oslonaca),
!T rastojanje tačaka torzionog oslanjanja,
ε , ε T koeficijenti koji zavise od uslova oslanjanja na sledeći način:
- za zglobno oslonjen štap ε = ε T = 1,0 i
- za kruto uklješten štap ε = ε T = 0,5 .
Na slici 4.35 prikazana su tri tipa različitih poprečnih preseka koji su obuhvaćeni ovim
standardom.
1
zD = [e ⋅ I1 − (h − e )⋅ I 2 ] (4.46)
Iz
I1 ⋅ I 2 ⋅ h 2
Iω = (4.47)
I1 + I 2
1 3
It = ∑
3 i =1
bi ⋅ ti3 . (4.48)
h 2 I12 + 2 ⋅ I1 ⋅ I 3
Iω = ⋅ . (4.50)
3 Iy
PRIMER 5
Odrediti idealnu vitkost λw štapa monosimetričnog preseka, prikazanog na slici 4.36, koji
je obostrano zglobno oslonjen.
Geometrijske karakteristike:
1 3
A1 = 25 ⋅ 1,6 = 40,0 cm 2 I1 = 25 ⋅ 1,6 = 2083 cm 4
12
1 3
A2 = 18 ⋅ 1,6 = 28,8 cm 2 I2 = 18 ⋅ 1,6 = 777 cm 4
12
A3 = 30 ⋅ 1,2 = 36,0 cm 2 I 3 = 4 cm 4 (zanemarljivo malo)
3 2
∑ Ai = A = 104,8 cm 2 ∑ I i = I z = 2860 cm 4
1 1
1
e= (36 ⋅ 15,8 + 28,8 ⋅ 31,6) = 14,1 cm
104,8
1 3
I x = 40 ⋅ 14,12 + 28,8 ⋅ (31,6 − 14,1) + 36 ⋅ (15,8 − 14,1) +
2 2
30 ⋅ 1,2 = 19576 cm 4
12
19576 2860
iy = = 13,7 cm iz = = 5,2 cm
104,8 104,8
h = 30 + 2 ⋅ 1,6/2 = 31,6 cm
1
zD = ⋅ [14,1 ⋅ 2083 − (31,6 − 14,1) ⋅ 777] = 5,5 cm
2860
i 2p = i y2 + iz2 = 13,7 2 + 5,2 2 = 214,7 cm 2 iD2 = i 2p + z D2 = 214,7 + 5,52 = 245 cm 2
It =
1
3
( )
⋅ 25 ⋅ 1,63 + 18 ⋅ 1,63 + 30 ⋅ 12 3 = 76 cm 4
1
2
1 ⋅ 600
+ 0,0039 ⋅ (1 ⋅ 600) ⋅ 76 = 570,7 cm
2
c2 = ⋅ 565091 ⋅ 2
2860 1 ⋅ 600
λw =
1 ⋅ 600 570,7 + 245
⋅ 1 + 1 −
[
4570,7 ⋅ 214,7 + 0,039 ⋅ (1 − 1) ⋅ 5,52 ] = 120,0
5,2 2570,7
(570,7 + 245)2
Idealna vitkost posmatranog štapa je: λw = 120,0. Može se uočiti da je idealna vitkost
štapa monosimetričnog poprečnog preseka λw veća od njegove vitkosti za izvijanje oko
slabije ose ( λz = 600 / 5,2 = 115,4 ). Prema tome, proračun monosimetričnih štapova treba
sprovesti prema JUS U.E7.081 sa idealnom vitkošću λw .
464 Metalne konstrukcije
U zavisnosti od načina povezivanja spojni elementi mogu biti u vidu veznih limova
(prečki), kod štapova ramovskog tipa (slika 4.37c), ili kao rešetkasta ispuna kod rešetka-
stih višedelnih štapova (slika 4.37d).
Granična nosivost višedelnog štapa na izvijanje oko nematerijalne ose može se, među-
tim, odrediti na isti način kao i kod jednodelnog monolitnog štapa, ako je rastojanje veznih
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 465
elemenata a < 15 ⋅ i1 . U suprotnom slučaju postoji bitna razlika, koja se, pre svega, ogleda
u tome što kod jednodelnih štapova rebro, uz relativno nisko iskorišćenje napona, prima
transverzalne sile, pa se njihov uticaj na deformaciju nosača može zanemariti. Kod više-
delnih preseka se, usled nepostojanja rebra, pri izvijanju oko nematerijalne ose mora uzeti
u obzir učešće smicanja na deformaciju štapa. Dakle:
v = vM + vV (4.52)
gde su:
vM ugib usled momenta savijanja,
vV ugib usled transverzalnih sila.
Ako se posmatra višedelni štap ramovskog tipa sa početnom geometrijskom imperfekc-
ijom, opterećen aksijalnom silom pritiska koja raste postepeno od 0 do granične vrednosti,
može se uočiti da od samog početka unošenja opterećenja dolazi do pojave savijanja štapa
kao celine (usled početne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0 = N c ⋅ f 0 ). Popreč-
ne deformacije izazvane savijanjem utiču na povećanje momenta savijanja (raste strela pa-
rabole M = N c ⋅ f ; f > f 0 ), koji izaziva ponovno povećanje deformacija. Dakle, poprečne
deformacije se nelinearno povećavaju sa porastom opterećenja, što ima za posledicu i neli-
nearan porast aksijalne sile u samostalnim elementima. Najveća aksijalna sila javlja se u
samostalnom elementu u sredini raspona i to u elementu sa konkavne strane višedelnog
štapa. Nasuprot tome, najveći uticaji u spojnim elementima javljaju se na krajevima štapa
gde su nagib elastične linije i transverzalna sila maksimalni.
Eksperimentalna israživanja su pokazala da je granična nosivost višedelnog štapa do-
stignuta kada se iscrpi nosivost, odnosno, stabilnost najopterećenijeg samostalnog elemen-
ta (slika 4.38) ili, kod rešetkastih višedelnih štapova, najopterećenijeg štapa ispune.
M = N c ⋅ (v + v0 ) (4.54)
dM
V= (4.55)
dx
Krivina štapa je jednaka zbiru krivina usled momenta i transverzalne sile:
′′ + vV′′ = v ′′ .
χ = χ M + χV = v M (4.56)
Deo krivine usled momenta iznosi:
M N
′′ = −
vM = − c ⋅ (v + v0 ) (4.57)
EI EI
dok se deo krivine usled smičućih sila određuje na osnovu klizanja γ :
τ V
γ = =k⋅ (4.58)
G GA
gde su:
k koeficijent smicanja zavisan od oblika poprečnog preseka,
G modul klizanja.
Krivina usled smicanja može se odrediti jednostrukim diferenciranjem klizanja u
sledećem obliku:
k dV k d 2M k
vV′′ = γ ′ = ⋅ = ⋅ = ⋅ N c ⋅ (v ′′ + v0′′ ) . (4.59)
GA dx GA dx 2 GA
Kada se u jednačinu (4.56) uvrste krivine usled momenta savijanja i smicanja prema iz-
razima (4.57) i (4.59), uz uvođenje k / GA = γ / V = const, dobija se diferencijalna jednači-
na izvijanja višedelnog štapa oko nematerijalne ose u sledećem obliku:
γ
1 + N cr ⋅
π 2 Nc 1 π 2 Nc V π
v ′′ + 2 ⋅ ⋅ ⋅v = − 2 ⋅ ⋅ f 0 ⋅ sin x (4.60)
! N cr 1 − N ⋅ γ ! N cr 1 − N ⋅ γ !
c c
V V
Rešenje se pretpostavlja u obliku:
π
v( x ) = ( f − f 0 ) ⋅ sin x (4.61)
!
pa se dobija izraz za strelu u sredini raspona f. Kritična sila N cr ,V dobija se iz uslova da
strela f teži beskonačnosti:
N cr 1
N cr ,V = = . (4.62)
γ 1 γ
1 + N cr ⋅ +
V N cr V
1 1 1
= + . (4.63)
N cr ,V N cr S y
γ
gde je !V2 = ! 2 1 + ⋅ N cr .
V
Razlika u odnosu na Ojlerovu silu izvijanja bez uticaja transverzalnih sila je predstav-
γ γ
ljena članom ⋅ N cr . Može se, takođe, uočiti da je: Ncr,V < Ncr, jer je ⋅ N cr > 0 .
V V
Za $/V→0 (zanemarljiv uticaj smicanja) jednačina (4.64) prelazi u već poznati izraz za
Ojlerovu silu N cr .
Ako su obe glavne ose poprečnog preseka višedelnog štapa nematerijalne, proračun
stabilnosti sprovodi se za svaku od njih. Međutim, ako presek višedelnog štapa sadrži jed-
nu materijalnu osu, stabilnost na izvijanje oko nje proverava se na osnovu propisa za cen-
trično pritisnute štapove konstantnog jednodelnog preseka (JUS U.E7.081). Osim provere
stabilnosti na izvijanje oko nematerijalne i materijalne ose, ako ova postoji, neophodno je
kontrolisati i lokalnu stabilnost samostalnih elemenata.
gde je iy poluprečnik inercije oko materijalne ose y-y, a !i dužina izvijanja štapa jednaka
srednjoj vrednosti dužina izvijanja štapa u ravni nosača i izvan nje (βi = 0,9). Određivanje
koeficijenta izvijanja χ dobija se prema krivama izvijanja, a na osnovu oblika poprečnog
preseka (JUS U.E7.081).
468 Metalne konstrukcije
Provera opšte ili globalne stabilnosti pri izvijanju oko nematerijalne ose se, takođe, vrši
prema standardu JUS U.E7.081, odnosno pomoću izraza (4.22a) ili (4.22b). Uticaj smiču-
ćih sila se uzima u obzir tako što se koeficijent izvijanja χ (4.25) dobija na osnovu ekviva-
lentne relativne vitkosti ( λz, eq ) za izvijanje oko nematerijalne ose. Ekvivalentna relativna
vitkost može da se odredi na osnovu kritične sile za izvijanje oko nematerijalne ose Ncr,V
(4.62) na sledeći način:
λz , eq = N pl / N cr ,V (4.66)
m 2 λz ,eq
λz ,eq = λ2z + λf ⇒ λz ,eq = (4.67)
2 λ1
gde su:
! z ,eq ekvivalentna relativna vitkost višedelnog štapa za nematerijalnu osu z-z,
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 469
N pl (
plastična otpornost poprečnog preseka N pl = f y ⋅ A , )
r
A ukupna površina poprečnog preseka A = ∑ Ai ,
i =1
N cr ,V kritična sila izvijanja višedelnog štapa prema (4.62), (4.63) ili (4.64),
λz (
vitkost za osu z-z, bez uticaja transverzalnih sila λz = ! i , z / iz sa iz = I z / A , )
! i, z dužina izvijanja štapa upravno na nematerijalnu osu z-z,
( ) ,
r
Iz moment inercije oko nematerijalne ose z-z I z = ∑ I f ,i + A f ,i ⋅ y 2f ,i
i =1
r broj samostalnih elemenata,
I f ,i moment inercije samostalnog elementa oko ose 1-1,
A f ,i površina poprečnog preseka i-tog samostalnog elementa,
y f ,i rastojanje od težišta samostalnog elementa i do težišta višedelnog preseka,
m broj samostalnih elemenata u jednom pravcu (prema tabeli 4.14),
λf vitkost samostalnog elementa, odnosno pojasa ( λ f = a / i f ),
a rastojanje veznih limova ili čvorova kod rešetkastih višedelnih štapova (slika 4.37),
if poluprečnik inercije samostalnog elementa oko ose 1-1,
λ1 vitkost na granici razvlačenja prema izrazu (4.23) ili tabeli 4.1.
Vrednosti krutosti na smicanje S y koja figuriše u izrazu (4.63) za kritičnu silu izvija-
nja N cr ,V u zavisnosti od tipa štapa i vrste ispune prikazane su u tabeli 4.15.
U tabeli su takođe prikazani i izrazi za određivanje vitkosti samostalnih elemenata λ f .
Sa Ad je obeležen poprečni presek dijagonale, dok Ar predstavlja računsku površinu na
osnovu koje se određuje S y i λ f za rešetkaste nosače, a u zavisnosti od tipa ispune.
Osim provere globalne stabilnosti (izvijanje oko nematerijalne i materijalne ose) neop-
hodno je izvršiti i kontrolu lokalne stabilnosti samostalnih elemenata i to u sredini i na kra-
ju višedelnog štapa.
U sredini štapa, usled izvijanja, uz normalnu silu javlja se i maksimalan moment savi-
janja M = N c ⋅ f . Ovaj moment izaziva dodatno aksijalno naprezanje samostalnih eleme-
nata kao što je prikazano na primeru dvodelnog štapa sa slike 4.39. Jedan samostalni ele-
ment trpi dodatnu silu pritiska usled dejstva momenta savijanja, dok je drugi rasterećen
usled sile zatezanja.
470 Metalne konstrukcije
Sy π 2 ⋅ EI f a ⋅ h y2
2 n ⋅ EAr ⋅
a2 d3
a A d3
!f
if π ⋅
n ⋅ Ar a ⋅ h y2
Ar Ad Ad 2Ad 0,5Ad
n - broj paralelnih ravni u kojima su postavljeni spojni limovi ili štapovi ispune
d - sistemna dužina dijagonale
maxV a
Mf = ⋅ . (4.73)
r 2
Dokaz nosivosti samostalnog elementa u krajnjem polju vrši se na osnovu sledećeg izraza:
Nc M f
max σ = + ≤ σ dop (4.74)
r Wf
maxV d
max N c,d = ⋅ (4.75)
n hy
gde je n broj paralelnih ravni u kojima je postavljena rešetkasta ispuna, a d dužina dijagonale.
Tabela 4.16 - Presečne sile kod veznih elemenata višedelnih štapova ramovskog tipa
1 Presek višedelnog
štapa
2 Uticaji u jediničn-
om polju štapa
V ⋅a
T ' = 0,4
3 Presečna sila T u V ⋅a V ⋅a hy
T= T=
spojnim limovima hy 2h y V ⋅a
T '' = 0,3
hy
4 Momentni
dijagram u
spojnim limovima
Takođe je potrebno proračunati veze spojnih limova odnosno štapova ispune za samo-
stalne elemente prema uticajima na osnovu kojih su vezni elementi dimenzionisani. Dakle
veze spojnih limova se dimenzionišu na osnovu M i V, a veze rešetkastih štapova ispune
prema max N c , d . Pri projektovanju višedelnih štapova treba voditi računa i o konstruktiv-
nim detaljima. Broj polja na koji je štap podeljen ne sme biti manji od tri, a njihove dužine
treba da budu jednake. Kod ramovskih štapova obavezno je postavljanje spojnih limova i
na krajevima štapa. Veze spojnih limova odnosno rešetkaste ispune za samostalne elemen-
te ostvaruju se zavarivanjem ili zavrtnjevima koji ne dozvoljavaju proklizavanje (upasova-
ni, prednapregnuti). Ukoliko se upotrebljavaju neupasovani zavrtnjevi dolazi do naglog
bočnog pomeranja i povećanja početnih geometrijskih imperfekcija ( v0 ), pa je neophodno
smanjiti smičuću krutost S y deljenjem sa faktorom 1,3, odnosno uvećati vitkost samostal-
nog elementa faktorom 1,3 .
Štapovi tipa 2, 3 i 4.1 umesto spojnih limova imaju vezice. Za štapove poprečnog pre-
seka 3 i 4.1 dozvoljeno je postavljanje vezica naizmenično u dve međusobno upravne rav-
ni. Kod višedelnih štapova tipa 4.2 i 4.3 neophodno je predvideti poprečna ukrućenja na
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 473
mestima spojnih limova odnosno u čvorovima rešetkaste ispune, kako bi se očuvao nepro-
menjen oblik poprečnog preseka.
Provera naprezanja u najopterećenijem preseku može se, kao i kod ekscentrično zateg-
nutih preseka, sprovesti na sledeći način:
Nc M y M z
σ max = + + ≤ σ dop . (4.76)
A W y Wz
a) f = f 0 + ∆f b) e = e0 + ∆e
Slika 4.42 - a) Uticaj normalne sile na povećanje ugiba usled početne imperfekcije;
b) Uticaj normalne sile na povećanje ugiba usled deformacije izazvane savijanjem
Dakle, povećanje momenta savijanja javlja se jednim delom usled nesavršenosti štapa,
a drugim delom usled uticaja drugog reda. Naime, usled poprečnog opterećenja dolazi do
deformacije - ugiba štapa, a aksijalna sila pritiska izaziva dodatni moment savijanja na ta-
ko deformisanom štapu.
Usled početne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0* = N 0* ⋅ f 0 koji izaziva do-
datni ugib ∆f . Povećanje ugiba ima, međutim, povratno dejstvo na povećanje momenta,
pa se tako moment savijanja može napisati kao:
M *f = N c* ⋅ ( f 0 + ∆f ) = N c* ⋅ f . (4.78)
M e* = N c* ⋅ ( e0 + ∆e) + M I* = N c* ⋅ e + M I* . (4.79)
gde su:
M I* moment savijanja po teoriji I reda usled poprečnog opterećenja q* ,
e0 ugib usled poprečnog opterećenja q* po teoriji I reda (slika 4.42b),
∆e povećanje ugiba usled prirasta momenta savijanja.
Granično stanje ravnoteže definisano je sledećom nejednakošću:
Nc
*
M *f + M e*
+ ≤ fy (4.80)
A W
odnosno, kada se prema izrazima (4.78) i (4.79), napiše u razvijenom obliku:
* * *
Nc N ⋅ f N c ⋅ e M I*
+ c + + ≤ fy (4.81)
A W W W
Početne gometrijske imperfekcije mogu se prikazati kao:
W W
f0 = f ⋅ = α ⋅ ( λ − 0,2) ⋅ (4.82)
A A
476 Metalne konstrukcije
gde je ' stepen nesavršenosti koji zavisi od krive izvijanja, a λ relativna vitkost štapa (vi-
deti deo 3.6 ovog poglavlja). Ako se uvedu oznake:
k 0 , f / f 0 i k m , M II* / M I* (4.83)
i uvrste u nejednakost (4.81), nakon nekoliko elementarnih matematičkih transformacija
dobija se sledeća relacija:
*
Nc
A
( ) M*
⋅ 1 + f ⋅ k0 + k m ⋅ I ≤ f y
W
(4.84)
odnosno:
σ N* ⋅ (1 + f ⋅ k 0 ) + k m ⋅ σ M
*
≤ fy . (4.85)
kn ⋅ σ N* + km ⋅ σ M* ≤ 1 (4.86)
gde su:
kn = 1 + f ⋅ k0 σ N* = σ N* / f y i σ M* = σ M
*
/ fy . (4.87)
Prethodni izraz (4.85) može da se transformiše i prilagodi teoriji dopuštenih napona, ta-
ko što se njegova leva i desna strana podele koeficijentom sigurnosti za posmatrani slučaj
opterećenja (#). Na taj način se dobija:
kn ⋅ σ N + km⋅σ M ≤ σ dop (4.88)
gde su:
σ N = Nc / A i σ M =M / W. (4.89)
Treba napomenuti da u ovom slučaju presečne sile N i M ne treba množiti koeficijen-
tom sigurnosti kao što je to slučaj kod teorije graničnih stanja (4.77).
Koeficijent k0 može da se odredi na osnovu već poznatog izraza za f koji je izveden u
okviru dela 3.4 ovog poglavlja:
1 1 1
f = f0 ⋅ ⇒ k0 = f / f 0 = = . (4.90)
1 − N c / N cr 1 − N c / N cr 1 − λ 2 ⋅ σ N
kn = 1 +
(
α ⋅ λ − 0,2 ) (4.91)
1 − λ2 ⋅σ N
Izraz (4.88) ima opšti karakter, pa se može koristiti i za dimenzionisanje centrično pri-
tisnutih štapova ( σ M = 0 ), i tada poprima sledeći oblik:
k n ⋅ σ N ≤ σ dop , odnosno σ N ≤ σ dop / kn . (4.92)
Koeficijent k m kojim se definiše uvećanje momenta savijanja usled uticaja drugog re-
da može da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
β
km = k0 ⋅ β = . (4.95)
1 − λ2 ⋅σ N
gde je θ koeficijent kojim se uzima u obzir uticaj bočno-torzionog izvijanja na ukupnu sta-
bilnost elementa, a može da se odredi na osnovu sledećeg izraza:
θ = f y /σ D ≥ 1 . (4.97)
1 ≤ kny = 1 +
(
α y ⋅ λ y − 0,2 )≤ 1
(4.98a)
1− λ y2 ⋅σ N χy
1 ≤ knz = 1 +
(
α z ⋅ λz − 0,2
≤
1 ) (4.98b)
2
1 − λz ⋅ σ N χz
{
k n = max k ny , k nz } (4.98c)
βy βz
kmy = kmz = . (4.98c)
1− λ y2 ⋅σ N 1 − λz2 ⋅ σ N
1,0
1,0
0,66
0,44
kn ⋅ σ N + kmy ⋅ θ ⋅ σ My ≤ 1 (4.99b)
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 479
Ako je uz to štap bočno pridržan ili torziono neosetljiv (npr. sandučastog preseka), mo-
že se zanemariti i uticaj bočno-torzionog izvijanja ( θ = 1 ), pa prethodni uslovi sada glase:
kn ⋅ σ N + kmy ⋅ σ My ≤ σ dop (4.100a)
kn ⋅ σ N + kmy ⋅ σ My ≤ 1 (4.100b)
k ⋅ σ N + σ My ≤ 1 (4.101b)
gde su:
{
k = max k y , k z } (4.102)
( )
k y = 1 + α y ⋅ λ y − 0,2 + ry2 − λ y2 ⋅ σ N (4.103a)
( )
k z = 1 + α z ⋅ λz − 0,2 + rz2 − λz2 ⋅ σ N . (4.103b)
PRIMER 6
Proveriti stabilnost stuba okvirnog nosača (IPE300) prikazanog na slici 4.34. Osnovni ma-
terijal Č0361 - I slučaj opterećenja. Stub je kontinualno bočno pridržan pa nema opasnosti
od bočnog torzionog izvijanja.
5 NOSAČI
5.1 UVOD
Elementi konstrukcije kod kojih savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja nazi-
vaju se nosači. Ovi elementi pod dejstvom spoljašnjeg opterećenja podležu deformaciji sa-
vijanja. Sa stanovišta otpornosti materijala, savijanje nosača može biti posledica sledećih
slučajeva naprezanja: čistog pravog savijanja, savijanja silama, kosog savijanja, kosog sa-
vijanja silama i ekscentričnog pritiska ili zatezanja. Što se tiče ekscentričnog pritiska od-
nosno zatezanja, treba napomenuti da se kod nosača javljaju naprezanja u oblasti velikih
ekscentriciteta, to jest takva naprezanja kod kojih su uticaji savijanja znatno veći od onih
izazvanih aksijalnim naprezanjem, bilo da je reč o zatezanju ili pritisku. Rigle okvirnih no-
sača predstavljaju karakterističan primer nosača sa naprezanjem u zoni velikih ekscentrici-
teta. Elementi kod kojih se javljaju ekscentrični pritisak ili zatezanje u zoni malih ekscen-
triciteta ne spadaju u nosače, jer je kod njih dominantan uticaj aksijalnih sila.
Prema načinu izrade nosači se mogu podeliti na pune i rešetkaste. Kod punih nosača
pojasevi su spojeni punim zidom - rebrom, dok je kod rešetkastih nosača povezivanje gor-
njeg i donjeg pojasa ostvareno štapovima ispune - veritkalama i dijagonalama. Iako imaju
istu funkciju i suprotstavljaju se sličnom ili čak istom opterećenju, puni i rešetkasti nosači
se bitno razlikuju, kako po načinu naprezanja, tako i po konstrukcijskom oblikovanju. Dok
se prijem momenta savijanja i kod rešetkastih i kod punih nosača ostvaruje na sličan način,
pomoću pojasnih štapova odnosno lamela, postoje značajne razlike u prijemu transverzal-
nih (smičućih) sila. Kod rešetkastih nosača prijem smičućih sila ostvaruje se aksijalnim
naprezanjem štapova ispune, dok se kod punih nosača transverzalne sile prenose preko re-
bra izazivajući u njemu smičuće napone. Međutim, ipak se mogu uočiti sličnosti između
trajektorija glavnih napona pritiska i zatezanja u rebru nosača i naprezanja štapova ispune
rešetkastog nosača (slika 4.44).
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 481
Ova sličnost se posebno može uočiti kod punih nosača sa vitkim rebrima pri graničnom
stanju nosivosti na izbočavanje smicanjem. Naime, u fazi postkritičnog ponašanja dolazi
do formiranja zategnutog polja koje je ekvivalent, zategnutoj dijagonali rešetkastog nosa-
ča, pa se pun nosač transformiše u rešetkast, sačinjen od pojasnih lamela (pojasni štapovi),
zategnutih polja (dijagonale) i ukrućenja (vertikale).
Rešetkasti nosači se sastoje od međusobno povezanih pojasnih štapova i štapova ispune
koji čine trougaonu strukturu. Svi elementi - štapovi su aksijalno napregnuti pa se proraču-
navaju i konstruišu prema pravilima koja važe za aksijalno zategnute odnosno pritisnute
štapove. I dok je kod štapova rešetkastih nosača dijagram normalnih napona konstantan po
svim štapovima, kod punih nosača se, shodno Bernulijevoj hipotezi o ravnim presecima,
javlja linearna promena napona po visini nosača (slika 4.45). Kako se normalni naponi
usled momenta savijanja javljaju po čitavoj visini preseka, pa samim tim i u rebru, u nje-
mu se javlja složeno naponsko stanje koje potiče jednim delom od napona smicanja, a dru-
gim od normalnih napona.
Ošupljeni (olakšani) i saćasti nosači (slika 4.46c,d) predstavljaju prelaz između punih i
rešetkastih nosača. Nastali su kao posledica nastojanja da se dobiju što lakši nosači, uz mi-
nimalan utrošak rada. Dobijaju se relativno jednostavnim operacijama rezanja i zavariva-
nja od valjanih ili zavarenih I-profila. Lakši su od punih nosača i koriste se uglavnom u
zgradarstvu za nosače srednjih raspona (10-15 m). Pri proračunu saćastih nosača ne mogu
se praviti proste analogije sa proračunom punih nosača, već se oni moraju računati kao
"Virendel" - okvirni nosači, uz uzimanje u obzir svih specifičnosti koje se kod njih javljaju
(videti deo 5.3 ovog poglavlja).
Slika 4.47 - Različiti oblici poprečnih preseka punih nosača: a) valjani I-profil;
b) puni limeni nosač u zakovanoj izradi; c) puni limeni nosač u zavarenoj izradi
Što se tiče statičkog sistema najčešće se primenjuju gredni nosači (proste grede, konti-
nualni nosači i ređe Gerberovi nosači), mada se, takođe, ne retko primenjuju i okvirni i
lučni nosači. Na slici 4.48 prikazani su karakteristični statički sistemi punih nosača.
se dimenzije mogu uskladiti uz optimalno iskorišćenje napona. Njihova veća jedinična težina
je posledica nedovoljno usavršene tehnologije valjanja. Naime, tehnologija proizvodnje, to
jest valjanja, uslovljava minimalne debljine rebra valjnih profila, koje bi sa stanovišta ekono-
mičnosti, odnosno optimalnog iskorišćenja preseka, trebale da budu značajno manje. Na taj
način, smanjenjem debljine rebra smanjuje se i težina nosača uz neznatno smanjenje njegove
nosivosti, jer, kao što je poznato, debljina rebra veoma malo utiče na vrednost otponog mo-
menta i momenta inercije poprečnog preseka, pa samim tim i na njegovu nosivost i krutost.
Ovaj nedostatak na neki način se kompenzuje manjom jediničnom cenom valjanih profila.
Od široke palete valjanih profila najčešće se kao nosači koriste I-profili sa uskim (slika
4.49a) ili širokim nožicama (slika 4.49b) i ređe U-profili (slika 4.49c).
Slika 4.49 - Različiti tipovi valjanih profila koji se koriste kao nosači: a) I-profili sa uskim
nožicama (I i IPE); b) I-profili sa širokim nožicama (HEA, HEB i HEM); c) U-profili
Upotreba valjanih I-profila sa uskim nožicama je racionalna kada je nosač izložen sa-
mo savijanju oko jače ose inercije, ili ako je savijanje oko slabije ose inercije veoma malo.
Prednost ovakvih nosača u odnosu na ostale valjane profile je u manjoj težini, a nedostatak
je velika konstruktivna visina i relativno mala otpornost na savijanje oko slabije ose inerci-
je, pa samim tim i na bočno-torziono izvijanje. Normalan valjani I-profil, koji je sve do pe-
desetih godina ovog veka imao ogromnu primenu, potisnut je od strane IPE-profila.
Prednosti IPE-profila, na osnovu kojih je gotovo u potpunosti zamenio klasični I-profil,
su sledeće:
− paralelne strane nožica ne zahtevaju kose podložne pločice, a podvezice se mogu
postaviti sa obe strane,
− odnos otpornog momenta i površine (Wy/A) koji odslikava racionalnost poprečnog
preseka, veći je nego kod klasičnog I-profila (slika 4.50a),
− nožice su šire, pa je povećana nosivost oko slabije ose, a s tim i stabilnost na bočno-
torziono izvijanje,
− debljina rebra je manja nego kod klasičnog I-profila (slika 4.50b).
Primena valjanih profila sa širokim nožicama (HEA, HEB i HEM) preporučuje se kada
je nosač izložen kosom savijanju, zatim, kada nosač nije bočno pridržan i kada je ograni-
čena građevinska visina. Poželjno je koristiti HEA i HEB profile, dok HEM-profile treba
izbegavati zbog njihove velike težine. U poređenju sa I-profilima sa uskim nožicama ovi
profili zahtevaju manju konstruktivnu visinu, ali su znatno teži. Opredeljenje za jedan od
pomenutih tipova I-profila zavisi od toga koji od navedenih uslova je strožiji, odnosno ko-
je rešenje je ekonomičnije. Naime, primenom profila sa širokim nožicama povećava se te-
žina, a samim tim i cena čelične konstrukcije, ali se smanjuje građevinska visina, pa se kod
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 485
višespratnih zgrada mogu ostvariti znatne uštede na fasadi. Osim toga valjani I-profili sa
širokim nožicama imaju veću nosivost od profila sa uskim nožicama, pa se primenjuju i u
slučajevima kada raspon i opterećenje nosača diktiraju nosivost veću od one koju poseduju
I ili IPE-profili.
Mogućnosti primene različitih tipova valjanih profila, kao i njihove prednosti i nedo-
statci mogu se uočiti na primeru proste grede raspona 8,0 m, opterećene jednako podelje-
nim opterećenjem q = 20 kN/m. U tabeli 4.18 su dati valjani profili koji zadovoljavaju na-
ponski i deformacijski uslov, uz prikaz njihovih najvažnijih karakteristika.
Tabela 4.18 - Primer komparativne analize efikasnosti različitih tipova valjanih profila
PROFIL g h ( f
kg/m mm MPa mm
1 IPE 400 66,3 400 137,9 22,0
2 HEA 320 97,6 310 108,1 22,1
3 HEB 280 103,0 280 115,9 26,4
4 HEM 240 157,0 270 88,8 20,9
σ dop = 160 MPa f dop = ! /300 =26,6 mm M=160 kNm
W pot . =1000 cm3 I pot . = 19094 cm4
Može se uočiti da sa smanjenjem visine nosača raste njegova težina, te da IPE-profil ima
najmanju težinu, a najveću visinu. Na ovom primeru se, takođe, može sagledati, već pome-
nuta, neracionalnost primene HEM-profila. Naime, ovi profili imaju suviše veliku težinu (za
52% veću od ekvivalentnog HEB-profila), dok je smanjenje visine (40 mm) relativno malo.
Za sekundarne elemente manjih raspona, izložene dejstvu opterećenja umerenog inten-
ziteta, mogu se upotrebiti i valjani U-profili. Nedostatak ovih profila je što im se težište i
centar smicanja ne poklapaju, pa se pri delovanju poprečnog opterećenja duž težišne ose
javlja moment torzije (slika 4.51a) kao sekundaran, ali ne i zanemarljiv uticaj. Nosači izra-
đeni od U-profila stoga se retko koriste kao samostalni nosači, već se koriste kao elementi
složenog preseka u kombinaciji sa valjanim I-profilima (slika 4.51b).
486 Metalne konstrukcije
Slika 4.52 - Puni nosači obrazovani od dva ili više valjanih profila
Primena dva ili više međusobno spojenih profila opravdana je samo u slučaju izuzetno
male građeviske visine, ili ako se radi o ojačanju, odnosno rekonstrukciji ili sanaciji posto-
jećeg objekta. Nosači moraju biti povezani međusobno na rastojanju od 0,8 do 1,5 m kako
bi se obezbedio njihov zajednički rad. Veze se ostvaruju preko U ili I-profila pomoću za-
vrtnjeva ili zakivaka (slika 4.52a), ili zavarivanjem (slika 4.52b).
Povećanje nosivosti valjanih profila može se ostvariti na dva načina: dodavanjem poja-
snih lamela (slika 4.53a), kao i podužnim rasecanjem rebra i njegovim spajanjem zavariva-
njem sa umetnutim vertikalnim limom iste ili manje debljine (slika 4.53b). U oba slučaja
povećavaju se geometrijske karakteristike preseka (moment inercije i otporni moment), a
samim tim i njegova nosivost. Prednost ojačanja rasecanjem rebra je, pre svega, u manjem
utrošku materijala, jer je težina umetnutog vertikalnog lima svakako manja od težine dve
dodatne pojasne lamele. Međutim, ojačanje dodavanjem pojasnih lamela zahteva manji
rad, a ovakvi nosači imaju veću otpornost na bočno-torziono izvijanje i manju građevinsku
visinu. Dodatne lamele se mogu postaviti sa spoljašnje strane nožica, kao što je prikazano
na slikama 4.53a i 4.54a, ili sa unutrašnje strane (slika 4.54b). Poprečni presek prikazan na
slici 4.54a je blago nesimetričan, što je nepovoljno sa statičkog aspekta, ali se šavovi na
donjoj dodatnoj lameli mogu mnogo lakše i kvalitetnije ostvariti. Ukoliko se ojačanje vrši
u radionici, gde se u uređaju za okretanje nosač može dovesti u takav položaj da se šavovi
za vezu donje lamele zavaruju u povoljom, horizontalnom položaju, bolje je primenjivati
simetrično ojačanje profila (slika 4.53a).
Ojačanja sa unutrašnje strane (slika 4.54b) su znatno komplikovanija što se same izrade
tiče, zahtevaju dvostruko više zavarivanja, pa se preporučuju samo kada se vrši naknadno
ojačanje - sanacija, uz uslov da se zadrži ista visina nosača. Naravno, ova varijanta je
ostvarljiva samo kod I-profila sa širokim nožicama, kod kojih su unutrašnje strane nožica
horizontalne i imaju dovoljnu širinu da omoguće smeštanje dodatnih lamela.
Da bi se bočni ugaoni šavovi korektno izveli potrebno je predvideti prepust čija mini-
malna dužina treba da je:
u = 2,4 ⋅ a + 5 [mm] ili u = 3 ⋅ a , (4.104)
gde je a debljina podužnih ugaonih šavova za vezu dodatne lamele sa valjanim profilom.
Povećanje nosivosti standardnih valjanih profila, bez obzira o kojoj je varijanti reč,
svakako ima granice racionalne primene. Naime, uz korektno konstrukcijsko oblikovanje
488 Metalne konstrukcije
može se povećati nosivost valjanih profila za 70-80%. Za nosače veće nosivosti daleko je
racionalnija primena punih limenih nosača.
Kod zavarenih nosača pojasne lamele se direktno zavaruju za rebro, dok se kod zako-
vanih njihova veza ostvaruje pomoću pojasnih ugaonika i zakivaka. Pojasni ugaonici osim
što omogućavaju povezivanje međusobno upravnih limova, učestvuju i u radu poprečnog
preseka, pa se pri proračunu uzimaju u obzir pri određivanju geometrijskih karakteristika
složenog preseka. Puni limeni nosači u zavarenoj izradi imaju niz prednosti u odnosu na
zakovane, a najvažnije su:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 489
− manja težina,
− brža i jednstavnija izrada,
− manja jedinična cena,
− jednostavnije nastavljanje i brža montaža,
− lakše održavanje,
− jeftinija antikoroziona zaštita itd.
Zbog svih ovih prednosti puni limeni nosači u zavarenoj izradi u potpunosti su potisnu-
li zakovane nosače, pa se danas puni limeni nosači izvode skoro isključivo u zavarenoj iz-
radi.
Primena dvozidnih ili sandučastih nosača opravdana je kada nema mogućnosti za boč-
no pridržavanje nosača, pa stabilnost na bočno-torziono izvijanje ima ključni uticaj na di-
menzionisanje. Takođe se primenjuju kada je ograničena građevinska visina, kada je nosač
izložen dejstvu značajnog bočnog savijanja, i u slučajevima velikih raspona i opterećenja,
kao na primer za kranske staze sa teškim režimom rada. Sandučasti nosači imaju veliku
torzionu krutost, stabilnost na bočno-torziono izvijanje je takođe povećana, kao i krutost
na savijanje oko slabije ose inercije. Međutim, sandučasti nosači iziskuju veći utrošak čeli-
ka. Kod ovakvih, sandučastih nosača, neophodno je predvideti poprečna ukrućenja, koja
obezbeđuju željenu geometriju i torzionu krutost, kao i sadejstvo svih elemenata popreč-
nog preseka. U suprotnom, poprečni presek bi izgubio svoj oblik usled torzione
deformacije. Poprečna ukrućenja mogu da se izvedu u vidu sprega (slika 4.56a), okvira
(slika 4.56b) ili punog zida - dijafragme (slika 4.56c). U slučaju kada su poprečni preseci
prohodni, to jest kada su unutrašnje dimenzije nosača (širina/visina) veće od 650/900 mm,
neophodno je predvideti otvore na dijafragmama kako bi se obezbedio prolaz za osoblje za
održavanje. Kada su sandučasti nosači neprohodni nije potrebna antikoroziona zaštita unu-
trašnjeg dela sanduka. Neprohodni delovi se hermetički zatvaraju, pa je antikoroziona za-
štita unutrašnjih površina nepotrebna.
a) b)
c) d)
U mostogradnji se isključivo koriste puni limeni nosači, što je posledica velikih raspo-
na i opterećenja, koja se sa industrijskim razvojem društva iz godine u godinu povećavaju.
Oblici poprečnih preseka savremenih mostovskih nosača su raznovrsni i zavise od raspona
mosta, statičkog sistema, širine kolovoza, vrste kolovozne table, aerodinamičnosti i zahte-
vane torzione krutosti. Neki karakteristični primeri poprečnih preseka punih limenih nosa-
ča koji se primenjuju u mostogradnji prikazani su na slici 4.57.
max M
opt d = kw ⋅ 3 (4.105)
σ dop
gde je k w parametar koji zavisi od načina pokrivanja dijagrama momenata i ima sledeće
vrednosti:
k w = 4,3 za dobro pokrivanje,
k w = 4,7 za umereno pokrivanje i
k w = 5,3 za nosače nepromenljivog poprečnog preseka.
Jedna od prednosti punih limenih nosača u odnosu na valjane je i to što se kod njih mo-
gu varirati dimenzije elemenata poprečnog preseka (rebara i nožica) kako bi se dobio pre-
sek koji omogućava istovremeno zadovoljenje naponskog i deformacijskog uslova. Dakle,
visina rebra punog limenog nosača može biti određena iz uslova da normalni napon i ugib
istovremeno dostižu dopuštene vrednosti. Ovaj uslov za nosač opterećen jednakopodelje-
nim opterećenjem q može da se napiše na sledeći način:
M k1 ⋅ q ⋅ ! 2
σ= max
= = σ dop (4.106)
W W
q ⋅ !4
f = k2 ⋅ = f dop = l / m . (4.107)
EI
Kod simetričnih poprečnih preseka moment inercije I može da se izrazi u funkciji ot-
pornog momenta W na sledeći način:
h k1 ⋅ q ⋅ ! 2 h
I =W ⋅ = ⋅ (4.108)
2 σ dop 2
gde je h visina nosača, koja je približno jednaka visini njegovog rebra ( h ≈ d ). Kada se
moment inercije dat prethodnim izrazom (4.108) uvrsti u jednačinu (4.107), dobija se:
k2 σ dop σ dop
d = 2⋅ ⋅m⋅ ⋅! = K ⋅m⋅ ⋅!. (4.109)
k1 E E
Na ovaj način određena je visina nosača uz istovremeno iskorišćenje dopuštenog napo-
na i ugiba. Parametri k1 i k2 zavise od statičkog sistema nosača. Za slučaj proste grede iz-
nose: k1 =1/8 i k2 =5/384, pa je K = 80/384. U tabeli 4.19 date su vrednosti za visine rebra
prema jednačini (4.109) za različite vrste čelika i dopuštene ugibe.
Tabela 4.19 - Visina nosača pri istovremenom iskorišćenju normalnog napona i ugiba
Što se debljine rebra tiče, sa ekonomskog aspekta ona treba da bude što je moguće ma-
nja, jer se njenim povećanjem ne dobija bitan porast nosivosti nosača na savijanje, a bitno
se povećava ukupna težina. Međutim, od površine rebra direkto zavisi otpornost nosača na
smicanje, jer rebro prihvata gotovo celokupnu smičuću silu. Dakle, debljina rebra treba da
bude minimalna, ali ipak dovoljna da sa zadovoljavajućim faktorom sigurnosti prihvati
smičuće sile, odnosno napone. Osim toga, debljina rebra dominantno utiče i na otpornost
rebra na izbočavanje usled smičućih i normalnih napona (videti 5.2.9). Nosivost šavova,
odnosno zakivaka za vezu rebra sa pojasnim lamelama, kao i uvođenje koncentrisanih sila
velikih intenziteta preko nožice direktno u rebro (npr. kod kranskih nosača), takođe mogu
uticati na izbor debljine rebra.
Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u projektovanju čeličnih konstrukcija, a imajući u
vidu sve pomenute činioce koji utiču na izbor debljine rebra, izvedene su empirijske for-
mule pomoću kojih se jednostavno može odrediti orijentaciona debljina rebra t w . Prema
nemačkim proporukama za debljinu rebra treba da se usvoji najveća od sledećih vrednosti:
d / 120 ...(Č0361)
tw = (4.110)
d / 100 ...(Č0561)
tw = 0,025 ⋅ 3 V ⋅ d (4.111)
0,15 ⋅ V / d ...(Č0361)
tw = (4.112)
0,10 ⋅ V / d ...(Č0561)
gde je V transverzalna sila u kN, a d i t w visina i debljina rebra u cm. Osim ovih postoje i
druge smernice za izbor debljine rebra, koje su jednostavnije za upotrebu ali i nešto nepre-
ciznije, jer ne uzimaju direktno u obzir vrednost smičuće sile. U domaćoj praksi često se
koriste sledeće preporuke:
8 + 2 ⋅ d [m] za manja opterećenja
tw [mm] = (4.113)
9 + 2,5 ⋅ d [m] za veća opterećenja
Treba napomenuti da izloženi empirijski kriterijumi za određivanje visine i debljine re-
bra predstavljaju samo polaznu tačku, a da će pravilnost izbora dimenzija rebra biti potvr-
đena tek nakon kontole nosivosti i stabilnosti nosača. Debljina rebra, zbog korozione i po-
žarne otpornosti, ne bi trebalo da bude manja od 6 mm za čelične konstrukcije u zgradar-
stvu, odnosno 8 mm u mostogradnji. Ovo ne važi za metalne konstrukcije od hladno obli-
kovanih profila (videti poglavlje 6).
Na osloncima i mestima unošenja koncentrisanih sila većeg intenziteta na rebru se po-
stavljaju vertikalna ukrućenja u vidu čeličnih limova ili valjanih T ili L-profila. Ova ukru-
ćenja omogućavaju pravilno i ravnomerno unošenje sile i istovremeno povećavaju otpor-
nost rebra na izbočavanje. Kod jednozidnih I-nosača u zgradarstvu ukrućenja se zavaruju
za rebro i obe nožice, a oblikuju se tako da omoguće nesmetan prolaz podužnih šavova za
vezu rebra sa nožicama (slika 4.58a). Ovakav pristup nije opravdan kod dinamički optere-
ćenih nosača (mostovi, kranske staze,...), jer zavarivanje upravno na tok sila zatezanja
znatno smanjuje otpornost nosača na zamor. Naime, može doći do pojave zareza, koji se
usled dinamičkog opterećenja tokom ekspoloatacije konstrukcije progresivno širi i dovodi
do pojave prslina, čime se bitno ugrožava trajnost konstrukcije. Dakle, na zategnutim noži-
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 493
cama treba izbegavati poprečne šavove. Ovo se može postići tako što se na kontaktu izme-
đu ukrućenja i zategnute nožice postavlja podložna pločica (slika 4.58b). Nakon upasiva-
nja ona se zavaruje za ukrućenje, ali ne i za zategnutu nožicu. Ukoliko se ne predviđaju
podložne pločice mora se ostaviti zazor od min 2 mm između ukrućenja i zategnute lamele
(slika 4.58c). Takođe se mogu koristiti posebno oblikovana ukrućenja (slika 4.58d), kod
kojih usled redukcije ukrućenja u zoni zatezanja otpada potreba za zavarivanjem. Kod
kontinualnih nosača izloženih dejstvu pokretnog opterećenja javljaju se momenti savijanja
alternativnog znaka, pa stoga i gornja i donja nožica mogu biti zategnute u zavisnosti od
položaja opterećenja. U ovakvim slučajevima neophodno je postavljanje podložnih pločica
i uz gornju i uz donju nožicu (slika 4.58e).
Najčešće se kao ukrućenja koriste ravni čelični limovi. Međutim, na oslonačkim prese-
cima je, zbog veoma velikog opterećenja usled oslonačke reakcije, ponekad potrebno
usvojiti ukrućenja u obliku valjanog L, T ili 1/2I-profila. Kod zakovanih nosača uglavnom
su, kao poprečna ukrućenja, korišćeni L-profili u kombinaciji sa čeličnim limovima. Na
slici 4.59 prikazani su različiti oblici poprečnih ukrućenja.
Slika 4.59 - Oblici poprečnih ukrućenja kod: a) zavarenih nosača; b) zakovanih nosača
494 Metalne konstrukcije
Kod zakovanih nosača se veza ukrućenja za rebro nosača ostvaruje zakivcima. Kako se
ukrućenje proteže čitavom visinom rebra, potrebno je predvideti način njegovog oblikova-
nja i vezivanja za rebro na mestu pojasnih ugaonika. Ovo se može postići umetanjem pod-
metača između gornjih i donjih pojasnih ugaonika duž čitavog ukrućenja (slika 4.60a), po-
stavljanjem klinastih podmetača neposredno uz prelaz sa rebra na pojasni ugaonik (slika
4.60b), ili pak savijanjem ukrućenja (slika 4.60c). Za manje visine preporučuje se primena
rešenja sa slike 4.60a, dok je kod nosača većih visina zbog manjeg utroška čelika racional-
nija primena rešenja bez podmetača (slika 4.60b,c)
Visina rebra kod mostovskih nosača velikih raspona može da bude i do 10 metara, pa
je, zbog nemogućnosti transporta tako velikih komada, neophodno predvideti podužni
montažni nastavak rebra (slika 4.61). Montažni nastavci se ostvaruju ili zakivanjem, kod
zakovanih nosača, ili pomoću zavrtnjeva, kod punih limenih nosača u zavarenoj izradi.
Nastavak mora da bude sposoban da prihvati smičuću silu koja se javlja na mestu prekida.
Linijski smičući napon τ koji deluje na mestu horizontalnog nastavka rebra je:
V ⋅ Sy
τ = (4.114)
Iy
gde su:
V smičuća (transverzalna) sila,
Sy statički moment dela preseka do montažnog nastavka,
Iy moment inercije posmatranog poprečnog preseka.
Pošto se transverzalna sila menja duž nosača, a i geometrijske karakteristike (Sy i Iy) mo-
gu da variraju duž ose nosača, liniski smičući napon τ nije konstantan duž ose nosača već
se menja od preseka do preseka u funkciji položajne koordinate x. Ukupna horizontalna sila
koja deluje na jedan zavrtanj ili zakivak može se odrediti na osnovu sledećeg izraza:
eV
( x) ⋅ S y ( x)
H1 = ∫ dx (4.115)
o I y ( x)
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 495
gde je e rastojanje između susednih zavrtnjeva, odnosno zakivaka. Rastojanje između sused-
nih zavrtnjeva je veoma malo u poređenju sa rasponom nosača, pa se s pravom može zane-
mariti promena transverzalne sile i karakteristika poprečnog preseka na tako bliskom rastoja-
nju. Prethodni izraz, pod ovakvim pretpostavkama, dobija znatno jednostavniji oblik:
V ⋅ Sy
H1 = ⋅e . (4.116)
Iy
Dakle, nosivost zavrtnja (Fdop) ili zakivka mora da zadovolji sledeći uslov:
Fdop ≥ H1 (4.117)
pa se, za poznatu nosivost spojnog sredstva, može dobiti maksimalna vrednost rastojanja e:
I y ⋅ Fdop
emax = . (4.118)
V ⋅ Sy
Ako prethodni izraz (4.118) daje male vrednosti ( emax ≤ 3 ⋅ d 0 ) neophodno je predvideti
po dva reda zavrtnjeva sa svake strane nastavka, pa je tada maksimalno rastojanje dvostru-
ko veće:
I y ⋅ Fdop
emax = 2 ⋅ . (4.119)
V ⋅ Sy
Rastojanje spojnih sredstava, bez obzira na vrednosti dobijene na osnovu izraza (4.118)
ili (4.119) ne sme da bude veće od maksimalnog rastojanja spojnih sredstava ( 8 ⋅ d1 odnos-
no 15 ⋅ tmin ).
Pojasne lamele
Prijem transverzalnih sila kod punih limenih nosača dominantno se poverava rebru,
dok se najveći deo momenta savijanja prihvata pomoću pojasnih lamela - nožica. Stoga se
pojasevi oblikuju tako da imaju što veću površinu, kako bi se postigla što veća nosivost
preseka na savijanje. Širina pojasnih lamela zavisi od tipa nosača (jednozidni, dvozodni ili
višezidni), intenziteta opterećenja, mogućnosti bočnog pridržavanja, namene nosača itd.
496 Metalne konstrukcije
Kod dvozidnih i višezidnih nosača, širina pojaseva je znatno veća nego kod jednozidnih
nosača. Ovo posebno važi za mostovske nosače sa ortotropnom pločom kod kojih je širina
gornjeg pojasa približno jednaka širini mosta. Stoga se kod ovakvih nosača velika površi-
na pojasnih lamela može postići sa relativno malom debljinom lima. Minimalna debljina li-
ma kolovozne table kod mostovskih nosača sa ortotropnom pločom uglavnom iznosi 12 mm,
a u zavisnosti od intenziteta opterećenja ona može biti i preko 20 mm.
Pri proračunu sandučastih nosača sa širokim pojasevima obavezno treba odrediti efek-
tivnu širinu pojasa s obzirom na neravnomernu raspodelu normalnih napona usled uticaja
smicanja poznatog kao shear lag efekat (slika 4.63). Ovo je posebno izražano kod široko-
pojasnih nosača manjih raspona. Kod pritisnutih pojasnih lamela treba proveriti i lokalnu
stabilnost lima na izbočavanje (videti 5.2.9), pa se efektivna širina određuje na osnovu in-
terakcije izbočavanja i shear lag efekta. Problem izbočavanja uglavnom se rešava posta-
vljanjem podužnih i poprečnih ukrućenja, čime se obezbeđuje da, sa stanovišta izbočava-
nja, čitava pojasna lamela bude aktivna.
Kod jednozidnih punih limenih nosača koji se najčešće izvode kao simetrični ili mono-
simetrični I-preseci, širina pojasnih lamela je ograničena zbog fenomena lokalnog izboča-
vanja konzolnog prepusta, pa se potrebna površina pojasa postiže povećanjem debljine li-
ma. Međutim, tehnologija zavarivanja ne dozvoljava primenu pojasnih lamela neograniče-
ne debljine. Naime, prilikom zavarivanja pojasnih lamela velike debljine, zbog prisustva
velike mase metala, brže se odvodi toplota pri zavarivanju lamele za rebro, pa se samim
tim povećava i brzina hlađenja šava. To može da prouzrokuje pojavu višeosnog naponskog
stanja sa lamelarnim cepanjem pojaseva. Na ovaj način se značajno smanjuje otpornost di-
namički opterećenih konstrukcija na zamor i krti lom. Debljina pojasnih lamela je, iz ovih
razloga, ograničena na 50 mm za Č0361, odnosno 30 mm za Č0561. Osim toga, pri zavari-
vanju limova debljina većih od 30 mm treba obavezno predvideti predgrevanje, kako bi se
obezbedio projektovan kvalitet šavova i izbegle pomenute neželjene posledice. Potrebna
površina pojasa može se postići i postavljanjem više tanjih pojasnih lamela koje se među-
sobno povezuju zavarivanjem obrazujući jedinstveni pojasni paket. Debljina jedne lamele
obično se kreće od 10 do 20 mm, a ređe i do 30 mm (npr. u mostogradnji). Pri tome treba
voditi računa da, zbog lokalnog izbočavanja, vitkost pritisnutih lamela (b / t ) max ne treba
da bude veća od graničnih, koje su date u tabeli 4.5. Ne preporučuje se primena više od tri
pojasne lamele. Primenom paketa pojasnih lamela izbegavaju se problemi skopčani sa teh-
nologijom zavarivanja (nije potrebno predgrevanje) i istovremeno smanjuje opasnost od
pojave krtog loma. Međutim, oblikovanje pojasnih lamela na ovakav način zahteva više
radova pri zavarivanju (veći broj šavova).
Konstrukcijsko oblikovanje pojasnih lamela može se ostvariti na više načina. Neki od
njih prikazani su na slici 4.64. Rešenje sa slike 4.64a je povoljno što se tiče same tehnike za-
varivanja. Podužni i čeoni ugaoni šavovi mogu da se izvedu u jednom potezu oko čitave po-
jasne lamele. U odnosu na ovo rešenje, rešenje dato na slici 4.64b je statički povoljnije, jer se
sa istom površinom pojasnih lamela dobija veći moment inercije, pa je samim tim i nosivost
takvog preseka veća. Međutim, podužni i čeoni šavovi ne leže u istoj ravni, pa je prelaz sa
jednog na drugi komplikovan za izvođenje i predstavlja potencijalno mesto zareza. Estetski
najprihvatljivije je rešenje sa slike 4.64c, ali ono iziskuje posebnu obradu ivica pojasnih la-
mela, čime se povećavaju troškovi izrade. Primena pojasnih lamela prikazanih na slici 4.64d
predstavlja najlošije rešenje, jer je mogućnost zavarivanja loša, bojenje otežano, a žljeb omo-
gućava skupljanje prašine i prljavštine čime se smanjuje koroziona otpornost.
de, pa pri opredeljivanju za jedno od pomenutih rešenja treba pronaći kompromis između
ova dva uslova.
Za osnovnu lamelu koja je neposredno povezana sa rebrom mogu se umesto širokog čelič-
nog lima upotrebiti i specijalni "nos" profili (slika 4.65b) ili prepolovljeni I-profili (slika 4.65c).
Ovim se šav za vezu rebra sa pojasnom lamelom udaljava od velike čelične mase pojasa, pa se
ne hladi tako brzo, što bitno utiče na poboljšanje njegovog kvaliteta. Osim toga, on je izmaknut
od najopterećenije ivične zone, pa je samim tim izložen manjim naprezanjima.
Ukoliko je promena visine nosača nepoželjna, dodatne lamele se mogu postaviti i sa
unutrašje strane, ali se pri tome mora obezbediti dovoljan prostor (min 50 mm), da bi po-
dužni šavovi mogli korektno da se izvedu (slika 4.65d). Postavljanje kosih lamela (slika
4.65e) ima smisla samo ako je nosač manjeg raspona, te se ne mora nastavljati, jer prisu-
stvo kose lamele znatno otežava izradu montažnog nastavka.
Kada su izraženi problemi bočno-torzionog izvijanja potrebno je povećati moment
inercije oko slabije, vertikalne ose. Ovo se postiže usvajanjem pritisnute pojasne lamele u
vidu U (slika 4.65f) ili I-profila. Stabilnost na bočno-torziono izvijanje može se, takođe
poboljšati formiranjem zatvorenog pojasa (slika 4.65g,h,i), čime se osim krutosti na bočno
savijanje povećava i torziona krutost nosača. Nedostaci ovakvih rešenja su, pre svega, veo-
ma komplikovani montažni nastavci, zatim nemogućnost kontrole šavova za vezu rebra sa
pojasnim lamelama po završetku izrade nosača i relativno komplikovana i skupa izrada
(značajni radovi pri zavarivanju).
Određivanje potrebne površine pojasnih lamela, koja će poslužiti kao polazna pretpo-
stavka pri proračunu jednog punog limenog nosača, zasniva se na poznatom izrazu iz Ot-
pornosti materijala:
M
W y , pot ≥ . (4.120)
σ dop
500 Metalne konstrukcije
I 1
Wy = = ⋅ d 2 ⋅ tw + A f ⋅ d . (4.122)
d /2 6
Kada se u nejednačinu (4.120) uvrsti Wy prema izrazu (4.122), dobija se potrebna
površina pojasa ( A f ) u sledećem obliku:
M /d 1
Af ≥ − ⋅ d ⋅ tw . (4.123)
σ dop 6
U literaturi se, takođe mogu sresti i drugi, slični izrazi za određivanje potrebne
površina pojasa, kao na primer:
M /h
Af ≥ − 0,15 ⋅ d ⋅ tw (4.124)
σ dop
maxV ⋅ S oy
VII = (4.126)
I y ⋅ 2 ⋅ aw
P
n= . (4.127)
′
2 ⋅ ! w ⋅ aw
o
U izrazu (4.125) S y je statički moment pojasne lamele u odnosu na osu y-y i može da
se odredi na osnovu izraza:
S oy = A f ⋅ h f (4.128)
Ukoliko postoji pokretno opterećenje, kao na primer kod kranskih nosača, maksimalna
transverzalna sila treba da se odredi na osnovu uticajne linije. Takođe treba voditi računa
da se maksimalna transverzalna sila od pokretnog opterećenja javlja upravo kada se kon-
centrisana sila nalazi nad oslonačkim presecima, pa se u posmatranom preseku, pri maksi-
malnoj transverzalnoj sili istovremeno javlja i lokalni pritisak točka koji izaziva normalne
napone u šavovima.
Šavovi za vezu donje nožice i rebra uglavnom su napregnuti samo smičućim naponima
(VII), osim u slučaju kada je opterećenje, kao kod monorej staza, ovešeno za donju nožicu,
pa se javlja i uticaj lokalnog naprezanja. Dakle, ukoliko nema lokalnog naprezanja podu-
žnih šavova, bilo da je reč o šavovima za vezu rebra sa gornjom ili donjom nožicom, po-
stoje samo smičući naponi, a provera napona u šavovima se svodi na:
VII ≤ σ w, dop . (4.130)
Često, kada je lokalno opterećenje velikog intenziteta, ugaoni šavovi ne mogu da zado-
volje naponski uslov (4.129). Tada se primenjuju K ili eventualno, za rebra manje deblji-
ne, 1/2V-šavovi. Naprezanja u šavovima se određuju kao za osnovni materijal na mestu
veze, odnosno:
maxV ⋅ S oy
τ II = , (4.131)
I y ⋅ tw
P
σ⊥ = . (4.132)
!′w ⋅ tw
Kontrola uporednog napona u sučeonim šavovima može da se sprovede takođe prema
izrazu (4.129), ali uz korekciju dopuštenog napona za šavove, i to na sledeći način:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 503
2 2
1 P maxV ⋅ S oy
σu = σ ⊥2 + 3τ ΙΙ2 = ⋅ + 3 ⋅ ≤ σ b, w, dop = k ⋅ σ dop . (4.133)
tw !′w Iy
Kod punih limenih nosača u zakovanoj izradi veza rebra sa pojasevima se ostvaruje po-
moću pojasnih ugaonika i horizontalnih i vertikalnih zakivaka (slika 4.70). Zakivci imaju
istu funkciju kao i podužni šavovi kod zavarenih nosača, pa je stoga i njihovo naprezanje
slično. Usled transverzalne sile javlja se podužna (horizontalna) smičuća sila u zakivcima,
koja je posledica zajedničkog rada elemenata preseka. Ako uz to postoji i koncentrisano
opterećenje, koje se unosi direktno preko pojasa nosača, javlja se i poprečna (vertikalna)
smičuća sila u zakivcima, koja je lokalnog karaktera jer se javlja samo u zoni neposredno
ispod koncentrisane sile. Dakle, postoji vrlo jasno izražena analogija između naprezanja
šavova i zakivaka za vezu rebra sa nožicama kod punih limenih nosača. Horizontalna smi-
čuća sila u zakivcima (H1) je ekvivalent smičućem naponu (τII), a vertikalna smičuća sila
(V1) odgovara normalnim naponima (σ⊥) kod zavarenih nosača.
Podužna smičuća sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak (H1), može da se odre-
di na isti način kao i kod horizontalnog montažnog nastavka rebra (4.116), s tim da se sta-
tički momenat S oy odredi za deo preseka iznad ose horizontalnog zakivka (0-0). Koncen-
trisana sila (P) ravnomerno se raspoređuje na sve zakivke koji se nalaze u zoni lokalnog
naprezanja (slika 4.71), pa svaki zakivak u ovoj zoni prima n-ti deo sile ( V1 = P / n ). Silu
P, u slučaju dinamičkog opterećnja, treba pomnožiti dinamičkim koeficijentom ϕ.
Maksimalna rezultujuća sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak mora da bude
manja od nosivosti zakivka na smicanje:
2
V ⋅ S oy P 2
FR = H12 + V12 = ⋅ e + ≤ Fdop . (4.134)
Iy n
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen treba povećati broj zakivaka, odnosno smanjiti
njihovo rastojanje (e). Na ovaj način smanjuju se obe komponente naprezanja, horizontal-
na koja je, očigledno, direktno proporcionalna sa rastojanjem zakivaka (e) i vertikalna in-
direktno kroz povećanje broja zakivaka (n) koji učestvuju u prijemu koncentrisane sile.
Međutim, rastojanje između zakivaka ne može se smanjivati neograničeno, već ono ne
sme biti manje od minimalnog rastojanja ( e ≥ 3 ⋅ d 0 ).
504 Metalne konstrukcije
Uslov dat izrazom (4.134), u tom slučaju, može se ispoštovati povećanjem nosivosti
zakivaka i to na dva načina: usvajanjem zakivaka većeg prečnika ili umetanjem para obra-
znih limova u zoni veze. Često je nosivost zakivaka, zbog relativno male debljine rebra,
uslovljena dopuštenim naponom pritiska po omotaču rupe, pa je svrsishodno dodavanje
para obraznih limova (slika 4.72). Na ovaj način se povećava nosivost zakivaka na pritisak
po omotaču rupe:
2 ⋅ tL ⋅ d 0 ⋅ σ b,dop
Fb = min . (4.135)
(tw + 2 ⋅ t1 ) ⋅ d 0 ⋅ σ b, dop
Horizontalna smičuća sila je manja kod vertikalnih zavrtnjeva, jer je ravan smicanja
(kontak između pojasnih ugaonika i pojasa) iznad ravni smicanja horizontalnih zakivaka, što
o
daje manji statički moment dela preseka S y u odnosu na ravan smicanja. Osim toga, verti-
kalni zakivci ne prenose vertikalne sile usled lokalnog pritiska, pa se može reći da su slabije
napregnuti od horizontalnih. Međutim, iz praktičnih razloga razmak vertikalnih zakivaka se,
po pravilu, usvaja kao i kod horizontalnih ( eh , e ), jer je drugačije postavljanje konstruk-
tivno nepovoljno, ili čak neizvodljivo. Horizontalni i vertikalni zakivci postavljaju se dakle
na istom rastojanju, ali u smaknutom rasporedu, kao što je prikazano na slici 4.70.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 505
Poprečni
presek
Osim I-preseka, i sandučasti preseci imaju povoljne odnose W/A, pa i oni predstavljaju
jedno od ekonomičnih rešenja. Najveći uticaj na vrednost odnosa W/A imaju dimenzije rebra
(visina i debljina), pa se njihovim variranjem mogu postići izuzetno ekonomični preseci.
Treba istaći da je osim racionalnog oblikovanja poprečnog preseka, kod punih limenih
nosača, takođe moguća njegova promena duž nosača, čime se nosivost nosača prilagođava
stvarnim naprezanjima, uz znatnu uštedu materijala.
506 Metalne konstrukcije
Normalni napon izazvan dejstvom momenta savijanja linearno se menja po visini po-
prečnog preseka, dok je duž pravaca paralelnih sa neutralnom osom konstantan i može da
se odredi prema izrazu poznatom iz Otpornosti materijala:
My
σx = ⋅z. (4.137)
Iy
Dakle, normalni naponi se linearno menjaju po visini preseka, od nule na mestu neu-
tralne ose (z = 0), do maksimalne vrednosti u najudaljenijem vlaknu ( z = z max ).
Vrednosti smičućeg napona mogu se, takođe, shodno Otpornosti materijala, odrediti na
osnovu sledećeg izraza:
V ⋅ S y ( z)
τ xz ( z ) = . (4.138)
I y ⋅ b( z )
skom modelu, koji podrazumeva konstantnu raspodelu smičućih napona duž rebra, na sle-
deći način:
V
τ xz = (4.139)
Aw
gde je Aw površina rebra. Dakle, može se smatrati da celokupnu transverzanu silu prima re-
bro, te da njegova površina predstavlja površinu smicanja.
Maksimalne vrednosti normalnih i smičućih napona moraju biti manje od dopuštenih
za dati slučaj opterećenja, pa se kontrola napona sprovodi na osnovu sledećih uslova:
My
max σ x = ⋅ z max ≤ σ dop (4.140)
Iy
V ⋅ Sy T
maxτ xz = ≈ ≤ τ dop . (4.141)
I y ⋅ tw Aw
Kod nosača sa poprečnim presecima sa dve ose simetrije (bisimetrični preseci), koji se
i najčešće koriste u čeličnim konstrukcijama, uobičajena je upotreba pojednostavljenog iz-
raza za kontrolu normalnih napona:
My
max σ x = ⋅ ≤ σ dop (4.142)
Wy
gde je Wy otporni moment poprečnog preseka za posmatranu osu savijanja. Uslov dat izra-
zom (4.140), uglavnom se koristi kod monosimetričnih preseka.
Kontrola napona treba da se izvrši u svim karakterističnim presecima. Kod nosača ti-
pa proste grede kontrolu normalnih napona treba, obavezno, sprovesti na mestu maksi-
malnog momenta savijanja, ali i na svim ostalim mestima gde dolazi do promene geo-
metrijskih karakteristika poprečnog preseka. Ukoliko se vrši pokrivanje dijagrama mo-
menata variranjem površine pojaseva duž nosača, normalne napone treba kontrolisati na
mestima veze dva različita tipa pojasnih lamela i to na strani slabije lamele. Slično treba
postupiti i kod nosača kod kojih se prilagođavanje momentnom dijagramu postiže sko-
kovitom promenom visine rebra. Kod nosača sa linearnom ili paraboličnom promenom
geometrijskih karakteristika (najčešće se visina rebra menja po ovim zakonima), mero-
davan presek nije na mestu maksimalnog momenta, pa određivanje karakterističnog pre-
seka zahteva složeniju analizu (videti deo ovog poglavlja 5.2.5.1). Kontrolu smičućih
napona treba sprovesti u presecima u kojim transverzalna sila ima maksimalne vredno-
sti, a to je, po pravilu, na osloncima.
U uklještenju konzolnih nosača, kao i u presecima na unutrašnjim osloncima kontinual-
nih nosača i moment i transverzalna sila u istom preseku dostižu maksimalne vrednosti, pa
je, sem pojedinačne kontrole smičućih i normalnih napona, neophodna i kontrola upored-
nih napona, koji su posledica zajedničkog - interaktivnog delovanja normalnih i smičućih
napona. Kontrola uporednih napona je neophodna i kod nosača koji su opterećeni pokret-
nim opterećenjem, pa se u merodavnim presecima javljaju sledeće kombinacije statičkih
uticaja koje treba analizirati:
− maksimalan moment (maxM) i odgovarajuća transverzalna sila (odgV);
− maksimalna transverzalna sila (maxV) i odgovarajući moment savijanja (odgM).
508 Metalne konstrukcije
σ u = σ x2,1 + 3 ⋅ τ xz
2
,1 ≤ σ dop (4.143)
gde su σ x ,1 i τ xz ,1 normalni i smičući naponi u rebru neposredno ispod nožice (slika 4.75),
koji se određuju na sledeći način:
My
σ x ,1 = ⋅ z1 (4.144)
Iy
V ⋅ S y ,1
τ xz ,1 = . (4.145)
I y ⋅ tw
Kod kranskih nosača lokalno naprezanje rebra usled pritiska točka krana takođe treba
da se obuhvati pri proračunu uporednih napona. U rebru se, neposredno uz nožicu, kao po-
sledica lokalnog pritiska, javlja i normalni napon σ z . Stvarni raspored σ z napona je neli-
nearan (slika 4.76), ali se pri proračunu može zameniti konstantnim naponskim dijagra-
mom na efektivnoj dužini beff . Ova dužina određuje se iz uslova jednakosti rezultanti unu-
trašnjih sila:
! !
1
beff ⋅ σ max = ∫ σ z ( x ) ⋅ dx ⇒ beff = ⋅ ∫ σ z ( x ) ⋅ dx . (4.146)
0 σ max o
Zakon promene stvarnog dijagrama napona σ z (x ) u zoni rebra nije jednostavno odre-
diti. Na osnovu eksperimentalnih rezultata dobijeni su empirijski izrazi za određivanje
efektivne dužine beff. Prema švajcarskim propisima (SIA) efektivna dužina se određuje na
osnovu sledećeg izraza:
Iy
beff = 3,2 ⋅ 3 (4.147)
tw
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 509
gde je Iy moment inercije gornjeg pojasa, koji se, ukoliko je šina zavarena za nožicu, odre-
đuje kao moment inercije zajedničkog preseka obrazovanog od nožice i šine oko težišne
horizontalne ose, a u suprotnom, kada šina nije zavarena, kao zbir pojedinačnih sostvenih
momenata inercije šine i nožice oko horizontalnih osa y-y.
τ zx = 0,2 ⋅ σ z . (4.149)
Uporedni napon u rebru nosača u opštem slučaju, kada se istovremeno javljaju moment
savijanja (M), transverzalna sila (V) i lokalni pritisak (P), treba da zadovolji sledeći uslov:
sa promenom statičkih uticaja (pre svega momenta savijanja) duž nosača. Na ovaj način se
čelični materijal duž nosača raspoređuje shodno stvarnim potrebama, uz značajno smanje-
nje ukupne težine nosača.
Promena geometrijskih karakteristika nosača (Wy i Iy) duž nosača, može da se ostvari
na dva načina:
− promenom visine rebra,
− promenom površine pojasnih lamela.
Svakako treba napomenuti da promena poprečnog preseka duž nosača ima svrhe samo
kod nosača značajnih raspona. Ovo se posebno odnosi na promenu visine rebra. Kod nosa-
ča manjih raspona ovakvi zahvati nisu racionalni.
Puni limeni nosači, kao što je napomenuto, najčešće se projektuju kao gredni nosači ti-
pa proste grede ili kontinualnog nosača. Oblik nosača pre svega zavisi od oblika rebra, od-
nosno od promene njegove visine duž nosača. Prema tome se nosači mogu podeliti na no-
sače sa rebrom konstantne i promenljive visine. Na slici 4.77 prikazani su različiti oblici
grednih nosača koji se najčešće primenjuju u čeličnim konstrukcijama.
Nosači statičkog sistema proste grede najčešće se izrađuju sa konstantnom visinom re-
bra, jer je takav oblik rebra najjednostavniji za izradu. Kod ovakvih nosača promena nosi-
vosti postiže se variranjem površine pojasnih lamela duž nosača. Promena površine pojasa
može da se ostvari na tri načina:
− promenom širine pojasne lamele (slika 4.78a),
− promenom debljine pojasne lamela (slika 4.78b) i
− dodavanjem jedne ili više dodatnih pojasnih lamela (slika 4.78c).
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 511
Dakle, bez obzira na koji način se ostvaruje promena površine pojasa, razlikuju se pre-
sek koji ima minimalnu nosivost (tzv. osnovni presek) i jedan ili više ojačanih preseka u
zavisnosti od stepena iskorišćenja nosača. Položaj početka i završetka ojačanja zavisi od
anvelope momenata savijanja i nosivosti osnovnog i ojačanog preseka. Određivanje teorij-
skog početka ojačanja se naziva pokrivanje dijagrama momenata savijanja i može da se
izvrši grafičkim ili numeričkim putem.
Grafičko određivanje teorijskog početka ojačanja vrši se tako što se na jednom crtežu u
istoj razmeri nanesu anvelopa momenata savijanja i horizontalne linije koje predstavljaju
nosivost osnovnog i ojačanih preseka ( M nos ,i = Wi ⋅ σ dop ). Preseci ovih linija sa anvelopom
momenata predstavljaju teorijske početke i završetke ojačanja pojasnih lamela (slika 4.79).
Numeričko određivanje teorijskog početka ojačanja zasniva se na poznavanju analitič-
kog izraza za anvelopu momenata. Anvelopa momenata je funkcija koja zavisi od jedne
promenljive, to jest od podužne koordinate x. Iz uslova:
M ( x ) = M nos ,i (4.151)
gde je M nos ,i nosivost i-tog preseka, a M (x ) funkcija anvelope momenata, može da se od-
redi teorijski početak ojačanja, odnosno početak naredne lamele (i+1).
Za prostu gredu opterećenu jednako podeljenim opterećenjem (slika 4.80), može se re-
lativno jednostavno odrediti teorijski početak ojačanja. U ovom slučaju anvelopa momena-
ta je poznata kvadratna funkcija, pa se uslov (4.151) transformiše na sledeći način:
q⋅! q
M ( x) = ⋅ x − ⋅ x 2 = M nos ,0 . (4.152)
2 2
512 Metalne konstrukcije
Kvadratna jednačina (4.152), u opštem slučaju, ima dva realna rešenja (korena), koja
predstavljaju teorijski početak i završetak ojačanja, a dobijaju se u sledećem obliku:
! M
.
x1,2 = ⋅ 1 ± 1 − nos ,0 (4.153)
2 max M
Izraz (4.153), u nešto izmenjenom obliku, može da se koristi i za određivanje teorij-
skog početka kod nosača sistema proste grede sa proizvoljnim poprečnim opterećenjem.
Tada je:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 513
M
x1,2 = 0,44 ⋅ ! ⋅ 1 ± 1 − nos ,0 . (4.154)
max M
Pri pokrivanju dijagrama momenata, momenti nosivosti poprečnih preseka mogu se,
umesto na osnovu dopuštenih napona, odrediti na osnovu maksimalnih normalnih napona
koji se javljaju u nosaču:
M nos ,i = Wi ⋅ σ max . (4.155)
Na taj način se dobija nešto veća dužina ojačanja, što je na strani sigurnosti. Ovakav
postupak je uobičajen kod punih limenih nosača kod kojih je merodavan uticaj deformaci-
ja, pa je razlika između dopuštenih i maksimalnih napona veća od uobičajene (normlani
naponi nisu iskorišćeni).
Pri određivanju teorijskog početka ojačanja pojasnih lamela kod kranskih nosača na
koje, pored jednako podeljenog opterećenja (q), deluje i par pokretnih koncentrisanih sila
( P1 i P2 ) potrebno je najpre izvesti analitički izraz za anvelopu momenata. Anvelopa mo-
menata se određuje kao zbir momenata savijanja usled jednako podeljenog (q) i pokretnog
opterećenja, uz uvođenje koeficijenta izravnanja ψ i dinamičkog koeficijenta ϕ:
M ( x) = ψ ⋅ M q ( x) + ϕ ⋅ M P ( x) . (4.156)
M ( x) = B ⋅ x − A ⋅ x 2 . (4.163)
Teorijski početak ojačanja može da se odredi na osnovu poznatog uslova (4.151), koji
u ovom slučaju glasi:
Slika 4.83 - Položaj stvarnog početka kod: a) zakovanog nosača; b) zavarenih nosača
Kada se ojačanje pojasa postiže povećanjem debljine lamele, veza lamela se ostvaruje
sučeonim šavovima. Tip sučeonih šavova zavisi od debljine lamela koje se zavaruju. Uko-
liko je razlika debljina susednih lamela koje se zavaruju veća od 3 mm potrebna je poseb-
na obrada deblje lamele, kako bi se ostvario blag prelaz (slika 4.85a). Pri spajanju pojasnih
lamela različite debljine uobičajeno je da se ravnaju unutrašnje ivice, kako bi visina rebra
bila konstantna duž čitavog nosača. Ako se ravnaju spoljašnje ivice, neophodno je predvi-
deti promenu visine rebra duž nosača, što poskupljuje njegovu izradu. U ovom slučaju
obavezno treba predvideti kružni otvor na rebru (slika 4.85b), kojim se izbegava nagomila-
vanje šavova, odnosno izvođenje šava preko šava.
Ovakvi nosači se izvode kao zavareni nosači sa rebrom trapezastog oblika, ali se češće do-
bijaju podužnim sečenjem i ponovnim spajanjem valjanih profila, kao što je prikazano na
slici 4.86.
Linija zahtevane visine dobija se, kada se u prethodni izraz (4.165) uvrsti:
W y = M y ( x ) / σ dop (4.166)
u sledećem obliku:
2
3 ⋅ Af 6 ⋅ M y ( x) 3 ⋅ Af
d ( x ) = + − . (4.167)
tw tw ⋅ σ dop tw
Optimalan položaj kritičnog preseka je u četvritini raspona nosača (slika 4.87), jer se u
tom slučaju dobija rebro minimalne težine (videti tabelu 4.20).
Kritična visina se dobija iz prethodnog izraza (4.168), zamenom x = ! / 4 :
2
3 ⋅ Af 9 ⋅ q ⋅ !2 3 ⋅ Af
d cr = + − . (4.169)
tw 16 ⋅ tw ⋅ σ dop tw
518 Metalne konstrukcije
!
d min = d cr − ⋅ tgθ . (4.172)
4
Treba istaći da ovako određena minimalna visina trapezastog nosača, može da bude nedo-
voljna za prijem smičućih napona, koji upravo na osloncu imaju maksimalne vrednosti. Stoga
se, nikako, ne sme zaboraviti kontrola smičućih napona u oslonačkom preseku.
Svi prethodni izrazi važe samo za trapezaste nosače sistema proste grede opterećene
jednako podeljenim opterećenjem. U tabeli 4.21 su dati izrazi za određivanje kritičnog pre-
seka, kritične visine, nagiba i maksimalne i minimalne visine trapezastih nosača optereće-
nih sistemom nepokretnih koncentrisanih sila.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 519
Opterećenje
Nagib (θ)
3⋅ P 3⋅ P 3⋅ P
(
2 ⋅ σ dop ⋅ tw ⋅ d cr + 3 ⋅ A f ) σ dop ⋅ (tw ⋅ d cr + 3 ⋅ A f ) σ dop ⋅ (tw ⋅ d cr + 3 ⋅ A f )
Maksimalna visina ( hmax )
d cr ! 3⋅ !
d cr + ⋅ tgθ d cr − ⋅ tgθ
6 10
Minimalna visina ( hmin )
! ! 2⋅!
d cr − ⋅ tgθ d cr − ⋅ tgθ d cr − ⋅ tgθ
2 3 10
Iako na prvi pogled trapezasti nosači deluju veoma racionalno, uštede u težini kod ova-
kvih nosača nisu velike, jer da bi se obezbedila potrebna visina na mestu kritičnog preseka,
visina nosača u sredini mora biti veća nego što je neophodno.
3 1
(a ) : M ( x ) = ⋅ p ⋅ ! ⋅ x − p ⋅ x 2
8 2
7 1
( b) : M ( x ) = ⋅ p ⋅ ! ⋅ x − p ⋅ x 2 0 ≤ x ≤ !
16 2
1
( c) : M ( x ) = − ⋅ p ⋅ ! ⋅ x
16
Slika 4.88 - Kontinualni nosač na dva polja - anvelopa momenata
ne linije i sračunati ekstremne vrednosti momenata savijanja ( max M i min M ) usled za-
datog opterećenja. Kako je, ovako izabrana, mreža tačaka dovoljno gusta, na osnovu do-
bijenih ekstremnih vrednosti momenata savijanja može se, njihovim spajanjem, dobiti
anvelopa momenata.
Ovi uslovi mogu biti strožiji u slučaju nosača koji nose krte pregradne zidove ili stakle-
ne fasade (slika 4.91a). Na ovaj način izbegavaju se nepoželjne prsline koje mogu nastati
u sekundarnim elementima usled njihove prekomerne deformacije. Ovo je posebno važno
kod nosača staklenih fasada kod kojih ugib ne sme da bude veći od ! / 500 .
Obično se nadvišenje daje po paraboli, sa strelom koja se dobija kao ugib nosača od stal-
nog i polovine korisnog opterećenja.
Ukupna deformacija nosača sa nadvišenjem određuje se na sledeći način:
max δ = δ − δ 0 = δ ( g + p ) − δ ( g + p / 2) , (4.177)
Na ovaj način smanjuju se deformacije nosača u odnosu na zamišljenu pravu liniju koja
prolazi kroz njegove oslonce što ima veoma povoljan estetski uticaj. Smatra se da vidljiva
deformacija, sa estetskog stanovišta, ne treba da bude veća od ! / 250 .
Međutim, treba napomenuti da kod nosača sekundarnih krtih zidova ili staklenih fasada
korisno opterećenje izaziva deformacije koje prouzrokuju prsline, pa deformacijski uslov
glasi:
Dakle, kod ovakvih nosača preddeformacija nema velikog značaja, jer se nadvišenjem
ne smanjuje deformacija usled korisnog opterećenja, već se samo smanjuje deformacija
nosača u odnosu na njegovu zamišljenu pravu liniju. Stoga u ovom slučaju nadvišenje ima
smisla samo za stalno opterećenje.
Numeričke vrednosti deformacija (ugiba i obrtanja) punih nosača mogu da se odrede
primenom jedne od sledećih metoda:
− direktnom integracijom diferencijalne jednačine savijanja,
− Mor-Maksvelovom (Mohr-Maxwell) analogijom (fiktivni nosači),
− metodom virtualnih sila,
− korišćenjem softverskih paketa i gotovih tabela.
Svi navedeni postupci su ravnopravni i slične su ili iste tačnosti, a izbor jednog od njih
zavisi od vrste problema i mogućnosti i afiniteta projektanta.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 525
d 2v( x ) M ( x)
2
= v′′( x ) = − (4.180)
dx E ⋅ I ( x)
Moment savijanja M(x) zavisi od oblika spoljašnjeg opterećenja q(x), koje deluje na
posmatrani nosač. Kada je definisana funkcija opterećenja q(x), uz poznat zakon promene
momenta inercije I(x), dvostrukom integracijom diferencijalne jednačine (4.180) dobija se
izraz za elastičnu liniju nosača. Iz graničnih uslova po pomeranjima dobijaju se dve kon-
stante koje figurišu u rešenju diferencijalne jednačine nakon dvostruke integracije. Na
osnovu ovako određene elastične linije mogu da se odrede nagib nosača i maksimalan
ugib. Diferenciranjem funkcije elastične linije po x dobija se izraz za nagib, na osnovu ko-
jeg se određuje mesto maksimalnog ugiba.
Granični uslovi zavise od statičkog sistema nosača, odnosno od uslova oslanjanja (slika
4.93). Na slici 4.93 prikazani su prosta greda i konzola sa graničnim uslovima i ostalim
karakteristikama neophodnim za proračun.
U tabeli 4.22 dati su izrazi za određivanje maksimalog ugiba i nagiba za nosače sistema
proste grede i konzolne nosače konstantnog poprečnog preseka i to za nekoliko najčešćih
slučajeva opterećenja.
526 Metalne konstrukcije
P ⋅ !3 P ⋅ !2 P ⋅ !3 P ⋅ !2
48 ⋅ EI 16 ⋅ EI 3 ⋅ EI 2 ⋅ EI
5 ⋅ q ⋅ !4 q ⋅ !3 q ⋅ !4 q ⋅ !3
384 ⋅ EI 24 ⋅ EI 8 ⋅ EI 6 ⋅ EI
q ⋅ !4 q ⋅ !3 q ⋅ !4 q ⋅ !3
153,3" ⋅ EI 45 ⋅ EI 30 ⋅ EI 24 ⋅ EI
M ⋅ !2 M ⋅! M ⋅ !2 M ⋅!
15,57 ⋅ EI 3 ⋅ EI 2 ⋅ EI EI
d 2 M ( x)
= − p( x ) . (4.182)
dx 2
Prva diferencijalna jednačina predstavlja proširen oblik klasične diferencijalne jednači-
ne savijanja (4.180) (uveden je i uticaj temperature), dok druga daje poznatu vezu između
momenta savijanja i spoljašnjeg poprečnog opterećenja. Uvođenjem fiktivnog opterećenja:
M ( x) ∆t
p( x ) = + αt ⋅ (4.183)
E ⋅ I ( x) h
problem određivanja deformacija nosača (4.181) može da se svede na rešavanje poznatog
problema:
d 2 M ( x)
= − p ( x) . (4.184)
dx 2
Ako se posmatraju prethodni izrazi može se zaključiti da je moment savijanja M (x )
usled fiktivnog opterećenja p (x ) jednak ugibu nosača v(x) usled stvarnog opterećenja. Na
osnovu poznatih veza između momenta savijanja i transverzalne sile, odnosno ugiba i na-
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 527
zolnih nosača malih raspona uticaj transverzalne sile na deformaciju nije zanemarljiv i mo-
že čak i da premaši uticaj momenata savijanja (slika 4.97).
P
δ (M ) = ⋅ !3 = 4,2 ⋅ 10 −8 ⋅ !3
3 ⋅ EI
P
δ (T ) = k ⋅ ⋅ ! = 4,34 ⋅ 10−4 ⋅ !
GA
k=
135
8 ⋅ 37798 ⋅ 1
( )
⋅ 25 ⋅ 402 − 25 ⋅ 352 + 1 ⋅ 352 = 4,73
V ⋅V P
δ (V ) = ∫ k ⋅ ds = k ⋅! (4.186)
s GA GA
A S2
k= ⋅∫ dA . (4.187)
I 2 A b2
530 Metalne konstrukcije
Za pravougaone preseke k = 1,2, dok se za I-preseke, koji se najčešće koriste kao nosa-
či u čeličnim konstrukcijama, vrednost ovog parametra može odrediti na osnovu sledeće
formule, izvedene iz prethodnog izraza (4.187):
k=
A
8 ⋅ I y ⋅ tw
(
⋅ b ⋅ h 2 − b ⋅ d 2 + tw ⋅ d 2 ) (4.188)
gde su:
h ukupna visina nosača,
b širina nožice,
A površina poprečnog preseka,
d visina rebra,
tw debljina rebra.
Uticaj transverzalnih sila na ukupnu deformaciju treba uzeti u obzir i kod mostovskih
nosača velikih raspona koji se montiraju postupkom konzolne gradnje. Iako je ugib usled
smičućih sila neuporedivo manji od ugiba usled momenata savijanja, on, zbog veoma veli-
kih raspona i opterećenja pri montaži, može da dostigne vrednosti od 10 cm pa i više, što
bitno narušava izgled nivelete mosta. Stoga se pri analizi deformacija tokom montaže mo-
sta mora obuhvatiti i uticaj transverzalnih sila, kako bi se predvidelo adekvatno nadvišenje
i izbegao diskontinuitet nivelete mosta na mestu sučeljavanja.
Princip virtualnih sila pruža mogućnost za obuhvatanje uticaja smičućih sila na ukupnu
deformaciju. Primena ove metode poželjna je kada se određuje pomeranje samo jedne, ka-
rakteristične tačke nosača. U suprotnom, kada se traži dijagram pomeranja čitavog pojasa,
ili pak uticajna linija za pomeranje, svrsishodnije je korišćenje Mor-Maksvelove analogije.
U okviru tabele 4.24 prikazan je postupak provere dinamičkih efekata kod nosača me-
đuspratnih konstrukcija u zgradarstvu.
krutost, kao i krutost na savijanje oko slabije ose inercije jako mala, ovakvi nosači su veo-
ma osetljivi na bočna pomeranja i rotaciju oko centra smicanja.
Ako se posmatra konzolni nosač opterećen na savijanje oko jače ose inercije (slika
4.98a), može se uočiti da usled opterećenja malog intenziteta dolazi do pomeranja nosača
samo u ravni opterećenja. Međutim, pri daljem povećanju opterećenja, kada ono dostigne
kritičnu vrednost, dolazi do bočnog pomeranja pritisnutog dela nosača, praćenog torzio-
nom rotacijom (uvijanjem nosača). Na ovaj način nosač gubi svoju funkciju, odnosno do-
življava lom, pre dostizanja svoje pune nosivosti definisane plastifikacijom poprečnog pre-
seka (slika 4.98b).
Ovaj fenomen gubitka stabilnosti nosača naziva se bočno torziono izvijanje. Problem
bočno torzionog izvijanja, može se, na neki način, poistovetiti sa izvijanjem pritisnutog
dela nosača upravno na ravan nosača. Kako je kod elemenata opterećenih na čisto savi-
janje naponski dijagram, shodno Bernulijevoj hipotezi, linearan, to je samo polovina no-
sača opterećena na pritisak. Međutim, pošto su nosači monolitni, pritisnuta polovina no-
sača ne može samostalno da se izvije upravno na slabiju osu inercije. Preostala, zategnu-
ta polovina preseka sprečava njegovo slobodno izvijanje, pa dolazi i do rotacije popreč-
nog preseka (slika 4.98c). Prema tome, problem bočno torzionog izvijanja ne može se
tretirati kao prosto izvijanje pritisnutog dela nosača, već se mora uzeti u obzir i uticaj
torzije na njegovu stabilnost.
bočno torzionog izvijanja kod nosača sistema proste grede opterećenog na čisto savija-
nje (slika 4.99).
Pri proračunu kritičnog opterećenja, usled kojeg dolazi do bočno torzionog izvijanja,
uvode se sledeće pretpostavke:
− materijal je idealno elastičan,
− nosač je idealno prav (nema početnih geometrijskih imperfekcija),
− sprečena je torziona rotacija oslonaca (viljuškasti oslonci),
− poprečni presek zadržava svoj oblik nakon deformacije,
− poprečni presek je obostrano simetričan i konstantan duž čitavog nosača,
− moment inercije I z je znatno manji od I y ,
− deformacije su male ( sin ϕ = ϕ i cosϕ = 1 ).
Ako se uvedu lokalne kordinatne ose ξ i η, koje predstavljaju glavne ose inercije
poprečnog preseka u deformisanom položaju (slika 4.99), moment savijanja My može da
se razloži na momente koji deluju oko ovih lokalnih osa savijanja:
M ξ = M y ⋅ cosϕ = M y (4.189)
Mη = M y ⋅ sin ϕ = M y ⋅ ϕ . (4.190)
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 535
Dakle, čisto pravo savijanje nosača u nedeformisanom položaju, pri njegovoj deforma-
ciji prelazi u koso savijanje. Problem savijanja oko glavnih osa inercije u deformisnom po-
ložaju ( ξ i η ) može da se posmatra nezavisno:
d 2 w( x )
M ξ = M y = − EI y ⋅ (4.191)
dx 2
d 2v( x )
Mη = M y ⋅ ϕ = − EI z ⋅ . (4.192)
dx 2
Diferencijalna jednačina (4.191) predstavlja klasičan problem savijanja i ona može da
se reši samostalno. Međutim, kako u diferencijalnoj jednačini (4.192) figuriše torziona ro-
tacija preseka ϕ, ona se ne može nezavisno rešavati. Problem savijaja oko slabije ose iner-
cije (bočno savijanje), spregnut je dakle sa torzionim naprezanjem nosača, pa se rešava-
njem ovog, složenog problema dobija vrednost kritičnog momenta bočno torzionog izvija-
nja Mcr.
Ako se posmatra deformisan položaj nosača (slika 4.99), može da se uoči da torzija
nosača potiče od promene položaja ravni poprečnog preseka. Naime, vektor momenta
savijanja My, koji deluje na krajevima nosača u ravni poprečnog preseka, u proizvoljnom
poprečnom preseku zadržava svoj položaj (ostaje paralelan sa y-y osom). Usled rotacije
nosača ravan posmatranog poprečnog preseka nije više pralelna sa ravni u kojoj leži na-
padni moment My, pa se vektor momenta savijanja razlaže na dve komponente, jednu
koja leži u ravni poprečnog preseka deformisanog nosača, i drugu koja je upravna na ra-
van poprečnog preseka. Ova druga komponenta u stvari predstavlja moment torzije
(MT). Vrednost torzionog momenta može da se odredi na osnovu rotacije podužne ose ζ
na mestu posmatranog poprečnog preseka, uz petpostavku o malim deformacijama, na
sledeći način:
dv
Mζ = M T = M y ⋅ . (4.193)
dx
Problem torzije nosača, može da se opiše sledećom diferencijalnom jednačinom:
dv dϕ d 3ϕ
MT = M y ⋅ = GI t ⋅ − EIω ⋅ 3 (4.194)
dx dx dx
gde su:
I t torzioni moment inercije poprečnog preseka,
Iω sektorski moment inercije poprečnog preseka,
E modul elastičnosti i
G modul klizanja.
Prethodna diferencijalna jednačina (4.194) definiše problem složene torzije. Prvi član
sa desne strane jednačine opisuje običnu, Sen Venanovu torziju, a drugi opisuje problem
sprečene (ograničene) tozije.
Dakle, problem bočno torzionog izvijanja može da se prikaže pomoću tri diferencijalne
jednačine, od kojih je jedna (4.191) nezavisna, a druge dve (4.192) i (4.194) spregnute.
Ako se jednačina (4.194) diferencira po x dobija se:
536 Metalne konstrukcije
d 4ϕ d 2ϕ d 2v
EIω ⋅ 4
− GI t ⋅ 2 + M y ⋅ 2 = 0 . (4.195)
dx dx dx
Nepoznato pomeranje v može da se eliminiše, ako se, na osnovu diferencijalne jednači-
ne (4.192), izrazi u funkciji obrtanja ϕ. Tada se dobija diferencijalna jednačina sa jednom
promenljivom (ϕ), koja definiše problem bočno torzionog izvijanja u sledećem obliku:
2
d 4ϕ d 2ϕ M y
EIω ⋅ − GI t ⋅ − ⋅ϕ = 0 . (4.196)
dx 4 dx 2 EI z
Ako se imaju u vidu polazne pretpostavke lako se uočava da je ovo homogena
diferencijalna jednačina sa konstantnim koeficijentima, pa je njena karakteristična
jednačina:
1 2 1
r4 − ⋅r − 4 ⋅r = 0 (4.197)
a2 b
gde su a u b konstante koje imaju sledeće vrednosti:
a 2 = EIω / GI t (4.198)
b4 = EIω ⋅ EI z / M y2 (4.199)
1 1 1 1 1 1
m= 4
+ 4 − n= + 4 + . (4.201)
4⋅a b 2 ⋅ a2 4⋅a 4
b 2 ⋅ a2
Kako je na oslonačkim presecima usled viljuškastih oslonaca sprečena rotacija preseka
oko podužne ose (uvijanje), granični uslovi po pomeranjima mogu da se napišu na sledeći
način:
d 2 ϕ ( 0) d 2ϕ ( ! )
ϕ (0) = 0 = ϕ ′′(0) = 0 ϕ ( !) = 0 = ϕ ′′( !) = 0 . (4.202)
dx 2 dx 2
Na osnovu prva dva uslova (za x = 0 ), dobija se da su dve nepoznate konstante B i C
jednake nuli. Preostala dva uslova (za x = ! ) daju homogen sistem jednačina, sa nepozna-
tim konstantama A i D. Iz uslova o egzistenciji netrivijalnog rešenja dobija se da je D tako-
đe jednako nuli, pa rešenje ima oblik:
ϕ ( x ) = A ⋅ sin( m ⋅ x ) . (4.203)
Preostala konstanta A mora biti različita od nule, kako bi postojalo netrivijalno rešenje,
pa se iz uslova da je sin(m ⋅ !) = 0 dobija:
m =π /!. (4.204)
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 537
π2 Iω !2 GI t
M cr = ⋅ EI z ⋅ + ⋅ . (4.205)
!2 I z π 2 EI z
π 2 EI z k Iω (k ⋅ ! ) GI t
2
M cr = C1 ⋅ + + (C ⋅ z − C ⋅ z )2
− (C ⋅ z − C ⋅ z )
j (4.206)
(k ⋅ ! )2 kω I z π 2 EI z
2 g 3 j 2 g 3
538 Metalne konstrukcije
gde su:
C1 , C2 i C3 koeficijenti koji zavise od oblika opterećenja (tabela 4.25),
k i kω koeficijenti dužine izvijanja koji se odnose na obrtanje i krivljenje krajnjeg
preseka, respektivno,
z g = za − z s
za koordinata tačke u kojoj se nanosi poprečno opterećenje (slika 4.101),
zs koordinata centra smicanja (slika 4.102),
1
z j = zg − ⋅ ∫ ( y 2 + z 2 ) ⋅ z ⋅ dA .
2⋅ Iy A
Ovim izrazom, osim različitih uslova oslanjanja obuhvaćeni su i monosimetrični
poprečni preseci, kao i uticaj položaja opterećenja u okviru poprečnog preseka.
Iω = β ⋅ (1 − β ) ⋅ I z ⋅ hs2
Sektorski moment Iω = I z ⋅ hs2 / 4
inercije b13 ⋅ t1 ⋅ b23 ⋅ t2
Iω ≈
12 ⋅ (b13 ⋅ t1 + b23 ⋅ t2 )
Torzioni moment
inercije It =
1
3
(
⋅ 2 ⋅ b ⋅ t 3 + d ⋅ tw3 ) It =
1
3
(
⋅ b1 ⋅ t13 + b2 ⋅ t23 + d ⋅ tw3 )
β > 0,5 ⇒ z j = 0,4 ⋅ (2 β − 1) ⋅ hs2
Parametar z j zj = 0
β ≤ 0,5 ⇒ z j = 0,5 ⋅ (2 β − 1) ⋅ hs2
I fc
β=
I fc + I ft
I fc moment inercije pritisnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
I ft moment inercije zategnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
hs rastojanje između centara smicanja pritisnutog i zategnutog pojasa,
NAPOMENA:
(1) Kod obostrano simetričnih preseka širine i debljine pojasnih lamela su jednake, pa je:
b1 = b2 = b , odnosno t1 = t2 = t .
(2) Kada su pojasevi izrađeni od ravnih limova hs je jednako rastojanju između težišta
pojasnih lamela.
(3) Rastojanje između težišta i centra smicanja ( z s ) je pozitivno kada se centar smicanja
nalazi između težišta i pritisnute nožice.
Na primeru proste grede raspona 6,0 m izrađene od valjanog profila IPE 300, optereće-
ne jednako podeljenim opterećenjem (q), mogu da se uporede vrednosti kritičnog mometa
za karakteristične položaje opterećenja. Primenom opšte formule za određivanje kritičnog
momenta (4.206), koja obuhvata uticaj položaja opterećenja, dobijaju se sledeće vrednosti
kritičnog momenta:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 541
M cr
σ cr = . (4.207)
Wy
542 Metalne konstrukcije
σ Dv = ηt ⋅
π
! t ⋅Wy
⋅ EI z ⋅ GI t = η t ⋅
0,41 ⋅ 105
! t ⋅Wy
⋅ I z ⋅ It [kN/cm ]
2
(4.209)
gde su:
ηt faktor kojim se uvodi u proračun vrsta opterećenja, a koji ima vrednosti približno iste
sa koeficijentom C1 iz opšteg izraza za kritičan moment (4.206),
! t rastojanje između tačaka torzionog oslanjanja.
Na osnovu potkorene veličine u izrazu za kritičan napon (4.208), može da se odredi i
druga komponenta kritičnog napona ( σ Dw ), koja potiče od sprečene (ograničene) torzije:
π2 E
σ Dw = ⋅ ⋅ I z ⋅ Iω . (4.210)
! 2z W y
Kada se u prethodnu jednačinu (4.210) uvrsti sektorski moment inercije, prema izrazu
datom u tabeli 4.26 za obostrano simetrične preseke, dobija se:
π2 E
σ Dw = ⋅ ⋅ Iz ⋅ h / 2 . (4.211)
! 2z W y
I z = Af ⋅ b2 / 6 (4.212)
(
W y = A f ⋅ h + h 2 ⋅ tw / 6 = h ⋅ A f + Aw / 6 .) (4.213)
gde su:
b širina pritisnutog pojasa (nožice),
h visina nosača.
Kada se gometriske karakteristike, određene na osnovu izraza (4.212) i (4.213) uvrste u
jednačinu (4.211) dobija se kritičan napon u sledećem obliku:
π 2 ⋅ E b2 Af π2 ⋅E π2 ⋅E
σ Dw = ⋅ ⋅ = = . (4.214)
! 2z 12 A f + Aw / 6 (! z / ikz )2 λ2kz
ravan. Zamenjujuća vitkost λky određuje se kao količnik slobodne dužine bočnog izvijanja
nosača ( ! z ) i zamenjujućeg poluprečnika inercije koji se dobija na sledeći način:
b Af
ikz = ⋅ . (4.215)
12 A f + Aw / 6
I b3 ⋅ t / 12 A f ⋅ b 2 / 12 b Af
ikz = = = = ⋅
A A f + Aw / 6 A f + Aw / 6 12 A f + Aw / 6
Pri proračunu otpornosti nosača na bočno torziono izvijanje uvodi se, kao i pri
poračunu stabilnosti pritisnutih štapova na izvijanje, relativna (bezdimenzionalna) vitkost
preseka, koja se u ovom slučaju određuje na osnovu sledećeg izraza:
M pl
λD = (4.216)
M cr
αp ⋅ fy
λD = , (4.217)
σ cr
gde je αp koeficijent oblika poprečnog preseka, koji definiše odnos plastičnog i elastičnog
otpornog momenta poprečnog preseka.
Granična nosivost, odnosno otpornost nosača na bočno torziono izvijanje određuje se po-
moću bezdimenzionalnog koeficijenta bočno torzionog izvijanja χ D , koji zavisi od relativne
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 545
vitkosti λD i tipa nosača (valjani ili zavareni). U mnogim standardima date su različite pre-
poruke za određivanje otpornosti nosača na bočno torziono izvijanje. Razlike se uglavnom
odnose na određivanje bezdimenzionalnog koeficijenta χ D , dok su kriterijumi za proveru
stabilnosti na bočno torziono izvijanje isti ili slični i najčešće imaju sledeće oblike:
− po teoriji dopuštenih napona max σ ≤ σ D , dop = α p ⋅ χ D ⋅ σ dop ,
− po teoriji graničnih stanja max M ≤ M u = χ D ⋅ M pl .
gde se preko koeficijenta φ uvodi uticaj položaja opterećenja. Ovaj koeficijent određuje
se na sledeći način:
K + ρ2 + ρ
za opterećenje na donjem pojasu
K + ρ2
φ = 1 za opterećenje u težištu (4.219)
K + ρ2 − ρ
za opterećenje na gornjem pojasu
K + ρ2
gde je ρ parametar na osnovu kojeg se uzima u obzir oblik momentnog dijagrama (tabela
4.27), a K ima sledeći oblik:
2
! I
K = 1 + 0,156 ⋅ z t . (4.220)
h Iz
U tabeli 4.27 su pored koeficijenta ρ , date i vrednosti korekcionih vaktora ηt i η z
pomoću kojih se uzima u obzir način opterećenja, odnosno oblik momentnog dijagrama.
Vrednosti komponenata kritičnog napona σ Dv i σ Dw određuju se, kao što je već prikaza-
no, na osnovu izraza (4.209) i (4.214). Napominje se da vrednosti komponenata kritičnog
napona ( σ Dv i ) treba da se odrede uz primenu korekcionih faktora datih u tabeli 4.27. Ka-
ko, za razliku od izraza za napon σ Dv , u izrazu za napon σ Dw ne figuriše korekcioni fak-
546 Metalne konstrukcije
tor ( η z ), uticaj oblika momentnog dijagrama se uvodi preko zamenjujuće vitkosti λkz , ko-
ja se određuje prema sledećem izrazu:
!z
λkz = . (4.221)
ikz ⋅ η z
1,12 0,46
1,35 0,55
1,00 0,00
1,30 0,00
1,77 0,00
2,35 0,00
1 za λD ≤ 0,4
χD = 1/ n , (4.224)
1
1 + λ 2 n
za λD > 0,4
D
gde je n parametar koji zavisi od tipa nosača i ima sledeće vrednosti:
− n = 1,5 za zavarene nosače,
− n = 2,0 za valjane nosače.
Konačno, granični napon bočno torzionog izvijanja dobija se na osnovu sledećeg
izraza:
σ D = α p ⋅ χD ⋅ f y ≤ f y . (4.225)
Kod kranskih nosača ovi spregovi često imaju i funkciju sprega za bočne udare pa se
pri njihovom dimenzionisanju, osim pomenutog opterećenja datog izrazom (4.227), uzi-
maju u obzir i sile bočnih udara.
Bočno torziono izvijanje ne predstavlja mogući vid loma kod nosača kod kojih je obez-
beđeno bočno pridržavanje pritisnutog pojasa čitavom njegovom dužinom, zatim kod san-
dučastih preseka kod kojih je odnos visine i širine manji od 10 (h/b<10) i svih nosača koji
su opterećeni na savijanje oko slabije ose inercije (npr. široki sandučasti mostovski nosa-
či). Kontrola stabilnosti na bočno torziono izvijanje nije potrebna ni kod nosača kod kojih
je razmak tačaka bočnog pridržavanja ( ! z ) dovoljno mali, pa je ispunjen ledeći uslov:
! z My 235
⋅
My
λz = ≤ 60 − 40 ⋅ za − 1 ≤ ≤ 0,5 (4.228)
i z max M y
fy max M y
!z 235 My
λz = ≤ 40 ⋅ za > 0,5 (4.229)
iz fy max M y
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 549
gde su:
iz poluprečnik inercije pritisnutog pojasa oko slabije ose inercije z-z,
fy napon na granici razvlačenja u MPa.
My maksimalan moment savijanja u nosaču, usled kojeg dolazi do bočno torzionog
izvijanja,
max M y apsolutno maksimalan moment koji deluje na nosaču.
5.2.9 Izbočavanje
Izbočavanje je fenomen lokalne nestabilnosti tankih ploča opterećenih u svojoj ravni.
Kako se puni limeni nosači formiraju spajanjem čeličnih limova - ploča, samostalni ele-
menti (pojasne lamele i rebro) predstavljaju površinske nosače opterećene u svojoj ravni.
550 Metalne konstrukcije
Problem stabilnosti na izbočavanje posebno je izražen kod rebara punih limenih nosača,
čija je vitkost (odnos visina/debljina), po pravilu, velika.
Ako se posmatra pravougaona ploča zglobno oslonjena na sve četiri strane, koja je op-
terećena normalnim naponom pritiska ( σ x ) duž dve paralelne ivice (slika 4.108), može se
uočiti da pri jako malim naprezanjima nema deformacija upravno na ravan ploče. Pri nešto
većim naponima ploča se deformiše upravno na svoju ravan, a nastale deformacije su ela-
stične prirode, jer se nakon uklanjanja opterećenja ploča vraća u prvobitan položaj. Ako se
opterećenje i dalje povećava, u jednom trenutku ( σ x = σ x , cr ) dolazi do trajne deformacije
(izbočavanja) koja se zadržava i nakon uklanjanja opterećenja. Ploča, naime prelazi u dru-
go, indiferentno ravnotežno stanje, a napon pri kojem dolazi do izbočavanja naziva se kri-
tičan napon elastičnog izbočavanja ( σ x, cr ).
Međutim, kako ovakva traka nije izolovana od ostalog dela ploče, ona ne može da se
deformiše samostalno, bez uticaja susednih vlakana. Uticaj poprečnih deformacija (uprav-
nih na pravac delovanja sile) na vrednost kritičnog napona se obuhvata tako što se umesto
modula elastičnosti E u izraz (4.231) uvodi E /(1 − υ 2 ) . Izraz za Ojlerov kritičan napon sa-
da dobija sledeći oblik:
2
π2 ⋅E t
σE = ⋅
( )
2
12 ⋅ 1 − υ b
. (4.232)
Izbočavanje pravougaone ploče zglobno oslonjene na sve četiri strane, opterećene kon-
stantnim naponom pritiska ( σ x ) duž dve suprotne ivice (slika 4.108a), predstavlja osnovni
slučaj izbočavanja. Polazeći od opšte diferencijalne jednačine savijanja ploče po teoriji
drugog reda:
∂ 4w ∂ 4w ∂ 4w t ∂ 2w ∂ 2w ∂ 2 w qz
+ 2 + + ⋅ σ + 2τ + σ = , (4.233)
∂x 2∂y 2 ∂y 4 D ∂y 2 D
x xy y
∂x 4 ∂x 2 ∂x∂y
2 2
m α π2 ⋅E t
σ x = + n2 ⋅ ⋅ . (4.239)
α
2
m 12 ⋅ (1 − v ) b
Može se zapaziti da u prethodnom izrazu (4.239) drugi član predstavlja Ojlerov kriti-
čan napon (4.232) i ne zavisi od celobrojnih parametara m i n. Prema tome, može da se
napiše:
2
m α
σ x = + n 2 ⋅σ Ε = k ⋅σ Ε (4.240)
α m
Uočava se da je zavisnost normalnog napona σ x od celobrojnih parametara m i n
obuhvaćena preko koeficijenta k koji, shodno jednačini (4.240), može da se izrazi na
sledeći način:
2
m α
k = + n2 . (4.241)
α m
Kritičan napon elastičnog izbočavanja predstavlja minimum naponske funkcije date iz-
razom (4.240). Kako je Ojlerov napon, za zadatu geometriju ploče, konstantan, vrednost
kritičnog napona elastičnog izbočavanja dobija se kada koeficijent k ima minimalnu vred-
nost. Lako se uočava da koeficijent k ima minimalne vrednosti za n =1 , to jest kada se po
širini ploče javlja samo jedan polutalas, odnosno izbočina. U tom slučaju izraz za koefici-
jent k ima sledeći oblik:
554 Metalne konstrukcije
2
m α
k = + (4.242)
α m
Imajući u vidu fizičko značenje parametra m, on može da ima samo celobrojne
vrednosti od 1 do j gde je j broj polutalasa po dužini ploče. Na taj način dobija se familija
krivih za m=1, 2, 3, ... , j.
Kako minimalna vrednost koeficijenta k ni za jednu od krivih nije manja od 4,0, može
se usvojiti da za sve vrednosti odnosa α važi kmin = 4,0. Ovim se znatno pojednostavljuje
proračun kritičnog napona elastičnog izbočavanja, a tačnost rešenja, za odnose α ≥ 1 , nije
bitno ugrožena.
Dakle, kritičan napon elastičnog izbočavanja za pravougaonu ploču zglobno oslonjenu
duž sve četiri ivice i opterećenu normalnim naponom pritiska σ x (slika 4.108a), može da
se odredi na osnovu sledećeg izraza:
2
π2 ⋅E t
σ x ,cr = k min ⋅ 2
⋅ = k min ⋅ σ E = 4 ⋅ σ E . (4.245)
12 ⋅ (1 − ν ) b
Na osnovu prethodnih razmatranja uočava se da kritičan napon elastičnog izbočavanja
zavisi od:
− uslova oslanjanja i
− načina naprezanja ploče.
Kako je Ojlerov napon ( σ E ) konstantan za zadatu geometriju ploče, jasno je da se uti-
caj vrste naprezanja i uslova oslanjanja na vrednost kritičnog napona uvodi pomoću koefi-
cijenta k min . U literaturi je uobičajeno da se ovaj koeficijent označava sa kσ kada se od-
nosi na normalne napone, a sa kτ kada se odnosi na smičuće napone.
U klasičnoj teoriji savijanja ploča razlikuju se tri vida oslanjanja. Ivica ploče može da
bude uklještena, zglobno oslonjena ili slobodna (slika 4.113a). Kod ploča čije su ivice
uklještene vrednost kritičnog napona veća je nego kod zglobno oslonjenih. Uticaj uklješte-
nja na povećanje kritičnog napona može da se uoči na primeru datom na slici 4.104b.
Kod valjanih nosača monolitna veza rebra sa nožicama poseduje izvesnu krutost na ro-
taciju, pa se može smatrati da je rebro elastično uklješteno. Međutim, uticaj elastičnog
uklještenja može da se zanemari, pa se pri proračunu stabilosti rebra koristi model ploče sa
zglobnim osloncima na sve četiri strane, što je na strani sigurnosti. Slična situacija je i kod
pravougaonih i kvadratnih cevi.
556 Metalne konstrukcije
Način naprezanja znatno utiče na vrednost kritičnog napona elastičnog izbočavanja. Što
se tiče normalnih napona, već je rečeno da kod ploča opterećenih normalnim naponom zate-
zanja, nema opasnosti od pojave lokalne nestabilnosti - izbočavanja. Međutim, ako je bar
deo ploče opterećen normalnim naponom pritiska, postoji realna opasnost od pojave izboča-
vanja. Kako zona pritiska raste, opada vrednost kritičnog napona, a raste opasnost od pojave
izbočavanja. Prema tome, ploča koja je po čitavoj visini opterećena konstantnim naponom
pritiska ( σ x = const. ) predstavlja najnepovoljniji slučaj sa stanovišta izbočavanja.
Problem izbočavanja javlja se i kod ploča opterećenih čistim smicanjem. Do izbočava-
nja ploča smicanjem dolazi usled dejstva glavnog napona pritiska, koji deluje u dijagonal-
nom pravcu. Kritičan napon, slično kao kod ploče opterećene normalnim naponom priti-
ska, može da se odredi na sledeći način:
τ xy ,cr = kτ ⋅ σ E . (4.246)
4
α ≥ 1 : kτ = 5,34 +
α2
4,00 5,32 7,81 13,40 23,90
5,34
α < 1 : kτ = 4 + 2
α
3,3
α ≥ 1 : kτ = 9 + 2
α
6,97 9,27 13,54 24,50 39,52
5,3
α < 1 : kτ = 7 + 2
α
4
α ≥ 1 : kτ = 7,5 + 2
α
5,41 - 11,73 - 23,94
5
α < 1 : kτ = 6,5 +
α2
5,41 - 9,54 - -
1,28 - 1,608 - -
0,426 - 0,567 - -
Rebra punih limenih nosača, su najčešće izložena istovremenom dejstvu normalnih i smi-
čućih napona. Zbog toga treba proveriti stabilnost rebra na izbočavanje usled zajedničkog
dejstva normalnih i smičući napona. Ovo je posebno važno kod konzolnih i kontinualnih no-
sača, kod kojih u istim presecima i normalni i smičući naponi dostižu maksimalne vrednosti.
Na osnovu Mizesovog kriterijuma plastifikacije može da se izvede izraz za uporedni kritični
napon kojim se obuhvata istovremeno dejstvo normalnih i smičućih napona:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 559
σ x2 + 3 ⋅τ xy
2
σ u , cr = (4.249)
2 2
1 +ψ σ x 3 −ψ σ x τ xy
⋅ ⋅ ⋅ +
4 σ x , cr τ
4 σ x , cr xy , cr
gde su:
σx normalan napon u ploči,
τxy odgovarajući smičući napon,
σx,cr kritičan napon za samostalno dejstvo normalnog napona,
τxy,cr kritičan napon za samostalno dejstvo smičućeg napona.
Za slučajeve koji nisu obuhvaćeni tabelom 4.29, neophodna relativna krutost ukrućenja
γ s* , može da se odredi prema izrazima datim u literaturi (Klöpell).
Koncept efektivne širine pri analizi ponašanja ploče u postkritičnoj oblasti prvi je pred-
ložio Karman. Prema ovom konceptu ponašanje ploče u postkritičnoj fazi može da se opi-
še proračunskim modelom koji podrazumeva konstantan raspored napona na efektivnoj ši-
rini beff. Efektivna širina je širina ploče koja ostaje aktivna i nakon elastičnog izbočavanja.
Ona može da se odredi iz uslova da je kritičan napon elastičnog izbočavanja za ploču efek-
tivne širine (beff) jednak naponu na granici razvlačenja. Prema tome, može se napisati:
2
π2 ⋅E t
f y = σ x , cr (beff ) = kσ ⋅ ⋅ . (4.251)
12 ⋅ (1 − ν ) beff
2
Prethodni izraz može da se tramsformiše na sledeći način:
2 2
t b
2
π2 ⋅E = σ x ,cr ⋅ b
f y = σ x ,cr (beff ) = kσ ⋅ ⋅ ⋅ (4.252)
12 ⋅ (1 − ν 2 ) b beff
beff
pa izraz za efektivnu širinu dobija sledeći oblik:
564 Metalne konstrukcije
σ x , cr
beff = b ⋅ (4.253)
fy
gde je σx,cr kritičan napon elastičnog izbočavanja za ploču širine b. Ako se, slično kao kod
izvijanja štapa i bočno torzionog izvijanja nosača, uvede relativna vitkost ploče ( λP ) koja
je definisana sledećim izrazom:
fy
λP = , (4.254)
σ x ,cr
1 za λP ≤ 0,9
ρ= . (4.259)
0,9
za λP > 0,9
λP
Kod ploča koje su opterećene konstantnim naponom pritiska (slika 4.118), efektivna ši-
rina se deli na dva dela podjednakih širina ( beff ,1 = beff ,2 = beff / 2 ). Međutim, kod ploča
koje su opterećene linearno promenljivim normalnim naponom, (npr. rebra punih limenih
nosača) to nije slučaj. Raspored efektivnih zona zavisi od načina naprezanja i uslova osla-
njanja ploče. One su locirane izvan zone izbočavanja, koja nakon dostizanja kritičnog na-
pona izbočavanja, nije sposobna da prenese dodatno opterećenje, pa se može smatrati ne-
aktivnom u postkritičnoj fazi.
U većini savremenih propisa proračun stabilnosti limova na izbočavanje je zasnovan na
konceptu efektivne širine. Izrazi kojima se određuje raspodela efektivnih zona se razlikuju
od propisa do propisa, ali su položaji i širine efektivnih zona uglavnom slični ili čak isti. I
standard JUS U.E7.121/1986 pruža mogućnost proračuna stabilnosti limova na izbočava-
nje prema konceptu efektivne širine. U okviru ovog standarda dati su izrazi za određivanje
položaja efektivnih zona za nekoliko karakterističnih slučajeva naprezanja i uslova osla-
njanja (videti tabelu 4.34).
Efektivan poprečni presek nosača određuje se tako što se posebno odrede efektivne ši-
rine i položaji efektivnih zona za rebro i pritisnutu nožicu. Skup svih zategnutih zona i
efektivnih zona pojedačnih pritisnutih delova preseka predstavlja efektivan poprečni pre-
sek nosača. Na slici 4.120 je prikazan efektivni presek punog limenog nosača opterećenog
momentom savijanja. Njega sačinjavaju: zategnuta nožica, zategnuti deo rebra i efektivne
zone pritisnute nožice pritisnutog dela rebra.
Slika 4.120 - Efektivan poprečni presek nosača - stvarni i računski dijagram napona
Treba napomenuti da kod pritisnute pojasne lamele nema potrebe za iterativnim po-
stupkom, jer je napon na mestu nožice konstantan i za bruto i za efektivan presek. Među-
tim, kod rebra, zbog ekscentriciteta težišta efektivnog u odnosu na težište bruto preseka
( ez ), dolazi do promene dijagrama napona, što postupku proračuna daje iterativan karak-
ter. Iterativan proračun efektivne širine rebra ima sledeći tok:
1. Na osnovu dijagrama napona dobijenih za bruto presek određuje se koeficijent ψ
(ψ = −1 za simetrične preseke opterećene samo momentom savijanja);
2. Sa ovako određenim koeficijentom ψ određuju se, kritičan napon σ x, cr , relativna
vitkost λP i koeficijent redukcije ρ ;
3. Određuje se efektivna širina rebra i položaj efektivnih zona;
4. Određuje se ekscentricitet težišta čitavog efektivnog preseka u odnosu na težište
bruto preseka:
ez = ∑ ∆Ai ⋅ zi
Aeff
gde su:
Aeff ukupna površina efektivnog preseka,
∆Ai površina i-tog neefektivnog dela preseka,
zi rastojanje težišta i-tog neefektivnog dela preseka do težišta bruto preseka.
568 Metalne konstrukcije
b E
≤ 0,665 ⋅ kσ ⋅ (4.262)
t fy
gde su:
b odgovarajuća širina dela poprečnog preseka (rebra ili nožice),
t debljina posmatranog dela poprečnog preseka i
kσ koeficijent izbočavanja za posmatrani deo poprečnog preseka.
Kada se uzmu u obzir vrednosti napona na granici razvlačenja i modula elastičnosti, i
odgovarajući koeficijenti izbočavanja za posmatrani slučaj, prethodni izraz daje sledeće
vrednosti minimalnih vitkosti:
− za nožice punih nosača I-preseka ( kσ = 0,426 )
b 13 za Č0361
≤ (4.263)
t 11 za Č0561
b 96 za Č0361
≤ (4.264)
t 78 za Č0561
U tabeli 4.30 prikazano je kako se određuju širine pritisnute nožice i rebra ( b ) kod
valjanih i punih limenih nosača I-poprečnog preseka.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 569
NOŽICA
Valjani nosači Zavareni nosači
( )
b = b f − t w / 2 − r1 ( )
b = b f − tw / 2 − aw ⋅ 2
REBRO
Valjani nosači Zavareni nosači
b = h − 2 ⋅ (t f + r1 ) b = d − 2 ⋅ aw ⋅ 2
Fenomen post-kritičnog ponašanja rebara izloženih čistom smicanju prvi je uočio Vag-
ner (Wagner) 1929. godine kod nosača koji se koriste u avioindustriji. Naime, nakon dosti-
zanja kritičnog napona elastičnog izbočavanja, u pravcu glavnog napona zatezanja formira
se dijagonalno zategnuta traka koja je sposobna da prenese dodatno opterećenje (slika
4.122). Prema tome, otpornost rebra na izbočavanje nije definisana pojavom elastičnog iz-
bočavanja usled glavnog napona pritiska, već plastifikacijom zategnute trake, odnosno po-
lja. U post-kritičnoj fazi, zategnuta polja i poprečna ukrućenja punih limenih nosača se
ponašaju kao dijagonale i vertikale rešetkastog nosača. Dakle, ponašanje punog nosača u
ovoj fazi odgovara, na neki način, ponašanju rešetkastog nosača koga sačinjavaju pojasne
lamele, zategnuta polja i vertikalna poprečna ukrućenja.
Postoje različiti proračunski modeli kojima se opisuje post-kritično ponašanje rebra izlo-
ženog smičućim silama. Većina od njih se zasniva na konceptu zategnutog polja. Najpozna-
tiji su: Basler-Tirlimanov (Basler-Thürlimann) i Rokijev (Rockey) model. Oba su zasnovana
na metodi zategnutog polja, a osnovna razlika je što se kod Basler-Tirlimanovog modela za-
nemaruje uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanja. U jugoslovenskom standardu proračun
otpornosti na izbočavanje smicanjem bazira se na Basler-Tirlimanovom modelu.
Basler-Tirlimanov model
Prema ovoj metodi, post-kritična nosivost rebra izloženog smičućim silama može da se
odredi zanemarujući uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanje, dok se granična nosivost
rebra dostiže plastifikacijom zategnutog polja.
U elastičnom području ponašanja ( τ ≤ τ cr ) smičuće sile se uravnotežuju naponima smi-
canja τ koji su ravnomerno raspodeljeni po visini rebra. Kada smičući napon dostigne kri-
tičnu vrednost, usled dejstva glavnog napona pritiska σ2 (slika 4.123) dolazi do izbočava-
nja rebra. Maksimalna smičuća sila, pri kojoj dolazi do elastičnog izbočavanja može da se
odredi na osnovu sledećeg izraza:
Vcr = d ⋅ tw ⋅ τ cr = Aw ⋅ τ cr (4.266)
gde je τcr kritičan napon elastičnog izbočavanja (videti (4.246) i tabelu 4.28), a Aw
površina rebra.
Kada se rebro izboči, pri daljem povećanju opterećenja (τ > τcr) nema više priraštaja
glavnog napona pritiska σ2. Dodatno opterećenje se prenosi pomoću zategnutog polja sve
do njegove pune plastifikacije, kada se iscrpljuje otpornost rebra na izbočavanje smica-
njem. Proračunski model kojim se obuhvata post-kritična nosivost prikazan je na slici
4.124. Na osnovu geometrije smičućeg panela može da se odredi širina zategnutog polja:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 571
Ova sila deluje paralelno sa nagibom zategnutog polja ϕ. Njena vertikalna komponenta
predstavlja dodatnu, post-kritičnu silu smicanja (Vσ) koju rebro može da prenese. Prema
tome, dodatna smičuća sila može da se sračuna na sledeći način:
Vσ = σ bb ⋅ tw ⋅ g ⋅ sin ϕ (4.269)
ili, ako se u prethodnoj jednačini (4.269) širina zategnutog polja g zameni izrazom (4.267):
Vσ = σ bb ⋅ tw ⋅ (d ⋅ cosϕ − a ⋅ sin ϕ ) ⋅ sin ϕ . (4.270)
Nagib zategnutog polja ϕ može da se odredi iz uslova da smičuća sila Vσ dostiže
graničnu, odnosno maksimalnu vrednost:
dVσ d [(d ⋅ cosϕ − a ⋅ sin ϕ ) ⋅ sin ϕ ]
=0⇒ =0. (4.271)
dϕ dϕ
Iz ovog uslova dobija se:
d
tg 2ϕ = ⇒ ϕ = 2θ , (4.272)
a
gde je θ nagib smičućeg panela (slika 4.124a). Iz uslova ravnoteže isečenog dela nosača
(slika 4.124b) može da se odredi dodatna post-kritična sila smicanja.
Iz uslova da je suma horizontalnih sila koje deluju na posmatranom elementu jednaka
nuli dobija se priraštaj sile u pojasnoj lameli (∆Ff):
∑V = 0 ⇒ FS = σ bb ⋅ tw ⋅ a ⋅ sin 2 ϕ (4.278)
α α
.
FS = σ bb ⋅ Aw ⋅ ⋅ 1− (4.279)
2 1+α 2
Može se uočiti da u prethodna tri uslova ravnoteže figurišu četiri nepoznate veličine:
− priraštaj sile u pojasnoj lameli ∆Ff,
− post-kritična sila smicanja Vσ,
− sila u ukrućenju FS i
− napon u zategnutom polju σbb.
Kako prve tri veličine zavise od napona u zategnutom polju, neophodno je da se odredi
maksimalna vrednost ovog napona, na osnovu koje se, potom, mogu dobiti granična post-
kritična sila smicanja i sila u ukrućenju. Kako je zategnuto polje izloženo istovremenom
dejstvu smičućih (τ = τcr) i normalnih napona (σbb) do njegove plastifikacije, shodno Mi-
zesovom uslovu tečenja, dolazi pri normalnom naponu:
σ bb = f y − 3 ⋅ τ cr . (4.280)
Post-kritična smičuća sila i sila u ukrućenju, sada se mogu napisati u sledećem obliku:
( )
Vσ = 3 ⋅ τ pl − τ cr ⋅ Aw ⋅
1
(4.281)
2⋅ 1+α2
α α
( )
FS = 3 ⋅ τ pl − τ cr ⋅ Aw ⋅
2
⋅ 1 −
,
(4.282)
1+α2
′ = 0,8 ⋅ τ pl ⋅ τ cr ≤ τ pl .
τ cr (4.284)
574 Metalne konstrukcije
′ . Kod
Dakle, ukoliko je τ cr > 0,8 ⋅ τ pl u izrazu (4.283) τ cr treba da se zameni sa τ cr
valjanih profila i punih limenih nosača sa rebrima male vitkosti vrednost redukovanog
kritičnog napona može da bude velika. Ukoliko je τ cr ′ > τ pl što je ekvivalentno sa
τ cr > 1,25 ⋅ τ pl , gubi se uticaj zategnutog polja, pa se otpornost rebra na izbočavanje
smicanjem određuje prema sledećem izrazu:
2
′ ⋅ Aw ≤
Vu = τ cr ⋅ f y ⋅ Aw . (4.285)
3
Primena Basler-Tirlimanove metode ograničena je na pune limene nosače koji imaju
poprečna ukrućenja na rastojanju:
0,5 ⋅ d ≤ a ≤ 3,0 ⋅ d . (4.286)
Kod nosača koji, sem eventualno oslonačkih ukrućenja, nemaju drugih poprečnih ukru-
ćenja, prethodni uslov nije ispunjen, pa proračun otpornosti rebra na izbočavanje smica-
njem treba da se sprovede prema prostoj post-kritičnoj metodi, koja se zasniva na uvećanju
kritičnog napona izbočavanja.
Rokijev model
Grupa autora na čelu sa Rokijem je 1974. godine prikazala analitičko rešenje problema
smičućeg izbočavanja rebra, koje je našlo primenu, najpre u Britanskim propisima
BS 5400 iz 1982. godine, a potom i u Evrokodu 3. Ova metoda proračuna zasniva se na
modifikaciji Basler-Tirlimanovog modela. Modifikacija se ogleda u tome što se uvodi uti-
caj krutosti pojasnih lamela na otpornost rebra na izbočavanje. Prema Rokijevom modelu,
mehanizam loma rebra izloženog smičućim silama nastaje plastifikacijom zategnutog po-
lja i formiranjem plastičnih zglobova na pojasnim lamelama (slika 4.125).
Primena Rokijeve metode, koja se u literaturi naziva i metoda zategnutog polja, ograni-
čena je na pune nosače kod kojih rastojanje poprečnih ukrućenja (a) zadovoljava uslov:
d ≤ a ≤ 3⋅ d .
576 Metalne konstrukcije
Unutrašnja ukrućenja
Ova ukrućenja imaju dvostruku ulogu:
− Prihvataju silu pritiska ( FS ) koja se javlja u post-kritičnoj fazi;
− Obezbeđuju geometriju rebra nosača i predstavljaju oslonce za podužna ukrućenja
ukoliko ih ima.
Unutrašnja ukrućenja prema tome treba dimenzionisati kao pritisnute elemente optere-
ćene silom pritiska FS , koja, prema Basler-Tirlimanovom modelu može da se odredi iz
uslova ravnoteže vertikalnih sila na posmatranom delu nosača (slika 4.124). Provera sta-
bilnosti ukrućenja na izvijanje upravno na ravan nosača treba da se izvrši na sledeći način:
FS
σ= ≤ χ ⋅ f y,s (4.290)
AS*
gde su:
FS granična vrednost sile pritiska u ukrućenju, koja se određuje prema izrazu (4.282),
f y , s granica razvlačenja čeličnog materijala od kojeg je napravljeno ukrućenje,
AS* površina efektivnog preseka ukrućenja, koga sačinjavaju ukrućenje i sadejstvujuća
širina rebra (slika 4.127):
AS* = AS + ( 2 ⋅ 15 ⋅ tw + tS ) ⋅ t w . (4.291)
Simetrična Nesimetrična
Oblik
ukrućenja
/ 1,0 1,8 2,4 5,0 ili više1)
1) U zavisnosti od tipa poprečnog preseka
Na osnovu druge funkcije unutrašnjih ukrućenja, proizilazi da ona moraju da imaju do-
voljnu krutost na savijanje upravno na srednju ravan rebra, kako bi očuvala projektovanu
geometriju nosača i istovremeno obezbedila kruto oslanjanje eventualnih podužnih ukru-
ćenja. Može se smatrati da ukrućenje poseduje potrebnu krutost ukoliko moment inercije
efektivnog preseka zadovoljava uslov:
3/ 2
d
4
fy
I S* ≥ ⋅ . (4.294)
50 f y,s
Osim toga, početne geometrijske imperfekcije ukrućenja moraju biti ograničene. Mak-
simalna dozvoljena zakrivljenost definiše se preko strele parabole ( f 0 ), koja mora da za-
dovolji sledeće uslove:
578 Metalne konstrukcije
d / 300
f 0 ≤ a / 300 . (4.295)
10 mm
Unutrašnja ukrućenja najčešće se izrađuju u vidu pljoštih limova koji se zavaruju
upravno na ravan rebra. Valjani L, T i eventualno U-profili, takođe se koriste, ali uglav-
nom kod visokih nosača. Njihova primena je znatno veća kod punih limenih nosača u za-
kovanoj izradi. Bez obzira na tip unutrašnjeg poprečnog ukrućenja povoljnije je da se ona
postavljaju simetrično u odnosu na srednju ravan rebra. Različiti oblici unutrašnjih ukruće-
nja prikazani su na slici 4.59.
Oslonačka ukrućenja
Osnovna funkcija oslonačkih ukrućenja je da obezbede pravilno unošenje oslonačke re-
akcije u rebro nosača. Stoga ova ukrućenja moraju da poseduju dovoljnu krutost kako ne
bi došlo do njihovog izvijanja upravno na srednju ravan rebra. Pošto su oslonačke reakcije
uglavnom velikog intenziteta, ukrućenja na mestima oslonaca moraju da budu znatno ro-
busnija od unutrašnjih. Osim toga, oslonačka ukućenja kod nosača statičkog sistema proste
grede, kao i krajnja oslonačka ukrućenja kod kontinualnih nosača, moraju da obezbede an-
kerovanje poslednjeg zategnutog polja. Naime, usled horizontalne komponente sile u za-
tegnutom polju (Hσ) dolazi do savijanja oslonačkog ukrućenja. Na slici 4.128 je prikazano
naprezanje oslonačkog ukrućenja u post-kritičnoj fazi. Uočava se da je ukrućenje izloženo
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja. Aksijalna sila pritiska
jednaka je oslonačkoj reakciji, a horizontalna komponenta sile Hσ , koja izaziva savijanje
ukrućenja, može da se odredi, prema Basler-Tirlimanovom modelu:
H σ = Vσ ⋅ ctgϕ = σ bb ⋅ t w ⋅ g ⋅ cos ϕ . (4.296)
Hσ = Aw ⋅
(
3 ⋅ τ pl − τ cr ). (4.297)
2
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 579
τ u = τ cr +
(
3 ⋅ τ pl − τ cr ). (4.298)
2 ⋅ 1+α2
Transformacijom prethodnog izraza dobija se:
(τ u − τ cr ) ⋅ 1 + α 2 =
(
3 ⋅ τ pl − τ cr ) (4.299)
2
pa se izraz za horizontalnu komponentu, koja deluje na oslonačko ukrućenje, može
napisati u sledećem obliku:
Hσ = Aw ⋅ (τ u − τ cr ) ⋅ 1 + α 2 . (4.300)
Kada se uzme u obzir redukcija kritičnog smičućeg napona usled ojačanja materijala
′ = 0,8 ⋅ τ pl ⋅ τ cr ≈ 0,9 ⋅ τ pl ⋅ τ cr ), dobija se definitivan izraz za horizontalnu
( τ cr
komponentu sile u zategnutom polju:
(
Hσ = Aw ⋅ τ u − 0,9 ⋅ τ pl ⋅ τ cr ⋅ 1 + α 2 . ) (4.301)
Imajući u vidu statički model prikazan na slici 4.128, maksimalna vrednost momenta
savijanja u ukrućenju je:
3
max M = ⋅ d ⋅ Hσ . (4.302)
16
Dakle, oslonačko ukrućenje treba da se dimenzioniše kao ekscentrično pritisnut
element. Aksijalna sila jednaka je oslonačkoj reakciji, dok za dužinu izvijanja treba uzeti
da je jednaka tri četvrtine visine rebra, kao što je prikazano na slici 4.128. Moment
savijanja koji potiče od ankerovanja zategnutog polja (4.302) savija ukrućenje oko ose y-y
koja je upravna na ravan nosača. Kod mekih oslonačkih ukrućenja (slika 4.129a) krutost
na savijanje oko ose y-y je relativno mala, pa se ovakva ukrućenja koriste kod slabije
opterećenih nosača. Kruta ukrućenja (slika 4.129b) imaju znatno veći otporni moment za
savijanje oko ose y-y, pa se mogu koristiti i kod jače opterećenih nosača. Sa stanovišta
ankerovanja zategnutog polja najpovoljnije je korišćenje udvojenih ukrućenja (slika
4.129c), koja u stvari predstavljaju krutu vertikalu sposobnu da prihvati uticaje savijanja
od horizontalne sile Hσ . Moment savijanja se, u tom slučaju, razlaže na krak sila:
FS 1 = max M / e , (4.303)
gde je e rastojanje između težišta ukrućenja, kao što je prikazano na slikama 4.128 i
4.129c.
Prema tome, ukrućenje koje se nalazi direktno iznad oslonca treba da se dimenzioniše
prema rezultujućoj sili, koja se dobija superpozicijom oslonačke reakcije R i sile FS1 :
FS 2 = R − FS1 . (4.304)
580 Metalne konstrukcije
Drugo, spoljašnje ukrućenje opterećeno je samo silom pritiska FS1 , koja potiče od mo-
menta savijanja. Oba ukrućenja se dimenzionišu kao centrično pritisnuti elementi prema
JUS U.E7.081.
γ s ≤ γ S* ,R . (4.306)
Prema drugom konceptu, podužna ukrućenja mogu da se računaju kao centrično priti-
snuti elementi, čija je dužina izvijanja jednaka rastojanju poprečnih ukrućenja (a). Prove-
rava se stabilnost za izvijanje oko ose y-y, a poprečni presek pored samog ukrućenja sači-
njava i deo rebra sadejstvujuće širine. Napon u ukrućenju ( σ s ) određuje se na osnovu po-
ložaja ukrućenja (slika 4.130). Stabilnost ukrućenja je obezbeđena kada je:
σ s ≤ σ i , dop (4.307)
Podužna ukrućenja mogu da budu torziono kruta i meka. Na slici 4.131 je prikazano
nekoliko karakterističnih tipova podužnih ukrućenja. Osim toga, sa slike se uočava i da
torziono kruta ukrućenja, osim pomeranja, sprečavaju i rotaciju rebra, pa se može smatrati
da je ono uklješteno duž ukrućenja.
Pošto torziono kruta ukrućenja obezbeđuju uklještenje rebra, povećava se kritičan na-
pon, a samim tim i otpornost rebra na izbočavanje. Međutim, ova ukrućenja imaju veću te-
žinu i zahtevaju dvostruko više šavova pri zavarivanju.
Posebno se naglašava da, ukoliko podužno ukrućenje prolazi kroz polje nosača na ko-
jem je smešten montažni nastavak, i ukrućenje treba da se nastavi na adekvatan način. Nai-
me, ukoliko postoji prekid ukrućenja, ono više ne predstavlja nepomerljiv oslonac, pa se,
samim tim, menjaju granični uslovi oslanjanja rebra i drastično smanjuje njegova otpor-
nost na izbočavanje.
582 Metalne konstrukcije
visine rebra ( α ≤ 3 ). Osim toga, na mestima delovanja nepokretnih koncentrisanih sila veli-
kog intenziteta obavezno treba predvideti poprečna ukrućenja, kako bi se sprečilo izbočava-
nje usled lokalnog pritiska i obezbedilo pravilno unošenje sile u rebro.
rećenja (stalno, korisno, sneg...). Na isti način se određuju i smičući naponi τ , kao i nor-
malni naponi σ z , ukoliko postoje. Ovako sračunati radni naponi treba da budu manji od
odgovarajućih graničnih napona.
U opštem slučaju rebro punog limenog nosača može da bude izloženo normalnim i
smičućim naponima, kao što je prikazano na slici 4.134. Usled dejstva momenta savijanja i
aksijalne sile, javlja se podužni normalni napon σ x , dok je poprečni normalni napon σ z
uglavnom posledica direktnog unošenja spoljašnjeg opterećenja u rebro nosača. Napon σ z
je najčešće lokalnog karaktera i uglavnom potiče od koncentrisanih sila velikog intenziteta
(npr. pritisak točka kranskog nosača, vozila ili voza). Kako je kod pokretnih koncentrisa-
nih sila njihov položaj na nosaču promenljiv, pravilno unošenje sila ne može da se ostvari
postavljanjem poprečnih ukrućenja direktno ispod mesta njihovog delovanja. U tom sluča-
ju rebro nosača treba da se proveri i na izbočavanje usled lokalnog napona pritiska σ z . U
zgradarstvu su, međutim, opterećenja takvog karaktera da se najčešće javljaju samo podu-
žni normalni napon σ x i smičući napon τ , dok se normalni napon usled lokalnog pritiska
σ z javlja uglavnom u mostogradnji i kod kranskih nosača.
Prethodni uslovi važe samo za pojedinačno delovanje jednog od tri napona. U slučaju
istovremenog dejstva sva tri komponentalna napona, pored pomenutih uslova, potrebno je
zadovoljiti i sledeći interaktivni kriterijum:
2 2 2
σx σz σ ⋅σ τ
+ − x z + ≤ 1 . (4.311)
σ ux σ uz σ ux ⋅ σ uz τ u
Preko graničnih napona izbočavanja uvodi se u proračun post-kritična rezerva koja po-
voljno utiče na otpornost lima na izbočavanje, ali i nepovoljan uticaj strukturnih i geomet-
rijskih imperfekcija. Vrednosti graničnih napona dobijaju se na osnovu sledećih izraza:
σ ux = cσ ⋅ σ ux ⋅ f y (4.312)
σ uz = cσ ⋅ σ uz ⋅ f y (4.313)
τ u = cτ ⋅ τ u ⋅ f y / 3 (4.314)
gde su:
cσ i cτ korekcioni faktori kojima se obuhvata post-kritična nosivost lima,
σ ux i σ uz relativne granične nosivosti lima na izbočavanje usled dejstva normalnih
napona pritiska,
τu relativna granična nosivost lima na izbočavanje smicanjem.
U zavisnosti od oblika naponskog dijagrama, korekcioni faktor koji se odnosi na
normalne napone cσ , određuje se na sledeći način:
cσ = 1,25 − 0,25 ⋅ψ ≤ 1,25 . (4.315)
Uticaj rasporeda normalnog napona pritiska uvodi se preko parametra ψ koji se u pret-
hodni izraz (4.315) unosi sa sve znakom (+ ili -). Korekcioni faktor za smičuća naprezanja
ima konstantnu vrednost: cτ = 1,25 . Kako je lokalni napon pritiska σ z konstantan
(ψ = 1 ), korekcioni faktor i u ovom slučaju ima konstantnu vrednost cσ = 1 .
Na osnovu velikog broja ispitivanja utvrđeno je da se granična nosivost ploče nalazi
negde između donje granice, koja je definisana jednodimenzionalnim problemom čistog
izvijanja i gornje granice, kada je omogućeno dvodimenzionalno deformisanje ploče - čis-
to izbočavanje. Kod kratkih ploča ( α < 1 ) dominantan je uticaj izvijanja, pa se one, pri do-
stizanju graničnog stanja, ponašaju slično kao pritisnuti štapovi. Dvodimenzionalni prob-
lem biva sve izraženiji sa porastom dužine ploče, pa je kod dugih ploča dominantan. Inter-
polacija između čistog izvijanja i čistog izbočavanja ploče može da se izvrši pomoću ko-
rekcionog faktora f, definisanog na sledeći način:
σ cr
f =2− (4.316)
σc
gde su:
586 Metalne konstrukcije
( )
σ ux = 1 − f 2 ⋅ χ p + f 2 ⋅ χ c (4.320)
gde su:
χ p bezdimenzionalni koeficijent izbočavanja ploče,
χc bezdimenzionalni koeficijent izvijanja za krivu izvijanja B.
Bezdimenzionalni koeficijent izbočavanja zavisi od relativne vitkosti ploče λP (videti
izraz (4.254)) na sledeći način:
1 λP ≤ 0,7
χp = . (4.321)
0,6
λP > 0,7
λ p2 − 0,13
Što se tiče bezdimenzionalnog koeficijenta izvijanja χ c , on se određuje prema krivoj
izvijanja B, datoj u standardu JUS U.E7.081/1986 u zavisnosti od relativne vitkosti λc ,
koja može da se odredi iz sledećeg izraza:
fy fy
λc = =α ⋅ . (4.322)
σc σE
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 587
Dakle, relativna granična nosivost ploče predstavlja bezdimenzionu veličinu koja zavi-
si od relativne vitkosti, a nalazi se izmeđ krive izvijanja B i krive izbočavanja definisane
izrazom (4.321), kako je prikazano na slici 4.135. Korekcionim faktorom f određuje se po-
ložaj relativne granične nosivosi unutar ove oblasti, koja je šrafirana na slici.
( )
σ uz = 1 − f 2 ⋅ χ p + f 2 ⋅ χ c . (4.323)
2
1 2,1
<1 - α + - - -
α ψ + 1,1
0,578
ψ + 0,34 1,70 7,64 − 6,26ψ + 10ψ 2 23,8
>1 0,43
π2 ⋅D
pcr = k p ⋅
b
kp =
(5,8 ⋅ δ 2
) ( )
+ 2,8 ⋅ δ − 7 − α ⋅ 6 ⋅ δ 2 − 1,4 ⋅ δ + 8,1
0,5 ≤ α ≤ 1,8 1 + α ⋅ (2,7 ⋅ δ − 5,7 )
k p = (α − 1,8) ⋅ (k2 − k1 )/ 2,2 + k1
1,8 < α ≤ 4,0
5 ⋅ δ 2 − 5,3 ⋅ δ + 21,6
gde su: k1 = k2 = δ 2 ⋅ (11 − 6 ⋅ δ ) + 2,1
9,3 − 4,9 ⋅ δ
1 + k3 / 3 m2
α > 4,0 i m ≤ 1 k p = k3 ⋅ gde je: k3 = ⋅ (11 − 1,5 ⋅ m ) + 2,1
1 + α ⋅ k3 / 12 16
α = a / b δ = c / a ( 0 ≤ δ ≤ 1) m = c/b
Relativna vitkost ploče za izbočavanje usled lokalnog pritiska zavisi od kritičnog napo-
na σ z, cr i može da se odredi prema izrazu:
fy
λp = . (4.325)
σ z , cr
fy
λp = . (4.326)
τ cr ⋅ 3
Kao i u slučaju normalnih napona, i u slučaju smičućih napona kritičan napon se odre-
đuje na osnovu linearno elastične teorije izbočavanja, odnosno prema izrazu (4.246). Pri
590 Metalne konstrukcije
gde je δ s relativna površina ukrućenja. Imajući u vidu prethodna dva izraza, poluprečnik
inercije na osnovu kojeg se određuje vitkost ploče, može da se napiše u sledećem obliku:
t2 1 + ∑γ s
i2 = ⋅ . (4.329)
12 ⋅ (1 − ν ) 1 + ∑ δ s
2
Kako je vitkost jednaka količniku dužine izvijanja i poluprečnika inercije (u ovom slu-
čaju λ = a / i ), kritičan napon elastičnog izvijanja može da se odredi na sledeći način:
π 2 ⋅ E σ E 1 + ∑γ s
σc = = ⋅ . (4.330)
(a / i )2 α 2 1 + ∑δ s
Na ovaj način je određen uticaj podužnih ukrućenja na izvijanje, pa korekcioni faktor f
za ukrućenu ploču može da se odredi modifikacijom izraza (4.316), uz uvođenje uticaja
ortotropije, prema (4.330):
σ cr 1 + ∑δ s
f =2− = 2 − kσ ⋅ α 2 ⋅ . (4.331)
σc 1 + ∑γ s
t E b
beff ,1 = 0,665 ⋅ ⋅ kσ 1 ⋅ ≤ 1 (4.332)
2 fy 2
t E b2
beff ,2 = 0,665 ⋅ ⋅ kσ 2 ⋅ ≤ (4.333)
2 fy 2
−1 ≤ψ ≤ 1 −1 ≤ψ ≤ 1 −1 ≤ψ ≤ 1
Na ovaj način povećava sa visina nosača, a samim tim i njegova krutost i nosivost. Na re-
bru se javljaju šestougaoni otvori koji podsećaju na saće, pa je stoga u našoj stručnoj jav-
nosti za ovakve nosače odomaćen termin - saćasti nosači. Najčešće se saćasti nosači proiz-
vode od valjanih I-profila, jer oni imaju znatno nižu jediničnu cenu od sličnih I-nosača for-
miranih zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u zgradarstvu kao nosači u međuspratnim
konstrukcijama (podni nosači i podvlake) i krovni nosači, isključivo statičkog sistema pro-
ste grede. Zbog specifičnog ponašanja saćastih nosača, koje proistuče usled otvora u rebru,
nije poželjno da se u istom preseku javljaju značajni uticaji savijanja i smicanja, pa prosta
greda predstavlja idealan statički sistem za ovakve nosače.
U zavisnosti od načina sečenja, odnosno oblika cik-cak linije, mogu da se dobiju saća-
sti nosači pravougaonog (slika 4.139a) ili trapezastog oblika (slika 4.139b). Saćasti nosači
trapezastog oblika, dobijaju se sečenjem duž cik-cak linije koja je u blagom nagibu - padu
od sredine ka krajevima nosača, i koriste se za krovne nosače kod krovova na dve vode sa
relativno malim nagibom krovnih ravni. Posebnim načinom krojenja rebra, mogu da se do-
biju saćasti nosači sa promenljivom veličinom otvora - saća (slika 4.139c). Manja saća se
nalaze u oslonačkim zonama gde je najveći uticaj smičućih sila, a veća u sredini raspona
gde je dominantan uticaj momenta savijanja.
Jedna od osnovnih prednosti saćastih nosača je što se relativno jednostavnim operacija-
ma sečenja i zavarivanja, od standardnih valjanih profila dobijaju nosači znatno veće nosi-
vosti i krutosti. U zavisnosti od načina krojenja, odnosno geometrije cik-cak linije, može
594 Metalne konstrukcije
da se ostvari povećanje otpornog momenta saćastog nosača (W) i za 50%, a momenta iner-
cije (I) preko 100% u odnosu na valjni I-profil od koga je dobijen. Međutim, usled dodat-
nih uticaja koji potiču zbog otvora u rebru, povećanje nosivosti je nešto manje, ali ipak
značajno, pa su saćasti nosači lakši od odgovarajućih nosača izrađenih od standardnih va-
ljanih profila.
Otvori u rebru saćastih nosača su veoma pogodi za vođenje instalacija, pa se i pored
povećanja visine nosača ostvaruje ušteda u visini etaže, a otpada potreba za sekundarnom
konstrukcijom za "vešanje" instalacija (slika 4.140). Na posredan način, usled manje teži-
ne, kraćih stubova i, najzad, manje ukupna visina objekta, saćasti nosači imaju povoljan
uticaj i na ostale elemente konstrukcije. Zbog manje težine međuspratne konstrukcije i ma-
nje visine etaže, smanjuje se opterećenje, ali i dužina izvijanje stubova, pa se i kod stubova
može ostvariti značajna ušteda. Smanjenjem visine etaže može se značajno smanjiti povr-
šina fasade kod višespratnih zgrada, a samim tim i cena čitavog objekta.
kazana je linija sečenja sa svim oznakama neophodnim za proračun i izrazima koji prika-
zuju vezu između pojedinih geometrijskih veličina.
h = h0 + hs hT = ( h0 − hs ) / 2 b = hs / tgφ s = 2 ⋅ (b + e )
Uočava se da se linija sečenja (cik-cak linija) može definisati pomoću tri nezavisna pa-
rametra: visine ( hs ), širine (e) i ugla sečenja ( φ ). Ostale geometrijske veličine, kao što su
visina nosača (h), visina T-elementa ( hT ) i korak cik-cak linije (s), mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 4.35. Vrednosti ugla φ se kreću od 45° do 70°, a najčešće se
primenjuje ugao od 60°. Preostale dve veličine e i hs se određuju iz uslova lokalnog na-
prezanja saćastih nosača, o čemu će biti reči u delu koji se odnosi na proračun saćastih no-
sača. Vrednost širine e varira između maksimalne vrednosti uslovljene lokalnim savija-
njem usled smičućih sila i minimalne vrednosti koja je neophodna za prijem smičućih sila
na mestu podužnih šavova za vezu rebra. U prvoj fazi, kada se određuje geometrija saća-
stog nosača, vrednosti ovih parametara se pretpostavljaju, a njihove dimenzije se usvajaju
tek po završetku kompletnog proračuna.
Veličina koraka (s) treba da se usaglasi sa stvarnom dužinom nosača (! ) i drugim zah-
tevima kao što su: mali otpad, paran ili neparan broj saća, puno rebro na krajevima itd. Po-
sebno je važno da na krajevima nosača, gde su najveće transverzalne sile, rebro bude pu-
no, kako bi moglo da prihvati smičuće napone. Ovo može da se postigne upasivanjem i za-
varivanjem limova na mestima krajnjih otvora (slika 4.141a), zavarivanjem obraznih limo-
va (slika 4.141b), ili pravilnim izborom linije sečenja i geometrije nosača, tako da na oba
kraja, na širini e ostane puno rebro.
Pri određivanju geometrije saćastog nosača kao celine, prvo se, na osnovu postojećih
tablica ili ličnog iskustva odredi broj saća (n), pa se nakon toga prema potrebnoj dužini no-
sača (! ) iz uslova:
! = n⋅s+e (4.334)
odredi veličina koraka (s). Potrebna dužina profila ! 0 od koga se pravi saćasti nosač može
da se odredi, kada je poznat korak (s), na osnovu sledećeg izraza:
! 0 = (n + 1)⋅ s + hs / tgφ = (n + 1)⋅ s + b . (4.335)
596 Metalne konstrukcije
Kada se geometrija nosača odredi na ovakav način, otpad je veoma mali (slika 4.139a),
a na krajevima je obezbeđeno puno rebro na širini e, čime otpada potreba za dodatnim ra-
dovima na ojačanju rebra u ovoj zoni. Serijska proizvodnja saćastih nosača pruža moguć-
nosti za još racionalnije iskorišćenje materijala uz maksimalnu redukciju otpada.
Usled lokalnog momenta savijanja, koji potiče od smičućih sila javljaju se sekundarni
normalni naponi u T-elementu (slika 4.143), koje treba superponirati sa odgovarajućim na-
ponima usled glavnog - globalnog momenta savijanja. U oslonačkim zonama, gde su mak-
simalne transverzalne sile, ovi sekundarni naponi mogu da budu značajnog intenziteta.
Međutim, kod nosača sistema proste grede u ovim zonama naponi od glavnog momenta
savijanja imaju relativno male vrednosti. U sredini raspona situacije je obrnuta. Dominan-
tan uticaj imaju normalni naponi usled glavnog momenta savijanja, dok su sekundarni na-
poni, kao i transverzalne sile, mali.
Iz ovoga se jasno uočava da je prosta greda idealan statički sistem za saćaste nosače, a
da su konzolni i kontinualni nosači neracionalni, jer se kod njih u istom preseku javljaju
maksimalne vrednosti momenta savijanja i transverzalne sile.
598 Metalne konstrukcije
Ako su T-elementi gornjeg i donjeg pojasa simetrični, što je uglavnom slučaj, može se
smatrati da se ukupna smičuća sila (V) deli na jednake delove, odnosno da su oba T-ele-
menta opterećena sa po polovinom ove sile (V/2). Sekundarni momenat savijanja, koji de-
luje na jedan T-element (slika 4.143), prema tome, može da se odredi na osnovu sledećeg
izraza:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 599
V e 1
MV = ⋅ = ⋅V ⋅ e . (4.336)
2 2 4
gde je V transverzalna sila u posmatranom preseku.
Normalan napon u T-elementu usled ovog, sekundarnog momenta savijanja dobija se
na sledeći način:
MV V ⋅e
σ Vo = o
= na spoljašnjoj ivici nožice, (4.337)
WT 4 ⋅ WTo
MV V ⋅e
σ Vu = u
= na rebru, neposredno uz otvor, (4.338)
WT 4 ⋅ WTu
gde su:
WTo maksimalan otporni moment T-elementa (za spoljašnje vlakno na nožici),
WTu minimalan otporni moment T-elementa (za krajnje, unutrašnje vlakno na rebru).
Normalan napon usled glavnog momenta savijanja u tačkama 1a i 1b (slika 4.144) u
kojima se vrši superpozicija napona, može da se odredi prema sledećim izrazima:
1a M 1a
σM = ⋅ hs (4.339)
I0
M 1b h
σ 1Mb = ⋅ (4.340)
I0 2
M 1b h V ⋅ e
σ 1Rb = ⋅ + . (4.342)
I 0 2 4 ⋅ WTo
Ovako sračunate vrednosti normalnih napona treba da budu manje od dopuštenog na-
pona za osnovni materijal od kojeg je izrađen saćasti nosač. Može se uočiti da su prethodni
izrazi izvedeni na osnovu hipoteze o linearnoj raspodeli normalnog napona po visini pop-
rečnog preseka. Međutim, eksperimentalni rezultati ukazuju da dijagram sekundarnih nor-
malnih napona znatno odstupa od linearne proračunske raspodele (slika 4.145).
600 Metalne konstrukcije
gde su:
AT površina poprečnog preseka T-elementa,
N1 aksijalna sila pritiska ili zatezanja u T-elementu, koja nastaje usled glavnog mo-
menta savijanja ( M 1 ):
N1 = M 1 / hG . (4.344)
Veličina hG koja figuriše u prethodnom izrazu, predstavlja krak sila i jednaka je rasto-
janju između težišta gornjeg i donjeg T-elementa (slika 4.144).
Bez obzira da li se radi o tačnom ili uprošćenom postupku, kontrolu normalnih napona
treba sprovesti za preseke kod oslonca, u sredini i četvrtini raspona. Na ovo ukazuju dija-
grami rezultujućih napona duž nosača (slika 4.146). Ovi dijagrami urađeni su na osnovu
izraza (4.343) za različite raspone nosača i opterećenja, uz uslov da je rezultujući napon u
sredini raspona konstantan za sve slučajeve. Sa slike se vidi da se maksimalan rezultujući
napon nalazi između oslonca i sredine raspona i da je dovoljno tačno da se proveri i napon
u četvrtini raspona.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 601
σ u = σ 2 + 3 ⋅τ 2 ≤ σ dop . (4.346)
Međutim, ovaj uslov nije naročito strog jer smičući napon pada od oslonca ka sredini
nosača, tako da već u četvrtini raspona ima relativno male vrednosti.
τh = ⋅ =
( )
V ⋅ S y s V ⋅ A f ⋅ z f + Aw ⋅ z w s
⋅ (4.347)
I y ⋅ tw e I y ⋅ tw e
gde je S y statički moment poprečnog preseka u odnosu na neutralnu osu (slika 4.148a).
menta. Kada je određena horizontalna smičuća sila, smičući napon može jednostavno da se
izračuna na osnovu izraza:
H V s
τh = = ⋅ . (4.349)
e ⋅ tw e ⋅ tw hG
Horizontalni smičući naponi, bilo da su sračunati prema izrazu (4.347) ili (4.349) mo-
raju da budu manji od dopuštenih napona za sučeone šavove:
τ h ≤ τ b, w.dop = k ⋅ σ dop . (4.350)
dok je za stubove Virendel nosača jednak jedinici. Uticaj aksijanih sila uzima se samo kod
T-elemenata, a kod stubova može da se zanemari. Na slici 4.149 je prikazan proračunski
model samostalnog elementa, kao i statički uticaji koji se u njemu javljaju. Na osnovu ova-
kvog modela, primenom metode virtualnih sila (4.351) dobijaju se realne vrednosti ugiba
saćastih nosača. Određivanje deformacija saćastih nosača može znatno brže i jednostavnije
da se sprovede primenom računara uz obavezno obuhvatanje uticaja aksijalnih i smičućih
sila.
604 Metalne konstrukcije
hs
λ = 0,577 ⋅ . (4.355)
tw
Prema standardu za centrično pritisnute štapove (JUS U.E7.081), na osnovu ovako sra-
čunate vitkosti, može da se odredi dopušteni napon izvijanja ( σ i, dop ), pa se provera stabil-
nosti rebra na izbočavanje usled sile pritiska svodi na sledeći uslov:
F /2
σ= ≤ σ i , dop . (4.356)
e ⋅ tw
Stabilnost rebra na izbočavanje usled dejstva vertikalne sile pritiska uglavnom nije
ugrožena. Međutim, ako se u saćasti nosač unose koncentrisane sile većeg intenziteta,
može da dođe do prekoračenja dopuštenog napona izvijanja, pa se u tom slučaju kao
što je uobičajeno i kod punih nosača, na mestima unošenja sile postavljaju vertikalna
ukrućenja. Napominje se da je unošenje koncentrisanih sila nije dopušteno na mestima
otvora.
Rebro je, međutim, znatno osetljivije na izbočavanje usled savijanja izazvanog hori-
zontalnom smičućom silom H. Ova sila deluje duž neutralne ose i može da se odredi pre-
ma izrazu (4.348). Kao posledica savijanja rebra, na jednoj polovini rebra javlja se radijal-
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 607
ni normalni napon pritiska, koji dostiže maksimalne vrednosti na slobodnim ivicama klina-
stog dela rebra (slika 4.152b). Da bi se odredila vrednost ovog napona pritiska, horizontal-
na smičuća sila se redukuje na centar O, koji se nalazi u preseku produženih ivica klina-
stog dela rebra (slika 4.152a). Usled redukcije u centru O se, pored horizontalne sile H, ja-
vlja i moment savijanja M O . Redukcija horizontalne sile na centar O omogućava prelazak
na polarne koordinate ρ i θ (slika 4.152a), koje su daleko pogodnije za određivanje radi-
jalnog normalnog napona.
Slika 4.152 - Proračun radijalnog napona pritiska u rebru: a) oznake i geometrija rebra;
b) dijagrami napona
Kao i u slučaju izbočavanja usled sile pritiska i u ovom slučaju se problem svodi na iz-
vijanje zamenjujućeg štapa. Naime, maksimalan napon pritiska sračunat prema (4.365),
mora da bude manji od dopuštenog napona σ i, dop za štap pravougaonog poprečnog prese-
ka ( Ac = e ⋅ tw ), čija je dužina izvijanja jednaka dužini slobodne ivice rebra:
! i = hs / cosθ . (4.366)
Posmatranjem izraza (4.349) i (4.365) može se uočiti da maksimalna vrednost radijal-
nog napona zavisi samo od horizontalnog smičućeg napona τ h i ugla θ :
3 tan θ
σ r , max = ⋅τ h ⋅ 2 . (4.367)
4 θ
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 609
4 θ2
τ i , dop = ⋅ ⋅ σ i , dop (4.368)
3 tgθ
pa se kontrola rebra na izbočavanje usled smičuće sile svodi na sledeći uslov:
H 4 θ2
τh = ≤ τ i , dop = ⋅ ⋅ σ i , dop (4.369)
e ⋅ tw 3 tgθ
Treba istaći da dopušteni smičući napon za izbočavanje rebra ne može da bude veći od
dopuštenog smičućeg napona za osnovni materijal ( τ i , dop ≤ τ dop ). Na ovaj način, indirekt-
no je obuhvaćena provera stabilnosti rebra na izbočavanje usled dejstva radijalnog normal-
nog napona pritiska. Ako stabilnost rebra na izbočavanje nije zadovoljena ( τ h > τ i , dop ),
može se povećati širina e, ili zavariti dodatna lamela duž obima otvora, čime se znatno po-
većava otpornost rebra na izbočavanje.
Rešetkasti podni nosači se primenjuju kada potreban slobodan prostor bez stubova dik-
tira nosače većih raspona. Posebno su pogodni jer omogućavaju provođenje instalacionih
cevi između štapova ispune, pa se na taj način izbegava povećanje visine međuspratne
konstrukcije.
U mostogradnji se rešetkasti nosači koriste kao glavni nosači kod drumskih, železnič-
kih i transportnih mostova u industrijskim objektima. Osim toga, kao i u zgradarstvu i u
mostogradnji je veoma česta primena spregova za stabilizaciju, kojima se obezbeđuje
prijem horizontalnih sila (vetar, seizmika,...) i prostorna stabilnost konstrukcije.
Na slici 4.153 prikazano je nekoliko karakterističnih rešetkastih nosača koji se pri-
menjuju u zgradarstvu i mostogradnji. Jedna industrijska hale sa rešetkastim krovnim
nosačima i stubovima prikazana je na slici 4.153a. Krovni nosač karakterističan za
objekte visokogradnje dat je na slici 4.153b. Primer međuspratne konstrukcije koju sači-
njavaju rešetkasti podni nosači i podvlake prikazan je na slici 4.153c. Na slici 4.153d
prikazana je konstrukcija železničkog mosta sa rešetkastim glavnim nosačima. Osim
glavnih nosača, rešetkaste konstrukcije su i spregovi za prijem vetra i spreg za bočne
udare. Na slici 4.153e prikazan je hangar sa rešetkastim krovnim nosačima koji se osla-
njaju na podvlaku sistema rešetkastog nosača. Primer vertikalnog sprega za ukrućenje
jedne visoke zgrade prikazan je na slici 4.153f.
Na osnovu prikazanih primera može da se uoči raznolikost dimenzija, oblika i prostor-
nog položaja rešetkastih nosača. Imajući u vidu ove, ali i druge razlike koje se, pre svega,
odnose na konstrukcijsko oblikovanje, izvršena je podela rešetkastih nosača kako bi se
omogućila izvesna sistematizacija. Podela rešetkastih nosača može da se izvrši na osnovu
više kriterijuma:
− prema broju pojaseva,
− prema prostornom položaju,
− prema intenzitetu naprezanja,
− prema načinu oblikovanja čvorova.
Prema broju pojaseva rešetkasti nosači se mogu podeliti na: dvopojasne i višepojasne.
Dvopojasni rešetkasti nosači (slika 4.154a) se sastoje, kao što sam naziv kaže, od dva
pojasa (gornjeg i donjeg) koji su međusobno povezani štapovima ispune.
Višepojasni rešetkasti nosači imaju više od dva pojasa. Najčešće se primenjuju rešetka-
sti nosači sa tri (tropojasni rešetkasti nosači) ili četiri pojasa (četvoropojasni rešetkasti no-
sači), mada ima primera i sa više od četiri pojasa (npr. šest). Tropojasni rešetkasti nosači
imaju trougaoni poprečni presek, što zapravo znači da je gornji ili donji pojas udvojen (sli-
ka 4.154b). Štapovi ispune se nalaze u dve kose ravni, a u ravni udvojenih pojasnih štapo-
va obavezno se nalazi podužni spreg koji obezbeđuje prostornu stabilnost. Četvoropojasni
rešetkasti nosači su uglavnom kvadratnog, rombičnog ili trapezastog poprečnog preseka
(slika 4.154c). U zavisnosti od oblika poprečnog preseka štapovi ispune leže u dve ravni
(kod kvadratnih i trapezastih preseka), odnosno četiri ravni (kod rombičnih preseka).
S obzirom na prostorni položaj rešetkasti nosači se mogu podeliti na: ravanske i pro-
storne.
Ravanski rešetkasti nosači (slika 4.155a) su nosači kod kojih sistemne linije svih štapo-
va leže u jednoj ravni. Prema tome, ravanski rešetkasti nosači imaju dva pojasa, pa se ta-
kođe mogu svrstati u dvopojasne nosače.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 611
b)
a)
c)
d)
e)
f)
Prostorni rešetkasti nosači su nosači kod kojih sistemne linije štapova ne leže u jednoj
ravni već formiraju prostornu strukturu. Sa statičkog stanovišta prostorni rešetkasti nosači
se mogu podeliti na linijske i površinske nosače. Linijski prostorni rešetkasti nosači (slika
4.155b) imaju jasno izražen pravac pružanja, odnosno jednu dimenziju (dužinu) koja je
dominantna u odnosu na druge dve (širinu i visinu poprečnog preseka).
Laki rešetkasti nosači (slika 4.156a) se koriste uglavnom u zgradarstvu, kada su optere-
ćenja mirna i umerenog intenziteta. Izrađuju se najčešće od valjanih L, T, U i eventualno I
profila ili hladno oblikovanih profila otvorenog i zatvorenog poprečnog preseka.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 613
Srednje teški rešetkasti nosači (slika 4.156b) se primenjuju za veće raspone i optereće-
nja značajnog intenziteta, i to uglavnom kao krovni i podni nosači, ili kao kranski nosači u
industrijskim objektima. Kao štapovi ovakvih rešetkastih nosača koriste se pretežno teški
valjani profili (U, I, IPE, HEA, HEB...) jednodelnog ili višedelnog preseka.
Teški rešetkasti nosači (slika 4.156c) se po pravilu primenjuju kod izuzetno velikih ra-
spona i opterećenja. Najčešće je to slučaj sa glavnim mostovskim nosačima, koji se izvode
kao rešetkasti nosači za raspone od 30 do 100 m. Takođe se primenjuju i kao krovni nosači
izuzetno velikih raspona, kakvi se često sreću kod sportskih i kongresnih dvorana, izložbe-
nih hala, stadiona itd. Štapovi teških rešetkastih nosača se uglavnom izvode u zavarenoj
izradi i to sandučastih, šeširastih ili I poprečnih preseka.
Prema načinu oblikovanja čvorova, odnosno prema ostvarivanju veze između pojasnih
štapova i štapova ispune, rešetkasti nosači se dele na: rešetkaste nosače bez čvornog lima i
rešetkaste nosače sa čvornim limom.
Rešetkasti nosači bez čvornog lima su nosači kod kojih se veza u čvoru ostvaruje di-
rektnim vezivanjem štapova ispune za pojasne štapove, bilo zavrtnjevima ili zavarivanjem.
Bez čvornog lima se najčešće izrađuju laki rešetkasti nosači, ali se takođe mogu konstrui-
sati i srednje teški nosači od hladno oblikovanih profila zatvorenog (kružnog ili kvadrat-
nog) poprečnog preseka (slika 4.157a).
Rešetkasti nosači sa čvornim limom su nosači kod kojih se štapovi ispune za pojasne
štapove priključuju pomoću posebnih, dodatnih limova, koji se nazivaju čvorni limovi.
Rešetkasti nosači kod kojih se za priključak koristi jedan čvorni lim nazivaju se jednozidni
rešetkasti nosači i primenjuju se za lake i srednje teške nosače u zgradarstvu (slika
4.157b). Kada se veza ostvaruje preko dva čvorna lima koji leže u dve paralelne ravni, ta-
kvi rešetkasti nosači se nazivaju dvozidni rešetkasti nosači (slika 4.157c).
614 Metalne konstrukcije
Slika 4.157 - Podela rešetkastih nosača prema načinu oblikovanja čvornog lima
4. Štapovi rešetkastih nosača treba da budu pravi između čvorova. Krive ili kolenaste
štapove treba izbegavati jer se kod njih, zbog odstupanja od zamišljene prave linije koja
spaja susedne čvorove, javljaju lokalni momenti savijanja.
5. Montažne nastavke pojasnih štapova treba predvideti neposredno uz čvorove, sa
strane manje napregnutog štapa. Na ovaj način montažni nastavci su oslobođeni eventual-
nih sekundarnih uticaja od izvijanja štapova i opterećeni su manjim silama, pa se postiže
ušteda na spojnim sredstvima. Postavljanje montažnog nastavka tačno na mestu preseka si-
stemnih linija štapova znatno komplikuje i poskupljuje njegovu izradu.
6. Pojasni štapovi treba da budu pravi u okviru jednog montažnog komada. Na ovaj
način se izbegavaju relativno skupi radionički nastavci. Ukoliko je pak neophodna prome-
na pravca u okviru jednog montažnog segmenta, ona treba da se ostvari u čvoru kako bi
štapovi ispune prihvatili skretne sile.
Rešetkasta ukrućenja - spregovi se gotovo isključivo izvode kao nosači sa paralelnim poja-
sevima. Najčešće se kao spregovi koriste rešetkasti nosači sa rombičnom ispunom, K-ispunom
ili sa ukrštenim dijagonalama. Rombična ispuna (slika 4.159a) se najčešće primenjuje za spre-
gove za prijem vetra kod mostovskih nosača. Ovakav oblik ispune je posebno povoljan, jer
obezbeđuje pridržavanje pritisnutih štapova u sredinama raspona, pa je na taj način dužina izvi-
janja pritisnutog pojasa jednaka polovini dužine štapa. Kod spregova sa rombičnom ispunom
mogu da se izostave vertikale, izuzev jedne, obično srednje, koja obezbeđuje stabilnu trougao-
nu strukturu (slika 4.159b). Spregovi sa K-ispunom (slika 4.159c) imaju kratke štapove ispune,
što je veoma bitno sa stanovišta otpornosti na izvijanje, jer omogućava primenu relativno malih
poprečnih preseka sastavljenih od jednog ili dva L-profila. Primenjuju se podjednako efikasno i
u zgradarstvu i u mostogradji. Spregovi sa ukrštenim dijagonalama (slika 4.159d) se primenju-
ju kod pretežno mirnog opterećenja. Dijagonale se kod ovakvih spregova dimenzionišu kao za-
tegnuti štapovi, jer se smatra da se izuzetno vitke pritisnute dijagonale izvijaju pri vrlo malim
silama i ne mogu učestvovati u daljem prenošenju opterećenja. Primena ukrštenih dijagonala je
pogodna kada je spreg izložen alternativnom opterećenju, pa se ovakvi spregovi nazivaju i al-
ternativni spregovi.
tih štapova. Osim toga, zbog velikog rastojanja između čvorova, ovakvi nosači se ne pre-
poručuju kada se opterećenje unosi direktno duž čitavog pojasa.
Kod lakih krovnih pokrivača, usled "sišućeg" dejstva vetra, može da dođe do alterna-
tivnog naprezanja, koje prouzrokuje pritisak u štapovima donjeg pojasa. U tom slučaju
neophodno je mestimično bočno pridržavanje donjeg pojasa. Bočno pridržavanje donjeg
pojasa krovnih nosača često se obezbeđuje primenom rožnjača sa kosnicima. U tom sluča-
ju, da bi se omogućilo vezivanje kosnika, vertikale rešetkastih krovnih nosača treba da le-
že u istoj ravni kao i rožnjače, odnosno da sa štapovima gornjeg pojasa zaklapaju ugao od
90°, jer su rožnjače uglavnom upravne na krovnu ravan. Osim toga pri oblikovanju krov-
nih nosača preko kojih se postavljaju rožnjače sa kosnicima, poželjno je da i donji pojas
bude u nagibu (slika 4.162d), kako bi svi kosnici imali istu dužinu.
Jedan od načina za obezbeđenje prirodnog osvetljenja u halama je primena svetlarnika.
Svetlarnik može da bude izveden kao zasebna konstrukcija, koja leži na glavnom krovnom
nosaču i omogućava postavljanje svetlih površina. Međutim, posebnim oblikovanjem re-
šetkastih krovnih nosača može se postići da oni istovremeno predstavljaju i noseću kon-
strukciju svetlarnika. Na slici 4.163 je prikazano nekoliko karakterističnih primera krovnih
nosača kod krovova sa svetlarnicima.
Lučni nosači su po pravilu paraboličnog oblika, dok ređe njihovi čvorovi leže na delu
kružnog luka.
a) b)
Jednozidni rešetkasti nosači
c) d)
Dvozidni rešetkasti nosači
e) f)
622 Metalne konstrukcije
Kao pojasni štapovi kod rešetkastih nosača bez čvornog lima (tabela 4.37a) se prime-
njuju valjani L, U i I (I, IPE, HEA, HEB i HEM) profili, šuplji profili kružnog, kvadratnog
i pravougaonog poprečnog preseka i I-profili obrazovani zavarivanjem. Takođe se koriste i
1/2I-profili dobijeni sečenjem standardnih I-profila. Kod ovakvih poprečnih preseka štapo-
vi ispune se vezuju preko rebra koje ima ulogu čvornog lima.
Štapovi ispune kod rešetkastih nosača bez čvornog lima (tabela 4.37b) se direktno, za-
varivanjem, vezuju za pojasne štapove. Primena mehaničkih spojnih stredstava je moguća
samo kada pojasni štapovi imaju oblik T-preseka čije rebro ima dovoljnu visinu za pravil-
no postavljanje zavrtnjeva. Osim standardnih valjanih proizvoda i I-poprečnog preseka
obrazovanih zavarivanjem, kod lakih rešetkastih nosača se za štapove ispune mogu koristi-
ti i pljošti i okrugli čelik (npr. kod "R" - rožnjača).
Izbor oblika poprečnih preseka pojasnih štapova i štapova ispune ne može da se vrši
nezavisno. Prilikom izbora preseka štapova, kod rešetkastih nosača bez čvornog lima, tre-
ba izbegavati kombinacije pojasnih štapova i štapova ispune čije je direktno vezivanje
konstrukcijski nepovoljno ili nemoguće.
Posebno su atraktivni rešetkasti nosači kod kojih su i pojasni štapovi i štapovi ispune
izrađeni od šupljih profila povezanih direktnim zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u
zgradarstvu kao krovni nosači, i to u vidu dvopojasnih, ili češće, tropojasnih i četvoropoja-
snih rešetkastih nosača.
Kod jednozidnih rešetkastih nosača veza štapova ispune za pojasne štapove se ostvaru-
je indirektno, preko čvornog lima. Kao pojasni štapovi (tabela 4.37c) koriste se standardni
valjani proizvodi, jednodelnog ili višedelnog poprečnog preseka i profili obrazovani zava-
rivanjem. Čvorni lim se za pojasne štapove vezuje zavarivanem ili, ređe, zavrtnjevima.
Štapovi ispune (tabela 4.37d) su, uglavnom, valjani L i U-profili i šuplji preseci kružnog i
kvadratnog poprečnog preseka. Dvodelni štapovi se najčešće izrađuju od L i U-profila. Za
zategnute štapove se primenjuju "leđima" okrenuti L ili U-profili, dok su za pritisnute šta-
pove, zbog veće otpornosti na izvijanje, povoljniji unakrsno postavljeni L-profili. Zbog iz-
jednačene otpornosti na izvijanje oko obe glavne ose inercije, sandučasti preseci dobijeni
zavarivanjem dva L ili U-profila, su posebno povoljni za pritisnute štapove. Veze štapova
ispune za čvorni lim se ostvaruju zavarivanjem ili pomoću zavrtnjeva.
Čvorni limovi se, kod dvozidnih rešetkastih nosača, postavljaju u dve paralelne ravni,
što omogućava postavljanje većeg broja šavova, odnosno zavrtnjeva za vezu štapova ispu-
ne. Na ovaj način mogu da se prenesu značajne aksijalne sile, koje se javljaju kod štapova
ispune teških rešetkastih nosača. Kod ovakvih nosača se veza čvornog lima sa pojasnim
štapovima, po pravilu, ostvaruje zavarivanjem.
Pojasni štapovi dvozidnih rešetkastih nosača (tabela 4.37e) se izrađuju od valjanih U, I
i L-profila jednodelnog i dvodelnog poprečnog preseka i sandučastih, šeširastih i I-profila
obrazovanih zavarivanjem. Kod mostovskih rešetkastih nosača se, po pravilu, primenjuju
zavareni sandučasti i šeširasti poprečni preseci i dvodelni poprečni preseci obrazovani od
dva U-profila sa ili bez ojačanja. U zgradarstvu, zbog manjih naprezanja, pojasni štapovi
se izrađuju od šupljih kvadratnih i pravougaonih poprečnih preseka, kao i valjanih U i
I- profila. Zategnuti pojasni štapovi mogu da se formiraju i od dva raznokraka L-profila.
Poprečni preseci štapova ispune dvozidnih rešetkastih nosača (tabela 4.37f) se oblikuju
tako da imaju dve paralelne ravni preko kojih se ostvaruje veza sa čvornim limovima.
Osim toga, njihova ukupna visina treba da odgovara unutrašnjem rastojanju između čvor-
nih limova. Kao zategnuti štapovi ispune najčešće se primenjuju U-profili, valjani ili zava-
reni I profili i preseci formirani od dva jednakokraka ili raznokraka L-profila. Za pritisnute
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 623
štapove koriste se sandučasti preseci u zavarenoj izradi i višedelni poprečni preseci obra-
zovani od U ili L-profila.
Kod višedelnih poprečnih preseka, bez obzira da li se radi o pritisnutim ili zategnutim šta-
povima, potrebno je mestimično povezivanje samostalnih elemenata. Dok je kod zategnutih
štapova povezivanje samostalnih elemenata konstruktivne prirode, pre svega radi očuvanja ge-
ometrije i sprečavanja oštećenja pri transportu, kod pritisnutih elemenata rastojanje tačaka mes-
timičnog pridržavanja utiče na ponašanje štapa, a samim tim i na postupak proračuna.
Višedelni pritisnuti štapovi mogu se pri proračunu tretirati kao štapovi jednodelnog
preseka, samo ako je rastojanje spojnih limova manje od 15 ⋅ imin , gde je imin minimalni
poluprečnik inercije samostalnog elementa. U slučaju štapova izrađenih od unakrsno po-
stavljenih ugaonika, prema standardu za centično pritisnute štapove višedelnog poprečnog
preseka, dozvoljeno je znatno veće rastojanje između vezica ( 70 ⋅ imin ). Stoga je upotreba
dva unakrsno postavljena ugaonika znatno povoljnija od dva "leđima" okrenuta ugaonika,
jer imaju veću otpornost na izvijanje i zahtevaju znatno manji broj vezica.
Iako su višedelni poprečni preseci uglavnom lakši od ekvivalentnih jednodelnih, izrada
jednodelnih poprečnih preseka je jeftinija, jer otpadaju operacije neophodne za poveziva-
nje između čvorova. Osim toga, povoljniji su i sa stanovišta održavanja, jer su pristupačni
sa svih strana, a imaju i manju površinu za bojenje.
Kod višedelnih štapova u sklopu rešetkastih nosača koji se nalaze na otvorenom pro-
storu (npr. mostovski nosači) ili u drugim okruženjima sa povećanom korozionom aktiv-
nošću, međuprostor između višedelnih štapova mora da bude dovoljno širok, kako bi se
omogućilo nanošenje antikorozionih premaza pri održavanju konstrukcije. U suprotnom
ovaj međuprostor treba ispuniti podmetačem (slika 4.166b). Ovaj problem je posebno ak-
tuelan kod višedelnih preseka kod kojih se samostalni elementi nalaze na bliskom rastoja-
nju. Stoga se propisuje minimalno rastojanje između samostalnih elemenata (slika 4.166):
h / 6 ili 10 mm u zgradarstvu
a≥ . (4.370)
h / 6 ili 15 mm u mostogradnji
624 Metalne konstrukcije
Slika 4.167 - Različiti koncepti oblikovanja čvorova rešetkastih nosača: a) tradicionalni (stari)
koncept; b) savremeni koncept
idealno krutim vezama. Kod većine veza izvedenih pomoću zavrtnjeva dolazi do izvesne re-
lativne rotacije, usled poništavanja zazora između vrata zavrtnja i rupe i zbog deformacije
priključnih elemenata (npr. čvornih limova), pa su usled polukrutog ponašanja ovakvih veza
momenti savijanja, a samim tim i sekundarni naponi, još manji i mogu da se zanemare.
Ukoliko se opterećenje unosi izvan čvorova rešetkastog nosača, kao na primer kod rešet-
kastih rožnjača i kranskih nosača, ono izaziva lokalno savijanje pojasa duž kojeg deluje. Mo-
menti savijanja koji su posledica ovakvog savijanja između čvorova ne mogu se zanemariti,
već treba da se tretiraju kao primarni uticaji. Prema tome, pojasne štapove treba dimenzioni-
sati na kombinovano dejstvo aksijalne sile (pritiska ili zatezanja) i momenta savijanja. Zbog
toga su, po pravilu, pojasni štapovi znatno krući od štapova ispune, pa se pri proračunu sta-
tičkih uticaja, lokalni momenti savijanja mogu odrediti primenom pojednostavljenog modela
(slika 4.169). Zbog svoje relativno male krutosti, štapovi ispune su oslobođeni uticaja mo-
menata savijanja, već samo obezbeđuju oslanjanje kontinualnog pojasa.
Sile u štapovima se određuju primenom poznatih metoda Statike konstrukcija. Dimen-
zionisanjem svakog pojedinačnog štapa prema silama koje na njega deluju dobijaju se re-
šetkasti nosači minimalne težine. Međutim, kod pojasnih štapova troškovi izrade radionič-
kih nastavaka uglavnom prevazilaze uštede na težini, pa je samo kod nosača većih raspona
opravdana promena poprečnog preseka duž nosača. Ova promena se najčešće ne vrši za
svaki štap pojedinačno, već se isti preseci usvajaju za grupe susednih štapova opterećenih
sličnim silama, čime se umanjuje broj radioničkih nastavaka. Kod nosača manjih raspona
ekonomičnija je primena konstantnog pojasa duž čitavog raspona.
626 Metalne konstrukcije
U prvom slučaju u zavrtnjevima se javlja naprezanje samo usled aksijalne sile, dok se u
štapu pored aksijalne sile, usled ekscentriciteta, javlja i moment savijanja. U suprotnom,
ako se štapovi ispune centrišu prema težištu preseka, u zavrtnjevima se, osim komponente
sile koja je paralelna sa pravcem sile zatezanja ( F1 = N t / n ), javljaju i dodatne sile ( F2 )
od momenta ekscentriciteta ( M e = N t ⋅ z ), koje su upravne na pravac zetezanja. U štapu
se, samo u zoni veze, javlja moment ekscentriciteta i to znatno manjeg intenziteta, pa se
može zanemariti. Maksimalna dodatna sila ( max F2 ) javlja se u krajnjim, najudaljenijim,
zavrtnjevima (slika 4.171b) i može da se odredi na sledeći način:
N t ⋅ z ⋅ rmax
max F2 = . (4.373)
∑ ri2
Prema tome, maksimalna rezultujuća sila se, takođe, javlja u najudaljenijim
zavrtnjevima i može da se odredi na sledeći način:
Kako ova sila bez problema može da se prenese sa tri ili eventualno četiri zavrtnja,
zbog manjeg naprezanja štapa, koji je u ovom slučaju aksijalno napregnut, povoljnije je
primenjivati centrisanje veze prema težištu štapa nego prema liniji zavrtneva.
628 Metalne konstrukcije
čuju zavarivanjem, u istom polju rešetkastog nosača u kojem se izvode montažni nastavci
pojasnih štapova treba predvideti i montažni natavak dijagonale (slika 4.173b), kako bi no-
sač mogao da se razdvoji u montažne sekcije.
montažni nastavci i radionički se izvode izvan čvorova na strani manje napregnutog štapa,
jer njihovo postavljanje na teorijskom mestu čvora znatno komplikuje vezu (slika 4.175).
Osim u slučaju promene poprečnog preseka pojasnih štapova, radionički nastavci se ja-
vljaju i na mestima promene pravca sistemne linije pojasnih štapova, kao na primer u sle-
menu krovnih nosača.
Slika 4.176 - Dobijanje čvornih limova jednostavnih dimenzija rezanjem jedne čelične trake
Dok su dimenzije i oblik čvornog lima uslovljeni položajem i dimenzijama štapova is-
pune, kao i konstruktivnim rešenjem njihovog priključka za čvorni lim, to jest dužinom
veze, debljina čvornog lima zavisi od nivoa naprezanja. Čvorni lim ima dvojaku funkciju:
da omogući uvođenje sila iz štapova ispune u čvor rešetkastog nosača i da obezbedi ravno-
težu čvora. Zbog toga se u njemu javlja složeno - dvoosno naponsko stanje, koje se ne mo-
že jednostavno analitički definisati. Dijagrami napona u čvornom limu mogu da se odrede
eksperimentalnim postupcima (npr. naponsko-optičkom analizom modela), numeričkim
metodama (npr. metoda konačnih elemenata), i direktnim merenjem pri ispitivanju kon-
strukcije. Međutim, uprkos ovako složenom naprezanju čvornog lima, pri njegovom di-
menzionisanju mogu da se primene približne metode zasnovane na stvarnoj raspodeli na-
pona. S obzirom na dvojaku funkciju čvornog lima, njegova debljina treba da se odredi na
osnovu dva kriterijuma: uvođenja sila u čvor i ravnoteže čvora. Drugim rečima, granično
stanje loma čvornog lima može da nastupi usled parcijalnog loma u zoni priključka štapo-
va ispune, ili potpunim lomom na mestu teorijskog čvora.
Realan raspored normalnih napona u zoni uvođenja sile u čvorni lim (slika 4.177a), od-
ređen na osnovu neke preciznije analize (numeričke ili eksperimentalne), dozvoljava pri-
menu uprošćenog proračunskog modela, koji podrazumeva linearno prostiranje napona
pod uglom od 30°. Prema ovom modelu dijagram normalnih napona je konstantan na efek-
tivnoj širini beff (slika 4.177b,c). Kontrolu napona treba sprovesti u merodavnom preseku
u kojem se javlja maksimalna sila. Kod veza sa mehaničkim spojnim sredstvima to je pre-
sek kroz poslednji red zavrtnjeva (slika 4.177b), odnosno zakivaka, dok se kod veza u za-
varenoj izrazi ovaj presek poklapa sa završetkom šavova (slika 4.177c). Prema tome, kon-
trola napona u čvornom limu treba da se sprovede na sledeći način:
− za veze sa zavrtnjevima:
F F
σ = = ≤ σ dop (4.375)
( )
Aneto t ⋅ beff − n ⋅ d 0
gde je n broj zavrtnjeva u merodavnom poprečnom preseku.
− za veze u zavarenoj izradi:
F F
σ= = ≤ σ dop (4.376)
A t ⋅ beff
U oba slučaja efektiva širina čvornog lima na mestu merodavnog preseka beff može da
se odredi na isti način:
beff = bv + 2 ⋅ tg 30 ⋅ ! v (4.377)
gde su bv i ! v širina i dužina veze (slika 4.177b,c).
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 633
Kod širokih zategnutih štapova ispune, koji su za čvorni lim vezani sa nekoliko linija
zavrtnjeva (slika 4.177d), lom čvornog lima može da nastupi po izlomljenim neto preseci-
ma a-b-c-d, ili, kod kratkih veza, e-b-c-f. Kontrola napona u naznačenim presecima treba
da se sprovede sa punom silom zatezanja i neto površinom preseka, dobijenom na osnovu
geometrije izlomljenog preseka i broja rupa za zavrtnjeve kroz koje prolazi posmatrani
presek.
Sa stanovišta proračuna potpunog loma čvornog lima na mestu teorijskog čvora, razli-
kuju se dva slučaja:
− kada je čvorni lim sastavni deo pojasnih štapova (slika 4.178a) i
− kada čvorni lim nije sastavni deo pojasnih štapova (slika 4.178b).
U prvom slučaju, najopterećeniji presek A-A, koji sačinjavaju pojasni štap i čvorni lim,
je izložen dejstvu aksijalne sile N, smičuće sile V i momenta ekscentriciteta M. Za čvor re-
634 Metalne konstrukcije
šetkastog nosača koji je prikazan na slici 4.178a, ove presečne sile mogu da se odrede na
sledeći način:
N = U n + Dn ⋅ cosα1 (4.378)
V = Dn ⋅ sin α1 (4.379)
M = N ⋅e (4.380)
gde je e rastojanje između težišta pojasnih štapova i težišta preseka A-A (slika 4.178a). U
nekim slučajevima debljina čvornog lima može da se odredi na osnovu empirijskih -
preporuka. Tako na primer kod teških, dvozidnih rešetkastih nosača (npr. mostovski n-
osači), kod kojih čvorni limovi ujedno predstavljaju rebra pojasnih štapova, zbog složenog
naprezanja, debljina čvornog lima treba da bude 20-30% veća od maksimalne debljine
rebra susednih pojasnih štapova, s tim da njegova debljina bude barem za 2-4 mm veća.
Slika 4.178 - Presečne sile u čvornom limu: a) kada je čvorni lim sastavni deo pojasnih
štapova; b) kada čvorni lim nije sastavni deo pojasnih štapova
Kada čvorni lim nije sastavni deo pojasnih štapova, već je sa pojasnim štapovima
#
po-
vezan zavarivanjem ili zavrtnjevima, na njega deluje rezultanta unutrašnjih sila R (slika
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 635
4.178b), koja može da se odredi iz uslova ravnoteže sila sa jedne strane čvora. U slučaju
čvora rešetkastog nosača prikazanog na slici 4.178b, rezultanta koja deluje u preseku B-B
može da se odredi kao vektorski zbir sila:
# # #
R = Dn + ∆U / 2 , (4.381)
gde je ∆U razlika sila u pojasnim štapovima ( ∆U = U n +1 − U n ), a Dn sila u zategnutoj
dijagonali. Presečne sile koje naprežu čvorni lim (N, V i M) mogu da se odrede kada se iz-
#
vrši redukcija rezultante unutrašnjih sila ( R ) na težište poprečnog preseka čvornog lima
(B-B):
N = R ⋅ sin θ (4.382)
V = R ⋅ cosθ (4.383)
M = N ⋅e . (4.384)
Kada se veza vertikale sa čvornim limom ostvaruje zavrtnjevima, proveru napona u
preseku B-B usled ovako sračunatih sila treba izvršiti za neto presek. Međutim, ako je ve-
za ostvarena sa malim brojem zavrtnjeva (npr. 2 ili 3), uticaj rupa može da se zanemari.
S obzirom na dimenzije čvornog lima, naponi koji se u njemu javljaju usled presečnih
sila (N, V i M), dobijenih približnim postupkom koji je izložen u prethodnom delu, uglav-
nom nisu značajni, pa su za dimenzionisanje čvornog lima najčešće merodavni normalni
naponi usled uvođenja sila u čvor.
Veza čvornog lima sa pojasnim štapovima se uglavnom izvodi zavarivanjem ili, pomo-
ću mehaničkih spojnih sredstava. Pri proračunu ove veze, bilo da je ona ostvarena zavari-
vanjem ili mehaničkim spojnim sredstvima, postoje dva suštinski različita slučaja:
− kada se pojasni štapovi prekidaju u čvoru (slika 4.179a) i
− kada se pojasni štapovi ne prekidaju u čvoru (slika 4.179b).
Prvi slučaj je nepovoljniji sa stanovišta naprezanja čvornog lima i njegove veze sa po-
jasnim štapovima. Naime, kada se pojasni štapovi prekidaju u čvoru, vezu svakog štapa
636 Metalne konstrukcije
treba dimenzionisati prema sili koja se u njemu javlja ( On odnosno On −1 ). Stoga treba iz-
begavati prekid pojasnih štapova u čvoru, jer je u tom slučaju veza znatno manje napreg-
nuta, pa samim tim i jeftinija. Kod neprekinutih pojasnih štapova, zbog materijalnog konti-
nuiteta, veza čvornog lima sa pojasnim štapovima treba da prenese samo maksimalnu re-
zultantu koja se javlja u štapovima ispune Rmax . Za čvor prikazan na slici 4.179b, ova re-
zultanta je jednaka razlici sila u pojasnim štapovima ( Rmax = On − On −1 ).
Kod rešetkastih nosača koji su izloženi dejstvu pokretnog opterećenja, kao što su mo-
stovski ili kranski nosači, rezultantu treba odrediti na osnovu uticajne linije za razliku sila
(slika 4.180). Vrednost maksimalne rezultante može da se odredi i približno prema slede-
ćem izrazu:
Rmax = 1,2 ÷ 1,5 ⋅ ( max On +1 − max On ) , (4.385)
gde su max On +1 i max On maksimalne vrednosti sila u susednim pojasnim štapovima.
Ukoliko u čvoru deluje i spoljašnje opterećenje u vidu koncentrisane sile, vezu čvornog
lima sa pojasnim štapovima treba dimenzionisati i za dejstvo ove sile. Na slici 4.181 su
prikazana dva karakteristična čvora u kojima deluje i spoljašnja koncentrisana sila F. Sila
R prema kojoj se dimenzioniše veza čvornog lima može da se odredi na osnovu plana sila,
kao vektorski zbir rezultante štapova ispune i spoljašnje sile F (slika 4.181). Treba napo-
menuti da ova sila (R) deluje u čvoru i da, ukoliko se težište pojasnih štapova ne poklapa
sa težištem veze, dolazi do ekscentriciteta, koji treba uzeti u obzir pri proračunu spojnih
sredstava. Ovaj ekscentricitet prouzrokuje moment savijanja u vezi.
Za ostvarivanje veze čvornog lima sa pojasnim štapovima uglavnom se koristi zavari-
vanje. Prednosti veza u zavarenoj izradi u odnosu na veze mehaničkim spojnim sredstvima
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 637
su, pre svega, brža, jednostavnija i jeftinija izrada. Osim toga, izbegava se slabljenje
poprečnog preseka pojasnih štapova i samog čvornog lima rupama za spojna sredstva.
Proračun veze čvornog lima u zavarenoj izradi ilustrovan je na primeru čvora rešetka-
stog nosača prikazanog na slici 4.182.
Kod svih štapova ispune zatvorenog poprečnog preseka (npr. šuplji hladno oblikovani
profili kružnog i pravougaonog poprečnog preseka, dva U-profila itd.), veza se ostvaruje
na isti način, pa je i postupak proračuna analogan. Obavezno treba predvideti zatvaranje
šupljih profila na njegovim krajevima kako bi se unutrašnjost zaštitila od korozije. Zatva-
ranje se ostvaruje pomoću čeličnih limova koji se zavaruju za čvorni lim i štap ispune (sli-
ka 4.182).
Veze zategnutih štapova izrađenih od jednog ugaonika ( Dn ) obavezno se izvode zava-
rivanjem. Da bi se izbeglo ekscentrično naprezanje ugaonika, on se postavlja tako da mu
težište i glavna osa inecije ξ − ξ leže u srednjoj ravni čvornog lima (slika 4.182), pa se ve-
za mehaničkim spojnim sredstvima ne može ostvariti. Da bi se ostvarili ugaoni šavovi,
neophodna je prethodna obrada (rasecanje) krajeva ugaonika, kako bi se obezbedilo njego-
vo naleganje na čvorni lim. Zbog nepoklapanja težišta štapa i veze dolazi do ekscentričnog
naprezanja šavova, pa se osim smičuće komponente ( VII ), u njima javlja i normalna kom-
ponenta napona (n). Kontrola napona ogleda se u sledećem:
Dn Dn
VII = = ≤ σ w ,dop (4.387)
Aw ,1 2 ⋅ a1 ⋅ ! 1
Dn ⋅ e Dn ⋅ e
n= = ≤ σ w,dop (4.388)
Ww,1 2 ⋅ a1 ⋅ !12 / 6
Dakle, osim pojedinačne kontrole obe komponente napona, potrebno je proveriti i upo-
redni napon σ w,u . Primena štapova ispune od jednog ugaonika koji je "leđima" oslonjen
na čvorni lim se, uprkos jednostavnoj vezi, ne preporučuje, jer težište štapa ne leži u ravni
rešetkastog nosača, pa se javlja ekscentrično naprezanje i štapa i veze.
Kada su određene dužine šavova ( !1 i ! 2 ) za vezu štapova ispune sa čvornim limom, uz
poštovanje minimalnog rastojanja između kraja štapova ispune i pojasnih štapova (>50mm),
mogu da se odrede i dimenzije čvornog lima. U slučaju čvora prikazanog na slici 4.182 veza
čvornog lima sa pojasnim štapovima može da se ostvari na dva načina (varijante A i B sa sli-
ke 4.182). Kada se čvorni lim vezuje samo sa donje strane pojasa (varijanta A) težište šavova
se ne poklapa sa težištem štapa, pa se u šavovima javlja moment ekscentriciteta:
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 639
M = (On +1 − On ) ⋅ e f = ∆O ⋅ h / 2 (4.390)
gde je e f rastojanje između težišta pojasa i šavova, koje je kod dvoosno simetričnih pre-
seka jednako polovini visine pojasnog štapa (h/2). Prema tome, usled sile ∆O u šavovima
se javljaju sledeće komponente napona:
∆O ∆O
VII = = (4.391)
Aw 2 ⋅ a ⋅ !
M ∆O ⋅ h / 2
nM = = . (4.392)
Ww 2 ⋅ a ⋅ ! 2 / 6
Usled koncentrisane sile F koja deluje u čvoru javlja se dodatni normalni napon u
šavovima:
F
nF = (4.393)
2 ⋅ a ⋅ ! eff
gde je !eff efektivna širina šavova koja se dobija uz pretpostavku da se naponi usled sile F line-
arno šire pod uglom od 45° (slika 4.182). Provera uporednih napona vrši se na sledeći način:
U drugoj varijanti (slika 4.182b) težište šavova se poklapa sa težištem pojasa, pa otpa-
da komponenta normalnog napona (nM) usled momenta ekscentriciteta (4.392). Izvođenje
ovakve veze zahteva posebnu obradu pojasnih štapova i dva puta veću dužinu šavova.
Osim toga, javlja se ispupčenje na gornjoj površini pojasa, koje znatno komplikuje osla-
njanje nosača preko kojeg se unosi opterećenje (npr. rožnjače, ili podni nosači). Stoga se
preporučuje primena prve varijante (A) koja je znatno jednostavnija i jeftinija. Zbog velike
dužine šavova naponi u njima, i pored ekscentričnog naprezanja, nisu iskorišćeni, pa se
uglavnom mogu primeniti ugaoni šavovi minimalne debljine (a=3 mm).
Ako su pojasni štapovi masivni, što je uglavnom slučaj kod rešetkastih nosača čiji je
pojas izložen lokalnom savijanju (npr. kranski nosači), centrična veza štapova ispune pro-
uzrokuje veoma dugačke čvorne limove koji su neracionalni i estetski neprihvatljivi (slika
4.183a), pa se u ovakvim slučajevima pribegava ekscentričnom priključku štapova ispune
(slika 4.183b). Na taj način se znatno smanjuju dimenzije čvornog lima, kruti pojasni štap
se dodatno opterećuje momentom ekscentriciteta ( M = R ⋅ h / 2 ), koji se javlja kao posle-
dica ovakvog priključka, a šavovi su oslobođeni dejstva momenta ekscentriciteta.
Prilikom oblikovanja oslonačkih čvorova, treba težiti da osa oslonca prolazi kroz čvor
rešetkastog nosača. Ispunjenje ovog zahteva, kod štapova rešetkastih nosača koji se u oslo-
načkom čvoru sustiču pod veoma oštrim uglom, dovodi do veoma dugačkih čvornih limo-
va (slika 4.185a). Uvođenje oslonačke reakcije (R) u štapove rešetkastog nosača ostvaruje
se savijanjem čvornog lima, pa poprečni presek A-A treba proveriti na dejstvo momenta
savijanja M = R ⋅ e . Stoga je uglavnom neophodno da se čvorni lim ojača, na primer zava-
rivanjem jedne pojasne lamele sa donje strane čvornog lima (slika 4.185a). Oslanjanje re-
šetkastog nosača može biti i ekscentrično (slika 4.185b), ako se na taj način (manje rasto-
janje e) smanjuje savijanje čvornog lima.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 641
Dvozidni rešetkasti nosači se, uglavnom, primenjuju kao glavni nosači železničkih i
drumskih mostova. Oblikovanje čvorova ovakvih, teških rešetkastih nosača je veoma spe-
cifično. Na slici 4.186 je prikazan čvor jednog mostovskog nosača. Zbog izrazito dinamič-
kog opterećenja, pri oblikovanju čvornog lima treba izbegavati oštre prelaze, a polupreč-
nik zaobljenja treba da bude veći od 100 mm. Čvorni limovi su ujedno i rebra sandučastog
preseka pojasnih štapova. Njihova veza sa rebrima pojasnih štapova ostvaruje se sučeonim
šavovima "S" kvaliteta. Ova veza se obavezno pomera za više od 100 mm od kraja zao-
bljenja, kako bi se izbegla koncentracija napona u šavovima. Pošto je debljina čvornog li-
ma, zbog složenog naprezanja, veća od debljine rebra, ivicu čvornog lima na mestu sučeo-
nog šava treba obraditi, tako da njegova debljina bude jednaka debljini rebra pojasnog šta-
pa. Blag prelaz sa jedne na drugu debljinu obezbeđuje se nagibom, ne manjim od 1:5.
Montažni nastavak je lociran neposredno uz čvor na strani manje napregnutog štapa. Pri-
menjuju se visokovredni zavrtnjevi sa punom silom pritezanja ili zakivci. Kod sandučastih
preseka potrebno je predvideti otvor na donjoj nožici, kojim se omogućava postavljanje
spojnih sredstava. Slabljenje donje nožice ovim otvorom nadoknađuje se povećanjem nje-
ne debljine. Sandučasti presek se hermetički zatvara pomoću limova za ukrućenje, koji se
obavezno postavljaju sa obe strane montažnog nastavka. Osim toga, da bi se očuvala geo-
metrija sandučastog preseka i obezbedila izvesna torziona krutost, ovakva ukrućenja se,
sem na mestima montažnih nastavaka, postavljaju i u trećinama pojasnih štapova. Zbog
velike visine nosača, koja je uglavnom veća od uobičajenog transportnog gabarita (2900
mm), veza štapova ispune za čvorni lim ostvaruje se mehaničkim spojnim sredstvima. Vi-
sina štapova ispune mora biti jednaka unutrašnjem rastojanju čvornih limova. Pritisnute di-
jagonale su uglavnom sandučastog preseka. Na mestu veze sa čvornim limom, rebra san-
dučastog preseka se blago povijaju i spajaju, tako da dijagonala u zoni nastavka ima I-pre-
sek. Da bi se prihvatile skretne sile, koje se javljaju u povijenim rebrima pritisnute dijago-
nale, na sredini visine rebara, postavlja se horizontalno, podužno ukrućenje.
642 Metalne konstrukcije
Slika 4.188 - Čvorovi rešetkastih nosača bez čvornog lima kod pojasa T-preseka
Kao pojasni štapovi mogu da se koriste i položeni U-profili (slika 4.190a). Veza
štapova ispune ostvaruje se direktnim zavarivanjem za rebro U-profila. Pošto rebro ima
veoma malu krutost na savijanje ono ne može da primi vertikalne komponente DV 1 i DV 2
koje deluju upravno na njega. Međusobnim zavarivanjem štapova ispune, pre veze sa
rebrom pojasnog štapa, uravnotežuju se vertikalne komponente suprotnog smera, pa se
izbegava savijanje rebra. U horizontalnim šavovima za vezu štapova ispune sa pojasom
javlja se samo podužni napon usled sume horizontalnih komponenata sila u dijagonalama
DH 1 i DH 2 .
Primena pojasnih štapova od jednog ugaonika, koji u slučaju pritisnutog pojasa može
biti ojačan lamelom (slika 4.190b) je moguća, ali u kombinaciji sa štapovima ispune koji
su takođe u vidu jednog ugaonika okrenutog tako da mu težište i jača osa inercije ξ − ξ
leže u ravni rešetkastog nosača.
Rešetkasti nosači od šupljih profila se, veoma često, oblikuju bez čvornog lima, tako
što se štapovi ispune direktnim zavarivanjem vezuju za pojasne štapove. Zbog veoma veli-
ke primene i specifičnog ponašanja, rešetkastim nosačma od šupljih kružnih i pravougao-
nih profila posvećen je poseban deo ovog poglavlja.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 645
Slika 4.190 - Direktno zavarivanje pojasnih štapova kod pojasnih štapova u vidu:
a) U-profila; b) ojačanog ugaonika
Slika 4.191 - Obrada krajeva šupljih profila kružnog poprečnog preseka kod štapova ispune
Kod komplikovanijih čvorova, zbog smeštanja većeg broja štapova u čvor, ili u slučaju
promene poprečnog preseka pojasnih štapova, javlja se potreba za redukcijom - suženjem
kraja šupljeg profila. Ovo se može ostvariti na dva načina: kosom (slika 4.192a) ili stepe-
nastom (slika 4.192b) redukcijom. Kosa redukcija se ostvaruje kovanjem, a nagib kosine
treba da bude manji od 1:7. Stepenasta redukcija se izvodi pomoću za to predviđenog
alata, a smanjenje ne bi tebalo da bude veće od 25 mm ( ∆ ≤ 25 mm).
Ukoliko se sučeono zavaruju dva šuplja profila istog spoljašnjeg prečnika, a različite
debljne zidova (slika 4.192c), da bi se obezbedilo potpuno provarivanje korena sučeonih
šavova, potrebno je proširiti kraj profila sa većom debljonom zida. Ova operacija se vrši
pomoću presa.
Potpuno spoljošteni krajevi šupljih profila kružnog poprečnog preseka (slika 4.192d),
mogu se ostvariti vrućim kovanjem ili hladnim oblikovanjem na presama, s tim da je ko-
vanje u vrućem stanju povoljnije, jer se smanjuje opasnost od pojave prslina. Prilikom
hladnog spljoštavanja mogu se javiti prsline koje treba zavariti, pa se u tim zonama javlja-
ju znatni zaostali naponi. Primena šupljih kružnih profila sa potpuno spljoštenim krajevi-
ma uobičajena je kod rešetkastih spregova, jer se na taj način omogućava veza sa zavrtnje-
vima, koja je povoljnija sa stanovišta obezbeđenja željne geometrije konstrukcije. U ova-
kvim slučjevima treba voditi računa o veličini prečnika cevi, kako bi spljošteni deo imao
dovoljnu širinu za smeštanje zavrtnjeva.
Krajevi šupljih profila mogu se, kovanjem pri crvenom usijanju potpuno zatvoriti (slika
4.192e). Ovakva obrada krajeva šupljih kružnih profila je karakteristična za štapove ispune
kod rešetkastih nosača sa čvornim limovima.
Prilikom oblikovanja čvorova kod rešetkastih nosača od šupljih kružnih profila najpo-
voljnije je direktno zavarivanje pojasnih štapova. Primena čvornog lima (slika 4.193a) je
nepovoljna, zbog lokalnog savijanja pojasnog štapa izazvanog uvođenjem opterećenja pre-
ko oštre ivice čvornog lima. Nešto povoljnija situacija je kada čvorni lim proseca pojasni
štap (slika 4.193b), ali se u tom slučaju povećavaju troškovi izrade i slabi pojasni štap.
Osim toga, rasecanje prouzrokuje koncentraciju napona i, u slučaju loše obrade, dovodi do
povećane opasnost od krtog loma, pa ovakvo oblikovanje ne treba primenjivati kod dina-
mički opterećenih konstrukcija.
648 Metalne konstrukcije
Slika 4.193 - Oblikovanje čvorova sa čvornim limom kod rešetkastih nosača od šupljih profila
kružnog poprečnog preseka
Slika 4.195 - Oblikovanje čvorova bez čvornog lima kod rešetkastih nosača od šupljih profila
kružnog poprečnog preseka
štapovi ispune različitog prečnika. Njegovom primenom pojasni štap se rasterećuje od se-
kundarnih uticaja lokalnog savijanja. Delimično spljošteni štapovi ispune (slika 4.195e)
omogućavaju dovoljnu dužinu šavova, a pošto su i štapovi ispune međusobno spojeni za-
varivanjem dolazi do izjednačavanja vertikalnih komponenata sila u dijagonalama. Kod
potpuno spljoštenih štapova ispune (slika 4.195f) obezbeđena je dovoljna dužina za njiho-
vo spajanje sa pojasem, koji je u ovom slučaju izložen lokalnom savijanju, doduše nešto
manjeg intenziteta, jer se vertikalne komponente sila unose preko većeg dela obima kru-
žnog profila. Poslednja dva rešenja (slika 4.195e,f) zahtevaju veći rad na obradi krajeva
štapova ispune, a uz to su i estetski nepovoljnija.
Težišne ose štapova ispune i pojasa treba da se seku u jednoj tački. Ukoliko to nije mo-
guće ispuniti, ili se na taj način želi ostvariti potreban razmak odnosno preklop, dozvoljava
se izvesan ekscentricitet (slika 4.196). Prema Evrokodu ekscentricitet se može zanemariti
ukoliko se nalazi u sledećim granicama:
− 0,55 ⋅ d 0 ≤ e ≤ 0,25 ⋅ d 0 . (4.398)
Prema definiciji datoj u Evrokodu ekscentricitet je pozitivan kada se sistemne linije
štapova ispune seku ispod težišne ose pojasnog štapa (slika 4.196a), a u suprotnom, kada
se sistemne linije štapova ispune seku iznad težišne ose pojasnog štapa ekscentricitet je ne-
gativan (slika 4.196b).
Evrokoda 3 se u velikoj meri oslanja na DIN 18808 koji je tradicionalno prihvaćen u našoj
inženjerskoj praksi, ali i na teorijska i eksperimentalna istraživanja ostalih zemalja članica
Evropske zajednice, pa se s pravom može smatrati da je to najsavremeniji i najpotpuniji
dokument koji se bavi problematikom rešetkastih nosača od šupljih profila.
t g b θ
Prema slici
mm mm mm °
a, b, g 3-6,3 1,6 0 <60°
c, d, e >4,8 1,6-3,2 0,8-2,4 60-90°
f >4,8 L>2t 45-60°
Slika 4.197 - Oblici i dimenzije žljebova za ugaone i ugaono-sučeone šavove
Slika 4.198 - Oblikovanje čvorova kod rešetkastih nosača od šupljih profila kvadratnog ili
pravougaonog poprečnog preseka
Postavljanjem vertikalnog ukrućenja (slika 4.198c), slično kao i kod kružnih profila,
ostvaruje se solidna veza između štapova, a vertikalne komponente sila u štapovima ispune
se uravnotežuju, pa se pojasni profil rasterećuje od lokalnog savijanja. Ojačanje čvora može
se postići pomoću dodatne lamele (slika 4.198d), koja se može kombinovati i sa vertikalnim
ukrućenjem (slika 4.198e). Debljina ove lamele (tf ) treba da bude veća ili jednaka od dvo-
struke debljine zida pojasnog profila. Isto važi i za ukrućenje. Pri izboru materijala za ukru-
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 653
ćenje i dodatnu lemelu treba voditi računa o pojavi dvoplatnosti, koja može značajno da
umanji nosivost veze, posebno kod konstrukcija izloženih dejstvu dinamičkog opterećenja.
Dozvoljeno je ekscentrično vezivanje štapova ispune kada je to neophodno iz konstruktivnih
razloga (slika 4.198c,d,e), na primer da bi se ostvario minimalni zahtevani preklop. Ovaj
ekscentricitet se ne uzima u obzir pri proračunu, ako je zadovoljen sledeći uslov:
− 0,55 ⋅ h0 ≤ e ≤ 0,25 ⋅ h0 (4.401)
gde je h0 visina pojasnog štapa (slika 4.199), a konvencija o znaku ekscentriciteta je kao i
kod kružnih profila (slika 4.196). Da bi se izbegao uticaj lokalnog savijanja potrebno je da
bude ispunjen sledeći uslov:
bi / b0 ≥ 0,4 (4.402)
gde je bi širina štapa ispune, a b0 širina pojasnog štapa (slika 4.199).
Stoga se preporučuje primena štapova ispune veće širine sa manjom debljinom zidova,
dok se za pojasne štapove preporučuju profili sa većom debljinom zidova i sa manjom širi-
nom. Da bi se ovo postiglo, kod pojasnih štapova treba da bude zadovoljen sledeći uslov:
33 za Č0361
b0 / t0 ≤ . (4.403)
25 za Č0561
Na ovaj način se teži da odnos bi / b0 bude što bliži jedinici.
Kada estetski razlog nije primaran mogu da se primene i čvorovi sa obraznim čvornim
limovima (slika 4.200). Ovakvo oblikovanje čvorova dolazi u obzir samo ako je širina šta-
pova ispune jednaka širini pojasa. Na mestima montažnih nastavaka rešetkastih nosača,
priključak montažnog štapa ispune (dijagonale) može veoma jednostavno da se izvede po-
moću zavrtnjeva, slično kao kod mostovskih dvozidnih rešetkastih nosača (slika 4.200b).
654 Metalne konstrukcije
U poslednje vreme, zbog velike primene rešetkastih nosača od šupljih profila pravou-
gaonog ili kvadratnog preseka, posebna pažnja se obraća na proračun veza u čvorovima iz-
vedenim direktnim zavarivanjem. Brojna eksperimentana ispitivanja sprovedena su u raz-
vijenim evropskim zemljama i SAD, kako bi se utvrdilo ponašanje ovakvih čvorova pod
dejstvom opterećenja i uspostavile teorijske osnove za njihov proračun.
U nedostatku domaće tehničke regulative, kao i kod kružnih profila, mogu da se koriste
preporuke date u aneksu K Evrokoda 3.
t pl ≥ 2 ⋅ max{t1 , t2 }. (4.404)
bude veća ili jednaka od minimalne površine štapova koji se vezuju. Kod pritisnutih štapo-
va i štapova koji su izloženi dejstvu lokalnog savjanja, dužina "mufa" treba da bude:
! ≥ 3,5 ⋅ d (4.405)
gde je d prečnik šupljeg profila kružnog preseka. Kod pravougaonih profila umesto prečni-
ka d treba uzeti visinu profila h. Muf može da bude dvodelan, s tim da se gornja i donja
polovina spoje podužnim ½V-šavovima. Ovakvo rešenje se često primenjuje u kombinaci-
ji sa sučeonim šavovima, kod štapova opterećenih i lokalnim savijanjem. U tom slučaju
sučeoni šavovi moraju da budu obrađeni kako bi se obezbedilo potpuno naleganje "mufa"
na profile koji se spajaju.
U ugaonim šavovima kod nastavka sa umetnutom pločom ili mufom se javlja samo
komponenta napona upravna na šavove, pa se kontrola napona svodi na:
N N
n= = ≤ σ w,dop , (4.406)
Aw O ⋅ aw
gde je N maksimalna aksijalna sila na mestu nastavka, O obim šupljeg profila odnosno
dužina šavova, a aw nominalna debljina ugaonih šavova. Kod štapova kod kojih je is-
korišćen dopušten napon, što je gotovo redovan slučaj sa zategnutim štapovima, pret-
hodni uslov je teško zadovoljiti i sa šavovima maksimalne debljine ( aw = t ), jer su do-
pušteni naponi za ugaone šavove manji od dopuštenih napona za osnovni materijal
(20% do 30%).
Prethodna dva rešenja su estetski nepovoljnija u odnosu na nastavak pomoću sučeonih
šavova. Osim toga, primenom sučeonih šavova se izbegavaju dodatni elementi (umetnuta
ploča ili muf) i omogućava direktno prenošenje sile sa jednog na drugi profil. Može se
smatrati da je nosivost korektno izvedenog nastavka sa sučeonim šavovima sa provarenim
korenom veća ili jednaka od nosivosti slabijeg profila u vezi.
Sučeonim šavovima može da se ostvari veza štapova istih ili približho istih dimenzija
poprečnog preseka. Ako se dimenzije štapova značajno razlikuju, primenjuju se konusni
umetci (slika 4.202c), ili se vrši redukcija kraja šireg profila (slika 4.192a,b).
Uglavnom se koriste I i V-šavovi. Upotreba I-šavova je povoljnija, jer se u tom slučaju
izbegava posebna obrada krajeva profila za formiranje žljeba, ali je njihova primena ogra-
ničena na profile sa debljinom zida manjom od 6 mm. Primena potkorenih pločica je oba-
vezna kod debljina zidova većih od 3 mm, ali se preporučuje i za manje debljine. Ako je
debljine zida šupljeg profila veća od 6 mm primenjuju se sučeoni V-šavovi. Oni se prime-
njuju za debljine zidova do 20 mm. Za veće debljine se preporučuju U-šavovi, ali uz oba-
veznu probu zavarivanja, kako bi se primenila adekvatna tehnologija zavarivanja. U tabeli
4.38 prikazani su domeni primene pojedinih sučeonih šavova, sa i bez potkorene pločice i
karakteristične dimenzije žljebova za odgovarajuće šavove.
Kada se nastavljaju profili sa različitom debljinom zidova, razlikuju se dva slučaja: ka-
da su profili istog unutrašnjeg prečnika i kada su profili istog spoljašnjeg prečnika. U pr-
vom slučaju, kada razlika debljina zidova nije veća od 3 mm ( t2 − t1 ≤ 3 mm ), izuzev for-
miranja žljeba kod zidova veće debljine, nije potrebna posebna obrada krajeva profila (sli-
ka 4.203a). Međutim, ako je ova razlika veća od 3 mm, zid debljeg profila treba da se ob-
radi sa spoljašnje strane tako da se obezbedi blag nagib manji od 1:4 (slika 4.203b). Prime-
na potkorene pločice obavezna je i u jednom i u drugom slučaju.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 657
Tabela 4.38 - Oblast primene i oblik sučeonih šavova kod šupljih profila
t g r s
tip šava detalj šava min max min max min max
mm mm mm mm mm mm mm
I-šav bez
potkorene <3 0 3 - - - -
pločice
I-šav sa 3 3 5 3 3
potkorenom 5 5 6 - - 3 5
pločicom 6 6 8 3 6
V-šav bez
potkorene <20 2 3 1 2,5 - -
pločice
V-šav sa
potkorenom <20 5 8 1 2,5 3 6
pločicom
Kada su u pitanji profili istog spoljašnjeg prečnika i različite debljine zidova, posebna ob-
rada nije potrebana ako je, kao i u prethodnom slučaju, razlika debljina profila manja od 3
mm ( t2 − t1 ≤ 3 mm ). Ukoliko je razlika debljina manja od 1,5 mm žljeb se formira zavari-
vanjem potkorene pločice za deblji zid profila (slika 4.203d), a kada je 1,5 ≤ t2 − t1 ≤ 3 mm ,
žljeb se obrazuje savijanjem potkorene pločice zavarene za tanji zid profila (slika 4.203c).
Kada ova razlika prelazi 3 mm unutrašnja strana debljeg profila treba da se obradi tako da se
obezbedi potpuno naleganje potkorene pločice (slika 4.203e).
Potkorene pločice su vema važne za kvalitet sučeonih šavova, jer omogućavaju potpu-
no provarivanje šava. Izrađuju se od istog materijala kao i štapovi koji se spajaju, a u slu-
čaju primene druge vrste čelika, treba voditi račina o njegovoj zavarljivosti. Potkorene plo-
čice za šuplje profile kružnog poprečnog preseka izrađuju se od traka širine 20-25 mm i
658 Metalne konstrukcije
debljine 3-6 mm, čiji su krajevi ukoso zasečeni, kako bi se omogućila mala promena preč-
nika i njihovo zavlačanje u unutrašnjost profila (slika 4.204a).
Kod pravougaonih ili kvadratnih šupljih profila potkorene pločice se izvode od čeličnih
traka istih dimenzija, ali iz dva komada savijena pod pravim uglom, kao što je prikazano
na slici 4.204b.
U poslednje vreme najviše se primenjuju montažni nastavci šupljih profila, bilo kru-
žnog ili pravougaonog poprečnog preseka, sa čeonom pločom. Na ovaj način mogu da se
nastavljaju štapovi različitih oblika i dimenzija. Neki karakteristični primeri montažnih na-
stavaka šupljih profila prikazani su na slici 4.208a.
Čeone ploče mogu da budu pune (slika 4.208b) ili prstenaste (slika 4.208c), koje se pri-
menjuju samo kod šupljih profila kružnog poprečnog preseka.
660 Metalne konstrukcije
Slika 4.208 - Montažni nastavci sa čeonom pločom: a) oblici; b) puna čeona ploča;
c) prstenasta čeona ploča
Kod pritisnutih štapova sila se prenosi kontaktom, pa nije potreban poseban proračun
čeone ploče, čije se dimenzije usvajaju konstruktivno. Međutim, kod montažnih nastavaka
zategnutih štapova čeona ploča je izložena jakom savijanju, pa njene dimenzije treba da se
odrede na osnovu naprezanja.
Slika 4.209 - Proračunski model za čeonu ploču kod kružnih šupljih profila
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 661
U slučaju kružnih profila kao proračunski model za čeonu ploču može da posluži kru-
žna ili prstenasta ploča tačkasto oslonjena na mestima zavrtnjeva, a opterećena linijskim,
jednako podeljenim opterećenjem ( p = N t /(2 ⋅ π ⋅ b) ), koje deluje po obimu kružnog profi-
la (slika 4.209). Maksimalna vrednost radijalnog momenta savijanja može da se odredi na
osnovu sledećeg izraza:
[ ( ) ]
M r = p ⋅ b ⋅ 0,175 ⋅ 1 − β 2 − 1,5 ⋅ log β =
Nt
2 ⋅π
[ ( )
⋅ 0,175 ⋅ 1 − β 2 − 1,5 ⋅ log β ] (4.407)
Nt
t pl = k ⋅ (4.408)
fy
Čeone ploče mogu da se ukrute podužnim ukrućenjima - "krilcima", koja znatno sma-
njuju savijanje čeone ploče, pa se može smanjiti njena debljina. Ukrućenja obavezno treba
postaviti kada se nastavljaju dva šuplja profila različitih dimenzija. Osim toga, ukrućenja
su neophodna i kada ugaoni šavovi za vezu profila sa čeonom pločom ne mogu da prenesu
silu zatezanja:
662 Metalne konstrukcije
Zbog preterane deformacije čeone ploče njena debljina ne treba da bude manja od
10 mm. Treba izbegavati čeone ploče čija je debljina veća od 30 mm, jer se u tom slučaju
zahteva predgrevanje, a povećana je mogućnost cepanja ploče upravno na pravac sile zate-
zanja (dvoplatnost).
Kod pravougaonih ili kvadratnih šupljih profila ukrućenja se postavljaju u uglovima i
to u dijagonalnom pravcu. U takvim slučajevima, zbog zavarivanja u uglovima pravougao-
nih profila oni moraju da budu normalizovani.
va. Na taj način se određuju stvarne dužine štapova, koje po mogućstvu treba zaokružiti na
5 mm. Nakon toga se čvorni limovi ucrtavaju, u odgovarajućoj razmeri, na radionički crtež.
Sledeći korak je ucrtavanje preostalih detalja, kao što su montažni nastavci, veze sa ostalim
elementima konstrukcije (rožnjače, spregovi, poprečni nosači itd.) i oslonci.
Najzad se pristupa detaljnom kotiranju i označavanju profila. Svaki radionički crtež
treba da sadrži i skicu čitavog nosača u manjoj razmeri, sa naznakom dela nosača na koji
se odnosi. Sistemne dužine treba da budu naznačene sa preciznošću na milimitar. Kod re-
šetkastih nosača većih raspona (>20m) treba predvideti nadvišenje. Nadvišenje se uglav-
nom predviđa za stalno i polovinu korisnog (g+p/2) opterećenja. U tom slučaju sistemne
dužine štapova treba korigovati u saglasnosti sa novoformiranom geometrijom rešetkastog
nosača (slika 4.212).
mnogo je doprinela stereometrija - nauka o geometrijskim telima. Prve teorijske osnove posta-
vio je nemački inženjer August Fepl (August Föppl) još 1892. godine. On je izveo sledeće za-
ključke koji su poslužili kao osnova za formiranje prostornih rešetkastih nosača:
− Najmanje geometrijsko telo, koje može da se koristi kao osnovni element, odnosno
modul za formiranje prostorne rešetkaste konstrukcije, može da se formira od 4 tro-
ugaone površine, sa 4 čvora i 6 ivica (šapova);
− Svaki osnovni element sa 4 površine je statički stabilan;
− Najpovoljnije je formiranje prostornih rešetkastih nosača od četvoropovršinskih ele-
menata.
Najprostija prostorna rešetka je tronožac - tri štapa koja ne leže u istoj ravni i formiraju
piramidu (slika 4.213a). Ako tronožac odvojimo od njegove krute podloge stabilnost
strukture može se očuvati ako se dodaju tri nova štapa koja spajaju oslonačke čvorove. Na
ovaj način dobija se kruto geometrijsko telo - tetraedar (slika 4.213b), koji se može proširi-
ti dodavanjem po tri nova štapa koja se spajaju u novom čvoru (slika 4.213c). Tako se,
sukcesivnim dodavanjem čvorova i štapova, može obrazovati prostorna rešetkasta struktu-
ra, čiji je osnovni element - modul, tetraedar.
nja" čvora (slika 4.214b). Međutim, ovo ne mora da prouzrokuje rušenje čitave konstrukci-
je, jer se uspostavlja novo, stabilno ravnotežno stanje uz preraspodelu sila u štapovima.
Pentagon - odekaedar
Lopta Krut
Dvoslojni prostorni rešetkasti nosači (slika 4.214c) sastoje se od dve paralelne ravni u ko-
jima se nalaze mreže pojasnih štapova. Pojasni štapovi su povezani mrežom štapova ispune.
Prijem momenata savijanja ostvaruje se preko mreže pojasnih štapova, dok se smičuća sila
poverava štapovima ispune, dijagonalama i eventualno vertikalama, ukoliko postoje.
Višeslojne rešetkaste konstrukcije se primenjuju u slučaju izuzetno velikih raspona, ali
i iz funkcionalnih ili estetskih razloga. Primenom višeslojnih rešetkastih nosača pri premo-
šćivanju velikih raspona, postiže se potrebna visina nosača uz zadržavanje relativno krat-
kih štapova, što rezultira manjom ukupnom težinom konstrukcije od odgovarajućeg dvo-
pojasnog nosača.
Prema obliku osnovnog elementa, odnosno modula i pravca prenošenja opterećenja,
prostorni rešetkasti nosači se mogu podeliti na: dvosmerne, trosmerne i četvorosmerne.
666 Metalne konstrukcije
Dvosmerni sistemi, kao što se može zaključiti iz njihovog naziva, nose u dva ortogo-
nalna pravca i koriste se za noseće konstrukcije sa pravougaonom osnovom. Najčešće se
primenjuju sledeći tipovi dvosmernih rešetkastih nosećih sistema:
− pravougaoni (ortogonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215a); osnovni modul sačinja-
vaju polu-oktaedar i tetraedar (1/2O+T). Kvadratne mreže gornjeg i donjeg pojasa
su smaknute za polovinu dužine stranice (a). Pri visini h = a ⋅ 2 / 2 svi štapovi
imaju istu dužinu;
− kosi (dijagonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215b); osnovni modul je, takođe u vidu
polu-oktaedra i tetraedra (1/2O+T), a ortogonalne mreže pojasnih štapova gornjeg i
donjeg pojasa se postavljaju dijagonalno, pod uglom od 45° u odnosu na konturu;
− ukršteni dvosmerni sistem (slika 4.215c); kao osnovni modul javlja se polu-oktaedar
i polu-kocka oktaedar (1/2O+1/2CO). Ovo rešenje predstavlja prelaz između pret-
hodna dva. Mreže pojasnih štapova su međusobno zakrenute za 45°, tako da su šta-
povi mreže gornjeg pojasa paralelni sa ivicama konture, dok su štapovi mreže do-
njeg pojasa postavljani dijagonalno. Dužina štapova donjeg pojasa je veća od duži-
ne štapova gornjeg pojasa ( ad = 2 ⋅ a g ), ali pošto je donji pojas po pravilu zateg-
nut to ne utiče na povećanje dimenzija štapova;
− direktni dvosmerni sistem (slika 4.215d); sačinjen je od ortogonalnog roštilja ravan-
skih rešetkastih nosača. Kao osnovni element se javlja kocka (C+C).
Trosmerni sistemi se uglavnom koriste za konstrukcije trougaone osnove. Razlikuju se
dva osnovna tipa:
− inverzni trosmerni sistemi (slika 4.216a) kod kojih osnovni modul sačinjavaju okta-
edar i tetraedar (O+T). Ovaj sistem može da se primenjuje i za šestougaone osnove;
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 667
Četvorosmerni sistemi su, slično kao direktni trosmerni sistemi, obrazovani od roštilja
vertikalnih rešetkastih nosača postavljenih u četiri glavna pravca. Obično su po dva pravca
međusobno ortogonalna. Velika "gustina" pojasnih štapova i visina rešetke rezultuju rela-
tivno malim silama u štapovima. Međutim, sučeljavanja izuzetno velikog broja štapova u
jednom čvoru prouzrokuje dosta komplikovane veze, a s obzirom na veliki broj štapova i
troškovi montaže se povećavaju.
Osnovne prednosti prostornih rešetkastih nosača su:
− velika iskorišćenost poprečnog preseka, pa s tim u vezi i mala težina konstrukcije,
− mala visina konstrukcije u odnosu na raspon ( h = ! / 15 do ! / 25 ), čime se dobija
manja zapremina za grejanje i provetravanje,
668 Metalne konstrukcije
a) b)
c)
d) e)
Slika 4.217 - Čvorovi kod prostornih rešetkastih konstrukcija različitih sistema: a) MERO;
b) OKTAPLATTE; c) TRIODETIC; d) UNISTRUT; e) NODUS
U tabeli 4.41 date su uobičajene vrednosti visina i rastera mreže prostornih rešetkastih
nosača u zavisnosti od raspona.
Pri projektovanju prostornih rešetkastih konstrukcija sistema "MERO" treba imati u vi-
du da dužina elemenata bitno utiče na ukupnu cenu konstrukcije. Ekonomska analiza je
pokazala da su zbog većih troškova izrade čvorova povoljniji nešto veći rasteri, odnosno
dužine štapova, čime se smanjuje broj čvorova, pa samim tim i kugli (slika 4.219).
Najbitnije faze pri proizvodnji rešetkastih konstrukcija sistema "MERO" su:
− sečenje kružnih šupljih profila ravnim rezovima na potrebne dužine.
− istovremeno zavarivanje konusnih završetaka sa obe strane šupljeg kružnog profila
u automatima za kružno zavarivanje (centrisanje se ostvaruje pomoću otvora na ko-
nusnim završetcima i valjaka na koje se oslanja profil),
− bušenje kugli tako što se najpre izbuši jedna rupa kroz čitavu kuglu, koja kasnije
služi kao mesto za pričvršćivanje kugle pri bušenju ostalih rupa.
Zavrtnjevi, navrtke i klinovi proizvode se industrijski. Svi elementi sistema su standar-
dizovani i tipizirani. Postoji preko 40 tipova štapova od ∅42,4 / 1,6 do ∅318,0 / 17,5 , koji
su, u sklopu sa zavrtnjevima M12 do M80, sposobni da prenesu aksijalne sile pritiska ili
zatezanja od 25 kN do 2500 kN. Čvorovi se proizvode u 15 veličina sa prečnikom kugle
od 50 do 500 mm. U tabeli 4.42 je dat izvod iz tipskog asortimana šupljih profila sa najva-
žnijim performansama.
Ovako širok asortiman proizvoda omogućava veliku fleksibilnost i zadovoljavanje veo-
ma širokog spektra konstruktivnih i statičkih zahteva, zadržavajući pri tom princip serijske
proizvodnje i gradnje tipičnim elementima uz moguću optimizaciju svih delova konstruk-
cije. Prostorna rešetkasta konstrukcija sličnog tipa razvijena je i u našoj zemlji pod nazi-
vom "Brus +", a u okviru "14. oktobra" iz Kruševca.
U našoj zemlji se u poslednje vreme uspešno primenjuje prostorna rešetkasta konstruk-
cija sistema "Siting". Kao štapovi se koriste hladno oblikovani U i C-profili spoljašnjih di-
menzija 40x40 mm, čija se debljina kreće od 2 do 6 mm. Veze u čvorovima se ostvaruju
pomoću posebno oblikovanih čvornih limova debljine 4-6 mm (slika 4.220).
Slika 4.220 - Karakterističan oslonački čvor prostorne rešetkaste konstrukcije sistema "Siting"
U ovom sistemu je izvedeno niz objekata, kao što su benzinske stanice u Beogradu,
Čačku i Gornjem Milanovcu, autobuska stanica u Požegi i aerodrom u Tivtu.
674 Metalne konstrukcije
Naravno, u ovu grupu spadaju i okvirni nosači sa stabilnom (bočno nepomerljivom) re-
šetkom sistema (slika 4.224a), kao i nosači čije je bočno pomeranje sprečeno spregovima
ili drugim sistemima za ukrućenje (slika 4.224b).
Kao što je pomenuto, bočna pomeranja okvirnih nosača mogu da se spreče ili redukuju
pomoću sistema za ukrućenje u vidu spregova, betonskih platana ili drugih bočno nepo-
merljivih okvirnih nosača. Ako je odgovor sistema za ukrućenje na horizontalna pomera-
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 677
Imajući u vidu dva različita kriterijuma na osnovu kojih se vrši podela okirnih nosača,
oni se mogu svrstati u četiri grupe (tabela 4.43):
1. ukrućeni bočno nepomerljivi,
2. ukrućeni bočno pomerljivi,
3. neukrućeni bočno nepomerljivi i
4. neukrućeni bočno pomerljivi.
Bočno
nepomerljivi
okvirni nosači
678 Metalne konstrukcije
sti u procesu proizvodnje i montaže čeličnih konstrukcija, a moraju se kretati u okviru pro-
pisanih tolerancija za izvođenje i montažu.
Imperfekcije mogu biti globalne, koje se odnose na čitavu konstrukciju (zakošenje stubova
φ) i lokalne, koje se tiču pojedinačnih elemenata - štapova (zakrivljenost štapova e0). Zakošenje
stubova, to jest njihovo odstupanje od vertikalnog položaja, nepovoljno utiče na globalnu sta-
bilnost okvirnih nosača, jer prouzrokuje povećanje uticaja drugog reda kod bočno pomerljivih
okvirnih nosača. Uticaj ove početne geometrijske imperfekcije može da se obuhvati preko
ekvivalentnih horizontalnih sila (F), koje prouzrokuju početno zakošenje (nagib) stuba koje od-
govara njegovoj imperfekciji (slika 4.229). Na ovaj način primenom statičkog modela sa ideal-
nom geometrijom dobijaju se rezultati koji odgovaraju realnom okvirnom nosaču.
relativne rotacije na mestu veze. Osim toga, ni zglobne veze se ne ponašaju idealno, već i
one poseduju izvesnu rotacionu krutost. Veze koje po svom ponašanju predstavljaju prelaz
između zglobnih i krutih nazivaju se polukrute veze. Njihovo ponašanje definisano je krivom
koja prikazuje zavisnost između momenta savijanja na mestu veze (M) i relativne rotacije
veze ( Φ ). Ova kriva često se u literaturi naziva i M − Φ karakteristika (slika 4.230).
Slika 4.231 - Dijagrami momenata savijanja okvirnog nosača sa: a) polukrutim vezama;
b) idealno krutim vezama
Sem u ekstremnom slučaju, kada je greda beskonačno kruta, stubovi okvirnih nosača
su izloženi istovremenom dejstu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja, pa ih treba di-
menzionisati u skladu sa standardom za proračun ekscentrično pritisnutih elemenata (JUS.
U.E7.096). Dužina izvijanja stubova određuje se primenom proračuna dužine izvijanja,
kojim se uzima u obzir krutost grede, a koji je prikazan u okviru standarda JUS
U.E7.111/1986 - "Stabilnost okvirnih nosača".
Kod greda okvirnih nosača savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja dok su ak-
sijalne sile po pravilu slabog intenziteta, pa se može zanemariti njihov uticaj na stabilnost.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 683
Prema tome grede okvirnih nosača se dimenzionišu shodno pravilima za elemente optere-
ćene na savijanje. Problem bočne stabilnosti se uglavnom rešava primenom konstruktivnih
mera za obezbeđenje bočnog pridržavanja, jer se u suprotnom dobijaju neracionalni nosa-
či, posebno kod okvirnih nosača većih raspona.
KS + KS ,B
ηB = (4.417)
K S + K S , B + ∑ KG , B
gde su:
KS krutost stuba A-B (KS=IS / hS),
KS, A krutost donjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u čvoru A (KS,A=IS,A / hS,A),
KS,B krutost gornjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u čvoru B (KS,A=IS,A / hS,A),
∑ KG , A suma krutosti greda koje su kruto vezane sa stubom u čvoru A,
∑ KG , B suma krutosti greda koje su kruto vezane sa stubom u čvoru B.
Napominje se da se momenti inercije koji figurišu u izrazima za određivanje krutosti
stubova i greda odnose na savijanje u ravni okvirnog nosača. Sume krutosti greda treba da
se odrede na sledeći način:
∑ KG , A = ξ L ⋅ I GL, A / ! GL + ξ D ⋅ I GD , A / ! GD (4.418)
∑ KG ,B = ξ L ⋅ I GL,B / ! GL + ξ D ⋅ I GD ,B / ! GD (4.419)
nepomerljivih okvirnih nosača je u parametru ξ , koji u ovom slučaju ima sledeće vredno-
sti: ξ = 1 / 2 kada je kraj grede suprotan posmatranom čvoru stuba zglobno oslonjen, odno-
sno ξ = 2 / 3 kada je suprotan kraj uklješten.
Slika 4.234 - Nomogram za određivanje osnovnog koeficijenta dužine izvijanja kod bočno
pomerljivih okvirnih nosača
α1 = 1 + mk , (4.423)
gde je:
n −k
∑ Ni
i =1
mk = k
(4.424)
∑N j
j =1
IS
∑ N i ⋅ hi2
α2 = 2
⋅ i =1 k . (4.425)
N S ⋅ hS
∑ Ii
i =1
Prethodni izraz (4.421) može da se pojednostavi kad je visina svih stubova u okviru
posmatranog sprata ista. Tada je:
k
∑ Ni
I S i =1
α2 = ⋅ (4.426)
NS k
∑ Ii
i =1
Kada su svi stubovi u posmatranom spratu iste dužine, opterećeni istim aksijalnim silama i
imaju istu krutost na savijanje u ravni nosača, parametri α1 i α2 su jednaki jedinici (α1=α2=1),
pa je koeficijent dužine izvijanja β jednak osnovnom koeficijentu dužine izvijanja β0.
Treba napomenuti da ovaj standard, takođe sadrži i preporuke za određivanje globalnih
imperfekcija i ekvivalentnih horizontalnih sila kojima se ove imperfekcije uvode u prora-
čun, odnosno globalnu analizu okvirnih nosača.
Na primeru dvospratnog okvirnog nosača, prikazanog na slici 4.235 objašnjen je postu-
pak proračuna koeficijenata raspodele ( η A i ηB ) i koeficijenta dužine izvijanja ( β ) za
stubove okvirnih nosača sa pomerljivim čvorovima. Kako su u posmatranom primeru svi
stubovi okvirnog nosača istog poprečnog preseka ( I S = const. ) i visine, a opterećeni su
istom aksijalnom silom (N), parametri α1 i α 2 su jednaki jedinici, pa je β = β 0 . Radi jed-
nostavnijeg proračuna, krutost greda izražena je u funkciji krutosti stubova, pa je:
1,75 ⋅ I S I
− za donju gredu: KGD , A = 2 / 3 ⋅ = 0,9333 ⋅ S = 0,933 ⋅ K S ; K GL , A = 0 ,
1,25 ⋅ hS hS
1,5 ⋅ I S I
− za gornju gredu: K GD , B = 2 / 3 ⋅ = 0,8 ⋅ S = 0,8 ⋅ K S ; K GL , B = 0 .
1,25 ⋅ hS hS
gde su:
t w debljina rebra,
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 689
t f debljina nožice i
r poluprečnik zaobljenja.
gde su:
u rastojanje od ose oslonca do kraja prepusta gornjeg nosača (slika 4.236b),
ss ,o i ss , u dužine krutog oslanjanja gornjeg, odnosno donjeg nosača, prema izrazu
(4.427),
690 Metalne konstrukcije
Slika 4.237 - Različite mogućnosti ostvarivanja veza između nosača pri direktnom oslanjanju
nosača na podvlake
naca prostih greda, takođe treba težiti da se sile unose centrično, što se, sem centrir pločama
(slika 4.238e), može postići i primenom podmetača od tvrde gume (slika 4.238f).
Kod oslonaca sa centrir pločom, linijski napon pritiska ( σ ), koji se javlja na kontaktu
nožice sa centrir pločom, treba da se odredi na osnovu Hercovih (Heinrich Hertz) izraza za
kontakt valjka (gornja površina centrir ploče je zaobljena) i ploče (videti 5.6.1.1).
U slučaju kada se nosači oslanjaju na betonske elemente (grede ili stubove), između
donje nožice nosača i betonske konstrukcije treba predvideti sloj maltera (eksmal) debljine
od 20-30 mm, kojim se obezbeđuje ravnomerna raspodela napona (slika 4.239).
Pored kontrole napona u rebru nosača, u ovom slučaju teba proveriti i napon pritiska u
betonu. Preporučuje se dužina krutog oslonca:
s s ≈ h / 3 + 100 [mm] (4.432)
gde je h visina nosača u milimetrima (slika 4.239). Kontrola napona u betonu sprovodi se
na sledeći način:
RV
σ = ≤ σ bet ,d (4.433)
a ⋅b
gde su
a dužina krutog oslonca,
b širina nožice,
RV vertikalna reakcija i
σ bet,d dopušteni napon pritiska po betonu.
Prijem horizontalnih sila ostvaruje se pomoću ankera, koji se prethodno postavljaju u
betonski element, ili u slučaju manjih sila, pomoću posebnih tiplova za beton.
5.6.2 Ležišta
U slučaju oslonačkih reakcija velikog intenziteta, ne može se primeniti direktno osla-
njanje nosača, već se moraju postaviti ležišta, koja svojom konstrukcijom omogućavaju
pravilno prenošenje oslonačkih reakcija, kao i pomeranja i obrtanja oslonačkog preseka u
skladu sa projektnim zahtevima. Ležišta se, uglavnom, primenjuju u mostogradnji, ali i u
zgradarstvu, u slučaju reakcija velikog intenziteta.
Prema mogućnostima pomeranja, ležišta se mogu podeliti na:
− nepokretna, koja u potpunosti sprečavaju horizontlna pomeranja, pa osim vertikal-
nih prenose i horizontalne reakcije u svim pravcima (ovo se najčešće odnosi na dva
ortogonalna pravca, podužni i poprečni),
− pokretna u jednom pravcu, koja prenose vertikalne reakcije i horizontalne reakcije
upravno na pravac pomeranja (najčešće se pravac pomeranja poklapa sa podužnom
osom nosača) i
− pokretna u svim pravcima, koja prenose samo vertikalne reakcije i omogućavaju ne-
smetano pomeranje u svim pravcima.
Pokretna ležišta, bez obzira da li su pokretna u jednom ili svim pravcima, s obzirom na
način funkcionisanja mogu da se podele na:
− kotrljajuća ležišta, kod kojih je pomeranje omogućeno kotrljanjem čeličnih valjaka i
− klizna ležišta, kod kojih se pomeranje ostvaruje klizanjem preko materijala sa izu-
zetno malim koeficijentom trenja (npr. teflon).
Osim pomeranja (dilatiranja) oslonačkih preseka, veoma je važno da se omogući i nji-
hovo obrtanje, kako bi se nosač ponašao u skladu sa predviđenim statičkim sistemom. Sa
stanovišta obrtanja oslonačkog preseka razlikuju se:
− linijsko prekretno ležište, koje omugućava obrtanje oslonačkog preseka u jednoj
ravni (obrtanje oko linije) i
− tačkasto prekretno ležište, koje omogućava obrtanje u svim pravcima (obrtanje oko
tačke).
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 693
Na razvoj ležišta su, sa jedne strane, uticali sve brojniji konstrukterski zahtevi, a sa dru-
ge, razvoj i primena novih materijala. Osim osnovnih, konstrukterskih zahteva, kao što su
prijem velikih oslonačkih reakcija i omogućavanje pomeranja i obrtanja, pri konstruisanju
ležišta treba voditi računa i o drugim, ne manje bitnim parametrima, od kojih su najvažniji:
trajnost, pouzdanost i troškovi izrade i održavanja. Do sredine ovog veka korišćena su is-
ključivo čelična ležišta, a od šezdesetih godina počinje šira primena ležišta na bazi prirod-
ne i veštačke gume i fluorkarbonskih polimera.
Slika 4.240 - Nepokretna linijski prekretna ležišta: a) za male reakcije; b) za velike reakcije
Ležište se sastoji od gornje prekretne ležišne ploče i donje, fiksne ležišne ploče. Veza
gornje ležišne ploče sa čeličnim nosačem i prijem horizontalnih sila ostvaruje se preko če-
694 Metalne konstrukcije
ličnog cilindra (C) koji se polaže u otvor na donjoj nožici nosača. Zavrtnjevi samo pričvr-
šćuju gornju ležišnu ploču i ne učestvuju u prenosu horizontalnih reakcija. Horizontalna
reakcija u pravcu nosača prenosi se sa gornje na donju ležišnu ploču preko ispusta (A) koji
su sastavni deo gornje, prekretne ploče. Bočno pomeranje sprečeno je pomoću graničnika
(B), koji prihvataju poprečne horizontalne sile. Prenošenje horizontalnih reakcija sa donje
ležišne ploče na beton ostvaruje se trenjem, ili, u slučaju većih sila, čepovima ili ispustima
sa donje strane ležišne ploče. Vertikalna sila pritiska prenosi se kontaktom između gornje
ležišne ploče i zaobljenog (radijus R) isturenog dela donje ležišne ploče. Prenošenje verti-
kalnih reakcija kontaktom između gornje i donje ležišne ploče, odnosno između donje le-
žišne ploče i betonske podkonstrukcije, moguće je u slučaju pozitivnih vertikalnih reakcija
- reakcija pritiska. Ako se pri bilo kojoj kombinaciji opterećenja javlja negativna, zatežuća
reakcija, potrebno je da se predvide posebni, dodatni elementi za njeno ankerisanje.
Kada su vertikalne reakcije velikog intenziteta, zbog velikog pritiska po betonu, javlja se
potreba za većom površinom donje oslonačke ploče, pa se primenjuju nepokretna ležišta sa
rebrastom stolicom (slika 4.240b). Dimenzije donje ležišne ploče, pa i čitavog ležišta u naj-
većoj meri zavise od kvaliteta podloge (betona) na koju se ono postavlja. I dok je konstrukci-
ja gornje ležišne ploče gotovo identična kao u prethodnom slučaju, donja ploča se bitno raz-
likuje. Da bi se angažovala čitava površina donje ležišne ploče povećava se visina stolice, a
sama ploča se ojačava rebrima (ukrućenjima), koja povećavaju njenu otpornost na savijanje.
Donja ležišna ploča sa stolicom i rebrima izvodi se uglavnom livenjem. Zbog tehnologije li-
venja najmanja debljina svakog pojedinačnog dela mora da bude 30 mm.
Nepokretna tačkasto prekretna ležišta (slika 4.241) omogućavaju svestrano obrtanje
oslonca. Tačkasto oslanjanje omogućava se posebnom obradom kontaktnih površina gor-
nje i donje ležišne ploče. Umesto valjkasto obrađene površine, koja se primenjuje kod li-
nijski prekretnih ležišta, kontaktne površine kod tačkasto prekretnih ležišta se izvode kao
sferne površine. Poluprečnik zaobljenja gornje ploče, po pravilu je veći od poluprečnika
donje kalote ( R2 > R1 ), jer se na taj način postiže povećanje nosivosti tačkastog ležišta (vi-
deti Hercove izraze 5.6.1.2).
Slika 4.241 - Nepokretna tačkasto prekretna ležišta: a) u livenoj izradi; b) u zavarenoj izradi
Pokretna čelična ležišta se najčešće izvode kao: ležišta sa valjcima i pendel ležišta. Ležišta
sa valjcima su linijski prekretna, dok pendel ležišta mogu da budu i linijski i tačkasto prekretna.
Čelična ležišta sa valjcima spadaju u grupu pokretnih ležišta kod kojih se pomeranje
ostvaruje kotrljanjem valjaka i izrađuju se u više varijantni: sa jednim valjkom, sa dva valjka
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 695
Slika 4.242 - Pokretna čelična ležišta sa: a) jednim valjkom; b) dva valjka; c) četiri valjka;
d) sa četiri zasečena valjka
Kod izuzetno velikih reakcija koriste se ležišta sa četiri i više valjaka. Radi ravnomer-
nijeg prenošenja opterećenja, kod ležišta sa četiri valjka ugrađuje se balanser u vidu još
jedne sedlaste ploče (slika 4.242c). Radi uštede u materijalu i prostoru, kod izuzetno veli-
kih reakcija, koje zahtevaju valjke velikih prečnika, primenjuju se ležišta sa zasečenim
valjcima (slika 4.242d).
Ležišta sa valjcima prikazana na slici 4.242 su pokretna u jednom pravcu. Da bi se
ostvarilo svestrano pomeranje potrebno je postaviti dva pokretna ležišta jedno iznad dru-
gog, okrenuta za 90° u odnosu na pravac pomeranja (slika 4.243).
696 Metalne konstrukcije
Kod mostovskih nosača srednjih raspona primenjuju se pendel ležišta (klatna). Ova le-
žišta zahtevaju veću visinu, da bi se ostvarilo željeno pomeranje, jer se kod njih pomeranje
konstrukcije na mestu ležišta ostvaruje okretanjem ležišta oko fiksne tačke ili ose. Pendel
ležišta mogu da budu pomerljiva u jednom pravcu i linijski prekretna (slika 4.244a), ili
svestrano pomerljiva i tačkasto prekretna (slika 4.244b).
Slika 4.244 - Čelična pokretna pendel ležišta: a) pomerljiva u jednom pravcu - linijski
prekretna; b) dvostrano pomerljiva - tačkasto prekretna
Naponi u ležišnim pločama koji nastaju njihovim savijanjem usled reaktivnog optere-
ćenja mogu da se odrede prema pravilima za elemente opterećene na savijanje. Jedina spe-
cifičnost proračuna čeličnih ležišta je u određivanju kontaktnog pritiska između delova le-
žišta. Proračun napona na kontaktu između delova čeličnih ležišta sprovodi se pomoću
Hercovih obrazaca. Osnovna pretpostavka za primenu Hercovih obrazaca je da su kontakt-
ne (dodirne) površine male u odnosu na radijus zakrivljenosti površi. Naime u neoptereće-
nom stanju kontakt između ploče i kugle (sfere) je tačka, a između ploče i valjka (kružnog
cilindra) linija. Međutim, pri nanošenju opterećenja dolazi do deformacija, pa tačka prelazi
u krug, a linija u pravougaonu traku. Kontaktni napon deluje upravno na dodirnu površinu
i menja se, po eliptičnom zakonu, od nule po obimu kruga, odnosno duž ivica trake, do
maksimalne vrednosti u centru kruga ili duž srednje linije pravougaone trake. Hercov pro-
računski model za opšti slučaj, odnosno kontakt dve sferne površine radijusa R1 i R2
( R2 > R1 ), prikazan je na slici 4.245.
Teorija, zasnovana na prikazanom modelu, na osnovu koje je Herc izveo obrasce koji-
ma se uspostavlja odnos između napona, deformacija i spoljašnjeg opterećenja je veoma
kompleksna, pa neće biti izlagana. Uprkos tome, obrasci su prilično jednostavni i pokriva-
ju gotovo sve slučajeve koji se javljaju u praksi.
Pri dodiru dve sferne površine prečnik kontaktnog kruga ( d" ) i maksimalan napon
pritiska u tački ( σ" ) mogu da se odrede na osnovu sledećih Hercovih izraza:
P 1
d" = 2,219 ⋅ 3 ⋅ (4.434)
E 1 / R1 − 1 / R2
2
1 1
σ" = 0,388 ⋅ 3 P ⋅ E ⋅ −
2
. (4.435)
R1 R2
698 Metalne konstrukcije
gde je P sila na kontaktu, a E modul elastičnosti. U konkretnom slučaju, pri proračunu le-
žišta, kontaktna sila jednaka je maksimalnoj vertikalnoj reakciji oslonca ( P = max RV ). Ako
je jedna od površina ravna, odnosno za kontakt kugle i ploče ( R2 → ∞ ), prethodni izrazi
imaju sledeći oblik:
P ⋅ R1
d" = 2,219 ⋅ 3 , (4.436)
E
2
E
σ" = 0,388 ⋅ 3 P ⋅ . (4.437)
R1
U slučaju dodira dva kružna cilindra (valjka), Hercovi obrasci imaju sledeći oblik:
P 1
d = 3,045 ⋅ ⋅ (4.438)
! ⋅ E 1 / R1 − 1 / R2
P⋅E 1 1
σ = 0,418 ⋅ ⋅ − , (4.439)
! R1 R2
gde je ! dužina valjka, a d i σ su širina trake i maksimalan linijski napon pritiska. Kada
je jedna od površi ravna ( R2 → ∞ ), to jest, pri kontaktu valjka i ploče, što je i najčešći slu-
čaj kod klasičnih čeličnih ležišta, ali i kod ležišta sa centrir pločom, prethodni izrazi mogu
da se napišu u sledećem obliku:
P ⋅ R1
d = 3,045 ⋅ (4.440)
!⋅E
P⋅E
σ = 0,418 ⋅ . (4.441)
! ⋅ R1
Naponi pritiska ( σ" i σ ) dobijeni Hercovim obrazcima daleko su iznad granice razvla-
čenja, ali su oni skopčani sa tvrdoćom materijala. Još daleke 1924. godine Francuz Dima
(Dumas) je postavio vezu između dopuštenog linijskog napona i tvrdoće čelika po Brinelu
(HB). Prema tome, vrednosti dopuštenih napona za dodir po liniji ili u tački su znatno veće
od onih na granici razvlačenja materijala. U okviru standarda JUS U.E7.131/1980 "Ležišta
i zglobovi nosećih čeličnih konstrukcija", dati su dopušteni naponi za dodir u tački ili po
liniji (tabela 4.44).
Osnovni nedostaci čeličnih ležišta su velika visina i težina, zatim skupa izrada i održa-
vanje, pogotovu ako se ima u vidu da su ovakva ležišta, zbog izuzetno velikih naprezanja,
podložna dejstvu naponske korozije.
Proračun i konstruisanje nosećih elemenata čeličnih konstrukcija 699
na po obimnim zidovima ležišta, što bitno utiče na smanjenje njegove trajnosti. Stoga se
ove deformacije moraju ograničiti, pa je propisano maksimalno smanjenje debljine leži-
šta od 15% ( ∆d ≤ 0,15 ⋅ d ). Horizontalno pomeranje neoprenskih ležišta ograničeno je
maksimalnim uglom klizanja ( tgγ ≤ 0,7 ), pa veća horizontalna pomeranja zahtevaju le-
žišta veće visine.
Značajno smanjenje deformabilnosti neoprenskog ležišta postiže se umetanjem perforira-
nih čeličnih limova debljine 2-5 mm (slika 4.246b), koji sprečavaju pojavu bočnih deforma-
cija, bez uticaja na pomeranja i obrtanja ležišta. Ovakva ležišta nazivaju se armirana neo-
prenska ležišta i imaju mnogo veću primenu. Pri vertikalnom pritisku, neoprenski međuslo-
jevi debljine 5-8 mm se nezavisno deformišu, pa su, s obzirom na njihovu malu debljinu, de-
formacije zanemarljive. Izrađuju se sa kvadratnom (od 100x100 do 900x900 mm) i kružnom
osnovom (od ∅200 do ∅900 mm) i mogu da se primene za vertikalne reakcije od 100 do
12000 kN.
NAL-p-1
(ankerovan)
- pokretno u svim
pravcima,
NAL-p-2 - ankerovano za
(ankerovan) konstrukciju,
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
NAL-p-3
(ankerovan)
- pokretno u jednom
pravcu (podužnom ili
NAL-a poprečnom),
- ankerovano za
konstrukciju,
- primena: mostovi,
NAL-b zgrade i industrijski
objekti
- nepokretno,
- ankerovano za
konstrukciju,
NAL-f
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
ležišta). Osnovna ideja pri konstruisanju ovakvih ležišta bila je da se umesto armiranja
neoprena, za sprečavanje bočnih deformacija koristi čelični prsten, koji je sastavni deo po-
sude (lonca) u koju se postavlja elastomer. Elastomer je praktično nestišljiv, a oblik menja
u skladu sa obrtanjem oslonačkog preseka. Ovakva ležišta mogu da budu nepokretna, po-
kretna u jednom ili u svim pravcima. Konstrukcija jednog karakterističnog nepokretnog le-
žišta u loncu prikazana je na slici 4.247.
Treba istaći de je kod ležišta u loncu elastomer zaštićen od negativnih uticaja spolja-
šnje sredine, pre svega se misli na ultravioletne zrake i ozon, pa im je vek trajanja znatno
duži. U okviru tabele 4.46 date su performanse jednog nepokretnog neotopf ležišta (tip N).
Ležišta na bazi elastomera imaju niz prednosi u odnosu na klasična čelična ležišta, a
najvažnije od njih su: relativno jednostavna i jeftina izrada, niski troškovi ugradnje i odr-
žavanja, mala visina ležišta i mogućnost dilatiranja u svim pravcima. Osim toga, ležišta na
bazi elastomera pružaju mogućnosti za primenu novih konstrukterskih rešenja.
6
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
^ELI^NIH KONSTRUKCIJA OD
HLADNO OBLIKOVANIH PROFILA
1 OPŠTE
U čeličnim konstrukcijama koriste se uglavnom tri glavne familije konstruktivnih ele-
menata, a to su: vruće valjani profili, elementi formirani zavarivanjem od limova i hladno
oblikovani profili. Pod nazivom hladno oblikovani profili (HOP) podrazumevaju se kon-
struktivni elementi proizvedeni hladnim oblikovanjem čeličnih limova i traka, valjanjem
ili presovanjem. Debljine čeličnih limova i traka koje se koriste za proizvodnju hladno
oblikovanih proizvoda kreću se obično od 0,4 mm do 6,0 mm.
Hladno oblikovani proizvodi imaju veoma široko polje primene u građevinarstvu, avio
i autoindustriji, brodogradnji, proizvodnji železničkih vagona, poljoprivredi, elektroopremi
itd. Proizvodnja hladno oblikovanih proizvoda u poslednjoj deceniji ima izuzetan rast, što
se može ilustrovati na primeru Velike Britanije gde metalo-prerađivačka industrija
apsorbuje oko 300.000 t ovih proizvoda godišnje. Od ove količine 60.000 t su profilisani
nosači, 120.000 t profilisani limovi, 60.000 t elementi za paletna i regalna skladišta, a
60.000 t za sve ostale vrste proizvoda. Uočeno je takođe da proizvodnja stalno raste i to po
stopi od 10% godišnje. Slična situacija je i u drugim zemljama Evrope (Nemačka, Šved-
ska, Francuska, Češka, Holandija itd.), kao i u najrazvijenijim vanevropskim zemljama
(SAD, Kanada, Australija, Japan itd.).
Upotreba hladno oblikovanih proizvoda u zgradarstvu datira još od 1850. godine, kada su
po prvi put primenjeni u SAD i Velikoj Britaniji, ali se šire nisu primenjivali do završetka
drugog svetskog rata. Od 1946. godine upotreba i razvoj hladno oblikovanih profila i kon-
strukcija od njih u SAD je znatno ubrzana pojavom prvih propisa iz ove oblasti, koje je pod
naslovom "Odredbe za projektovanje hladno oblikovanih čeličnih konstrukcija" izdao Ame-
rički Institut za čelik i gvožđe (AISI), a koji su bili zasnovani na obimnom istraživačkom
radu na Kornel Univerzitetu pod rukovodstvom profesora Džordža Vintera (Georg Winter).
46 Metalne konstrukcije
2 MATERIJAL
Hladno oblikovani proizvodi dobijaju se obrađivanjem u hladnom stanju od niskouglje-
ničnih i legiranih čelika, umirenih ili neumirenih, sa granicom razvlačenja od 250 do
630 N/mm2. Jedini uslov koji se traži od materijala je dovoljna duktilnost, da bi osnovni
materijal mogao da primi znatna poprečna savijanja sa malim poluprečnicima (obično
r = t) bez prslina i da omogući plastifikaciju u oblastima koncentracije napona, posebno na
mestima veza.
Izduženje merne dužine od 50 mm u kombinaciji sa odnosom čvrstoće na zatezanje i
granice razvlačenja ( fu / fy) može da se usvoji kao mera duktilnosti čelika. Prema eksperi-
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 47
3 NAČIN PROIZVODNJE
Hladno oblikovani elementi proizvode se postepenim oblikovanjem iz osnovnog lima
(ili trake) u hladnom postupku sve do željenog oblika. Ovo se može postići sledećim teh-
nološkim postupcima:
− valjanjem,
− presovanjem,
− savijanjem.
48 Metalne konstrukcije
Mašina za hladno valjanje prikazana je na slici 6.2a, dok je dijapazon gabaritnih di-
menzija hladno oblikovanih profila, koji se mogu dobiti hladnim valjanjem u standardnim
valjaonicama, prikazan na slici 6.2b.
Presovanje kao način oblikovanja hladno oblikovanih proizvoda upotrebljava se u
sledećim slučajevima:
− kada je poprečni presek jednostavne konfiguracije,
− kada je potrebna manja količina profila i
− kada je zahtevani presek relativno širok.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 49
457 mm
152 mm
152 mm
152 mm
457 mm
152 mm
457 mm
a)
b)
Slika 6.2 - a) Mašina za hladno valjanje; b) Granične dimenzije hladno oblikovanih profila
dobijenih valjanjem
Profili koji menjaju poprečni presek po dužini mogu se proizvoditi samo na ovaj način. Ma-
na ovog postupka proizvodnje je relativno mala dužina profila, koja je ograničena dužinom
prese. Postupak proizvodnje je dosta jednostavan. Presa se sastoji od pokretnog gornjeg dela
(čekić) i nepokretnog donjeg dela (matrica prese) koji ima potrebni oblik hladno oblikovanog
profila (slika 6.3). Prese mogu biti hidrauličke ili mehaničke i obično rade sa pritiscima do
12.000 kN. Broj podizanja prese je od 2 do 50 u jednoj minuti. Profil se dobija tako što se po
fiksiranju osnovne trake ona pritiska gornjim delom prese (2) u matricu V oblika (1). Matrica
leži na centrir profilu (3) čiji se položaj reguliše regulacionim zavrtnjevima. Oblik čekića,
njegova dubina ulaženja u matricu, konstrukcija matrice i kvalitet osnovnog materijala trake
lima značajni su parametri koji određuju mašinski uslovljen tok rada.
Savijanje (slika 6.4) je postupak dobijanja hladno oblikovanih profila, koji se takođe
koristi kada se želi dobiti manja količina profila ili unikatni elementi. Traka lima se
postavlja između nepokretnog donjeg (1) i gornjeg (2) držača. Pomoću alata (4) koji je
pomerljiv i šine (5) koja se nalazi na njemu lim se zaokretom savija za unapred određeni
ugao. Oblik šine se može menjati, a time i oblik dobijenog profila.
Oblici ovih profila su rezultat brojnih istraživanja i svaki predstavlja efikasni konstruk-
tivni element. Glavna tendencija u projektovanju rožnjača ogleda se u povećanju mehanič-
kih karakteristika materijala i smanjenju debljine materijala, iz čega je proistekao viši od-
nos napona prema masi, ali uz neophodnost pažljivog razmatranja efekata lokalne i global-
ne nestabilnosti. Najčešće primenjivani statički sistemi za rožnjače su prosta i kontinualna
greda, a u slučaju kada treba stabilizovati donji pojas glavnih vezača koriste se i kosnici.
Za fasadne rigle uglavnom se koriste proste grede. Trenutno u svetu postoji veliki broj
proizvođača koji ove elemente rade kao metalnu galanteriju, koja se može primeniti za
bilo koji glavni noseći sistem sa različitim materijalom glavne noseće konstrukcije. Jedna
ovakva mogućnost prikazana je na slici 6.8.
U montažnim spratnim zgradama često se međuspratna konstrukcija izvodi od hladno
oblikovanih profila, kako linijskih tako i površinskih, samostalno ili u kombinaciji. Usled
relativno male težine ovakvih sistema posebnu pažnju treba obratiti na akustiku i
termoizolaciju. Nosivost i krutost znatno se povećavaju pri spregnutom dejstvu čeličnih
elemenata sa međuspratnom pločom. Pločasti elementi mogu se raditi od metala ili
nemetala (lake betonske ploče, medijapan, panel, drvo, gips itd.). Linijski čelični elementi
koji se koriste kao komponente međuspratnih konstrukcija prikazani su na slici 6.9a, a po-
vršinski na slici 6.9b. Poseban problem kod ovakvih sistema sa malom masom predstavlja
deformabilnost. Znatni ugibi, a sa tim u vezi i vibracije, imaju nepovoljan efekat ne samo
na druge noseće nemetalne elemente (podne ploče, pregradni zidovi,...), već i na konfor
ljudi koji borave u takvoj zgradi, jer neprestano podrhtavanje međuspratne konstrukcije
izaziva neprijatno i nesigurno osećanje kod korisnika.
Ovi nepovoljni efekti mogu se u izvesnoj meri eliminisati pogodnim konstrukcijskim
oblikovanjem i znatno kompleksnijom statičkom i dinamičkom analizom u odnosu na kla-
sične čelične konstrukcije.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 53
Slika 6.8 - Upotreba hladno oblikovanih profila za sekundarnu noseću konstrukciju hale
a)
b)
Rešetkasti nosači različite namene (za glavne vezače, rožnjače, podne nosače, podvlake
itd.) mogu se takođe proizvoditi od hladno oblikovanih profila, čime se dobija izuzetno
laka i jednostavna konstrukcija. Na slici 6.10a prikazani su tipski rešetkasti nosači firme
"Metsec" iz Velike Britanije, koji efektno ilustruju sve mogućnosti hladno oblikovanih
profila. Pojasni štapovi su izvedeni kao šeširasti, dok se dijagonalna ispuna može uraditi
bilo od šupljih profila kružnog ili pravougaonog poprečnog preseka ili od hladno oblikova-
nih ugaonika. Veza ispune sa pojasevima izvedena je direktnim zavarivanjem. Radi pove-
ćane stabilnosti gornjeg pojasa i lakše veze krovnog pokrivača, odnosno podne ploče, u še-
širasti profil se umeću drvene gredice. Rešetkasti nosači mogu biti trapezasti ili sa paralel-
nim pojasevima. Povećanje nosivosti se postiže veoma jednostavno njihovim udvajanjem.
Na slici 6.10b prikazan je još jedan tip rešetkastih nosača od hladno oblikovanih profila,
takozvani "X" nosač, izrađen u zavarenoj izradi, sa pojasevima od razmaknutih U profila i
ispunom od savijenog lima ubačenog između njih (samo dve vrste profila). Prilagođavanje
različitim rasponima i opterećenjima postiže se uz kombinovanje sa limom za ojačanje i
dupliranjem visine, kao i uz promenu debljine materijala.
a) b)
Kroz razvoj industrije hladno oblikovanih profila neprekidno se provlačila ideja o kon-
ceptu prefabrikovanih hala ili zgrada, napravljenih pretežno ili isključivo od hladno obli-
kovanih elemenata sklopljenih u fabrici sa olakšanom i ukrupnjenom montažom. U pos-
lednjih nekoliko godina u ovoj oblasti su ostvareni brojni interesantni objekti. Standardizo-
vane prizemne hale imaju široku primenu u industriji i poljoprivredi. U novije vreme siste-
mi metalnih hala upotrebljavaju se i za zadovoljenje zajedničkih potreba kao što su hale za
rekreaciju, sport, škole itd. Ovakvi prefabrikovani standardizovani metalni objekti imaju
bitne prednosti kao što su:
− atraktivan izgled,
− brza izgradnja,
− niski troškovi održavanja,
− lako produženje i proširenje i
− manje koštanje.
Jedno od savremenih rešenja hala ovakvog tipa predstavlja "SWAGE BEAM" sistem, kod
kojeg su kompletni glavni nosači okvirnog sistema izvedeni od jednog jedinog hladno ob-
likovanog profila, koji se ujedno koristi i za rožnjače i fasadne rigle. Ovaj sistem prikazan je na
slici 6.11. Primenljiv je za raspone od 9,0 do 15,0 m, sa razmacima vezača od 4,5 m i visinom
venca hale do 6,0 m.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 55
Staklenici (slika 6.14) su, takođe, poljoprivredni objekti kod kojih hladno oblikovani
profili predstavljaju dominantan konstruktivni element. Efektnim načinom rešenja krute
veze stuba i rigle dobijaju se izuzetno lake noseće konstrukcije. Ova veza uglavnom pred-
stavlja ključ svakog od do sada razvijenih sistema.
a) b)
Široko polje primene HOP, koje direktno ne spada u građevinarstvo, ali predstavlja
izuzetan izazov za svakog konstruktera, su paletna i regalna visoka skladišta. Koliko je
ovo važna oblast primene govori i to da je ECCS osnovala posebnu komisiju koja tretira
ovu problematiku, inače veoma složenu, jer se proračun sprovodi sa torziono osetljivim
profilima i okvirima sa delimično krutim čvorovima.
Za poprečne preseke štapova obično se upotrebljavaju U i C-profili, mada ima rešenja i
sa šupljim profilima kružnog i pravougaonog preseka. Ovakvi profili su obično perforira-
ni, kako bi se omogućila fleksibilnost u pogledu spojeva. U slučaju većih presečnih sila
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 59
koriste se dvostruki preseci vezani rebro uz rebro. Sve veze se izvode pomoću zavrtnjeva.
Način konstruisanja ovakvih visokih regalnih skladišta prikazan je na slici 6.19. Ovakva
skladišta se izrađuju sa visinama i od nekoliko desetina metara.
ledu izvijanja, izbočavanja i bočnog izvijanja nosača i stubova. Prema tome, projektovanje
konstrukcija od hladno oblikovanih profila zahteva znatno složeniju, detaljniju i precizniju
analizu, kojom se obuhvataju pomenuti stabilitetni fenomeni, uz uzimanje u obzir i post-
kritične nosivosti koja kod ovakvih tankozidnih elemenata ima poseban značaj.
Postupci proizvodnje svojstveni izradi ova dva različita tipa konstrukcija uzrokuju znatne
razlike u mehaničkim karakteristikama samog materijala (npr. povećanje granice razvlačenja i
čvrstoće na zatezanje pri hladnom oblikovanju), kao i drugačiji raspored i intenzitet zaostalih
napona, što igra značajnu ulogu, pogotovo u dokazu lokalne i globalne stabilnosti.
Jedna od najvažnijih karakteristika hladno oblikovanih profila je vitkost (odnos b/t) po-
jedinačnih ravnih elemenata poprečnog preseka. Što je ovaj odnos veći, to je manji kritični
napon izbočavanja. U zavisnosti od odnosa b/t i odnosa napona na granici razvlačenja i
kritičnog napona izbočavanja, hladno oblikovani profili mogu imati značajnu nosivost i
posle izbočavanja. Tankozidne konstrukcije mogu biti ekonomične samo ako se potpuno
iskoristi ova nosivost u post-kritičnoj oblasti, jer je ona nekoliko puta veći od nosivosti od-
ređene prema kritičnom naponu izbočavanja. Zbog ovoga su studije post-kritičnog ponaša-
nja bile, a i sada su važna oblast istraživanja.
Pre upoznavanja drugih specifičnih problema projektovanja, neophodno je upoznati se
sa nekim opštim terminima koji se koriste pri projektovanju hladno oblikovanih profila,
kao što su: konzolni element, obostrano oslonjeni element i ukrućeni element.
Konzolni element je ravan element koji je ukrućen samo duž jedne ivice koja je paralelna sa
pravcem delovanja napona. Kao što je prikazano na slici 6.20 ovakvi elementi su krak
ugaonika, nožica U-profila, nožica šeširastog profila itd. (na slici 6.20 su obeleženi sa “k”);
Obostrano oslonjeni element je ravan element kod koga su obe ivice, paralelene sa
pravcem delovanja napona, kruto oslonjene pomoću rebara, nožica ili ivičnih ukrućenja
koja poseduju dovoljnu krutost (na slici 6.20 su obeleženi sa “o”);
Ukrućeni element je ravan element sa podužnim ukrućenjima, koja se postavljaju
između rebara (međuukrućenja), duž ivica konzolnih elemenata (ivična ukrućenja) ili
između rebra i ivičnog ukrućenja (međuukrućenje). Jedan ukrućeni element može da ima
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 61
jedno ili više podužnih ukrućenja koja su paralelna sa pravcem delovanja napona (na slici
6.20 su obeleženi sa “u”).
Dakle, ukrućenja se prema svom položaju mogu podeliti na ivična ukrućenja i međuuk-
rućenja, i moraju posedovati dovoljnu krutost, kako bi ukrutili jednu ivicu elementa. Pos-
tavljenjem ukrućenja u vidu žljebova ili prevoja znatno se povećava stabilnost pritisnutih
elemenata na izbočavanje.
Izbočavanje i post-kritično ponašanje dominantno zavisi od načina oslanjanja elemena-
ta u podužnom pravcu i od položaja međuukrućenja. Razlika u ponašanju konzolnih i slo-
bodno oslonjenih pritisnutih elemenata ilustrovana je na slici 6.21. Pritisnuti konzolni ele-
ment hladno oblikovanog profila opterećenog na savijanje (slika 6.21a) ostaje prav (ravan)
samo duž ivice kojom je vezan za rebro, izbočava se pri relativno niskom naponu i pri tom
pokazuje veću deformisanost (zatalasanost) od obostrano oslonjenog elemenata sa istim
odnosom b/t (slika 6.21b), jer se obostranim ukrućenjem znatno povećava kritični napon
izbočavanja (oko 10 puta).
gde je σ(x) funkcija koja predstavlja promenu stvarnog dijagrama normalnih napona po
širini poprečnog preseka.
U SAD, kao i u nekoliko drugih zemalja, proračun efektivne širine zasniva se na rado-
vima Vintera. Međutim, danas u svetu ima više od deset različitih izraza za sračunavanje
efektivne širine koji se preporučuju ili su u primeni, pri čemu svi daju slične rezultate.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 63
Konzolni pritisnuti elementi, pri istoj vitkosti, izbočavaju se pri mnogo manjem optere-
ćenju od obostrano oslonjenih elemenata. Ovakvi elementi, takođe, imaju post-kritičnu
rezervnu nosivost koja se može koristiti. Ozbirom na znatne deformacije slobodne ivice
pri prekoračenju kritičnog naprezanja, ne mogu se koristiti onolike rezervne nosivosti kao
kod obostrano oslonjenih elemenata, jer upotrebljivost u određenoj meri zavisi i od izgleda
nosača.
Pri proračunu hladno oblikovanih profila sa relativno velikim odnosom b/t ukrućenog
pritisnutog elementa, ekonomičnost preseka ostvaruje se dodavanjem međuukrućenja
(jednog ili više). Na primer, ako ukrućeni pritisnuti element ima odnos b/t = 200
efikasnost pritisnutog elementa tj. odnos beff /b je samo 27%. Međutim, ako se primeni
jedno međuukrućenje u sredini (slika 6.24), efikasnost se povećava na 52%.
Dodavanjem novih međuukrućenja efikasnost se može još više povećati, tako da ceo
element postaje efektivan.
Kod hladno oblikovanih profila opterećenih na savijanje veliku pažnju treba posvetiti
rebru profila koje se mora proveriti na dejstvo koncentrisanih sila velikog intenziteta, od-
nosno stabilnosti izuzetno tankih rebara na dejstvo oslonačkih reakcija i koncentrisanih si-
la velikog intenziteta. Kako kod ovakvih profila nije konstruktivno jednostavno izvođenje
ukrućenja rebra na mestu delovanja koncentrisanih sila ili na mestima oslonaca, neophod-
no je da se osigura dovoljna dužina oslanjanja (D), ili da se poveća dužina delovanja kon-
centrisanog opterećenja, kako ne bi došlo do gubitka stabilnosti rebra (slika 6.25). Na os-
novu brojnih ispitivanja, čiji su rezultati objavljeni u brojnim radovima, proučena je zavis-
nost između poprečne koncentrisane sile, kvaliteta materijala, dimenzija rebra, radijusa
previjanja i dužine oslanjanja. Na osnovu ovih istraživanja projektantima stoje na raspola-
ganju različiti izrazi za maksimalnu koncentrisanu silu, za preseke sa jednostrukim ili
dvostrukim rebrom.
Jedna od osnovnih pretpostavki u tehničkoj teoriji elastičnosti je nedeformabilnost po-
prečnog preseka bilo pri savijanju, torziji ili izvijanju. Kako ova pretpostavka kod tanko-
zidnih hladno oblikovanih profila uglavnom nije ispunjena, to postupci proračuna zasno-
vani na ovakvim postavkama ne odgovaraju stvarnom ponašanju konstrukcija. Iz ovog raz-
64 Metalne konstrukcije
loga pri proračunu hladno oblikovanih profila treba primeniti preciznije postupke proraču-
na, uz uvođenje metoda zasnovanih na eksperimentalnim istraživanjima, koje obuhvataju
uticaj deformabilnosti poprečnog preseka.
Hladno oblikovani profili uobičajeno imaju veoma tanke zidove, a sa tim u vezi i malu
torzionu krutost. Kako je već pomenuto, mnogi preseci proizvedeni hladnim oblikovanjem
su monosimetrični, tako da im se ne poklapaju težište i centar smicanja (slika 6.26), što
ima za posledicu da se, ukoliko ravan spoljašnjeg opterećenja ne prolazi kroz centar smi-
canja, u nosaču osim savijanja javlja i torzija. Može se dokazati da je deo napona od torzi-
je do 50% veći od dela normalnog napona od savijanja nosača, pa zbog toga pri projekto-
vanju konstrukcija od hladno oblikovanih profila posebnim konstruktivnim merama treba
sprečiti uticaj torzije kako bi ovi elementi imali veću nosivost.
gde su:
f yb granica razvlačenja osnovnog materijala >MPa@,
fu čvrstoća osnovnog materijala na zatezanje >MPa@,
t debljina elementa >mm@,
Ag bruto površina poprečnog preseka >mm2@,
n broj prevoja u okviru poprečnog preseka, pod uglom od 90°, sa unutrašnjim
prečnikom manjim od 5t,
k koeficijent koji zavisi od načina oblikovanja i ima sledeće vrednosti:
k = 0,7 za hladno valjanje,
k = 0,5 za druge metode hladnog oblikovanja.
Osim toga, prosečna granica razvlačenja (fya) ne treba da bude veća od fu ili 1,2 ∙ fyb.
Povećanje granice razvlačenja usled hladnog oblikovanja može da se uzme u obzir
samo u slučaju aksijalno opterećenih elemenata kod kojih je efektivna površina poprečnog
preseka Aeff jednaka bruto površini poprečnog preseka Ag, i u drugim slučajevima za koje
se može pokazati da uticaji hladnog oblikovanja dovode do povećanja nosivosti. Prema
tome, prosečna granica razvlačenja može da se koristi pri određivanju:
− otpornosti poprečnih preseka aksijalno zategnutih elemenata,
− otpornosti poprečnih preseka i otpornosti na izvijanje aksijalno pritisnutih elemena-
ta kod kojih je efektivna površina jednaka bruto površini poprečnog preseka i
− otpornosti poprečnih preseka elemenata opterećenih na savijanje, kod kojih je čitava
nožica efektivna.
Povećanje granice razvlačenja ne treba da se uzme u obzir kod elemenata koji su nakon
hladnog oblikovanja izloženi termičkoj obradi na temperaturama višim od 520 °C u trajanju
više od jednog časa. Posebno treba imati u vidu da neke vrste termičke obrade mogu da utiču
na smanjenje granice razvlačenja ispod granice razvlačenja osnovnog materijala.
Što se tiče debljine limova od kojih se izrađuju hladno oblikovani proizvodi, preporuke sa-
držane u Evrokodu 3 Deo 1-3 odnose se samo na proizvode koji zadovoljavaju sledeće uslove:
− za limove 0,5 ≤ tcor ≤ 4,0 mm
− za profile 1,0 ≤ tcor ≤ 8,0 mm
gde je tcor čista debljina lima, isključujući debljinu eventualnog zaštitnog organskog ili
metalnog (najčešće Zn) premaza.
Primena tanjih ili debljih elemenata treba da bude propraćena serijom odgovarajućih
eksperimenata, sprovedenih u skladu sa poglavljem 9 i aneksom A ovog Evrokoda, na
osnovu kojih se mogu dobiti pouzdani parametri neophodni za projektovanje jedne ovakve
konstrukcije.
Kod poprečnih preseka sa zaobljenim uglovima nominalna širina ravnih elemenata bp
treba da se odredi kao što je prikazano na slici 6.27. Uticaj zaobljenja na geometrijske
karakteristike poprečnog preseka (površina, moment inercije itd.) može da se zanemari,
ako unutrašnji poluprečnik zaobljenja r zadovoljava sledeće uslove:
68 Metalne konstrukcije
Svi principi i pravila data u Evrokodu 3 Deo 1-3 važe samo za poprečne preseke kod
kojih je vitkost delova poprečnih preseka, to jest odnos širina-debljina (bp/t), manja od
maksimalnih vrednosti datih u tabeli 6.1. Osim toga, da bi se obezbedila dovoljna krutost
ukrućenja, njihova širina treba da bude u sledećim granicama:
0,2 ≤ c / b ≤ 0,6 (6.4)
0,1 ≤ d / b ≤ 0,3 (6.5)
gde su b, c i d širine nožice, odnosno ukrućenja (videti tabelu 6.1).
Poprečni preseci koji ne zadovoljavaju pomenute uslove mogu da se koriste samo ako
su njihova granična nosivost i upotrebljivost verifikovani rezultatima eksperimenata koji
su izvedeni u skladu sa pravilima datim u Evrokodu 3 Deo 1-3.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 69
b / t ≤ 50
b / t ≤ 60
b / t ≤ 90
b / t ≤ 500
h / t ≤ 500 ⋅ sin φ
45o ≤ φ ≤ 90o
napona pritiska u posmatranom elementu ( σ com, Ed ). Kod elemenata kod kojih maksimalni
računski napon pritiska dostiže granicu razvlačenja ( σ com,Ed = f yb / γ M 1 ) redukcioni
koeficijent treba da se odredi prema sledećem izrazu:
1 za λ p ≤ 0,673
ρ= (6.6)
(1 − 0,22 / λ p ) / λ p za λ p > 0,673
f yb bp / t
λp = ≡ (6.7)
σ cr 28,4 ⋅ ε ⋅ kσ
gde su:
t debljina lima,
kσ koeficijent izbočavanja koji zavisi od uslova oslanjanja i dijagrama normalnih
napona,
f yb granica razvlačenja osnovnog materijala u MPa,
γ M1 parcijalni koeficijent sigurnosti (Evrokod preporučuje sledeću vrednost: γ M 1 =1,1),
H odnos 235 / f yb .
Kada je računski napon pritiska manji od granice razvlačenja ( σ com, Ed < f yb / γ M 1 )
treba da se izvrši redukcija relativne vitkosti:
σ com, Ed
λ p ,red = λ p ⋅ , (6.8)
f yb / γ M 1
pa se u ovom slučaju redukcioni koeficijent (ρ) dobija na osnovu izraza (6.6), ali sa ovako
sračunatom redukovanom relativnom vitkošću λ p,red .
Kod ivičnih ukrućenja sa jednostrukim prevojem početna vrednost efektivne širine ceff
dobija se na sledeći način:
ceff = ρ ⋅ b p ,c (6.10)
gde je b p ,c nominalna širina prepusta (videti sliku 6.29a), a ρ redukcioni koeficijent koji
se dobija prema izrazu (6.6) u funkciji relativne vitkosti λ p date izrazom (6.7), sa
vrednostima koeficijenta izbočavanja ( kσ ) definisanim na sledeći način:
0,5 za b p ,c / b p ≤ 0,35
kσ = . (6.11)
(
0,5 − 0,83 ⋅ 3 b p ,c / b p − 0,35)2
za 0,35 ≤ b p ,c / b p ≤ 0,6
Kod ivičnih ukrućenja sa dvostrukim prevojem efektivna širina ceff se takođe određuje
iz izraza (6.10), ali sa redukcionim koeficijentom ρ dobijenim na osnovu koeficijenta iz-
bočavanja ( kσ ) za obostrano oslonjene elemente. Vrednost efektivne širine d eff treba da
se odredi na osnovu izraza:
d eff = ρ ⋅ b p ,d (6.12)
gde je b p ,d nominalna širina prepusta (slika 6.29b), a ρ redukcioni koeficijent koji se do-
bija na osnovu koeficijenta izbočavanja ( k V ) za konzolne elemente.
Sa ovako sračunatim efektivnim širinama be 2 , ceff i d eff određuju se geometrijske ka-
rakteristike ukrućenja: površina ( As ) i moment inercije ( I s ) za savijanje oko ose a-a
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 73
(slika 6.29). U opštem slučaju, kod ukrućenja sa dvostrukim prevojem površina ukrućenja
može da se odredi na sledeći način:
(
As = t ⋅ be 2 + ceff + d eff ) (6.13)
dok moment inercije treba odrediti u odnosu na horizontalnu osu a-a koja prolazi kroz
težište efektivne površine ukrućenja.
Drugi korak: U ovom koraku, na osnovu efektivnog preseka ukrućenja određenog u
prethodnom koraku, treba odrediti redukcioni faktor ( F ) za fleksiono izvijanje ukrućenja,
smatrajući da je ono kontinualno elastično oslonjeno. Kritični napon elastičnog izbočava-
nja za element na elastičnoj podlozi može da se odredi prema izrazu:
2 ⋅ K ⋅ E ⋅ Is
σ cr , s = (6.14)
As
gde je K krutost opruge (6.9), a E modul elastičnosti (E=210000 MPa). Relativna vitkost
ukrućenja dobija se na uobičajen način:
λ= f yb / σ cr ,s . (6.15)
Ova redukovana debljina t red važi za sve elemente koji ulaze u sastav ukrućenja, pa se
redukovana površina ukrućenja dobija u sledećem obliku:
As ,red = χ ⋅ As . (6.17)
λ p, red = λ p ⋅ χ (6.18)
a) Prvi korak:
Određivanje efektivnog poprečnog preseka za
K = ∞ i σ com,Ed = f yb / γ M 1
b) Drugi korak:
Određivanje elastičnog kritičnog napona σ cr, s
za efektivnu površinu preseka As iz prvog
koraka.
c) Drugi korak:
Određivanje redukovane vrednosti napona
χ ⋅ f yb / γ M 1 za efektivnu površinu As , sa
redukcionim faktorom χ određenim na osnovu
kritičnog napona σ cr, s .
d) Drugi korak:
Određivanje redukovane debljine t red i površine
As ,red ukrućenja.
e) Treći korak:
Ponavljanje drugog koraka sa redukovanom
površinom ukrućenja iz prethodnog koraka
( As ,red ) sve dok se ne dobije da je: χ n ≈ χ n −1 ,
uz uslov χ n ≤ χ n−1 .
unutrašnjeg ukrućenja proračun se sprovodi u tri koraka, gotovo na identičan način. Jedina
razlika potiče od drugačijeg položaja ukrućenja, pa se početne vrednosti efektivnih širina
koje pripadaju ukrućenju b1,e2 i b2,e1 (slika 6.30) određuju za obostrano oslonjen element
dužine bp,1, odnosno bp,2.
Efektivna površina ukrućenja, imajući u vidu dispoziciju i oznake sa slike 6.30, treba
da se odredi prema sledećem izrazu:
As = t ⋅ (b1,e 2 + b2,e1 + bs ) (6.19)
gde je bs dužina ukrućenja (slika 6.30). Uz ove specifičnosti, postupak proračuna treba
sprovesti po postupku opisanom kod elemenata sa ivičnim ukrućenjima.
τ tot , Ed ≤ ( f y / 3 ) / γ M (6.21)
2 2
σ tot , Ed + 3 ⋅ τ tot , Ed ≤ 1,1 ⋅ f y / γ M (6.22)
gde su:
σtot,Ed ukupan normalni napon određen na osnovu efektivnog poprečnog preseka,
τtot,Ed ukupan smičući napon određen na osnovu bruto preseka.
Ukupni naponi, u opštem slučaju, mogu da se odrede na osnovu sledećih izraza:
σ tot , Ed = σ N , Ed + σ My , Ed + σ Mz ,Ed + σ w,Ed (6.23)
τ tot , Ed = τ Vy ,Ed + τ Vz , Ed + τ t , Ed + τ w, Ed (6.24)
gde su:
σN,Ed normalni napon usled aksijalne sile NSd,
σ My,Ed normalni napon usled momenta savijanja My,Sd,
σ Mz,Ed normalni napon usled momenta savijanja Mz,Sd,
σ w,Ed normalni napon usled ograničene torzije,
τ Vy,Ed smičući napon usled sile Vy,Sd,
τ Vz,Ed smičući napon usled sile Vz,Sd,
τ t,Ed smičući napon usled Sen Venanove (St. Venant) torzije i
τ w,Ed smičući napon usled ograničene torzije.
Zbog specifičnosti tankozidnih hladno oblikovanih profila i limova, proračun otporno-
sti na dejstvo lokalnih poprečnih sila (koncentrisane sile i oslonačke reakcije) se poprilično
razlikuje od onog datog u poglavlju 5.7 Evrokoda 3 Deo 1-1. Evrokod 3 Deo 1-3 daje pra-
vila za proračun otpornosti na dejstvo lokalnih poprečnih sila (Rw,Rd) za:
a) neukrućena rebra
− kod poprečnih preseka sa jednostrukim rebrom (slika 6.31a),
− kod ostalih poprečnih preseka, sa dva i više rebara (slika 6.31b),
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 77
Slika 6.31 - Primeri poprečnih preseka sa: a) jednostrukim rebrom; b) dva ili više rebara
U zavisnosti od pomenute kategorizacije i načina uvođenja sila (sa jedne strane ili
blisko sa obe strane rebra) data je čitava serija poluempirijskih izraza na osnovu kojih se
može odrediti računska vrednost otpornosti rebra na dejstvo lokalnih poprečnih sila.
1 π 2 EI w
σ cr ,T = GI + (6.25)
Ag io2 A 2T
t
io2 = i y2 + i z2 + y o2 (6.26)
78 Metalne konstrukcije
gde su:
G modul klizanja,
It torzioni moment inercije bruto poprečnog preseka,
Iw sektorski moment inercije bruto poprečnog preseka,
iy poluprečnik inercije bruto poprečnog preseka oko y-y ose,
iz poluprečnik inercije bruto poprečnog preseka oko z-z ose,
AT dužina izvijanja štapa za torziono izvijanje,
y0 rastojanje od centra smicanja do težišta bruto preseka.
Kod monosimetričnih poprečnih preseka koji su simetrični oko y-y ose (slika 6.32),
elastični kritični napon za torziono-fleksiono izvijanje σcr,TF dobija se pomoću jednačine:
1
σ cr ,TF =
2β
(
σ
cr , y
) (σ cr, y + σ cr,T )2 − 4β ⋅ σ cr, y ⋅ σ cr,T
+ σ cr ,T − (6.27)
sa:
π 2E
σ cr , y = (6.28)
(A y / i y )2
β = 1 − ( y o / io )
2
(6.29)
Slika 6.33 - Specijalna mehanička spojna sredstva koja se koriste kod tankih limova: a) "pop"
nitne; b) samonarezujući zavrtnjevi; c) ekseri sa eksplozivnim upucavanjem
Rotaciona (torziona) krutost profilisanog lima, koja povećava otpornost hladno obliko-
vanog profila na bočno-torziono izvijanje, modelira se, pri proračunu, elastičnim opruga-
ma odgovarajuće krutosti (K), koje deluju u nivou donje, slobodne nožice (slika 6.35).
Ekvivalentno horizontalno opterećenje (qh,Fd) određuje se na osnovu oblika poprečnog
preseka i načina vezivanja rožnjače sa profilisanim limom.
Proračun i konstruisanje čeličnih konstrukcija od hladno oblikovanih profila 81
Slika 6.36 - Primer "stressed skin" koncepta kod hale sa ravnim krovom
Pri projektovanju čeličnih konstrukcija kod kojih su međuspratna konstrukcija, ili krov-
ni pokrivač izrađeni u vidu panela od profilisanog lima, može da se pretpostavi zajednič-
ko, interaktivno dejstvo konstruktivnih elemenata i panela u cilju prihvatanja horizontalnih
opterećenja usled dejstva vetra ili seizmike. Ovakav način projektovanja čeličnih konst-
rukcija poznat je u svetu kao "stressed-skin" koncept. Krovovi ili međuspratne konstrukci-
je mogu da se tretiraju kao široki puni nosači čiji su pojasevi ivični nosači, a rebra profili-
sani limovi (slika 6.36). Prema tome, dijafragme u vidu profilisanih limova treba dimen-
zionisati tako da mogu da prenesu smičuće sile.
7
SPREGNUTE KONSTRUKCIJE
1 UVOD
1.1 ISTORIJAT I OBLAST PRIMENE SPREGNUTIH
KONSTRUKCIJA
U širem smislu, sprezanje predstavlja konstruktivno objedinjavanje dva različita mate-
rijala u jedinstveni - spregnuti presek. U oblasti građevinskih konstrukcija primenu nalaze
sprezanje čelika i betona, betona različitih kvaliteta i starosti, betona i drveta, čelika i drve-
ta i dr. Međutim, pod pojmom spregnutih konstrukcija najčešće se podrazumevaju spreg-
nuti elementi od čelika i betona, s obzirom da ovaj vid sprezanja ima najširu primenu.
Početak primene spregnutih konstrukcija vezan je za mostove, kod kojih se, u periodu
od 1910. do 1920. godine, za kolovozne table formirane od koritastih limova ili "zores"
profila, umesto ispune od nevezanog kamenog materijala upotrebljavao beton. Takve kon-
strukcije kolovoza bile su veoma teške, pa je i raspon mostova bio ograničen. Iz tog razlo-
ga, umesto ispune od nearmiranog betona, od 1920. godine počinje primena relativno tan-
kih armiranbetonskih ploča. Ispitivanja takvih konstrukcija su pokazala da postoje značaj-
ne razlike između proračuna i njihovog realnog ponašanja, iz čega je izveden zaključak da
postoji saradnja betonskog i čeličnog dela preseka u prenošenju korisnog opterećenja.
Istraživanja u oblasti spregnutih konstrukcija intenzivirana su nakon 1930. godine u
SAD, Kanadi, Engleskoj i Švajcarskoj. Prvi radovi vezani za ovu problematiku objavljeni
su 1932. godine na kongresu Međunarodnog društva za mostove i konstrukcije, kada je i
uveden pojam moždanika kao sredstva za sprezanje dva različita materijala. Rezultati ovih
obimnih istraživanja predstavljali su osnov za donošenje prvih propisa iz ove oblasti, naj-
pre u SAD, a zatim u Nemačkoj, Švajcarskoj i Velikoj Britaniji. U našoj zemlji prvi propi-
si iz ove oblasti usvojeni su 1970. godine u vidu Pravilnika o tehničkim merama i uslovi-
ma za spregnute konstrukcije.
Drumski i pešački mostovi danas predstavljaju oblast široke primene spregnutih kon-
strukcija od čelika i betona. One takođe nalaze primenu i kod železničkih mostova, ali je
ona u izvesnoj meri ograničena u odnosu na drumske mostove, s obzirom na veće korisno
opterećenje, veće dinamičke uticaje i veći rizik u slučaju otkaza konstrukcije.
84 Metalne konstrukcije
Primena različitih spregnutih sistema, kao što su spregnuti nosači, spregnuti stubovi i
spregnute međuspratne konstrukcije na profilisanim limovima, u velikoj meri je vezana i
za oblast spratnih zgrada.
a) b)
zan na slici 7.5. Prefabrikovani elementi, koji sadrže donju armaturu cele ploče, postavlja-
ju se na čelični nosač i služe kao oplata delu betonske ploče koji se betonira na licu mesta.
Slika 7.5 - Sistem sa prefabrikovanim elementima kao oplatom i livenjem na licu mesta
Primenu ovakavog sistema, čija je realizacija prikazana na slici 7.6, karakteriše niz po-
voljnosti:
− profilisani lim služi kao oplata i radna platforma,
− profilisani lim delom preuzima funkciju armature u betonskoj ploči,
− u fazi montaže, profilisani lim se ponaša kao horizontalna dijafragma, što isključuje
potrebu za horizontalnim spregovima,
− izvođenje je brzo i ne ometa obavljanje drugih radova,
− omogućava dobro vođenje instalacija,
− omogućava kačenje spuštenog plafona,
− u nekim slučajevima, s obzirom na dobre estetske karakteristike profilisanog lima,
isključuje potrebu za spuštenim plafonom,
Kod ovakvog tipa međuspratne konstrukcije sprezanje se može sprovesti u dva sistema:
između betonske ploče i profilisanog lima i između betonske ploče i čeličnog nosača me-
đuspratne konstrukcije.
Limeni nosač promenljive visine (slika 7.7c) predstavlja rešenje koje obezbeđuje manji
utrošak čelika i uštedu u spratnoj visini. Ovo rešenje, takođe, daje mogućnost smeštanja
instalacionih vodova u krajnjim zonama.
Spregnuti rešetkasti nosač (slika 7.7d) predstavlja rešenje koje obezbeđuje manji utro-
šak čelika i uštedu u spratnoj visini, s obzirom da obezbeđuje veliki prostor za provođenje
instalacija. Međutim, za ovakav tip nosača vezani su veći troškovi proizvodnje i protivpo-
žarne zaštite. Kao kod rešetkastih, veliki prostor za provođenje instalacija u okviru visine
nosača može se obezbediti i kod saćastih nosača.
Kod rešetkastih nosača betonska ploča se može oslanjati samo u čvorovima (slika 7.8a)
ili kontinualno duž pojasa nosača (slika 7.8b). U drugom slučaju potrebno je postaviti
sredstva za sprezanje duž celog pojasa, s obzirom da su štapovi pojasa rešetkastih nosača
napregnuti pored aksijalne sile i momentom savijanja. Kod rešetkastih nosača malih raspo-
na (7-12 m) moguće je izostavljanje gornjeg (pritisnutog) pojasa i postavljanje čeličnih
ploča u čvorovima za smeštaj moždanika za sprezanje (slika 7.9). Ulogu pritisnutog pojasa
u ovom slučaju u potpunosti preuzima beton.
(n=Ea/Ec) i promenljiv je kroz vreme, jer se modul elastičnosti betona Ec menja usled sku-
pljanja i tečenja.
Spregnute konstrukcije 95
Proračun spregnutih nosača zavisi i od klasifikacije čeličnog dela preseka, koja je defi-
nisana prema EC3 (videti poglavlje 13). Definisane su četiri klase, u zavisnosti od kapaci-
teta rotacije preseka i lokalnog izbočavanja, a presek se klasifikuje prema najnepovoljnijoj
klasi pritisnutih zidova čeličnog profila (nožice ili rebra). Granične vrednosti odnosa širine
i debljine pritisnutih konzolnih delova nožica spregnutih nosača, za klase 1, 2 i 3, date su u
tabeli 7.1. Vrednosti koje se odnose na rebra i unutrašnje zidove nožica spregnutih nosača
96 Metalne konstrukcije
1
Ai = Aa + ⋅ Ac , n = E a
n Ec
Ac Aa
za = ⋅z, zc = ⋅z
n ⋅ Ai Ai
Ac A ⋅A
Si = ⋅ zc = a c ⋅ z
n n ⋅ Ai
1
I i = I a + ⋅ I c + Ai ⋅ z c ⋅ z a
n
Tc - težište betonskog dela preseka
Ta - težište čeličnog dela preseka
Ti - težište idealizovanog preseka
Slika 7.15 - Idealizovani presek spregnutog nosača
Raspodela napona
(pritisak ima znak +)
Slika 7.16 - Zamena rebra klase 3 efektivnim rebrom klase 2 za slučaj negativnog momenta
U zavisnosti od klase poprečnog preseka, pri proračunu otpornosti preseka raspored na-
pona u poprečnom preseku se definiše ili po teoriji elastičnosti ili po teoriji plastičnosti.
Teorija plastičnosti se može primeniti samo za preseke klasa 1 i 2. Za preseke klase 3 i 4
primenjuje se teorija elastičnosti. Pri tome se za preseke klase 3 uvodi pretpostavka dosti-
zanja granice razvlačenja u krajnjem pritisnutom vlaknu čeličnog dela preseka, a za prese-
ke klase 4 redukcija otpornosti usled lokalnog izbočavanja (na primer primenom koncepta
efektivne širine).
Pri proračunu napona i deformacija za granična stanja upotrebljivosti treba primeniti
elastičnu analizu, bez obzira na klasu poprečnog preseka.
zemljotresa)
Vrednost Mpl,Rd zavisi od položaja neutralne plastične ose zpl , koji se određuje iz uslo-
va ravnoteže unutrašnjih plastičnih sila u čeliku i betonu.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajućim vrednostima unu-
trašnjih sila i momenta pune plastičnosti, za različite položaje neutralne ose u slučaju po-
zitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabelama 7.3, 7.4 i 7.5, pri čemu je:
Aa površina čeličnog profila,
Ncd plastična sila u pritisnutom betonu,
Npla,Rd plastična sila u čeličnom profilu,
Nf , Nw sile koja se uvode iz praktičnih razloga u model naponskog stanja, da bi se zadr-
žala upotreba Npla,Rd,
zpl položaj plastične neutralne ose u odnosu na ivicu betonske ploče,
Mpl,Rd moment pune plastičnosti.
U slučaju kada je moment savijanja negativan, odnosno kada se betonska ploča nalazi
u zategnutoj zoni, napone zatezanja prenosi samo deo čeličnog profila u toj zoni i armatura
u betonskoj ploči. Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajućim
vrednostima unutrašnjih sila i momenta pune plastičnosti, u slučaju negativnog momenta
savijanja, prikazana je u tabeli 7.6, pri čemu su:
Ns1, Ns2 plastične sile zatezanja u armaturi,
As1, As2 površine armature,
zs1, zs2 položaj armature u odnosu na ivicu betonske ploče.
Ostale oznake su iste kao u slučaju pozitivnog momenta savijanja, a sile Nf i Nw su
istog intenziteta ali suprotnog znaka.
Tabela 7.3 - Određivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastična neutralna osa u betonu
N cd = 0,85 ⋅ f cd ⋅ beff ⋅ z pl
N pla , Rd = Aa ⋅ f yd
Iz uslova ravnoteže unutrašnjih sila:
N pla , Rd = N cd ( z pl = N pla , Rd /(0,85 ⋅ f cd ⋅ beff )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na gornju ivicu betonske ploče jednaka nuli:
M pl ,Rd = N pla , Rd ( z a − z pl / 2)
100 Metalne konstrukcije
Spregnute konstrukcije 101
Tabela 7.4 - Određivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastična neutralna osa u gornjoj nožici
čeličnog profila
Tabela 7.5 - Određivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastična neutralna osa u rebru čeličnog profila
Tabela 7.6 - Određivanje zpl i Mpl,Rd kada je betonska ploča u zategnutoj zoni
N pla , Rd = Aa ⋅ f yd
N f = 2 ⋅ f yd ⋅ b ⋅ t f N w = 2 ⋅ f yd ⋅ t w ( z pl − hc − t f )
Iz uslova ravnoteže unutrašnjih sila:
N pla , Rd = N s1 + N s 2 + N f + N w ( z pl = hc + t f + ( N pla , Rd − N s1 − N s 2 − N f ) /(2 ⋅ f yd ⋅ t w )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na gornju ivicu betonske ploče jednaka nuli:
2
M pl , Rd = N pla , Rd ⋅ z a − ∑N
i =1
si ⋅ z si − N f (hc − t f / 2) − N w ( z pl + t f + hc ) / 2
Nc = ∑P Rd ( z pl ,1 = N c /(0,85 ⋅ f cd ⋅ beff )
N pla , Rd = Aa ⋅ f yd N f = 2 ⋅ f yd ⋅ b ⋅ t f N w = 2 ⋅ f yd ⋅ t w ( z pl − hc − t f )
Iz uslova ravnoteže unutrašnjih sila:
N pla ,Rd = N c + N f + N w ( z pl , 2 = hc + t f + ( N pla , Rd − N c − N f ) /(2 ⋅ f yd ⋅ b)
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na težište pritisnutog dela betona jednaka nuli:
M pl , Rd = N pla , Rd ( z a − z pl ,1 / 2) − N f (hc + (t f − z pl ,1 ) / 2 − N w ( z pl ,2 + t f + hc − z pl ,1 ) / 2
fy
VSd ≤ V pl , Rd = AV ⋅ (7.3)
3 ⋅γ a
gde je:
AV površina smicanja koju sačinjavaju najvećim delom zidovi čeličnog profila paralelni
sa pravcem delovanja smičuće sile.
Pojava interakcije savijanja i vertikalnog smicanja karakteristična je za veliki broj pre-
seka nosača, gde se, usled prisustva smičuće sile, mora uzeti u obzir njen uticaj na vred-
nost momenta otpornosti. Kriterijum koji treba da bude zadovoljen može da se napiše u
sledećem obliku:
gde je:
MV,Rd moment otpornosti preseka pri interakciji savijanja i smicanja,
MRd moment otpornosti preseka na savijanje (Mpl,Rd ili Mel,Rd),
Mf,Rd plastični moment otpornosti poprečnog preseka obrazovanog samo od nožica, sa
efektivnim presecima koji se koriste pri proračunu MRd.
Ukoliko je smičuća sila VSd mala, odnosno ukoliko ne prelazi polovinu vrednosti
plastične otpornosti na smicanje Vpl,Rd (VSd < 0,5& Vpl,Rd), umanjenje momenta otpornosti je
toliko malo da se kompenzuje ojačanjem materijala, pa se može zanemariti.
Spregnute konstrukcije 105
Redukcioni koeficijent bočno torzionog izvijanja *LT određuje se na isti način kao i kod
čeličnih nosača (videti poglavlje 13), u zavisnosti od bezdimenzionalne vitkosti λLT .
Vrednosti λLT su u funkciji kritičnog momenta elastičnosti za bočno torziono izvijanje Mcr,
prema izrazima datim u tabeli 7.10, u zavisnosti od klase poprečnog preseka. Vrednost
momenta Mcr određuje se prema postupku definisanom u Aneksu B EC4.
Moment otpornosti
Klasa preseka Bezdimenzionalna vitkost
poprečnog preseka
M pl = M pl , Rd
1 ili 2 λLT = M pl / M cr
za 'a='c='s=1,0
M el = M el , Rd
3 ili 4 λLT = M el / M cr
za 'a='c='s=1,0
Provera bočno torzionog izvijanja nije potrebna kod spregnutih nosača kod kojih
je λLT +0,4.
106 Metalne konstrukcije
Za sva neubetonirana rebra koja imaju odnos d / tw > 69ε i sva ubetonirana rebra sa
d / t w > 124ε moraju da se obezbede poprečna ukrućenja kod oslonaca.
Kriterijum Klasifikacija
Potpuno sprezanje sa krutim moždanicima
Prema krutosti spoja
Nepotpuno sprezanje sa fleksibilnim moždanicima
Puni smičući spoj
Prema nosivosti spoja
Parcijalni smičući spoj
Prema kapacitetu deformacije Duktilni moždanici
moždanika Kruti moždanici
betonski deo preseka sa negativnim momentom, pri čemu se uzima u obzir samo zategnuta
armatura i profilisani lim, a udeo zategnutog betona se zanemaruje.
Tabela 7.13 - Proračun podužne smičuće sile V! u slučaju primene teorije plastičnosti pri
proračunu nosivosti poprečnog preseka
Aa ⋅ f y
Između preseka sa maksimalnim
momentom savijanja i krajnjeg oslonca γa
Fcf = min
0,85 ⋅ Ac ⋅ f ck Ase ⋅ f sk
+
γc γs
Između preseka sa maksimalnim As ⋅ f sk Aap ⋅ f yp
momentom savijanja i međuoslonca ili V! = Fcf + +
krajnjeg uklještenja γs γ ap
Parcijalni smičući spoj
Između preseka sa maksimalnim V! = Fc
momentom savijanja i krajnjeg oslonca
Između preseka sa maksimalnim As ⋅ f sk Aap ⋅ f yp
momentom savijanja i međuoslonca ili V! = Fc + +
γs γ ap
krajnjeg uklještenja
Aa površina konstrukcionog čelika,
Ac efektivna površina betona,
Ase površina podužne pritisnute armature, koja je uključena u proračun otpornosti na
savijanje,
As efektivna površina podužne armature ploče,
Aap efektivna površina profilisanog čeličnog lima, ukoliko je on uključen u efektivni
presek.
U slučaju parcijalnog smičućeg spoja, kada se razmatra deo nosača između preseka sa
maksimalnim momentom savijanja i krajnjeg oslonca, za smičuću silu V! se može smatrati
da je jednaka aksijalnoj sili u betonskom delu preseka Fc koja je potrebna da se prihvati
moment savijanja MSd koji je manji ili jednak od momenta pune plastičnosti
( M Sd ≤ M pl ,Rd ).
Kada se u parcijalnom smičućem spoju razmatra deo nosača između preseka sa maksi-
malnim momentom savijanja i međuoslonca ili krajnjeg uklještenja, pri proračunu smičuće
sile V! treba uzeti u obzir još i aksijalnu silu koju prenosi betonski deo preseka sa negativ-
nim momentom, na isti način kao i kod punog smičućeg spoja.
U slučaju primene teorije elastičnosti pri proračunu otpornosti poprečnog preseka, po-
dužna smičuća sila V! određuje se po teoriji elastičnosti iz transverzalnih sila koje se ja-
Spregnute konstrukcije 109
vljaju usled opterećenja koje deluje na spregnuti presek. Pri proračunu treba koristiti ela-
stična svojstva preseka koje se koriste i pri proračunu napona (na primer karakteristike
idealizovanog preseka).
gde je:
fu granica razvlačenja materijala valjkastog moždanika, ali ne veća od 500 N/mm2,
fck karakteristična čvrstoća na pritisak betonskog cilindra određene starosti,
Ecm srednja vrednost modula elastičnosti betona,
- koeficijent koji zavisi od odnosa visine i prečnika moždanika:
α = 0,2 ⋅ [(h / d ) + 1] za 3 ≤ h / d ≤ 4
α =1 za h / d > 4
γv parcijalni koeficijent sigurnosti za sredstva za sprezanje, γ v = 1,25 .
Ukoliko se valjkasti moždanici sa glavom primenjuju za sprezanje sa spregnutom plo-
čom sa profilisanim limovima, otpornost na smicanje određenu prema (7.6) treba pomno-
žiti odgovarajućim koeficijentom redukcije, definisanim u tabeli 7.14.
110 Metalne konstrukcije
0,7 hbo
Rebra profilisanih limova upravna na nosač kt = ⋅
⋅ − 1
Nr hp
hp
- Nr je broj valjkastih moždanika u jednom rebru na mestu njegovog preseka sa nosačem,
koji ne treba da pređe 2 u proračunima,
- u proračunu PRd ne treba uzeti da je fu veće od 450 N/mm2,
- ograničenja primene koeficijenta redukcije kt ( u ostalim slučajevima treba primeniti
ispitivanje) su: d ≤ 20 mm , h p ≤ (85 mm, bo ) , bo ≥ h p ,
- za moždanike zavarene kroz profilisani lim treba uzeti da je k t ≤ 1,0 za N r = 1 , odnosno
k t ≤ 0,8 za N r ≥ 2 .
S obzirom da profilisani lim služi kao oplata, troškovi betoniranja se drastično smanju-
ju. Osim toga, on preuzima i ulogu radne platforme prilikom postavljanja armature i izli-
vanja betona, s obzirom da se, nakon postavljanja i pričvršćivanja lima, po njemu može
hodati. Pri tome je obezbeđena i zaštita od pada radnika i predmeta, kao i neometano oba-
vljanje drugih radova.
Podupiranje lima nije potrebno osim u slučaju velikih napona, kada nosivost lima nije
dovoljna za prihvatanje svežeg betona. Profilisani lim se proizvodi i u većim dužinama (do
18 m) što omogućava da se premosti i više polja, čime se ubrzava izgradnja. Postavljanje
tabli lima je brzo i jednostavno s obzirom na njihovu malu težinu, i mogu ga obavljati sve-
ga dva radnika.
U oblasti pozitivnih momenata, nakon vezivanja betona, profilisani lim preuzima ulogu
armature međuspratne ploče za prenošenje napona zatezanja. Osim toga, postoji potreba i
za armaturom za ograničenje prslina, sa poprečnom armaturom (posebno u slučaju delova-
nja koncentrisanog opterećenja) i za statičkom armaturom u zonama negativnih momenata
iznad oslonaca kontinualnih ploča.
Prilikom montaže čelične konstrukcije, u slučaju primene međuspratnih AB ploča, če-
sto je neophodno postavljanje montažnih horizontalnih spregova. Ovi spregovi imaju
funkciju horizontalne dijafragme u fazi kada AB ploča, koja inače obavlja tu funkciju u
fazi eksploatacije, nije još oformljena. Oni vrše ukrućenje zgrade za horizontalna dejstva
vetra i seizmičkih sila i prenose ih do vertikalnih spregova ili krutih jezgara zgrade. U slu-
čaju međuspratnih ploča sa profilisanim limovima primena ovih spregova nije potrebna jer
funkciju horizontalne dijafragme, do očvršćavanja betona, preuzima profilisani lim.
Profilisani lim je pocinkovan ili sa jedne strane plastificiran. Time je sa donje strane
obezbeđena dovoljna koroziona otpornost, kao i zadovoljenje određenih estetskih kriteriju-
ma. Ukoliko se ipak zahteva postavljanje spuštenih plafona, ono se na jednostavan način
može obezbediti kačenjem za lim. Na sličan način, kačenjem za lim i vođenjem kroz udu-
bljenja između rebara lima, može se postići veoma dobro provođenje instalacija.
Sprezanje između čeličnog lima i betona u osnovi se postiže trenjem koje nastaje izme-
đu ova dva materijala. Sama athezija, međutim, može biti narušena vremenskim deforma-
cijama (skupljanje i tečenje betona), naponima usled temperaturnih promena, kao i dej-
stvom dinamičkog opterećenja, pa ne može u svim slučajevima obezbediti potpuno spreza-
nje. Da bi sprezanje bilo efikasnije poželjna je primena lima koji pored uzdužne poseduje i
poprečnu profilaciju na rebrima, ili primenu drugih dodatnih mera sprezanja. Nekoliko
različitih vrsta profilisanih limova prikazano je na slici 7.19.
U slučaju prikazanom na slici 7.19a, profilisani lim sadrži ispupčenja, tzv. "bradavice"
koje deluju kao moždanici. Moguća je primena ispupčenja koja su postavljena popreko ili
koso u odnosu na pravac valjanja (slika 7.19b), različitih profilacija lima (slika 7.19c), per-
foracija na rebru lima (slika 7.19d), ili zavarene armaturne mreže (slika 7.19e). U slučaju
na slici 7.19f, na limu su ubušene rupe kroz koje prilikom betoniranja upada svež beton u
prostor formiran pomoću dodatnog lima. Efikasan način sprezanja postiže se primenom li-
mova sa specijalnom geometrijom, kojom je onemogućeno odvajanje od betona (slika
7.19g,h). Ovakva geometrija lima omogućava i jednostavno kačenje instalacija i spuštenih
plafona.
Spregnuto delovanje kod svih tipova limova može se obezbediti čeonim ankerovanjem,
odnosno, postavljanjem ankera u obliku vitkih moždanika-čepova (slika 7.20a), ivičnih
ugaonika ili moždanika nastalih deformacijom lima (slika 7.20b). Ankerovanje se izvodi
112 Metalne konstrukcije
iznad krajnjih i srednjih oslonaca, a ukoliko se primene posebno profilisani limovi, samo
iznad krajnjih oslonaca.
Spregnute konstrukcije 113
Ovakav tip ankerovanja vrši se za silu Z koja u profilisanom limu prouzrokuje napone
na granici razvlačenja materijala, odnosno plastifikaciju lima:
Z = f yp ⋅ Ap (7.8)
gde je:
f yp granica razvlačenja čeličnog profilisanog lima,
Ap površina celokupnog preseka lima.
114 Metalne konstrukcije
Ukoliko se kao sredstvo za sidrenje na krajnjim osloncima koriste ankeri u vidu čepova
(slika 7.20a), treba superponirati sile od njihove uloge kao moždanika za sprezanje sa če-
ličnim nosačem.
Osim sprezanja između čeličnog lima i betona moguće je, sprezanjem pomoću možda-
nika, betonsku ploču uključiti kao pritisnuti pojas čeličnog nosača međuspratne konstruk-
cije. Opšte preporuke koje se odnose na konstrukcijsko oblikovanje vezano za sprezanje
čeličnog nosača i betonske ploče sa profilisanim limovima date su na slici 7.21.
η= ∑H (7.9)
N pl , p
gde je:
116 Metalne konstrukcije
lima raspodela napona u njima nije ravnomerna. Uticaj ovog fenomena se u proračun uvo-
di primenom koncepta sadejstvujuće - efektivne širine, definisanog prema EC3.
gde je:
Wel,eff elastični otporni moment efektivnog preseka,
f yp granica razvlačenja profilisanog lima,
γap parcijalni koeficijent sigurnosti za svojstva materijala profilisanog lima, dat u
tabeli 7.2.
Ugib lima usled sopstvene težine i težine svežeg betona (bez dodatnog opterećenja pri
gradnji) ograničava se na !/180 ili 20 mm, gde je ! raspon između oslonaca u fazi montaže.
Nosivost profilisanog lima kao horizontalne dijafragme zavisi od različitih faktora, kao
što su:
− nosivost veze lima i čeličnog nosača,
− nosivost spojeva između nosača,
− nosivost spojeva između susednih profilisanih limova,
− oblika i debljine profilisanog lima.
Proračun profilisanog lima opterećenog raspodeljenim pritiskujućim opterećenjem u
ravni lima vrši se prema odgovarajućim postupcima definisanim u EC3.
− Lom usled savijanja, odnosno prekoračenja momenta otpornosti Mp,Rd u preseku I-I.
Ovaj presek može biti merodavan u slučaju potpunog smičućeg spoja (.=1);
− Lom usled smicanja između profilisanog lima i betona u preseku II-II može se javi-
ti kao posledica delimičnog smičućeg spoja (0≤.<1). Granično opterećenje određe-
no je otpornošću na podužno smicanje V!,Rd;
− Lom usled prekoračenja otpornosti na vertikalno smicanje Vv,Rd u preseku III-III -
može biti merodavan samo u specijalnim slučajevima, na primer kod debelih ploča
malih raspona sa relativno velikim opterećenjem.
Otpornost na savijanje
Proračun otpornosti na savijanje Mp,Rd poprečnog preseka spregnute ploče određuje se
prema teoriji plastičnosti. Pri proračunu se usvajaju iste pretpostavke kao kod proračuna
otpornosti na savijanje preseka spregnutih nosača (videti deo 2.2.2.1 ovog poglavlja), pri
čemu se pretpostavlja da je profilisani lim napregnut do svoje proračunske granice
razvlačenja fyp/γap.
Kod negativnog momenta savijanja, doprinos čeličnog lima se uzima u obzir samo on-
da kada je lim kontinualan.
U slučaju pozitivnog momenta savijanja, pri proračunu otpornosti na savijanje, odno-
sno, momenta pune plastičnosti spregnute ploče Mp,Rd, u zavisnosti od položaja neutralne
ose, razlikuju se dva slučaja:
− neutralna plastična osa leži u betonskoj ploči,
− neutralna plastična osa leži u području profilisanog lima.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajućim vrednostima unu-
trašnjih sila i momenta otpornosti, kada plastična neutralna osa leži u betonskoj ploči, u
slučaju pozitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabeli 7.15, pri čemu je:
Ncf plastična sila u pritisnutom betonu,
Np,Rd plastična sila u čeličnom profilisanom limu,
Ap efektivna površina poprečnog preseka profilisanog čeličnog lima opterećenog na za-
tezanje, pri čijem određivanju treba zanemariti širinu udubljenja i ispupčenja lima,
dp rastojanje od gornje ivice ploče do težišta efektivne površine poprečnog preseka
profilisanog čeličnog lima,
b širina razmatranog poprečnog preseka,
Spregnute konstrukcije 119
N cf = b ⋅ x ⋅ 0,85 ⋅ f ck / γ c
N p , Rd = A p ⋅ f yp / γ ap
Iz uslova ravnoteže unutrašnjih sila:
N p , Rd = N cf ( x = N p , Rd /(b ⋅ 0,85 ⋅ f ck / γ c )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na težište pritisnutog betona jednaka nuli:
M p , Rd = N p , Rd (d p − x / 2)
Kada neutralna plastična osa leži u području profilisanog čeličnog lima, otpornost na
savijanje spregnute ploče može da se odredi prema slici 7.27, ili jednostavnije, sa zanema-
rivanjem betona u rebrima, na sledeći način:
M p ,Rd = N cf ⋅ z + M pr (7.11)
gde je:
N cf
z = ht − 0,5 ⋅ hc − e p + ( e p − e) ⋅ (7.12)
Ap ⋅ f yp / γ ap
N cf
M pr = 1,25 ⋅ M pa ⋅ 1 − ≤ M pa (7.13)
Ap ⋅ f yp / γ ap
N cf = hc ⋅ b ⋅ (0,85 ⋅ f ck / γ c ) (7.14)
Slika 7.27 - Raspodela napona za pozitivan moment savijanja kada neutralna osa leži
u oblasti profilisanog lima
m ⋅ Ap 1
V!,Rd = b ⋅ d p ⋅ + k ⋅ (7.15)
b ⋅ Ls γ vs
gde su:
m, k empirijski koeficijenti koji se određuju ispitivanjem u saglasnosti sa EC4,
Ls dužina smicanja definisana u zavisnosti od dispozicije opterećenja prema
tabeli 7.16,
'vs =1,25.
Veličine b, dp i Ls su u #mm$, a Ap u #mm2$.
U slučaju kontinualnih spregnutih ploča mogu se razmatrati ekvivalentne prosto oslo-
njene ploče sa jednim poljem, čiji raspon odgovara za unutrašnja polja rastojanju nultih ta-
čaka dijagrama momenata, a za krajnja polja celoj dužini polja.
Alternativno, za proračun otpornosti na smicanje ploča koje nisu ankerovane na kraje-
vima primenjuje se metoda parcijalnog smičućeg spoja, koja je data u Aneksu E EC4.
Ovom metodom može da se odredi i otpornost na podužno smicanje kod ploča koje su
ankerovane na krajevima. Ukoliko se za ankerovanje na kraju koristi valjkasti moždanik sa
glavom zavaren za profilisani lim, za njegovu proračunsku nosivost treba uzeti manju od
sledećih vrednosti:
122 Metalne konstrukcije
Dispozicija opterećenja Ls
!/4
Napomena:
Za ostale dispozicije opterećenja treba izvršiti procenjivanje na osnovu rezultata ispitiva-
nja, ili aproksimativan proračun (na primer izjednačavanjem površina dijagrama smičuće
sile usled razmatranog opterećenja i usled sistema dve simetrične koncentrisane sile, gde
oba opterećenja imaju iste rezultante)
gde je:
bO srednja širina betonskih rebara (slika 7.23),
,Rd čvrstoća na smicanje u iznosu od 0,25 ⋅ f ctk / γ c ,
fctk (= fctk0,05 ) karakteristična čvrstoća betona na zatezanje data u poglavlju 3 EC4,
) = Ap /(bO ⋅ d p ) < 0,02 ,
Ap efektivna površina poprečnog preseka čeličnog lima koji je opterećen na zatezanje,
definisana kao za proračun otpornosti na savijanje, unutar širine bO ,
kv = 1,6 − d p ≥ 1 , gde je dp u #m$.
Spregnute konstrukcije 123
gde je:
Cp kritični obim određen prema slici 7.28.
gde je:
bp širina na kojoj deluje koncentrisano opterećenje, upravno na raspon ploče,
hc debljina ploče iznad rebara profilisanog lima,
hf debljina sloja završne obrade, ako postoji.
124 Metalne konstrukcije
[ ]
bem = b p + 2! p ⋅ 1 − ( ! p / !) ≤ od širine ploče (7.20a)
[ ]
bem = b p + 1,33! p ⋅ 1 − ( ! p / !) ≤ od širine ploče (7.20b)
– za vertikalno smicanje:
[ ]
bev = b p + ! p ⋅ 1 − ( ! p / !) ≤ od širine ploče (7.20c)
gde je:
!p rastojanje od težišta opterećenja do najbližeg oslonca,
! raspon.
Ukoliko je koncentrisano ili linijsko opterećenje merodavno za proračun, osiguranje
dobre raspodele opterećenja treba obezbediti postavljanjem poprečne armature preko limo-
va na širini najmanje jednakoj bem, sa minimalnim procentom armiranja u odnosu na povr-
šinu preseka betona iznad rebara limova od 0,2%.
3 SPREGNUTI STUBOVI
3.1 OPŠTE
Spregnuti stubovi već decenijama imaju široku primenu, prvenstveno kod visokih zgra-
da, i u trusnim regionima. S obzirom na činjenicu da se sprezanjem povezuju betonski i
čelični materijal na način kojim se iskorišćavaju pozitivne osobine oba materijala, spreg-
nuti stubovi se mogu smatrati optimalnim rešenjem. Generalno, postoji niz prednosti
spregnutih u odnosu na čelične i betonske stubove koje ih čine atraktivnim za primenu.
U odnosu na čisto čelične ili armiranobetonske stubove istih dimenzija, spregnuti stu-
bovi raspolažu znatno većom nosivošću. Stoga im se može dati prednost u slučaju velikih
normalnih sila ili ograničenih dimenzija preseka.
Jedna od posebnih prednosti spregnutih stubova primenjenih u zgradama visoke sprat-
nosti je mogućnost da se spoljne dimenzije stuba zadrže konstantnim po celoj visini objek-
ta. Potreba za većom nosivošću na nižim spratovima može se ostvariti povećanjem deblji-
ne čeličnog profila, procenta armiranja ili kvaliteta primenjenih materijala.
Neki od karakterističnih poprečnih preseka spregnutih stubova su prikazani na slici
7.30. Uopšteno, spregnuti stubovi se mogu podeliti u tri grupe:
Spregnute konstrukcije 125
Kod spregnutih stubova tipa ubetoniranog valjanog profila može se postići velika nosi-
vost uz istovremeno veliku vitkost. Osim toga, oni imaju i relativno veliku nosivost na sa-
vijanje oko jače ose ubetoniranog I-profila. Armiraju se relativno malom armaturom koja
često ima samo konstrukcijsku funkciju. Zbog povećanog kritičnog napona izbočavanja,
nije potrebno vršiti kontrolu na izbočavanje tankozidnih delova. Kod potpuno ubetonira-
nog profila nije potrebno vršiti ni posebnu antikorozionu zaštitu. Zahvaljujući betonskom
omotaču povećana je požarna otpornost kao i otpornost na udar. Sa gledišta tehnologije
građenja ovaj tip stubova je manje povoljan jer zahteva izradu oplate i armature kao i za
armiranobetonske stubove.
Spregnuti stubovi sa delimično ubetoniranim otvorenim čeličnim profilima odlikuju se
relativno velikom nosivošću na aksijalne sile i vrlo velikom nosivošću na savijanje. U
ovom slučaju, za sprezanje su najpodesniji čelični profili sa širokim pojasevima, jer daju
veće površine betonskog dela preseka i bolju zaštitu rebra od dejstva požara. Ako se armi-
raju podužnom armaturom vrši se zavarivanje uzengija za rebro čeličnog profila. Prednost
ovakvih stubova, između ostalog, predstavlja i mogućnost primene uobičajenih čeličnih
veza u montažnoj gradnji. Betoniranje ovih stubova zahteva oplatu na bočnim stranama
prostora između nožica čeličnog nosača.
Stubovi od šupljih profila izrađuju se od okruglih, kvadratnih ili pravougaonih bešav-
nih ili podužno, odnosno spiralno zavarenih šupljih profila. U slučaju okruglih šupljih
profila, usled troosnog stanja napona u betonu, povećana je nosivost, odnosno čvrstoća na
pritisak. Kod stubova od šupljih profila nije potrebna posebna oplata, a često ni dodatna
podužna armatura. Betonska ispuna takođe povećava i nosivost obimne cevi na izbočava-
Spregnute konstrukcije 127
nje, pa može doći samo do plastičnog izbočavanja na spolja. Naročitu prednost stubovi
ovog tipa imaju u slučaju centričnog pritiska, tj. kod objekata sa jezgrom za stabilizaciju,
mostnih stubova itd. Jedan od bitnih povoljnih uticaja betonske ispune je i povećana po-
žarna otpornost.
Granični uslov
Tip spregnutog stuba
( ε = 235 / f y )
Usled pojave tečenja betona javljaju se smičuće sile na kontaktu između čelika i beto-
na, koje se proračunavaju iz razlike plastičnih presečnih sila u elementima poprečnog pre-
seka. U slučaju (b) te sile vremenom opadaju, a u slučaju (c) rastu. Na unutrašnjim strana-
ma nožica I-profila javljaju se i dodatne sile trenja usled sila cepanja nastalih kod možda-
nika za prenos sile (d).
Otpornost na smicanje može se obezbediti putem trenja i athezionih sila na graničnoj
površini čelika i betona, kao i mehaničkim spojnim sredstvima, tako da ne dođe do pojave
znatnog klizanja. Ove mere su potrebne radi približavanju modelu homogenog stuba sa
potpunim sadejstvom betona i čelika, kakav se koristi u proračunu.
U slučaju šupljih profila ispunjenih betonom, pri proračunu Npl,Rd se u jednačini (7.22)
vrednost 0,85∙fck može zameniti sa fck..
Kod kružnih šupljih profila ispunjenih betonom, čija je relativna vitkost λ ≤ 0,5 i kod
kojih najveći proračunski moment savijanja I reda Mmax,Sd ne prelazi vrednost N Sd ⋅ D / 10 ,
može se uzeti u obzir povećanje čvrstoće betona usled utezanja, na sledeći način:
Aa ⋅ f y Ac ⋅ f ck t f y As ⋅ f sk
N pl , Rd = η 2 ⋅ + ⋅ 1 + η1 ⋅ ⋅ + (7.23)
γ Ma γc D f ck γs
gde su t i D debljina zida i prečnik šupljeg profila, a .1 i .2 koeficijenti dati u tabeli 7.18 u
zavisnosti od relativne vitkosti λ .
U ovom izrazu N pl ,R predstavlja otpornost poprečnog preseka prema (7.22) ili (7.23),
sračunatu sa vrednošću 1,0 za sve parcijalne koeficijente sigurnosti ( γ Ma = γ c = γ s = 1,0 ).
Kritična elastična (Ojlerova) sila N cr , definisana je kao:
π 2 ⋅ ( EI ) e
N cr = (7.26)
!
gde je:
! dužina izvijanja,
( EI ) e efektivna elastična krutost preseka.
Za dužinu izvijanja ! izdvojenog spregnutog stuba sa nepomerljivim čvorovima može
se usvojiti, na strani sigurnosti, da je jednaka njegovoj sistemnoj dužini. Alternativno, du-
žina izvijanja se može odrediti primenom Aneksa E iz EC3 i pravila datih u EC4.
Za kratkotrajno opterećenje, efektivnu elastičnu krutost preseka ( EI ) e treba odrediti na
sledeći način:
Ecm I c
( EI ) e = Ea I a + 0,8 ⋅ + Es I s (7.27)
γc
gde su:
Ia, Ic, Is momenti inercije za posmatranu ravan savijanja konstrukcionog čelika, betona
(bez prslina) i armature,
Ea, Es moduli elastičnosti konstrukcionog čelika i armature,
Ecm sekantni modul elastičnosti betona,
'c koeficijent sigurnosti za krutost ('c=1,25).
Slika 7.33 - Raspodele napona koje odgovaraju interakcionoj krivoj sa slike 7.32
Spregnute konstrukcije 133
Na osnovu već izloženog postupka, za slučaj centričnog pritiska se može odrediti koe-
ficijent *. S obzirom da se ovim koeficijentom uzima u obzir uticaj imperfekcija i vitkosti
stuba, odgovarajuća otpornost na savijanje odgovara momentu imperfekcije µ k ⋅ M pl ,Rd .
To znači da u slučaju kada je aksijalna sila koja deluje na stub jednaka njegovoj otpornosti
na aksijalni pritisak ( N Sd = χ ⋅ N pl ,Rd ), stub ne poseduje dodatnu otpornost na savijanje.
Sa smanjenjem sile pritiska ispod ovog nivoa ( N Sd < χ ⋅ N pl ,Rd ), uticaj momenta imper-
fekcije linearno se smanjuje do vrednosti *n (tabela 7.19), a za dodatnu otpornost na savija-
nje na raspolaganju je samo šrafirani deo dijagrama.
134 Metalne konstrukcije
Dijagram napona χ n = χ ⋅ (1 − r ) / 4 , χ n ≤ χ d
r=1 ( χ n = 0
r=0 ( χ n = 0,25χ
r=-1 ( χ n = 0,5χ
gde je:
MSd maksimalni proračunski moment koji se javlja u stubu,
Mpl,Rd moment savijanja izračunat za raspodelu napona prema slici 7.33
Uvođenjem faktora 0,9 obuhvaćen je uticaj određenih pretpostavki uvedenih prilikom
određivanja interakcionog dijagrama (primena uprošćenog dijagrama napon-dilatacija za
beton i pretpostavka o potpunom sadejstvu pri određivanju (EI)e bez uzimanja u obzir pr-
slina u betonu), kojima je otpornost na savijanje precenjena.
Generalno, stubove treba proveriti na uticaje II reda, odnosno, moment savijanja MSd
treba odrediti uzimajući u obzir uticaje II reda, koristeći krutost na savijanje ( EI ) e prema
(7.27). U slučaju izdvojenih stubova sa nepomerljivim čvorovima, uticaji drugog reda mo-
gu da se zanemare ukoliko je:
Spregnute konstrukcije 135
− N Sd / N cr ≤ 0,1
− za stubove sa momentima na krajevima:
λ ≤ 0,2 ⋅ (2 − r )
gde je r odnos momenata na krajevima (u slučaju delovanja bilo kakvog poprečnog
opterećenja treba uzeti r=1,0).
M z , Sd ≤ 0,9 ⋅ µ z ⋅ M pl , z , Rd (7.30b)
Takođe je potrebno izvršiti kontrolu vektorskog zbira momenata iz obe ravni, što je ilu-
strovano slikom 7.36. Otpornost na biaksijalno savijanje biće zadovoljena ukoliko tačka
(My,Sd, Mz,Sd) pada unutar oblasti ograničene prikazanom linijom.
Ovo može da se uoči na primeru zategnutog štapa (slika 8.1a). Maksimalna sila zateza-
nja ( N t ) koju može da prenese zategnut štap površine A može da se odredi na osnovu sle-
dećeg izraza:
N t = A ⋅ σ dop . (8.1)
Ukoliko se pre nanošenja spoljašnjeg opterećenja na krajeve štapa pomoću zatege apli-
cira sila pritiska (P), ona u njemu izaziva napon pritiska ( σ c ), koji mora da bude manji od
dozvoljenog napona za pritisnuti štap ( σ c ≤ σ i , dop ), pa maksimalna sila pritiska kojom mo-
že da se prednapregne štap iznosi:
P = A ⋅ σ i , dop (8.2)
Kako ugib nosača direkno zavisi od sila u štapovima, smanjenjem sila u dijagonalama
smanjuje se i ugib nosača, pa se sa pravom može zaključiti da se prednaprezanjem poveća-
va krutost nosača.
Povećanje otpornosti pritisnutih elemenata na izvijanje predstavlja treću prednost pret-
hodno napregnutih konstrukcija. Ova osobina prednapregnutih elemenata može da se obja-
sni na primeru štapa (slika 8.3) prednapregnutog zategom koja je ankerovana na njegovim
krajevima. U sredini raspona pomoću dijafragme je obezbeđen kontakt zatege i štapa, tako
da zatega može da se pomera u podužnom pravcu, ali u pravcu upravnom na osu štapa di-
jafragma obezbeđuje kompatibilnost pomeranja zatege i štapa. Usled sile zatezanja koja
vlada u zatezi, ona teži da se vrati u prav položaj.
Na mestu dijafragme, u tački kontakta zatege sa štapom (O), skretna sila, koja se javlja
u zatezi zbog skokovite promene pravca zatege, odnosno trase kablova, teži da izvijeni
štap vrati u prvobitan položaj, pa se može smatrati da štap na ovom mestu ima elastičan
oslonac. Reakcija ovog, elastičnog, oslonca (R) može da se odredi iz uslova ravnoteže mo-
menata u tački O:
P ⋅ yo
R = 4⋅ (8.6)
!
Rešavanjem diferencijalnih jednačina izvijanja za levu i desnu polovinu štapa, dobija
se vrednost kritične sile:
π2 ⋅E⋅I
N cr = . (8.7)
(! / 2 )2
Iz prethodnog izraza (8.7) može se zaključiti da dijafragma u sredini raspona štapa
smanjuje njegovu dužinu izvijanja sa ! na ! /2, odnosno, da je krutost elastičnog oslonca
na mestu kontakta zatege i štapa dovoljno velika, tako da je sprečeno bočno pomeranje
ove tačke prilikom izvijanja štapa. U opštem slučaju, za štap sa n dijafragmi kojima se
obezbeđuje kontakt sa zategom, dužina izvijanja prednapregnutog štapa jednaka je rastoja-
nju između dijafragmi.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 137
zatege, a kreće se od 1000 do 2000 N/mm2. Najčešće se za izradu zatega koriste visoko-
vredni čelici u obliku:
− užadi,
− kablova ili
− šipki punog poprečnog preseka.
Jedan ili više strukova, koncentrično namotanih oko jezgra, čine uže (slika 8.5). Stru-
kovi su u užetu najčešće upredeni na dva načina: obično ili paralelno.
Obično upredena užad su ona kod kojih žice imaju isti smer upredanja, a slojevi imaju
različite korake upredanja. Strukovi se u slojevima međusobno dodiruju u tačkama.
Paralelno upredena užad su užad kod kojih su žice u svim slojevima paralelne i imaju
isti korak i smer. Strukovi se međusobno dodiruju po linijama.
Pored nosivosti užeta, njegova veoma važna karakteristika je i izduženje pri dejstvu si-
le zatezanja, odnosno modul elastičnosti (E). Izduženje užeta je nelinearno i sastoji se od
trajnog - plastičnog i povratnog - elastičnog dela. Modul elastičnosti užadi je manji od mo-
dula elastičnosti čelika od kojeg su izrađena, jer pri zatezanju užeta dolazi do upredanja ži-
ca i strukova što prouzrokuje dodatne podužne deformacije. Zbog toga se stvarni modul
elastičnosti užeta obavezno određuje na osnovu opita prethodnog istezanja. Ovaj opit se
sastoji od višestrukog opterećenja i rasterećenja užeta u granicama normalog napona od
(0,1÷0,8) f u . Na ovaj način dolazi do boljeg kontakta žica i do izjednačavanja napona u
njima, što prouzrokuje stabilizaciju modula elastičnosti na ustaljenu vrednost. Konvencio-
nalni modul elastičnosti se određuje kao nagib krive σ-ε (slika 8.6) pri poslednjem rastere-
ćenju ( E = tg α p ). On zavisi od vrste izrade užeta, broja i vrste strukova, kao i od njegove
prethodne pripreme i iznosi:
− E = 140.000÷180.000 N/mm2 za otvoreno i zatvoreno spiralno uže sa jednim stru-
kom,
− E = 100.000÷140.000 N/mm2 za spiralno uže sa više strukova.
Pre samog prednaprezanja konstrukcije, uobičajeno je da se užad opterete silom koja je
za 15-20% veća od projektovane, što, takođe, utiče na povećanje modula elastičnosti.
Sile prednaprezanja se unose u konstrukciju na mestima anker blokova. Užad se, preko
kotvi koje se nalaze na njihovim krajevima, oslanjaju na anker blokove predviđene na
osnovnoj konstrukciji. U zavisnosti od veličine i vrste užeta postoji više patentiranih siste-
ma kotvi.
Na slici 8.7 je prikazan najčešći tip kotvi za užad. One se sastoje od čeličnog cilindrič-
nog tela (1) koje sa unutrašnje strane ima konusni otvor. U taj otvor se postavlja kraj užeta
(3) čije su žice raspredene u obliku "metle", očišćene i odmašćene. Zatim se taj otvor zali-
va legurom kalaja, cinka, bakra ili olova. Za vreme zalivanja vrši se zagrevanje čaure kako
bi se otvor što bolje popunio legurom. Danas se ispuna sve više izvodi od hladne mešavine
140 Metalne konstrukcije
čeličnih kuglica i smole na bazi epoksida. Nakon očvršćavanja ispune, vrši se testitanje
kotvi na izvlačenje užeta, za opterećenje koje je 20% veće od projektovanog. Na kotvi se
nalazi i pokretna navrtka (2) koja služi da se preko nje kotva osloni na anker blok, nakon
utezanja.
a) b)
Fiksiranje zatege na krajevima se izvodi pomoću navrtki i navoja na zatezi (slika 8.10).
Ukoliko se zatega zateže preko navrtke, tada se postavlja i druga navrtka za fiksiranje
oslonca (slika 8.10a). Ukoliko se presa za prednaprezanje zatege fiksira preko navoja, tada
je dovoljna samo jedan navrtka za fiksiranje oslonca (slika 8.10b). Pri proračunu treba
imati u vidu da navoj na zatezi smanjuje površinu poprečnog preseka zatege, pa nosivost
142 Metalne konstrukcije
zatege treba da se odredi na osnovu površine ispitnog preseka (As). Da bi se izbeglo ovo
lokalno slabljenje poprečnog preseka zatege, kod čelika koji su zavarljivi može da se izvrši
ojačanje zatege, zavarivanjem šipke većeg prečnika (slika 8.10b).
N t = P = At ⋅ σ t = N t , P + Ac ⋅ σ c (8.8)
gde su:
At površina zatege,
Ac površina krutog štapa,
σt napon u zatezi,
σc napon u krutom štapu ( σ c ≤ σ i , dop ).
Dodatno opterećenje koje štap može da primi nakon prednaprezanja je jednako zbiru
sile prednaprezanja, nosivosti štapa i priraštaja sile u zatezi ∆Nt i iznosi:
( ) ( ) ( )
N t ,Q = σ c + σ dop ⋅ Ac + σ t , dop − σ t ⋅ At = σ c + σ dop ⋅ Ac + ∆N t (8.9)
gde su:
σ dop dopušteni napon za osnovni materijal od kojeg je napravljen kruti štap,
σ t, dop dopušteni napon za čelik od kojeg je izrađena zatega.
Ukupna sila koju štap može da primi jednaka je zbiru nosivosti krutog štapa i zatege:
N t , P + N t ,Q = Ac ⋅ σ dop + At ⋅ σ t ,dop . (8.10)
Priraštaj sile u zatezi se određuje iz uslova da su izduženja zatege i krutog štapa, dužine
! , usled dodatnog opterećenja jednaka. Ova izduženja zavise od sila u tim elementima i
od modula elastičnosti zatege (Et) i krutog štapa (Ec)
∆! =
(σ c + σ dop ) ⋅ ! = (σ t ,dop − σ t ) ⋅ ! (8.11)
Ec Et
gde je α = Et / E c .
Na radnom dijagramu Nt-σ (slika 8.12) isprekidanim linijama je prikazano ponašanje
štapa. Kada se opterećenje nanosi posle prednaprezanja (isprekidana linija), nosivost štapa
je jednaka zbiru nosivosti krutog štapa, sile prednaprezanja i dodatne sile u zatezi.
U slučaju da se opterećenje nanosi za vreme prednaprezanja (linija crta-tačka), maksi-
malna vrednost sile iznosi:
U tom slučaju zatega prihvata veću silu, pa treba poboljšati kvalitet čelika za zategu, ili
povećati njenu površinu.
Iz prethodnih jednačina dobijaju se izrazi za površine krutog štapa i zatege u zavisnosti
od opterećenja, dozvoljenih napona, napona prednaprezanja i modula elastičnosti, u odno-
su na ukupno opterećenje:
144 Metalne konstrukcije
Ac
=
(
ρ - α ⋅ σ c / σ dop + 1) (8.14)
N t , P + N t ,Q ( )
σ c / σ dop + 1 ⋅ (ρ − α ) ⋅ σ dop
At σ c / σ dop
= (8.15)
N t , P + N t ,Q ( )
σ c / σ dop + 1 ⋅ (ρ − α ) ⋅ σ dop
Površine poprečnih preseka mogu da se izračunaju ako su poznata opterećenja pre i po-
sle prednaprezanja, moduli elastičnosti materijala i napon prednaprezanja. Napon predna-
prezanja zavisi od stabilnosti štapa i elemenata poprečnog preseka, od željene deformacije
u štapu i od uslova izvođenja. On se usvaja kao deo dopuštenog napona u štapu, to jest u
vidu odnosa σ c / σ dop .
Vrednosti površina krutog štapa i zatege mogu da se odrede u zavisnosti od parametara
materijala (α i ρ) i načina prednaprezanja koji se uvodi preko koeficijenta β = Nt,P / Nt,Q.
Na sličan način, na osnovu izraza (8.14) i (8.15) može da se analizira primena različitih
kvaliteta materijala zatege i drugi efekti. Na slici 8.13 su prikazani dijagrami zavisnosti
površina štapa (Ac) i zatege (At) od intenziteta prednaprezanja i parametara materijala, za
štap napravljen od čelika kvaliteta Č0361, (σdop=160 N/mm2). Funkcija površine krutog
štapa je prikazana punim, a funkcija površine zatege isprekidanim linijama. Sa dijagrama
se vidi da povećavanjem napona prednaprezanja i smanjenjem koeficijenata ρ, dolazi do
smanjenja površine krutog štapa, a povećanja površine zatege.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 145
Zatega se postavlja van gabarita preseka (slika 8.14e). Ovo rešenje je ekonomično i
primenjuje se u slučajevima kada gabarit nosača nije ograničen.
Zatege se postavljaju naizmenično od određenog dela raspona pa do oslonaca (slika
8.14f). Ovo je poboljšanje rešenja sa slike 8.14a, jer se na mestu najvećih momenata savi-
janja postavljaju dve zatege.
Zatege mogu da se postave tako što se kombinuju neka od pomenutih rešenja kao što je
prikazano na slici 8.14g. Ovo rešenje predstavlja kombinaciju slučajeva prikazanih na sli-
kama 8.14a i b.
Kod nosača sa skokovito promenljivom visinom rebra (slika 8.14h) uobičajeno je kot-
vljenje zatega na donjem pojasu na mestu promene visine rebra. Na ovaj način se obezbe-
đuje dovoljan slobodan prostor za lakše manipulisanje presama pri unošenju sile predna-
prezanja.
Veza zatege sa grednim nosačem se ostvaruje preko anker blokova (slika 8.17). Pravo-
linijske zatege koje se protežu duž čitavog raspona grede, oslanjaju se preko svojih kotvi
na jake čeone ploče koje se nalaze na krajevima grede (slika 8.17a). Ukoliko se ove zatege
ne vode do kraje grede, one se oslanjaju na anker blokove (slika 8.17b). Na mestu oslanja-
nja unosi se velika koncentrisana sila, pa tu zonu nosača treba dobro ukrutiti pomoću do-
datnuh ukrućenja. Na određenom rastojanju duž raspona nosača postavljaju se klizni
oslonci za zatege u vidu dijafragmi. Na tim mestima zatega može podužno da se pomera,
ali ne i upravno na osu nosača. Njihova funkcija je da obezbede stabilnost donjeg pojasa
na izvijanje, za slučaj dejstva sile prednaprezanja bez spoljašnjeg opterećenja. Kod krivoli-
nijskih zatega (slika 8.17c) ankerisanje se izvodi na krajevima, na čeonim pločama. Za
148 Metalne konstrukcije
gde su:
My,1 dijagram momenata savijanja u osnovnom sistemu usled jedinične sile u zatezi
(slika 8.18),
My,Q dijagram momenata savijanja u osnovnom sistemu usled spoljašnjeg optereće-
nja,
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 149
Usled skretnih sila, u slučaju poligonalne trase kablova (slika 8.19a), na mestu preloma
trase kablova na nosač deluje sila:
F = 2 P ⋅ sin α 2 / 2 (8.20)
150 Metalne konstrukcije
gde je #2 prelomni ugao. I u slučaju parabolične trase kablova (slika 8.19b) javljaju se
skretne sile, ali u ovom slučaju duž čitavog nosača. One, u slučaju plitke parabole, mogu
da se predstave jednakopodeljenim opterećenjem, koje se određuje na sledeći način:
P⋅ f
p= . (8.21)
8 ⋅ !2
Na primeru prednapregnutog nosača sistema proste grede, raspona 15,0 m, opterećenog
koncentrisanim silama F=300 kN u četvrtinama raspona i jednako podeljenim optereće-
njem g=1,7 kN/m, analiziran je uticaj oblika trase kablova na dijagrame momenata savija-
nja. U tabeli 8.1 su prikazani dijagrami momenata savijanja u osnovnom sistemu usled sile
prednaprezanja i ukupni dijagrami momenata koji se javljaju u nosaču po nanošenju spo-
ljašnjeg opterećenja. Takođe su date i vrednosti sila prednaprezanja (P) i dodatnih sila koje
se javljaju u kablovima ( !P ).
1636,1 153,9
1647,0 143,0
1661,0 129,0
1676,0 114,0
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 151
Kao što se vidi iz tabele, vrednosti ovih dodatnih sila ( ∆P ) ne prelaze 10% od ukupne
sile prednaprezanja (P).
Analizom napona kod prethodno napregnutih nosača treba da se obuhvate sve faze nje-
govog rada. Uglavnom se javljaju samo dve faze (slika 8.20).
U prvoj fazi na nosač deluju sopstvena težina (g) i sila prednaprezanja (P). Sila P izazi-
va u nosaču normalnu silu pritiska i momenat savijanja ( M y , P = P ⋅ e ), a sopstvena težina
momenat savijanja suprotnog znaka ( M y ,G ). Ovi uticaji izazivaju u nosaču napone:
P
σ xI , N = − (8.22)
A
M y ,G - M y,P
σ xI ,M = ⋅z (8.23)
Iy
P M y,G M y,P
σ x ,P = − + z2 − z2 . (8.30)
A Iy Iy
U pritisnutim delovima nosača mogu da nastupe kritična stanja stabilnosti. Stoga se za sta-
bilizaciju tih delova postavljaju horizontalni spregovi u njihovoj ravni. Ako se postavi dovoljan
broj dijafragmi donji pojas je, kod pravolinijskih zatega, stabilizovan pomoću zatege. Osim to-
ga, treba proveriti i stabilnost pritisnutih delova rebra i mesta oslanjanja zatega.
Osim kontrole nosivosti i stabilnosti kod prethodno napregnutih nosača treba kontroli-
sati i ugib, jer ovakvi nosači, zbog manjih dimenzija i manjeg momenta inercije, imaju
manju krutost u odnosu na klasične (neprednapregnute) nosače. Ukupan ugib u nosaču tre-
ba da se odredi uzimajući u obzir sve uticaje:
δ = δ G + δ Q − δ P − δ ∆P . (8.31)
5 PROJEKTOVANJE PREDNAPREGNUTIH
REŠETKASTIH NOSAČA
Rešetkasti nosači pružaju velike pogodnosti za primenu prednaprezanja. Kako se oni
primenjuju za veće raspone, u štapovima se javljaju velike aksijalne sile, koje znatno vari-
raju duž raspona. Osnovna karakteristika rešetkastih nosača je da su štapovi aksijalno na-
pregnuti. Iz ove osobine proističe i način prednaprezanja rešetkastih nosača (slika 8.21).
Postavljanje zatega samo od čvora do čvora štapova opterećenih silama zatezanja naj-
većeg intenziteta (slika 8.21a) omogućava izbor optimalnih dimenzija zatega i štapa. Zate-
ga može da se postavi i prednapregne i u radionici. Međutim, u tom slučaju je konstruisa-
nje čvorova otežano, jer se na istom mestu ankeruju dve zatege. Ovakav način prednapre-
zanja je pogodan za sanaciju postojećih nosača.
Često se zatega postavlja duž čitavog zategnutog pojasa (slika 8.21b). Ovo rešenje je
jednostavnije sa stanovišta konstruisanja samog rešetkastog nosača, jer je potreban znatno
manji broj mesta za anerovanje kablova u odnosu na prethodni slučaj. Kako su oslonačke
dijagonale znatno manje napregnute od pojasnih štapova, one, u većini slučajeva, ne mora-
ju da se prednaprežu. Ukoliko je neophodno i njihovo prednaprezanje, to se ostvaruje po-
sebnim zategama, jer bi se, zbog oštrog prelomnog ugla, u slučaju jedinstvene poligonalne
trase kablova javili znatni gubici sile prednaprezaja usled trenja.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije 153
Kada je oblik nosača takav da se čvorovi nalaze na kvadratnoj paraboli (slika 8.21d),
zatega se postavlja pravolinijski duž čitavog donjeg pojasa, pa su sile u pojasu, usled spo-
ljašnjeg opterećenja i usled prednaprezanja, približno jednake.
Kod kontinualnih nosača (slika 8.21e), zatege se postavljaju u pojasnim štapovima u
zonama velikih sila zatezanja.
U zavisnosti od oblika trase kabla i veličine uticaja u štapovima vrši se izbor poprečnih
preseka štapova. Primenjuju sa raznovrsni oblici, a treba voditi računa da se težište zatege
poklapa sa težištem poprečnog preseka štapa. Stoga se ona ili postavlja u težište poprečnog
preseka ili je konstruisana od više razmaknutih zatega čije se težište poklapa sa težištem
štapa. Neki od karakterističnih poprečnih preseka za rešetkaste nosače manjih raspona su
prikazani na slici 8.22a, a za veće raspone na slici 8.22b. Da bi se obezbedila stabilnost
štapova oni se spajaju sa zategama pomoću dijafragmi.
Slika 8.22 - Poprečni preseci štapova i polažaji zatega kod rešetkastih nosača:
a) manjih raspona; b) većih raspona
154 Metalne konstrukcije
Ankerovanje zatega se izvodi pomoću debelih čeonih ploča na koje se oslanjaju njiho-
ve kotve (slika 8.23).
gde je Nc1,j sila u štapu j za dejstvo jedinične sile u zatezi, a Nt,Qj sila zatezanja koja deluje
na posmatrani štap usled spoljašnjeg opterećenja.
Iz gornje jednačine se dobija sila u zatezi i površina zatege:
N t ,Qj − Ac ⋅ σ dop
Nt = (8.33)
N c1, j
Nt
At = (8.34)
σ t , dop
Sila u svakom štapu rešetke i se određuje kao zbir uticaja od spoljašnjeg opterećenja
N t ,Q ,i i od dejstva zatege:
N u ,i = N t ,Q ,i − N c1,i ⋅ N t (8.35)
N c1,i ⋅ N t ,Q ,i
∑ Ei ⋅ Ai
⋅ !i
∆N t = (8.36)
N2 ⋅! !
∑ E c1,⋅i A i + E ⋅t A
c,i c,i t t
1:10, a ređe u razmeri 1:5. Uobičajeno je da se sistemne dužine i detalji preseka i izgleda
crtaju u istoj razmeri. Međutim, za veoma velike elemente, moguće je za sistemne dužine
usvojiti razmeru 1:20, a detalje konstrukcije prikazati u razmeri 1:10.
A0
841 x 1189
A1
594 x 841
A2
420 x 594
A3
297 x 420
Ako postoji više paralelnih kotnih linija treba ih rasporediti tako da prva bude kotna linija
za detaljne kote (na primer za spojna sredstava), zatim kotna linija za sekundarne elemente, a
na kraju zbirna kotna linija, tako da vertikalne podeone linije ne presecaju kotne linije.
Kotni brojevi upisuju se neposredno iznad kotne linije, i po pravilu paralelno dimenziji koju
označavaju, blizu njene sredine. Ako nema dovoljno mesta da se svi brojevi upišu sa jedne
strane linije, moguće je upisati ih naizmenično iznad i ispod kotne linije. Ne treba primenjivati
kotne brojeve većih dimenzija od 5 mm, ni manjih od 3 mm. Brojeve treba upisivati tako da se
mogu čitati sa donje ili desne strane crteža. Dimenzije svih elemenata čeličnih konstrukcija da-
ju se u milimetrima i zaokružuju se na najbližu celu vrednost milimetra.
Kotiranjem svaki element konstrukcije dobija svoje obeležje kojim se označavaju njegov
oblik i dimenzije, kao i redni broj za specifikaciju materijala - pozicija (slika 9.1). Broj pozicije
se upisuje ispred ili iza oznake dimenzija. Svi elementi istih dimenzija i iste obrade dobijaju isti
broj pozicije. Obično se ispred broja pozicije upisuje skraćenica Pos.
Sve linije koje karakterišu presek elementa treba ucrtati punom linijom, ukoliko se u
odgovarajućoj projekciji vide, a isprekidanom linijom ukoliko se ne vide, čak i ako ne leže
u jednoj ravni (slika 9.2).
Elementi koji ne leže u ravni crteža, a ne pripadaju delu konstrukcije čiji se detalji
predstavljaju, ne ucrtavaju se na tom crtežu.
Poprečni presek treba postaviti tako da su presečeni samo oni elementi koji se pružaju
po celoj dužini elementa koji se želi prikazati u preseku. Ostale elemente ne treba preseca-
ti, jer se na taj način postiže veća jasnoća crteža (slika 9.3).
Osne linije označavaju se crta-tačka linijom. Takvom linijom označava se i prekid ele-
menta konstrukcije upravno na osu profila, ali tako da prelazi granicu profila, da bi se na-
pravila razlika u odnosu na granicu kraja elementa, koja se označava punom linijom u
okviru širine profila (slika 9.4).
Izrada grafičke dokumentacije 161
Poprečni presek elementa uvek treba odvojiti od crteža u projekciji. Presek elementa
označava se za crteže u razmeri 1:10 zatamnjeno, sa belim linijama sa gornje i leve strane
(slika 9.5a). U razmeri 1:5 do 1:1 presečeni elementi konstrukcije se šrafiraju (slika 9.5b).
Pri crtanju na računaru uobičajeno je da se svi preseci šrafiraju bez obzira na razmeru, jer
to predstavlja rešenje prikladnije ovom načinu izrade crteža.
Elementi koji služe za popunjavanje praznina (podmetači), radi lakšeg uočavanja, šrafi-
raju se u svakoj projekciji (slika 9.6a). Veće površine podmetača šrafiraju se samo po obo-
du (slika 9.6b).
Kod nastavaka elemenata, čeone površine elemenata koji se nastavljaju su obrađene, ali
se ne dodiruju. Razmak između delova elementa iznosi 2-5 mm. Na crtežu se to predsta-
vlja dvema isprekidanim linijama na malom razmaku (slika 9.7).
162 Metalne konstrukcije
Svaki crtež treba da sadrži i sistemnu skicu konstrukcije sa istaknutim elementom ili
grupom elemenata koji su predstavljeni na tom crtežu (slika 9.10). Na sistemnoj skici sa-
stavni elementi se prikazuju šematski punim debelim linijama koje predstavljaju težišne li-
nije. Na ovoj skici upisuju se samo sistemne dužine elemenata i to uz sam štap, bez kotira-
nja. Ukoliko se predviđa nadvišenje, dužine sistemnih linija se određuju na osnovu geome-
trije preddeformisanog nosača. Na crtežu se, takođe, naznačavaju vrednosti nadvišenja u
karakterističnim tačkama.
Pljosnati čelik
Široki
pljosnati čelik
Štapovi
Šipkasti čelik
Toplo
oblikovani
Otvoreni nosači
profili Hladno
oblikovani
profili
Šuplji profili
Toplo i ili hladno
oblikovani sa ili bez šava
Ravni
Limovi Talasasti
Profilisani
Oznaka rupe
Rupa Bez Upuštena samo sa Upuštena sa obe
upuštanja jedne strane strane
Izbušena u
radionici
Izbušena na
montaži
Montirani u radionici
Montirani na montaži
Montirani na montaži
i rupa izbušena
takođe na montaži
166 Metalne konstrukcije
Uvek je potrebno iskotirati međusobno rastojanje svih zavrtnjeva kao i rastojanje kraj-
neg zavrtnja do ivice svakog elementa koji se spaja tim zavrtnjem. U slučaju jednakog me-
đusobnog rastojanja više zavrtnjeva može se navesti samo broj ponavljanja i dimenzija tog
rastojanja. Ukoliko je u grupi više identičnih zavrtnjeva mogu se označiti samo krajnji, ali
oznaku tada treba dopuniti brojem zavrtnjeva u grupi (slika 9.12).
Čvorovi rešetkastih nosača formirani spajanjem štapova pomoću čvornog lima i zavrt-
njeva kotiraju se na način prikazan na slici 9.14. Na istoj kotnoj liniji upisuje se udaljenost
kraja štapa ispune od centra čvora (tačke preseka težišnih linija) i položaj rupa na štapu.
Osnovne linije za kotiranje čvornih limova su težišne linije štapova koji se vezuju pre-
ko tog čvornog lima. Označavanje rastojanja se vrši na kotnim linijama paralelnim težiš-
nim linijama, ucrtanim ispod težišnih. Na njima je potrebno označiti međusobno rastojanje
rupa, najmanje rastojanje do ivice čvornog lima, kao i rastojanje do centra čvora, odnosno,
168 Metalne konstrukcije
potrebno je označiti sve dimenzije koje u potpunosti definišu položaj zavrtnjeva na čvor-
nom limu, kako bi se odgovarajuće rupe mogle izbušiti na predviđenom mestu. Takođe je
potrebno označiti i nagibe konstrukcionih štapova, što se vrši malim pravouglim trouglovi-
ma, ucrtanim u uglovima crteža, u koje se upisuju stvarne dužine u odnosu na centre čvo-
rova. Što se dimenzija samog čvornog lima tiče, potrebno je iskotirati eventualna zakoše-
nja, kako bi oblik čvornog lima u potpunosti bio definisan. Jedan primer čvornog lima sa
oznakama i kotama prikazan je na slici 9.15.
Ugaoni šav
U nekim slučajevima potrebno je precizno prikazati oblik šava. Tada se primenjuju do-
punske oznake koje karakterišu oblik površine šava, date u tabeli 9.8. Primeri njihove pri-
mene prikazani su u tabeli 9.9.
Osnovni način prikazivanja šava na crtežu prikazan je na slici 9.16. Strelica ukazuje na
mesto spoja i, u odnosu na spoj, položaj strelice može biti na strani spoja ili na suprotnoj
strani (slika 9.17). Pokazna linija predstavlja se pravom linijom koja je paralelna sa do-
njom ivicom crteža ili, ako je to nemoguće, upravna. Isprekidana linija, koja može biti iz-
nad ili ispod neprekidne linije, određuje položaj lica šava u odnosu na strelicu.
170 Metalne konstrukcije
Kod sučeonih šavova položaj strelice u odnosu na šav, generalno, nije od značaja. Me-
đutim, kod spoja sa 1/2 V šavom strelica treba da je usmerena prema strani koja je zakoše-
na (slika 9.18).
Slika 9.18 - Položaj strelice kod sučeonih šavova: a) generalno; b) kod 1/2 V šava
Oznaka šava može biti postavljena iznad ili ispod pokazne linije. Ukoliko je oznaka
postavljena na strani neprekidne pokazne linije, lice šava je na strani strelice. U suprot-
nom, lice šava je na suprotnoj strani (slika 9.19).
Slika 9.19 - Položaj oznake šava: a) kod simetričnih šavova; b) lice šava je na strani strelice;
c) lice šava je na suprotnoj strani
Svaka oznaka za šav mora da sadrži i brojne vrednosti mera. Glavna mera, koja defini-
še dimenziju poprečnog preseka šava, upisuje se sa leve strane oznake i obeležava se sa
"s" kod sučeonog, a sa "a" ili "z" kod ugaonog šava. Mera "s" označava najmanje rastoja-
nje od površine komada do dna provara i ne može biti manja od debljine najtanjeg komada
u spoju. Ukoliko se ne naznači, sučeoni šav je u potpunosti provaren. Uobičajeni način oz-
načavanja ugaonog šava je pomoću mere "a", koja predstavlja visinu jednakokrakog pra-
vouglog trougla upisanog u šav. Ugaoni šav se može označiti i pomoću mere "z", koja
predstavlja katetu istog trougla. Ukoliko se ova oznaka mere ne upiše podrazumeva se "a".
Dužina šava kao i broj i rastojanje segmenata kod isprekidanih šavova upisuju se sa desne
strane oznake. Način upisivanja mera za sučeoni i ugaoni šav prikazan je na slici 9.20. Pri-
meri primene različitih oznaka šavova ilustrovani su u tabeli 9.10.
172 Metalne konstrukcije
Sučeoni šav
Jednostrani neprekidan
ugaoni šav
Obostrani neprekidan
ugaoni šav
Isprekidan jednostrani
ugaoni šav
Naizmeničan isprekidani
ugaoni šav
Izrada grafičke dokumentacije 173
U nekim slučajevima, da bi se istakle neke druge karakteristike šava, može biti potreb-
no i dodatno označavanje šava. Na primer, šav izveden po čitavom obimu komada označa-
va se krugom, montažni šav zastavicom, a ugaoni šav zavaren po celoj dužini precrtanim
trouglom (slika 9.21 a, b i c). Postupak zavarivanja takođe se označava posebnom ozna-
kom i brojem - šifrom postupka, kao na slici 9.21d (npr. elektrolučno zavarivanje sa oblo-
ženom elektrodom označava se šifrom 111).
Slika 9.21 - Dopunske oznake za: a) šav po obimu; b) montažni šav; c) šav po celoj dužini;
d) postupak zavarivanja
3 SPECIFIKACIJA MATERIJALA
Obavezan deo dokumentacije za čeličnu konstrukciju je i specifikacija materijala. Ona
se izrađuje na posebnim listovima i sastavni je deo crteža. Specifikacija materijala se izra-
đuje za svaki crtež i predstavlja tabelarni pregled svih pozicija na crtežu i njihovih karakte-
ristika, kao što su:
− broj pozicije,
− naziv pozicije,
− kvalitet materijala pozicije,
− ukupan broj komada elemenata te pozicije prikazanih crtežom,
− dimenzije pozicije,
− jediničnu težinu (kg/m),
− težinu jednog komada (proizvod jedinične težine i dužine),
− ukupnu težinu svih komada iste pozicije (proizvod težine komada i ukupnog broja).
Prilikom određivanja težine elemenata usvaja se specifična težina čelika: J=7850 kg/m3
za valjane profile i J = 8000 kg/m3 za limove.
Na osnovu navedenih podataka za svaku poziciju izračunava se ukupna težina svih ele-
menata prikazanih na crtežu. Težina celog objekta dobija se kao zbir težina sa svih crteža.
Specifikaciju treba izvršiti i za spojna sredstva, gde treba navesti:
− veličinu i dužinu zavrtnja,
− klasu čvrstoće zavrtnja,
− ukupan broj komada,
− naziv JUS-a kojim je definisan zavrtanj,
− vrstu navrtke i podloške, njihov broj, klasu čvrstoće i JUS kojim su definisani.
Težina zavrtnjeva, kao ni težina šavova se ne izračunava i ne ulazi direktno u težinu
konstrukcije. Njihov doprinos ukupnoj težini izražava se kao procentualno uvećanje i izno-
si najčešće 1,5-3% ukupne sračunate težine konstrukcije, u zavisnosti od tipa konstrukcije.
Izgled zaglavlja jednog lista specifikacije materijala prikazan je tabelom 9.11.
Dužina (mm)
Ukupno (kg)
Širina (mm)
Komada
g (kg)
Korozija se manifestuje smanjenjem debljine čeličnog elementa, što posle dužeg perio-
da može da naruši nosivost i stabilnost čelične konstrukcije. Taj gubitak zavisi od sredine
u kojoj se konstrukcija nalazi. Približni godišnji gubitak u debljini čeličnog materijala iz-
nosi:
− do 0,004 mm u pustinji,
− 0,03 - 0,05 mm u otvorenoj nezagađenoj sredini,
− 0,04 - 0,16 mm u industrijskoj sredini,
− 0,06 - 0,16 mm u primorju.
Kod kablova i užadi koji, generalno, predstavljaju izuzetno napregnute elemente, efekti
korozije su znatno izraženiji. Ovaj fenomen se naziva naponska korozija.
Iz svega izloženog, može se zaključiti da osetljivost prema koroziji, za razliku od mno-
gih drugih povoljnih upotrebnih osobina, predstavlja nepovoljnu karakteristiku čelika kao
materijala za građevinske konstrukcije.
Slika 11.2 - Promena granice razvlačenja fy i čvrstoće na zatezanje fu u toku tri godine (Č0361)
Naročito nepovoljno dejstvo korozija ima kod savremenih čeličnih konstrukcija koje se
sve više primenjuju, kao što su prostorne konstrukcije, lake konstrukcije, ortotropne ploče,
tanki limeni elementi kod kojih postoji visok stepen iskorišćenja, ali time i mala rezerva no-
sivosti. Upoređenje procentualnog smanjenja površine poprečnog preseka, za različite deblji-
ne materijala, prikazano je u tabeli 11.1. Jasno može da se uoči drastična razlika iz koje se
može izvesti zaključak o znatno većoj ugroženosti od korozije u slučaju tanjih elemenata, pri
208 Metalne konstrukcije
istoj vrednosti smanjenja debljine. Podatak da godišnji gubitak koji iznosi 1,5-2% ukupne te-
žine ugrađenog čelika predstavlja dobar pokazatelj obima direktnih šteta od korozije, a sa-
mim tim i ozbiljnosti ovog problema.
Moguće indirektne štete, kao što su prekid proizvodnje, troškovi popravki, ugrožena si-
gurnost ljudi i objekata, predstavljaju faktor koji takođe treba imati u vidu pri razmatranju
ovog problema, jer mogu višestruko premašiti direktne štete.
2 ZAŠTITA OD KOROZIJE
Postoje dva oblika zaštite čeličnih konstrukcija od korozije: aktivna i pasivna zaštita.
Pod aktivnom zaštitom podrazumevaju se mere koje utiču na smanjenje agresivnosti okol-
ne sredine, kao i izbor čeličnog materijala i povoljno konstrukcijsko oblikovanje sa stano-
višta korozione otpornosti. Pasivna zaštita zasniva se na izolovanju čeličnih površina od
sredine sa korozionim agensima. Šematski prikaz generalne klasifikacije mera za zaštitu
od korozije prikazan je na slici 11.3.
približno iste korozione otpornosti cele konstrukcije, kao alternativa primeni različitih si-
stema zaštite, a kao poseban vid aktivne zaštite, treba izvršiti prikladan izbor različitih ma-
terijala i kombinovati ih na odgovarajući način. Ovo posebno treba imati u vidu kod ele-
menata koji su nepristupačni i ne mogu se naknadno štititi i održavati. Osim toga, naročitu
pažnju treba posvetiti opasnosti od kontaktne korozije i, gde je to potrebno, primeniti mere
za njeno sprečavanje.
Slika 11.4 - a) Uticaj sredine na brzinu korozije čelika sa povećanom korozionom otpornošću;
b) Upoređenje sa običnim čelikom
Naime, dodavanjem manjih količina (do 3%) elemenata kao što su bakar (Cu), nikl (Ni) i
hrom (Cr) čeliku, dobija se gušći površinski sloj rđe finije sitnozrne strukture, koji hemijski re-
aguje sa atmosferskim sumporom. Kao rezultat, stvaraju se nerastvorljive bazične sulfatne soli
koje sprečavaju stvaranje pora u formiranom sloju rđe. Na taj način, dobijeni atherentni, slabo-
propustljivi, tanak sloj rđe, praktično u potpunosti sprečava dalju koroziju i time isključuje po-
trebu za primenom nekog od dodatnih sistema pasivne zaštite.
Debljinu ovog sloja, odnosno umanjenje debljine elementa, koje iznosi do 0,25 mm nakon
perioda od 4-5 godina, treba uzeti u obzir pri dimenzionisanju. Treba istaći da ovakvi čelici po-
seduju iste mehaničke i tehnološke osobine kao i standardni konstrukcioni čelici, a neznatno su
skuplji. Korozione osobine i upoređenje sa običnim čelikom prikazani su na slici 11.4.
Ipak, ni ovakavim načinom postizanja korozione otpornosti ne može se u svim slučajevima
postići potpuna efikasnost. Do formiranja sloja rđe slabe propustljivosti može doći samo u
uslovima ciklične promene vlažne i suve sredine, pa se, na primer, u slučaju konstantne vlažno-
sti ovakav sloj ne može formirati. Takođe, puni efekat se ne može postići ni u slučaju povećane
koncentracije soli u vazduhu.
212 Metalne konstrukcije
2.1.5.1 Nosači
Sa stanovišta korozione zaštite, puni limeni nosači predstavljaju povoljnije rešenje u
odnosu na rešetkaste nosače. Njihove velike ravne površine pogodne su za obavljanje po-
stupaka čišćenja i nanošenja sistema zaštite, pa i za sprovođenje kontrole, što rezultira bo-
ljim kvalitetom. Veću korozionu otpornost imaju sandučasti limeni nosači u odnosu na
jednozidne limene nosače.
Pri ojačanju ovakvih nosača povoljnije je usvojiti pojasne lamele promenljivih dimen-
zija zavarene sučeonim šavovima nego dodatne lamele zavarene ugaonim šavovima (slika
11.5). Ukrućenja limenih nosača treba oblikovati na način prikazan na slici 11.6, ili ih iz-
beći, ukoliko je to moguće sa stanovišta njihove statičke funkcije.
Rešetkasti nosači, zbog svoje razuđene konstrukcije, brojnih oštrih ivica, čvornih limo-
va i zazora, koji predstavljaju mesta pogodna za započinjanje korozije (tzv. "korozione
tačke"), nepovoljniji su sa korozionog aspekta. Prilikom oblikovanja ovakvih nosača po-
trebno je, stoga, težiti izbegavanju takvih mesta. Najpovoljniji su rešetkasti nosači bez
čvornih limova, formirani direktnim zavarivanjem okruglih, zatim četvorougaonih šupljih
profila, pa najzad oštroivičnih profila (slika 11.7).
Mogućnost pojave i brzina širenja korozije zavise od oblika poprečnih preseka. Sa tog
aspekta, najveću korozionu otpornost imaju okrugli, zatim četvorougaoni šuplji profili, pa
oštroivični profili. U slučaju višedelnih i otvorenih preseka (slika 11.8), u cilju nesmeta-
nog nanošenja, ili obnove zaštite, propisane su minimalne vrednosti razmaka d1 i d2, u za-
visnosti od visine preseka h (tabela 11.2).
zareze na površini šavova, jer oni onemogućavaju stvaranje ravnomernog sloja zaštite i ti-
me narušavaju njegov kvalitet.
Slika 11.11 - Mere zaštite u slučaju iste temperature iznad i ispod betonske ploče
Slika 11.13 - Mere zaštite u spoju nosača i betonske ploče sa profilisanim limovima
U cilju zaštite od korozije stopa čeličnih stubova, potrebno je izdići betonski temelj
najmanje 20 cm iznad terena, a oblik temelja prilagoditii brzom oticanju vode sa mesta
kontakta čelika i betona (slika 11.15).
Kod nas ipak najčešću primenu nalazi gradacija stepena čistoće čeličnih površina defi-
nisana svetski poznatom i priznatom švedskom normom SIS 055900. Kategorizacija ste-
pena čistoće površina definisana ovim standardom, sa opisom odgovarajućih bitnih obe-
ležja pripreme površina, prikazana je tabelom 11.3, a poređenje sa klasifikacijama usvoje-
nim u Nemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD dato je u tabeli 11.4.
Stepen
Bitna obeležja pripreme čeličnih površina
čistoće
Sa 1 Odstranjeni su samo slabo vezani slojevi buđi, rđe i drugih naslaga
(videti sliku 11.16d).
Sa 2 Skoro u potpunosti su odstranjeni buđ, rđa i ostale naslage tako da na površini
smeju ostati samo veoma čvrsto vezani ostaci ovih slojeva
(kao kod uzorka na slici 11.16e).
Sa 2½ Buđ, rđa i ostale naslage su odstranjene u toj meri da njihovi ostaci ostaju
uočljivi na površini samo kao blage senke pora
(videti uzorak na slici 11.16f).
Sa 3 Buđ, rđa i ostale naslage su u potpunosti odstranjene
(kada se površina posmatra bez uvećanja)
Do kog stepena čistoće treba otkloniti naslage sa površine čelika, zavisi od zahteva od-
govarajućeg sistema za zaštitu od korozije koji će se primeniti. Za uobičajene sisteme za-
štitnih slojeva, zadovoljava stepen čistoće Sa 2½, a za unutrašnje površine zatvorenih
zgrada već i stepen čistoće Sa 2. Naime, pokazalo se da ranije uobičajeno postavljani zah-
tev za postizanjem stepena čistoće Sa 3, povezan sa znatno višim troškovima, najčešće ne-
ma opravdanja, s obzirom da u mnogim slučajevima ne obezbeđuje proporcionalno pobolj-
šanje delotvornosti primenjenog sistema zaštite.
Pored klasifikacije stepena čistoće površina pripremljenih za nanošenje sistema zaštite
od korozije, nemački DIN 55928-Deo 4 definiše i sledeća stanja nepripremljenih površina
(klase zarđalosti površina):
A - površina čelika zahvaćena slojem buđi, uglavnom bez rđe,
B - površina čelika sa započetim ljuspanjem buđi i započetim procesom rđanja,
C - površina čelika kod koje je buđ ili odstranjena ili zahvaćena rđom, ali postoje sa-
mo malobrojne za oko vidljive brazgotine od rđe,
220 Metalne konstrukcije
D - površina čelika kod koje je buđ zahvaćena rđom i postoje mnogobrojne za oko vi-
dljive brazgotine od rđe.
Radi boljeg sagledavanja navedenih klasifikacija, na slici 11.16 prikazani su primeri
uzoraka za poređenje stanja površina i stepena čistoće pripremljenih površina.
d) Sa 1 e) Sa 2 f) Sa 2½
Slika 11.16 - Primeri za poređenje: stanja nepripremljenih površina (a, b, c); stanja pripre-
mljenih površina (d, e, f)
S obzirom na osobenosti ovog načina zaštite, potrebno je, već prilikom projektovanja i
konstruisanja čelične konstrukcije, obratiti pažnju na odgovarajuće karakteristike elemena-
ta konstrukcije predviđenih za toplo cinkovanje.
Veličina delova koji mogu da se cinkuju uslovljena je veličinom kada koje su na raspo-
laganju. Najčešće se, ukoliko su dimenzije elemenata usaglašene sa dimenzijama kade, če-
lični elementi celi potapaju u kadu. Dužina kade kreće se od 5-20 m, širina do 2,0 m i du-
bina do 2,2 m. Ukoliko su dimenzije elemenata veće od dimenzija kade, element se potapa
u cink iz dva puta (slika 11.19a). Elementi od šupljih profila velikog prečnika se cinkuju
okretanjem iznad kade (slika 11.19b). U ovim slučajevima dolazi do neravnomernog za-
grevanja delova konstrukcije, što može da izazove znatne deformacije.
U osnovi su sve vrste građevinskog čelika pogodne za toplo cinkovanje, ali se u slučaju
čelika sa povećanim sadržajem silicijuma (iznad 0,3%) može dogoditi da legirajući sloj
gvožđe-cink bude deblji od uobičajenog. To povećava stepen zaštite, ali može uticati na
smanjenje prionljivosti prevlake. Ukoliko se čelični materijal pre toplog cinkovanja hladno
oblikuje, može se preporučiti primena čelika postojanih na promenu sastava.
224 Metalne konstrukcije
2.2.3.2 Metalizacija
Pod metalizacijom se podrazumeva vrsta zaštite čelične konstrukcije od korozije ostva-
rena prskanjem rastopljenog metala (cinka, aluminijuma ili olova) pištoljem. Athezija na-
netog sloja postiže se mehaničkim prijanjanjem za površinu. Klasifikacija prevlaka dobije-
nih ovim postupkom, prema najmanjoj debljini, data je u tabeli 11.6.
Za čelične površine predviđene za metalizaciju zahteva se čišćenje do trećeg stepena
mlazom abraziva. S obzirom na stroge zahteve pripreme površine troškovi izrade su veći,
ali se mogu smanjiti u slučaju većih serija istovetnih elemenata konstrukcije. Prednost
ovog postupka je mogućnost zaštite elemenata proizvoljnih dimenzija.
Zaštita čeličnih konstrukcija od korozije 225
F 30 ≥ 30 Zadržava požar
F 60 ≥ 60
Otporan na požar
F 90 ≥ 90
F 120 ≥ 120
Visokootporan na požar
F 180 ≥ 180
gde je:
Θg temperatura vazduha u požarnom sektoru [ºC],
t vreme [min].
Ova kriva predviđena je za predstavljanje požara sa pretežno celuloznim tipom
požarnog opterećenja (goriva).
Eksterna požarna kriva, data je kao:
Nakon ove faze, količina gorivog materijala počinje da se smanjuje i temperatura va-
zduha opada.
Na intenzitet i dužinu trajanja pojedinih faza realnog požara utiču sledeći faktori:
− uslovi ventilacije,
− količina i raspored zapaljivih materijala (požarno opterećenje),
− brzina sagorevanja ovih materijala,
− geometrija požarnog sektora,
− termičke karakteristike obimnih zidova.
U narednom tekstu biće prikazan uticaj navedenih faktora na razvoj požara, odnosno
način njihovog uvođenja u proračun prema Evrokodu 1 Deo 2-2.
gde je:
Mk,i količina zapaljivog materijala [kg ],
Hui neto kalorična vrednost (toplotna moć) zapaljivog materijala [MJ/kg],
mi faktor koji opisuje osobinu sagorevanja, za pretežno celulozne materijale može se
usvojiti konzervativna vrednost 1,0 i
!i faktor procene zaštićenih požarnih opterećenja, uzima vrednosti od 0,0 do 1,0.
Uticaj vlažnosti materijala na toplotnu moć može se uzeti u obzir na sledeći način:
H u = H uo (1 − 0,01 ⋅ u ) − 0,025 ⋅ u (12.7)
gde je:
u procentualni sadržaj vlage i
Huo kalorična vrednost suvog materijala.
Karakteristična vrednost specifičnog požarnog opterećenja qk definisana je kao:
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 235
qk = Q fi ,k / A [MJ/m2] (12.8)
gde je:
A površina osnove Af požarnog sektora, ili ukupna unutrašnja obimna površina požar-
nog sektora At, koje daju respektivno qf,k i qt,k.
Niz statističkih istraživanja sprovedeno je u Švedskoj, Nemačkoj, Švajcarskoj i SAD u
oblasti požarnog opterećenja stambenih i administrativnih zgrada, škola, bolnica i drugih
javnih objekata. Neki od rezultata za karakteristične vrednosti specifičnog požarnog
opterećenja qk na osnovu fraktila od 80%, datih u preporukama ECCS-a (European Con-
vention for Constructional Steelwork), prikazani su u tabeli 12.3.
Evrokod 1 Deo 2-2 daje mogućnost određivanja vrednosti specifičnog požarnog opte-
rećenja u zavisnosti od namene objekta, prema tabeli 12.4. klasifikacija objekata u grupe I,
II, ..., V, prepuštena je nadležnosti nacionalnih standardizacija.
$q koeficijent sigurnosti koji zavisi od posledica loma i učestalosti požara, definisan odgo-
varajućim nacionalnim standardom i
$n koeficijent sigurnosti kojim se uzimaju u obzir primenjene mere aktivne zaštite, takođe
definisan odgovarajućim nacionalnim standardom.
Av ⋅ h
O= [m1/2] (12.10)
At
gde je:
O faktor otvora, sa ograničenjem 0,02 ≤ O ≤ 0,2 [m1/2],
Av ukupna površina vertikalnih otvora [m2],
At ukupna unutrašnja obimna površina požarnog sektora [m2], uključujući sve otvore,
h srednja visina vertikalnih otvora [m].
Na osnovu vrednosti ovog faktora, za požarne sektore manje površine osnove
(Af < 100 m2), bez otvora u krovu, može se odrediti faktor ventilacije wf, na sledeći način:
Af
wf = [−] (12.11)
At ⋅ O
Za sve ostale slučajeve, u obzir se uzima uticaj kako vertikalnih, tako i horizontalnih
otvora, a faktor ventilacije se dobija na osnovu sledećeg izraza:
[ ]
w f = (6,0 / H ) 0,3 0,62 + 90(0,4 − α v ) 4 /(1 + bv ⋅ α h ) ≥ 0,5 [−] (12.12)
gde je:
%v = Av / Af odnos površine vertikalnih otvora u obimnim zidovima i površine osnove
požarnog sektora, u granicama 0,025 ≤ α v ≤ 0,25 ,
%h = Ah / Af odnos površine horizontalnih otvora u krovu i površine osnove požarnog
sektora,
bv = 12,5(1 + 10α v − α v2 ) ≥ 10,0 i
H visina požarnog sektora [m].
gde je:
& toplotna provodljivost [W/mK],
ρ'c toplotni kapacitet u [J/m3K], gde je ρ gustina u [kg/m3] a c specifična toplota mate-
rijala u [J/kgK].
U slučaju kada se materijal ugrađen u obimne površine sastoji iz više različitih slojeva,
toplotna inercija definiše se izrazom:
b=
∑ si ⋅ ci ⋅ λi (12.14)
∑ ( si ⋅ ci ⋅ λi / bi2 )
gde je:
si debljina sloja i, a
ci, &i, bi termalna svojstva sloja i.
Ukoliko su materijali ugrađeni u zidove, pod i plafon požarnog sektora različiti, uvodi
se modifikacija toplotne inercije prema površinama Atj (uključujući površinu otvora) sa od-
govarajućom vrednošću toplotne inercije bj :
b=
∑ b j ⋅ Atj . (12.15)
∑ Atj
gde je:
(g temperatura u požarnom prostoru [°C],
t vreme [h],
) = (O / b )2 /(0,04 / 1160) 2 [−],
O faktor otvora definisan u 2.3.2, u granicama 1000 ≤ b ≤ 2000 [m1/2],
b toplotna inercija definisana u 2.3.3, u granicama 1000 ≤ b ≤ 2000 [J/m2s1/2K].
Parametarska kriva za fazu hlađenja definiše se kao:
238 Metalne konstrukcije
Θ g = Θ max − 250( 3 − td* )(t * − td* ) za 0,5 < td* < 2 (12.17)
gde je:
(max maksimalna temperatura u fazi zagrevanja za t * = td* [°C],
td* = (0,13 ⋅ 10 −3 qt , d ⋅ Γ) / O [h] i
qt,d računska vrednost specifičnog požarnog opterećenja definisana u 2.3.1, pri čemu je:
[
qt , d = q f , d ⋅ A f / At i 50 ≤ qt , d ≤ 1000 MJ/m 2 .]
2.5 EKVIVALENTNO VREME TRAJANJA POŽARA
Različiti načini modeliranja požara na raspolaganju ostavljaju dva pristupa. Prvi, koji
uključuje zadovoljavanje zahtevane požarne otpornostii od 30 do 240 min na način defini-
san standardom tj. u uslovima standardnog požara i drugi, koji uključuje stvarne krive za-
grevanja. Kao prirodna posledica javila se potreba za uvođenjem univerzalnog i fleksibil-
nog rešenja, koje omogućava uzimanje u obzir intenziteta stvarnog požara uz korišćenje
rezultata standardnog požarnog testa. Upravo takav pristup je primenjen i predstavljen
konceptom ekvivalentnog vremena trajanja požara.
Ekvivalentno vreme trajanje požara te je period vremena tokom koga se isti efekti po-
žara indikovani zagrevanjem, deformisanjem ili lomom, ostvare u strukturnoj komponenti
pri uslovima standardnog i stvarnog požara. Ovakva definicija ilustrovana je slikom 12.4.
U praksi se za ekvivalentno vreme trajanje požara može koristiti proračunska vrednost:
t e ,d = q f ,d ⋅ k b ⋅ w f
[min] (12.18)
= qt ,d ⋅ k b ⋅ wt
gde je:
qd proračunska vrednost specifičnog požarnog opterećenja definisana u 2.3.1 [MJ/m2],
w faktor ventilacije definisan u 2.3.2, pri čemu je wt = w f ⋅ At / A f i
kb faktor konverzije [min⋅m2/MJ].
Faktorom konverzije uzimaju se u obzir termičke karakteristike materijala koji okružu-
je konstruktivne elemente. U slučaju kada se ne zahteva tačnija procena termičkih svojsta-
va materijala u okruženju, može se usvojiti vrednost kb=0,07. U suprotnom, fakor konver-
zije zavisi od toplotne inercije, prema tabeli 12.5.
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 239
b kb
[J / m s
2 1/2
K ] [min⋅m 2
/ MJ ]
b > 2500 0,04
+=+u,( 0 -
Parametri ε p , Θ = f p , Θ / Ea , Θ ε y , Θ = 0,02 ε t , Θ = 0,15 ε u ,Θ = 0,20
a 2 = (ε y , Θ − ε p , Θ )(ε y , Θ − ε p , Θ + c / Ea , Θ )
b 2 = c(ε y , Θ − ε p , Θ ) Ea , Θ + c 2
Funkcije
( f y , Θ − f p, Θ )2
c=
(ε y , Θ − ε p , Θ ) Ea , Θ − 2( f y , Θ − f p , Θ )
U izrazima koji definišu pojedine delove krivih figurišu sledeći parametri, čiji je odnos
sa odgovarajućim vrednostima na sobnoj temperaturi prikazan je na slici 12.8:
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 243
Slika 12.8 - Pad mehaničkih svojstava čelika sa porastom temperature prema ENV 1993-1-2
Pojava termičkog širenja, u uslovima požara, može za posledicu imati povećanje defor-
macija, ukoliko su uslovi oslanjanja takvi da se element može slobodno širiti, ili povećanje
napona, ukoliko je takvo širenje sprečeno. U realnim konstrukcijama uslovi oslanjanja ni-
su idealni, mogućnost elastičnog ili plastičnog pomeranja u izvesnoj meri uvek postoji, što
utiče na smanjenje nastalih termičkih napona. Ukoliko spojevi ili susedni elementi kon-
strukcije mogu da prihvate termičko širenje razmatranog elementa, ova pojava neće imati
štetnih posledica. Međutim, ukoliko to nije moguće izduženje elementa može dovesti do
pojave pukotina u materijalima kao što su beton ili cigla, pa čak i do kolapsa nosećih zido-
va. Uticaj termičkog širenja na kapacitet nosivosti same čelične konstrukcije, u praktičnim
slučajevima, često se zanemaruje.
Koeficijent termičke dilatacije čelika zavisi od njegove temperature. Ova zavisnost, de-
finisana prema Evrokdu 3 Deo 1-2, ilustrovana je na slici 12.10.
Promena u kristalnoj strukturi čelika, do koje dolazi na temperaturi od oko 700 °C, ima
važan uticaj na ponašanje, odnosno, način promene specifičnog toplotnog kapaciteta čeli-
ka. Za računske svrhe, za sve vrste i kvalitete čelika, definisana je zavisnost specifične to-
plote c i temperature, prikazana na slici 12.12, a za potrebe uprošćenih postupaka proraču-
na data je mogućnost usvajanja aproksimativne vrednosti c=600 J/kgK.
A 2 h + 4b − 2t w
=
V V
A 2 h + 2b
=
V V
A 2 h + 2b
=
V V
A 2h + 3b − 2t w A 2h + b
= =
V V V V
A 2h + b A b 1
= = =
V V V b⋅t t
A 2 h + 4b − 2t w A 2h + b
= =
V V V V
U nekim zemljama (Severna Amerika i Australija), kao analogan pokazatelj koristi se od-
nos površine preseka i mase. Ova dva faktora su ekvivalentna s tim što velikom faktoru pre-
seka koji je u upotrebi u Evropi odgovara mala vrednost faktora koji se koristi u Americi.
stiti bez dodatne izolacije za klasu požarne otpornosti 1/2 h (slika 12.13). Grede, koje se
zagrevaju na tri strane, mogu se koristiti nezaštićene za klasu 1/2 h kada je njihov faktor
preseka A/V< 110 m–1 (slika 12.14).
Požarna otpornost nezaštićenih čeličnih elemenata takođe može biti poboljšana i pri-
menom metoda proračuna zasnovanih na realnim uslovima požara tj. uslovima ventilacije,
stvarnom požarnom opterećenju i sl. Rešenje kojem posebno treba obratiti pažnju u buduć-
nosti je termo-mehanička analiza parcijalno zagrevanih okvirnih nosača, koja omogućuje
određivanje globalnog strukturnog ponašanja sa realnim graničnim uslovima. Ovakav pri-
stup omogućava simulaciju lokalnih požara, uz prikaz unutrašnje preraspodele opterećenja
usled pojave lokalnih plastičnih zglobova. Tako dobijeni okviri, sa nezaštićenim gredama i
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 249
4.3 IZOLACIJA
Izolacija čeličnih elemenata je trenutno najčešće korišćeni način njihove zaštite od po-
žara. Kada konstrukcioni čelični elementi treba da zadovolje stroge zahteve požarne otpor-
nosti, mogu se se zaštiti slojem izolacionog materijala, tako da čelik nije direktno izložen
požaru. Takav materijal mora imati visok izolacioni kapacitet, poželjno je da bude nezapa-
ljiv i da ostane neporemećen tokom normalne eksploatacije, a pre svega, tokom celog peri-
oda zagrevanja. Materijal za izolaciju od požara treba da ima sledeća svojstva:
− da ne proizvodi dim i toksične gasove na povišenim temperaturama,
− dokazane izolacione karakteristike prema ISO-834 ili relevatnom nacionalnom stan-
dardu, nisku toplotnu provodljivost i toplotni kapacitet,
− otpornost na atmosferske uticaje, u slučaju spoljne primene,
− odgovarajuću mehaničku otpornost kako na sobnoj, tako i na povišenim temperatu-
rama, otpornost na udar i
− mogućnost dobrog vezivanja ili prijanjanja za čelični element, kako usled porasta
temperature i deformacije elementa ne bi došlo do odvajanja ili pucanja zaštitnog
materijala.
Pored ovih zahtevanih svojstava, poželjno je da takav proizvod ima i sledeće kvalitete:
ekonomičan materijal i nisku cenu primene, kao i atraktivnu završnu površinu, čime se eli-
miniše potreba za dodatnom završnom obradom.
Razvoj temperature čelika kod zaštićenih čeličnih profila, osim od faktora preseka, za-
visi i od termičke provodljivosti & i debljine e izolacionog materijala. Na slici 12.17 prika-
zana je zavisnost vremena t (potrebnog za dostizanje različitih temperaturnih nivoa (a) od
ovih faktora i faktora preseka, prema standardnoj ISO proceduri.
ton, koji se može koristiti i samo zbog ublažavanja efekata temperaturnog porasta bez
sprezanja sa čeličnim elementom.
4.3.2 Sprej-obloge
Sprej-obloge (slika 12.19) predstavljaju malter na bazi gipsa, mineralnih vlakana, ili la-
kih agregata kao što su perlit i vermikulit. Njihovo nanošenje je brzo i pogodno za prekri-
vanje kompleksnih oblika i spojeva. Nanose se u vlažnom stanju, što može predstavljati
problem u zimskim uslovima. Nanošenje sloja se može vršiti direktno na površinu čelika,
ili na metalnu mrežu fiksiranu za čelik. Cena im je i do 50% niža u odnosu na izolacione
table. Mana im je loš izgled.
Ukoliko relativna vlažnost vazduha nije visoka, primena ovog sistema zaštite od požara
eliminiše potrebu za primenom posebne zaštite od korozije. U uslovima stalne vlažnosti,
osnovni rizik ne predstavlja opasnost od korozije, već potencijalni gubitak zaštitnih svoj-
stava zaštitnog sloja.
252 Metalne konstrukcije
Osnovni premaz ovog sistema zaštite nanosi se preko premaza za pripremu površine
koji obezbeđuje dobru atheziju osnovnog premaza za čelik. Preko osnovnog premaza na-
nosi se pokrivni premaz koji sistem štiti od vlage tokom eksploatacionog veka konstrukci-
je. Prema potrebi, preko ovako urađenog sistema može se naneti još jedan - dekorativni
premaz.
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 253
Protivpožarni tanki premazi, debljine do 5 mm, na bazi rastvarača ili vode, obezbeđuju
požarnu otpornost od 30 min i više, mada se najčešće primenjuju za vatrootpornosti do
60 min. Primena većine ovakvih premaza je ograničena na unutrašnje elemente, mada po-
stoje sistemi prilagođeni i za primenu na otvorenom.
Protivpožarni debeli premazi, debljina od 3 do 50 mm, na bazi epoksidnih smola, pre-
vashodno se koriste kod hidrokarbonskih požara (sa hidrokarbonskim tipom goriva), sa
mnogo oštrijim režimom zagrevanja u odnosu na požar kod standardnih konstrukcija. Pri-
menu nalaze i u uslovima povećane vlažnosti (npr. kod bazena), s obzirom da su vodoot-
porni. Obezbeđuju požarnu otpornost do 2 h. Mana im je velika debljina i vrlo visoka ce-
na, koja se kreće i do četiri puta više od cene sprej-obloge.
Primena ovakvog sistema zaštite, s obzirom da se u potpunosti može naneti u radionici,
omogućava znatne uštede u vremenu izgradnje objakata. Mogućnost automatskog nanoše-
nja, visok nivo kontrole kvaliteta, mala debljina u odnosu na druge sisteme, eliminacija
problema vezanih za rad na gradilištu naročito u slučaju nepristupačnih delova konstrukci-
je, predstavljaju dodatne prednosti ovakvog sistema zaštite od požara.
Pored noseće funkcije, međuspratne ploče imaju i pregradnu funkciju (sprečavanje ši-
renja požara između spratova). Primena spregnutih betonskih ploča sa profilisanim limovi-
ma, što se ovog kriterijuma tiče, veoma je povoljna, s obzirom da i pri pojavi pukotina u
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 255
betonu čelični lim sprečava prodor plamena i vrelih gasova. Osim toga, rasprskavanje (ot-
padanje) betona je sprečeno, što povećava sigurnost ljudi koji učestvuju u gašenju požara.
Čelične grede spregnute pomoću moždanika sa armiranobetonskom ili spregnutom plo-
čom mogu biti potpuno izložene i delimično ili potpuno integrisane u beton (slika 12.24).
Moguće postignute požarne otpornosti dosta variraju i zavise od primenjenog sistema tj.
od stepena izloženosti čelika, kao i eventualne primenjene dodatne zaštite izloženih delova
preseka.
Požarna otpornost stubova sa potpuno ubetoniranim čeličnim profilom, koja može biti i
preko 120 min, prvenstveno zavisi od kapaciteta nosivosti čeličnog profila, s obzirom da u
256 Metalne konstrukcije
Spoljni raspršivači vode se mogu koristi bilo za hlađenje nosećih elementa bilo za hla-
đenje neizložene strane sektora u kome je došlo do pojave požara, radi sprečavanja njego-
vog daljeg širenja.
Model konstrukcije
S1 S2 S3
Elementi Podsklop Konstrukcija
Model izloženosti
požaru
proračun
test ili proračun razlika u šematizaciji
H1 povremeno test
(deterministički) postaje prevelika
(deterministički)
proračun
test ili proračun proračun
H2 (probabilistički)
(probabilistički) povremeno test
nepraktičan
proračun
proračun
proračun (probabilistički)
H3 (probabilistički)
(probabilistički) povremeno
povremeno
i za ispitivanje
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 259
rature. Pri tome se pod pojmom kritične temperature podrazumeva manje ili više ravno-
merna temperatura po poprečnom preseku elementa, a pod pojmom granične najveća tem-
peratura u poprečnom preseku sa izraženim gradijentom temperature. Kritična temperatura
se definiše za elemente koji su izloženi ravnomernom zagrevanju sa sve četiri strane. Za
elemente kao što su grede, spojene sa međuspratnom betonskom pločom preko jedne noži-
ce, koje se zagrevaju samo sa tri strane, prikladnije je usvojiti linearni pad temperature od
izložene ka neizloženoj strani ovog elementa, odnosno, kao karakterističnu usvojiti kritič-
nu temperaturu.
je modelirati realne uslove kojima je realna konstrukcija izložena. Zbog svih navedenih
nedostataka, stvarni elementi konstrukcije ne mogu se adekvatno ocenjivati samo na osno-
vu ovog kriterijuma.
Eksperimentalno određena požarna otpornost zavisi od svojstava primenjenog izolacio-
nog materijala tj. njegove sposobnosti da održava temperaturu čelika ispod kritične vred-
nosti, kao i od njegovih mehaničkih svojstava. Veličina koja opisuje mehanička svojstva
izolacionog materijala naziva se prijanjanje. Ona, zapravo, predstavlja sposobnost sistema
zaštite od požara da ostane neporemećen pod uslovima napona i deformacija kojima je ele-
ment izložen tokom požarnog testa. Svaki poremećaj zaštitnog materijala (pukotine i sl.)
predstavlja lom usled narušavanja prijanjanja. Ova osobina predstavlja vrlo važan aspekt
sistema zaštite od požara, s obzirom da i izuzetni izolacioni materijali sa njenim narušava-
njem postaju beskorisni. Svojstva prijanjanja treba dokazati u pravcu u kom će materijal
biti izložen deformacijama u praksi, tj. za stubove u podužnom, a za grede u poprečnom
pravcu. Ne postoji teoretski pristup kojim se može predvideti prijanjanje, već se ono može
oceniti samo na osnovu ispitivanja. Za razliku od te osobine, svojstva izolacionog materi-
jala kao i njegova potrebna debljina, predvidljive su veličine.
Slika 12.28 - Analitički proračun zasnovan na konceptu kritične ili granične temperature.
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 263
U sklopu termičke analize, sprovodi se proračun razvoja temperature kroz vreme na ne-
zaštićenim ili zaštićenim elementima. Pri tome se uvode sledeće pretpostavke koje omogu-
ćuju da se problem protoka toplote može posmatrati kao jednodimenzionalan:
− za temperaturu čeličnog elementa se pretpostavlja ili da je ravnomerna po preseku
(kritična temperatura) ili da ima određeni gradijent (granična temperatura),
− za gradijent temperature u izolacionom materijalu se pretpostavlja da je linearan, s
obzirom da izolacioni materijali poseduju zanemarljiv toplotni kapacitet,
− otpornost na protok toplote između unutrašnje površine izolacionog materijala i če-
lika se zanemaruje.
Kritična temperatura Θcr čelične konstrukcije ili njenog dela dobija se kao rezultat me-
haničke analize. Ona predsavlja temperaturu pri kojoj se očekuje nastajanje graničnog sta-
nja nosivosti ili graničnog stanja deformacija. Granično stanje nosivosti se dostiže kada
nosivost konstrukcije opadne do nivoa opterećenja za koje se smatra da deluje na kon-
strukciju u uslovima požara. Granično stanje deformacije se dostiže kada maksimalni ugib
pređe 1/30 deo karakteristične dimenzije razmatranog elementa konstrukcije. U većini slu-
čajeva, oba granična stanja vode do praktično iste vrednosti za kritičnu temperaturu.
gde je:
Ed proračunska vrednost odgovarajuće sile ili momenta za proračun za sobnu tempera-
turu, za osnovnu kombinaciju dejstava prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
/fi redukcioni faktor za računski nivo opterećenja pri požaru, prema slici 12.29.
Pri tome Gk i $k predstavljaju stalno dejstvo i odgovarajući parcijalni koeficijent sigur-
nosti, Qk i $Q,1 predstavljaju osnovno promenljivo dejstvo i odgovarajući parcijalni koefici-
jent sigurnosti, $GA označava parcijalni koeficijent sigurnosti za stalna dejstva za izuzetne
proračunske situacije, a !1,1 je koeficijent kombinacije za učestale vrednosti promenljivih
dejstava. Vrednosti navedenih dejstava i koeficijenata definisane su prema Evrokodu 1
Deo 1-1 koji tretira osnove proračuna i dejstva na konstrukcije (videti poglavlje 13).
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 265
γ GA ⋅ Gk + ψ 1,1 ⋅ Qk ,1
η fi =
γ G ⋅ Gk + γ Q ,1 ⋅ Qk ,1
gde je:
Xk,Θ karakteristična vrednost svojstva materijala zavisna od temperature materijala,
Xk karakteristična vrednost mehaničkog svojstva (generalno fk ili Ek), za proračun za
sobnu temperaturu prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
kΘ redukcioni faktor za mehanička svojstva (Xk,Θ/Xk), zavisan od temperature
materijala i
γ M,fi parcijalni koeficijent sigurnosti za odgovarajuće svojstvo materijala za proračun za
uslove požara (preporučena vrednost za sva svojstva iznosi 1,0).
ma. Stoga su, za svakodnevnu praksu, razvijeni uprošćeni proračunski modeli zasnovani
na jednostavnim postupcima proračuna koji daju rezultate na strani sigurnosti. Oni se, za
razliku od naprednih modela, mogu primeniti samo na individualne elemente konstrukcije.
Uprošćeni proračunski modeli odgovaraju proračunu granične otpornosti pri požaru po-
jedinog elementa Rfi,t,d i njenom poređenju sa odgovarajućom vrednošću uticaja od dejsta-
va Efi,d, odnosno na već definisanom graničnom kriterijumu u domenu nosivosti, ili na pro-
računu kritične temperature (cr i primeni graničnog kriterijuma u domenu temperature.
Generalno, uprošćene proračunske metode svode se na proračun granične otpornosti za
sobnu temperaturu Rd (definisan prema Evrokodu 3 Deo 1-1) i modifikovanje njene vred-
nosti uvođenjem odgovarajućih faktora kojima se obuhvata promena mehaničkih svojstava
čelika na povišenim temperaturama.
[ ]
R fi ,Θ,d = k y ,Θ ⋅ γ M ,1 / γ M , fi ⋅ Rd (12.23)
gde je:
ky,Θ redukcioni faktor granice razvlačenja čelika za temperaturu čelika Θa (slika
12.8),
γM,1, γM,fi parcijalni koeficijenti sigurnosti za svojstva materijala za slučaj sobne tempera-
ture, odnosno, uslove požara.
Pri tome se pod graničnom otpornošću Rd uopšteno podrazumeva granična otpornost na
savijanje MRd, aksijalnu silu zatezanja NRd ili smicanje VRd.
Za slučaj neravnomerne raspodele temperature, odgovarajuća otpornost Rfi,t,d može se
dobiti primenom faktora adaptacije k1 i k2 na sledeći načun:
R fi ,t , d = R fi ,Θ, d /(k1 ⋅ k2 ) (12.24)
gde je:
k1 faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature po poprečnom preseku,
za nosač izložen požaru sa sve četiri strane iznosi 1,0, a za nosač spojen sa beton-
skom pločom sa jedne strane 0,7,
k2 faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature duž nosača, kod oslona-
ca statički neodređenih nosača iznosi 0,85, a u svim ostalim slučajevima 1,0.
Pri tome se u proračunu granične otpornosti Rfi,Θ,d usvaja da je temperatura Θa jednaka
maksimalnoj temperaturi Θa,max dostignutoj u trenutku t, odnosno, umesto redukcionog
koeficijenta ky,Θ primenjuje se ky,Θ,max.
Veza između granične otpornosti na aksijalni pritisak pri požaru Nb,fi,t,Rd i odgovarajuće
granične otpornosti na sobnoj temperaturi Nb,Rd za praktične svrhe može se uspostaviti na
sličan način kao za savijanje, aksijalno zatezanje i smicanje:
[ ]
N b, fi , t , Rd = k y , Θ, max ⋅ γ M ,1 / γ M , fi ⋅ N b, Rd (12.25)
268 Metalne konstrukcije
gde je:
λ relativna vitkost za sobnu temperaturu,
ky,Θ,max redukcioni faktor granice razvlačenja čelika za maksimalnu temperaturu čelika
Θa,max dostignutu u trenutku t,
kE,Θ,max redukcioni faktor modula elastičnosti čelika za maksimalnu temperaturu čelika
Θa,max dostignutu u trenutku t.
Vrednost bezdimenzionalnog koeficijenta izvijanja 0 zasniva se na krivoj izvijanja "c",
bez obzira na tip poprečnog preseka ili ravan izvijanja. Tako sračunata vrednost deli se ko-
rekcionim faktorom 1,2, čija je vrednost empirijskog karaktera, a kojim se obuhvata niz
pojava, uključujući i razliku deformacije pri lomu u odnosu na εy,Θ.
Kritična temperatura kako centrično tako i ekscentrično opterećenih stubova zavisi od
nivoa opterećenja i vitkosti stuba. U normalnim uslovima, kod ukrućenih višespratnih
okvira, uobičajeno je vitkost stubova određivati na osnovu dužine izvijanja koja je jednaka
visini sprata, s obzirom da se elastično uklještenje razmatranog stuba u konstrukciju iznad
i ispod može zanemariti. Problem koji se javlja u vezi određivanja vitkosti stubova izlože-
nih dejstvu požara leži u činjenici da prilikom dejstva požara dolazi do promene dužine iz-
vijanja stuba koji je požarom zahvaćen.
Prilikom dejstva požara dolazi do smanjenja krutost stuba koji je zahvaćen požarom.
Sa druge strane, stubovi koji se nalaze iznad i ispod razmatranog stuba zaštićeni su od po-
rasta temperature međuspratnim pločama, tako da njihova krutost nije ugrožena. Na taj na-
čin, stubovi zahvaćeni požarom bivaju, u slučaju ukrućenih okvira, u određenoj meri
uklješteni u spratove iznad i ispod njih. Naravno, u slučaju poslednjeg sprata višespratne
okvirne konstrukcije, ovaj efekat se javlja samo u donjem delu stuba.
Istraživanja pokazuju da čak i nizak stepen uklještenja značajno utiče na kritičnu tem-
peraturu. Kritična temperatura koja odgovara relativno niskom stepenu uklještenja praktič-
no je jednaka vrednosti koja odgovara punom uklještenju. Ova pojava povoljno utiče na
kritičnu temperaturu, s obzirom da se sa porastom stepena uklještenja na krajevima stuba
odgovarajuća dužina izvijanja smanjuje. Stoga se može, kao aproksimativno pravilo, usvo-
jiti da je dužina izvijanja stuba ukrućenog okvira izloženog dejstvu požara jednaka polovi-
ni njegove sistemne dužine (!fi,i = 0,5!), a da u slučaju stuba na poslednjem spratu iznosi
!fi,i = 0,7!. Naravno, ovo pravilo se može primeniti samo ukoliko je požarom zahvaćen sa-
mo jedan sprat razmatrane višespratne konstrukcije i ako požarni sektor obuhvata samo je-
dan sprat.
Prethodno opisani postupci proračuna granične otpornosti pri požaru elemenata optere-
ćenih na savijanje, smicanje, zatezanje i aksijalni pritisak predstavljaju uprošćene postup-
ke, zasnovane na proračunu koji odgovara uslovima sobne temperature i uvođenju određe-
nih redukcionih faktora. Na analogan način, definišu se i granična otpornost za slučaj boč-
nog torzionog izvijanja, kao i kombinovanog dejstva savijanja i aksijalnog pritiska, na na-
čin prikazan u tabeli 12.11.
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 269
270 Metalne konstrukcije
Projektovanje čeličnih konstrukcija za dejstvo požara 271
272 Metalne konstrukcije
[
µo = η fi ⋅ γ M , fi / γ M 1 ] (12.28)
gde je:
h"
net , r neto toplotni protok, definisan prema ENV 1991-2-2,
Am /V faktor preseka nezaštićenog čeličnog elementa, ne manji od 10 m-1,
Am površina izložena konvekciji i zračenju po jedinici dužine elementa,
V zapremina elementa po jedinici dužine tj. površina poprečnog preseka,
ca, ρa specifični toplotni kapacitet i gustina čelika i
∆t vremenski interval, ne veći od 5 sekundi.
− Za zaštićene elemente:
∆Θa ,t =
λ p ⋅ Ap / V
⋅
(Θ g ,t − Θa,t ) ⋅ ∆t − (eφ / 10 − 1)⋅ ∆Θ ≥ 0, φ =
cpρ p
d p Ap / V (12.30)
g ,t
d p ⋅ ca ⋅ ρ a (1 − φ / 3) ca ρ a
gde je:
Ap /V faktor preseka zaštićenog čeličnog elementa,
Ap unutrašnja površina zaštite po jedinici dužine elementa,
cp, &p specifični toplotni kapacitet i toplotna provodljivost materijala za zaštitu od
požara,
dp, ρp debljina i gustina zaštitnog materijala i
∆t vremenski interval, ne veći od 30 sekundi.
U oba slučaja, pogodnim iterativnim postupkom, usvajajući interval prirasta vremena
-t, određuje se na svakom koraku priraštaj temperature čelika ∆Θa i temperatura
Θna +1 = Θna + ∆Θa . Pri tome na svakom koraku treba proračunavati i temperaturu vazduha
Θg, dok se za ostale parametre može usvojiti i konstantna vrednost.
Najvažniji jugoslovenski standardi iz oblasti zaštite od požara koji se koriste pri izgrad-
nji objekata pripadaju grupi U.J1 - Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu, a
odnose se na ispitivanje otpornosti prema požaru:
JUS U.J1.010 Zaštita od požara. Ispitivanje materijala i konstrukcija.
Definicije pojmova.
JUS U.J1.020 Zaštita od požara. Priprema uzoraka za određivanje kalorične moći.
JUS U.J1.030 Zaštita od požara. Požarno opterećenje.
JUS U.J1.040 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje negorivosti materijala.
JUS U.J1.060 Zaštita od požara. Određivanje brzine širenja plamena.
JUS U.J1.070 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje razvoja požara kod konstrukcija u ispitnim pećima.
JUS U.J1.090 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti zidova prema požaru.
JUS U.J1.100 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti stubova prema požaru.
JUS U.J1.110 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti međuspratnih konstrukcija prema požaru.
JUS U.J1.114 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti nosača prema požaru.
JUS U.J1.200 Tehnički uslovi zaštite od požara u građevinarstvu.
Merenje temperature na neizloženoj strani konstrukcije.
JUS U.J1.240 Zaštita od požara. Tipovi konstrukcija zgrada prema njihovoj
otpornosti protiv požara.
Pregledom postojeće tehničke regulative može se zaključiti da nisu obuhvaćena veoma
značajna područja. Tako, na primer, nedostaju normativi koji tretiraju javne objekte u koji-
ma je prisutan veliki broj ljudi (hoteli, bolnice, pozorišta, bioskopi, sportske dvorane i sl.),
a nedostaju i normativi koji se odnose na industrijske objekte i garaže. Većina ovih norma-
tiva donešena je pre više godina i zahteva inoviranje.
Posebna zamerka može se postaviti u pogledu nepovezanosti između tehničkih norma-
tiva i standarda. Standard JUS U. J1.240/81 definiše standardne tipove konstrukcija, odno-
sno elemente konstrukcija prema njihovoj otpornosti prema požaru, ali, sa druge strane,
samo Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu skladišta od požara i eksplozija preci-
znije definiše potreban (zahtevani) stepen otpornosti prema požaru.
Postupak određivanja požarne otpornosti elemenata konstrukcija, u našoj tehničkoj re-
gulativi definisan je grupom prethodno navedenih standarda JUS U.J1 070-114. Usvojeni
eksperimentalni metod utvrđivanja požarne otpornosti izveden je na osnovu međunarod-
nog standarda ISO 834, koji je usvojen i u mnogim drugim zemljama. Ovakav način utvr-
đivanja požarne otpornosti, kao što je već istaknuto, ima niz mana, pa su u svetu, u cilju
što preciznijeg predviđanja realne požarne otpornosti konstrukcija, razvijeni analitički po-
stupci proračuna konstrukcija izloženih dejstvu požara. U tom smislu mogao bi se istaći
poseban nedostatak naših propisa iz ove oblasti, koji se ogleda u potpunom odsustvu bilo
kakvih uputstava ili zahteva vezanih za projektovanje i konstruisanje konstrukcija, odno-
sno, elemenata konstrukcija. U ovom poglavlju je, iz tog razloga, prikazan postupak prora-
čuna požarne otpornosti čeličnih konstrukcija koji je usvojen u savremenoj evropskoj teh-
ničkoj regulativi, odnosno Delu 1-2 Evrokoda 3.
13
PRORA^UN ^ELI^NIH KONSTRUKCIJA
PREMA EVROKODU
1 UVOD
Najrazvijenije zemlje Evrope okupljene u okviru Evropske Unije i Evropskog udruže-
nja za slobodnu trgovinu (EFTA) započele su pre više od dvadeset godina rad u cilju har-
monizacije i usaglašavanja nacionalnih tehničkih propisa i standarda iz oblasti građevin-
skog konstrukterstva. Pod rukovodstvom najeminentnijih stručnjaka uz podršku najugled-
nijih međunarodnih udruženja, kao što su IABSE, CIB, RILEM, ECCS, CEB, FIP i
ISSMFE, nastali su Evrokodovi za konstrukcije kao do sada najkomletniji i najsavremeniji
propisi iz oblasti građevinskog konstrukterstva. Ovaj sistem novih propisa ima veoma am-
biciozan cilj, da po stupanju na snagu ukine sve nacionalne propise zemalja članica. Zna-
čaj i ozbiljnost ovog projekta potkrepljuje i činjenica da će nacionalni propisi kao što su
nemački DIN, britanski BS i švajcarski SIA, koji su decenijama bili glavni oslonac kon-
struktera, biti stavljeni van snage.
Programom Evrokodova za konstrukcije predviđeno je devet delova:
- Evrokod 1 (EC1): Osnove proračuna i dejstva na konstrukcije,
- Evrokod 2 (EC2): Proračun betonskih konstrukcija,
- Evrokod 3 (EC3): Proračun čeličnih konstrukcija,
- Evrokod 4 (EC4): Proračun spregnutih konstrukcija od čelika i betona,
- Evrokod 5 (EC5): Proračun drvenih konstrukcija,
- Evrokod 6 (EC6): Proračun zidanih konstrukcija,
- Evrokod 7 (EC7): Proračun geotehničkih konstrukcija,
- Evrokod 8 (EC8): Projektovanje seizmički otpornih konstrukcija i
- Evrokod 9 (EC9): Proračun konstrukcija od aluminijumskih legura.
Kao što se može uočiti, podela je izvršena prema vrstama materijala, dok su dva Evro-
koda opšta (EC1 i EC8) i odnose se na osnove proračuna i opterećenja.
278 Metalne konstrukcije
Svi Evrokodovi su koncipirani tako da sadrže više posebnih delova koji obrađuju spe-
cifičnu problematiku vezanu za određeni tip konstrukcija. Evrokod 3, koji tretira proble-
matiku čeličnih konstrukcija, podeljen je na sledeće delove:
- Deo 1-1: Opšta pravila i pravila za proračun zgrada,
- Deo 1-2: Proračun konstrukcija za dejstvo požara,
- Deo 1-3: Dodatna pravila za hladno oblikovane tankozidne elemente i limove,
- Deo 1-4: Nerđajući čelici,
- Deo 2: Mostovi i limene konstrukcije,
- Deo 3: Tornjevi, jarboli i dimnjaci,
- Deo 4: Rezervoari, silosi i cevovodi,
- Deo 5: Šipovi,
- Deo 6: Konstrukcije za dizalice,
- Deo 7: Konstrukcije u moru i priobalju i
- Deo 8: Konstrukcije za poljoprivrednu namenu.
Najobimniji od svih ovih delova je Deo 1-1 koji daje opšta pravila i osnovne principe
proračuna, kao i posebna pravila za uobičajene konstrukcije u zgradarstvu. Ostali delovi
samo dopunjuju ili koriguju ovaj osnovni Deo 1-1, kako bi se obuhvatile specifičnosti od-
ređene vrste konstrukcije (npr. Deo 2, Deo 3,... Deo 8), ili materijala (Deo 1-4). Zbog spe-
cifičnosti proračuna i značajnog obima delovi 1-2 i 1-3, koji su takođe opšteg karaktera,
tretirani su kao posebni dokumenti.
Za sada su, u izdanju Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), objavljeni Deo 1-1,
Deo 1-2, Deo 1-3 i Deo 1-4, dok su ostali delovi Erokoda 3 u fazi pripreme. Prateći savreme-
ne evropske tendencije, a u sklopu projekta uvođenja Evrokodova za konstrukcije u naše
konstrukterstvo, nastavnici i saradnici Građevinskog fakulteta u Beogradu objavili su prevo-
de prva tri dela Evrokoda 3 (Deo 1-1, Deo 1-2 i Deo 1-3).
Svakako da je Deo 1-1 i po obimu i sadržaju najznačajniji dokument, jer su u njemu
data osnovna pravila za proračun čeličnih konstrukcija, pa će u ovoj knjizi njemu biti po-
svećena posebna pažnja, kako bi se domaća stručna javnost donekle upoznala sa osnov-
nom koncepcijom ovog standarda.
EC3 Deo 1-1 sadrži devet poglavlja i devet aneksa sa sledećim naslovima:
- Poglavlje 1 Uvod,
- Poglavlje 2 Osnove proračuna,
- Poglavlje 3 Materijali,
- Poglavlje 4 Granična stanja upotrebljivosti,
- Poglavlje 5 Granična stanja nosivosti,
- Poglavlje 6 Veze pod statičkim opterećenjem,
- Poglavlje 7 Izrada i montaža,
- Poglavlje 8 Proračun potpomognut ispitivanjem,
- Poglavlje 9 Zamor,
- Aneks B: Referentni standardi (normativan),
- Aneks C: Proračun na krti lom (informativan),
- Aneks E: Dužina izvijanja pritisnutog štapa (informativan),
- Aneks F: Bočno torziono izvijanje (informativan),
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 279
O Vitkost; Odnos
P Koeficijent trenja; Koeficijent
Q Poasonov koeficijent
U Koeficijent redukcije; Zapreminska masa
V Normalni napon
W Smičući napon
M Rotacija; Nagib; Odnos
F Redukcioni koeficijent (za izvijanje i bočno-torziono izvijanje)
\ Odnos napona; Koeficijent redukcije; Koeficijenti verovatnoće koji definišu
reprezentativne vrednosti promenljivih dejstava
Indeksi
A Izuzetni; Površina
a Prosečni (granica razvlačenja)
a, b Prvi, drugi..., alternativno
b Osnovni (granica razvlačenja); Dijametralni pritisak; Izvijanje; Zavrtanj; Greda
C Nosivost; Posledice
c Beton; Stub; Poprečni presek
com Pritisak
cr Kritični
d Računski; Dijagonala
dst Destabilizujući
E Uticaj od dejstava (sa d ili k); Ojlerov
eff Efektivni
e Efektivni (uz indeks)
el Elastični
ext Spoljni
f Nožica; Vezni element
g Bruto
G Stalno dejstvo
h Visina; Viši; Horizontalni
i Unutrašnji
inf Niži; Donji
i, j, k Indeksi (numerički simboli)
j Spoj
k Karakteristični
l Donji
LT Bočno torziono izvijanje
M Materijal; Uzimajući u obzir moment savijanja
m Savijanje; Srednji
282 Metalne konstrukcije
max Maksimalni
min Minimalni
N Uzimajući u obzir normalnu silu
n Normalno
net Neto
nom Nominalni
o Rupa; Početni; Spoljni; Lokalno izbočavanje; Nulta tačka momentnog dijagrama
ov Preklop
p Ploča; Čep; Podmetač; Prethodno opterećenje; Delimični; Smicanje pri proboju
pl Plastični
Q Promenljivo dejstvo
R Otpornost
r Zakivak; Uklješten
rep Reprezentativni
S Unutrašnja sila; Unutrašnji moment
s Napon zatezanja (površina); Proklizavanje; Sprat; Krut; Ukrućenje
ser Upotrebljivost
stb Stabilizujući
sup Gornji; Visok
t (ili ten) Zatezanje
t (ili tor) Torzija
u Jača glavna osa inercije poprečnog preseka; Granična (čvrstoća na zatezanje)
ult Granično stanje nosivosti
V Uzimajući u obzir smičuću silu
v Smicanje; Vertikalni; Slabija glavna osa inercije poprečnog preseka
vec Vektorski uticaji
w Rebro; Zavareni šav; Krivljenje
x Podužna osa štapa; Izduženje
y Granica razvlačenja; Jača osa poprečnog preseka
z Slabija osa poprečnog preseka
V Normalni napon
W Smičući napon
⊥ Upravno
II Paralelno
Kao ilustracija primene ovih oznaka, na slici 13.1 je dat primer označavanja osnovnih
dimenzija poprečnih preseka standardnih valjanih profila, kao i konvencija za glavne ose.
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 283
2 OSNOVE PRORAČUNA
2.1 OPŠTE
Evrokod 3 se, kao i svi savremeni propisi iz oblasti metalnih konstrukcija, zasniva na
poluprobabilističkom konceptu proračuna, odnosno na konceptu graničnih stanja. Pouzda-
nost konstrukcije se dokazuje na osnovu metode parcijalnih koeficijenata sigurnosti. Vred-
nosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti se određuju, ili na osnovu dugogodišnje uspešne
tradicije projektovanja i građenja, ili na osnovu statističkog vrednovanja i probabilističke
teorije pouzdanosti iz uslova da je verovatnoća otkaza konstrukcije manja od propisane
vrednosti.
284 Metalne konstrukcije
2.2 DEJSTVA
Pojam opterećenja je u Evrokodu proširen upotrebom termina dejstvo (F) kojim se
obuhvataju:
− direktna dejstva, odnosno opterećenja koja direktno deluju na konstrukciju (na pri-
mer gravitaciono opterećenje, sneg, vetar itd.) i
− indirektna dejstva, pod kojim se podrazumevaju prinudne deformacije koje nastaju,
na primer, usled temperaturnih promena ili različitih sleganja oslonaca.
Prema promenljivosti u toku vremena dejstva se mogu podeliti na:
− stalna dejstva (G), koja deluju stalno, ili tokom najvećeg perioda životnog veka ob-
jekta (sopstvena težina konstrukcije, težina nekonstruktivnih elemenata, težina
instalacija i fiksne opreme),
− promenljiva dejstva (Q), kao što su korisna opterećenja, opterećenja od vetra i sne-
ga, koja se povremeno, ali često pojavljuju,
− incidentna (izuzetna) dejstva (A), kao što su, na primer, požar, eksplozije i udari vo-
zila, koja se javljaju veoma retko, samo u izuzetnim slučajevima (izuzetne prora-
čunske situacije) i
− seizmička dejstva (AE) koja nastaju prilikom zemljotresa.
Dejstva se, takođe, mogu podeliti i prema promenljivosti u prostoru i to na fiksna dejst-
va, koja ne menjaju svoj položaj i pravac delovanja (npr. sopstvena težina) i slobodna
dejstva, koja mogu da menjaju intenzitet i mesto delovanja (npr. pokretna korisna optere-
ćenja, opterećenja od vetra, snega, vozila itd.).
Prema svojoj prirodi dejstva se dele na: statička i dinamička dejstva, koja izazivaju
ubrzanje konstrukcije ili nekih njenih elemenata.
Karakteristične vrednosti dejstava (Fk) mogu da se odrede:
− ili na osnovu Evrokoda 1, kojim se propisuju njihove vrednosti na osnovu gustine
raspodele odgovarajuće slučajne promenljive i srednje vrednosti ili odgovarajućih
fraktila (5% ili 95% fraktila),
286 Metalne konstrukcije
− ili od strane investitora, pod uslovom da se ispoštuju minimalni zahtevi koji su spe-
cificirani u odgovarajućim standardima za opterećenja.
Stalna dejstva uglavnom imaju samo jednu karakterističnu vrednost (Gk). Međutim, u
nekim slučajevima, kod stalnih dejstava sa izraženom promenom intenziteta (kao što je na
primer bočni pritisak zemlje), treba koristiti dve karakteristične vrednosti, gornju (Gk,sup) i
donju (Gk,inf ). Karakteristične vrednosti stalnih dejstava najčešće mogu da se odrede jed-
nostavno i sa zadovoljavajućom tačnošću, na osnovu geometrijskih podataka i zapremin-
ske težine materijala.
U slučaju promenljivih dejstava karakteristične vrednosti (Qk) mogu da se odrede na
osnovu gornje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnoću (95% fraktil) neće biti prekora-
čena, ili donje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnoću (5% fraktil) neće biti dostignuta
u toku određenog perioda, imajući u vidu predviđeni vek trajanja konstrukcije i pretposta-
vljeno trajanje projektne situacije.
Za određivanje uticaja promenljivih dejstava na konstrukciju, s obzirom na njihovu sto-
hastičku prirodu i promenljivost u prostoru i vremenu, nije dovoljna samo jedna karakteri-
stična vrednost, već se, da bi se preciznije obuhvatila verovatnoća njihove pojave, trajanja
i istovremenog delovanja, uvode i takozvane reprezentativne vrednosti promenljivih dej-
stava. Pored karakteristične vrednosti (Qk), koja je glavna reprezentativna vrednost, repre-
zentativne vrednosti promenljivih dejstava su i:
− vrednost za kombinacije \0Qk
− česta (učestala) vrednost \1Qk
− kvazistalna vrednost \2Qk
Koeficijenti \0, \1 i \2 su definisani u Evrokodu 1, na osnovu teorije verovatnoće, a u
skladu sa značenjem odgovarajuće reprezentativne vrednosti. Njihove vrednosti su uvek
manje ili jednake od jedinice.
Vrednost za kombinovanje \0Qk je reprezentativna vrednost koja se koristi pri istovre-
menom delovanju više promenljivih dejstava da bi se obuhvatila smanjena verovatnoća
pojave. Vrednosti koeficijenata \0 se određuju uz uslova da je verovatnoća pojave kombi-
nacije dejstava približno jednaka verovatnoći pojave samo jednog dejstva.
Česta (učestala) vrednost \1Qk se određuje kao vrednost koja je prekoračena tokom
određenog perioda vremena ili izvestan broj puta u toku određenog vremena. U Evrokodu
1 su vrednosti koeficijenata \1 određene na osnovu verovatnoće da će učestala vrednost
promenljivog dejstva biti prekoračena 300 puta godišnje, ili u toku 5% vremena.
Kvazi stalna vrednost \2Qk reprezentuje promenljiva dejstva koja deluju tokom naj-
dužeg vremena. Vrednosti koeficijenta \2 se određuju iz uslova da je verovatnoća prekora-
čenja kvazi stalnog promenljivog dejstva 50%, odnosno da je vrednost ovog dejstva preko-
račena tokom 50% vremena.
Osnovu koncepta proračuna pomoću parcijalnih koeficijenata sigurnosti koji je zastup-
ljen u Evrokodu čine proračunske vrednosti. To su vrednosti koje se dobijaju množenjem
(u slučaju dejstava) ili deljenjem (u slučaju svojstava materijala ili otpornosti) karakteris-
tičnih, odnosno reprezentativnih vrednosti odgovarajućim parcijalnim koeficijentima si-
gurnosti.
Proračunske vrednosti dejstava (Fd), u opštem obliku, mogu da se odrede na osnovu
sledećeg izraza:
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 287
Fd = γ F ⋅ Frep (13.1)
gde su:
Ed,dst uticaj od destabilizujućih dejstava (na primer moment preturanja), a
Ed,stb uticaj od stabilizujućih dejstava.
U slučaju graničnih stanja loma ili prekomernih deformacija elemenata i njihovih veza,
dokaz se može sprovesti na nivou unutrašnjih (presečnih) sila, ili, ređe, na nivou napona.
Dokaz graničnog stanja nosivosti na nivou unutrašnjih sila ili momenata može se, simbo-
lički, formulisati na sledeći način:
Sd ≤ Rd (13.3)
gde su:
Sd proračunska vrednost unutrašnje sile ili momenta (NSd, VSd, MSd), a
Rd odgovarajuća proračunska otpornost (NRd, VRd, MRd).
Proračunska otpornost (Rd), u slučaju čeličnih konstrukcija, može da se odredi direktno
preko karakterističnih vrednosti svojstava materijala (Xk), kao što su granica razvlačenja
(fy) ili čvrstoća na zatezanje (fu), i odgovarajućih geometrijskih podataka (ak), od kojih se
najčešće koriste geometrijske karakteristike poprečnih preseka (površina poprečnog prese-
ka, površina rebra, otporni moment, moment inercije itd.):
Rd = R( X k , ak ,...) / γ M . (13.4)
Parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost (JM) pokriva:
− nepovoljna odstupanja karakterističnih vrednosti svojstava materijala,
− nepovoljna odstupanja karakterističnih vrednosti geometrijskih podataka i
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 289
Stalne i prolazne γ G ⋅ Gk γ Q ,1 ⋅ Qk ,1 ψ 0 , i ⋅ γ Q , i ⋅ Qk , i -
Incidentne γ GA ⋅ Gk ψ 1,1 ⋅ Qk ,1 ψ 2 , i ⋅ Qk , i γ A ⋅ Ak
Seizmičke Gk ψ 2,1 ⋅ Qk ,1 ψ 2 , i ⋅ Qk , i γ I ⋅ AEd
∑ γ G , j ⋅ Gk , j + γ Q ,1 ⋅ Qk ,1 + ∑γ Q ,i ⋅ψ 0,i ⋅ Qk ,i (13.6)
j i >1
gde su:
Gk,j karakteristične vrednosti stalnih dejstava,
Qk,1 karakteristična vrednost dominantnog promenljivog dejstva,
Qk,i karakteristične vrednosti ostalih promenljivih dejstava,
Ad proračunska vrednost incidentnog dejstva,
290 Metalne konstrukcije
∑ γ G , j ⋅ Gk , j + γ Q ,1 ⋅ Qk ,1 (13.9)
j
∑ γ G , j ⋅ Gk , j + 0,9∑ γ Q ,i ⋅ Qk ,i . (13.10)
j i >1
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 291
Dejstva \0 \1 \2
Kategorija A: Prostorije za boravak i stanovanje 0,7 0,5 0,3
opterećenja
∑ Gk , j + Qk ,1 + ∑ψ 0,i ⋅ Qk ,i (13.12)
j i >1
− česta kombinacija:
∑ Gk , j + ∑ψ 2,i ⋅ Qk ,i . (13.14)
j i ≥1
Slično kao i kod graničnih stanja nosivosti, pri proveri graničnih stanja upotrebljivosti
zgrada, radi uprošćenja, mogu da se koriste sledeći izrazi:
∑ Gk , j + Qk ,1 (13.15)
j
∑ Gk , j + 0,9∑ Qk ,i . (13.16)
j i ≥1
Pri proveri treba uzeti maksimalne vrednosti uticaja od dejstava koji su dobijeni na
osnovu prethodna dva izraza za kombinovanje. Pri tom, prvi izraz (13.15) treba primeniti
posebno za svako promenljivo dejstvo.
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 293
2.4 MATERIJALI
U okviru Evrokoda 3 precizno je definisan način označavanja vrsta i kvaliteta čelika
koji se primenjuju za građevinske konstrukcije, kao i njihove najvažnije mehaničke i fizič-
ke karakteristike. Princip označavanja je veoma jednostavan. Svaki čelik ima jednozačnu
osnovnu oznaku kojom se definiše njegova vrsta. Osnovna oznaka se sastoji iz alfanume-
ričkih podataka: Fe je zajednički simbol za sve konstrukcione čelike, a za njim sledi troci-
fren broj koji odgovara nominalnoj čvrstoći čelika na zatezanje u MPa (videti tabelu 13.5).
Pored osnovnih oznaka postoje i dodatne, takođe alfanumeričke oznake, kojima se određu-
je kvalitet čelika (stanje isporuke, udarna žilavost i otpornost na krti lom).
Pri porudžbini osnovnog materijala, takođe, mogu da se koriste i oznake vrste i kvalite-
ta čelika koje su propisane u Evropskoj normi EN 10027-1. Osnovna oznaka je takođe al-
fanumerička i sastoji se od slova S (steel) i trocifrenog broja koji definiše granicu razvla-
čenja čelika u MPa. Takođe, postoje i dodatne oznake kojima se definiše kvalitet čelika.
Vrednosti osnovnih mehaničkih karakteristika za pojedine vrste čelika, u skladu sa
Evrokodom, prikazane su u tabeli 13.5 u funkciji debljine lima osnovnog materijala (t). Na
osnovu prikazanih vrednosti može se uočiti da čelik Fe360 odgovara našem Č0361, Fe430
našem Č0451, a Fe510 našem Č0561.
Debljina t *)
Oznaka vrste čelika
td40 mm 40 < t d 100 mm **)
Evrokod 3 EN 10027-1 fy fu fy fu
Fe 360 S235 235 360 215 340
Fe 430 S275 275 430 255 410
Fe 510 S355 355 510 335 490
*) t je nominalna debljina elementa
**) 63 mm za ploče i ostale ravne proizvode od čelika
Tabela 13.6 - Nominalne vrednosti granice razvlačenja fyb i čvrstoće na zatezanje fub za
zavrtnjeve >MPa@@
Konstante materijala koji se koriste pri proračunu čeličnih konstrukcija su takođe pro-
pisane i imaju sledeće vrednosti:
− modul elastičnosti E=210000 N/mm2
− modul klizanja G= E/ [2(1 + ν )]
− Puasonov koeficijent Q=0,30
− koeficijent linearne termičke dilatacije D=1210-6 1/qC
− zapreminska masa U=7850 kg/m3
Posebni zahtevi u pogledu osnovnog materijala za noseće čelične konstrukcije mogu da
budu postavljeni ako se uticaji određuju primenom globalne plastične analize. Plastična
globalna analiza može se koristiti samo ako osnovni materijal (čelik) ispunjava propisane
uslove u pogledu duktilnosti. U ovakvim slučajevima se zahteva da:
− odnos nazivne minimalne čvrstoće na zatezanje fu i nazivne minimalne granice raz-
vlačenja fy zadovoljava uslov: fu / fyt1,2,
− izduženje pri lomu epruvete na dužini između repera od 5,65 Ao (gde je Ao
početna površina poprečnog preseka) nije manje od 15%,
− dijagram napon-dilatacija pokazuje da je dilatacija pri lomu Hu, koja odgovara
čvrstoći na zatezanje fu, najmanje 20 puta veća od dilatacije Hy, koja odgovara grani-
ci razvlačenja fy.
Može se konstatovati da svi konstrukcioni čelici navedeni u tabeli 13.5 zadovoljavaju
ove uslove, pa sa ovog stanovišta praktično nema ograničenja u pogledu primene plastične
globalne analize.
Klasa 2 - kompaktni (masivni) poprečni preseci u kojima može biti dostignut moment
pune plastičnosti (Mpl), ali koji poseduju samo ograničen kapacitet rotacije, koji a priori ni-
je dovoljan za plastičnu globalnu analizu;
Klasa 3 - poprečni preseci u kojima može biti dostignut samo elastični moment otpor-
nosti (granica razvlačenja se dostiže samo u najudaljenijem vlaknu) bez rizika od pojave
lokalnog izbočavanja, dok je dalja plastifikacija poprečnog preseka onemogućena zbog
pojave lokalnog izbočavanja;
Klasa 4 - poprečni preseci sa vitkim zidovima kod kojih se usled lokalnog izbočavanja
zidova poprečnog preseka ne može dostići moment elastične otpornosti, odnosno kod kojih
dolazi do lokalnog izbočavanja pritisnutih zidova pre dostizanja granice razvlačenja u naju-
daljenijim vlaknima. Njihova otpornost se određuje na osnovu koncepta efektivne širine.
Uporedni pregled najvažnijih svojstava, kao što su metoda globalne analize, model no-
sivosti (M-Φ dijagram), model nosivosti poprečnog preseka i kapacitet rotacije, dat je u
okviru tabele 13.7 za sve četiri klase poprečnih preseka.
preseka
Kapacitet
rotacije
Dakle, potrebno je, na osnovu navedenih kriterijuma, odrediti klase za sve pritisnute ili
delimično pritisnute elemente poprečnog preseka (npr. nožice i rebro), pa kako one, gene-
ralno, mogu biti različite za različite zidove istog poprečnog preseka, za klasu poprečnog
preseka usvojiti najvišu, odnosno najnepovoljniju. Na primer ako je nožica klase 2, a rebro
klase 3, onda se smatra da je poprečni presek klase 3.
Dok se, kod elemenata koji su izloženi čistom pritisku ili savijanju, klasa poprečnog
preseka posmatranog zida može odrediti direktno iz tabele, za klasifikaciju elemenata po-
prečnog preseka, opterećenih istovremenim dejstvom aksijalne sile i momenta savijanja,
neophodno je prethodno odrediti parametar D, odnosno \ u zavisnosti da li se radi o pla-
stičnoj ili elastičnoj analizi preseka. Ovim parametrima se, naime, definiše odnos pritisnu-
te i zategnute zone u elementu.
Kod elemenata izloženih kombinovanom dejstvu sile pritiska i momenta savijanja ob-
lik naponskog dijagrama pri punoj plastifikaciji poprečnog preseka zavisi od intenziteta si-
le pritiska. Osim toga, a priori se ne može znati da li je moguća plastična ili samo elastična
raspodela napona pri dostizanju graničnog stanja nosiosti. Stoga je neophodno pretpostavi-
ti plastičnu raspodelu i potom potvrditi opravdanost njene primene. Ukoliko se pokaže da
je vitkost rebra veća od granice propisane za plastičnu raspodelu naprezanja, to jest ako
presek ne spada u klase 1 i 2, početna pretpostavka nije prihvatljiva, te se mora preći na
elastičnu raspodelu napona i proveriti da li je rebro klase 3 ili 4.
Na osnovu svega rečenog može se zaključiti da je određivanje klase poprečnog preseka
veoma važan i delikatan deo proračuna, jer od klase poprečnog preseka u mnogome zavisi
dalji proračun i to kako unutrašnjih sila tako i otpornosti preseka i elemenata. Stoga odre-
đivanju klase poprečnog preseka treba obratiti posebnu pažnju, pogotovo ako se ima u vi-
du da koncept klase poprečnog preseka predstavlja potpuno nov koncept proračuna i nije
ustaljen u našoj inženjerskoj javnosti.
Redukcije otpornosti poprečnih preseka klase 4 usled uticaja lokalnog izbočavanja tre-
ba da se uzmu u obzir pomoću metode efektivne širine.
ρ =1 za λ p ≤ 0,673 (13.17a)
beff = ρ ⋅ b
be,1 = be,2 = 0,5 ⋅ beff
0dψ <1
beff = ρ ⋅ b
2 ⋅ beff
be,1 =
5 −ψ
be,2 = beff − be1
ψ<0
b
beff = ρ ⋅ bc = ρ ⋅
1 −ψ
b
be,1 = 0,4 ⋅ beff = 0,4 ⋅ ρ ⋅
1 −ψ
b
be,2 =0,6⋅beff =0,6⋅ ρ⋅
1−ψ
U koeficijent redukcije
bc širina pritisnutog dela posmatranog elementa (zida)
V1 maksimalan napon pritiska (\=V2/V1)
b /t
λp = f y / σ cr = (13.18)
28,4 ⋅ ε ⋅ kσ
gde su:
t debljina zida poprečnog preseka,
Vcr kritičan napon izbočavanja,
kV koeficijent izbočavanja (tabela 13.12),
b odgovarajuća širina posmatranog zida poprečnog preseka:
b =d za rebra,
300 Metalne konstrukcije
beff = ρ ⋅ c
na slobodnoj ivici
ψ<0 ψ<0
c
beff = ρ ⋅ bc = ρ ⋅
1 −ψ
beff = ρ ⋅ c
na uklještenoj ivici
ψ<0 ψ<0
c
beff = ρ ⋅ bc = ρ ⋅
1 −ψ
Odnosi napona ψ koji figurišu u izrazima za određivanje efektivnih širina nožica mogu
da se odrede na osnovu karakteristika bruto poprečnog preseka. Pri određivanju efektivne
širine rebra, odnos napona ψ može da se odredi na osnovu efektivne površine pritisnute
nožice i bruto površina rebra i zategnute nožice. Zbog pojave neefektivne zone u rebru do-
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 301
kV
ψ = V2/V1 Obostrano oslonjeni Konzolni elementi
(unutrašnji) elementi Slučaj A*) Slučaj B*)
-2<ψ <-1 5,98 ⋅ (1 − ψ ) 2 - -
-1 23,9 0,85 23,8
2 2
-1<ψ <0 7,81 − 6,29 ⋅ψ + 9,78 ⋅ψ 0,57 − 0,21 ⋅ψ + 0,07 ⋅ψ 1,7 − 5 ⋅ψ + 17,1ψ 2
0 7,81 0,57 1,70
0<ψ <1 8,2 /(1,05 + ψ ) 0,57 − 0,21 ⋅ψ + 0,07 ⋅ψ 2 0,578 /(ψ + 0,34)
1 4,0 0,43 0,43
*) videti tabelu 13.11
U opštem slučaju, težišna osa efektivnog poprečnog preseka može da bude pomerena u
odnosu na težište bruto preseka, pa se javlja ekscentricitet (e) koji treba uzeti u obzir kada
je poprečni presek izložen dejstvu aksijalne sile (slika 13.4). Dodatni moment savijanja
'M koji se u tom slučaju javlja usled ekscentričnosti aksijalne sile N treba da se uzme u
obzir pri proračunu otpornosti elementa:
302 Metalne konstrukcije
∆M = N ⋅ eN (13.19)
gde su:
eN pomeranje težišne ose kada je efektivni poprečni presek izložen konstantnom pritisku,
N aksijalna sila, pritisak ima pozitivan znak.
Slika 13.4 - Pomeranje težišta usled pojave neefektivnih zona kod poprečnih preseka klase 4
Slika 13.5 - Provere graničnih stanja nosivosti za različite elemente nosećih konstrukcija
304 Metalne konstrukcije
gde su:
NSd proračunska vrednost aksijalne sile zatezanja,
Nt,Rd proračunska otpornost poprečnog preseka na zatezanje.
Proračunska otpornost poprečnog preseka na zatezanje Nt,Rd može da se odredi na osno-
vu sledećeg izraza:
N pl ,Rd = A ⋅ f y / γ M 0
N t ,Rd = min (13.21)
N u ,Rd = 0,9 ⋅ Anet ⋅ f u / γ M 2
gde su:
Npl,Rd plastična proračunska otpornost (bruto) poprečnog preseka,
Nu,Rd granična proračunska otpornost neto poprečnog preseka na mestu rupa za spojna
sredstva (ukoliko ih ima),
A bruto površina poprečnog preseka (slika 13.6a),
Anet neto površina poprečnog preseka na mestu rupa za spojna sredstva (slika 13.6a),
JM0 i JM2 odgovarajući parcijalni koeficijenti sigurnosti (tabela 13.13).
Što se tiče provere neto preseka ona je potrebna samo u slučaju kada se veze elemenata
ostvaruju pomoću mehaničkih spojnih sredstava. U protivnom, otpornost poprečnog prese-
ka na zatezanje jednaka je njegovoj plastičnoj otpornosti (Nt,Rd=Npl,Rd).
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 305
Kod zategnutih štapova koji su izrađeni od jednog ugaonika, a čija se veza ostvaruje
mehaničkim spojnim sredstvima koja se nalaze na jednom kraku (slika 13.6b) proračunska
otpornost neto poprečnog preseka se određuje na sledeći način:
2 ⋅ ( e2 − 0,5 ⋅ d 0 ) ⋅ t ⋅ f u
za 1 zavrtanj
γM2
β 2 ⋅ Anet ⋅ f u
N u , Rd = za 2 zavrtnja (13.22)
γM2
β 3 ⋅ Anet ⋅ f u
za 3 i više zavrtnjeva
γM2
gde je d0 prečnik rupe za spojna sredstva, e2 rastojanje od centra zavrtnja do ivice, upravno
na pravac dejstva sile zatezanja (slika 13.6b), a E2 i E3 redukcioni koeficijenti, čije su vred-
nosti date u tabeli 13.14.
N Sd ≤ N b, Rd (13.23b)
gde su:
NSd proračunska vrednost sile pritiska,
Nc,Rd proračunska otpornost poprečnog preseka na pritisak,
Nb,Rd proračunska otpornost pritisnutog elementa na izvijanje.
Proračunska otpornost poprečnog preseka na pritisak Nc,Rd određuje se na sledeći način:
A ⋅ f y / γ M 0 za preseke klase 1, 2 i 3
N c , Rd = (13.24)
Aeff ⋅ f y / γ M 1 za preseke klase 4
gde je A bruto površina poprečnog preseka, a Aeff površina efektivnog poprečnog preseka.
306 Metalne konstrukcije
gde su:
F redukcioni koeficijent izvijanja za razmatrani vid izvijanja,
βA =1 za poprečne preseke klase 1, 2 i 3,
β A = Aeff / A za poprečne preseke klase 4.
Za elemente konstantnog poprečnog preseka koji su napregnuti konstantnom aksijal-
nom silom pritiska, vrednost redukcionog koeficijenta izvijanja može da se odredi na sle-
deći način:
1
χ= pri čemu je χ ≤ 1.0 (13.26)
Φ2 + Φ2 − λ2
[ (
Φ = 0,5 ⋅ 1 + α ⋅ λ − 0.2 + λ 2 ) ] (13.27)
λ = β A ⋅ A ⋅ f y / N cr = (λ / λ1 ) ⋅ β A (13.28)
λ1 = π ⋅ E / f y = 93,9 ⋅ ε (13.29)
gde su:
λ bezdimenzionalna vitkost,
D koeficijent imperfekcije,
O vitkost za relevantni vid izvijanja ( λ = A i / i ),
Ncr elastična kritična sila za relevantni vid izvijanja,
H koeficijent koji zavisi od vrste čelika ( ε = 235 / f y gde je fy u MPa).
Vrednosti koeficijenta imperfekcije D za različite krive izvijanja date su u tabeli 13.15,
a izbor krive izvijanja zavisi od vrste i oblika poprečnog preseka pritisnutog elementa, de-
bljine lima i glavne ose inercije oko koje se vrši izvijanje. U ovom delu, Evrokod 3 je
kompatibilan sa našim standardom, pa se izbor odgovarajuće krive izvijanja može izvršiti
na osnovu tabele iz JUS U.E7.086/1986.
Kriva izvijanja a b c d
Koeficijent imperfekcije α 0,21 0,34 0,49 0,76
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 307
( )
VSd ≤ V pl , Rd = Av f y / 3 / γ M 0 (13.30)
gde su:
VSd proračunska vrednost smičuće sile u posmatranom poprečnom preseku,
Vpl,Rd proračunska plastična otpornost poprečnog preseka na smicanje,
Av površina smicanja (tabela 13.16).
Površina smicanja Av zavisi od tipa poprečnog preseka i pravca delovanja smičuće sile.
Uprošćeno se može reći da je to je suma površina svih delova poprečnog preseka koji su pa-
ralelni sa pravcem delovanja smičuće sile. Za karakteristične poprečne preseka u tabeli 13.16
dati su izrazi na osnovu kojih se mogu odrediti površine smicanja za oba pravca smicanja.
Ukoliko je rebro oslabljeno rupama za mehanička spojna sredstava, rupe ne treba
uzimati u obzir pri dokazu smicanja, ako je zadovoljen sledeći uslov:
( )
Av ,net ≥ f y / f u ⋅ Av (13.31)
gde je Av,net neto površina smicanja. U suprotnom, otpornost na smicanje treba da se odredi
na osnovu redukovane površine smicanja, koja se određuje na osnovu sledećeg izraza:
( )
Av ,red = f y / f u ⋅ Av ,net . (13.32)
gde su:
MSd proračunska vrednost momenta savijanja u posmatranom preseku,
Mc,Rd proračunski moment otpornosti poprečnog preseka.
Ako su smičuće sile zanemarljive (VSdd0,5∙Vpl,Rd), a poprečni presek nije oslabljen ru-
pama za spojna sredstva, proračunski moment otpornosti poprečnog preseka može da se
odredi na sledeći način:
W pl ⋅ f y / γ M 0 za poprečne preseke klase 1 i 2
M c, Rd = Wel ⋅ f y / γ M 0 za poprečne preseke klase 3 (13.34)
Weff ⋅ f y / γ M 1 za poprečne preseke klase 4
308 Metalne konstrukcije
gde su:
Wpl plastični otporni moment poprečnog preseka,
Wel elastični otporni moment poprečnog preseka i
Weff elastični otporni moment efektivnog poprečnog preseka.
Površina smicanja
Tip poprečnog preseka
Av,z Av,y
A − 2b ⋅ t f + (t w + 2r )⋅ t f
ili uprošćeno 2b ⋅ t f
1,04 ⋅ h ⋅ t w
A − 2b ⋅ t f + (t w + r ) ⋅ t f 2b ⋅ t f
A ⋅ h / (b + h ) A ⋅ b / (b + h )
Σ(d ⋅ t w ) A − Σ(d ⋅ t w )
2A / π
Kada je poprečni presek oslabljen rupama za spojna sredstva, rupe na zategnutoj nožici
nije potrebno uzimati u obzir, ako je zadovoljen sledeći uslov:
A f ,net ⋅ f u Af ⋅ f y
0,9 ⋅ ≥ (13.35)
γM2 γ M0
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen, rupe na zategnutoj nožici ne mogu da se za-
nemare, pa je, kod ovakvih poprečnih preseka, potrebno proveriti i sledeći uslov:
M Sd ≤ M u ,Rd = Wnet ⋅ f u / γ M 2 (13.36)
gde je Mu,Rd proračunska otpornost neto preseka na mestu rupa za spojna sredstva, a Wnet
neto otporni moment posmatranog poprečnog preseka koji je određen na osnovu reduko-
vane površine zategnute nožice:
fy γM2
A f , red = A f ⋅ ⋅ (13.37)
fu 0,9 ⋅ γ M 0
Kod poprečnih preseka kod kojih se pored momenta savijanja javlja i značajna smičuća
sila (VSd >0,5∙Vpl,Rd), proračunski moment plastične otpornosti poprečnog preseka treba re-
dukovati usled interaktivnog dejstva savijanja i smicanja. Kod ovakvih poprečnih preseka
pored pojedinačnih dokaza otpornosti na dejstvo momenta savijanja (13.33) i smičuće sile
(13.30) treba zadovoljiti i sledeći uslov:
M Sd ≤ M V , Rd (13.38)
gde je MV,Rd redukovani proračunski moment otpornosti pri dejstvu sile smicanja, koji za
bisimetrične poprečne preseke (sa jednakim nožicama), može da se odredi na osnovu sle-
dećeg izraza:
ρ ⋅ Av2
M V , Rd = W pl − ⋅ f y / γ M 0 pri čemu je M V , Sd ≤ M c , Rd (13.39)
4 ⋅ tw
1 za λ ≤ 0,4
1
χ LT = za λ > 0,4 (13.44)
Φ 2 + Φ 2 − λ2
LT LT LT
[ ( 2
Φ LT = 0,5 ⋅ 1 + α LT ⋅ λLT − 0,2 + λLT ) ] (13.45)
Vrednosti koeficijenta imperfekcije za bočno-torziono izvijanje DLT se određuju:
− za valjane profile na osnovu krive a (DLT = 0,21), a
− za zavarene profile na osnovu krive c (DLT = 0,49).
Bezdimenzionalna vitkost elementa na bočno-torziono izvijanje λLT treba da se odredi
na sledeći način:
β w ⋅ W pl , y ⋅ f y λLT
λLT = = ⋅ βw (13.46)
M cr λ1
gde su:
Mcr kritični moment prema linearno elastičnoj teoriji bočno-torzionog izvijanja,
O1 vitkost na granici razvlačenja (13.29).
Provera bočno-torzionog izvijanja nije potrebna kod nosača koji su bočno pridržani či-
tavom svojom dužinom, kod nosača kod kojih je bezdimenzionalna vitkost na bočno-torzi-
ono izvijanje manja od 0,4 ( λLT ≤ 0,4 ), kod nosača koji su izloženi savijanju oko slabije
ose inercije i kod nosača koji su torziono kruti, odnosno neosetljivi na bočno-torziono izvi-
janje (npr. većina sandučastih nosača).
tikama poprečnih preseka, čime se umanjuje njegova otpornost usled pojave lokalnih ne-
stabilnosti pritisnutih delova poprečnog preseka. Međutim, provera stabilnosti rebra na iz-
bočavanje usled dejstva smičućih napona nije pokrivena konceptom efektivne širine, već
se mora posebno dokazati.
Dokaz otpornosti rebra na izbočavanje smicanjem mora da se sprovede kod svih nosa-
ča kod kojih je:
gde su:
d visina rebra,
tw debljina rebra,
kW koeficijent izbočavanja smicanjem,
H koeficijent koji zavisi od vrste čelika ( ε = 235 / f y , gde je fy u MPa).
Evrokod 3 daje dve ravnopravne mogućnosti za proračun otpornosti na izbočavanje
smicanjem, pomoću:
− proste postkritične metode, ili
− metode zategnutog polja.
Metoda zategnutog polja primenjuje se za nosače koji, pored oslonačkih, imaju i unut-
rašnja poprečna ukrućenja na rebrima, koja su postavljena na rastojanju a većem ili jedna-
kom visini rebra d, a manjem ili jednakom od trostruke visine rebra ( d ≤ a ≤ 3d ). Ovde će
biti prikazana prosta postkritična metoda koja je jednostavnija i ima veće polje primene,
jer se može koristiti kod nosača koji imaju poprečna ukrućenja samo iznad oslonaca.
Kod vitkih rebara, koja ispunjavaju uslov (13.47), prema prostoj postkritičnoj metodi
treba dokazati da je:
VSd ≤ Vba ,Rd = d ⋅ t w ⋅ τ ba / γ M 1 (13.48)
gde su:
VSd proračunska vrednost smičuće sile,
Vba,Rd proračunska otpornost rebra na izbočavanje smicanjem, prema prostoj postkritičnoj
metodi,
Wba smičući napon pri dostizanju otpornosti na smicanje (tabela 13.17).
Smičući napon Wba zavisi od bezdimenzionalne vitkosti rebra na izbočavanje smica-
njem, koja se određuje na sledeći način:
f yw / 3 d / tw
λw = = (13.49)
τ cr 37,4 ⋅ ε ⋅ kτ
gde su:
fyw granica razvlačenja rebra,
Wcr kritični napon smicanja, prema linearno elastičnoj teoriji izbočavanja,
kW koeficijent izbočavanja smicanjem.
312 Metalne konstrukcije
D α = a /d <1 α = a /d ≥1 α = a/d → ∞
5,34 4
kτ kτ = 4 + 2 kτ = 5,34 + 2 kτ = 5,34
α α
(
s y = 2 ⋅ t f ⋅ b f / t w ⋅ f yf / f yw ⋅ 1 − σ f , Ed / f yf )2 (13.51)
gde su:
FSd proračunska vrednost poprečne sile,
ss širina krutog oslanjanja,
tw debljina rebra,
tf debljina nožice,
fyw granica razvlačenja za rebro,
fyf granica razvlačenja za nožice,
bf širina nožice, pri čemu bf ne treba da bude veće od 25tf
Vf,Ed proračunska vrednost normalnog napona u nožici.
Slika 13.7 - Mogući vidovi loma rebra pri dejstvu poprečne sile
Širina krutog oslanjanja ss je dužina na kojoj se može ostvariti krut kontakt i preko koje
se sila uvodi u rebro. Ona treba da se odredi pretpostavljajući da se kroz puni čelični mate-
rijal opterećenje rasprostire pod uglom od 45° (slika 13.8).
U slučaju opterećenja od točkova dizalica koja se prenose preko šina položenih na gor-
nju nožicu nosača, proračunska otpornost rebra na gnječenje, pod uslovom da šina nije za-
varena za nožicu, može da se odredi na sledeći način:
314 Metalne konstrukcije
R y ,Rd = s y ⋅ t w ⋅ f yw / γ M 1 (13.52)
2
I f + IR σ f , Ed
sy = kR ⋅ 3 ⋅ 1− (13.53)
tw f yf
gde su:
hR visina šine,
If moment inercije nožice u odnosu na njenu horizontalnu težišnu osu,
IR moment inercije šine u odnosu na njenu horizontalnu težišnu osu,
kR konstanta koja iznosi:
kR =3,25 kada je šina direktno postavljena na nožicu,
kR =4,00 kada je šina postavljena preko elastičnog podmetača minimalne deblji-
ne 5 mm, koji se nalazi između šine i nožice.
Proračunska otpornost rebra na ulubljenje Ra,Rd kod I, H ili U - preseka treba da se od-
redi prema sledećem izrazu:
tf t s
Ra , Rd = 0,5 ⋅ tw2 ⋅ E ⋅ f yw ⋅ + 3⋅ w ⋅ s / γ M1 (13.54)
tw tf d
pri čemu odnos ss/d ne treba da bude veći od 0,2. Pri dokazu otpornosti rebra na ulubljenje,
pored uslova u pogledu vrednosti poprečne sile, koji se može formulisati na sledeći način:
FSd ≤ Ra , Rd (13.55)
gde su:
FSd proračunska vrednost poprečne sile,
MSd proračunska vrednost odgovarajućeg momenta savijanja,
Mc,Rd proračunski moment otpornosti poprečnog preseka (13.34),
Ra,Rd proračunska otpornost na ulubljenje.
Na taj način se uzima u obir interakcija savijanja i lokalnog naprezanja usled poprečne
sile.
Proračunska otpornost rebra na izbočavanje Rb,Rd određuje se tako što se rebro posma-
tra kao zamenjujući pritisnuti štap sa dužinom izvijanja koja je jednaka visini nosača h i
karakteristikama poprečnog preseka koje odgovaraju efektivnoj širini beff:
Aeff = beff ⋅ t w (13.57)
i = 0,289 ⋅ t w (13.58)
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 315
beff = h
beff = h 2 + s s2
h
beff = +x
2
ali beff ≤ h
h 2 + ss2 ss
beff = +x+
2 2
d E Aw
≤k⋅ ⋅ (13.59)
tw f yf Af ,c
316 Metalne konstrukcije
gde su:
Aw površina rebra,
Af,c površina pritisnute nožice,
fyf granica razvlačenja pritisnute nožice,
E modul elastičnosti,
k koeficijent koji ima sledeće vrednosti:
k = 0,30 za nožice klase 1
k = 0,40 za nožice klase 2
k = 0,55 za nožice klase 3 ili 4
gde su:
G0 eventualno nadvišenje nosača (G0=0 kada nema nadvišenja) - stanje 0,
G1 ugib nosača usled stalnog opterećenja (G) - stanje 1,
G2 ugib nosača usled promenljivog opterećenja (Q) - stanje 2.
Granične
Opis tipa konstrukcije vrednosti
Gmax G2
Krovovi, generalno A/200 A/250
Prohodni krovovi A/250 A/300
Međuspratne konstrukcije, generalno A/250 A/300
Međuspratne konstrukcije i krovovi koji nose krte ili krute elemente, kao
A/250 A/350
što su pregradni zidovi, itd.
Međuspratne konstrukcije koje nose stubove (ukoliko njihova deformacija
A/400 A/500
nije uključena u globalnu analizu konstrukcije)
Kada ugib nepovoljno utiče na izgled zgrade A/250 -
A je raspon nosača (kod konzolnih nosača za A treba uzeti dvostruku dužinu).
gde su:
Npl,Rd plastična otpornost poprečnog preseka na zatezanje (13.21),
Npl,w,Rd plastična otpornost rebra na zatezanje.
Ako prethodni uslov (13.61) nije zadovoljen, odnosno ako aksijalna naprezanja nisu
mala, proračunska momentna otpornost poprečnog preseka treba da se redukuje usled pri-
sustva aksijalnih sila, pa treba proveriti sledeći uslov:
M Sd ≤ M N , Rd (13.62)
gde su:
MSd proračunska vrednost momenta savijanja,
MN,Rd proračunska vrednost redukovane momentne otpornosti (tabela 13.21)
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 319
Izrazi na osnovu kojih se može odrediti redukovana momentna otpornost MN,Rd prika-
zani su u tabeli 13.21 za savijanje oko jače (y-y) i slabije (z-z) ose inercije. U ovoj tabeli je
data i interakciona formula za kontrolu otpornosti poprečnih preseka izloženih savijanju
oko obe glavne ose inercije (koso savijanje).
320 Metalne konstrukcije
1− n 1− n
Savijanje oko jače
1 − 0 ,5a 1 − 0 ,5 ⋅ a w
ili uprošćeno za standardne valjane profile: ili uprošćeno za standardne valjane profile:
M Ny ,Rd = 1,11 ⋅ M pl , y ,Rd ⋅ (1 − n ) ≤ M pl , y ,Rd - za kvadratne šuplje profile
M Ny ,Rd = 1,26 ⋅ M pl , y ,Rd ⋅ (1 − n ) ≤ M pl , y ,Rd
- za pravougaone šuplje profile
M Ny ,Rd = 1,33 ⋅ M pl , y ,Rd ⋅ (1 − n ) ≤ M pl , y ,Rd
M z ,Sd ≤ M Nz ,Rd
n − a 2 1− n
M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd ≤ M pl ,z ,Rd
za n>a: M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd 1 −
Savijanje oko slabije
1 − 0 ,5 ⋅ a f
1 − a
z-z ose inercije
+ ≤1
M Ny ,Rd M Nz ,Rd
(može se usvojiti na strani sigurnosti D=E=1)
1,66
D=2 E=5nt1 α=β= i α =β≤6
1 − 1,13 ⋅ n 2
(
a = A − 2 ⋅ b ⋅ t f / A ≤ 0,5 ) - za šuplje profile
n = N Sd / N pl ,Rd a w = (A − 2 ⋅ b ⋅ t ) / A ≤ 0,5
M pl , y ,Rd = W pl , y ⋅ f y / γ M 0 a f = (A − 2 ⋅ h ⋅ t ) / A ≤ 0,5
M pl ,z ,Rd = W pl ,z ⋅ f y / γ M 0 - za sandučaste (zavarene) profile
( )
a w = A − 2 ⋅ b f ⋅ t f / A ≤ 0,5
a f = (A − 2 ⋅ h ⋅ t w ) / A
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 321
Treba napomenuti da izrazi dati u tabeli 13.21 važe samo u slučaju kada je smičuća sila
mala (VSdd0,5∙Vpl,Rd), pa se može zanemariti njen uticaj na redukciju momenta otpornosti.
Ako to nije slučaj, neophodno je da se pri određivanju redukovane momentne otpornosti
poprečnog preseka (MN,V,Rd) uzmu u obzir i aksijalna i smičuća sila.
Kod poprečnih preseka klase 3 i 4, kod kojih se otpornost poprečnih preseka određuje
na osnovu elastične analize, potrebno je da se ispuni sledeći uslov:
σ x ,Ed ≤ f yd = f y / γ M 0 (13.63)
gde je Vx,Ed proračunska vrednost maksimalnog normalnog napona koji se javlja u po-
prečnom preseku, određena na osnovu superpozicije napona usled aksijalne sile i momena-
ta savijanja, a fyd proračunska vrednost granice razvlačenja.
Na osnovu prethodnog izraza mogu se dobiti interaktivne formule za proveru otporno-
sti poprečnih preseka klase 3 i 4 na kombinovano dejstvo momenata savijanja i aksijalne
sile:
N Sd M y ,Sd M z ,Sd
+ + ≤1 za klasu 3 (13.64a)
A ⋅ f yd Wel , y ⋅ f yd Wel ,z ⋅ f yd
gde su:
A površina poprečnog preseka,
Aeff efektivna površina poprečnog preseka, kada je ovaj izložen čistom pritisku,
eN pomeranje težišne ose efektivnog poprečnog preseka, određenog na osnovu
pretpostavke da je poprečni presek izložen čistom pritisku,
Wel,y, Wel,z elastični otporni moment poprečnog preseka za odgovarajuću osu inercije,
Weff,y, Weff,z elastični otporni moment efektivnog poprečnog preseka, određenog za slučaj
čistog savijanja oko posmatrane ose.
U slučaju savijanja samo oko jedne ose prethodni izrazi (13.64) se takođe mogu koris-
titi, ali se izostavlja odgovarajući član (sabirak).
N Sd k LT ⋅ M y ,Sd k z ⋅ M z ,Sd
+ + ≤1
Uslov za torziono χ z ⋅ A ⋅ f y / γ M 1 χ LT ⋅ W pl , y ⋅ f y / γ M 1 W pl ,z ⋅ f y / γ M 1
osetljive i bočno
nepridržane µ LT ⋅ N Sd
k LT = 1 − ≤ 1,0 µ LT = 0 ,15 ⋅ λ z ⋅ β M ,LT − 0 ,15 ≤ 0 ,9
elemente χz ⋅ A⋅ f y
kz i Pz kao i u osnovnom uslovu
Poprečni preseci klase 3
N Sd k y ⋅ M y ,Sd k z ⋅ M z ,Sd
+ + ≤1
χ min ⋅ A ⋅ f y / γ M 1 Wel , y ⋅ f y / γ M 1 Wel ,z ⋅ f y / γ M 1
Osnovni uslov
ky i kz kao kod klase 1i 2,
µ y = λ y ( 2 ⋅ β My − 4 ) ≤ 0 ,9 µ z = λ z ( 2 ⋅ β Mz − 4 ) ≤ 0,9
Uslov za torziono N Sd k LT ⋅ M y ,Sd k z ⋅ M z ,Sd
osetljive i bočno + + ≤1
χ z ⋅ A ⋅ f y / γ M 1 χ LT ⋅ Wel , y ⋅ f y / γ M 1 Wel ,z ⋅ f y / γ M 1
nepridržane
elemente kLT i PLT se određuju kao kod preseka klase 1 i 2
kz i Pz se određuju kao u osnovnom slučaju
Poprečni preseci klase 4
N Sd k y ⋅ ( M y ,Sd + N Sd ⋅ e N , y ) k z ⋅ ( M z ,Sd + N Sd ⋅ e N ,z )
+ + ≤1
χ min ⋅ Aeff ⋅ f y / γ M 1 Weff ,y ⋅ f y / γ M 1 Weff ,z ⋅ f y / γ M 1
Osnovni uslov Aeff Weff,y i Weff,z karakteristike efektivnog poprečnog preseka
ky, kz, Py i Pz kao kod klase 3, ali sa karakteristikama efektivnog preseka i
uvećanim momentima savijanja (MSd + NSdeN)
N Sd k LT ⋅ ( M y ,Sd + N Sd ⋅ e N , y ) k z ⋅ ( M z ,Sd + N Sd ⋅ e N ,z )
Uslov za torziono χ z ⋅ Aeff ⋅ f y / γ M + χ LT ⋅ Weff , y ⋅ f y / γ M +
Weff ,z ⋅ f y / γ M 1
≤1
1 1
osetljive i bočno
nepridržane kz i Pz kao u osnovnom slučaju
elemente kLT i PLT kao kod preseka klase 1 i 2, ali sa karakteristikama efektivnog
poprečnog preseka
Proračun čeličnih konstrukcija prema Evrokodu 323
MQ
β M = β M ,ψ +
∆M
(β M ,Q − β M ,ψ )
U slučaju kada se savijanje vrši samo oko jače ose (Mz,Sd=0), što se veoma često javlja
u praksi, interaktivne formule treba modifikovati. Tako na primer, za poprečne preseke
klase 1 i 2, pri jednoosnom savijanju oko jače y-y ose, treba izvršiti sledeće provere:
− za bočno pridržane ili torziono neosetljive elemente
N Sd k y ⋅ M y ,Sd
+ ≤1 (13.65a)
χ y ⋅ A ⋅ f y / γ M 1 W pl , y ⋅ f y / γ M 1
N Sd
≤1 (13.65b)
χ z ⋅ A ⋅ f y / γ M1
− za bočno nepridražne ili torziono osetljive elemente
N Sd k LT ⋅ M y , Sd
+ ≤1 (13.66)
χ z ⋅ A ⋅ f y / γ M 1 χ LT ⋅ W pl , y ⋅ f y / γ M 1
gde su:
Fy i Fz redukcioni koeficijenti za posmatranu osu izvijanja,
FLT redukcioni koeficijent za bočno-torziono izvijanje
ky, kLT koeficijenti koji su dati u okviru tabele 13.22.
NSd i My,Sd proračunske vrednosti uticaja.
Na sličan način treba izvršiti modifikaciju interakcionih formula datih u tabeli 13.22 za
ostale klase poprečnih preseka.
Koeficijenti ekvivalentnog uniformnog momenta EM zavise od oblika momentnog dija-
grama i treba da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 13.23, vodeći računa o
pravcu bočnog pridržavanja:
− za EM,y (savijanje oko y-y ose) tačke bočnog pridržavanja su u z-z pravcu,
− za EM,z (savijanje oko z-z ose) tačke bočnog pridržavanja su u y-y pravcu,
− za EM,LT (savijanje oko y-y ose) tačke bočnog pridržavanja su u y-y pravcu,
5.2 ZAVRTNJEVI
Imajući u vidu način naprezanja veze i ponašanje zavrtnjeva u njoj, Evrokod 3 razliku-
je pet kategorija:
Kategorija A: Veze u smičućim spojevima, kod kojih zavrtnjevi nose na smicanje i pri-
tisak po omotaču rupe. U ovu kategoriju spadaju veze izvedene sa običnim zavrtnjevima
(od niskougljeničnog čelika) ili visokovrednim zavrtnjevima bez sile prednaprezanja;
Kategorija B: Veze u smičućim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje, a koje
su otporne na proklizavanje pri graničnom stanju upotrebljivosti. To su veze sa prednap-
regnutim visokovrednim zavrtnjevima sa kontrolisanim pritezanjem. Do proklizavanja ve-
ze ne sme da dođe pri servisnom (eksploatacionom) opterećenju.
Kategorija C: Veze u smičućim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje i koje su
otporne na proklizavanje pri graničnom stanju nosivosti. Kao i kod kategorije B koriste se
prednapregnuti visokovredni zavrtnjevi, ali se njihovo proklizavanje ne dozvoljava ni pri
graničnom stanju nosivosti;
Kategorija D: Veze opterećene na zatezanje koje su izvedene pomoću neprednapreg-
nutih zavrtnjeva. Mogu da se koriste obični ili visokovredni zavrtnjeve klase čvrstoće 4.6
do 10.9. Primenjuju se kod veza koje nisu izložene učestalim promenama sile zatezanja,
izuzev ako promena opterećenja nastaje usled uobičajenog opterećenja od vetra;
Kategorija E: Veze opterećene na zatezanje ostvarene pomoću prednapregnutih viso-
kovrednih zavrtnjeva. Za ovu kategoriju veza mogu da se primenjuju samo visokovredni
zavrtnjevi sa kontrolisanim pitezanjem. Koriste se za dinamički opterećene konstrukcije,
jer prednaprezanje poboljšava otpornost zavrtnjeva na zamor. Treba istaći da kod ovakvih
veza nije potreban poseban tretman kontaktnih površina, izuzev kada su veze izložene
istovremenom dejstvu i smicanja i zatezanja.
Uslovi koje treba zadovoljiti pri kontroli graničnih stanja zavrtnjeva u pojedinim kate-
gorijama veza dati su u okviru tabele 13.24.
Proračunske vrednosti uticaja u zavrtnjevima (Fv,Sd i/ili Ft,Sd ) treba da se odrede na os-
novu odgovarajućih statičkih uticaja i proračunskog modela za preraspodelu uticaja unutar
same veze koji, u skladu sa primenjenom globalnom analizom, može da bude elastičan ili
plastičan.
Proračunske otpornosti zavrtnjeva za različite vidove naprezanja, mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 13.25.
k s ⋅ n ⋅ µ ⋅ ( Fp ,Cd − 0,8 ⋅ Ft , Sd )
Fs , Rd = za kategoriju C (13.68b)
γ Ms ,ult
5.3 ZAVARIVANJE
Evrokod 3 daje pravila za konstruisanje i proračun sučeonih šavova (sa potpunom i de-
limičnom penetracijom), ugaonih šavova, šavova u rupi, čep šavova i užljebljenih šavova.
Svakako da najveću primenu u nosećim čeličnim konstrukcijama imaju sučeoni i ugaoni
šavovi.
fu / 3
Fw, Sd ≤ Fw, Rd = ⋅a⋅A (13.69)
β w ⋅ γ Mw
gde su:
a debljina ugaonog šava,
A efektivna dužina ugaonog šava,
fu čvrstoća osnovnog materijala na zatezanje,
Fw,Sd rezultanta svih sila koje deluju na posmatrani šav (slika 13.11),
Fw,Rd proračunska otpornost ugaonog šava,
Ew faktor korelacije čija vrednost zavisi od vrste čelika (tabela 13.28).
Tabela 13.28 - Faktor korelacije Ew i otpornost ugaonih šavova Fw,Rd za različite debljine šavova
Aw
β Aw,2 = 1,1 − pri čemu je 0,6 ≤ β Aw,2 ≤ 1,0 (13.71)
17
19. Braham M., Lascrompes E.: L'Analyse élastique des ossatures au moyen de
l'Eurocode 3, Construction Métallique no4-1991.
20. Breitschaft G.: The Structural Eurocodes - Conceptual Approach, IABSE
Conferences Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zürich 1992.
21. Brisseaux A.: Le pont de groslée en mai 1977, Revue de l'aluminium No.463, 1977.
22. Brisseaux A.: Proche de l'aéroport Roissy- Charles de Gaulle- Le passarelle en
aluminium de Villepinte, Revue de l'aluminium No. 496, 1980.
23. Brisseaux A.: Structure tridimenionnelle- aventages d'une solution en aluminum,
Revue de l'aluminium No. 489, 1979.
24. Brookes A.: Cladding of buildings, Construction Press, London 1983.
25. Brozzetti J., Law M., Petterson O., Witteveen J.: Fire Protection of Steel Structures-
Examples of Applications, IABSE Proceedings P-61/83, IABSE periodica 2/1986,
Zurich, Switzerland, May 1983.
26. Brozzetti J., Law M., Petterson O., Witteveen J.: Safetu Concept and Design for
Fire Resistance of Steel Structures, IABSE Surveys S-22/83, IABSE Periodica
1/1983, Zurich, Switzerland, Feb. 1983.
27. BS CP 118: The Structural Use of Aluminium, 1969.
28. Buchenau H., Thiele A.: Stahlhochbau - Teil 1, 2, B.G. Teubner Stuttgart 1981.
29. Buđevac D., Bogavac D., Marković Z.: Proračun požarne otpornosti čeličnih
konstrukcija prema evropskom standardu EVROKOD 3 - Deo 1.2, Preventivni
inženjering. Vol. V:2, 1997, Beograd.
30. Buđevac D., Bešević M.: Spojna sredstva kod hladno oblikovanih profila, Zbornik
radova Građevinskog fakulteta u Subotici br. 9, Subotica, 1994.
31. Buđevac D., Bogavac D., Bojović A.: Vatrootpornost čeličnih konstrukcija prema
Evrokodu 3, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i jugoslovensko
građevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd,
1997.
32. Buđevac D., Bogavac D., Marković Z.: Savremeni koncept modeliranja dejstva
požara na građevinske konstrukcije, Preventivni inženjering. Vol. V:1, 1997,
Beograd.
33. Buđevac D., Bogavac D., Mišković M.: Proračun i konstruisanje zavarenih spojeva,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
34. Buđevac D., Čukić D.: Savremeni pristup proračunu i konstruisanju spregnutih
konstrukcija u zgradarstvu, Zbornik radova Građevinskog fakulteta u Subotici br.
9, Subotica 1994.
35. Buđevac D., Gligić B., Bojović A.: Proračun i konstruisanje spojeva sa mehaničkim
spojnim sredstvima, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i
jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-
16 jun 1995. Beograd, 1995.
Literatura 333
36. Buđevac D., Gligić B.: Bočna stabilnost I-nosača pridržanih profilisanim čeličnim
limom, XVIII kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portorož. Beograd,
1986.
37. Buđevac D., Gligić B.: Rasečeni nosači, Izgradnja. Vol. XLI: 8, 1987.
38. Buđevac D., Marković Z., Tošić D.: Određivanje klase poprečnih preseka prema
Evrokodu 3, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996. Cetinje. Beograd, 1996.
39. Buđevac D., Marković Z., Tošić D.: Projektovanje čeličnih konstrukcija od hladno
oblikovanih profila prema Evrokodu 3, Drugo jugoslovensko savetovanje
Evrokodovi i jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna
izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd, 1997.
40. Buđevac D., Marković Z.: Proračun vatrootpornosti spregnutih stubova, Izgradnja.
Vol. L: 9, 1996.
41. Buđevac D., Mišković M.: Primena cevnih profila u čeličnim konstrukcijama (I),
Izgradnja. Vol. XLIV: 5, 1990.
42. Buđevac D., Mišković M.: Primena cevnih profila u čeličnim konstrukcijama (II),
Izgradnja. Vol. XLIV: 6, 1990.
43. Buđevac D., Mišković M.: Primena cevnih profila u čeličnim konstrukcijama (III),
Izgradnja. Vol. XLIV: 7, 1990.
44. Buđevac D., Mišković M.: Proračun i konstruisanje rešetkastih nosača od šupljih
profila, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
45. Buđevac D., Nikolovski T., Bogavac D., Bojović A., Cvetanovski P.: Analyticall
Methods for Fire Resistance of Steel Structure Determination - General Report, 7-th
International Symposium of the Macedonia Association of Structural Engineers,
Vol. 1, 2.-4. October 1977. Ohrid, Skopje, 1997.
46. Buđevac D., Nikolovski T.: Eurocode 3 and Harmonization of National Codes of
Practices for Steel Structures, 7th International Symposium of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 2.-4. October 1997. Ohrid, Skopje,
1997.
47. Buđevac D., Stepanović M.: Prethodno napregnute metalne konstrukcije, XVIII
kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portorož. Beograd, 1986.
48. Buđevac D., Tošić D., Marković Z.: Proračun i konstruisanje veze greda - stub,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
49. Buđevac D., Tošić D.: Analysis of Connection Stiffness in Steel Structures, 6-th
Symposiuum of the Macedonian Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7
Oktober 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
50. Buđevac D., Tošić D.: Design of Thin-walled Structures According to Eurocede 3
and Other Modern Codes - uvodno izlaganje, 6-th Symposiuum of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7 October 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
334 Metalne konstrukcije
51. Buđevac D., Tošić D.: EVROKOD 3 - Nova generacija propisa za projektovanje
čeličnih konstrukcija - predavanje po pozivu, Stručni seminar "Savremena
građevinska praksa", 22-23 april 1996. Novi Sad, 1996.
52. Buđevac D., Tošić D.: Konstruktivno -tehnološka priprema elemenata čeličnih
konstrukcija za toplo cinkovanje, 15. Savetovanje o koroziji i zaštiti materijala, 14-
15 novembar 1995. Beograd, 1995.
53. Buđevac D., Tošić D.: Proračun otvorenih hladno oblikovanih profila od čelika,
Izgradnja. Vol. XXXVIII: 1, 1984.
54. Buđevac D., Zrilić M., Brašić M.: Efekti tehnologije proizvodnje hladno
oblikovanih profila na mehaničke karakteristike osnovnog čeličnog materijala, XIX
kongres JUDIMK, Knjiga 2, 21-24 septembar 1990. Novi Sad. Beograd, 1990.
55. Buđevac D.: Aktuelnosti i tendencije u metalnim konstrukcijama, deo monografije
Stanje i pravci razvoja građevinske tehnike, specijalno izdanje JUDIMK časopisa
"Materijali i konstrukcije" br. 1-2, Beograd 1993.
56. Buđevac D.: Čelične konstrukcije u zgradarstvu, Građevinska knjiga, Beograd
1992.
57. Buđevac D.: EVROKOD 3: Proračun čeličnih konstrukcija - uvodni referat, Drugo
jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i jugoslovensko građevinsko
konstrukterstvo, Knjiga Generalna izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd, 1997.
58. Buđevac D.: Metalne konstrukcije danas No 1, G Magazin. Vol. II:5, 1997,
Beograd.
59. Buđevac D.: Metalne konstrukcije danas No 2, G Magazin. Vol. II:6, 1997,
Beograd
60. Buđevac D.: Statički sistemi i konstrukcija spratnih zgrada od čelika - magistarski
rad, Beograd 1985.
61. Bulson P.S.: The Safety of Aluminium Structures, International Conference on
Steel and Aluminium Structures, Cardif, 1987.
62. Bureau A., Galéa Y.: Appliction de l'Eurocode 3: Classement des section
transversales en I, Construction Métallique, no1-1991.
63. Bureau A., Lequien Ph.: Application de l'Eurocode 3: Vérification des sections
transversales brutes de classe 1, 2 et 3, Construction Métallique no2-1991.
64. Büttner O., Hampe E.: Bauwerk Tragwerk Tragstruktur - Band 2, VEB Verlag für
Bauwesen, Berlin 1984.
65. Büttner O., Stenker H.: Könnyü femszerkezetek, Muszaki, Könyvkiado, Budapest
1974.
66. Büttner O., Stenker H.: Stahlhallen, VEB Verlag fur Banwesen, Berlin 1986.
67. Casciati F.: Elastic-plastic Analysis of Steel Plane Frames with Movable Joints,
Construzioni metallice 1/1980.
68. Cedrie M.: Fifty Years of Aluminium in Construction, Journal of the Construction
Division, Vol: 101, sept. 1975.
69. Chailleux G.: Passarelle de visite démontable en alliage d'aluminium pour ouvrages
d'art, Revue de l'aluminium No.511, 1981.
70. Charpentes métalliques en aluminium, Revue de l'aluminium No.359, 1967.
Literatura 335
71. Cheng W., Mak C. K.: Computer Analysis of Steel Frame in Fire , Journal of the
Structural Division, ASCE, Vol. 101, No. ST4, Apr. 1975.
72. Cheong F.: Inelastic Sway Buckling of Multistory Frames, Journal of the Structural
Division, Januar 1976.
73. Cheong F.: Multistory Frame Design Using Story Stiffness Concept, Journal of the
Structural Division, Jun 1976.
74. Colection of Reference Radiographs of Welds, Esselte System, Sweden 1974.
75. Couctoux M.: L'exposition universelle - terre des hommes - Montreal 1967, Revue
de l'aluminium No.350, 1967.
76. Cusens A.R., Pama R.P.: Bridge Deck Analysis, John Wiley & Sons, London 1975.
77. Cvetković S., Matić V.: Viskovredni anker-vijci, Simpozijum JDGK, Trogir 1980.
78. Cvetković S., Stipanić B., Buđevac D.: Privredno-sportski centar Tuzla - noseća
čelična konstrukcija VII kongres SDGKJ - Knjiga K, 25-28 april 1983. Cavtat.
Beograd, 1983.
79. Čelične konstrukcije, Časopis "Izgradnja" - Posebno izlaganje, Beograd, 1972.
80. 40 godina građevinara Socijalističke republike Srbije, Izgradnja, Beograd 1987.
81. Ćupurdija Đ., Balotić P.: Konstrukcija poslove zgrade JUGODRVO u Beogradu,
VIII Kongres SDGKJ, Cavtat 1987.
82. Daniell D., De Miranda F.: Strutture in acciaio per l'edilizia civile e industriale,
CISIA, Milano 1977.
83. Davison J.H., Adams P.F.: Stability of Braced and Unbraced Frames, Journal of the
Structural Division, Februar 1974.
84. Debeljković M.: Čelične konstrukcije pod povišenim temperaturama sa merama
zaštite od požara, Zbornik radova Simpozijuma DGKS-Građevinske konstrukcije i
požar, Aranđelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
85. Debeljković M.: Čelične konstrukcije u industrijskim objektima, Građevinska
knjiga, 1995.
86. Debeljković M: Aluminijum u građevinarstvu, Građevinski kalendar, 1993.
87. Deretić-Stojanović B., Marković N., Drašković B., Nikodijević-Božilov Lj.:
Granična stanja nosivosti greda, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i
jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja EC1-EC4, 1-
2. april 1997., Beograd, 1997.
88. Design Manual on the European Recommendation for the Fire Safety of Steel
Structures, ECCS-TC 3, Brussels, Belgium, 1985.
89. Dillon C.: Steel Buildings, John Wilez & Sons, Inc. 1977.
90. Dotreppe J. C.: Structural Models for Fire Analysis, IABSE Proceedings P-101/86,
IABSE periodica 3/1986, Zurich, Switzerland, Aug. 1986.
91. Dowling P.: Composite Steel-Concrete Columns", 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
92. Dowling P.: The New Eurocode for Steel Structures, IABSE Conference Davos
"Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zürich 1992.
336 Metalne konstrukcije
93. Drašković B., Nikodijević-Božilov Lj., Nikolić Z., Deretić-Stojanović B., Marković
N.: Granična stanja nosivosti spregnutih elemenata izloženih dejstvu aksijalnih sila
pritiska i momenata savijanja, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i
jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja EC1-EC4, 1-
2. april 1997., Beograd, 1997.
94. Driscoll G.C.,Armacost J.O., Hansell W.C.: Plastic Design of Multistory Frames by
Computer, Journal of the Structural Division, Januar 1970.
95. Đukić Lj.: Prilog prednaprezanju čeličnih konstrukcija - magistarski rad, Novi Sad
1993.
96. ECCS Comittee 8, Stability: Manual of the Stability of Steel Structures,
Introductory Report to the 2nd International Coloquium on Stability, Liege, 1977.
97. ECCS-T2-Committee: European Recommendations for Aluminium Alloy
Structures, First edition, 1978.
98. Edmonds F.D., Medland I.C. Approximate Determination of Frame Critical Loads,
Journal of the Structural Division.
99. Endter H.: Fachkunde für Schweißer, Archimedes Verlag Krenzlingen, Berlin 1974.
100. Essentials of Eurocode 3 Design Manual for Steel Structures in Building, ECCS
publication No65-1991.
101. Essentials of Eurocode 3: Design Manual for Steel Structures in Building, First
Edition, No 65, ECCS, Brussels, 1991.
102. European Convention for Constructional Steelwork (ECCS): Analysis and Design
of Steel Frames with Semi-Rigid Joints, 1992.
103. European Recommendations for the Fire Safety of Steel Structures - Calculation of
the Fire Resistance of load Bearing Elements and Structural Assemblies Exposed to
the Standard Fire, ECCS-TC 3, Amsterdam, Netherlands, 1983.
1. Evrokod 1: Osnove proračuna i dejstva na konstrukcije, Deo 1: Osnove proračuna,
Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor A. Pakvor), Beograd, 1997.
105. Evrokod 1: Osnove proračuna i dejstva na konstrukcije, Deo 2-2: Dejstva na
konstrukcije izložene požaru, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor
A. Pakvor), Beograd, 1997.
106. Evrokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija, Deo 1.1: Opšta pravila i pravila za
proračun zgrada, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu (editor D. Buđevac),
Beograd 1995.
107. Evrokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija, Deo 1.2: Opšta pravila. Proračun
konstrukcija za dejstvo požara, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
(editor D. Buđevac), Beograd, 1997.
108. Evrokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija, Deo 1.3: Opšta pravila. Dodatna pravila
za hladno oblikovane tankozidne elemente i limove, Građevinski fakultet
Univeriteta u Beogradu (editor D. Buđevac), Beograd 1997.
109. Evrokod 4: Proračun spregnutih konstrukcija od čelika i betona, Deo 1.1: Opšta
pravila i pravila za proračun zgrada, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
(editori M. Milićević i M. Aćić), Beograd 1996.
Literatura 337
154. Koser J.: Handbuch über das Konstruieren mit Aluminium, Fachverband der
Metallindustrie Österrichs, Wien 1980.
155. Krishnamacher B.S., Sismha D.A.: Design of Steel Structures, Tata Mc Graw - Hill
Publishing Company LTD, New Delhi 1978.
156. Kruppa J.: Collapse Temperature of Steel Structures, Journal of the Structural
Division, ASCE, Vol. 105, No. ST9, Sept. 1979.
1. Kuzmanović B., Willems N.: Steel Design for Structural Engineers, Prentice-Hall,
Inc. New Jersey 1977.
158. L'acciaio nell'edilizia moderna, Publishe Relazioni Italsider, Genova 1966.
159. L'acciaio Nell'edilizia Moderna.
160. Lie T. T.: Fire Resistance of Circular Steel Columns Filled with Bar-Reinforced
Concrete, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 5, May 1994.
161. Lin T.Y.: Arch as Architecture, Structural Engineering International, IABSE
Volume 6, Number 2, 1996.
162. Lorrain M., Tenda R.: Contribution a la recherche de methodes simplifiees de calcul
des charges de ruines d'ossatures metalliques multi-etagees planes, Annales,
Oktobar 1983.
163. Lovi M.A., Mac Gredor J.G.: Geometric Nonlinearities in Unbracesd Multistory
Frames, Journal of the Structural Division, Novembar 1983.
164. Mac Ginley T.J.: Structural Steelwork Calculations and Detailing, Butterworths,
London 1973.
165. Mack Ginley T.J.: Steel Structures, E. & F.N. SPON, Suffolk 1981.
166. Making the New Generation Familiar with Steel Construction: STEEL DESIGN
EUROCODES, Edited by J.P. Muzeau, M. Ivanyi, Budapest 1993.
1. Manojlović B: Mašinski materijali, Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1983.
168. Marek P.: Kovove konstrukces pozemnich stave, SNTL, Praha 1985.
169. Marek P.: Oceslove konstrukce na poddolovanem uzemi, ČSSI 1978.
170. Marković Z., Ćorić B.: Metrična analiza ravnih okvirnih nosača sa polukrutim
vezama, Izgradnja, 8/96 Beograd.
171. Marković Z., Stipanić B.: Granično stanje nosivosti - elementi izloženi
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko građevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
172. Marković Z., Zarić B.: Komparativna analiza proračuna veze greda-stub u čeličnim
konstrukcijama, Naše građevinarstvo 11-12, 1996., Beograd.
173. Marković Z.: Analiza ponašanja polukrutih veza u čeličnim konstrukcijama,
magistarska teza, Beograd, 1995.
174. Mateescu D.: Constructii metalice, Didactica si pedagogica, Bucuresti 1975.
175. Mayer-Bohe W.: Stahlhochbau, Alexander Koch GmbH, 1974.
340 Metalne konstrukcije
176. Mazzolani F.M., Valtinat G.: ECCS Activity in the Field of Buckling of Aluminium
Structures, International Conference on Steel and Aluminium Structures, Cardif,
1987.
177. Mazzolani F.M.: Aluminium Alloy Structures, Pitman Advanced Publishing
Program, Boston-London-Melburne, 1985.
178. Merkblat 361: Wabentrager, Beratungsstelle fur Stahlwervendung, Dusseldorf
1976.
179. Merkblatt 115: Stahlggeschobauten Grundlagen fur Entwurf und Konstruktion,
Beratungs-stelle fur Stahlverwendung, Düsseldorf 1978.
180. Merkblatt 147: Dreigurtbinder I, Beratungsstelle fur Stahlverwendung, Düsseldorf
1985.
181. Merkblatt 148: Dreigurtbinder II, Beratungsstelle für Stahlverwendung, Düsseldorf,
1985.
182. Merkblatt 200: Flugzenghallen, Beratungsstelle für Stahlverwendung, Düsseldorf
1973.
183. Merkblatt 203: Stahltrapezbleche fur Dach und Wand, Beratungsstelle fur
Stahlverwendung, Düsseldorf 1977.
184. Merkblatt 387: Rechteck - Hohlprofile für den Stahlbau, Beratungsstelle für
Stahlverwendung, Düsseldorf 1967.
185. Merkblatt 387: Rechteck Hohlprofile fur den Stahbau, Beratugnsstelle fur
Stahlverwendung, Düsseldorf 1967.
186. Merkblatt 388: Typisierte Hallen, Beratungsstelle fur Stahlerwendung, Dusseldorf
1974.
187. Merkblatt 399: Zinküberzüge zum Schutz von Stahl Beratungsstelle für
Stahlwerwendung, Düsseldorf 1983.
188. Meyer-Bohe W.: Stahlhochbau, Verlagsantalt Alexander Koch GmbH, Stuttgart
1974.
1. Micić P.: Čelične konstrukcije zgrada, Naučna knjiga, Beograd 1954.
190. Micić P.: Osnovi konstrukcija od čelika, Prosveta 1948.
191. Milosavljević M., Radojković M., Kuzmanović B.: Osnovi čeličnih konstrukcija,
Građevinska knjiga, Beograd, 1980.
192. Morris L.J., Randall A.L.: Plastic Design, 1979.
193. Mortelmans F.K., De Roeck G.P., Van Gemert D.A.: Aproximate Method for
Lateral Load Analysis of High-Rise Building, Journal of the Structural Division,
Avgust 1981.
194. Mosco V.: Neue arhcitektonische und konstruktive Gestaltung bei Hochhausern,
Acier-Stahl-Steel 8/1976.
195. Mukhanov K.K.: Design of Metal Structures, Mir Publishers, Moscow 1968.
1. Muravljov M.: Građevinski materijali, Naučna knjiga, Beograd 1984.
197. Nakamura K., Shinoda K., Hirota M., Kawagoe K.: Structural Behaviour of Steel
Frame in Building Fire, building Research Institute, Ministry of Construction,
Japan.
Literatura 341
198. Narayanan R.: Beams and Beam Colums - Stability and Strength, Applied Science
Publishers, London 1983.
199. Nauer Spannweitanrekord fur Brucke in Japan, Bauingenieur 3/91.
200. Neumann A.: Schweisstechnisches Handbuch für Konstrukteure, VEB Verlag
Technik, Belin 1954.
201. New Developments in Steel Construction, National Structural Steel Conference,
London 1984.
1. Nikolić M.: Greške u zavarenim spojevima izvedenim topljenjem, Zavod za
zavarivanje, Beograd 1990.
203. Nikolovski T., Cvetanovski P.: Jedan aspekt uticaja visokih temperatura na noseće
stubove u čeličnim konstrukcijama, Zbornik radova Simpozijuma DGKS-
Građevinske konstrukcije i požar, Aranđelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
204. Nilov A.A., Permkov V.A., Pricker A.J.: Stalnie konstrukcii, Budivelnik, Kiev
1986.
205. Note Technique: Elements de conception des structures en acier en zone sismique,
1981.
206. Oravsky M.: Ocel v Stavebnych Konštrukciach, Vydavatelstvo Technickeja
Ekonomickej Literatury, Bratislava 1978.
207. Oravsky M.: Ocsel v stavebnych konstrukciach, ALFA, Bratislava 1978.
208. Osterreischischer Stahlbauverband: Richtlinien für die Bemessung von Aluminium
Konstruktionen, 2. Auflage, 1980.
209. Palffy S.: Aerodynamische Interferenz zwischen Hochhaiuser-Untersuchungen im
Windkanal, Schweizerische Bauzeitung, No 9/1978.
210. Parking Structures, IABSE Periodica C-2/77, Zürich 1977.
211. Particolari construttivi di strutture in acciaio, Vol, I, Vol.III, CISIA, Milano 1978.
212. Pavlović Z., Buđevac D.: Aluminijum kao materijal za noseće konstrukcije u
građevinarstvu, Izgradnja. Vol. XXXVIII: 3, 1984.
213. Pavlović Z., Buđevac D.: Pancevo-Smederevo Pipeline Bridge over Danube,
International Conference "Bridges on the Danube", Vol. II, 7-12 September 1992.
Vienna-Bratislava-Budapest. Bratislava, 1992.
214. Pavlović Z., Buđevac D.: Primeri primene aluminijumskih legura za noseće
konstrukcije u građevinarstvu, Izgradnja. Vol. XL: 1, 1986.
215. Pechar J., Bureš J., Studnička J., Šafka J.: Prvky kavorych konstrukci,
Nakladatelstvi technicke literatury, Praha 1984.
216. Pekoz T., Winter G.: Cold-Formed Steel Construciton, IABSE Periodica S-12/80,
Zürich 1980.
217. Pešić M., Milenković V.: Valjanje čeličnih limova i traka, Tehnička knjiga,
Beograd 1965.
218. Petersen C.: Stahlbau, Fiedr. Vieweg & Sohu Verlagsgesellschaft mbH,
Braunschweig 1990.
219. Petersen C.: Static und Stabilitat der Baukonstruktionen, Friedr. Vieweg & Sohn,
1982.
342 Metalne konstrukcije
220. Petković Z., Ostrić D.: Metalne konstrukcije u mašinogradnji, Mašinski fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd 1996.
221. Pettersson O.: Structural Fire Behaviour-Development Trends, Lund Institute of
Science and Technology, Lund University, Sweden..
222. Planningand Environmental Criteria for Tall Buildings, American Society of Civil
Engineers, 1979.
223. Plastic Design in Steel, ASCE 1971.
224. Plastic Design of Braced Multistory Steel Frames, American Iron and Steel
Institute, New York 1968.
1. Pravilnik o tehničkim merama i uslovima za montažu čeličnih konstrukcija.
226. Pravilnik o tehničkim merama i uslovima za zaštitu čeličnih konstrukcija od
korozije.
227. Pržulj M.: Spregnute konstrukcije, Građevinska knjiga, Beograd 1989.
228. Qintiere J.: Analytical Method for Firesafety Design, Fire Technology, Nov. 1988.
229. Radojković M.: Proračun zavarenih konstrukcija od Al-legura, Naše građevinarstvo
br. 11, 1978.
230. Radojković M.: Zavarivanje u građevinarstvu - I deo, Građevinski kalendar, Savez
građevinskih inženjera i tehničara Jugoslavije, Beograd 1979.
231. Raoul J., Lequien Ph.: Application de l"Eurocode 3: Guide de vérification des
éléments sujets au risque de violement, Construction Métallique, no2-1991.
232. Reboul M.: Corrosion galvanique de l'aluminium, Revue de l'aluminium No.465,
1977.
233. Rickenstorf G., Berndt E.: Tragwerke fur hochbauten, BSB B.G. Teubner
Verlagsgesell-schaft, Leipzig 1982.
234. Ritchie K., Chien E.: Innovative Design in Structural Systems for Buildings,
Canada, 1978.
235. Roik, Lindner: Einfuhrung in die Berechnung nach dem Traglastverfahren,
Stahbau-Verlags-GmbH, Koln 1972.
236. Russell A.D., Choudhary K.T.: Cost Optimization of Buildings, Journal of the
Structural Division, Januar 1980.
237. Sakumoto Y., Yamagushi T., Okada T.: Fire Resistance of Fire-Resistant Steel
Columns, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 4, Apr. 1994.
238. Saul R.: Bridges with Double Composite Action, Structural Engineering
International, IABSE Volume 6, Number 1, 1996.
239. Scwarz O., Zellner W., Saul R.: Three Bridges with the longest Spans for the New
High-Seed Railway Lines, Structural Engineering International 2/92.
1. Sećanje za budućnost, Saobraćajni institut CIP, Bograd 1995.
241. Sedlacek G.: EC3 - A Steel Eurocode for Innovative Structural Engineers, IABSE
Conference Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zürich 1992.
242. Sedmak A., Milosavljević A.: Konvencionalni postupci elektrolučnog zavarivanja,
Zavod za zavarivanje, Beograd 1993.
243. Selected Works of Fazlur R. Khan, IABSE Periodica 4/1982.
Literatura 343
244. Siat-May F.C., Ozer E., Lu L.W.: Strength of Steel Frames Under Gravity Loads,
Journal of the Structural Division, Jun 1977.
245. Simon G.: Les Ateliers flexibles mythe et réalités- l'escalier personnales, Revue de
l'aluminium No. 509, 1981.
246. Smiljanić M.: Dodatni i pomoćni materijali u zavarivanju čeličnih konstrukcija,
Zavod za zavarivanje, Beograd, 1988.
247. Solar Chimneys, IABSE Periodica 3/1983.
248. Stabilnost čeličnih konstrukcija, Jugoslovenski građevinski centar, Beograd 1985.
249. Stahlbau Handbuch 2, Stahlbau-Verlagsgesellschaft mbH, Koln 1985.
250. Stahlbau in Deutschland.
251. Stark J.W.: EC3 - A Eurocode for Economical Steel Structures, IABSE Conference
Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zürich 1992.
252. Stipanić B., Buđevac D.: Čelični mostovi, Građevinska kniga, Beogad 1989.
253. Stipanić B., Buđevac D.: Novi evropski standard za čelične konstrukcije (I),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 2, 1994.
254. Stipanić B., Buđevac D.: Novi evropski standard za čelične konstrukcije (II),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 3, 1994.
255. Stipanić B., Buđevac D.: Osnove proračuna, Zbornik radova Jugoslovenskog
savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo", Knjiga -
Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995. Beograd, 1995.
256. Stipanić B., Marković Z.: Granično stanje nosivosti - nosači, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko građevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
257. Structural Design of Tall Steel Buildings, American Society of Civil Engineers,
1979.
258. Structures in Great Britain, IABSE Periodica C-16/81, Zürich 1981.
259. Structurs in Japan, IABSE Periodica C-36/86, Zürich 1986.
260. Stüssi F.: Grundlagen des Stahlbaues, Springer - Verlag Berlin, 1971.
261. Šuman H.: Metalografija, Tehnološko metalurški fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1981.
262. Tabak E.I., Wirght P.M.: Optimality Criteria Method for Buildign Frames, Journal
of the Structural Division, Juli 1981.
263. The Structures of New Railway Line in Japan, IABSE Periodica C-8/79, Zürich
1979.
264. Tošić D., Buđevac D., Marković Z.: Obuhvatanje uticaja imperfekcija na analizu
čeličnih okvirnih konstrukcija, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996.
Cetinje. Beograd, 1996.
265. Tošić D., Buđevac D.: Granična stanja nosivosti - zategnuti i pritisnuti elementi,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
266. Transparentes Bauen mit Stahl, Stahl-Information Zentrum, Düsseldorf 1990.
344 Metalne konstrukcije
267. Van Douwen A.: Welded and Bolted Connections, 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
268. Vandamme M., Janss J.: Buckling of Axialy Loaded Steel Columns in Fire
conditions, IABSE Proceedings P-43/81, IABSE periodica 3/1981, Zurich,
Switzerland, Aug. 1981.
1. Vasilev A.A. Metalličeskie konstrukcii, Moskva Storizdat 1975.
270. Verne J.: Les tôles et bandes de l'usine d'lssoire de Cégédur Pachiney- Des marches
diversifiés, Revue de l'aluminium No.503, 1981.
271. Vidaković M.: Požar i arhitektonski inženjering, Fahrenheit, Beograd, 1995.
272. Villiams C.: Some Dynamic Caracteristics of Tall Building, Proceedings, Decembar
1983.
273. Vlajčić Lj.: Neke grube greške zapažene prilikom izvođenja spojeva sa
visokovrednim zavrtnjevima, Naučni skup "Čelične konstrukcije danas", Beograd
1983.
274. Vlajić M.: Ponašanje spojeva sa visokovrednim zavrtnjevima pri eksploatacionom i
graničnom opterećenju, doktorska disertacija, Građevinski fakultet Niš, 1993.
275. Vojnović V.: Projektovanje i konstruisanje zavarenih konstrukcija, Zavod za
zavarivanje, Beograd, 1991.
276. Vorišek V., Chladny E., Melcher J.: Prvky kovovych konstrukcii, Nakladatelstvi
technicke literatury, Praha 1983.
277. Vukov A.: Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet građevinskih znanosti
Sveučilišsta u Splitu, Split 1988.
278. Walker H.B.: Developments and Cost Effectiveness of Steel Framed Construction,
National Structural Steel Conference, 1984.
279. Wanke J., Spal L.: Ocelove trubkove konstrukce, Nakladatelstvi technicke
literatury, Praha 1975.
280. Wei-Wen Yu: Cold-Formed Steel Design, John Wiley & Sons, New York, 1985.
281. Welding Handbook, American Welding Society, 1973.
1. Wieslawski Z.: Szstem konstrukcyjno-montažowylekkich hal stalowych
ocieplonych, Arkady, Warszawa 1977.
283. Wind Analysis-Preventive Medicine for Cladding, Structural Problems,
Engineering News Record, Mart 1980.
284. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: Experimental Analysis of Steel Structure at
Elevated Temperatures, IABSE 10th Congress, Tokyo, 1976.
285. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: The Stability of Braced and Unbraced
Frames at Elevated Temperatures, Liege, 13-15 April 1977.
286. Zarić B., Buđevac D., Stipanić B.: Rehabilitation of the Cold Rolling Mill Building
MKS Damaged by Fire, Proceedings of the International Conference on
Rehabilitation, Renovation and Repairs of Structures, 9-11 January 1994.
Vasakhapatnam. TATA McGRAW HILL New Delhi, 1994.
287. Zarić B., Buđevac D., Dević M.: Ponašanje spregnutih stubova u požarnim
uslovima, Simpozijum DGKH-Specijalni inženjerski objekti, Brioni, 1988.
Literatura 345
288. Zarić B., Buđevac D., Dević M.: Ponašanje spregnutih stubova u požarnim
uslovima, Simpozijum DGKH "Specijalni inženjerski objekti", Knjiga III, 19-21
maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
289. Zarić B., Buđevac D., Gligić B.: Stubovi dalekovoda od hladno oblikovanih profila
otvorenog poprečnog preseka, Simpozijum DGKH "Specijalni inženjerski objekti",
Knjiga I, 19-21 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
290. Zarić B., Buđevac D., Stipanić B.: Čelične konstrukcije u građevinarstvu,
Građevinska knjiga, Beograd 1998.
291. Zarić B., Buđevac D., Stipanić B.: Evrokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija -
uvodni referat, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i
jugoslovensko građevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Generalna izlaganja, 14-16
jun 1995. Beograd. Beograd, 1995.
292. Zarić B., Buđevac D., Vlajčić Z., Zarić B.: Industrijska izgradnja stanova putem
ćelijastih sistema zgrada, INDIS, Novi Sad 1986.
293. Zarić B., Buđevac D., Vlajčić Z.: Metode proračuna i primena spregnutih stubova u
građevinarstvu, Simpozijum DGKH "Specijalni inženjerski objekti", Knjiga II, 19-
21 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
294. Zarić B., Buđevac D.: Neki aspekti savremenog koncepta proračuna konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, II kongres DGKH, Knjiga 1, 6-9 novembar 1986. Split.
Zagreb, 1986.
295. Zarić B., Buđevac D.: Razvoj metalnih konstrukcija u Srbiji, Naučni skup " Razvoj
nauke u oblasti građevinarstva i geodezije u Srbiji", 12-13 decembar 1996.
Beograd, 1996.
296. Zarić B., Gligić B.: Proračun nosećih konstrukcija od Al-legura prema graničnim
stanjima, Naše građevinarstvo br. 11-12, 1990.
297. Zarić B., Gligić B.: Proračun spojeva kod nosećih konstrukcija od aluminijumskih
legura prema graničnim stanjima, Kongres SDGKJ, Cavtat, 1991.
298. Zarić B., Gligić, B.: Savremene podloge za primenu Al-legura u nosećim
konstrukcijama, Prvo jugoslovensko savetovanje o problematici proizvodnje,
primene i plasmana proizvoda i konstrukcija iz aluminijuma za građevinarstvo,
Niška Banja, 1988.
299. Zarić B., Stipanić B.: Sadejstvo dijafragmi od profilisanih limova u čeličnim
konstrukcijama zgrada, Izgradnja br. 7/1985.
300. Zarić B., Vlajčić Z., Buđevac D.: Analitičke metode utvrđivanja otpornosti protiv
požara čeličnih konstrukcija u domaćoj i inostranoj tehničkoj regulativi,
Jugoslovensko savetovanje "Savremene mogućnosti za sprečavanje velikih šteta od
požara u industrijskim i javnim objektima, 20-21 novembar 1984. Beograd, 1984.
301. Zarić B., Vlajčić Z., Buđevac D.: Analitičke metode za utvrđivanje otpornosti
protiv požara čeličnih konstrukcija u domaćoj i inostranoj tehničkoj regulativi,
Zbornik radova Savetovanja - Savremene mogućnosti za sprečavanje velikih šteta
od požara u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
302. Zarić B., Vlajčić Z., Buđevac D.: Analitičke metode za utvrđivanje otpornosti
protiv požara čeličnih konstrukcija, Razvojno istraživački projekt-Spratne zgrade od
čelika, IMK-Građevinski fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
346 Metalne konstrukcije
303. Zarić B., Vlajčić Z., Buđevac D.: Metode prpračuna vatrootpornosti zgrada od
čelika, Razvojno istraživački projekt-Spratne zgrade od čelika, IMK-Građevinski
fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
304. Zarić B., Vlajčić Z., Buđevac D.: Noseći sistemi spratnih zgrada od čelika,
Razvojni istraživački projekat "Spratne zgrade od čelika", Beograd 1984.
305. Zarić B., Vlajčić Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama proračuna
vatrootpornosti čeličnih konstrukcija, Naučni skup-Ponašanje materijala i
konstrukcija u požarima, Sarajevo, 27. i 28. maj 1987.
306. Zarić B., Vlajčić Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama proračuna
vatrootpornosti čeličnih konstrukcija, Časopis - Požar, eksplozija, preventiva, br.
1/87, Sarajevo, 1987.
307. Zarić B., Vlajčić Z.: Unapređenje zaštite od požara građevinskih konstrukcija,
Simpozijum DGKS-Građevinske konstrukcije i požar, Aranđelovac, 26. i 27.
oktobar 1989.
308. Zarić B.: Metalne konstrukcije I, Građevinski fakultet, Beograd 1983.
309. Zarić B.: Metalne konstrukcije II i tehnologija proizvodnje metalnih konstrukcija,
skripta, Beograd, 1983.
310. Zarić B.: Metalne konstrukcije II, Građevinski fakultet, Beograd 1983.
311. Zarić B.: Savremeni koncept zaštite čeličnih konstrukcija od požara, Zbornik
radova Savetovanja - Savremene mogućnosti za sprečavanje velikih šteta od požara
u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
312. Zaštita od požara u građevinarstvu, Institut za ispitivanje materijala Republike
Srbije, Beograd, januar 1993.
313. Zur Windbelastung von Hochhausern in den USA, Der Stahlbau 11/1980.
314. Žerbin M.M., Vladimirskii V.A.: Metalličeskie konstrukcii, Kiev 1986.
315. Žuranski J.A.: Windeinflusse auf Baukonstruktionen, Verlagsgesellschaft Rudolf
Muller, Koln, 1978.