1.Šta je demokratija?

Sistem vlasti u kojem konačna politička moć ili suverenitet pripada narodu bilo direktno ili putem izabranih
predstavnika. Moderna demokratija je zapravo predstavnička demokratija,ljudi ne vladaju direktno sami nad
sobom nego putem zvaničnika koje oni odaberu.
Demokratska vlast je samo upravna vlast za cijelo društvo. Slabost demokratije leži u tome sto je većina u
iskušenju da zamijeni svoju volju univerzalnim dobrom. Svrha države je da štiti ljudska prava i da ukida zakone
koje su doneseni sa tendencijom ukidanja bilo kojeg ljudskog prava,jer država nema prava da ukida osnovna
ljudska prava. Politički konsenzus je baza američkog konstitucionalizma i  on je uvršten u ustav,on leži u
prihvatanju osnovnih ideja fundamentalnih prava,vladavini zakona i jednakosti među ljudima.

2. Indikatori stepena demokratije?

 Indikatori stepena demok.suverenitet naroda, jednake slobode za sve građane, prava osoba sa invaliditetom ,
jednaka prava žena Neposredna demokratija ona u kojoj se odluke postižu direktno, bez posrednika, Posredna
demok. pdluke se donose posredno, tj. preko izabranih predstavnika ženevska konvencija se temelji na četiri
sporazuma potpisama u ženevi a koji se odnose na postupak prema neborbenom i civilnom stanovništvu

3. Predstavnička vladavina?
Aktivno biračko pravo daje odgovor na pitanje ko može birati predstavnike u vlasti, odnosno ko ima pravo glasa.
Predstavnička vladavina oblikovala se do svojih suvremenih demokratskih obilježja upravo kroz borbu za opće
biračko pravo, odnosno za opće pravo glasa.
nastanak predstavnicke vladavine najvažnije je postignuce moderne
politike. U svojoj europskoj pradomovini bilo je potrebno nekoliko stoljece da bi se ustalile
predstavnicke institucije. Monarhe se moralo podvesti pod nadzor skupštine, a parlament se moralo
podvrgnuti demokratskom izboru. Da bi došlo do te preobrazbe morala su se prihvatit tri elementa:
- sloboda izražavanja – radi autenticnosti izbora
- politicka jednakost – svi glasovi moraju biti jednako vrijedni
Narodna suverenost
a) pojam predstavništva - predstavnickoj vladavini odluke donose politicari izabrani da djeluju u ime
biraca. Najjaca strana predstavnicke vladavine jest njezina prakticnost za velike države, jer ona rješava
problem velicine koji muci neposrednu demokraciju. Atenjani su smatrali da je gornja granica
republike broj ljudi koji se mogu okupiti da bi culi govornika.
Predstavnicka vladavina omogucuje i golemim populacijama (npr. preko 900 milijuna Indijaca) da
zadrže neku vrstu kontrole nad svojim vladarima.
Predstavništvo razrješava i drugu dvojbu demokracije. Pitanje strucnjaka i preferencija naroda. U
predstavnickoj vladavini stanovništvo je odvec brojno, zanimanje za politiku privremeno, a problemi
mnogobrojni. P. vladavina ogranicava glas naroda na odredivanje tko vlada i dopušta tima
politicarima da odluce koje se politike valja držati I provoditi.
Teorija predstavnicke vladavine mnogo duguje Josephu Schumpeteru, (ekonomistu . on je prihvacao
cinjenicu da je vladavina elite neizbježna i poželjna. Demokraciju je definirao kao sustav
kompeticijskih elita. Po njemu uloga biraca nije u tome da biraju širokih paketa politika i celnika što ih
nude rivalske stranke. On je želio ograniciti doprinos obicnih biraca jer nije imao laskavo mišljenje o
njima, tj. O njihovom politickom kapacitetu. On je stoga demokraciju definirao proceduralno –
pojedinci stjecu moc odlucivanja kroz konkurentsku borbu glasova za birace.
 b) ogranicena vladavina – ona je zaštitnicka jer želi zaštiti manjine od vecine, nego i stanovništvo od
vladara. Ovdje se pojavljuje tzv. Problem tiranije vecine koji nastaje zbog opasnosti da se vecina
posluži svojom moci koja joj pripada u demokraciji i diskriminira manjine. Ogranicena vladavina kroz
institucije usta ili tradiciju pokušaj je rješavanja tog problema.

4. John Lock?
 Najpoznatija su mu dijela: «Pisma o toleranciji», «Dvije rasprave o vladi» i dr. Antirantno stajalište, težnja ka miru
kao vrhovnoj vrijednosti. Kod njega država nastaje da bi se osigurao mir,  sigurnost čovječanstva, opća sreća i
prosperitet naroda.  Postoji samo jedna vrhovna vlast.  Moć vrhovne vlasti  je pod kontrolom većine i svako se
pokorava većini. Lok postulira ustav,  kao kontrolni mehanizam suverena i oblik zaštite pojedinca.  Time se afirmira
ideja ustavne države. Ustav daje moć zakonodavnoj skupštini koja stvara zakone. Skupštinu bira narod na kraće
vrijeme. Po Loku, svrha države i udruživanja ljudi u države je očuvanje njihove svojine, života i slobode.

5. Liberalizam?
Politička filozofija koja  kruniše maksimalnu slobodu pojedinca, uz koju može postojati organizovano društvo,
uključujući slobodu religije, svijesti i govora. Liberalizam se razvija iz filozofije Hobbs-a i mnogo drugih,ali naročito
lockov liberalizam u cilju da se kreira država u kojoj je obezbjeđen najveći stepen osobnih sloboda.to se bazira na
dvije ideje:prva da ljudska bića imaju prirodna prava i druga da svaka legitimna vlast počiva na pristanku onih
kojima se upravlja.pristanak je jedini način na koji se takva vlast moze formirati.liberazlizam isto kao moderni
konstitucionalizam štiti pojedinca od države,on teži da smanji uticaj države na goli minimum.u liberalizmu ljudi su
slobodni da djeluju po svom vlastitom nahođenju.

6. Konstitucionalizam?
Konstitucionalizam (ustavnost) postoji zato što su ljudska bića slaba,ona su slaba u dvije situacije,onda kada
nemaju političku moć i onda kada je imaju.konstitucionalizam je odgovor na ove obje situacije,jer u jednoj državi
uvijek ima onih koji imaju moć i oni koji je nemaju.ono što nazivamo klasičnim konstitucionalizmom jeste da se
štite oni koji imaju moć od sebe samih,jer oni često zaboravljaju da je prava svrha vlasti,da služi onima nad kojima
upravlja.konstitucionalizam im pomaže da se prisjete ove svrhe.jedna važna razlika između arostotelove ideje
konstitucionalizma(klasičnim) i modernog konstitucionalizma je sljedeća:aristotelova ideja konst.je bila dekriptivna
ili deduktivna,tj.neko promatranje političkih institucija naroda dedukcijom zaključuje koji su to politički principi koji
pokreću taj sistem.moderna forma konstitucionalizma je kontrarno prekriptivna u svojoj prirodi,ona podrazumijeva
da se narod prvo sastane da prvo razmotri i izabere svoje političke principe,a potom da bira institucije koje će
služiti tim principima.tri koncepta su:liberalizam,konstitucionalizam i demokratija. Konstitucionalizam možemo reći
da je ideja vladavine zakona koja se primjenjuje na one koji vladaju,to znači da oni koji vladaju ne mogu djelovati
na proizvoljan način.konstitucionalizam mora da ima svoj ustav,tj.zbirku pravila koja ograničava moć onih na vlasti
i koja se shvata višim zakonom,tj.zakonom koji ne moze promijeniti vladar i zakonom koji vladar mora
postovati.konstitucionalizam limitira djelovanje države.

 7. Društveni ugovor?

Ideja Tomasa Hobsa, da je to jedini način za izlaz iz stalnog ratnog stanja. Naime svako želi mir, ali, pošto niko
nije siguran u namjere druge osobe najsigurnije je jedni druge smatrati neprijateljima. Sklapanje društvenog
ugovora koji nikad stvarno nije potpisan o podređenosti svemoćnoj državi. Ugovor kojim se dio suvereniteta
prenosi na drugu grupu ljudi, državu ili pojedinca,a koji će garantovati ljudska prava građanima.
8. Vladavina zakona?
Princip koji kaže da svaki član društva, čak i vođa, mora slijediti zakon.

9. Civilno drustvo?
Autonomni samoorganizovani dio liberalnog društva koji je izvan formalnih političkih i pravnih institucija, u koje
država, osim provođenja općih zakona nema pravo da se miješa.

10. Prirodno pravo?

Vjerovanje da su pojedinci prirodno podareni osnovnim ljudskim pravima.

11. Generacije ljudskih prava?

Obzirom da ljudska prava obuhvataju mnogo različitih oblasti ljudskog života dijelimo ih u 4 osnovne grupe: 1.
Lična prava – ovo su prava koja bi trebala brinuti o čovjeku da bude zaštićen od bilo kakvih napada i da njegovo
dostojanstvo ostane netaknuto. Ta prava su: pravo na život, pravo na slobodan razvoj ličnosti i pravo na privatno
vlasništvo, 2. Politička i civilna prava – zovu se još i građanska prava. Ova prava bi trebala garantovati čovjeku
nesmetano učešće u političkom životu, bez straha da će zbog toga neopravdano biti kažnjen. Ovdje spadaju:
sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda štampe, sloboda udruživanja i okupljanja, pravo na peticiju i glasačko
pravo, 3.Socijalna i ekonomska prava – treba da osiguraju da svaki čovjek bude opskrbljen osnovnim stvarima za
preživljavanje. Tu spada: pravo na obrazovanje, te pravo na rad i pravo na socijalno i ekonomska udruživanja, 4.
Prava treće generacije – u ovu grupu spadaju: pravo na mir, pravo na razvoj i pravo na zaštitu okoliša.
 
Podjela ljudskih prava:
a) osobna ili ljudska prava.- cine prvu grupu prava kojima pripadaju prava covjeka na zaštitu od napada i ugrožaja
svake vrste i na to da njegovo dostojanstvo ostane netaknuto. Osobna prava su jezgra ljudskih prava i nalazimo ih
u svim dokumentima. Tu bi prvenstveno spadalo pravo na život; pravo na slobodu i sigurnost; pravo na poštivanje
privatnog i obiteljskog života; sloboda mišljenja, savjesti i vjerskoga uvjerenja; pravo na zasnivanje prava i obitelji,
pravo na pošteno, nepristrano i pravicno sudenje…
b) politicka prava i slobode - ova prava bi svakome covjeku trebala jamciti neometano sudjelovanje u politickom
životu u sklopu njegove zajednice, bez straha da ce zbog toga biti neopravdano kažnjen. Tu bi ubrojili: 1. slobodu
udruživanja – temelj svake demokracije. Sastoji se u mogucnosti osnivanja politickih stranaka, sindikata, interesnih
udruga, vjerskih zajednica…; 2.) sloboda okupljanja.- oznacava mogucnost organiziranja i održavanja javnih
skupova u otvorenim i zatvorenim prostorima, uz uvjet održavanja reda i mira, izvanrednih stanja…
c) socijalna i ekonomska prava -tu spadaju ona prava koju su nužno potrebama za ljudsko preživljavanje –pravo
na obrazovanje, pravo na privatno vlasništvo, pravedna naknada za rad I uvjeti rad, socijalna sigurnost – kolektivni
ugovor - kolektivni ugovor medusobno zakljucuju sindikalna organizacija, kao zastupnik zaposlenih u odredenim
privrednim granama, te organizacija poslodavaca, a njime se ureduju konkretna prava i uvjeti rada u okvirima
odredenim zakonom, sindikalno organiziranje i pravo na štrajk, pravo poduzetništvo. U tu skupinu ubrajamo i
kulturna pravo – pravo na školovanje, autonomnost sveucilišta I obrazovnih institucija
d) prava trece i cetvrte generacije - Prava treceg naraštaja – prava utemeljena na svijesti o potrebi zaštite
covjekova okoliša, prava nerodenih ljudi, pa cak i prava drugih bica, tj. životinja i biljnih vrsta na zaštitu od
ugrožavanja njihova opstanka. Prava cetvrtog naraštaja – nova prava ciji je sadržaj još dosta neodreden: pravo na
mir, pravo na razvitak, pravo na zajednicko naslijede, pravo na humanitarnu pomoc i dr. Ovdje takoder spadaju
prava vezana uz geneticki inženjering, kloniranje, maticne stanice, diskriminacije – na temlju homofobije i 
ksenofobije

12. Totalitarizam?
Ideologija ili praksa širokog uplitanja države u društvene odnose koji se može ostvariti samo uz pomoć
organizovane prinudne sile. Pridjev totalitarian je prvi upotrijebio Giovanni Amendola u dnevniku kao oznaku za
fašističke zloupotrebe izbornog postupka u parlamentu.

13. Atenska demokratija?

Čini se da se prva demokratska politička zajednica pojavila sredinom 6 stoljeća u kiosu,iako su se uskoro oblikovale
i druge,sa svim svojim posebnostima i svojstvima.na izborima su davali pravo glasa svim slobodnim građanima.u
ateni se demos-narod sastojao u cjelosti od odraslih muskaraca isključivo atenskog porijekla.razvitak demokracije
u ateni dao je modernoj političkoj misli središnji izvor nadahnuća.periklo opisuje tadašnju zajednicu u kojoj svi
građani mogu,a doista trebaju sudjelovati u stvaranju i održanju zajedničkog života.formalno,za sudjelovanje u
javnom životu,građani nisu imali zapreka zasnovanih na položaju ili bogatstvu.demos je imao suverenu moć,to jest
vrhovnu vlast,da se angažira u zakonodavnim i sudskim funkcijama. Atensku demokraciju obilježavala je općenita
predanost načelu građanske vrline, odanost republikanskom gradu-državi i podređenost privatnog života javnim
poslovima i zajedničkom dobru.svi građani sastajali su se da raspravljaju,odlučuju i donose zakone.
Za demokrata su, prema aristotelu, sloboda i jednakost razlučivo povezane.dva su kriterija slobode:
-          neizmjenice vladati i biti vladan
-          živjeti kako tko hoće.
Shema strukture atenskih ustanova sastojala se iz:
Građanstvo kao cjelina sačinjavalo je ključno suvereno atensko tijelo;
Skupština se sastojala vise od 40 puta godišnje i imala je kvorum od 6 000 građana,kako je ona preveliko tijelo da
bi sama pripremala svoj dnevni red,bila je podijeljena.vijeće 500 građana imalo je odgovornost za organizaciju i
predlaganeje javnih odluka,odbor 50 sa pročelnikom.dok su sudovi bili organizirani slično skupštini,izvršne funkcije
grada obavljali su magistrati, što se tiče građana koji su mogli učestvovati i koji su bili prihvaćeni kao građani bili
su atenski muskarci sa navršenih dvadesed godina.žene nisu imale nikakvih političkih prava,a njihova građanska
prava bila su strogo ograničena,takođe oni koji nisu mogli sudjelovati u proceduri upravljanja bili su doseljenici i
robovi.oni koji su dominirali u skupštini ili vijeću bili su pretežno visoka roda ili položaja,elita iz bogatih obitelji.
Kritičari
Prvi koji je osudio atenu i među najslavnijim bio je platon u svom djelu „država“.u djelu je naveo da političku vlast
treba dati u ruke manjini.svoje poglede izložio je na pozadini četri tipova uređenja:timarhije,oligarhije,demokracije
i tiranije.kritizirajući demokratiju definisao ju je kao onaj oblik društva koji sve ljude drži jednakima,bili to oni ili ne
i da daje pravo svakom pojedincu slobodu da radi kako želi.po njemu svi ljudi ne  mogu biti jednaki.prikazivajući
klasični demokratski model i njegova kritika imaju trajni utjecaj na moderu zapadnu političku misao.karakteristike
klasične demokratije su:građani trebaju uživati političku jednakost,kako bi bilo slobodni da vladaju i budu
vladani,uključuje izravnio sudjelovanje građana,višestruki načini izbora kandidata za javnu službu,nepostojanje
povlastica kojima bi se obični građani razlikovali od javnih službenika,kratki mandati za sve.

14. Protektivna demokratija, po Heldu?

Građani zahtijevaju zaštitu od vlasti I od drugih građana, kojom će se osigurati da oni koji vladaju slijede politiku
smjerljivu s interesima građana kao cjeline. Suverenitet u krajnjoj liniji počiva u narodu, ali je povjeren
predstavnicima koji time legitimno mogu obavljati državne funkcije. Redoviti izbori, tajno glasovanje, natjecanje
među strankama su odlike. Postoji podjela na izvršnu, zakonodavnu I sudsku vlast. Država je odvojena od civilnog
društva, postoje konkurentski centri I interesne grupe. O protektivnoj demokratiji  govore dvije teze, jedna
Madisonova, druga koju daju Bentham i Mill.

15. Razvojna demokratija, po Heldu?

Sudjelovanje u političkom životu nužno je ne samo radi zaštite individualnih interesa, nego I radi stvaranja
obaviještenog, angažiranog građanstva koje se razvija. Postoji narodni suverenitet s općim pravom glasa,
predstavnička vlast, ustavne prepreke koje osiguravaju ograničenja I podjelu državne vlasti, jasno razgraničenje
između parlamentarne skupštine I birokratije, uključenost građana u razne grane vlasti.

16. Modeli demokratije po Heldu?    

Postoje klasični I savremeni. Klasični su: atenska, protektivna, razvojna i neposredna.

17. Neposredna demokratija?

Dva oblika ( komunizam I socijalizam)
Slobodni razvitak svih moguć je samo slobodnim razvitkom svakoga. Sloboda zahtijeva ukidanje eksploatacije I
potpunu političku I ekonomsku jednakost.

18. Posredna demokratija?    

Ideja posredne demokratije je da svaki pojedinac treba da učestvuje u izboru onih koji će kao najbolji činiti vladu,
kao njihovi predstavnici. Volja naroda se ostavruje preko izabranih predstavnika. Narod je suveren.

19. Parlament (i Parlament BiH)?

Parlament je državno zakonodavno tijelo. Članom parlamenta može se postati biranjem na izborima, ili nekim
drugim kriterijem.
Parlament BiH se sastoji od dva Doma, Predstavničkog doma I Doma naroda. Predstavnički dom ima 42 člana od
kojih se dvije trećine neposredno biraju s teritorije Federacije BiH, a jedna trećina s teritorije Republike Srpske.
Kvorum čini većina svih članova izabranih u Predstavnički dom. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH čini 15
delegata, od kojih su dvije trećine, po pet Bošnjaka i Hrvata, delegati iz Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna
trećina, pet Srba, delegati iz Republike Srpske. Nominirane bošnjačke, odnosno hrvatske delegate iz Federacije BiH
biraju bošnjački, odnosno hrvatski delegati u Domu naroda Federacije BiH, dok delegate iz Republike Srpske bira
Narodna skupština Republike Srpske. U skladu s članom IV Ustava BiH, Parlamentarna skupština nadležna je za:
donošenje zakona potrebnih za provođenje odluka Predsjedništva ili za provođenje njenih funkcija prema ovom
ustavu;
 odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i
Hercegovine;
 odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine;
 odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora;
 druga pitanja potrebna za provođenje njenih funkcija, ili ona koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom
entiteta.
 
Kako proizilazi i iz člana IV. Ustava BiH, uloga koja se automatski vezuje za Parlamentarnu skupštinu je
zakonodavna uloga. U izvršavanju te uloge, Parlamentarna skupština djeluje u oblastima koje su Ustavom BiH
definirane kao nadležnosti državnog nivoa vlasti. Prema članu III. Ustava BiH, to su:    vanjska politika;
vanjskotrgovinska politika;
 carinska politika;
monetarna politika;
finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine;
politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila;
provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući odnose s Interpolom;
 uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava;
reguliranje međuentitetskog transporta; i
kontrola zračnog saobraćaja.
Sve funkcije i ovlaštenja koja Ustavom BiH nisu izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju
entitetima, ali isto tako je predviđeno i da će Bosna i Hercegovina, dakle državni nivo vlasti, preuzeti nadležnost (i)
u svim pitanjima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta, potom (ii) u pitanjima koja su predviđena u
aneksima od 5 do 8 Dejtonskog sporazuma ili (iii) u pitanjima koja su potrebna za očuvanje suvereniteta,
teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Osim
zakonodavne, Parlamentarna skupština ima i finansijsku ulogu, s obzirom da je u njenoj nadležnosti odlučivanje o
izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine,
te odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine. Ne ulazeći u suštinu, dovoljno je naglasiti da se prilikom
donošenja budžeta primjenjuju iste odredbe kojima se regulira osnovni zakonodavni postupak. U direktnoj vezi s
finansijskom ulogom Parlamentarne skupštine je njena nadzorna uloga, koja se ogleda kako u obavezi izvršne
vlasti da Parlamentarnoj skupštini podnese izvještaj o izvršenju budžeta, tako i u pravu Parlamentarne skupštine
da taj izvještaj prihvati ili odbije. Parlamentarna skupština ovlaštena je i da izvršnoj vlasti da ili uskrati saglasnost
za ratifikaciju međunarodnog ugovora ili sporazuma, odnosno njegovo otkazivanje. Ovo ovlaštenje ukazuje da
Parlamentarna skupština, uz navedene, ima i kontrolnu ulogu. Kontrolna uloga Parlamentarne skupštine izražena
je i kroz rad njenog Doma naroda, čiji je zadatak da štiti interese tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine,
odnosno da vodi računa da ne dođe do povrede tzv. vitalnog nacionalnog interesa jednog od tri konstitutivna
naroda. Kontrolna uloga Parlamentarne skupštine ogleda se i u njenom ovlaštenju da potvrđuje imenovanje Vijeća
ministara BiH (koje vrši Predstavnički dom), prati i kontrolira njegov rad putem različitih mehanizama i  izglasa mu
nepovjerenje, ako to ocijeni potrebnim. U primjeni ovih ovlaštenja, a što se može zaključiti iz navedenog,
kontrolna uloga nadopunjena je izbornom ulogom, koja je naročito došla do izražaja osnivanjem Komisije za
pripremu izbora Vijeća ministara BiH sredinom 2006. godine. Njeno postojanje utvrđeno je Zakonom o izmjenama i
dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH, dok je njen rad propisan Poslovnikom o radu Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine - čime se nameće zaključak da Komisija i djeluje u okviru Predstavničkog doma. Broj
članova Komisije za izbor nije stalan i utvrđuje se za svaki saziv Doma, s tim da je propisano da Komisiju čine po
jedan predstavnik svake političke stranke, koalicije i liste nezavisnih kandidata, kao i svi nezavisni kandidati koji su
nosioci poslaničkih mandata u Domu. Komisija je nadležna da ispituje i analizira sve dostupne informacije koje joj
dostave Centralna izborna komisija i Državna agencija za istrage i zaštitu radi ocjenjivanja i utvrđivanja podobnosti
kandidata za obavljanje dužnosti predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara BiH – dakle, za iste poslove koje je
do osnivanja Komisije obavljao Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR). Svojim mišljenjem
Komisija daje preporuku Domu za potvrđivanje kandidata imenovanih na dužnosti predsjedavajućeg i članova
Vijeća ministara BiH, iako, treba napomenuti, njeno mišljenje nije obavezujuće. Konačno, kada se riječ o ulogama
Parlamentarne skupštine, treba spomenuti i da je ona jedina ovlaštena za davanje autentičnih tumačenja akata
koje donosi, što znači da ima i ulogu tumača važećeg zakonodavstva.

20. Kontrola vlasti u demokratskom političkom sistemu?

Moc koju politicka elita stekne za svoga mandata (nakon demokratskih izbora), može dijelom kontrolirati sama
sebe „provjerama i balansiranjem“ (balans moci) i to kroz podjelu vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska) i kroz
elemente samokontrole. Međutim, postoje znacajni elementi moci u demokratskim društvima koji ne ucestvuju u
vlasti, ali mogu ozbiljno utjecati na vladajuce strukture i držati ih odgovornim spram pozitivno-pravnih
normi,demokratskih vrijednosti i datih obecanja. Ti „kontrolori kontrolora“ prije svega jesu elementi civilnog
društva u koje svakako spadaju i mediji, udruženja grana,nevladine organizacije, strukovne organizacije i ostala
udruženja i organizacije (koje se cesto imenuju kao grupe za pritisak), te naucne i istraživacke institucije I
organizacije. Naravno, znacajnu moc i utjecaj (direktni ili indirektni) na ponašanja domace politike u jednoj državi
imaju i savremeni međunarodni odnosi,međunarodno pravo i, opcenito, svjetska javnost. Svaka demokratija i dalje
pokušava da isključi bilo kakav monopol nad vlasti. Ona na pet nivoa organizuje saradnju i sukobljavanje političkih
snaga: birači i javno mnijenje, partije i savezi, parlament i njegova dva doma, egzekutiva kao vlada i uprava i
sudska vlast učestvuju - iako sa različitim udelom - u formulisanju osnovnih političkih odluka, njihovom provođenju
i kontroli. Svi učesnici ostaju vezani za osnovne ustavne principe i moraju se pridržavati pravila koja im i
dozvoljavaju učešće u igri. Svi se moraju stalno stavljati pod kontrolu drugih organa, tako da je državna vlast u
demokratskoj državi ograničena komplikovanim sistemom ograničenja, podjele, i protuteže. Čuvar svega ovoga, je
po shvatanju moderne demokratije, norma pravne države nad kojom mora da bdi posebno nezavisna pravna
instance.
 
21. Thomas Hobs?
Najpoznatije mu je djelo Levijatan. Negova bit je «Čovjek je čovjeku vuk» - nagon za samoodržanje. Bitna tačka je
učenje o suverenitetu, što je suština svake građanske države. On smatra da je bilo kakva država, čak i ona u kojoj
vlada diktatura bolja od rata. Sklapanje društvenog ugovora koji nikad stvarno nije potpisan o podređenosti
svemoćnoj državi. Funkcija države je prvenstveno sigurnost pojedinca. Država nastaje na osnovu uzajamnog
ugovora među građanima, kojim se dio prirodnog prava na upravljanje vlastitom osobom i na samoodbranu
prenosi na neku osobu ili sabor što ih većina ljudi izabiru kao svoje predstavnike. Ugovorom se ta osoba ovlašćuje
da upravlja zajednicom u interesu svih njezinih građana. Pojedinac dakle prenosi na vladara pravo upravljanja
vlastitom osobom i dobrima u cilju samoočuvanja. Hobs nastoji utemeljiti filozofiju morala i politike na
pretpostavkama: šta god činimo, motivirani smo vlastitim interesom i da smo razborita bića, sposobna proračunati
posljedice vlastitih postupaka.

22. Monteskije?
Najpoznatije djelo «Duh zakona»
•        engleski ustav je smatrao ogledalom slobode
•        USTAVNA VLADAVINA – središnji mehanizam koji garantira prava pojedinca
•        država – mješoviti režim koji uravnotežuje položaj monarhije, aristokracije i naroda
•        razdvajanje vlasti:
a)      IZVRŠNA – monarh; odlučno vodstvo, kreiranje pol., djelotvorno provođenje zakona (hitrost izvršenja)
b)      ZAKONODAVNA – pravo na prosudbu politike, dupune i izmjene zakona, pravo da na odgovornost pozovu
upravljača zbog nezakonitog čina
c)      SUDSKA – nezavisna, ključno u zaštiti prava pojedinca
•        političke mogućnosti su ograničene geoklimatskim faktorima i organizacijom vlasti

23. Stubovi demokratije?    

1. državljanstvo, zakon i prava
2. predstavnička i odgovorna vlada
3. civilno društvo i politička participacija        
 
 
24. Demokratski izbori?
Izbori su najznačajniji izraz narodnog suvereniteta. Oni su neophodan uslov demokratskog uspostavljanja
najvažnijih organa državne vlasti – predstavničkog tijela (parlamenta, skupštine) kao nosioca zakonodavne vlasti, i
šefa države kao najvišeg nosioca izvršne vlasti. Izborima se utemeljuje legitimitet ovih najvažnijih organa državne
vlasti, a preko njih izvršne i sudske vlasti. Ustavom i zakonom se uređuje izborni postupak po kome građani svojim
izabranicima povjeravaju ostvarivanje državne vlasti.

25. EU i njene institucije?

 Europska unija je jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat
procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke,
Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine,
stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).Zajednica ima nadležnost u
područjima i u mjeri koju su joj dodijelile države članice prije svega osnivačkim ugovorima. Sa svakom revizijom
osnivačkih ugovora države članice su sve više širile nadležnost Zajednice. To je napose uočljivo kada se pobroje
sva područja u kojima je Unija do sada donijela ogroman broj propisa, a koji čine dio pravne stečevine EU (tzv.
acquis communautaire).
Prema osnivačkim ugovorima u pretežnom broju slučajeva nadležnost je podijeljena između Zajednice i države
članica, međutim postoje i određena područja koja su u isključivoj nadležnosti Zajednice. Budući europski Ustav
taksativno nabraja područja isključive nadležnosti Unije: 1. carinska unija; 2. pravila o tržišnom natjecanju
potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; 3. monetarna poltika; 4. očuvanje morskih bioloških resursa u
sklopu ribarske politike; 5. zajednička trgovinska politika. Institucije Europske unije
Europska unija ima vrlo složen sustav institucija. Najvažnije institucije Europske unije su:
Vijeće EU ili poznatije kao Vijeće ministara EU. Vijeću ministara pomaže u radu Odbor stalnih predstavnika
(COREPER).
Europska komisija
Europski parlament
Europski sud pravde, koji uključuje i Sud prvog stepena
Europsko vijeće .    
 
 
 
26. Vijeće Evrope?
 Vijeće Evrope je međunarodna organizacija 46 država članica šire evropske regije, čiji su glavni zadaci i obaveze:
Ono je zakonodavno tijelo Unije; za širok domen pitanja, prakticira tu zakonodavnu moć zajedno sa Evropskim
Parlamentom;
Koordinira ekonomskim smijerovima zemalja članica;
Zaključuje, u ime EU, međunarodne dogovore sa jednom ili više država ili međunarodnih organizacija;
Zajedno sa Parlamentom, rukovodi budžetom;Ipak najvažniji zadaci su jačanje demokratije, zaštite ljudskih prava i
pravne države na evropskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Evrope ogleda se u Evropskoj konvenciji o ljudskim
pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Evropskom sudu za ljudska prava.

27. Civilna kontrola sistema sigurnosti?    

Osnovni cilj sistema sigurnosti države bila je, historijski gledano, zaštita njezinoga teritorijalnog integriteta i
politickog poretka od izvanjske i unutrašnje opasnosti, uz garanciju sigurnosti pojedinca. Za potrebe svoje vanjske
i unutarnje sigurnosti država konstituira razlicite komponente državne, tj. nacionalne moci, koje cine, prije
svega,oružane snage (vojna sila), a potom i ostale komponente (snage) nacionalnesigurnosti: policija, granicna
policija, granicne i carinske službe, te drugi organinacionalne javne sigurnosti. Sistem sigurnosti se u dokumentima
Pakta stabilnosti određuje kao „vladine organizacije koje imaju ovlaštenja da upotrijebe ili narede upotrebu sile,
pritvora I uhicenja, u zaštiti države i njenih graana,“ (2) i one civilne strukture koje su odgovorne za upravljanje i
nadzor nad sektorom sigurnosti:
(a)    Vojne i paravojne snage;
(b)    Obavještajne agencije;
(c)    Policija;
(d)     Granicna policije;
(e)     Granicne i carinska služba;
(f)     Sudski sistemi (ukljucujuci sudsku podršku i infrastrukturu);
(g)    Kazneno-popravni sistemi;
(h)     Tijela za parlamentarno, sudsko i administrativno upravljanje i nadzor.9U svakom slucaju, nedostatak
sigurnosti je, opcenito, za državu i njene graaneznacajna smetnja politickom, socijalnom i ekonomskom razvoju.
Ulogu sistema sigurnosti u društvu Huntington razmatra u okviru dviju varijanti civilne kontrole: (1) u subjektivnoj i
(2) u objektivnoj civilnoj kontroli.
(1) Subjektivna civilna kontrola objašnjava se kao „uspostavljanje maksimalne civilne moci“, pa je najjednostavniji
nacin minimiziranja vojne moci, zapravo,„maksimiziranje moci civilnih grupa u odnosu na vojne“. Takav pristup
povlaci zasobom povecanje moci neke (određene) civilne grupe ili grupa u kontekstu politicke premoci, njihovim
specificnim interesima i njihove premoci u odnosu (i na štetu) nadruge civilne grupe. Subjektivna civilna kontrola
jest „jedina moguca kontrola uslucaju kad nema profesionalnog oficirskog kora“, te je kroz historiju
bilaidentificirana sa maksimiziranjem moci odreenih vladinih institucija, društvenih klasa i ustavnih formi.
 (2) Objektivna civilna kontrola tumaci se kao maksimiziranje vojnog profesionalizma,tj. ona podjela „politicke moci
izmeu vojnih i civilnih grupa koja je najpogodnija zastvaranje profesionalnih stavova i ponašanja kod pripadnika
oficirskog kora“. Takva profesionalizacija vojno osoblje cini „politicki sterilnim i neutralnim“, a „antiteza objektivne
civilne kontrole jest vojno ucešce u politici“. Postizanje objektivne civilne kontrole postalo je moguce nastankom
vojne profesije,nakon cega subjektivnoj civilnoj kontroli, zapravo, nema mjesta u takvim društvima. Međutim,
Huntington zakljucuje da postizanje objektivne civilne kontrole biva
sputano zbog interesno motiviranog subjektivnog nacina na koji određene civilne grupe shvacaju civilnu kontrolu,
te nastavljaju da „insistiraju na podređenosti oficirskog kora u cilju postizanja svojih interesa i nacela“. Stoga je
objektivna civilna kontrola „rijedak fenomen cak i u suvremenim zapadnim društvima.
“ Zakonodavni organi, zapravo parlament svake države kao najviše predstavnicko tijelo njenih graana, po svojoj je
prirodi najodgovorniji i najznacajniji faktor nadzora I kontrole sistema nacionalne sigurnosti. U vecini država koje
istinski težedemokratskom razvoju, u nadležnosti parlamenata svrstava se: (1) utvrivanjeintegralne sigurnosne
politike i njezinih specificnih dimenzija, (2) odlucivanje ovelicini, sastavu i kadrovskim kapacitetima komponenata
sistema sigurnosti, (3)odlucivanje o budžetu, o financiranju potreba sigurnosti i (4) odlucivanje o opremanjui
naoružavanju oružanih struktura države.

28. Civilna kontrola oruzanih snaga?

Ona je neophodni element da se spriječi unutrašnja zloupotreba oružanih snaga. CIVILNA KONTROLA-njeno prvo
teorijsko obrazloženje je dao Karl fon Klauzević, da “vojnik mora da prihvati stanovište da je politika reprezentant
svih interesa ukupnog društva”. Civilnu kontrolu oružanih snaga u BiH ima Predsjedništvo BiH.

29. Teorije demokratskog elitizma?    

Spoj ograničene i redovite participacije građana putem izbora i vladavine političkih elita. Demokracija je
“institucionalni aranžman za donošenje političkih odluka u kojemu pojedinci stječu ovlast odlučivanja putem
konkurentske borbe za glas naroda”; demokracija kao metoda izbora vođa, natjecanje za glasove birača, osnovna
funkcija glasanja stvaranje vlade; funkcije konkurentskih izbora: oblik participacije i osiguranja legitimnosti
izabranima i sustavu. Iako su u prvoj polovini 20. Stoljeća Gaetano Mosca, Vilfredo Pareto, Robert Michels i Max
Weber rasvijetlili pitanje neusklađenosti između elita i demokracije, ono je danas ponovno aktualno jer se s jedne
strane naglašava neizbježnost i autonomija elita, a s druge se tvrdi kako su pokušaji ostvarenja vladavine naroda
uzaludni, jer je najviša moguća “demokracija” ona kojom dominira elita.* U takvoj demokraciji postoje izabrani
parlamenti i drugi izabrani dužnosnici, ali birači ne biraju svoje predstavnike, već izabiru između unaprijed
određenih kandidata koje su predložile političke stranke unutar svojih kanala regrutacije. Teorija Josepha
Schumpetera o kompetitivnoj demokraciji, određena pojmom “demokratskog elitizma”, nastojala je pomiriti
postojanje elita i demokracije ističući kako postoji “natjecateljska borba za glasove naroda”, borba kojom upravlja
politička elita na čelu s političkim vođama s vremenski ograničenim mandatom. Schumpeter je pokazao kako
funkcionira predstavnička demokracija u modernim nacionalnim državama.
Moć vladanja koncentrirana je u predstavničkom tijelu i prenosi se s jedne političke struje na drugu putem
otvorenih, periodičnih izbornih natjecanja za dominaciju nad tim tijelom. Građani u ulozi birača izabiru koje će ih
kandidirane osobe i stranke predstavljati. Jednom izabrani nositelji vlasti tu vlast vrše
potpuno samostalno, štiteći sam demokratski poredak i pritom ne dovodeći u opasnost svoje šanse za ponovni
izbor.

30. Konsocijativna demokratija?

To je model koji pokušava pomoći uspostavu demokratije kod duboko podijeljenih društava, društava u kojima
postoji veći broj kolektivnih identiteta od kojih nijedan nema apsolutnu brojčanu prednost. Četiri su principa: velika
koalicija, proporcionalnost, pravo veta I autonomija segmenata.

31. Vestminsterski (većinski) model demokratije

Većinski model se uobičajeno zove i vestminsterski model po Vestminsterskoj palati uLondonu u Vestminster
distriktu, gde se nalazi Britanski parlament. Do 1993., Novi Zeland je, po Lajphartu, bio istaknut primer
vestminsterskog modela demokratije. Vestminsterskimodel u Ujedinjenom Kraljevstvu, po Lajphartu ima sledeće
karakteristike: 1. Koncentracijaizvršne vlasti u jednostranačkim kabinetima sa tesnom većinom; 2. Dominacija
kabineta; 3.Dvostranački sistem; 4. Većinski i disproporcionalni izborni sistem; 5. Pluralizam interesnihgrupa; 6.
Unitarna i centralizovana vlast (vlada); 7. Koncentracija zakonodavne vlasti u jednodomnom zakonodavnom telu;
8. Fleksibilnost ustava (Britanija ima „nepisan“ ustav); 9. Nepostojanje sudske kontrole ustavnosti (revizije); 10.
Centralna banka koja je pod kontrolom izvršne vlasti.

32. Deliberativna demokratija?

To je sustav vlasti u kojem se o svim javnim stvarima odlučuje zajedničkom raspravom. Za razliku od privilegiranja
zakonske regulative i pravorijeka u slučaju modela političkog liberalizma, deliberativna demokracija proširuje
moralni/politički dijalog u građansku javnu sferu. Deliberativna demokracija vidi slobodnu javnu sferu građanskog
društva kao glavnu arenu za artikulaciju, osporavanje i rješavanje normativnih diskursa. Deliberativna demokracija
je takav koncept gdje se demokratsko odlučivanje treba javno razmotriti, vidjeti argumente za i protiv zakona, a
politika je dana da bi se unaprijedilo opće dobro građana i radi pravde socijalnog društva. Neki autori deliberativnu
demokraciju smatraju takvom vrstom vladavine u kojoj svi slobodni i jednaki građani opravdavaju odluke u
procesu u kojem svi međusobno iznose prihvatljive i dostupne razloge. Deliberacija se može smatrati uspješnom
ako su svi građani uključeni u raspravu ravnopravni, na način da su svi argumenti izloženi tako da ih svi mogu
razumjeti, prihvatiti i odgovoriti na njih prema vlastitim uvjetima.

33. Politička jednakost?    

Građani trebaju uživati političku jednakost, kako bi bili slobodni da vladaju i budu vladani. Jednakost je načelo
prema kome svi ljudi jesu ili bar trebaju biti jednaki u relevantnim elementima. Obzirom na to razlikuju se 4 vrste
jednakosti: politička, pravna, socijalna i ekonomska.  Politička jednakost znači da svi punoljetni građani imaju
jednako pravo na političku participaciju. To uključuje pravo građanina da bira i da bude biran, kao i sloboda
ličnosti, sloboda savjesti i mišljenja, govora i udruživanja, te sloboda od nezakonitog lišavanja slobode.

34. Liberalna demokratija?

Demokratija podrazumjeva saradnju koja znači pravedne uslove saradnje i ideju racionalne koristi ili dobra svakog
od učesnika. Dobro uređeno društvo je efikasno regulisano javnom političkom koncepcijom pravde. Dobro uređeno
društvo posjeduje osnovne političke i društvene ustanove. Demokratsko društvo je društvo u kojem svi prihvataju
iste principe pravde i znaju da ih prihvataju i ostali. Njegovi građani imaju normalno djelotvorno osjećanje pravde i
vjeru u pravednost ustanova.

35. Ustavna demokratija?

Njena je svrha da ustavnim normama ograniči vlast u odnosu na ljudska prava i građanske slobode. Najviši cilj
države je osigurati svim svojim pripadnicima prava pojedinca kao što su pravo na život, slobodu, vlasništvo,
jednakost i ostvarenje osobne sreće, čime se unapređuje opće dobro. Niko nije iznad zakona, zakon sve jednako
obavezuje i štiti. Ustavna demokratija uključuje podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ona je ispirisana
liberalizmom, idejom ljudskih prava, demokratskim izbornim procedurama, idejom konstitucionalizma i slobodne
ličnosti.

36. Sparta?
Imala je svoj pisani ustav u  VII ST.p.n.e. Pisao ga je zakonodavac Likurg. Spartanski ustav je bio složen:
-          Dva kralja iz različitih porodica
-          Savjet staraca-tijelo od 30 ljudi  (28 biralo građane, preko 60god.)
-          Skupština-sastojala se od svih građana (nije imala inicijativu ali je glasala za I protiv I nijedan zakon nije
mogao biti izglasan bez nje.)
-          Petorica Efora

37. Platon?
Glavna dijela su mu: Država, Zakoni i dr. Govori o idealnoj državi koja ne postoji. Dijeli države na zdrave i
nezdrave. Samo na pravdi će postojati red i jedinstvo u državi. Odbacuje silu kao temelj pravde.  Traži da među
građanima vlada isto mišljenje. Međutim, on je svjestan da zbog ljudske nesavršenosti nije moguće stvoriti idealnu
državu pa pokušava odgovoriti kakav je to istinski vladar i kakva je to država koja bi bila najbolja. On zaključuje da
državno umjeće pripada teorijskoj, a ne praktičnoj nauci, što je pretpostavka za donošenje takvih zakona koji bi se
poštivali i osiguravali dobro svojim građanima, ustav države kojom bi vladao istinski vladar bio bi poput Boga
među drugim zakonima. Vladavina zakona druga mogućnost do najbolje, umjesto živog znanja tu je sistem
propisa. Postoje tri državna oblika monarhija, aristokratija i demokratija (smatra se da se mogu korumpirati i
 pretvoriti u svoje suprotnosti: tiraniju, oligarhiju i demokratiju bez zakona). Također se zalaže za blažu vojnu
službu, ravnopravnost žena itd.

38. Aristotel?
-   kriteriji slobode: naizmjence vladati i biti vladan te živjeti kako tko hoće
-  jednaki udio u upravljanju je moguć zbog toga što je sudjelovanje novčano nagrađeno, što glasovi građana
jednako vrijede i što postoje jednake mogućnosti da se dobije javna služba
- jednakost je praktična i moralna osnova slobode

39. Ciceron?
Njegovo glavno djelo De republica posvećeno je temi: ustav mješovitog tipa. On se zalaže za sudjelovanje cijelog
naroda u vlasti, a kako on to zamišlja može se spoznati iz njegove III knjige De legibus. On se pridržava rimskog
principa izbora svih visokih nositelja službi od narodne skupštine. Pri tom po sebi tajnom izboru, najboljima se na
zahtjev treba omogućiti uvid u glasačke listiće prije njihova predavanja kako narod ne bi zloupotrebljavao svoje
glasačko pravo. Ciceronu nije stalo samo do pojedinca; njemu je čovjekova moralna sloboda potrebna i da bi mu
mogao povjeriti ogromnu odgovornost koja je povezana s mogućom vječnošću države i sa ozbiljenjem
pravednosti. «Zajednica je stvar naroda, ali narod nije svaki bilo kako skrpljen skup ljudi nego skup mnoštva koje
je sjedinjeno u priznavanju prava i zajedništvu koristi». Ciceron prilazi problemu iz novog smjera: najprije želi
dostatno definirati državu upućujući na «priznavanje prava i zajedništvo koristi» kao razloge udruživanja. On misli
da se država ne treba utopiti u praznoj harmoniji, ali kada dođe do pravnih sporova oni se trebaju rješavati
verbalnim sukobljavanjem, a ne ogorčenom borbom osobno zavađenih strana. Građaninom rimske države može
postati svako ko je, ma odakle poticao, stekao osobite zasluge za tu državu, bilo vojnom hrabrošću bilo duhovnim
postignućem ukoliko ono služi duhovno-moralnom razvoju države. On sprječava da iz osobne neovisnosti postane
individualistička neobuzdanost, a pušta i da, obratno, vrlina kuće zrači na državu.

40. Izvršna vlast?

Grana vlasti koja je odgovorna za implementaciju i provođenje zakona na državnom nivou, a to je Predsjedništvo.
Izvršna vlast provodi zakone koje je donijela zakonodavna vlast i interpretirala sudska vlast. U opcem smislu,
izvršnu vlast cini vlada. Zavisno od politickog sistema na celu vlade može biti premijer (Velika Britanija i druge) ili
predsjednik (SAD i durge). Neke države su hibridi, što znaci da imaju I premijera i predsjednika (Francuska, BiH i
druge). Bosna i Hercegovina je unikatna zemlja jer ima tri predsjednika (bošnjacki, hrvatski i srpski predstavnik) i
dva premijera (za Federaciju Bosne I Hercegovine i za Republiku Srpsku). Pored toga ima i vijece ministara sa
predsjedavajucim vijecem ministara na celu. Osim toga Republika srpska ima svoje ministre dok svaki kanton (njih
10) u Federaciji BiH ima svoje ministre. To cini Bosnu i Hercegovinu jednom od zemalja sa najvecom
administracijom na planeti u odnosu na broj stanovnika.
Uredenje ove razine vlasti dijeli se na:
a) poglavara države
b) vladu
c) upravna tijela lokalne uprave i samouprave    
 
 
 
41. Sudska vlast?
Tumači ustav i zakone Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Ona je samostalna i neovisna. Sudske su rasprave javne i
presude se izricu javno. javnost se može iskljuciti iz cijele rasprave ili dijela rasprave radi interesa javnog morala,
javnog reda ili državne sigurnosti... Suci takoder imaju imunitet. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne
mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke, osim ako se
radi o kršenju zakona od strane suca. Sudačka dužnost je stalna, a najviši sud u BiH je Ustavni sud.

 42. Zakonodavna vlast?

Donošenje pravnih propisa obaveznih za sve građane. U užem smislu donošenje zakona – najviših pravnih akata
poslije ustava od strane predstavničkog tijela. Na državnom nivou to je Parlamentarna skupština.
FUNKCIJE PARLAMENTA
 
predstavništvo
 raspravljanje
donošenje zakona
izglasavanje proracuna4
formiranje vlada
nadzor nad izvršnom vlasti
 
43. Kant?
Kant u svojoj antropologiji teži znanju o čovjeku u smislu opće spoznaje «čovjeka kao građanina svijeta».priznajući
jedankost sa svim umnim bićima, čovjek izvodi svoje pravo da sam bude svrha, i da ga svako drugi cijeni kao
takva, te ga niko ne upotrebljava samo kao sredstvo za druge svrhe. Samo čovjek koji je ujedno i nositelj uma,
jeste građanin svijeta.U političkoj filozofiji se zalaže za :
-ustav koji je zasnovan na principima slobode članova društva,
-na načelima ovisnosti svih na jednom zakonodavstvu,
-na zakonu njihove jednakosti.
Govori o dva oblika vlasti: s jedne strane o republikanskom, a s druge o despotskom, i tri državna oblika:
monarhiji, aristokratiji i demokratiji.  Kant vidi u demokratiji despotizam, zato što ona osniva egzekutivnu vlast, u
kojoj svi odlučuju o jednom, a možda i protiv njega.  U egzekutivnoj vlasti nastaje zbrka jer svako želi i može biti
svoj gospodar. U toj zbrci pojedinac predstavlja sve, ali ipak ništa.
 
44. Makijaveli?
Najvažnija djela su «Vladar», «Razgovori»
•        1. teoretičar moderne države    
•        tri glavna konstitucionalana oblika vlasti: monarhija (tiranija), aristokracija (oligarhija), demokracija
(anarhija)
•        ne postoji zadani okvir za uređenje političkog života
•        politika ima dužnost stvoriti red u svijetu
•        ključni institucionalni instrumneti za ucjepljenje vrlina /VIRTU/: održavanje religioznosti i provođenje zakona
•        stvaranje mješovite vladavine (sustav vlasti koji spaja elemente monarhije, aristokracije i demokracije)
•        očuvanje slobode ovisi o: mješovitoj vladavini i vječnoj budućnosti pol. ekspanzije
•        ciljevi zajednice su iznad ciljeva pojednica
•        makjavelizam – politika državništva i neumornog stjecanja moći ima prednost pred individualnim interesima
i privatnom moralnošću

45. Konsenzus?
Odobravanje ili slaganje, način političkog odlučivanja pri kojemu se sve odluke donose dogovoreno bez mogućnosti
preglasavanja ili nadglasavanja.

46. Pravna drzava?

Nadsobna, zakonom ograničena struktura moći, odnosno vladavina zakona. Zakon je jednako obavezujući za sve u
državi.

47. UN?
Najveća svjetska organizacija koja se od svog osnivanja bavi zaštitom ljudskih, političkih, ekonomskih i socijalnih
prava svih ljudi na svijetu.
Opća skupština UN-a ima najviše nadležnosti, raspravlja o svim pitanjima iz osnivačke povelje, odlučuje o sastavu
svih organizacija, proračunu, primanju novih članica i menovanju novog tajnika.
Vijeće sigurnosti najvažnija je organizacija UN-a jer je odgovorno za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu. Ima pet
stalnih članica s pravom veta (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Rusija i Kina) i deset nestalnih članica koje
bira Generalna skupština na dvije godine po regionalnom načelu.
Ekonomsko i socijalno vijeće kao organ Generalne skupštine usklađuje djelatnost UN-a i specijaliziranih
organizacija koje djeluju na gospodarskom, socijalnom, kulturnom, humanitarnom, obrazovnom, zdravstvenom i
drugim područjima.
Međunarodni sud osnovan je 1945. godine osnivačkom poveljom UN-a. Djeluje u Haagu, a čini ga petnaest sudaca
koje bira Generalna skupština i Vijeće sigurnosti, s mandatom od devet godina.
Tajništvo brine o tekućem poslovanju UN-a, provodi političke odluke i program UN-a.

 48. Vlada?    
Vlada je najviše državno izvršno tijelo, koje djeluje za državu i u njezino ime, a koje ima svaka suverena država.
Vlada može biti najefektivnije, pa čak i najviše tijelo vanjskog zastupanja dotične države, što ovisi o ustavnom
uređenju i unutarnjim propisima te države o određivanju nadležnosti vlastitih tijela. Vlada je u pravilu skupno
tijelo, sastavljeno od ministara i kojim predsjeda predsjednik vlade. Vlade država mogu nositi razna imena,
međutim bitno je to da ta tijela obavljaju funkciju vlade te da ih međunarodno pravo kao takva priznaje kao vladu.
Vlada je dio izvršne vlasti.

49. Političke stranke?

Grupa ljudi koja se, prije svega, sudjelovanjem u izborima za ovlasti. Funkcije političkih stranaka su: agregiranje
interesa, integracija u politički sustav, mobilizacija birača, organizacija vlasti.  Tipovi političkih stranaka su:
konzervativne, liberalne, socijaldemokratske, demokršćanske, regionalne, desnoradikalne.

50. Mediji i demokratija?

Demokratija I mediji su vrlo povezana struktura. Bez slobodnih medija ne postoji ne demokratsko društvo. Jedna
od osnovnih odrednica demokratije su slobodni mediji. Građani najveći broj informacija dobijaju putem medija,
stoga je vrlo bitno da mediji budu objektivni, profesionalni, te da ispunjavaju svoju osnovnu funkciju, da budu u
ulozi ispravnog informiranja javnosti. Mediji imaju veću mogućnost pristupa informacijama u državnim službama,
te, veliki broj informacija možemo jedino saznati putem medija.

51. Demokratski izborni sistem?

Izbori su najznačajniji izraz narodnog suvereniteta. Oni su neophodan uslov demokratskog uspostavljanja
najvažnijih organa državne vlasti – predstavničkog tijela (parlamenta, skupštine) kao nosioca zakonodavne vlasti i
šefa države kao najvišeg nosioca izvršne vlasti. Izborima se utemeljuje legitimitet ovih najvažnijih organa državne
vlasti, a preko njih izvršne i sudske vlasti. Ustavom i zakonom se uređuje izborni postupak po kome građani svojim
izabranicima povjeravaju ostvarivanje državne vlasti. Izbori trebaju biti slobodni, fer, pošteni. Svako ko ima
navršenih 18 godina ima pravo glasa, po sistemu, jedan čovjek-jedan glas. Izborna kampanja treba biti poštena,
javna, jednako moguća za sve koji se kandidiraju.
 
52. Pravosudje?    
Pravosuđe je skupni naziv za ukupnost tijela pravnog sustava i njihove djelatnosti. Pravosuđe u užem smislu
obuhvaća samo aktivnost suda i eventualno državnog odvjetništva. Pravosuđe u širem smislu može shvatiti kao
aktivnost sudova i svih drugih tijela (državnih i/ili ne-državnih) u vezi primjene prava.

53. Načela demokratskog ustavnog sistema?    

 
54. Šta su ljudska prava?
Prava koja posjeduju sva ljudska bića samim time što su dio čovječanstva, koja dobijamo samim rođenjem.
Ljudska prava su važeća i obavezujuća bez obzira na status osobe ili pripadnost nekom društvu ili naciji, državi.
Ona nisu pozitivnopravnog već moralnog porijekla I podržava ih liberalno shvatanje.

55. Ljudska prava i demokratija?

Razvoj ljudskih prava ima demokratiju za pretpostavku, naime slobodu naroda na samoodređenje svojih zakona
podrazumijeva  javnu kontrolu sva tri oblika vlasti: zakonodavne, izvršne i sudske. Ljudska prava, raspodjela vlasti
i demokratija čine jedno pravno – institucionalno jedinstvo. Političko ostvarenje tog jedinstva je uslov humanitosti i
pravednosti, slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Ukoliko jedan od elemena iskoči iz tog kruga, prestaje
postojanje i ostalih.

56. Lična prava?

Prava svakog građana, kao individue.
57. Građanska i politička prava?
Građanska i politička prava pripadaju klasičnim, najstarijim, odnosno ljudskim pravima prve generacije. Oblik i
vrsta ovih prava na način na koji su prihvaćena u Katalogu ljudskih prava u UN-u nastala su i razvijala se unutar
zapadnoevropske povijesti. Svojim sadržajem su usmjerena na zaštitu prava pojedinca i odnose se na temeljne
vrijednosti: zaštitu života, fizičkog, psihičkog i moralnog integriteta ljudske ličnosti, na prostor slobode , pravo
slobodnog ispoljavanja ličnosti i skup političkih prava koja sugeriraju demokratski oblik državnog uređenja,
vladavinu prava i sistem u kojem je zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda građana neodvojiv dio pravnog
poretka. Usvojena građanska i politička prava države ugovornice obavezne su da poštuju i garantuju svim licima
koja se nalaze na njihovoj teritoriji i koja potpadaju pod njihovu nadležnost bez obzira na rasu boju spol jezik vjeru
političko ili drugo mišljenje ili bilo koju drugu osnovu. Diskriminacija po bilo kojoj od ovih osnova predstavlja
povredu ljudskih prava.
 
 
58. Nadzor nad poštivanjem ljudskih prava?    
Smisao nadzora nad poštivanjem ljudskih prava je kontrola i nadzor nad vladama kolikko one ugrožavaju i krše
ljudska prava, odnosno dopuštaju da se ljudska prava krše na njihovoj teritoriji. Ovaj nadzor vrše međunarodni
organi sast. od predstavnika država ili nezavisnih ličnosti i međunarodne nevladine organizacije (MNO).
U određivanju stvarnog stanja ljudskih prava  veoma važnu ulogu imaju MNO. Osnovni značaj njihovog rada je
javnost.Njihovi izvještaji dostavljeni relevantnim nacionalnim i međunarodnim tijelima, skreću pažnju na uočene
probleme te predst. pouzdan iknformator za stanje ljud. pr. i uglavnom imaju jak uticaj na međunarodno javno
mnijenje ne ostavljajući tako nikome mogućnost na ispriku neznanjem.

59. Magna Carta Libertatum?    

Magna Carta Liberattum ( Velika povelja slobode) – U Normandskoj Engleskoj nije postojala podjela vlasti. Kralj je
vršio izvršnu, zakonodavnu i sudsku funkciju zajedno sa svojim savjetom “Cuna Regis”. Vremenom su funkcije
savjeta delegirane novoobrazovanim tijelima koji se nazivaju kraljevski sudovi. Jačanjem kraljevskih sudova došlo
je do revolta barona kojima se pridružilo i svećenstvo. Oni su prisilili kralja da 1215. godine  izda dokument koji je
kasnije postao poznat kao Magna Carta Libertatum. Ovim dokumentom baroni su pokušali da zaustave gubitak
feudalnih privilegija, a njime su garantovana i neka prava običnim podanicima. Zbog ovih odredbi Magna carta će
dobiti značaj prvorazrednog tj. Ustavnog karaktera.
U 18 st. Magna Carta je dobila i svoje vrijedonosno obilježje, kao Velika Povelja kojom se garantuju prava i
temeljne slobode građana, da vlast kralja nije neograničena i da se njome utire put ka supermaciji prava i
ustanovljavanju ustavne monarhije.
 
60. Francuska deklaracija o pravima čovjeka i građanina?
Nastala je u povjesnim zbivanjima Francuske buržoaske revolucije koja je preobrazila Fr iz feudalne apsolutističke
monarhije u građansko društvo, uspostavljajući nove ideološke političke i ekonomske obl. polit. vladavine i
položaja čovjeka u njima.
Ova deklaracija proglašava da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u svojim pravima, iz čega je izvedeno priznavanje
pravne i političke jednakosti građana. Proglašava princip narodnog suvereniteta te princip podjele vlasti , vladavinu
zakona, načlo zakonitosti, legaliteta i PRETPOSTAVKU NEVINOSTI OKRIVLJENOG.  Kao osnovna prava i slobode
prizanaju se  sloboda misli, govora, štampe, religijskog uvjerenja, pravo kontrole vlasti i zaštitu prava na imovinu.

61. Ustavni tretman ljudskih prava u BiH?

Kada se radi o ustavnom tretmanu ljudskih prava u BiH, katalog prava koju donosi Aneks 4. koji je inače naslovljen
kao i “Ustav BiH” i katalog ljudskih prava koji sadržava Evropska konvencija, posve su isti. Ustav BiH preuzeo je
sva ljudska prava Konvencije i njenih protokola kao svoje domaće pravo ljudskih prava, osim sistema zaštite koji je
uređen na drugačiji način i svakako je manje djelotvoran nego sistem zaštite koji imaju zemlje članice Savjeta
Evrope. Razlika između prava navedenih u Ustavu BIH i prava iz EK je u načinu i efikasnosti tih prava, jer u BiH
nije osnovana adekvatna (konvencijom predviđena) zaštita ljudskih prava.

62. Pojavni oblici krsenja ljudskih prava u BiH?

Masivno kršenje prava na imovinu
U toku rata (92-95) desio se kao što je poznato veliki genocid u kojem je jedna od bitnih oznaka bilo zaposijedanje
kuća i imovine prognanika od strane okupatorskih snaga. Ostvarivanje prava na zaštitu privatne imovine i njeno
neometano korištenje što je propisano međunarodnim sporazumom značilo bi ili trebalo je značiti mnogo više od
proste zaštite imovine koja se ostvaruje u ostalim europskim zemljama.
Nedovoljnost zaštitnih mehanizama
Ako je postalo jako vidljivo da je nemoguće ostvariti pravo na nesmetano uživanje privatnog vlasništva u BiH
instrumentima koja Dejtonski sporazum daje uz ovako veliki, zaista ambiciozni zadatak onda je ovo svakako prilika
da se zapitamo nije li trnutak da se razmisli o kreiranju nekih novih daleko efikasnijih instrumenata za zaštitu ovog
i svih drugih prava. Pošto ni za vrijeme od preko 5 godina poslije rata nisu ostvareni nikakvi zadovoljavajući
rezultati u zaštiti privatnog vlasništva pa time u duhu našeg izlaganja ni u procesu povratka progonika i
ostvarivanja ljudskih prava koje sadrži Europska konvencija postalo je očito da se postojećim institucijama za
zaštitu privatnog vlasništva i drugih ljudskih prava koja iz njega proizlaze, ne mogu ostvariti obaveze države BiH
koje je u ovom pogledu preuzela pred međunarodnom zajednicom.
Pravo na slobodne izbore
Izraz slobode volje naroda
Činjenica da je BiH ustavno definirana kao demokratska država znači da su vlast i suverenitet države emanacija
volje naroda. U tom pogledu EK za zaštitu ljudskih prava propisuje obavezu država članica Savjeta Europe ali i BiH
koja je tu obavezu prihvatila putem Dejtonskog sporazuma da osiguraju slobodne izbore u razumnim intervalima
putem tajnog glasanja pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje volje naroda u izboru zakonodavnog
tijela. Postoji međutim velika teškoća u primjeni ove odredbe pošto Ustav , mada prihvata obavezu poštovanja i
izravne primjene Konvencije ne sadrži kategoriju „demos“ neko tri „konstitutivna naroda“. Ako se radi o tri naroda
bez mogućnosti da se izrazi volja naroda kao političkog i demokratskog entiteta koji je u osnovi demokratskog
procesa onda nije moguće kreireati izborni zakon i realizaciju zahtjeva da BiH bude demokratska država, kao što
se to traži u članu 1. Ustava BiH. Dakle ako u Parlamentarnu skupštinu Vijeće ministara, Predsjedništvo ili Ustavni
Sud BiH mogu biti izabrani samo pripadnici tri naroda onda je izvršena gruba diskriminacija prema ostalim
građanima koji pripadaju drugim narodima ili skupinama. Na ovaj način direktno se krši član 14. EK za zaštitu
ljudskih prava.

63. Najznačajniji historijski dokumenti za razvoj ljudskih prava?

-Magna Carta Libertatum (1215.)
-Habeas Corpus Amendment Act (1679.)
-Zakon o pravima (1689.)
-Deklaracija o nezavisnosti (1776.)
-Deklaracija prava covjeka i građanina (1789.)
-Bill of Rights (1791.)
- Medinska povelja (623.)

64. Regionalni sistem zastite ljudskih prava - u Evropi?

Evropska povelja o ljudskim pravima sadrži samo građanska i politička prava i njihovu zaštitu. Međutim pored ovog
u regionalni sistem unapređenja i zaštite ljudskih prava uvrštena je i Evropska socijalna povelja tako da
ekonomska, socijalna i kulturna prava i kroz regionalne sisteme dobivaju priznanje i zašitu.

65. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda?    

EK javlja se u vrlo povoljnoj klimi koja je stvorena u Evropi i uopšte u svijet nakon II svjetskog rata. Usvojena je 4.
novembra u Rimu. Ona je trebala da odredbe  Univerzlane deklaracije prilagodi specifičnostima evropskog tla. Cilj
EK za zaštitu ljudskih prava je da se osigura opće i stvarno priznanje i poštovanje proklamirano u njoj. Da bi se
ostvario cilj Savjeta Evrope da se ostvari veće jedinstvo među državama koje su ušle u sastav ove najšire evropske
organizacije, mora se težiti ka očuvanju i razvijanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Bitnost EK u odnosu na sve
prethodne međunarodne dokumente iz oblasti ljudskih prava, jeste u nastojanju da se osigura zaštita ljudskih
prava. Konvencija posebno štiti:
- pravo na život,
- pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim predmetima,
- slobodu govora,
- slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti,
- pravo na efikasan pravni lijek,
- pravo na mirno uživanje svojine i
- pravo da biraš i da budeš izabran

66. Evropski sud za ljudska prava?    

Evropski sud za ljudska prava je međunarodni sud sa sjedištem u Strasbourgu. Sud primjenjuje Evropsku
konvenciju o ljudskim pravima. Njegov zadatak je da osigura da države članice ispoštuju prava i garancije
navedene u Konvenciji. Kada ustanovi da je država prekršila jedno ili više od nabrojanih prava i garancija, Sud
donosi odluku. Odluke su obavezujuće: relevantna država ima obavezu da joj se povinuje (da je izvrši).

67. Teorijski temelji za podjelu vlasti na grane?

Osnovna ideja podjele vlasti na zakonodavnu izvršnu i sudsku je osiguravanje mehanizma unutar same
organizacije državne vlasti koji spriječavaju njenu neograničenu moć. Iskustva su pokazala da koncentriranje vlasti
i moći na jedno mjesto ili u jednoj osobi nužno vode u tiraniju što je u direktnoj suprotnosti sa ljudskim pravima.

68. Medinska povelja?

Vezana je za nastanak prve političke zajednice muslimana. Desila se nakon poslanikovog preseljenja iz Meke u
Medinu. Pred novu zajednicu postavila su se pitanja uređenja odnosa, prava i dužnosti. Medinska povelja ima 52
člana. Prvi njen dio odnosi se na muslimane, a drugi na Jevreje. Medinska povelja kao pravni akt političkog
konstruisanja prve muslimanske zajednice, religijska, etička, socijalna i politička dimenzija Kur‘ana jasno ukazuju
na postojanje dimenzije ljudskih prava u Islamu koja izrasta na osnovama razumijevanja čovjeka i svijeta na način
kako ga islam definira. Terminologijom ljudskih prava, islam priznaje jednakost ljudi. Islamski princip po kojem u
vjerovanju nema prisile ukazuje na slobodu vjerovanja, misli i opredjeljenja, na čemu se gradi i princip vjerske i
političke tolerancije. Štiti slobodu i dostojanstvo ljudske ličnosti.

69. Deklaracija nezavisnosti SAD-a?

Usvojena je na kongresu 4. jula 1776. godine. To je bio prvi ustavni dokument moderne Amerike, okrenut
individualnim pravima i slobodama, koji obuhvata i slobodu štampe, nepovrjedivost ličnosti i stana, što je bio
primjer i ostalim državama da ih unesu u svoje ustave. Prva država koja je u junu 1776. godine proglasila
nezavisnot je bila Virdžinija. To je prviustavni dokument u kojem je prisutna ideja o suvrenitetu naroda i pravo na
smjenjivanje tiranske vlasti.

70. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima UN-a?

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je deklaracija koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija
10. decembra 1948. u Parizu, čime je predstavljeno opće viđenje organizacije vezano za pitanja ljudskih prava
garantovanih ljudima. Deklaracija ne predstavlja dio međunarodnog prava, ali predstavlja značajno oruđe u
primjeni diplomatskih i moralnih pritisaka na vlade koje krše neke ili sve odredbe deklaracije.

71. Ljudska prava po Ustavu BiH?

Ustav BiH garantuje svim građanima BiH ljudska prava i slobode prema najvažnijim međunarodnim standardima,
jamči ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao i konstitutivnih naroda. Aneks 6 je Sporazum o ljudskim pravima.
U ovom sporazumu je utvrđena lista ljudskih prava i sloboda i međunarodnih konvencija kojim se ta prava
garantuju. Ta ljudska prava su: pravo na život, pravo lica da ne bude odvrgnuto mučenju, ni nečovječnom ili
ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili na prisilnom ili obaveznom radu, pravo
na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično saslušanje, pravo na privatni porodični život, dom i prepisku,
slobodu misli, svijesti i vjere, slobodu izražavanja, slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima,
pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodu kretanja i
prebivališta. Za ostvarivanje prava i sloboda u BiH utvrđene su institucije i instrumenti, a to su: Komisija za ljudska
prava, Dom za ljudska prava i ombdusmeni.

72. Derogacija ljudskih prava i sloboda?

Obim pojedinih prava se može ograničavati klauzulama koje su predviđene u istoj odredbi kojom se odg. pravo i
definiše i garantuje. Mogućnost privremenog opzivanja (derogacije) previđa se opštom oderedbom (posebnim
članom ugovora), kojim se država ovlašćuje da derogira sva prava koja nisu neprikosnovena. Evropska komisija je
ustanovila posebne mjere kojim se utvrđuje da li postoji javna opasnost koja prijeti opstanku nacije. Opasnost
treba da bude neposredna, mora prijetiti cijeloj državi, mora biti ugrožen nastavak organizovanog života zajednice
i opasnost mora imati izuzetan karakter. Država koja vrši derogaciju nekog prava mora dokazati gore navedeno.

73. Pravo na zaštitu integriteta?    

Integritet ljudske ličnosti se štiti kako od ugrožavanja trećih lica tako tako i od neovlaštenig i nazakonitog
postupanja državnih represivnih organa. Integritet ljudske ličnosti uključuje psihički, fizički, moralni i društveni
aspekt ličnosti, a njegovu zaštitu garantuju pravo na život, na slobodu i ličnu sigurnost, zabranu torture ili drugog
oblika nehumanog kažanjavanja, skup prava vezanih za krivični postupak, pravo na poštovanje intime, na zaštitu
ugleda i ličnosti. Pravo na zaštitu integriteta ima za CILJ GARANCIJU da će ZAHVATANJE REPRESIVNIH ORGANA
DRŽAVE U OVA PRAVA BITI TEMELJENO NA ZAKONU, U MJERI I NA NAČIN KAKO TO ZAKON PREDVIĐA.

74. Skup prava vezanih za krivični postupak?

To su:
a)      pravo na nezavisno, javno suđenje pred sudom ustanovljenim na osnovu zakona
b)      pravo na pretpostavku nevinosti okrivljenog
c)      pravo na poznavanje predmeta optužbe
d)     pravo na odbranu
e)      pravo na predlaganje dokaza i prisustvo dokaznim radnjama
f)       pravo na šutnju okrivljenog
g)      pravo na žalbu
h)      priznanje načela ne bis in idem
i)        pravo na jednakost
j)        poštovanje principa zakonitosti

75. Diskriminacija - elementi i vrste?

Originalno značenje riječi diskriminacija koja je preuzeta iz latinskog jezika jeste razlikovanje, ali je vremenom ovaj
izraz dobio negativno značenje uglavnom zbog nedozvoljenog razlikovanja. U oblasti ljudskih prava, 
DISKRIMINACIJA PREDSTAVLJA RAZLIKOVANJE U POGLEDU POSJEDOVANJA I OBIMA PRAVA KOJE NIJE
DOZOVOLJENO ZBOG OSNOVA I NAČINA RAZLIKOVANJA.
Diskriminacija može biti na osnovu rase, spola, jezika, vjeroispovijesti, političko uvjerenja, nacionalnog i socijalnog
porijekla, imovine, rođenja i drugog statusa.

76. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida?    

U njoj je genocid definiran kao međunarodni zločin , bez obzira da li je počinjen u ratu ili miru. Njegovi počinioci
mogu se izvesti pred sud bilo države na čijoj je teritoriji genocid izvršen, bilo pred nadležni međunarodni sud.
GENOCID-sistematsko ubijanje i uništavanje jednog naroda, s ciljem njegovom uništenja, istrebljenja. Zločin
genocida nikada ne zastarijeva.
 
 
77. Ženevske konvencije?
PRVA ŽENEVSKA KONVENCIJA  – Ženeva, 12. avgust 1949.
Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu. Štiti ranjene i bolesne borce i
osoblje koje njeguje, zgrade u kojima su smješteni i opremu koja se koristi za njihove potrebe. Uređuje upotrebu
znakova Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
DRUGA ŽENEVSKA KONVENCIJA – Ženeva, 12. avgust 1949.
Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika oružanih snaga na moru. Proširuje zaštitu
na borce brodolomnike i uređuje uvjete pod kojim im se može pružiti pomoć.
TREĆA ŽENEVSKA KONVENCIJA  - Ženeva, 12. avgust 1949.
Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Štiti pripadnike oružanih snaga koji su zarobljeni. Utvrđuje
pravila o postupanju prema njima i ustanovljuje prava i obaveze sile u čijoj su vlasti.
ČETVRTA ŽENEVSKA KONVENCIJA – Ženeva, 12. avgust 1949.
Konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata. Utvrđuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebno
postupanje prema civilima na okupiranim područjima, prema osobama lištenim slobode, te okupaciju uopće.
78. Drustveni konflikti?    
Oblik interakcije u kojoj jedan subject u težnji za ostvarenjem svojih interesa, svojom svjesnom akcijom
onemogućava ostvarenje interesa drugog subjekta, s ciljem da suzbije I obesnaži protivnika. Rat je najteži oblik
društvenog konflikta. Postoje a)klasni i profesionalni b) nacionalni, vjerski i rasni i c) međugeneracijski društveni
konflikti.

79. Prava manjina? Manjina je skupina ljudi koja se, zbog fizičkih ili kulturnih karakteristika izdvaja
od drugih s ciljem diferenciranog i nejednakog tretmana. Prava manjina su:
a)    pravo na postojanje
b)    pravo na različit tretman
c)    pravo na slobodu manjinskog izbora
d)    pravo na samoopredjeljenje
e)    pravo na međunarodnu saradnju
 
80. Moze li demokratska vlast legitimno ograničavati prava?
U interesu demokratskih vrijednosti nadležni organi nekada smiju da ograniče prava onih koji trenutno uživaju jaku
političku podršku i predstavljaju političku većinu. Ograničenje nastaje onda kada demokratsko iskustvo svjedoči
das u neke ideje opasne po demokratiju I da njihovo širenje treba spriječavati. To se vidi iz zabrane rata i
zagovaranja nacionalne, rasne, vjerske mržnje.

81. Građansko društvo?

Zajednica građana kao politička zajednica, tj. najviši oblik udruživanja slobodnih građana radi zajedničkog
odlučivanja u poslovima zajednice. Ono se prvenstveno određuje kao suprotnostmilitarističkom društvu. Ono
stremi neprestalnom civiliziranju društvenih odnosa, tj. hoće da bude civilizirano. Međutim, međusobni odnosi
između nacionalnih i uz to naoružanih država je neciviliziran, a militarizacija je dio strategijske politike. Dok unutar
svog društva njeguju građansko ponašanje utemeljeno na pravnim normama, prema vani djeluju kao vojne sile.
Građansko društvo se koncipira na slobodama građanskih incijativa i udruženja, kao što su NVO, jer one ne
pripadaju državnom aparatu.
 
82. NVO?
Udruženja ili organizacije koje su nezavisne od kontrole i uticaja vlasti. One su važan segment civilnog društva,
posebno one koje se brinu o primjeni i ostvarivanju ljudskih prava.

83. Sukob civilizacija?    

Sukob civilizacija je teorija Samuela Huntigtona koja kaže  kako će civilizacijski identitet biti glavni uzrok podjela u
svijetu nakon Hladnog rata. Po Huntingtonu svijet je podijeljen na nekoliko glavnih civilizacija:
zapadni svijet; Latinska Amerika; pravoslavni svijet; istočni svijet islamski svijet civilizacije subsaharske Afrike

84. Identiteti multikulturalizma? Multikulturalizam jest politički i društveni odgovor na socijalnu

situaciju u kojoj više ne postoji konsenzus o jedinstvenoj nacionalnoj kulturi koja bi trebala integrirati pluri-
etničko i plurikulturno društvo (kakvo je oduvijek i bilo). Gotovo sva društva su multikulturna, ali je samo nekoliko
multikulturalističkih ukoliko se multikulturalizam shvaća prvenstveno kao program ili doktrina kojom se tretira
multikulturna društvena situacija i to tako da se sve kulture unutar jednog društva, odnosno njihove nosioce
pokušava tretirati kao ravnopravne, relativno odvojene i horizontalne. Oblici multukulturalizma: 1)      Kooperativni
multikulturalizam
2)      Tradicionalni multikulturalizam
3)      Liberalni multikulturalizam
4)      Radikalni multikulturalizam
5)      Kritički, samo-refleksivni multikulturalizam

85. Nacionalizam?
Nacionalizam je ideologija koji postavlja naciju, odnosno etničku zajednicu za osnovu ljudskog i društvenog zivota i
koji održanju iste daje prednost nad bilo kojim drugim političkim i društvenim principima. Nacionalizam može
značiti više stvari:
 
a)      u pozitivnom smislu nacionalizam je isto što i patriotizam
b)      u negativnom smislu nacionalizam se poistovjećuje s šovinizmom prema svim nepripadnicima većinske
nacije. Nacionalizam, kao specifični oblik predrasuda predrasuda, ima tri osnovna izvora i sukladno s njima
možemo razlikovati i tri osnovne vrste: tradicionalni, konformistički i nacionalizam kao izraz osobne nesigurnosti i
agresivnosti. Nacionalizam je promatranje svih društvenih pojava isključivo kroz pripadnost vlastitoj naciji, dakle,
vrsta etnocentrizma. Nacionalizam vodi i do gubitka vlastitog identiteta jer grupa kao nacionalno ishodište daje
podršku, vrši pritisak, i pojedinac stječe svoju vrijednost kroz nacionalnu identifikaciju. Postojimo samo “mi” kao
oličenje svih vrlina, u suprotnosti s “njima”, oličenjem svega najgoreg.
c)      općenito, nacionalizam je ideologija u kojoj je nacionalni identitet osnovni (i dovoljni) razlog za postojanje
neke države.

86. Masovna kultura i identitet?

Masovna kultura je jedno od ključnih oblježja suvremenog društva i predmet velike znanstvene pažnje. Ona
nastaje povezivanjem čovječanstva. Ona vrši ,,drugu kolonizaciju” osvajajući svijet i namećući sistem normi koji je
sa oduševljenjem prihvaćen. Stvaralačka ideja biva filtrirana i uobličena birokratskom i tehničkom vlašću i
usmjerena velikom broju primalaca osposobljenih za njen prijem. Masovna kultura je proizvod industrijskih
društava. Ona je proizvod masovnih medija. Neki kritičari smatraju da ona kvari pojedinca i da razara društvo.
Pojam identiteta se definira kao osjećaj ličnosti koji se počinje razvijati kad se dijete počinje difrerencirati od
roditelja i obitelji, te kad počne zauzimati svoje mjesto u društvu. Odnosi se na pojedinca, ali je povezan s
društvenim skupinama. Lični identitet se razlikuje od društvenog identiteta.

87. Ljudska prava i zaštita?

Neki od međunarodnih ugovora sadrže posebne mjere za implementaciju I zaštitu prava koje reguliraju:
a)    MPGPP na osnovu čije odredbe je ustanovljen Komitet za ljudska prava
b)    Provođenje MPGPP prati Ekonomski I socijalni savjet
c)    Na osnovu odredbi Konvencije o rasnoj diskriminaciji stvoren je Komitet za eliminiranje svih oblika rasne
diskriminacije
d)    Na osnovu odredbi Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije žena stvoren je Komitet za eliminiranje
diskriminacije žena
e)    Na osnovu odredbi Konvencije o pravu djeteta stvoren je Komitet za prava djeteta
f)    Konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica svojim odredbama o primjeni
Konvencije predviđa postojanje Komiteta za zaštitu prava svih radnika migranata I članova njihovih porodica