PEPSI

Šta se krije iza značenja riječi Pepsi? Pay each penny, save Israel;
INRI - Isus Nazarećanin, kralj Jevreja; oznaka za nekoga ko prolazi kroz
neke muke; etiketa mučenika - inri
Kako se ova riječ koristi danas?
ABS i ASS? ABS - sistem kočnica; ASS - ako stane, stane
OSA? Obavještajno-sigurnosna agencija. SIPA?- State Investigation and
Protection Agency
Koje akronime još koristimo? KCUS, BiH, RS, LOL,
 Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. - asidenton, parcelacija (nije elipsa)
U dvorani kobnoj (inverzija), u idili cvijeća, (elipsa daje više načina za rekonstruiranje iskaza)
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu. (Ispremetan red riječi - uvijek hiperbaton)

Nisam plako. Nisam.(elipsa, asidenton) Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim (inverzija - funkcija ritma). hiperbaton

Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
 
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Akvarel

O bistri jesenji dani,

Odozgo sa svijetlih palata
Osmijeh me vaš mami,
O bistri jesenji dani!
Naš grad je zreo akvarel
Pun plavih, zlatnih boja.
Pralja je majka moja,
A ja s pločnika deran
Bos ulicom pjevam:
O bistri jesenji dani,
Na svemu vaš zlatni osmijeh titra:
Na prozorskim oknima
Skrivenim u granju,
Na zastavicama auta hitra,
Na licima što blenu u vrevu danju,
Na kosama gospe  sa drugog kata.
Na piljarice šatoru bijelu,
Na katedrale kupoli zlata.
U našem malom dvorištu
Vijore haljine, haljine
Plave, crvene, bijele, šarene,
A ja s pločnika deran
Bos ulicama pjevam:
O bistri jesenji dani,
Odozgo sa svijetlih palata
Osmijeh me vaš mami,
O bistri jesenji dani!
Iz “Kuduza”, A. Sidran

Bećo: (rezignacija-sjećanje) Koran, Pale – i obratno, rale! Šta ima gore?

Salem: Ništa. Nema kafe. Udario narod u šverc. Trst. Neko u Austriju, al’ se ne
isplati. (14)

U sumračju, idući uz strmi makadamski put, ka selu iz koga su Salem i Bećo,

trucka i krivuda naš kombi – a tako trucka i krivuda Bećina glava na prsima, da bi
se trznula, uspravila, baš na onome mjestu gdje se ulijevo odvaja put ka
Salemovoj, a pravo, još većim usponom, nastavlja put njegovoj kući. Trlja oči,
žmirka, prepoznaje.

Bećo: Stan’der!

Salem. (preko cigarete što dogorijeva na donjoj usni) Zar ne’š kod mene… pa
sutra.

Bećo: Jok, stan’der. Uzeću ti šibicu. (15)

Personalni: Jesi l’ u kakvoj firmi, državnoj, radio?

Bećo: Jesam. Tri godine.

Personalni: Možeš li donijet’ potvrdu… fino da piše… taj i taj… od – do…

muhur!?

Bećo: Donio sam.

Vadi iz novčanika pažljivo savijenu potvrdu iz fočanskog zatvora (što se odmah ne

vidi, niti ikako piše, nego RO “Drina”, tvornica namještaja). Personalni čita, sporo
razabire, ali ipak kuži… Šutnja; mučnina i strah (Personalni prvo, Bećo drugo!).

Personalni: Ovo je Foča. Kol’ko si bio?

Bećo već škrguće vilicama, nadimaju mu se pluća.

Bećo: Sedam.

Personalni: A šta učini, jadna ti majka?

Bećo: Puc’o milicioner u mene, puc’o ja u njega. Daj taj papir. (28–29)

Badema: Što ne ugasi motor?

Salem: Ako ćeš ti gurat’. (elipsa - pravi primjer)

Bećo: Skuplja pita od tepsije.

Amela: Šta je ono, babo?

Prošao stranjski auto sa čamcem na krovu.

Bećo: Čamac, za po moru… (68)

 Osam

Kako u kišu sadiš me;

iznova nanovo.

Pa, u pjevu, s njom,

Mi spuštamo se.

Milosteći nemilostkinje:

palucave, (p)razne,

što jezičinama tromim, ubogim,

ciljaše u mržnji, nespretni, bijedi,

letove u rastinju,

neba im.

Daleka.

(E. Spahić)

Atlas očiju

Skrivenih u rijekama rima od ritmova,

iz kojih, krilima od mira, smiju se.

I draže.

Gdje nema tutnja i od smrti straha,

jer svi putovi tamo čitave su luke

budne jedino od tišine u govoru,

i govora tišine od.

U tom svijetu gdje sljubiše se sni i jave,

u kom rađaše se istine o svijeta postanku,

o trenu u kom ti pozva me sebi.

Ka postanku svijeta nas.

(E. Spahić)