Professional Documents
Culture Documents
Studija Isplativosti Trzista Vune
Studija Isplativosti Trzista Vune
Studija Isplativosti Trzista Vune
Studiju pripremio:
Saša Slijepčevid
Sadržaj
Sadržaj ............................................................................................................................................................. 2
Svrha ................................................................................................................................................................ 3
Metoda ............................................................................................................................................................ 4
1. Sažetak .................................................................................................................................................... 4
2. Uvod ........................................................................................................................................................ 5
2.3. Vuna..................................................................................................................................................... 10
2.3.1. Dio historijata.............................................................................................................................. 10
2.3.2. Svjetska proizvodnja vune .......................................................................................................... 10
2.3.3. Svojstva vune .............................................................................................................................. 10
2.3.4. Prerada vune ............................................................................................................................... 11
3. Nalazi ..................................................................................................................................................... 12
3.4. Analiza ključnih prednosti i aktivnosti koje donose dodatnu vrijednost .............................................. 19
3.4.1. Korištenje raspoloživih proizvodnih kapaciteta .......................................................................... 19
3.4.2. Mogudnosti zapošljavanja ........................................................................................................... 19
3.4.3. Pregled inkrementalnog prihoda stvorenog za ruralna područja i siromašne ............................ 21
3.4.4. Uticaj na okoliš ............................................................................................................................ 21
4. Zaključci ................................................................................................................................................. 31
5. Preporuke .............................................................................................................................................. 32
7. DODACI .................................................................................................................................................. 35
Svrha
Svrha studije isplativosti tržišta vune je da se ocijene uvjeti i tržišne mogudnosti koje bi se mogle
iskoristiti kroz bolje povezivanje uzgajivača ovaca i proizvođača vune i da se prikažu ključna pitanja i
3
faktori uspjeha koji de se morati uzeti u razmatranje u okviru cjelokupnog projekta. Studijom de se
ocijeniti i predstaviti nalazi postojedeg lanca snabdijevanja vunom i kvalitet sirovina i pritom
procijeniti potencijal u BiH za proširenje tog lanca snabdijevanja i proizvodnju kvalitetnije vune i
vunenih proizvoda. Na osnovu rezultata i ključnih nalaza u studiji de se dati detaljne preporuke i
koraci u realizaciji, u cilju stvaranja organiziranog i koordiniranog lanca kupovine/proizvodnje s
definiranim vezama i pristupom na tržište.
Metoda
Materijal za ovu studiju prikupljen je kroz kontakte, sastanke i anketna istraživanja. U njenoj izradi su
korišteni relevantni zvanični izvori, publikacije, udžbenici, kao i lično iskustvo, baza podataka i
dokumentacija.
1. Sažetak
Kada bismo jednom riječju trebali opisati tržište vune u BiH, to bi sigurno bila riječ „haos“.
Tržište vune u BiH je uveliko usitnjeno. Nedostaje jedan segment tržišta, a to je organizirano
prikupljanje vune. U svakom segmentu tržišta nedostaju informacije od drugih komplementarnih
segmenata, što dodatno pogoršava situaciju. Farmeri ne znaju gdje mogu prodati vunu. Trgovcima
vune nedostaju znatne količine vune. Dok farmeri diljem zemlje govore da u stajama drže ogromne
količine uskladištene neprodane vune od zadnje dvije ili tri godine, najvedi trgovac vunom planira iz
Hrvatske uvesti 800 tona vune i dalje je plasirati na tržište Turske. Neki prerađivači vune se žale da
ne mogu pronadi farmere koji proizvode vunu finije kvalitete. Sektor izrade rukotvorina se žali da ima
problema u pronalaženju prediva napravljenog od vune finije kvalitete.
Najvedi dio domade vune je niske kvalitete u smislu prikladnosti za proizvodnju tkanina za upotrebu u
tekstilnoj industriji. Stoga je nabavna cijena vune niska.
Ključno pitanje: Tekstilni sektor u BiH, koji je bio najvedi korisnik domade vune, gotovo je u cijelosti
nestao. Tekstilne fabrike, čija je infrastruktura devastirana, danas jedva da izlaze nakraj sa jeftinim
industrijskim proizvodima od sintetičkih vlakana iz Kine koji su preplavili bh. tržište. Postojede
tekstilne fabrike se žale na nedostatak vune finije kvalitete koje koriste u svojoj proizvodnji.
Neki manji kapaciteti za preradu vune i proizvodnju poluproizvoda (oprana vuna, vlačana vuna,
predivo) pojavili su se nakon rata kao rezultat zajedničkih aktivnosti međunarodnih agencija i
nadležnih ministarstava kako bi podržali primarne proizvođače i riješili problem vune.
Nekoliko malih, u novije vrijeme osnovanih kompanija, prepoznalo je potencijal sektora proizvodnje
tradicionalnih proizvoda od vune, kao što su tepisi, odjevni predmeti, prekrivači, krevetnine itd.
Tehnike koje ta preduzeda koriste su ručne, radno intenzivne operacije u kojima su angažirane
4
uglavnom žene. Iako ta preduzeda koriste poluproizvode od vune, kao što je predivo, žale se na
činjenicu da domada prediva jedva mogu zadovoljiti zahtjeve ove industrije.
U ovoj studiji demo pokušati odgovoriti na neka pitanja koja su se javila nakon prvog uvida u tržište
vune u BiH. Bide identificirani glavni segmenti tržišta vune u BiH, zatim opisana ograničenja svakog
sektora i na kraju demo predložiti održive preporuke.
Posebna pažnja se daje povezivanju farmera sa potencijalnim kanalima tržišta vune, pri čemu demo
identificirati mogudnosti prodaje, dok de otvaranje mogudnosti zapošljavanja siromašnih biti
razmatrano u okviru identificiranog lanca vrijednosti za vunu.
Proizvodnja vune je dio sektora ovčarstva. Dio ove studije bide posveden preporuci za osiguranje
dodatnih prihoda i radnih mjesta za farmere kroz uvođenje novih proizvoda, kao što su mlijeko, sir i
vermikompost, što bi na kraju dovelo do povedanja produktivnosti i profitabilnosti ovčarskih farmi.
2. Uvod
Proizvodnja i prikupljanje vune, kao primarni dio tržišta vune, u BiH su prije rata bili dobro
organizirani. Zadruge u sklopu poljoprivrednih kombinata su prikupljale i na tržište plasirale sve
viškove vune koju su otkupljivale od privatnih farmera i državnih repro centara. Postojala su tri takva
osnovna „kombinata“ u BiH koja su obezbjeđivala cjelokupne količine prehrambenih i poljoprivrednih
proizvoda: HEPOK na jugu BiH, UPI u središnjem i istočnom dijelu BIH i AIPK Krajina u zapadnom
dijelu BiH. Svako društvo je imalo zatvorene proizvodne cikluse: primarna proizvodnja, prerada,
pakiranje i distributivna mreža. Njihovi regionalni ogranci su pokrivali svaki teritorijalni segment
određenog tržišta i, kao što je to slučaj s bilo kojom drugom robom, svi viškovi vune su prikupljeni i
prosljeđivani duž tržišnog lanca.
Domada vuna je korištena u sektoru tekstilne industrije koji je obuhvatao nekoliko velikih fabrika i
društava. Tekstilno tržište bivše Jugoslavije je bilo stabilan ekonomski sektor. Jedno veliko tekstilno
preduzede za proizvodnju vunenih tepiha (na šta je otpadao najvedi dio proizvodnje) i drugih
komplementarnih proizvoda koristilo je cjelokupnu godišnju proizvodnju vune u bivšoj Jugoslaviji. To
preduzede je u jednom trenutku izvozilo preko 50% svoje proizvodnje. Glavna komponenta svih
proizvoda tog preduzeda bila je vuna. Osim toga, svaka fabrika imala je program vojne proizvodnje i
na tu komponentu ponekad je otpadalo preko 40% svih godišnjih narudžbi za određene proizvode.
Također, vedina vojnih programa je uveliko koristila vunu kao glavnu komponentu svojih finalnih
proizvoda.
Domada ponuda vune prije rata nije mogla zadovoljiti potražnju tekstilne industrije. Na nju je
otpadalo svega 15% cjelokupne potrošnje vune. Ostatak vune se uvozio iz Australije i sa Novog
Zelanda.
Domada vuna nije bila prikladna za korištenje u tekstilnoj industriji. Morala se miješati sa merino
vunom ili vunom pasmina ovaca koje se križaju s merino ovcama. Vuna križanih pasmina je bila
prikladna za industriju tepiha.
5
Kvalitet vune i njena prikladnost za tekstilnu industriju se, među ostalim faktorima, procjenjuje na
osnovu finode, tj., na osnovu promjera vlakna vune i mjeri se u µm. Što se tiče vlakna merino vune,
promjer je 18 µm, a promjer vlakna pramenke je 35 do 40 µm (vidi Dodatak 3).
Populacija ovaca u BiH je prije rata imala približno 1,3 miliona grla (vidi Dodatak 1). Preko 80%
populacije ovaca činila je domada pasmina pramenka uz neke varijacije unutar pasmine, dok je 20%
otpadalo na pasmine križane s produktivnijim pasminama, uglavnom sa virtemberškom
(Württemberg) ili merinolandšaf (Merinolandschaf) pasminom ovaca. Ova pasmina je uvedena kroz
državni program uzgoja ovaca za priplod sa 13.000 grla u 7 repro centara, kako bi se povedala
produktivnost domadih ovaca i smanjila ovisnost o uvozu vune. Privatni uzgajatelji ovaca su kupovali
ovnove s tih repro centara.
Sistem zadruga nije obnovljen. Prikupljanje vune u nekim regijama uopde ne postoji. Postojedi oblici
organizacije nemaju kapacitet za izvršenje uloge koja im pripada.
Gotovo kompletan bh. tekstilni sektor je nestao. Nekad snažan privredni segment koji je zapošljavao
na hiljade radnika doživio je kolaps u toku i nakon rata. Svega nekoliko preduzeda je preživjelo, s tim
da jedva izlaze nakraj sa jeftinom kineskom i indijskom industrijskom proizvodnjom tekstilnih
vlakana. Proizvođači vune su izgubili pouzdanog partnera.
Ključna napomena: Dok se ogromne količine vune bacaju u rijeke i po šumama regija u kojima
ovčarstvo dominira, najvedi trgovac vunom priprema uvoz 800 tona vune iz Hrvatske i njen plasman
na tržište Turske.
Veze unutar prerađivačkog sektora i njegovih komplementarnih segmenata su slabe ili u nekim
slučajevima uopde ne postoje.
2.2. Historijat
Uzgoj ovaca je važna i tradicionalna djelatnost u Bosni i Hercegovini (BiH), posebno u brdsko-
planinskim predjelima zemlje u kojima postoji nekoliko alternativnih oblika proizvodnje ili
mogudnosti stvaranja dohotka. Međutim, ved više od dvadeset godina je broj grla na farmama u
konstantnom opadanju.
6
Opadanje je ubrzano u toku nedavnog rata, što je dovelo do smanjenja nivoa od prije 1991. od oko
1,3 miliona grla do sadašnjeg nivoa od oko 1,030.000 grla, ili 76% od prijeratne populacije. Neke
procjene sugeriraju da je tokom rata ukupan broj domadih životinja držanih na farmama više nego
prepolovljen.
Tabela 1. Populacija ovaca, izvor: Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine
Tradicionalni sistem proizvodnje ovaca prije i nakon ratnog sukoba podrazumijevao je mala stada
držana na malim mješovitim farmama. Na proizvodnju ovaca se gledalo, i još uvijek se gleda, kao na
minornu stočarsku djelatnost koja se preduzima za vlastite potrebe domadinstva (uz svega mali višak
koji se plasira na tržište). Procjenjuje se da vedina (95%) profesionalnih uzgajivača ovaca u BiH danas
posjeduje stada od 20 do 50 priplodnih ovaca. Procjenjuje se da svega 3% uzgajatelja ovaca drži stada
s 50 do 100 priplodnih ovaca i 2% drži stada od 200 ili priplodnih ovaca.
U nekim dijelovima BiH farmeri drže stada na višim brdsko-planinskim predjelima u toku ljeta (maj –
septembar) i na padinama dolina u jesen (oktobar-novembar). Do 1991. godine su bile uobičajene
zimske seobe, posebno iz središnje Bosne, na hranilišta u nižim sjevernim predjelima.
Gotovo cjelokupna populacija ovaca u Bosni i Hercegovini pripada pasmini ovce pramenka. Postoje
procjene koje ukazuju da preko 80% ovaca u BiH pripada domadoj pasmini pramenka, uz različite
regionalne varijante. Preostalih 20% su ovce nastale križanjem domade ovce pramenke i merino ovce,
uz manji broj drugih križanih pasmina. Unutar pasmine pramenka postoji nekoliko podpasmina koje
se nalaze u posebnim predjelima. Merino i druge križane pasmine se najčešde nalaze u istočnim i
južnim dijelovima BiH, u blizini repro centara u državnom vlasništvu.
Pramenku uzgajaju i drže mali farmeri za proizvodnju mesa, mlijeka i vune. Glavno svojstvo ove
pasmine je trup pravokutnog oblika.
7
Postoji veliki broj lokalnih sojeva, koji se razlikuju po visini (od 55 do 67 cm), težini (ovce od 25 do 60
kg, ovnovi od 40 do >100 kg), proizvodnji mlijeka (od 40 do 110 litara – jedna tredina te količine
otpada na dojenje janjadi) i po runu (0,750 do 3 kg). Boja runa pramenke je bijela, osim runa na glavi i
nogama, koje može biti crne boje. Boja runa kod nekih sojeva može biti i čisto crna. Ovnovi imaju jake
rogove, ovce su obično bez rogova. Pramenka završava rast sa 3-4 godine starosti. Kao što je ved
spomenuto, 80 posto prihoda od proizvodnje ovaca dolazi od prodaje mesa. 50% tjelesne mase ovce
otpada na jestivo meso. Tjelesna masa tek ojanjene janjadi je 2-4 kg i 20-40 kg do klanja. Meso je
specifično po svom okusu i cijenjeno među kupcima. Svi sojevi su obdareni s odličnom mogudnošdu
preživljavanja i reprodukcije pod teškim klimatskim uvjetima i na siromašnim pašnjacima. Neki sojevi
su posebno razvijeni za transhumantne sisteme proizvodnje. Sojevi pramenke se uglavnom razlikuju
po lokaciji uzgoja, a manje prema svojoj morfologiji i svojstvima.
Najvažniji sojevi pramenke u BiH su dubska (vlašidka), privorska, kupreška, podveleška (planinska
hercegovačka), stolačka i sjenička. U toku ljeta i jeseni ovce se hrane samo po pašnjacima, a tokom
zime sijenom.
Sjenički soj pramenke je tradicionalno uzgajan u istočnom dijelu zemlje, kao višenamjenska pasmina.
Zbog svoje sposobnosti usklađivanja i prilagođavanja raznim geografskim predjelima zemlje, ovaj soj
je postao idealna osnova za razvoj uzgoja zbog mesa, što je prikladno za vedi dio zemlje.
Što se tiče proizvodnje mlijeka, dubski i privorski sojevi su od posebne važnosti. Farmeri ih uzgajaju za
proizvodnju mlijeka u nomadskom sistemu. Dubske ovce se uglavnom čuvaju u području planine
Vlašid gdje je, prema podacima iz 1991. godine, bilo oko 140,000 grla. Privorske ovce se smatraju
najboljom vrstom pramenke po proizvodnji mlijeka. Čista pasmina se može nadi oko Gornjeg Vakufa
ili u blizini ili na samoj planini Vranica.
Kupreška ovca je nešto veda od drugih sojeva pasmine pramenka. Proizvodnja vune od ovog soja je
slaba, ali zato je za ovaj soj vrlo specifična proizvodnja mlijeka. Podveleška i stolačka ovca su
autohtoni sojevi jugoistočnih dijelova BiH gdje su pašnjaci vrlo čisti, tako da su ove ovce manje od
drugih sojeva. Uglavnom se drže zbog mlijeka.
U prošlosti je bilo puno projekata za poboljšanje proizvodnje mesa, mlijeka i vune. Neki su se bazirali
na odabiru unutar datog soja pramenke (naprimjer, razvoj dubskog, sjeničkog soja), a neki na
uvezenim pasminama koje su se koristile za poboljšanje nekih svojstava proizvodnje.
Najkompletniji program pod nazivom „Merinizacija“, čiji je cilj bio poboljšati proizvodnju vune,
provodio se u periodu 1947-1950. Domadi i uvozni sojevi merino ovnova su korišteni za umjetnu
oplodnju domadih ovaca (u bivšoj Jugoslaviji je oko 800,000 ovaca na taj način oplođeno u periodu od
godinu dana). Prva generacija je proizvela 25-50 posto više vune nego domade ovce, ali su ovce imale
manju tjelesnu težinu, bile su manje i podložnije parazitskim i zaraznim bolestima. Osim toga, farmeri
nisu prihvatili program koji je proveden bez njihovog konsenzusa i učešda. Najuspješniji uzgojni
programi, koji su istovremeno i najviše obedavali, a kojima se nastojalo povedati proizvodnju mesa,
bili su oni koji su se bazirali na sjeničkom soju pramenke.
8
2.2.4. Proizvodni potencijali
Proizvodnja se preduzima radi i mesa i mlijeka. Proizvodnja janjadi za ražanj ima dugu tradiciju u BiH i
još uvijek se smatra najvažnijim tržištem za proizvođače (uz izuzetak nekih specifičnih predjela, kao
što je Travnik, gdje je ovčiji sir glavni fokus proizvodnje).
Prema procjenama, preko 60% janjadi se godišnje proda za ražanj. Proizvodnja mesa se krede oko
45% od težine trupa ovaca i 50% od težine janjadi nakon randmana. Indeks jagnjenja se, prema
procjenama, krede oko 90%. Indeks odgojene janjadi se, prema procjenama, krede oko 80%.
Proizvodnja mlijeka se u prosjeku krede između 60 i 70 litara po laktaciji (osim mlijeka koje se
proizvodi za dojenje janjadi). Prosječno stado od 100 ovaca muzara bi proizvelo mlijeko u količini
dovoljnoj za 2200 kg sira koji se prodaje na domadim i inozemnim tržištima.
Promjer niti bijelog runa pramenke se u prosjeku krede između 35 µm i 40 µm. Procječna dužina
pramena je od 12 do 20 centimetara. Nastrig vune po ovci iznosi 1,7 kg. Randman vune je
procjenjuje na 50-70%.
Tržište i distributivni kanali su slabi i u nekim segmentima su blokirani (posebno za vunu); ruralna
podrška plasmanu na tržište (npr. komercijalni trgovci stočnom hranom i distributeri, agrobiznis,
klaonice, prerađivači poljoprivrednih sirovina itd.) je slaba. Ne postoje usluge pružanja informacija o
tržištu.
9
2.3. Vuna
2.3.1. Dio historijata
Vuna je vjerovatno prvo životinjsko vlakno koje je pretočeno u tkaninu. Umjetnost predenja vune se
razvila oko 4000. godine prije nove ere i potaknula je razvoj trgovine među zemljama u regiji
Mediteranskog mora.
Prvu fabriku vune u Engleskoj osnovali su Rimljani 50. godine nove ere u Winchesteru, godine 1797.
Britanci su donijeli 13 merino ovaca u Australiju i u toj zemlji započeli uzgoj merino ovaca.
Na svijetu postoji 40 pasmina ovaca koje proizvode, prema grubim procjenama, 200 vrsta vune
različitih standarda. Vodede zemlje u proizvodnji vune tradicionalno su: 1) Australija; 2) Novi Zeland;
3) Kina; 4) bivši Sovjetski Savez; i 5) Urugvaj. Na ovih pet zemalja otpada oko dvije tredine
cjelokupnog svjetskog godišnjeg izvoza vune. Trenutno se svjetska proizvodnja čiste vune krede oko
1,42 milijarde tona, ili nešto više od 0,33 kg po osobi.
Oko 80% svjetske proizvodnje čini konfekcijska vuna koja se koristi za proizvodnju odjede i
sličnih tkanina; naziva se češljanom, francuskom češljanom ili konfekcijskom vunom. Ostalo
je vuna za tepihe koja se koristi u izradi podnih prostirki i obloga i u izradi sličnih materijala.
Svojstva vune su rezultat njenog hemijskog sastava i vrlo kompleksne proteinske strukture.
Svaka nit vune ima vanjski masni sloj, to jeste, delije poput ljuske koje se preklapaju kao pločice
pokrivene tankom membranom. To se zove epiderma. Ta membrana odbija kišu, s tim da je vodena
para može probiti. Proteinske delije u središtu vlakna apsorbiraju vlagu koja može probiti membranu.
To se zove korteks. Ovo svojstvo omogudava vodotopljivom pigmentu da reagira s proteinima tako da
boja postaje sastavni dio vlakna.
Obilježja vune obuhvataju finodu, dužinu, valovitost, boju, jakost, jedinstvenost i kod masne vune
postotak stranog materijala.
10
Finoda se smatra najbitnijim obilježjem. Finoda je bitna zato što omogudava predenje finijeg prediva,
gušde tkanje i proizvodnju laganijih tkanina i odjevnih predmeta.
Vuna je elastična. Vlakna vune se mogu rastegnuti 30% od svoje dužine ili zgužvati u daleko manji
volumen, nakon čega se brzo vradaju u prirodni oblik. Ovo svojstvo postaje prirodna karakteristika
tkanine koja u svom sastavu ima visok postotak vune. Može se gužvati, prelamati i razvlačiti, ali de se
ispružiti ako visi tokom nodi.
Vuna je valovita. Ovaj prirodni valovit izgled dodaje njenoj djelotvornoj elastičnosti, ali i daje druge
prednosti. Valovi sprečavaju nabijenost vlakana u tkanini. Time se proizvodi efekat zamašnosti s
ogromnom izolacijskom vrijednošdu. Ovisno o teksturi i finodi vlakna, od 60% do 80% volumena
vunene tkanine može biti zrak.
Vuna je jaka. Često se kaže da je jedno vuneno vlakno jače od čelika istog prečnika.
Jedinstvena prednost vune je njena „dišljivost“. Drugim riječima, njena sposobnost da apsorbira i
ispušta vlagu iz okolnog zraka, što ne ide nauštrb njenoj termalnoj efikasnosti. Kada vunena vlakna
apsorbiraju vlagu, ona stvaraju male količine topline. Vanjski sloj vunenog vlakna je hidrofoban
(otporan na vodu), njen unutarnji sloj, njen korteks, je hidrofiličan (privlači vodu). Korteks može
apsorbirati vlagu u količini od oko jedne tredine svoje težine bez da se osjeti vlažnost.
Prerada vune obuhvata četiri glavna koraka. Prvo dolazi striža, nakon toga sortiranje i klasiranje,
izrada prediva i na kraju, izrada tkanine.
Ovce se strižu jednom godišnje, u rano proljede ili ljeto. Najbolja vuna nalazi se na pledkama i s obje
strane vanjske strane trupa. Nakon striže dolazi klasiranje i sortiranje, kada radnici uklanjaju uprljanu,
oštedenu ili vunu lošeg kvaliteta iz svakog runa i sortiraju je prema kvaliteti vlakana. Vunena vlakna se
ocjenjuju ne samo na osnovu njihove jakosti, nego i na osnovu finode (promjera), dužine, valovitosti i
boje.
Vuna se pere kako bi se odstranile nečistode, pijesak i prašina. Nakon što se osuši, vuna se vlača.
Proces vlačenja obuhvata provlačenje vune kroz valjke sa tankim željeznim šiljcima. Šiljci razmrsavaju
vlakna i slažu ih u ravan koja se naziva mreža.
11
Nakon vlačenja, procesi koji se koriste za izradu prediva donekle variraju, ovisno o dužini vlakana.
Vunena pređa se opdenito pravi od kradih i debljih vlakana koja mogu ležati u svim pravcima, za
proizvodnju debljih, grubljih tkanina, kao što je tvid.
Češljano vuneno predivo se izrađuje od dužih, finijih vlakana, tako da je tkanina laganija i ima čvršdi i
glatkiji završetak.
Proizvođači vune pletu ili predu predivo u razne tkanine. Vuna se također može i bojiti u raznim
fazama proizvodnog procesa i prolazi kroz procese finalne obrade kako bi dobila željeni izgled i opip.
3. Nalazi
Proizvodnja
Prikupljanje
Veleprodaja
Prerada i
Proizvodnja finalnih proizvoda
Proizvodnja se organizira na farmama i procjene ukazuju da se godišnje ostriže oko 1400 tona
vune. Striža je sezonski posao koji se obavlja od aprila do juna, ovisno o regiji. Striža u BiH se obavlja
uglavnom ručno i cijena vune je niska. Osim što najvedi dio vune proizvedene u BiH nije prikladan za
industrijsku upotrebu, trgovac vunom i obrađivači vune se također žale i na previše prljavštine, čička i
iglica. Proizvođači trebaju nastojati da spriječe prljanje runa. Trebaju se koristiti hranilice s kojih
sijeno i mekinje nede padati po leđima ovaca. Sijeno se ne smije nositi niti bacati preko ovaca. Žito se
ne smije sipati preko njihovih glava. Piljevina ili strugotine se ne smiju koristiti kao jedina vrsta stelje
ili prostirke. Sa pašnjaka se trebaju ukloniti biljke sa kojih spadaju iglice i čičak.
Nakon striže, vuna se treba prikupiti, s tim da je ovaj segment vrlo slab i u nekim regijama uopde ne
postoji. Stoga, znatne količine vune ostaju izvan tržišnih kanala. Prema nekim procjenama glavnih
trgovaca vunom, prošle godine je oko 400 tona ostalo neprikupljeno. Prikupljanje vune treba biti
posao udruženja, zadruga i grupa farmera. Trenutno prikupljanje vune obavljaju dva veletrgovca i 3
prerađivača. Oni desto nemaju informacije o količini raspoložive vune; farmeri često izvrše pogrešnu
procjenu količine vune i sakupljačima stoga daju pogrešne informacije.
Sakupljači vune nisu u stanju pokriti cijelu teritoriju BiH. Veletrgovci i prerađivači bi više voljeli
organizirani način prikupljanja vune koji bi u potpunosti proveo neko drugi. Sakupljači vune dovode u
pitanje kvalitet vune u smislu čistode, umotavanja i pakiranja. Pakiranje predstavlja poseban problem
za najvede trgovce vunom koji vunu izvoze u Tursku kao masno runo. Runo se treba čuvati u jednom
komadu, ali usljed neadekvatne striže to često nije slučaj.
Kao što je to navedeno u gornjem tekstu, 2 firme u BiH se bave izvozom masnog runa i prema
njihovoj evidenciji, prošle godine su izvezle oko 600 tona vune.
Šest kompanija se bavi preradom vune. U pet pogona je mogud proces pranja, vlačenja i predenja, a
jedna kompanija ima mogudnost samo pranja i vlačenja. Pet kompanija može proizvesti finalne
proizvode. Od tih pet kompanija koje proizvode finalne proizvode, dvije se bave proizvodnjom ručnih
proizvoda. Industrijski proizvodi su tepisi, jastuci, krevetnina, madraci, prekrivači itd. Ručni radovi
obuhvataju razne odjevne predmete, rukavice, kape, dekorativne predmete, igračke, podne
prostirače itd.
Veze između prerađivača i proizvođača finalnih proizvoda su slabe. Dva proizvođača rukotvorina se
žale da predivo koje kupuju u zemlji ne ispunjava zahtjeve ovog sektora. Proizvođači prediva trebaju
podesiti svoju tehnologiju i usaglasiti kvalitet prediva koji je potreban njihovim partnerima.
Farmeri proizvode
oko 1400 tona Preko 600 tona (podaci iz prošle godine)
vune
Veleprodaja 6 prerađivača
vune 5 kompanija
proizvodi finalne
Altex, Fates, SZR, proizvode
Prijedor, Milidi,
Kalinovik, Altex, Fates, SZR,
Rogatica Prijedor, Milidi,
Stilla, BHCRAFTS
13
Lanac vrijednosti
Cijena sirove vune je uvijek bila niska i vuna za farmere nije nikad bila značajan izvor prihoda. Na nju
otpada manje od 1% njihovog bruto prihoda.
Cijena masnog runa ili grube vune (35 µm do 40 µm) je 0,3 do 0,6 KM za 1 kg. Cijena vune vede finode
(28 µm do 32 µm) se krede od 0.8 do 1 KM za 1 kg. Radi usporedbe, cijena merino vune na
međunarodnom tržištu se krede oko 8 USA dolara. Cijena 1 kg oprane vune se krede od 2,2 do 2,5
KM. Cijena vlačane vune je 3,5 KM po 1 kg. Cijena 1 kg vune u finalnim industrijskim proizvodima
varira od 32 do 35 KM. Ti proizvodi su industrijski tepisi, prekrivači, prostirači, madraci, jastuci i slične
stvari. Međutim, cijena 1 kg vune može dostidi nekoliko stotina KM ako se radi o ručnim radovima,
kapama, tepisima itd. Potrebno je napomenuti da visokoj cijeni krajnjih proizvoda, osim dizajna i
kvaliteta, također doprinosi i snažna marketinška komponenta. Naime, BHCRAFTS (vidi Dodatak 4,
7.4.8), izvozno orijentirana kompanija, vodi profesionalnu i dobro organiziranju marketinšku
kampanju kojom se dodaje vrijednosti njihovim proizvodima. To je odličan primjer koliko je
marketing važan u modernim poslovnim praksama.
Količine proizvoda od vune u BiH dostižu do otprilike 1400 tona godišnje. Procjenjuje se da 80%
populacije ovaca u BiH pripada pasmini pramenka, a ostatak pripada virtemberškoj križanoj ovci
(Württemberg). Mogude je zaključiti da je 77% vune ili oko 1150 tona gruba vuna, a ostatak od oko
23% ili 350 tona je vuna vede finode (Slika 1).
Slika 1
Najvede količine grube vune na tržištu otkupljuju trgovci vunom kao masno runo (sirovu vunu).
Prema podacima dva najveda trgovca Makom i Vuna Promet (vidi Dodatak 4), oko 600 tona ove
vrste vune je prošle godine otkupljeno i izvezeno u Tursku i Indiju. Također su naveli da im je prošle
godine nedostajalo oko 400 do 500 tona vune. Otkupna cijena varira od 0,35 KM do 0,60 KM za 1 kg
vune. Prvi trgovac je naveo mogudnost izvoza preko 1000 tona ove vrste vune godišnje na tursko
tržište, uz dodatnih 800 tona od drugog trgovca, odvojeno prodanih na istom tržištu.
Najvedi problem na koji trgovci vunom nailaze odnosi se na puno prljavštine u runu, na tehnike striže
(trebaju se koristiti mašine za strižu umjesto makaza), vanjske parazite (šuga) i neodgovarajude
umotavanje i vezivanje runa. Naime, takvo runo ima posebnu svrhu (to je vrsta miraza u Turskoj) i
14
treba se čuvati u jednom komadu. Često se dešava da se runo dostavlja u nekoliko komada, čime se
smanjuje cijena vune i biva neprikladna za tu svrhu.
Slika 2
Najvedi dio ostrigane vune u Bosni i
Hercegovini ili 69% prodaje se kao masno runo
(Slika 2). Ranije je spomenuto da se takva vuna
izvozi u Tursku i Indiju.
Slika 3
Alteks prikuplja oko 210 tona masnog runa ili
48% od cjelokupnih količina vune otkupljene
za preradu. Fates otkupljuje 150 tona ili 34%,
Kalinovik prikuplja 50 tona vune ili 11%,
Rogatica 10 tona ili 2% Prijedor otkupljuje 15
tona ili 4% i Milidi svega 3 tone ili 1% od
cjelokupne količine vune otkupljene za
preradu. Kalinovik i Rogatica prikupljaju vedinu
vune od farmera i obavljaju pranje vune za
farmere (vidi Dodatak 4).
Prerađena vuna je uglavnom finije kvalitete i potiče od virtemberške križane ovce (vuna vede finode)
s promjerom vlakna od 24 µm do 30 µm (klasa A i B). Prečnik vlakna vune virtemberške križane ovce
se krede od 28 µm do 32 µm (klasa B i viša C klasa) i prikladna je za upotrebu u industriji (vidi Dodatak
4).
Ovu vunu najviše koristi jedina fabrika tepiha na Sokocu. Prema procjenama, oko 350 tona ove vrste
vune se može prikupiti u BiH, uglavnom u široj romanijskoj regiji, u Rogatici, Han Pijesku i u nekim
područjima u istočnoj Hercegovini. Otkupna cijena ove vrste vune se krede oko 0,8 KM i u nekim
slučajevima, ako je vuna čišda, čak i do 1 KM po kilogramu.
15
Prije nego što se utka u finalne proizvode, vuna se mora oprati, vlačati i preraditi u predivo. Vlačana
vuna se koristi za proizvodnju madraca, prekrivača i drugih proizvoda sa vunenim punilima. Predivo
se koristi za pletenje i tkanje. Proizvodi obuhvataju industrijski proizvedene tepihe, prostirke, vunene
pokrivače, krevetninu, tekstilnu odjedu, itd. Cijena vlačane vune iznosi 3,5 KM po 1 kg. Cijena
prediva se krede od 12 do 14 KM po 1 kg.
Svi prerađivači prediva s kojima smo razgovarali žale se na nedostatak vune vede finode, kao što je
vune virtemberške rase ovaca. Također su rekli da vuna generalno ima puno prljavštine i čička
(Arctium lappa) koji se zakači za vlakno vune na pašnjacima te dodatno povedava postotke randmana
vune (manje vune za predivo).
Oko 60 tona ili 14% od cjelokupnih količina prerađene vune završi kao oprana vuna u 2 pogona za
preradu u Kalinoviku i Rogatici (Slika 3). Ova operacija se obavlja kao usluga za ovčare koji je koriste u
domade svrhe. Preostalih 380 tona vune ili 86% se dalje prerađuje u vlačanu vunu i vuneno predivo.
Dva prerađivača, Vunovlačara u Milidima i SZR Prijedor, proizvode 5 tona vlačane vune i koriste je u
vlastitoj proizvodnji (vidi Dodatak 4).
Slika 3
Ukupna proizvodnja vunenog prediva u 4 pogona se krede oko 178 tona. Najvedi proizvođači su
Alteks Breza sa 110 tona i Fabrika tepiha Fates Sokolac sa 60 tona godišnje (Slika 4). Oni proizvode
96% od sveukupne količine prediva proizvedenog u BiH. Alteks proizvodi predivo preko ugovorene
narudžbenice i izvozi preko 100 tona prediva u Srbiju ili preko 56% od cjelokupne proizvodnje prediva
u BiH. Također predivo prodaje i BHCRAFTS-u.
16
Slika 4
Fates koristi predivo za proizvodnju tepiha i
drugih proizvoda od vune. Druga 2
prerađivača, pogon u Kalinoviku i SZR Prijedor,
proizvode 8 tona prediva ili svega 4% od
cjelokupne proizvodnje prediva. SZR Prijedor
koristi predivo u vlastitoj proizvodnji, dok
Kalinovik prodaje cjelokupnu količinu prediva
(vidi Dodatak 4).
Izrada finalnih proizvoda se organizira u 5 kompanija. Ukupna godišnja proizvodnja finalnih proizvoda
u kojima vuna čini najmanje 80% od težine finalnog proizvoda se krede oko 75 tona godišnje.
Slika 5
Alteks Breza proizvodi oko 8 tona finalnih proizvoda, što je 11% od ukupne godišnje proizvodnje.
Proizvodi, kao što su madraci, jastuci i deke, dominiraju Alteksovom proizvodnjom.
Na pogon u Milidima i SZR Prijedor otpada 4% tržišta finalnih proizvoda od vune. Svaki od ova dva
pogona proizvodi 3 tone finalnih proizvoda, kao što su deke, madraci, vrede za spavanje i jastuci.
BHCRAFTS proizvodi 2 tone finalnih proizvoda, što predstavlja 3% od ukupne proizvodnje finalnih
proizvoda od vune. Najvedi dio njegove proizvodnje otpada na ručno izrađene tekstilne odjevne
predmete, prekrivače, dekorativne predmete, igračke, poklone itd.
Umjetnička radionica Stilla proizvodi manje od 1 tone finalnih proizvoda, što je 1% od ukupne
proizvodnje finalnih proizvoda. Proizvodi tradicionalne tepihe, prostirače za pod, pokrivače i razne
pletene predmete (vidi Dodatak 4).
17
3.3.4. Kudne potrepštine i odjevni predmeti
Slika 6 Na cjelokupnu godišnju proizvodnju baziranu
na vuni (finalni proizvodi) otpada oko 75 tona
kudnih potrepština, kao što su tepisi,
krevetnine, deke, jastuci, prekrivači itd. Od te
te količine, 97% ili 73 tona pripada kategoriji
proizvoda namijenjenih za kudnu upotrebu,
kao što su tepisi, jastuci, pokrivači itd. Pet
proizvođača doprinose ovoj vrsti proizvodnje.
Tri kompanije, BHCRAFTS, Milidi i umjetnička
radionica Stila, proizvode odjevne predmete,
kao što su jakne, puloveri, džemperi, čarape,
kape, rukavice, u količini od oko 2 ili 3% od
cjelokupne proizvodnje (vidi Dodatak 4).
Zbog svojih prirodnih atributa i posebno svoje termalne efikasnosti, vuna je odličan izolacioni
materijal. Zemlje poput Engleske, Irske, Austrije i Novog Zelanda razvile su odgovarajudu tehnologiju
za proizvodnju vunenih izolacijskih rola.
U nastojanju da riješi problem vune u BiH i da razvije održivo poslovanje povezano sa sve vedom
građevinskom industrijom i njenim zahtjevima, Udruženje poslodavaca iz Travnika je u januaru 2007.
godine postavilo opremu za proizvodnju izolacionih rola od vune. Partneri na projektu su bili
američka NVO CHF, Međunarodna finansijska korporacija (IFC) i Svjetska banka. Udruženje je
obezbijedilo zgradu za smještaj opreme i drugi partneri su donirali 148,000 KM. Prvobitno je
planirana proizvodnja oko 6 tona rola i zaposlenje 6 radnika.
Lanolin, vuneni vosak, vunena masnoda ili mast ovčijeg runa, je masna žuta supstanca koju izlučuju
lojne žlijezde ovaca. Lanolin se koristi u komercijalne svrhe kao sastavni dio mnogih proizvoda, od
zaštitnih premaza protiv hrđe do kozmetičkih preparata i maziva. Međutim, niti jedna kompanija u
bivšoj Jugoslaviji nije proizvodila lanolin.
18
3.4. Analiza ključnih prednosti i aktivnosti koje donose dodatnu vrijednost
Firma Alteks iz Breze, koja se bavi proizvodnjom prediva, madraca, krevetnine, podnih prostirki i
prekrivača, posluje na nivou od jedne četvrtine instaliranih kapaciteta. Firma otkupljuje oko 210 tona
masnog runa i pretače ga u 110 tona vunenog prediva i dodatnih 8 tona drugih proizvoda od vune.
Alteks godišnje izvozi oko 100 tona vune u Srbiju.
Instalirani kapaciteti u Rogatici su dovoljni za pranje 120 tona vune godišnje, dok je realna potražnja
za svega 10 tona. Iako su kapaciteti za proizvodnju prediva dovoljni za 30 tona godišnje, predivo se
uopde ne proizvodi.
Stilla je smanjila svoju proizvodnju u zadnjih šest mjeseci. Godišnja potražnja se krede oko 0,5 tona
prediva, koje se zatim koristi za izradu tepiha i ručno pletenih artikala visoke vrijednosti.
Fabrika tepiha Fates ima zalihe neprodanih proizvoda. Stoga je smanjila proizvodnju na 70% od
instaliranih kapaciteta. Fabrika otkupljuje 150 tona sirovog runa i pretače ga u 50 tona tepiha i još 8
tona raznih proizvoda. Izvozi 15% od cjelokupne proizvodnje, što je gotovo 9 tona godišnje.
BHCrafts koristi 1,4 tone prediva od vune vede finode koje se pretače u proizvode visoke vrijednosti
koji sadrže najmanje 80% vune, i 0,12 tona grube vune. Prema podacima, i njihova proizvodnja je
smanjena za preko 15%.
SZR Milan Pilipovid otkupljuje 15 tona masnog runa i pretače ga u 6 tona prediva i 2 tone vlačane
vune koja se potom koristi za izradu drugih proizvoda, kao što su madraci, deke i podne prostirke.
Kompanija je smanjila svoju proizvodnju za 5% (vidi Dodatak 4).
Sadašnji lanac vune ili preduzeda koja se bave preradom vune obezbjeđuju 138 stalnih radnih mjesta,
4 radna mjesta na određeno vrijeme i oko 500 poslova pod ugovorom.
Od tog broja, 14 stalnih radnih mjesta na neodređeno vrijeme obezbjeđuju dvije kompanije koje se
bave preradom masnog runa u Brezi i Bugojnu. Svi zaposleni su muškarci. Direktor Vuna Prometa je
izrazio potrebu za 5 novih radnika ako budu u stanju prikupiti preostalih 400 tona koje postoje u
tržišnim kanalima.
U sektoru prerade postoje 4 radna mjesta na određeno vrijeme i to u 2 pogona za pranje, vlačenje i
proizvodnju prediva u Kalinoviku u Rogatici. U Fabrici tepiha na Sokocu postoji 75 stalnih radnih
19
mjesta na neodređeno vrijeme za žene i 5 stalnih radnih mjesta na neodređeno vrijeme za muškarce.
U Milidima postoje 2 radna mjesta na neodređeno vrijeme za žene i 1 radno mjesto na neodređeno
vrijeme. Stilla iz Sarajeva zapošljava 6 žena. U BHCRAFTS-u ima 10 radnih mjesta na neodređeno
vrijeme, 2 za muškarce i 8 za žene. Osim toga, BHCRAFTS nudi poslove pod ugovorom za preko 500
žena u raznim dijelovima BiH (vidi Dodatak 4).
Prikupljanje masnog runa može ponuditi nekoliko radnih mjesta, iako je to sezonski posao. Ovaj
segment tržišta je slab i u nekim predjelima BiH i ne postoji. Prema procjenama, oko 400 tona vune
se nalazi izvan lanca tržišta u BiH i u nekim istočnim krajevima vuna nije prikupljanja ved nekoliko
godina. Prikupljanje, sortiranje i pakiranje vune predstavlja segment tržišta koji prirodno pripada
udruženjima farmera, zadrugama ili grupama farmera.
U idealnim uvjetima veletrgovci bi željeli predati organizaciju prikupljanja udruženjima farmera. Oni
mogu uzeti dio dobiti za vođenje tih poslova. Time se može zaraditi 0,1 KM to 0,2 KM po kilogramu
vune prikupljene za trgovce. Trgovci i jesu predložili takav scenario. Oni su spremni podržati
uspostavljanje punktova za prikupljanje vune. Time bi se olakšao rad na prikupljanju (vidi Dodatak 4).
Sadašnje procjene sektora prerade vune ukazuju na to da ovaj segment nije u stanju ponuditi nova
radna mjesta. Sve kompanije bilježe pad proizvodnje.
Sektor finalnih proizvoda jedva izlazi nakraj sa jeftinom industrijom umjetnih vlakana. Ipak, primjer
BHCRAFTS-a, koji kombinira snažnu marketinšku komponentu, prirodna svojstva vune, savršen dizajn
i kvalitet finalnih proizvoda, pokazuje da ovaj sektor ženama može ponuditi mogudnosti
zapošljavanja. Direktorica BHCRAFTS-a je izjavila da su im potrebne dobre i produktivne pletilje i
pozdravila je ideju proširenja poslovanja i na druge dijelove BiH. Udruženja žena iz cijele BiH trebaju
biti povezane ili se priključiti Centru za transfer tradicionalnih vještina izrade rukotvorina. Međutim, s
obzirom da je izvozno orijentirano društvo, BHCRAFTS ima vrlo striktna pravila i potražnju u smislu
rokova, kvaliteta i standarda svojih proizvoda. Direktorica ove firme je izjavila da imaju problema u
pronalaženju žena koje bi mogle ispuniti zahtjeve ove vrste posla. Stoga trebaju organizirati obuku
kako bi obuhvatili vedi broj pletilja u ovoj djelatnosti. Osim toga, BHCRAFTS ulazi na skandinavsko
tržište i bide mu potrebno više obučenih ljudi kako bi zadovoljio potražnju tamošnjeg tržišta.
S obzirom da je vuna prirodan i obnovljiv materijal, ona ima mnoge prednosti u odnosu na
konkurente koji se bave izradom vještačkih vlakana. To je potrebno ispitati. Naprimjer, vuna upija
zračenje iz kompjutera, televizora i drugih električnih aparata. Proizvodnja vunenih artikala koji bi se
stavili pored tih aparata mogla bi biti ideja za nove proizvode od vune. Vrijedi pokušati ostvariti
kontakt sa sve vedim sektorom informacionih tehnologija i pronadi partnera za realizaciju ove ideje.
Udruživanje malih preduzeda, kao što su Vunovlačara u Milidima i SZR Prijedor ili BHCRAFTS, moglo bi
uroditi nekim idejama. Direktor u Milidima je počeo s proizvodnjom odjede za novorođenčad, igrajudi
na kartu prirodnih svojstava, kao što su dišljivost, dobra izolacija itd.
Vuna može biti i organski proizvod. Postoji širok pokret u razvijenim zemljama koji popularizira
prirodne organske proizvode. Ova veza bi mogla biti korisna.
Marketing je kompleksna i skupa aktivnost. Međutim, strateški i dugoročni marketinški pristup kojim
bi se kombinirali moderan dizajn, svojstva vune i kvalitet proizvoda, treba biti recept.
Druge proizvodnje unutar sektora ovčarstva, međutim, mogu sigurno stvoriti nove prihode i radna
mjesta. Naprimjer, sektor proizvodnje ovčijeg mlijeka i mliječnih proizvoda nije iskorišten na vedini
20
ovčarskih farmi u BiH. Proizvodnja sira može ponuditi nova radna mjesta članovima porodice. Muža
ovaca i proizvodnja sira je nova proizvodna linija koja zahtijeva otprilike 4 do 5 radnih sati dnevno na
prosječnoj ovčarskoj farmi od 100 ovaca.
Proizvodnja komposta je nova proizvodnja koja se može organizirati na ovčarskoj farmi. To nije radno
zahtjevna djelatnost, ne zahtijeva previše vremena, ali može stvoriti dodatni prihod za farmere.
Druga mogudnost se odnosi na organiziranje specijaliziranih farmi sa proizvodnju komposta i
specijaliziranih vrsta komposta, što zahtijeva drugačiju tehnologiju.
Vuna predstavlja manje od 1% od bruto dohotka ovčarske farme i ne može biti značajan izvor prihoda
za farmere.
Proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda može biti drugi značajan izvor prihoda. Stado od 100 ovaca
može dati oko 6000 l mlijeka u toku jedne sezone, od čega se može napraviti 1500 kg sira. Cijena sira
može varirati od 10 do 14 KM. Saradnja između Slow Food, italijanske fondacije za zaštitu
tradicionalne hrane, i Udruženja poljoprivrednih potrošača iz Nevesinja rezultirala je izvozom
mješinskog sira, jedinstvene vrste sira koja se proizvodi samo u hercegovačkoj regiji. Cijena 1 kg tog
sira prelazi 15 KM. Ovo pokazuje da ova proizvodnja ima izvozni potencijal.
Cijena 1 tone prvoklasnog komposta ove godine je dostizala 800 KM. Za 1 tonu komposta potrebne
su 2 tone gnoja.
Osim smanjenja primjene hemijskih gnojiva i pesticida koja je štetna po okoliš, također je potvrđeno
da je potreba za vodom njihovih biljaka bila daleko manja uz upotrebu verminkomposta zbog
njegovog kapaciteta zadržavanja vode. Neki rezultati su objavljeni u publikacijama na svim
kontinentima. Crvi mogu pretvoriti gotovo svaki organski otpad u kompost. Stoga se može koristiti u
eliminaciji bio-otpada.
21
3.5. Pregled komplementarnih proizvoda
S obzirom da sadrži nutrijente koji su rastvorljivi u vodi, vermikompost je odlično organsko gnojivo
bogato nutrijentima, kao i kondicioner tla u širokoj upotrebi u organskom uzgoju.
Vermikompost je koristan za tlo na više načina: on poboljšava fizičku strukturu tla. Poboljšava
biološka svojstva tla (obogadivanje mikro-organizama, dodatak biljnih hormona, kao što su auksini i
giberelinska kiselina, i dodatak enzima, kao što su fosfati, celuloza itd.). Privlači zemljane crve koji
kopaju rupe duboko u zemlji, koji su ved prisutni u tlu. Poboljšava fizičku strukturu tla. Također
poboljšava i kapacitet zadržavanja vode
Također je važan i za rast bilja s obzirom da potiče klijanje, rast bilja i prinos usjeva i također potiče
rast korijena i strukturu. Osim toga, u mnogim studijama je zabilježen viši sadržaj suhe tvari, proteina
i biljnih karbohidrata, kao i bolji okus.
Crvi mogu pretvoriti gotovo svaki organski otpad u kompost. Stoga se može koristiti za eliminaciju
bio-otpada. Stoga je na lokalnom nivou mogude otvoriti radna mjesta za radnike s niskim
kvalifikacijama.
U svijetu vermi-kompostiranja osnovno pravilo je da jedna tona inputa donosi 0,5 tona komposta.
Drugim riječima, 50% mase se izgubi, uglavnom u vidu vlage ili CO2. Svakako, konačna težina i
volumen proizvoda varira s originalnim sirovinama, sredstvima za povedavanje volumena koja su
korištena itd., ali je gore navedeno osnovno pravilo lak način da se brzo izračuna rezulat (output).
22
Osim za proizvodnju komposta, crvi se mogu koristiti i u akvakulturi. Naime, višak crva koji imaju
visoku reproduktivnu stopu može se koristiti kao odlična proteinska komponenta hrane za ribe (to je
uvijek najskuplja komponenta svake hrane za životinje). Jedna firma iz Sarajeva planira razviti i
primjenjivati takvu tehnologiju na jednom ribnjaku u području Mostara.
U nekim restoranima na hrvatskoj obali poslužuju se crvi kao specijalitet po visokim cijenama po
porciji.
Proces proizvodnje komposta nije kompliciran, ali zahtijeva posebnu tehnologiju, znanje, dovoljno
hrane za crve (gnoj i drugi organski otpad), nešto vode i svijest da to može biti način da poljodjelsko
gospodarstvo postane profitabilnije.
Tehnologija vermi-kompostiranja nede ovdje biti elaborirana. Umjesto toga, spomenut demo ukratko
ekonomiju produktivnosti i njene efekte na produktivnost i profitabilnost ovčarstva u BiH.
Kao što je vede rečeno, proizvodnja vermikomposta je niska kapitalna investicija i relativno
jednostavan tehnološki postupak.
Za jedan litar (1 kg crva) crva potrebna su 2 m2 prostora i jedna tona gnoja i drugog otpada za hranu
koju de crvi pretvoriti u 0,5 tone vermikomposta. S obzirom da crvi imaju vrlo dobru reprodukcijsku
stopu, jedan litar crva pod povoljnim uvjetima (dovoljno hrane, vode i ambijentalna temperatura
preko 10° C) može proizvesti još dva litra u jednom proizvodnom ciklusu. Jedan proizvodni ciklus traje
12 mjeseci. Jedan kg crva košta oko 200 KM. Kompost se kupi jednom godišnje, obično početkom
proljeda. Crvi mogu živjeti do 15 godina.
Prosječna komercijalna ovčarska farma sa stotinu grla može proizvesti oko 50 tona gnoja. Ta količina
se može pretvoriti u 25 tona komposta. Dio komposta se mora ostaviti za crve kao stanište. Sadašnja
cijena jedne tone prvoklasnog komposta se krede od 600 do 800 KM. Dio komposta se može koristiti
za poljoprivrednu proizvodnju, dok se ostatak može prodati na tržištu.
Vermikompost se može lako organizirati na ovčarskoj ili stočnoj farmi. UDRDP je organizirao
proizvodnju vermikomposta na 25 demonstracionih farmi 2009. godine u regiji Gornje Podrinje. Svaki
farmer je dobio po 10 litara crva; savjetodavne usluge i monitoring su obavljeni na svakoj farmi. I
proizvođači i veletrgovac (Sark iz Sarajeva) su izvijestili o otkupu prve tone komposta u martu ove
godine.
Tržišna potražnja, prema izjavi direktora kompanije Sark iz Sarajeva, iznosila je 1000 tona prvoklasnog
vermikomposta samo za izvoz. Značajne količine komposta se mogu prodati u BiH, posebno za
plasteničku proizvodnju i proizvodnju voda.
Iako ovce proizvode daleko manju količinu sira od krava, ovčiji sir je bogatiji masnodama, suhim
tvarima i mineralima. Ovčije mlijeko je visoko hranljivo i bogatije vitamonim A, B i E, kalcijumom,
fosforom, kalijumom i magnezijumom nego kravlje mlijeko.
Sadrži vedi dio kratko i srednje lančanih masnih kiselina, koje imaju prepoznate zdravstvene
prednosti. Naprimjer, kratko lančane masne kiseline imaju mali uticaj na holesterol kod ljudi i čine
mlijeko lakše probavljivim. Hemijski sastav ovčijeg mlijeka ga čini idealnim za proces pravljenja sira.
23
Tabela 3 Hemijski sastav ovčijeg i kravljeg mlijeka (Đorđevid )
Podaci britanskog udruženja za ovčije mljekarstvo (British Sheep Dairying Association) pokazuju da
iako neobrano ovčije mlijeko ima više masnog sadržaja nego kravlje mlijeko (6,7 do 2,5 posto),
riboflavin B2 iznosi od 4,3mg/l do 2,2mg/l, tiamin od 1,2mg/l do 0,5mg/l, niacin B1 od 5,4mg/l do
1,0mg/l, pantotenska kiselina od 5,3mg/l do 3,4mg/l, B6 od 0,7mg/l do 0,5mg/l, B12 od 0,09mg/l do
0,03mg/l i biotin od 5,0mg/l do 1,7mg/l. Sadržaj folata u oba mlijeka iznosi 0,5mg/l.
Sadržaj kalcijuma u ovčijem mlijeku se krede od 162 do 259mg/100g u poređenju sa 110mg/100g u
kravljem mlijeku. Nivoi fosfora, natrijuma, magnezijuma, cinka i željeza su također viši.
Prosječan sastav ovčijeg, kozijeg, kravljeg i humanog mlijeka je sveobuhvatno dokumentiran i
upoređen sa nutritivnom vrijednošdu humanog mlijeka i sa preporučenim dnevnim dozama u
ljudskoj ishrani. Detaljno su razmotreni jedinstvena obogadenost kratko i srednje lančanim masnim
kiselinama ovčijeg mlijeka, ovčijeg sira, ovčijeg putera (do sada komercijalno uveliko zanemaren) i
njihove posebne vrijednosti po ljudsko zdravlje i liječenje mnogih bolesti. Ovo može dovesti do
razvoja ovčijeg mljekarstva paralelno s kravljim mljekarstvom kao jedinstvene i opravdane
proizvodne niše na tržištu, uz znatan potencijal rasta.
Naši sirevi su travnički, koji se pravi od ovčijeg mlijeka, livanjski sa 80% ovčijeg i 20% kravljeg mlijeka ,
Mješinski sir (mješina se pravi od janjede kože u koju se sir pakira) koji se pravi od ovčijeg mlijeka ili
mješavine kravljeg mlijeka sa raznim udjelima u različitim krajevima BiH. Ovaj sir se proizvodi u
Hercegovini. Jogurti, posebno neki oblici čvrstog jogurta, mogu se napraviti i od ovčijeg mlijeka.
Tehnologija gore spomenutih sireva nede biti razmatrana u ovoj Studiji. Umjesto toga, nastavljamo s
opisom ekonomije prerade mlijeka i njegovih efekata na produktivnost i profitabilnost ovčarstva u
BiH. Opis u daljem tekstu je fokusiran na travnički sir.
Kapacitet proizvodnje mlijeka domade pramenke varira od 40 do 110 litara mlijeka u periodu laktacije
od 5 do 6 mjeseci po ovci. Jedna tredina proizvedenog mlijeka odlazi na prehranu janjadi. Međutim,
proizvodnja mlijeka kao ekonomska značajka ima nisku heritabilnost (nasljednost). To znači da je ova
24
značajka pod jakim uticajem negenetskih faktora, kao što su prehrana, dob, faza laktacije, upravljanje
stadom itd. Drugim riječima, količina mlijeka, to jeste, produktivnost može se povedati poboljšanjem
obrazaca prehrane, boljim smještajem itd.
Randman, ili količina sira koja se proizvede iz 100 l mlijeka, ovisi o nekoliko faktora. Najvažniji među
drugim faktorima su faza laktacije koja ima snažne efekte na sadržaj suhe tvari u mlijeku. Prema
profesorici Dozetu, randman ovog sira proizvedenog u julu iznosio je 30,3% (ili 3,3 l mlijeka za jedan
kg sira), u septembru 41,6% (2,4 l mlijeka za 1 kg sira). Također, profesor Dozet, prilikom pregleda
randmana vlašidkog sira, utvrdio je da randman varira od 27,60% u martu do 38,15% u septembru.
Međutim, može se zaključiti da u prosjeku 100 l mlijeka može dati 25 kg sira.
Proizvodnja sira zahtijeva tehnologiju, znanje, opremu, i iznad svega, svijest proizvođača da to može
biti dodatna proizvodna linija u njihovoj proizvodnji, koja može u znatnoj mjeri povedati
profitabilnost i produktivnost njihove farme. Također može osigurati i dodatna radna mjesta za
članove porodica farmera ili njihove susjede.
Proizvodnja sira zahtijeva ulaganja. Objekti za proizvodnju sira i relevantna oprema, svakako, ovise o
vrsti sira, predviđenom kapacitetu, načinu na koji de se mlijeko sakupljati. Međutim, na današnjem
tržištu postoji certificirana i cjenovnoi pristupačna oprema za proizvodnju sira. Cijena tako
specijalizirane opreme kapaciteta 200 do 500 l mlijeka/po smjeni i više krede se od 25 000 KM do 40
000 KM. To obuhvata kompletnu opremu potrebnu za preradu. Tu ne spadaju građevinski troškovi, s
tim da se spomenuta oprema može smjestiti u objekat površine ne vede od 40 m2.
Imajudi na umu gore spomenute činjenice, može se zaključiti da proizvodnja sira može generirati
dodatni prihod u znatnom iznosu za ovčare. To može biti profitabilna proizvodna grana u sektoru
ovčarstva. Realne procjene u primjeru proizvodnje vlašidkog sira pokazuju da prosječno stado od 100
ovaca može proizvesti količinu mlijeka dovoljnu za 1500 kg specijalnog sira, koji se prodaje na
domadim i stranim tržištima. Veleprodajna cijena 1 kg zrelog sira se krede između 10 i 12 KM. U ovom
slučaju to bi značilo da farma godišnje može zaraditi od 16 000 do 20 000 KM ili više, ovisno o cijeni.
Vedina farmera zanemaruje ovu činjenicu.
Saradnja između Slow Food, italijanske fondacije za zaštitu tradicionalne hrane, i Udruženja
poljoprivrednih proizvođača iz Nevesinja rezultirala je izvozom mješinskog sira, jedinstvene vrste sira
koja se proizvodi samo u hercegovačkoj regiji. Cijena 1 kg ovog sira prelazi 15 KM. Ovo pokazuje da
ova proizvodnja ima izvozni potencijal.
Ovčije mljekarstvo i proizvodnja sira se mogu razvijati kao jedinstvena i opravdana proizvodna niša sa
značajnim potencijalom rasta. Marketing sira i drugih vrsta proizvoda od ovčijeg mlijeka zahtijeva i
posebnu strategiju. Primjer proizvodnje vlašidkog sira, sa pet ili šest specijaliziranih zadruga prije rata,
pokazuje potrebu za stvaranjem sličnih poslovnih veza i u drugim dijelovima BiH. Ovo je također
važno za bilo koji aspekt ovčarstva, a ne samo za ovčije mljekarstvo. Time bi se osigurala bolja tržišna
pozicija za proizvođače, što bi im dalo bolji uvid u tržišnu potražnju, zahtjeve, standarde i zahtjeve u
pogledu kvaliteta njihovih proizvoda, te na kraju, povedalo bi njihove prihode.
Mora se napomenuti važnost ekspertize i tehničkog znanja specijaliziranih institucija, kao što su
fakulteti, razvojne agencije, savjetodavne službe. Bez njihovog učešda i pravilne strategije, čak i slučaj
vlašidkog sira s dokumentiranom tradicijom od preko 150 godina, ne bi bio uspješna priča.
25
tehnologiju izrade ovog sira. To je rezultiralo standardiziranom proizvodnjom, vedim kvalitetom,
boljim pakiranjem, boljim marketingom, razvojem distributivne mreže i na kraju vedom
profitabilnošdu farmi. Proizvođači su obučeni u svim aspektima proizvodnje sira. Rezultati istraživanja
su objavljeni. To je značajan period ovčarske proizvodnje u tom dijelu BiH.
Generalno, sektor ovčijeg mljekarstva je u ogromnoj mjeri neiskorišten i zanemaren. Osim vlašidke
regije i nekih područja oko Livna i drugdje u Hercegovini, proizvodnja sira je rijetka. U području
Gornjeg Podrinja, sa preko 700 proizvodjaca u 6 opdina, niti jedan farmer ne proizvodi sir. UDRDP
službenik za savjetodavne usluge je počeo populizirati proizvodnju sira pružajudi osnovnu obuku. To
je rezultiralo povedanim interesovanjem farmera za ovu vrstu proizvodnje.
Postoji mašina za mužu koja je posebno konstruirana za mužu ovaca. Ovce se trebaju naviknuti na
mužu ili upotrebu mašine. To je mogude. Kada su životinje istrenirane, muža ide bez problema.
Postoje različite vrste kaveza za mužu ovaca. Farmeri se također trebaju savjetovati da životnje
slijede određene obrasce ponašanja, što se može iskoristiti u operacijama muže ovaca. Naprimjer,
hranjenje ovaca žitaricama ili koncentratima ili dodavanje minerala u izmuzište u toku muže može
olakšati ovu operaciju, pritom opuštajudi životinje i činedi ovu operaciju za njih ugodnijom.
Proizvodnja sira se može organizirati na pojedinačnim farmama koristedi samo mlijeko sa date farme.
Drugi način je da jedan specijalizirani farmer sakuplja mlijeko sa susjednih farmi i da ga prerađuje.
Dobit se u tom slučaju dijeli među svim partnerima.
Najvedi dio svježeg mesa se konzumira kao janjede meso (janjetina). Prema nekim procjenama, preko
60% janjetine u BiH se koristi za ražanj. Meso zrelih ovaca se obično koristi u prerađivačkoj industriji
kao sušeno, dimljeno i konzervirano meso.
Ovčije meso je visoko vrijedan nutritivni proizvod, bogat izvor visoko kvalitetnog proteina i vrlo bogat
izvor kompleksa vitamina B. Ima odlična prehrambena svojstva i njegova probavljivost se krede od 85
do 90%.
26
Tabela 5. Udio mišida, masnog tkiva i kostiju u ovčijem truplu (Krajinovid)
Gore navedeni udjeli zavise o dobi, pasmini, spolu, tjelesnom statusu, obrascu prehrane itd.
Neki faktori koji se procjenjuju prilikom određivanja kvaliteta ovčijeg mesa za jelo su: intenzitet,
miris, mekoda, ukus i aroma.
Prehrana životinje uveliko utiče na ukus njenog mesa. Zbog obrasca prehrane u BiH, ovce se
uglavnom čuvaju na planinskim pašnjacima i u kraškim predjelima, a zimi se hrane sijenom. Ovčije
meso u BIH ima poseban okus koji potrošači prepoznaju i vole.
Stope janjenja su prema procjenama oko 90%, što znači da stotinu ovaca daje devedeset janjadi.
Potencijal za ovu značajku se krede između 110 i 130%, ovisno o sorti pramenke. Indeks odgojene
janjadi se procjenjuje na oko 80%, što znači da stotinu ovaca odgoji osamdeset ovaca. To su
reproduktivne značajke i kao takve nalaze se pod jakim uticajem negenetskog faktora. Tako loše
performanse se odnose na slabe prakse ishrane i smještaja, što rezultira niskim prinosom i mlijeka i
mesa. Ovo se može znatno promijeniti kroz poboljšanju ishranu, uvodedi više proteina u porcije,
redovno davajudi minerale itd.. Postoje jeftine i finansijski pristupačne tehnike kojima je mogude
povedati proizvodnju mesa po ovci. Ulaganje u poboljšanu ishranu u specifičnim fazama proizvodnje
(flushing metoda) de se isplatiti i proizvođači ne bi smjeli na ovo gledati kao na nepotreban trošak,
nego kao na investiviju sa visokim povratom. Indukcija i sinhronizacija estrualnog ciklusa se može
koristiti u ubrzanom sistemu janjenja i tako dobiti 3 janjenja u 2 godine.
Prema nekim procjenama, potencijal proizvodnje mesa je uveliko neiskorišten i postojedi potencijali i
nivo proizvodnje se mogu povedati za preko 40%. Tim za poljoprivredu UDRDP-a koji je radio u šest
opdina i pružao savjetodavne usluge za 86 ovčara orijentiranih samo na proizvodnju mesa,
primjenjivao je razne tehnike u cilju povedanja produktivnosti i profitabilnosti. Rezultati su pokazali
da je bruto dohodak povedan između 18% i 42% na postojedem nivou proizvodnje (veličina stada je
ostala nepromijenjena). Ova varijacija je ovisila o prirodi intervencije i metodama koje su korištene
na raznim farmama. Ovo dokazuje da postoje velike rezerve unutar ovog sektora koje se mogu
iskoristiti.
Janjad se kolje u dobi od tri do šest mjeseci, kada teže između 25 i 40 kg ili više od toga. Ovisi o regiji
zemlje (naprimjer, potrošači u zapadnoj Hercegovini više vole laganiju janjad težine od 25 do 30 kg
žive vage u rano proljede). Proizvodnja mesa se krede oko 45% težine trupla odraslih i 50% za janjad
nakon randmana.
Potrošnja ovčijeg mesa u BIH dostiže svoj vrhunac u vrijeme vjerskih praznika: Božida, Uskrsa i
Bajrama i Nove godine i cijene su najviše u vrijeme tih praznika. Dostiže 6 KM, a pada na 4,5 do 5 KM
u preostalom dijelu godine. Period od februara do maja je u osnovi period kada je snabdijevanje na
najnižem nivou i cijene žive vage mogu dostidi do 8 i 9 KM.
Farmeri ne koriste ovu priliku. Razne tehnike upravljanja stadom omogudavaju farmerima da imaju
janjad komercijalne težine u to doba godine.
Priroda i struktura proizvodnje ovaca ima značajan uticaj na marketinški obrazac ove industrije. Kao i
svaka druga proizvodnja stoke, proizvodnja ovaca se sastoji od nekoliko operacija koje
27
podrazumijevaju priplod, odgoj janjadi i njihovu prehranu do tržišne težine. Obično, sve te operacije
se obavljaju na jednoj farmi, što čini tržišne lance relativno kratkim.
Osim toga, postoji dovoljno klaoničkih kapaciteta u BiH u svim regijama u kojima dominira ovčarstvo.
Međutim, jače veze među ta dva segmenta nedostaju.
Organizacija proizvođača ovaca kroz udruženja uzgajivača ovaca ili zadruga još nije prepoznata među
farmerima kao način na koji se može osnažiti pregovaračka pozicija na tržištu. Obično na tržištu
nastupaju pojedinačno. Često se dešava da farmeri ne razumiju zahtjeve tržišta. Njihova janjad varira
prema dobi težini, postotku randmana itd. dok tržište zahtijeva više jedinstvenosti, određenu živu
vagu u određenom periodu godine u određenim regijama. Stoga proizvođači dobivaju niže cijene.
Iako su farmeri svjesni fluktuacije cijena u toku cijele godine uslijed nesklada između ponude i
potražnje, oni ne koriste mogudnost proizvodnje više janjadi kada je ponuda niska niti mogudnost
vede zarade. Svega mali broj individualnih proizvođača je uspjelo osigurati tržišnu poziciju i prodati
svoju janjad kada su je željeli prodati po povoljnoj cijeni. Razlog je taj što razumiju činjenicu da
trebaju pratiti tržište i prilagođavati se tržišnim zahtjevima.
Razvoj industrije ovčarstva nije ograničeno potražnjom. Uvezeno ovčije meso ne može konkurirati po
kvaliteti s mesom proizvedenim u BiH. Industrija ovčarstva predstavlja najvažniji model za efikasnu
dodjelu resursa, posebno planinskih pašnjaka, i može postati sredstvo koje de privudi ljude u
dijelovima BiH sa niskom gustodom naseljenosti. Međutim, potrošnja ovčijeg mesa daleko zaostaje za
potrošnjom mesa drugih životinja i krede se tek nešto iznad 2 kg po glavi stanovnika (izvor: Agencija
za statistiku BiH).
Strižu ovaca mogu obavljati i žene i muškarci. Rad u prerađivačkim pogonima, kao što su pranje,
vlačenje i predenje, obavljaju žene. Proizvodnja sira je druga djelatnost u kojoj dominiraju žene. Sve
druge poslove koji se odnose na implementaciju projekta mogu obavljati i žene i muškarci.
Da bi se zadovoljili zahtjevi tržišta vune, farmeri trebaju savjete u pogledu sprečavanja onečišdenja
runa, tehnike striže, vezanja vune u snopove i stavljanje u bale.
Da bi se ojačao segment ponude vune, bilo bi potrebno sakupljati vunu na organiziran način. Farmeri
trebaju biti informirani o kampanji striže vune. Udruženja i zadruge trebaju preuzeti funkciju
organiziranja informativnih kampanja i sakupljanja vune. Ako nema udruženja ni zadruga, to se može
organizirati preko grupa farmera. Funkcija grupe je da ponudi vedu količinu vune i da osigura da vuna
ispunjava tržišne zahtjeve (da nema previše prljavštine, da je pravilno ostrigana i umotana).
Također, jedna od opcija je da se organizira striža na jednom javnom mjestu ili na oglednoj farmi za
više proizvođača iz jedne grupe. Mjesto striže također može biti i sabirni centar s potrebnom
infrastrukturom, kao što je ograda za ovce ili platforme za strižu ili se jednostavno može organizirati u
štali u kojoj ima dovoljno prostora, svjetla i ventilacija. Svaki farmer može strigati svoje stado ovaca ili
jedan obučeni farmer može strigati sva druga stada i za to dobiti naknadu.
28
S obzirom da je vuna kabasta, sabirni centar treba imati dovoljno prostora za nekoliko tona vune.
Sabirni centri trebaju biti opremljena vagama i potrebno je da imaju omoguden pristup vozilima.
Sva udruženja, zadruge i grupe farmera de dobiti imena i kontakt detalje trgovaca vunom i obratno.
Prve sastanke bi mogao organizirati UNDP i biti im domadin.
Sektor rukotvorina može ponuditi bolje mogudnosti zapošljavanja žena. Da bi se uključio vedi broj
žena u izradu rukotvorina, potrebno je povezati udruženja žena iz cijele zemlje sa BHCRAFTS-om. On
je spreman ponuditi obuku ženama koje su zainteresirane za ovu vrstu posla.
Velika vedina vune se otkupljuje i prodaje kao masno runo. Sakupljanje vune je najslabija karika u
lancu vune ili uopde ne postoji. Organiziranje sabirnih centara ne zahtijeva velike investicije.
Postojeda infrastruktura udruženja, zadruga ili vedih farmi bi se mogla iskoristiti ili bi se
demonstracione farme mogle uspostaviti preko UNDP projekata. Sabirni centri trebaju imati prostor
za smještaj i čuvanje vune do predaje. Sabirni centri moraju imati pristup za kamione. Jedno od
rješenja moglo bi biti postojanje jednog centra za strižu i sakupljanje vune na javnom mjestu gdje bi
farmeri mogli dovesti stada na strižu i vunu odmah nakon strže predati. Farmerima bi se mogle
obezbijediti mašine za strižu i mogli bi biti obučeni u odgovarajudoj tehnici striže. Trgovci vunom su
zainteresirani da podrže organiziranje aktivnosti u sabirnim centrima. Oni mogu savjetovati farmere i
one koji organiziraju sakupljanje oko tržišnih zahtjeva u smislu kvaliteta runa.
Trgovcima trebaju balirke za kompresiju vune i pripremu za transport i viljuškar za utovar bala vune.
Time bi se ubrzale operacije i zaposlilo više ljudi tokom sezone striže.
Procjene troškova
Mašina za strižu košta od 900 KM (za 100 do 200 ovaca dnevno) do 1500 i 1900 KM za strižu preko
500 ovaca dnevno. Cijene mogu biti niže ako se istovremeno naruči više mašina.
Raspodjela troškova obuke u iznosu od 100 KM po jednom danu obuke za lokalne trenere.
Drugi segmenti tržišta vune zahtijevaju drugačiji pristup. Komplementarni segmenti lanca vune imaju
slabe ili nepostojede veze. Proizvođači finalnih proizvoda, kao što su Stilla i BHCRAFTS posebno, u
potrazi su za predivom od vune vede finode. SZR Milan Pilipovid ili Fabrike tepiha na Sokocu proizvode
ovu vrstu prediva, ali ne znaju da Still ili BHCRAFT postoje. Ove veze bi se trebale ojačati. SZR Milan
Pilipovid ima problema u pronalaženju dovoljne količine finije vune. Njemu su potrebne adrese
29
proizvođača iz romanijske regije, farmi iz Han Pijeska i Rogatice na kojima se uzgaja ova vrsta ovce.
Fabrika tepiha koja proizvodi odlične vunene artikle treba istražiti strano tržište, ali ne shvata da
marketing mora biti snažan element poslovanja koji može dodati vrijednost finalnom proizvodu.
Sigurno da može dobiti neke dragocjene savjete od direktorice BHCRAFTS-a. Direktor pogona u
Milidima brže uči u potrazi za savjetima od iskusnih kolega. Bio bi presretan da se sastane sa
radnicama BHCRAFTS-a ili s nekim iz fabrike na Sokocu ili iz umjetničke radionice Still-a. Pogon za
preradu u Kalinoviku i Alteks iz Breze trebaju prilagoditi tehnologiju da bi proizvodili tanje i manje
zamršeno predivo.
Procjena troškova
Sektor izrade rukotvorina može donekle ponuditi mogudnosti zapošljavanja žena. Da bi se uključilo
više žena u proizvodnju, potrebno je obučiti one žene koje su zainteresirane za ovu djelatnost.
BHCRAFTS i njegovo tehničko osoblje mogu ponuditi ovu vrstu obuke, odabrati odgovarajude
kandidatkinje i ponuditi im ugovore. Ta dvadesetosatna obuka košta 12,000 KM za grupu od 20 žena.
Procjena troškova
Proizvodnja sira zahtijeva ulaganja. Objekti za proizvodnju sira i relevantna oprema ovise o vrsti sira,
kapacitetu, načinu na koji de se mlijeko skupljati. Međutim, na današnjem tržištu postoji certificirana i
finansijski pristupačna oprema za proizvodnju sira. Cijena takve specijalizirane opreme kapaciteta od
200 do 500 l mlijeka/po smjeni kreže se od 25,000 KM do 40,000 KM. Taj iznos obuhvata kompletnu
opremu koja je potrebna za preradu. Ne obuhvata troškove gradnje, s tim da bi spomenuta oprema
mogla biti smještena u objektu površine do 40 m2.
Povedanje prinosa mesa po grlu i cjelokupna proizvodnja mesa u stadu pitanje je tehnika upravljanja
stadom, kao što su flushing metoda, indukcija i sinhronizacija estrusa, odabir itd. U tu svrhu se
razvijaju specifične, finansijski pristupačne i jednostavne tehnike. Naprimjer, cijena sinhronizacije i
indukcije estrusa košta oko 15 KM po ovci plus troškovi hrane koji ne prelaze 20 KM po ovci. Ova
metoda se koristi u ubrzanom sistemu janjenja, to jeste, 3 janjenja u 2 godine. Time se može povedati
broj janjadi za 50% u jednoj proizvodnoj godini, u poređenju sa konvencijalnoj metodi.
Vermi-kompost je aktivnost niskih ulaganja. Farma sa 100 ovaca treba 10 litara crva, koji koštaju 2000
KM.
30
4. Zaključci
5. Sadašnja ponuda masne vune je niža od potražnje. Organizirano tržište vune bi dovelo do
vedih cijena masne vune.
6. Najvedi dio vune ne ispunjava osnovne zahtjeve (puno prljavštine, čička). Time se
povedava postotak randmana i dodatno smanjuje ionako nisku cijenu vune.
8. Svega oko 23% domade vune (28 µm do 32 µm) je vuna vede finode i koristi se u
industrijske svrhe.
10. Kvalitet prediva koje se proizvodi u BiH ne ispunjava standard i zahtjeve male privrede
fokusirane na izradu rukotvorina. To se može poboljšati unutar postojede tehnologije
pogona za preradu.
11. Mala privreda ima potencijal da otvori nekoliko radnih mjesta za žene. Postoje dobri
primjeri dobro organizirane proizvodnje ručnih radova, orijentirane na izvoz koji to
potvrđuju.
31
5. Preporuke
1. Organizirano prikupljanje vune, kao i osnaženi tržišni kanali riješili bi haotično stanje na
tržištu vune u BiH.
2. Sakupljanje bi trebalo biti posao grupa farmera, udruženja i zadruga. Njima bi se trebali
dostaviti spiskovi sa kontakt detaljima trgovaca vunom. Prvi sastanci bi se mogli
organizirati. Dnevni red sastanka treba biti predložen i dostavljen učesnicima te ažuriran
prema njihovim sugestijama. Ažurirani dnevni red de se opet dostaviti svim učesnicima
prije održavanja sastanka. Svi učesnici trebaju pripremiti i na sastanak dodi sa konkretnim
prijedlozima i rješenjima. Rješenja nisu skupa. Po identificiranju potražnje tržišta,
udruženja farmera i zadruge ili vede farme trebaju obavijestiti farmere o mogudnosti
prodaje vune i objasniti im zahtjeve tržišta u smislu sortiranja, umotavanja i pakiranja.
Dinamika prikupljanja se treba zajednički planirati i usuglasiti.
3. Postojeda infrastruktura udruženja, zadruga ili grupa farmera (svugdje gdje postoje) treba
se koristiti kao sabirni centri. Obično su u vlasništvu nekoliko prostorija koje su
adekvatne za tu namjenu.
4. Vuna je kabast materijal koji zauzima puno prostora. Imajudi na umu visoke troškove
transporta i sve vede cijene goriva, potrebno je razmotriti mogudnost obezbjeđenja
balirki za kompresiju vune, kako bi se lakše transportovala. Ovim bi se smanjili troškovi
transporta.
5. Udruženja, zadruge trebaju imati udio u profitu kao naknadu za organiziranje sakupljanja
vune. Veletrgovci kao najvedi trgovci na tržištu, spremni su dijeliti dobit.
33
6. Lista ključnih kontakata
2. Vuna Promet, kontakt osoba Eniz Muratspahid, direktor, www.vuna-promet.com, 030 258
566, 061 737 245. Bugojno. Trgovac vunom.
3. Alteks, Breza, kontakt osoba Izet Bajramovid, Breza, 061 795 285, Prerađivač
4. Fates, kontakt osoba Miodrag Dupljanin, direktor, fates_sokolac@yahoo.com 057 448 133,
448 324, fax 057 448 572, Fabrika tepiha Sokolac . Fabrika tepiha.
5. Pogon za pranje vune i proizvodnju prediva Kalinovik, kontakt osoba Željko Đogo,
mladensladoje@hotmail.com , 065 951 365, Kalinovik bb
6. Pogon za pranje vune i proizvodnju prediva Rogatica, kontakt osoba Snežana Konostrevac
skonostrevac@yahoo.com
8. Stilla Sarajevo, kontakt osoba Amila Smajlovid, direktor, www.stilla.ba, stila@bih.net.ba tel:
033 214 060, 061 202 367. Umjetnička radionica.
Indeksi
Proizvodnja 2007. 2008.
2008/2007
95,2
Ovce za priplod 781.173 743.872
252.091 286.642
Drugo 113,7
Indeksi
Proizvodnja 2007. 2008.
2008/2007
60 63
Litara po muženoj ovci 105
35
5A 18
4A 18-20
3A 20-22
2A 22-24
A 24-26
B1 26-28
B2 28-30
C 30-37
D 37-45
E 45-60
F >60
36
DODATAK 4 Kompanije iz ovog sektora
7.4.1. MEKOM
Kontakt osoba, Zijad Koljenovid, direktor
zijad@mekom.ba, mekom@bih.net.ba
tel/fax 032 735 645 ili 733 645, 061 162 499.
Visoko
Kompanija je u privatnom vlasništvu i radi od 2000. godine. Otkup vune je počeo 2001. godine.
Trgovina tkaninama je osnovna djelatnost ove kompanije. Zapošljava 7 radnika.
Kapaciteti
Nedostatak sirove vune na domadem tržištu je primorao Mekom da se najviše bavi tkaninom umjesto
masnom vunom. Međutim, uz stabilnu ponudu vune na domadem tržištu, kompanija bi bila u
mogudnosti u Tursku godišnje prodati 1000 tona masne vune. Prema podacima kompanije za prošlu
godinu, kompanija je izvezla 200 tona masne vune.
Cijene vune, usljed lošeg kvaliteta, krede se od 0,35 do 0,50 KM po kilogramu. Međutim, cijene važe
samo ako su ispunjeni minimalni uvjeti (vuna bez nečistoda).
Direktor Mekoma je izjavio da cijena vune, ukoliko je vuna pravilno sortirana, može dostidi cijenu od
0,60 do 0,65 KM, čak 0,80 KM po kilogramu. Prema podacima, kompanija je uspjela distribuirati 80
tona masne vune na tursko tržište ove godine. On vjeruje da izvoz masne vune može dostidi do 1000
tona godišnje ako je sakupljanje vune organizirano.
Mekom uglavnom sarađuje s dvije lokalne kompanije: KTK Visoko i Fates Sokolac.
Ograničenja
Neorganizirano sakupljanje vune, neadekvatna striža. Rješenje bi moglo biti adekvatna mreža
sakupljanja vune i obuka farmera.
Direktor kompanije je izrazio svoj interes za organiziranjem sabirnog centra i za obuku farmera na
temu zahtjeva tržišta vune. Usljed visokih troškova transporta, trebalo bi mu barem 20 tona vune po
sabirnom centru u dato vrijeme.
37
7.4.2. Vuna Promet Bugojno
Kontakt osoba Eniz Muratspahid, direktor
www.vuna-promet.com,
030 258 566, 061 737 245.
Bugojno
Kompanija je osnovana 2005. godine. Sedam radnika je u stalnom radnom odnosu i još 5 osoba su
sezonski radnici. Osnovna djelatnost kompanije je trgovina masnim runom. Kompanija je najvedi
trgovac masnom vunom u BiH.
Glavna tržišta kompanije su Turska i Indija. Kompanija je zabilježila izvoz oko 400 tona masne vune
prošle godine. Cijena po kojoj ova kompanija trenutno plada vunu je 0,6 KM po kilogramu. Ipak,
prema direktoru Vune, bio bi spreman platiti 0,70 KM ako je runo propisno umotano i ako nema
previše prljavštine. Prema knjigama kompanije, izvoz vune ove godine je dostigao preko 200 tona.
Objasnio je da je danas potražnja na tržištu vune u Turskoj u područjima u koje njegova kompanija
izvozi preko 40 tona sedmično. Direktor kompanije je spreman surađivati i podržavati udruženja
farmera, grupe farmera i zadruge kako bi se poboljšao lanac ponude vune.
Ograničenja
Neorganizirano sakupljanje vune, nedostatak informacija o raspoloživosti vune u BiH. Iako postoje
velike količine vune izvan tržišnog lanca u BiH, direktor ove kompanije je izjavio da bi uvezao čak 800
tona masne vune iz Hrvatske i izvezao je u Tursku.
7.4.3. Alteks
Kontakt osoba, Izet Bajramovid,
061 795 285, Breza
Breza
Alteks je formiran 1971. godine i djelovao je kao jedan od glavnih prerađivača vune na Balkanu, sa
kapacitetom od 12 tona vune dnevno. Infrastruktura kompanije je djelimično uništena u toku rata,
zbog čega su smanjeni prerađivački kapaciteti od prije rata.
Alteks je danas privatna kompanija koja djeluje u iznajmljenom prostoru predratne fabrike. Trenutno
zapošljava 25 radnika.
Proizvodni kapaciteti
Kompanija otkupljuje 210 tona masne vune godišnje i pretvara je u preko 110 tona prediva i 8 tona
drugih finalnih proizvoda. Kompanija se bavi otkupom sirove vune, kao i njenom preradom.
Proizvodni asortiman obuhvata opranu vunu, razne sorte prediva, madrace, plahte i vunene
prekrivače. Trenutna prerada se krede od 3 do 4 tone vune dnevno. Glavni proizvod kompanije,
razne vrste prediva, prodaje se po cijeni od 12 do 14 KM po kilogramu. Cjelokupna proizvodnja se
prodaje prema ugovorenom otkupu.
38
S obzirom da Alteks ima dobru distributivnu mrežu u regiji, pretpostavljaju da bi mogli preraditi
cjelokupnu godišnju proizvodnju masne vune. Međutim, postoji niz problema sa kvalitetom vune u
smislu prisutnosti nečistoda i sortiranja.
Direktor je uvjeren da de kupci preferirati prirodne tkanine više nego jeftine sintetičke proizvode i
umjetne boje.
Iako je tržišna potražnja za proizvodima od vune visoka, Alteks se suočava sa problemom nesigurne
dostave vune. Direktor naglašava nedostatak organiziranog sakupljanja vune kao glavni problem osim
prljave vune i problema vezanog za sortiranje. Drugi problem se odnosi na nedostatak vune vede
finode na lokalnom tržištu. Stoga uvoze 12 do 15 tona vune finije kvalitete iz Srbije (Ilteks Niš).
Prema direktoru Alteksa, imaju vrlo dobru saradnju sa fabrikom Simpo iz Vranja u Srbiji. Godišnji
izvoz za Simpo se krede oko 100 tona raznih vrsta prediva.
Alteks je planirao izvesti određenu količinu vunenih proizvoda u Tursku. Problem s kojim su se suočili
odnosio se na pribavljanje raznih atesta i certifikata koje izdaju turska ministarstva. Na lokalnom
tržištu sarađuju sa BH Krafts iz Sarajeva, kompanijom Stilla iz Sarajeva, sa Karadža Trejd iz Bugojna,
Simpom iz Banja Luka i raznim nevladinim i humanitarnim organizacijama.
Ograničenja
Osnovni problem koji je istaknut odnosi se na neorganiziranu dostavu masne vune na BiH tržištu, kao
i na kvalitet vune u smislu neadekvatne striže, sortiranja i na prisustvo previše nečistoda. Ovaj
problem bi se mogao riješiti kroz organizirano sakupljanje i adekvatnu obuku farmera.
Fates Sokolac je osnovan 1975. godine i trenutno zapošljava 80 radnika (od toga 75 žena).
Proizvodni kapaciteti
Glavni proizvod Fatesa su mašinski tkani tepisi, sa godišnjom proizvodnjom od 46 hiljada kvadratnih
metara. Također proizvode ručno rađene tepihe, prekrivače, jastuke i posteljinu. Godine 2007. su
investirali u poboljšanje tehnologije i diversifikaciju proizvodnje. Ova investicija je otvorila nova radna
mjesta i pozitivne finansijske efekte.
39
Kompanija prerađuje oko 150 tona sirove vune koju nabavljaju uglavnom iz regije Sokolac, Han
Pijesak i Rudo. Fates otkupljuje samo vunu virtemberške pasmine (Württemberg) (vuna vede finode)
po cijeni od 0,80 KM po kilogramu masne vune. Žale se na prisustvo nečistoda u vuni. Ponudili bi 1
KM po kilogramu masne vune da je vuna čista.
U proizvodnji tepiha koriste 1,058 grama vune za 1 m2 tepiha i određene količine pamuka i jute.
Maloprodajna cijena tepiha je 35 KM po m2.
Prema riječima direktora, osnovni preduvjet za uspješnu borbu sa konkurencijom i prodorom na nova
tržišta je kvalitet proizvoda.
Kompanija uglavnom izvozi na tržišta Srbije, Makedonije i Crne Gore. Kompanija je ostvarila odlične
poslovne rezultate 2007. i 2008. godine. Svjetska ekonomska kriza je smanjila potražnju na tržištu.
Stoga, kompanija trenutno ima zalihe robe u vrijednosti od oko jedan milion KM.
Najvažniji partner kompanije je Viteks Visoko. Ova firma obavlja usluge pranja i pripremanja sirove
vune za mašinsku obradu. Kompanija je u vlasništvu nekoliko maloprodajnih trgovinama Sokocu, s
tim da 95% prodaje odlazi u organizirani lanac veleprodajne opskrbe. Udio izvoza u godišnjoj prodaji
kompanije je 15%, što je nedovoljno za subvenciju od strane Ministarstva privrede. Prema zakonu,
udio izvoza treba biti minimalno 30% od godišnje prodaje. Kompanija trenutno koristi 25%
instaliranih kapaciteta.
Ograničenja
Osnovni problem kompanije je nedostatak marketinške strategije i neispladeni dugovi kupaca. Drugi
problem je izvozna politika i s tim u vezi subvencije u podršci kompanijama sa udjelom izvoza preko
30% godišnje.
Pogon je osnovan 2005. godine pri programu Ministarstva poljoprivrede RS-a za podršku ruralnom
razvoju. Sve poslovne operacije vodi Udruženje poljoprivrednih proizvođača Kalinovik. Trenutno
pogon nudi 2 honorarna radna mjesta.
Proizvodni kapaciteti
Pogon može ponuditi usluge pranja, grebenanja i proizvodnje prediva. Proizvodni kapacitet je 0,5
tona oprane vune dnevno (u jednoj smjeni) i 0,1 tonu grebenane vune i 0,1 tonu prediva u jednoj
smjeni. Ukoliko je potrebno, ove količine se mogu povedati za 50%.
40
U pogonu se opere 50 tona vune godišnje i proizvede 2 tone prediva.
Kada pogon djeluje u punom kapacitetu, potrebno mu je 6 radnika i jedan mehaničar na poslovima
održavanja. Operacije se mogu organizirati u dvije smjene, u kojem slučaju im treba 12 radnika,
uglavnom žena.
Pogon posjeduje jednu balirku za kompresiju vune, u svrhu lakšeg rukovanja i transporta.
Prodaju svoje proizvode lokalno i u susjedne opdine. Dio proizvodnje prediva odlazi u Alteks iz Breze.
Fabrika tepiha Sokolac i Vunovlačara Milidi izrazili su interesovanje za međusobnom saradnjom.
Lokalno tržište može preuzeti 50 tona oprane vune godišnje. Kapacitet praonice vune je 120 tona.
Mogu sakupiti do 10 tona vune od lokalnih farmera.
Otkupna cijena masne vune je 0,5 KM po kilogramu i 2 KM po kilogramu oprane vune. Cijena
grebenane vune je 3,5 KM i cijena prediva je 12 do 14 KM za 1 kilogram.
Ograničenja
Pogon je osnovan 2005. godine pri programu Ministarstva poljoprivrede za podršku ruralnom
razvoju. Sve poslovne operacije vodi Udruženje poljoprivrednih proizvođača Rogatica. Ima jednog
zaposlenog na pola radnog vremena.
Proizvodni kapaciteti
41
Pogon može ponuditi usluge pranja, grebenanja i predenja. Proizvodni kapacitet je 0,5 tona oprane
vune dnevno (jedna smjena) i 0,1 tona grebenane vune i 0,1 tona prediva u jednoj smjeni. Ukoliko je
potrebno, ove količine se mogu povedati za 50%.
Kada pogon djeluje u svom punom kapacitetu, tada mu je potrebno 6 radnika i jedan mehaničar za
održavanje. Operacije se mogu organizirati u dvije smjene, u kojem slučaju bi im trebalo 12 radnika,
uglavnom žena.
Trenutno pogon nudi samo usluge pranja. Otkupna cijena masne vune je 0,8 KM po kilogramu i 2,5
KM po kilogramu oprane vune. Proizvodnja prediva se organizira samo po narudžbi.
Ograničenja
Vunovlačara Milidi je osnovana 2003. godine pri programu UNDP-a Srebrenica i zapošljava 3 radnika.
Program UNDP-a Srebrenica je donirao grebenalo.
Proizvodni kapaciteti
Od 2003. godine pa do sredine 2009. kompanija je pružala usluge vlačenja i prodavala vlačanu vunu.
U početku je kompanija sarađivala sa Alteksom iz Breze. Od 2004. sarađuje sa SZR Milan Pilipovid.
Kompanija proizvodi deke, jastuke, prekrivače, vunene madrace, vrede za spavanje, jakne punjene
vunom. Proizvodni proces zahtijeva vunu vede finode. Mjesečni proizvodni kapaciteti su od 03, do 0,5
tona vlačane vune mjesečno, dok su instalirani kapaciteti 0,8 tona mjesečno.
Godišnja količina obrađene vune dostiže 3 tone. Međutim, kompanija bilježi pad od 15% u segmentu
otkupa vlačane vune usljed manjeg interesovanja mlađe generacije za pletenjem. Prodaja vlačane
vune varira od 0,7 do 1 tone. Cijena usluge vlačenja je 3,5 KM po 1 kg.
Godine 2009. kompanija je počela s proizvodnjom jorgana punjenih vlačanom vunom. Cijela
proizvodnja je bazirana na prirodnim materijalima, kao što su vuna i pamuk. Kompaniji treba pogon
za pranje vune da bi imala zaokružen kompletan proizvodni ciklus.
42
Tržište i marketinška strategija
Ograničenja
Glavne prepreke su nedostatak početnog kapitala, slabe veze među sličnim preduzedima.
To je privatna umjetnička radionica koja proizvodi tradicionalne bosanske dilime, prekrivače, jastuke,
dekorativne predmete kao što su stoličarke, tapiserije. Svi proizvodi su napravljeni od prirodnih
materijala, kao što su vuna, pamuk i koža. Također se bave i revitalizacijom starih mustri koje su se
radile starim tehnikama tkanja – klečanje. Pletenje je druga vrsta operacije ove firme.
Proizvodni kapaciteti
Kompanija koristi 0,3 do 0,5 tona prediva godišnje i pretače ga u istu količinu finalnih proizvoda. Iako
je kompanija u vlasništvu objekta površine 2000 m2, koristi svega 100 m2. Obim operacije je smanjen
u zadnjih 6 mjeseci.
Imajudi na umu prirodu i kulturnu i tradicionalnu vrijednost svojih proizvoda, direktorica kompanije
smatra da bi nadležni organi trebali pronadi interes u podršci ove proizvodnje. Predlaže da postane
partner Ministarstvu vanjskih poslova koje može koristiti proizvode Stille kao poklone u diplomatskim
protokolima. Rekla je da bi država trebala registrirati marku bosanskih vunenih proizvoda.
Ograničenja
Postoje dva najveda ograničenja koja je vlasnica identificirala. Prvo se odnosi na nedostatak
interesovanja države da podrži ovu djelatnost. Drugi problem se odnosi na kvalitet prediva koje se
može nadi u BiH. Navela je da joj je potrebno tanje predivo. Direktorica kompanije smatra da bi
država trebala uraditi više na zaštiti starih zanata, kao što su klečanje i tkanje.
43
Kontakt osoba Lejla Radončid, direktorica
www.bhcrafts.org, bhcrafts@bih.net.ba
Izeta Sarajlida 5, 75 000 Tuzla , Tel/fax: + 387 35 314 460 / 314 461
Muhameda Hadžijahida 29, 71000 Sarajevo, +38733 551 535 / 551 536
To je projekat za ručnu izradu odjevnih i dekorativnih predmeta, igračaka, tepiha, na kojem rade žene
iz Bosne i Hercegovine. U stalnom radnom odnosu je 10 žena i osiguran je prihod za do 500 zanatlija
u Bosni i Hercegovini svake godine.
Nevladina humanitarna organizacija Norwegian People's Aid je započela ovaj projekat 1995. godine.
Na početku je projekat imao humanitarni karakter, a danas se razvio u uspješno preduzede
orijentirano na izvoz, koje se još uvijek uspješno razvija. Rezultat tog razvoja je preduzede BHCRAFTS,
koje je zaduženo za promoviranje i prodaju bosanskih ručnih radova u zemlji i inostranstvu.
Proizvodni kapacitet
BHCrafts ima potrebu za 1,5 tona prediva od vune vede finode i oko 0,12 tona prediva od grube vune
za izradu tepiha.
Također je to krovna organizacija za sva udruženja žena koje se bave tradicionalnim zanatima preko
Centra za transfer tradicionalnih vještina izrade rukotvorina. Cilj je da se žene obuče u tradicionalnim
vještinama, tkanju i drugim tradicionalnim tehnikama i učiniti ih komercijalnom, održivom i
profitabilnom djelatnošdu i za kompaniju i za polaznike. Kao što je navela direktorica BHCrafts-a, iako
su otvoreni za nove članice, postoje striktna pravila i kriteriji koji se moraju ispuniti da bi postale dio
BHCrafts mreže.
BHCrafts bilježi pad prodaje od 15% što je posljedica svjetske recesije ove godine.
BHCrafts uspješno sarađuje sa kompanijama iz Francuske, SAD-a, Italije, Japana i Njemačke uz trend
širenja na regionalna tržišta u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.
Vedina lokalne prodaje dolazi od lokalnog tržišta (83% od maloprodajnih outleta, 5% od programa
korporativnih poklona i 12% od programa veleprodaje). Od ukupne izvozne prodaje, američko tržište
je na vrhu liste sa 56%, nakon njega francusko sa 30%, japansko sa 10% i njemačko sa 3%.
Ograničenja
Uprkos činjenici da BHCRAFTS obezbjeđuje preko 500 radnih mjesta za žene i da izvozi najvedi dio
svoje proizvodnje, država ne prepoznaje potencijal ove djelatnosti i ne podržava je ni na koji način.
44
7.4.9. SZR Milan Pilipović Prijedor
Umjetnička radionica je osnovana 1986. godine kao privatna firma. Trenutno zapošljava 5 osoba.
Proizvodni kapaciteti
Godišnja potrošnja vune iznosi 15 tona masne vune. Proizvode oko 6 tona prediva i 2 tone grebenane
vune. Godišnja proizvodnja finalnih proizvoda je 3 tone. Kapaciteti za pranje vune su preko 100 tona.
Operu preko 30 tona vune godišnje.
Oprema koju koriste zahtijeva vunu finije kvalitete. Nedostatak takve vune na tržištu stvara
probleme. Direktor radionice je rekao da gubi vrijeme i resurse na iznalaženju odgovarajude vune.
Cijena koju plada za vunu se krede od 0,9 do 1 KM. Spreman je platiti više ako bi imao stabilno
snabdijevanje.
Kompanija pere vunu, prerađuje je u grebenanu vunu i vuneno predivo. Također proizvodi deke,
prekrivače, madrace, tepihe. Koristi samo prirodne materijale. Direktor kompanije vjeruje da
prirodne materijale, posebno vunu, kupci sve više prepoznaju kao zdravije proizvode. To bi trebala
biti osnova za marketinški pristup kompanije poput ove.
Razvila je distributivnu mrežu i u stanju je prodati sve svoje proizvode. Predivo se prodaje firmi Stilla
iz Sarajeva i količina ispod 1 tone nekim udruženjima žena.
Ograničenja
45