Zapisat ćemo najčešće pogreške koje se javljaju u domaćim zadaćama i pisanim radovima,

očekujem da to NAUČITE!
Možete i isprintati i naravno koristiti prilikom pisanja pisanih radova (ne samo iz Hrvatskoga
jezika)!
Uove tri školske godine na blizinu i daljinu, upozoravam na pogreške, ali ne vidim velikog pomaka,
dakle...

U rukom pisanome tekstu navod se donosi u navodnicima („”) -znači dolje pa gore

Niječnica ne  i glagol dvije su riječi, pa se piše: ne žele,  ne zna,  ne daj,  ne bismo.

Jedna su riječ ovi glagolski oblici:
nemoj,  nemojmo,  nemojte
nemam,  nemaš,  nema,  nemamo,  nemate,  nemaju
neću,  nećeš,  neće,  nećemo,  nećete,  neće.
Jedna su riječ i oblici hoću,  hoćeš,  hoće,  hoćemo,  hoćete,  hoće  te bismo  i biste.
Malim se početnim slovom pišu:
– nazivi pokreta i smjerova te povijesnih razdoblja: futurizam, 
klasicizam,  manirizam,  realizam,  renesansa,  romantizam,  srednji vijek, klasicizam, barok
– odnosni pridjevi (pridjevi na -ski, -ni i -ji) izvedeni od
imena: božićni, europski,  francuski,  hrvatski,  uskrsni;  donkihotovski,  šekspirovski
Infinitiv je neodređeni glagolski oblik, npr. ići,  peći,  pjevati,  trčati. Završno se i u infinitivu ne smije
izostavljati osim u futuru I., u kojemu se glagol htjeti, tj. njegovi oblici ću,  ćeš,  će,  ćemo,  ćete,  će,
nalazi iza infinitiva. Vidi poglavlje Futur I.

NE DA

Volio je pjevat i plesat. Volio je pjevati i plesati.

Završno se i u infinitivu ne smije izostavljat. Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati.

Kondicional I.
Kondicional I. tvori se od aorista glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. Često se griješi tako da se
oblik bi upotrebljava u svim licima. Kondicional I. glagola raditi glasi:

jednina množina

1. l. ja bih radio/radila mi bismo radili/radile

2. l. ti bi radio/radila vi biste radili/radile

3. l. on bi radio / ona bi radila oni bi radili / one bi radile

 NE DA

Mi bi vas rado posjetili. Rado bismo vas posjetili.

Došao bi nakon škole da vidim tko je tamo. Došao bih nakon škole da vidim tko je tamo.

Vi bi ste trebali biti zadovoljni tim rješenjem. Vi biste trebali biti zadovoljni tim rješenjem.

Sklonidba posvojnih zamjenica za 3. lice

Posvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin i njihov) sklanjaju se kao posvojni pridjevi, tj. po
imeničkoj sklonidbi.

N njegov njezin*

G njegova njezina

D njegovu njezinu

A njegova (živo) njezina (živo)

njegov (neživo) njezin (neživo)

L njegovu njezinu

I njegovim njezinim

*U biranijemu stilu bolje je upotrebljavati zamjenicu njezin nego zamjenicu njen.

Ostale se posvojne zamjenice sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi.

NE DA

Dao je njegovomu bratu. Dao je njegovu bratu.

Boji se njezinoga brata. Boji se njezina brata.

Razgovarali smo o njihovome prijatelju. Razgovarali smo o njihovu prijatelju.

Neodređene zamjenice
 Neodređene zamjenice nitko,  gdjetko,  koješta itd. nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka koji
upitno značenje pretvaraju u neodređeno. Uz neke predmetke stoji oblik -šta (ništa). Likovi
bez t (niko,  svako,  iko,  neko) ne pripadaju standardnomu jeziku.

NE DA

Niko ne zna što će biti. Nitko ne zna što će biti.

Svako je dobrodošao u njegovoj kući. Svatko je dobrodošao u njegovoj kući.

Neko je došao. Netko je došao.

U skupini koju čine prijedlog i neodređena zamjenica koja počinje

negacijom ni- (nitko,  ništa,  nikakav,  ničiji,  nijedan...) prijedlog dolazi između niječnoga i ostaloga
dijela zamjenice, a svi se dijelovi pišu kao zasebne riječi (tj. nesastavljeno):

NE DA

Ne svađam se s nikim. Ne svađam se ni s kim.

Ne žalim za ničim. Ne žalim ni za čim.

Za ništa na svijetu to ne bih učinio. Ni za što na svijetu to ne bih učinio.

Prijedlog bez  ne umeće se u neodređenu zamjenicu: Ostao je bez ičega.

Mjesto enklitike
Enklitike ili zanaglasnice riječi su koje se u izgovoru naslanjaju na riječi ispred sebe. One su najčešće
skraćeni oblici pomoćnoga glagola biti (sam,  si,  je,  smo,  ste,  su) i pomoćnoga
glagola htjeti (ću,  ćeš,  će,  ćemo,  ćete,  će).
U hrvatskome standardnom jeziku enklitika uz subjekt uz koji ne stoji atribut ni apozicija u pravilu
dolazi na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini
naglasnu cjelinu, npr. Kašić je autor prve hrvatske gramatike. Ako uz rečenični subjekt stoji atribut ili
apozicija, zanaglasnica može stajati: 
– iza semantički nosivoga dijela predikata:
Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.
Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.

NE DA

C. Goldoni je napisao Gostioničarku Mirandolinu. C.. Goldoni napisao je Gostioničarku Mirandolinu.

Djelo Hamlet je napisao Shakespeare. Djelo Hamlet napisao je W. Shakespeare.

Odnos prema ocu je bio dobar. Odnos prema ocu bio je dobar.

– na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu
cjelinu:
Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku.
Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike.
Rečenice u kojima se zanaglasnicom rastavlja atribut ili apozicija i subjekt, a osobito ime i prezime,
stilski su obilježene: Đuro je Martić poludio.

NE DA

Bartol Kašić je napisao prvu hrvatsku gramatiku. Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol Kašić je autor prve hrvatske gramatike. Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.

Kad u rečenici imamo višerječni naziv koje ustanove, enklitikom se ne razdvajaju njegovi dijelovi.

NE DA

Sveučilište je u Zagrebu odobrilo upis novih studenata. Sveučilište u Zagrebu odobrilo je upis novih studenata.

Zarez se piše:

u inverziji (u poretku zavisna surečenica – glavna surečenica, kad je ime ispred prezimena itd.)

pri rečeničnome umetanju

iza vokativa

ispred veznika suprotnih rečenica (a,  ali,  nego*,  no,  već)

ispred veznika zaključnih rečenica (dakle,  zato,  stoga)

ispred veznika isključnih rečenica (samo,  samo što,  jedino,  jedino što)

ispred tj.

* Zarez se piše ispred nego i u rečenicama suprotnoga značenja kojima se izriče gradacija (nije…
nego,  ne samo da nije… nego): Nije bila samo lijepa,  nego i pametna.
 Zarez se ne piše:

u poretku glavna surečenica – zavisna surečenica Volio ju je jer je bila pametna.

Došao je na večeru iako ga nisu pozvali.

ispred veznika sastavnih surečenica* (i,  pa,  te,  ni,  niti) Ona je lijepo svirala i dobro pjevala.
Ušao je te ga pozdravio.

iza priložnih oznaka kad njima počinje rečenica Sutra u pet sati dođi k meni.

ispred nego koji je komparativna čestica Ona je bila bolja nego on.

na kraju redaka u uspravnome nabrajanju Struktura sastavka uključuje:

– uvod u temu
– razradu teme
– zaključak.

ispred itd. Znao je engleski, njemački, francuski itd.

* Ispred veznika sastavnih rečenica piše se zarez ako su surečenice u odnosu uzroka i posljedice: Pao
je hodajući prema trgu,  pa je završio u bolnici.
s(a)
Treba razlikovati prijedložni i neprijedložni instrumental, tj. prijedložni instrumental društva (Idem u
šetnju s Marijom.), načina (obaviti posao s veseljem) i vremena (s dolaskom proljeća) i neprijedložni
instrumental sredstva. Kad se imenicom u instrumentalu izriče sredstvo, ne treba upotrebljavati
prijedložni instrumental:

NE DA

doputovati s vlakom doputovati vlakom

zapisati s olovkom zapisati olovkom

Prijedlog s navezuje se ispred riječi koje počinju glasovima:

s sa sestrom, sa slonom, sa sigurnošću

š sa šumom, sa šibicama, sa šaljivčinom

z sa zebnjom, sa zarukama, sa zahvalnošću

 ž sa životinjama, sa živicom, sa živahnošću

Prijedlog s  navezuje se i ispred riječi koje počinju izgovorno teškom suglasničkom skupinom: sa
Ksenijom,  sa psom. Prijedlog s  navezuje se u instrumentalu zamjenice ja: sa mnom.
U svim ostalim slučajevima izgovara se i piše s: s mišlju,  s bratom,  s majkom,  s pomoću.
I ostali se prijedlozi katkad navezuju. Nenavezani su prijedlozi s,  k,  pred,  uz,  niz, a navezani su
prijedlozi sa,  ka,  preda,  uza,  niza. Prijedlozi se navezuju kad riječ iza njih počinje glasom istim kao
završni glas prijedloga ili njemu sličnim glasom.
kroz
Prijedlog kroz ne treba upotrebljavati u izražavanju sredstva ili načina. Najbolje je izraz s
prijedlogom kroz u tome slučaju zamijeniti instrumentalom upotrijebljene imenice, a ako to nije
moguće, bolje je upotrijebiti prijedlog putem nego prijedlog kroz.  U vremenskome značenju bolje je
upotrijebiti prijedlog tijekom.

NE DA

To je postigao kroz velik trud To je postigao velikim trudom.

Viđali su se kroz kolovoz i rujan. Viđali su se tijekom kolovoza i rujna.

Viđali su se u kolovozu i rujnu.

Kroz zimu naglo je ostario. Tijekom zime naglo je ostario.

Kroz taj lik dana je kritika društva. S pomoću toga lika dana je kritika društva.

Kroz taj odlomak pisac kritizira društvo. U tom odlomku pisac kritizira društvo.