U porodici belih leptira rodio se čudan leptirić, bezbojnih krila.
Roditelji su ga sažaljevali: -Jadni naš, mališane! Leptiri su okružili svog novog druga i čudili se njegovom neobičnom izgledu. Neko je izmislio da on boluje od neke opasne bolesti , pa niko nije hteo da se sa njim druži. Usamljeni leptirić je dugo tugovao. Cvetovi su bili njegovi jedini prijatelji. Leteo je od jednog do drugog cveta i tražio savet kako da oboji svoja krila. Ljubičica mu je rekla: -Ja ću ti dati plave boje, ali to će biti malo za tvoja široka krila. Crvena majska ruža mu je ponudila: -I ja ću ti dati malo boje. -Ako treba bele, evo je! –javila se lala. Cvetovi raznih boja obojili su po delić leptirovih krila i on je postao šaren i raskošan.. Svi leptiri su mu se sada divili, ne znajući da je to onaj isti leptir providnih krila. Cvetovi su ga radosno očekivali nudeći mu svoje slatke sokove. Možda ste i vi, deco, videli tog šarenog leptira.