Zahvale

Tijekom pripremanja i pisanja ovog romana oslanjala sam se na pomoć

profesionalaca, a svi su bili vrlo ljubazni i spremni pomoći usprkos svojoj
zauzetosti.
Veliko hvala Anne Wagner, zaduženoj za odnose s javnošću pri Jugozapadnoj
banci organa; Nancy Johnson, koordinatorici za transplantacije pri Sveučilištu
Texasa i Medicinskom centru St. Paul; te Johnu Criswellu, iz Televizijskog
centra Dallas u Texasu.
Posebno zahvaljujem Louann čiju spremnost na pomoć nadvisuje jedino
njezina hrabrost.

1. poglavlje
10. listopada 1990.
Cat, probudi se! Imamo srce! Cat Delanev se s mukom probijala kroz
maglu sna izazvanog lijekovima prema obali svijesti. Otvorila je oči i
pokušala usredotočiti pogled na Deana. Njegov je lik djelovao nejasno, ali mu
se licem razlio širok, radostan i izraziti smiješak.
- Imamo srce za tebe - ponovio je.
- Doista? - upitala je hrapavim, slabašnim glasom. Stigla je u bolnicu svjesna
činjenice da će iz nje izaći s transplantiranim srcem ili u mrtvačkim kolima.
- Upravo dok mi razgovaramo donose ga ovamo.
Dr. Dean Spicer okrenuo se prema članovima bolničkog osoblja koji su s njim
stigli na odjel intenzivne njege. Čula mu je glas, ali su joj se njegove riječi
činile nevažnima.
Sanja li? Ne, Dean je jasno ustvrdio da stiže srce davatelja. Novo srce, za nju!
Život!
Odjednom je osjetila nalet energije kakvu već mjesecima nije poznavala.
Naglo se uspravila na bolničkom8 Sandra Broivn
krevetu i počela uzbuđeno brbljati s medicinskim sestrama i tehničarima koji
su se motali oko nje mašući iglama i kateterima kojima će je bockati.
Medicinsko nasilje nad tkivom i tjelesnim otvorima postalo je tako
svakidašnje da ga je ona jedna primjećivala. Za posljednjih nekoliko mjeseci
iz tijela su joj izvukli dovoljno tekućine za punjenje olimpijskog bazena. Jako
je smršavjela pa je na njezinom sićušnom kosturu ostalo vrlo malo mesa.
- Dean? Kamo je otišao?
- Ovdje sam. - Njezin se kardiolog probio do kreveta i uhvatio je za ruku. -
Rekao sam ti da ćemo na vrijeme nabaviti srce. Nisam li?
- Nemoj biti samodopadan. Svi ste vi liječnici jednaki. Umišljeni magarci.
- Ne sviđa mi se to. - Dr. Jeffries, kirurg koji će obaviti transplantaciju,
polako je ušao u sobu kao da je pošao u laganu večernju šetnju. Savršeno je
odgovarao stereotipu o kojem je Cat govorila. Priznavala je njegovu
darovitost, vjerovala u njegove sposobnosti, ali ga je prezirala kao osobu.
- Što vi radite ovdjel - upitala je. - Ne biste li trebali biti u operacijskoj sali i
sterilizirati svoj instrument?
- Je li to igra riječima?
- Vi ste navodno genij. Sami zaključite.
- Svadljiva kao i uvijek. Što mislite tko ste vi, televizijska zvijezda?
- Upravo tako.
Kirurg se spokojno okrenuo višoj medicinskoj sestri odjela. - Ima li
pacijentica povišenu temperaturu?
- Nema.
- Prehladu? Virus? Bilo kakvu infekciju?
- Što je ovo? - razdraženo je pitala Cat. - Pokušavate li se izvući? Želite
slobodnu večer, doktore? Imate druge planove?
- Samo provjeravam je li sve u redu.
- Sve je u redu. Donesite srce, otvorite me i izvršite promjenu. Anestezija nije
obvezna.
Okrenuo se i dugim koracima izašao.
- Arogantni magarac - promrmljala je.
- Bolje ti je da mu se ne rugaš - tiho se nasmijao Dean. - Dobro će nam doći
kasnije.
- Koliko dugo moramo čekati?
- Malo.
Dosađivala mu je ne bi li bio određeniji, ali on joj ništa više nije želio reći.
Nagovarali su je neka se odmara, ali je njezinim žilama kolao adrenalin pa je
ostala posve budna. Gledala je na uru kako sati sporo prolaze. Bila je više uz-
buđena nego nervozna.
Vijesti o skoroj transplantaciji raširile su se bolnicom. Transplantiranje
organa postala je prilično uobičajena pojava, ali je još uvijek izazivala
strahopoštovanje. Pogotovo transplantacija srca. Tijekom noći u njezinu su
sobu svraćali ljudi koji su joj došli poželjeti sreću.
Premazali su je jodom, koji je bio ljepljiv i odvratan, a kožu joj je obojio u
neugodno zlatastu boju. Progutala je prvu dozu ciklosporina, lijeka koji je
trebao spriječiti odbacivanje stranog organa. Tekućinu su pomiješali s čoko-
ladnim mlijekom u uzaludnom pokušaju prikrivanja okusa maslinova ulja. Još
uvijek se žalila na to kad je uletio Dean s vijestima što ih je čekala.
- Stižu u bolnicu s tvojim novim srcem. Spremna?
- Je li papa katolik?
Sagnuo se i poljubio joj čelo. - Idem se dolje pripremiti. Bit ću cijelo vrijeme
uz Jeffriesa i gledati mu preko ramena. - Zastao je. - Bit ću uz tebe cijelim
putem.
Uhvatila ga je za rukav. - Kad se probudim, želim odmah znati imam li novo
srce.
- Naravno.
Čula je o drugim pacijentima predviđenim za transplantaciju koje su
obavijestili da je pronađeno odgovarajuće srce. Poznaje jednog čovjeka koji je
čak bio pripremljen za operaciju i pod anestezijom. Kad je stiglo srce, dr.
Jeffries ga je pregledao i odbio transplantaciju izjavivši da srce nije dovoljno
dobro. Pacijent se još uvijek nije oporavio od emotivnog šoka, a to je
pogoršavalo ionako kritično stanje njegova srca.
Cat je začuđujuće snažno stiskala rukav Deanova sakoa. - Čim se probudim,
želim to znati. U redu?
Pokrio je njezinu ruku svojom i kimnuo glavom.
- Imaš moju riječ.
- Dr. Spicer. Molim vas - pozvala ga je medicinska sestra.
- Vidjet ćemo se u operacijskoj sali, draga.
Nakon njegova odlaska, sve se odvijalo strahovito brzo. Cat se grčevito držala
za ogradu na kolicima kojima su je vozili hodnicima. Kad su kolica uletjela
kroz dvostruka vrata, nije bila spremna na zasljepljujući bljesak operacijske
sale po kojoj se osoblje pod maskama kretalo brzo i vješto, svatko s točno
određenim zadatkom.
Pogledavši mimo reflektora iznad operacijskog stola, Cat je vidjela lica koja
su virila kroz staklo što je odvajalo salu od galerije za promatrače.
- Vidim da sam privukla prilično velik broj gledatelja. Imaju li oni ljudi
ulaznice i tiskane programe? Tko su svi oni? Hej, neka mi netko odgovori.
Zar samo ja ovdje govorim engleski? Što radite vi tamo?
Jedan od likova u kirurškoj odjeći i s maskom na licu tiho je zastenjao. - Gdje
je dr. Ashford?
- Stiže - rekao je anesteziolog koji je upravo ulazio.
- Hvala Bogu da si ovdje. Uspavaj je da možemo na miru obavljati svoj
posao.
- Prava je brbljavica, dosadna k'o buha.
Cat se nije uvrijedila jer je znala da to nitko nije ozbiljno mislio. Oči iznad
maski su se smiješile. Raspoloženje u sali bilo je izvrsno; bilo joj je drago što
je tako.
- Ako vi uvijek ovako vrijeđate pacijente, nije ni čudo što nosite maske kako
biste prikrili svoj identitet. Kukavice.
Anesteziolog je zauzeo svoje mjesto kraj stola. - Koliko sam shvatio, malo ste
uzbuđeni i stvarate priličnu galamu, gospođice Delanev.
- Ovo je moja velika scena. Odigrat ću je kako ja želim.
- Bit ćete sjajni.
- Jeste li vidjeli moje novo srce?
- Nisam u središtu najboljih događanja. Ja samo dajem plin. Sad se opustite. -
Obrisao joj je vatom nadlanicu kako bi je pripremio za iglu. - Osjetit ćete
lagani ubod.
- Navikla sam na lagane ubode. Svi su se nasmijali.
Prišao joj je dr. Jeffries, a s njim su bili Dean i dr. Sholden, kardiolog kojem
ju je Dean predao kad je iz osobnih razloga prestao biti njezin liječnik.
- Kako nam ide? - upitao je dr. Jeffries.
- Vaš tekst treba doraditi, doktore - prezirno je rekla Cat. - To bih ja trebala
reći.
- Pregledali smo srce - mirno je rekao.
U očekivanju je zadržala dah, a zatim ga je namršteno pogledala. - U
sapunicama cijelo vrijeme koristimo ovakve bremenite stanke kako bismo
uvećali napetost. To je jeftini trik. Recite mi o srcu.
- Predivno je - rekao je dr. Sholden. - Sjajno izgleda. Na njemu piše vaše ime.
Krajičkom je oka opazila skupinu tehničara koji su nešto radili oko posude za
hlađenje.
- Kad se probudiš, kucat će ti u prsima - rekao je Dean.
- Spremni? - upitao je dr. Jeffries. Je li spremna?
Prirodno, mučile su je dvojbe kad je prvi put spomenuta mogućnost
transplantacije. No mislila je da su dosad utišane sve njezine sumnje.
Njezino se stanje polako počelo pogoršavati ubrzo nakon što je Dean
dijagnosticirao njezinu bolest srca. Lijekovi su samo privremeno ublažili
njezin beskrajni umor i pomanjkanje energije, ali za njezinu bolest zapravo
nije bilo lijeka, što joj je i rekao. Čak ni tada nije htjela prihvatiti ozbiljnost
svojeg stanja.
Tek kad se počela osjećati doista bolesnom, kad joj je
tuširanje postalo problem, a pojesti tanjur hrane predstavljalo velik napor,
prihvatila je činjenicu da bi njezina bolest mogla biti fatalna.
- Treba mi novo srce.
Dok nije tako otvoreno ustvrdila činjenicu pred šefovima televizijske mreže,
oni nisu ni znali za njezinu bolest. Članovi glumačke i tehničke ekipe TV
sapunice Prijelazi, s kojima je svakoga dana radila, nikad nisu primijetili
izdajničko bljedilo ispod njezine šminke.
Ni oni, kao ni šefovi televizijske mreže, nisu htjeli prihvatiti istinu. Nitko nije
želio vjerovati da je Cat Delanev, dobitnica triju nagrada Emmy, njihova
zvijezda, čija je uloga Laure Madison bila središnji lik priče Prijelazi, tako
teško bolesna. Uz njihovu nesebičnu podršku, te zahvaljujući svojoj
glumačkoj vještini i odlučnosti, nastavila je raditi.
No na kraju je došla do trenutka kad više nije mogla pratiti zahtjevni raspored
rada, bez obzira na svu svoju odlučnost, te je morala poći na bolovanje.
Kako joj se zdravlje pogoršavalo, toliko je smršavjela da je brojni
obožavatelji ne bi uspjeli prepoznati. Oko očiju su joj se pojavili tamni
kolutovi jer nije mogla spavati iako je stalno bila iscrpljena. Prsti i usne
postali su joj plavi.
Tabloidi su javljali da pati od svakojakih bolesti, od ru-beole do side. Inače bi
je takva vrsta okrutne medijske eksploatacije razbjesnila i uzrujala, ali čak ni
za to nije imala snage. Stoga je sve to ignorirala i usredotočila se na
preživljavanje.
Njezino je stanje postalo tako opasno, depresija tako podmukla, da je jednog
poslijepodneva rekla Deanu: -Već mi je dosta ovakve slabosti i beskorisnosti
pa bi možda bilo bolje da dođe kraj.
Dean je rijetko obraćao pozornost na njezine primjedbe o smrti, čak ni kad se
šalila, ali je tog dana osjetio njezinu potrebu da glasno izgovori svoje
strahove. - Što te muči?
- Svakodnevno razgovaram sa Smrću - tiho je priznala.
- Cjenkam se s njom. Svakoga dana u zoru kažem: 'Pusti me još jedan dan.
Molim te. Samo još jedan'. Što god činim, pomislim da je to možda zadnji
put. Je li to posljednji put da vidim kišu, jedem ananas, slušam pjesmu Bea-
tlesa?
Pogledala ga je. - Pomirila sam se s Bogom. Ne bojim se smrti, ali voljela bih
da ne bude bolna i zastrašujuća. Kad doista odem, kako će to biti?
Nije glatko odbacio njezine brige, već joj je iskreno odgovorio: - Tvoje će
srce jednostavno prestati kucati, Cat.
- Nikakvih fanfara? Neće biti odjavne špice?
- Ničega. Neće biti traumatsko poput srčanog udara. Nećeš osjetiti
upozoravajuće trnce u ruci. Tvoje će srce jednostavno -
- Stati. -Da.
Taj se razgovor odvijao prije samo nekoliko dana. Igrom sudbine njezina je
budućnost krenula drugim smjerom, prema životu.
Odjednom joj je palo na pamet da joj liječnici moraju izvaditi staro srce ako
joj žele staviti novo. To je bila tje-skobna misao. Iako je mrzila oboljeli organ
koji je u protekle dvije godine upravljao njezinim životom, ipak je prema
njemu osjećala i neobjašnjivu ljubav. Istina, jedva je čekala da se riješi
bolesna srca, ali činilo joj se da se svi pretjerano raduju uklanjanju istog.
Jasno, bilo je prekasno za dvoumljenje. Osim toga, ovaj je operativni zahvat
bio relativno jednostavan u odnosu na druge operacije srca. Odrezati.
Ukloniti. Zamijeniti. Sašiti.
Dok je čekala davatelja, ekipa za transplantaciju ohrabrivala ju je na
postavljanje pitanja. Vodila je s njima dugotrajne rasprave, a i sama je skupila
obilje podataka. Članovi grupe za podršku, sastavljene od drugih srčanih
bolesnika koji su također čekali transplantaciju, na sastancima su iznosili i
dijelili svoje strahove. Njihovi su razgovori bili zanimljivi i navodili su na
razmišljanje jer je presađivanje organa bilo složeno pitanje puno
kontroverzija. Mišljenja su se razlikovala ovisno o pojedincu, a trebalo je
uzeti u obzir emocije, duhovna uvjerenja, moralna pitanja i legalne
implikacije.
Tijekom mjeseci čekanja, Cat je prevladala sve svoje dvojbe i bila je
zadovoljna svojom odlukom. Dobro je znala koliki je rizik i pripremila se za
užase što je očekuju tijekom oporavka na odjelu intenzivne njege. Prihvatila
je mogućnost da bi njezino tijelo moglo odbaciti novo srce.
Međutim, njezina jedina alternativa bila je sigurna smrt, i to uskoro. S
obzirom na to, zapravo nije imala izbora.
- Spremna sam - samouvjereno je rekla. - Oh, čekajte, još samo nešto. Dok
sam pod anestezijom, ako počnem pjevati hvalospjeve mojem osobnom
vibratoru, sve što kažem je laž.
Maske su prigušile njihov smijeh.
Nekoliko sekundi kasnije kroz nju se počela širiti tekuća toplina anestezije,
šireći svilenkastu tromost. Pogledala je Deana, nasmiješila se i sklopila oči,
možda posljednji put.
Trenutak prije nego je utonula u nesvijest, u glavi joj je bljesnula posljednja
misao, poput eksplozije zvijezde prije raspada.
Tko je moj davatelj?

2. poglavlje
10. listopada 1990.

ako može razvod predstavljati veći grijeh od

ovoga? - upitao je.
Ležali su na krevetu što ga je inače dijelila s
mužem koji je trenutno odrađivao svoju smjenu u pogonu za pakiranje mesa.
Zbog puštanja cijevi za plin njihova je uredska zgrada bila evakuirana za taj
dan. Oni su iskoristili prednost neočekivanog blagdana.
Malena, pretrpana spavaća soba odisala je toplim mirisima seksa. Znoj im se
sušio na koži uz pomoć stropnog ventilatora što se polako vrtio iznad njih.
Plahte su bile vlažne i zgužvane. Zatvorili su škure na prozorima kako bi se
zaštitili od poslijepodnevnog sunca. Mirisne svijeće gorjele su na noćnom
ormariću i bacale treperavo svjetlo na raspelo što je visjelo na zidu
prekrivenom izblijedjelim tapetama s cvjetnim uzorkom.
Sneni je ugođaj bio varljiv. Njihovo je vrijeme bilo ograničeno pa su nastojali
iz onoga što imaju iscijediti svaki djelić zadovoljstva. Uskoro će se njezine
dvije kćerke vratiti iz škole. Mrzila je što dragocjene trenutke16
Sandra Brotvn
koji su im preostali trate na bolnu prepirku na koju se uvijek iznova vraćaju.
Ovo nije bio prvi put da je on preklinje neka se razvede od muža i uda za
njega. No ona je bila katoličke vjere. Razvod nije dolazio u obzir.
- Ovo je preljub, točno - tiho je rekla. - Ali moj grijeh ima utjecaja samo na
nas dvoje. Mi jedini znamo o tome. Osim moga svećenika.
- Zar na ispovijedi govoriš o našem odnosu?
- Govorila sam mu dok se moje ispovijedi nisu počele ponavljati. Više ne
idem na ispovijed. Previše se stidim.
Sjela je i pomaknula se na rub kreveta okrenuvši mu leđa. Teška crna kosa
zalijepila joj se za vlažni vrat. Vidio je njezin odraz u zrcalu psihe u kutu.
Njezina bijela leđa sužavala su se prema struku, a potom su se skladno širila u
bokove. Imala je dvije jednake jamice u dnu leđa.
Bila je nezadovoljna svojim tijelom jer je mislila da su joj bokovi previše
široki, a bedra preteška. No njemu su se izgleda sviđale njene bujne obline i
zagasitost njezine kože. Jednom joj je rekao da čak ima zagasit okus. Šaptanje
na jastuku u vrelini strasti ništa nije značilo, jasno. Usprkos tome, puno su joj
značili njegovi komplimenti.
Ispružio je ruku i pomilovao joj leđa. - Nemoj se stidjeti ovoga što činimo.
Uništava me kad kažeš da se stidiš naše ljubavi.
Njihova je veza zapravo počela prije četiri mjeseca. Prije toga proveli su
nekoliko mukotrpnih mjeseci boreći se sa svojim savjestima. Radili su na
različitim katovima, ali su se viđali u dizalima nebodera u kojem su se njihovi
uredi nalazili. Prvi put su se sreli u kantini u suterenu kad se on slučajno
zaletio u nju, a ona je zbog toga prolila svoju kavu. Zlovoljno su se
nasmiješili jedno drugome, a potom razmijenili isprike i imena.
Uskoro su počeli usklađivati svoje pauze za ručak i kavu. Susreti u kantini
prešli su im u naviku, a potom su postali nužnost. Njihova je dobrobit ovisila
o tome hoće li se vidjeti. Vikendi su se činili beskrajno dugi, cijela vječnost
koju je trebalo izdržati do ponedjeljka kad
su se mogli ponovno vidjeti. Oboje su počeli raditi prekovremeno kako bi
mogli ukrasti nekoliko minuta nasamo prije povratka kući.
Jedne večeri kad su zajedno odlazili s posla, počela je kiša. Ponudio joj je
vožnju do kuće.
Odmahnula je glavom. - Poći ću autobusom kao i uvijek. Ipak, hvala.
Gledali su se sa žaljenjem i čežnjom, a zatim se pozdravili i pošli svatko na
svoju stranu. Jednom je rukom čvrsto stisnula torbicu na prsima, a drugom je
držala kišobran koji joj nije pružao naročitu zaštitu, i potrčala kroz pljusak
prema autobusnoj stanici na uglu.
Još uvijek je ondje pogrbljeno stajala u svom tankom kaputu kad se njegov
automobil zaustavio uz pločnik. Spustio je prozor na suvozačevoj strani. -
Uđi. Molim te.
- Uskoro će stići autobus.
- Sasvim ćeš se smočiti. Uđi.
- Kasni samo nekoliko minuta.
- Molim te.
Molio je više od privilegije da je može odvesti kući, a oboje su toga bili
svjesni. Nije mogla odoljeti iskušenju pa je sjela kraj njega kad joj je otvorio
vrata automobila. Bez riječi vozio je do zabačenog mjesta u gradskom parku
što se nalazio malo dalje od središta grada.
Čim je ugasio motor i okrenuo se k njoj, počeli su se gladno ljubiti. S prvim
dodirom njegovih usana ona je u mislima napustila svog muža, djecu i vjerska
uvjerenja. Njome su upravljale putene želje, a ne pravila ponašanja kojih se
pridržavala otkako je postala dovoljno stara da razlikuje dobro od zla.
Nestrpljivo su se borili s pucetima, patentnim zatvaračima i kopčama, sve dok
se nisu oslobodili vlažne odjeće i dodirivali se kožom. Najprije joj je rukama,
a potom ustima činio stvari koje su je istodobno uzbuđivale i šokirale. Kad je
ušao u nju, njezinu su savjest potisnuli u drugi plan njegovi strastveni izljevi
ljubavi.
Ta se početna strast nije umanjila. Zapravo, samo je ojačala tijekom
ukradenih sati što su ih zajedno provodili.

Sad je okrenula glavu i pogledala ga preko ramena. Njezine su se pune usne

izvile u plahi smiješak.
- Ne stidim se toliko da bih prekinula našu vezu. Iako znam da je to grijeh,
umrla bih kad bih znala da više ni- kad neću voditi ljubav s tobom.
Zastenjao je od iznova razbuđene želje i privukao je k sebi. Okrenula je tijelo
tako da se našla na njemu opko-račivši bedrima njegove bokove.
Zabio se duboko u nju, a potom je podigao glavu s jastuka i stao joj ljubiti
dojke. Pritisnula je svoju veliku bradavicu uz njegove usne. Milovao ju je
jezikom, a zatim je požudno povukao u usta.
Taj je položaj za nju još uvijek predstavljao novo i uzbudljivo iskustvo.
Žestoko se pomicala gore dolje sve dok nisu doživjeli još jedan burni i
istodobni orgazam nakon kojeg su osjetili slabost i jedva dolazili do daha.
- Ostavi ga - usrdno ju je molio. - Danas. Sada. Nemoj više niti jednu noć
provesti s njim.
- Ne mogu.
- Možeš. Izluđuje me kad pomislim na tebe s njim. Volim te. Volim te.
- I ja tebe volim - rekla je plačnim glasom. - Ali ne mogu jednostavno otići
od kuće. Ne mogu napustiti svoju
djecu.
- Tvoj je dom sada uz mene. Ne očekujem da ćeš napustiti djecu. Povedi i
njih. Ja ću im biti otac.
- On je njihov otac. One ga vole. Meni je muž. U Božjim očima ja mu
pripadam. Ne mogu ga ostaviti.
- Ne voliš ga.
- Ne - priznala je. - Ne na način na koji volim tebe. Ali on je dobar čovjek.
Brine se za mene i djevojčice.
- To nije ljubav. Samo ispunjava svoje obveze.
- Za njega je to uglavnom isto. - Položila mu je glavu na rame, a svim je
srcem željela da je razumije. - Odrasli smo u istom susjedstvu. Hodali smo u
srednjoj školi. Naši su životi isprepleteni. On je dio mene i ja sam dio njega.
Ako ga ostavim, nikad neće shvatiti zašto sam to učinila. To bi ga uništilo.
- Mene će uništiti ako ga ne ostaviš.
- Nije tako - rekla je. - Ti si pametniji od njega. Imaš više samopouzdanja i
jači si. Preživjet ćeš bez obzira na sve. Nisam sigurna da bi on preživio.
- On te ne voli ovako kao ja.
- On ne vodi ljubav kao ti. Nikad mu ne bi palo na pamet... - Smutila se i
spustila glavu.
Seksualnost je još uvijek bila tabu tema, zatvorena za iskrene razgovore.
Nikad se o tome nije otvoreno govorilo, niti u njezinoj obitelji dok je
odrastala, niti tijekom njezina braka. To se obavljalo u mraku, nužno zlo koje
je Bog tolerirao i opraštao samo zbog produženja ljudske vrste.
- On ne shvaća kakve su moje želje - rekla je porume-njevši. - Šokirao bi se
kad bi znao da uopće imam neke želje. Ti me ohrabruješ da te dodirujem
onako kako njega nikad ne bih milovala jer bi ga to uvrijedilo. On bi tvoju
senzualnost smatrao slabošću. Nisu ga odgajali da bude nježan i nesebičan u
krevetu.
- Muški šovinizam - gorko je rekao. - Zar želiš tako provesti ostatak života?
Žalosno ga je pogledala. - Volim te više od života, ali on mi je muž. Imamo
djecu. Imamo zajedničko naslijede.
- I mi bismo mogli imati djecu.
Pomilovala ga je po obrazu osjećajući ljubav i žaljenje. Ponekad je bio poput
djeteta koje nerazumno zahtijeva ono što ne može dobiti.
- Brak je sveti sakrament. Pred Bogom sam mu priseg-nula na odanost dok
nas smrt, i samo smrt, ne rastavi. -U očima su joj se pojavile suze. - Zbog tebe
sam prekršila zavjet o vjernosti. Neću prekršiti ostale.
- Nemoj. Nemoj plakati. Posljednje što želim je rastužiti tebe.
- Zagrli me. - Priljubila se uz njega.
Milovao joj je kosu. - Znam da tako što si sa mnom kršiš svoja religiozna
uvjerenja. Ali to samo potvrđuje dubinu tvoje ljubavi, zar ne? Tvoji moralni
osjećaji ne bi ti dopuštali da spavaš sa mnom kad me ne bi voljela svim
srcem.
- Volim te.
- Znam. - Obrisao joj je suze s obraza. - Molim te, nemoj plakati, Judy. Nešto
ćemo smisliti. Hoćemo. Samo lezi uz mene još ovo malo vremena koliko nam
je danas preostalo.
Čvrsto su se priljubili jedno uz drugo, a njihova je patnja zbog situacije bila
jednako snažna kao i radost vođenja ljubavi. Naga su im se tijela ispreplela.
Tako ih je našao njezin muž nekoliko minuta kasnije.
Ona ga je prva opazila kako stoji na vratima spavaće sobe i podrhtava od
opravdana gnjeva. Skočila je s kreveta i zgrabila plahtu kako bi se pokrila.
Pokušala mu je izgovoriti ime, ali su joj se usta osušila od straha i stida.
Mrmljajući teške riječi, obasipljući ih pogrdnim epitetima, zaletio se preko
sobe prema krevetu, podigao iznad glave bejzbolsku palicu i zamahnuo svom
snagom.
Kasnije su čak i bolničari, koji su navikli na krvave prizore, jedva zadržali u
želucima svoje ručkove. Zidne tapete iza kreveta bile su prekrivene
neopisivom smjesom.
Čak je i raspelo bilo poprskano krvlju, a jedan od bolničara je rekao: - Isuse
Kriste.
Njegov je partner kleknuo. - Neka sam proklet, osjećam otkucaje bila!
Drugi je sumnjičavo pogledao kvrgavu masu što se cijedila iz lubanje. -
Misliš li da ima izgleda?
- Ne, ali ipak pođimo. Možda ovdje imamo davatelja organa.

3. poglavlje
10. listopada 1990.
Zar nešto ne valja s palačinkama? Podigao je glavu i zbunjeno je pogledao,
-što? - Recept za tijesto obećava palačinke lakše od zraka. Zacijelo sam
negdje pogriješila.
Već se pet minuta poigravao s doručkom, a nije pojeo niti jednog zalogaja.
Zabio je vilicu u mekanu smjesu na svom tanjuru i uputio joj smiješak isprike.
- S tvojim je kuhanjem sve u redu.
Samo je bio ljubazan. Amanda je bila užasna kuharica. - Kakva je kava?
- Izvrsna. Popio bih još jednu šalicu, molim te. Pogledala je na kuhinjsku uru.
- Imaš li vremena?
- Naći ću ga.
Rijetko si je dopuštao luksuz kašnjenja na posao. Ono što ga zabrinjava u
posljednjih nekoliko dana zacijelo je strašno važno, pomislila je.
Nezgrapno je ustala i pošla do aparata za kavu na
pultu. Uzela je vrč kave, vratila se do stola i ponovno mu napunila šalicu.
- Moramo razgovarati.
- Razgovor će biti dobrodošla promjena - rekla je i opet se smjestila na svojoj
stolici. - Nalazio si se u drugom svijetu.
- Znam. Oprosti. - Namrštio se dok je zurio u šalicu vrele kave za koju je
znala da je uopće ne želi. Odugovlačio je.
- Plašiš me - blago je rekla. - Bez obzira što te muči, zašto mi jednostavno ne
kažeš pa da to zaboravimo? O čemu je riječ? - zapitkivala je. - Drugoj ženi?
Dobacio joj je prijekoran pogled jasno joj stavljajući do znanja da joj takve
gluposti uopće ne bi trebale padati na pamet.
- Tako je - rekla je udarivši dlanom po stolu. - Gadim ti se jer izgledam kao
Dumbova mama. Moji otečeni zglobovi gase želju u tebi, je li? Nedostaju ti
malene, izazovne sise zbog kojih si me nekad zadirkivao. Moja unutrašnjost
tek je ugodno sjećanje, a moja te vanjština odbija. Trudnoća mi je ukrala svu
seksepilnost pa si se ti zagrijao za slatku, mladu, vitku lutkicu i ne znaš kako
bi mi to rekao. Jesam li pogodila?
- Ti si šašava. - Ispružio je ruke preko malena okrugla stola i podigao je na
noge. Kad je stajala pred njim, prešao je rukama preko njezina zaobljena
trbuha. - Obožavam tvoj pupak, ovako ili onako.
Poljubio ga je kroz laganu pamučnu spavaćicu. Oštrije dlake njegovih brkova
probile su se kroz tanku tkaninu i škakljale je. - Volim dijete. Volim tebe. U
mojem životu nema druge žene i nikad je ne bi moglo biti.
- Glupost.
- Činjenica.
- Michelle Pfeiffer?
Nacerio joj se dok se pretvarao da razmišlja o toj mogućnosti. - Jao, to je
teško pitanje. Kakve su njezine palačinke?
- Zar bi to bilo važno?
Nasmijao se, povukao je na svoje krilo i obujmio je rukama.
- Pazi - upozorila ga je. - Zgnječit ću ti organe.
- Riskirat ću.
Poljubili su se dugim poljupcem. Kad joj je konačno oslobodio usta,
zagledala se u njegovo zabrinuto lice. Unatoč ranom jutru, te činjenici da se
maločas tuširao i obrijao, djelovao je oronulo, kao da je već cijeli dan radio.
- Ako nije riječ o mojem kuhanju, nije u pitanju druga žena, i tebi se ne gadi
moje golemo tijelo, onda što je?
- Neopisivo mi je žao što si ti morala prekinuti svoju karijeru.
Bojala se da će biti nešto puno ozbiljnije pa ju je obuzeo duboki osjećaj
olakšanja. - Zar te to muči?
- Nije pošteno - tvrdoglavo je rekao.
- Prema kome?
- Prema tebi, naravno.
Amanda ga je sumnjičavo pogledala. - Ili si možda namjeravao rano poći u
mirovinu, zalijepiti se za kauč i dopustiti da te ja uzdržavam?
- Nije loša zamisao - rekao je i ovlaš se osmjehnuo.
- Ali iskreno, mislim samo na tebe. Zato što biologija jako ide u prilog
muškarcu -
- Vraški točno - progunđala je.
- Ti moraš podnijeti sve žrtve.
- Koliko ti puta moram reći da činim upravo ono što želim? Rodit ću dijete,
naše dijete. To me jako usrećuje.
Primio je vijesti o njezinoj trudnoći s pomiješanim osjećajima. Najprije ga je
to šokiralo. Prestala je uzimati pilulu, a nije se posavjetovala s njim. No kad je
prvi šok prošao i on se naviknuo na pomisao da će postati otac, počeo se tome
radovati.
Nakon prvog tromjesečja obavijestila je partnere odvjetničke tvrtke u kojoj je
radila da će uzeti dugotrajni dopust kako bi bila uz dijete tijekom prvih
mjeseci njegova života. U ono vrijeme nije se suprotstavio njezinoj odluci.
Stoga ju je čudilo da su ga mučile neke sumnje.
- Ne radiš tek dva tjedna, a već si postala nervozna -rekao je. - Prepoznajem
znakove. Vidim kad si nemirna.
Nježnim pokretom uklonila mu je pramenove kose s čela. - Pa, to je samo
zato jer ovdje više nemam što raditi. Oprala sam podove, složila sve limenke
po abecedi, sredila ladice s čarapama. Dovršila sam popis zadataka što ih
treba obaviti prije dolaska djeteta. No čim dođe dijete, imat ću više posla no
što ću ga stići obaviti.
Njegov se izraz lica nije promijenio. - Dok se ti igraš zadovoljne kućanice,
drugi pomoćnici u tvrtki napreduju.
- Pa što onda? - upitala je i nasmijala se. - Rođenje našeg djeteta najvažniji je
događaj u mojem životu. Cijelim srcem vjerujem u to.
Uzela je njegovu ruku i položila je na svoj trbuh. Dijete se micalo. - Osjećaš li
to? Kako bi sudska parnica mogla biti zanimljivija od toga? Donijela sam
odluku i zadovoljna sam. Želim da i ti budeš zadovoljan.
- Možda previše tražiš od mene.
Šutke se s njim složila. On se nikad neće posve smiriti. No, ipak je našao
smirenje u svojoj ljubavi prema njoj i u spoznaji da će se uskoro roditi
njegovo dijete. Protrljao je mjesto gdje je upravo osjetio snažan udarac.
- Mislila sam da muškarci čeznu za ženom koju bi mogli držati kod kuće,
bosu i trudnu - zadirkivala ga je.
- Što je tebi?
- Samo se nadam da neće svanuti dan kad ćeš požaliti što si prekinula svoju
karijeru.
Smiješkom ga je razuvjerila. - To se nikad neće dogoditi.
- Dakle, zašto se osjećam kao da mi sjekira visi nad
glavom?
- Zato jer uvijek gledaš čašu kao polupraznu.
- A ti je vidiš kao dopola punu.
- Ja je vidim punu do samog ruba. - Svoje je riječi potvrdila izražajnom
kretnjom koja mu je izmamila smiješak i nakrivila mu brkove na način koji je
voljela.
- Da, da, ja sam vječni pesimist.
- Dakle, priznaješ?
- Ne. Samo, o svemu smo ovome već razgovarali.
- Do besvijesti.
Nasmiješili su se jedno drugome, a on ju je ponovno privukao k sebi. - Već si
toliko žrtvovala zbog mene. Ne zaslužujem te.
- Imaj to na umu ako ti Michelle Pfeiffer ikad namigne.
Smjestila se u njegovu zagrljaju, a on se sagnuo i poljubio je sve strastvenijim
poljupcem. Ruka mu je potražila njezine dojke u naborima spavaćice. Bile su
napete i teške, spremne za dojenje. Milovao ih je i nježno joj stiskao
bradavice.
Zatim joj je spustio spavaćicu i mazio joj dojke usnama i jezikom. Kad je
osjetila brkove na svojim ukrućenim bradavicama, tiho je uzdahnula i rekla: -
Nije pošteno.
- Koliko još moramo čekati?
- Najmanje šest tjedana nakon porođaja. Zastenjao je.
- Bolje da ne počinjemo nešto što ne možemo zaustaviti.
- Prekasno - rekao je.
Nasmijala se, popravila svoju spavaćicu i ustala s njegova krila. - Bit će bolje
da pođeš.
- Da, bit će bolje. - Ustao je, navukao jaknu i krenuo prema vratima. - Osjećaš
li se dobro?
Obujmila je rukama svoj veliki trbuh. - Mi smo dobro.
- Nisi dobro spavala.
- Pokušaj ti spavati dok netko igra nogomet sa svim tvojim unutrašnjim
organima.
Na vratima su se poljubili za rastanak. - Što bi želio za večeru?
- Izaći ćemo - ponudio je.
- Kineski?
- Možeš se kladiti.
Gotovo svakog jutra domahnula bi mu s vratiju. Međutim, toga ga je dana
uzela pod ruku i otpratila do automobila. Kad je došlo vrijeme da ga pusti,
osjetila je neobjašnjivu nevoljkost. Kao da je njegov pesimizam zarazan.26
Sandra Broivn
Njegov zloguki predosjećaj zacijelo je djelovao na nju jer ju je obuzeo poriv
da ga zamoli neka javi da je bolestan i ostane s njom kod kuće.
Kako bi prikrila ono što je vjerojatno samo privremena emotivna nesigurnost
izazvana trudnoćom, u šali mu je rekla: - Nemoj misliti da ću postati
mučenica majčinstva. Čim stigne maleno stvorenje, i ti ćeš mijenjati prljave
pelene.
- Radujem se tome - rekao je nasmijavši se. Zatim se uozbiljio, položio joj
ruke na ramena i privukao je k sebi. - Tebe je tako lako voljeti. Hoćeš li ikad
znati koliko te volim?
Nagnula je glavu unatrag i pogledala ga. - Znam. -Sunce ju je zasljepljivalo.
Možda su joj se zato suze odjednom pojavile u očima. - I ja tebe volim.
Prije nego ju je poljubio, obuhvatio joj je lice rukama i dugo je gledao. Glas
mu je bio hrapav od osjećaja kad je rekao: - Nastojat ću rano doći kući. - Kad
je sjeo za volan, dodao je: - Nazovi me ako ti budem potreban.
- Hoću. - Kad je stigao do ugla, podigla je ruku i mah-
nula.
Križa su je počela boljeti dok je prala posuđe od doručka. Odmorila se prije
namještanja kreveta, ali ju je tupa bol i dalje mučila.
Oko podneva već je osjećala bolove u trbuhu koje se nije moglo ignorirati.
Tada je pomislila da bi ga trebala nazvati, ali je odustala. Trudovi su mogli
početi tjednima prije pravog porođaja. Dijete se trebalo roditi tek za četrnaest
dana. Ovo bi mogla biti lažna uzbuna. Njegov je posao bio težak i zahtjevan,
a ona ga nije htjela ometati osim ako doista nije nužno.
Odmah poslije šesnaest sati pukla joj je voda i počeo je porođaj. Telefonirala
je svom ginekologu. Uvjeravao ju je da nema razloga za žurbu jer prvom
djetetu obično trebaju sati dok se rodi, ali joj je savjetovao neka pođe u
bolnicu.
Više nije mogla odgađati. Nazvala je njegov ured, ali su joj rekli da ga
trenutno ne može dobiti. To joj nije
smetalo. Još je trebala obaviti neke stvari prije odlaska u bolnicu.
Istuširala se, obrijala noge i oprala kosu jer nije znala kad će joj se ponovno
za to ukazati prilika. Ranije je u torbu spakirala spavaćice, novu kućnu haljinu
i papuče, te opremu za dijete neutralne boje u kojoj će ga donijeti kući.
Dodala je higijenski pribor i još neke sitnice, a potom ju je zatvorila i stavila
kraj ulaznih vratiju.
Bolovi su postali jači i češći. Ponovno je nazvala njegov ured. - Nema ga -
rekli su joj. - Ali mogu mu ući u trag. Je li u pitanju nešto hitno?
Je li hitno? Zapravo nije. Žene su rađale djecu u svakojakim okolnostima.
Valjda je sposobna sama doći do bolnice. Osim toga, uopće mu ne bi bilo
usput da mora voziti do kuće i zatim se vraćati u bolnicu.
Očajnički je željela razgovarati s njim. Njegov bi joj glas ulio hrabrost.
Umjesto toga, morala se zadovoljiti ostavljanjem poruke da bi se trebao s
njom naći u bolnici što je prije moguće.
Shvatila je da nema smisla da se sama vozi do bolnice, ali nije bilo prijatelja
ili članova obitelji koji bi joj u tom trenutku mogli priskočiti u pomoć.
Nazvala je 911.
- Imam trudove i treba me odvesti u bolnicu.
Vozilo hitne pomoći stiglo je za nekoliko minuta. Bolničar je obavio rutinsku
provjeru. - Problematičan krvni tlak - rekao je kad joj ga je izmjerio. - Kad su
vam počeli trudovi?
- Prije nekoliko sati.
Bolovi su već bili vrlo oštri. Vježbe disanja i koncentracije što su ih naučili na
tečaju o porođaju nisu bile onako djelotvorne kad ih je radila sama. Pokušala
je, ali joj nisu umanjile bolove.
- Koliko još? - upitala je jedva dolazeći do daha.
- Nije daleko. Držite se. Dobro vam ide.
Ali nije bilo tako. Znala je kad je vidjela izraz lica svog liječnika nakon
pregleda. - Dijete je okrenuto na zadak.
- O, Bože - zaplakala je.
- Nemojte se odmah uzbuđivati. To se stalno događa.
Pokušat ćemo ga okrenuti. Ako ne uspijemo, napravit ćemo carski rez.
- Nazvala sam broj što ste mi ga dali - rekla je medicinska sestra osjetivši da
je obuzima panika. - Nalazi se na putu ovamo.
- Hvala Bogu. - Amanda je uzdahnula i malo se opustila. Uskoro će stići. -
Hvala Bogu.
- On je vaš partner?
- On mi je sve.
Sestra joj je stisnula ruku i umirivala je pričanjem dok je prolazila kroz još
jedan mračni tunel bola, a liječnik je pokušavao okrenuti dijete u pravilni
položaj. Stalno su mu kontrolirali otkucaje srca. Medicinska joj je sestra u sve
kraćim razmacima mjerila krvni tlak.
Na kraju je liječnik rekao: - Pripremite je za carski rez.
Idućih nekoliko minuta prošlo je u zamagljenom kaleidoskopu svjetla, zvuka i
kretnji. Žurno su je prebacili u rađaonicu.
Gdje je on? Dozivala ga je slabašnim, jedva čujnim glasom, a zatim je
stisnula zube nastojeći umanjiti bol što ju je presijecao poput noža.
Tada je čula kratak razgovor dviju medicinskih sestara. - Došlo je do
strahovite nesreće u poslovnom centru.
- Da. Upravo sam prošla kroz hitni trakt. Tamo je pravi cirkus. Ima nekoliko
poginulih, uglavnom s ozljedama glave. Zato se ondje nalazi nekoliko ekipa
za uzimanje organa i tkiva. Čekaju na razgovor s rodbinom čim stignu.
Amanda je osjetila ubod igle na svojoj nadlanici. Po trbuhu su je mazali
hladnom tekućinom. Noge su joj omatali sterilnim plavim krpama.
Nesreća u poslovnom centru?
On bi trebao doći tim putem.
Sigurno će žuriti kako bi stigao prije rođenja djeteta.
Vozit će prebrzo.
Riskirat će kako ne bi riskirao u normalnim okolnostima.
- Ne! - zastenjala je.
- Držite se. Za samo nekoliko minuta imat ćete u naručju svoje dijete. - Glas
je bio ljubazan. Ali nije njegov. Nije onaj za kojim je čeznula.
Odjednom je znala da više neće čuti njegov glas. Obuzeo ju je okrutno jasan
predosjećaj i znala je, neobjašnjivo ali s posvemašnjom sigurnošću, da ga više
nikad neće vidjeti.
Tog je jutra, kad su je oči pekle od neprolivenih suza, imala osjećaj da je
poljubac za rastanak njihov zadnji poljubac. Nekako je znala da ga više nikad
neće dotaknuti.
Zato ga je onako nevoljko pustila od sebe. Sjetila se kako ju je napeto gledao,
kao da nastoji memorirati svaku pojedinost njezina lica. Zar je i on osjetio da
je to njihov konačni zbogom?
- Ne - jecala je - ne. - No njihova je sudbina bila zapečaćena, a ona je to u
dubini duše znala. - Volim te. Volim te.
Njezin je promukli uzvik odjeknuo prostorijom. Ali njega nije bilo da ga čuje.
Otišao je. Zauvijek.

4. poglavlje
10. listopada 1990.
Cyc je odvratan kujin sin. - Petey je nožem iščeprkao masno blato ispod
nokta, a potom je oštricu obrisao o traperice. - Više je opak nego ružan. Da
sam na tvom mjestu, vratio bih mu njegovu curu. Tako bi ti život postao puno
ugodniji, Sparkv.
- Pa, ti nisi na mom mjestu. - Nakašljao se i pljunuo kraj oguljene crne čizme
svog prijatelja. - A Cvclopsu ću dati samo jada ako joj se ponovno približi.
- Kismet je prije bila njegova cura, sjećaš se. Puno prije tvog pojavljivanja na
sceni. Nije vjerojatno da će on to zaboraviti.
- Odnosio se prema njoj kao da je smeće. Petey je filozofski slegnuo
ramenima.
- Ako je samo dotakne... ako se samo čini da razmišlja o tome, pribit ću mu
jaja za panj.
- Lud si, čovječe - uzviknuo je Petey. - Krasno je imati dobru žensku, ali
prilično ih je lako naći, znaš. Vraški je sigurno da se za to ne isplati umrijeti. -
Zamahnuo je vrškom noža poput prijekornog mahanja prstom. - Čuvaj leđa.
Cyc je navikao da bude po njegovu. Tako je i postao vođa.
Sparky je promrmljao psovku. - Baš je neki vođa. On je prokleti nasilnik.
- To je isto.
- Pa, ja ga se ne bojim. Neću tolerirati njegova sranja, a odsad to neće ni ona.
Pogledao je prema skupini žena koje su se opustile uz joint što su ga dodavale
jedna drugoj kad su se smjestile na rasklimanom trijemu gostionice uz cestu.
Krčma se nalazila u podnožju brežuljaka iznad grada, uz državnu cestu kojom
se odvijao slab promet otkako je u blizini izgrađena međudržavna autocesta.
Mjesto je bilo prilično zapušteno. Nekad su se tu okupljali krijumčari
alkoholnih pića, kurve, kockari i gangsteri. Sad je privlačilo motocikliste,
sitne zločince i druge koji su živjeli na rubu društva. Svake bi večeri izbila
barem jedna tučnjava, ali čak i ako bi potekla krv, uvijek se sve rješavalo bez
policije.
Među ženama okupljenim na trijemu Kismet se isticala poput dragulja u
pepelu. Imala je tamnu, gustu, kovrčavu kosu. Iz njezinih je crnih očiju
sijevala vatra, a svoje bujno tijelo ponosno je isticala tijesnim trapericama.
Struk je opasala širokim pojasom od crne kože ukrašenim srebrnim čavlićima.
Te je večeri imala kratku majicu s tako dubokim dekolteom da joj se vidio
tetovirani polumjesec iznad srca. Zadovoljno je primijetio da na nadlaktici
nosi mjedenu narukvicu koju joj je prije nekoliko tjedana donio iz Mexica.
Nekoliko blistavih krugova i privjesaka visjelo joj je s ušiju.
Osjetila je njegov pogled i izazovno zabacila glavu. Usne su joj se zavodnički
rastvorile. Nasmijala se nečemu što je rekla njezina prijateljica, ali nije micala
pogled s njega.
- Očito si posve izgubio glavu - rezignirano je rekao Petey.
Nije mu se sviđala Petevjeva primjedba, ali ništa nije
rekao. Ova mentalna nula nije zavređivala da se na njega troši energija
potrebna za svađu. Osim toga, Sparkv nije bio siguran da bi znao riječima
izraziti ono što osjeća za Kismet, ali to je bilo daleko više od svega što je
osjećao prema drugim ženama.
Nije govorio o svojoj prošlosti i nije im želio otkriti svoje pravo ime. Drugi bi
se članovi bande iznenadili kad bi znali da je diplomirao književnost na
jednom od cijenjenih sveučilišta. Ova je gomila prezirno gledala na znanje
stečeno pomoću knjiga. Što manje o njemu znaju, to bolje.
Očito ni Kismet nije željela razgovarati o svom životu prije povezivanja s
Cvclopsom, jer nikad nije govorila o svojoj prošlosti. On je nikad nije
zapitkivao.
Poput srodnih duša, prepoznali su jedno u drugome zajednički nemir, jaku
želju za lutanjem, a to je više bio bijeg nego potraga. Oboje su bježali od
situacije koju se više nije moglo podnositi.
Možda su tražili jedno drugo, a da toga uopće nisu bili svjesni. Možda je
njihova potraga gotova. Prilično mu se sviđao takav metafizički scenarij i
često se njime zabavljao dok je sanjario.
Kad ju je prvi put vidio, imala je otečeno oko u svim bojama i rasječenu usnu.
- Kojeg vraga zuriš? - ratoborno ga je upitala kad je opazila njegov pogled.
- Samo se pitam tko te je tako sredio.
- Sto se to tebe tiče?
- Pomislio sam da bi ti možda bilo drago ako bih ga premlatio.
Odmjerila ga je od glave do pete i prezirno otpuhnula kroz nos. - Ti?
- Čvršći sam nego što izgleda.
- A ja sam kraljica od jebene Sabe. U svakom slučaju, mogu se sama brinuti
za sebe.
No čini se da joj to nije baš polazilo za rukom. Nekoliko dana kasnije pojavila
se s novim modricama po licu i gornjem dijelu tijela. Dotad je saznao da
pripada Cyclopsu, kojeg su tako zvali jer je imao stakleno oko.
Hendikep nije ublažio njegovo opako ponašanje. Njegovo je zdravo oko bilo
jednako hladno i beživotno kao i stakleno. Kad bi svojim prijetećim zurenjem
jednog oka fiksirao nekoga tko je pao u nemilost, to je uvelike nadoknađivalo
jadnu protezu koja mu je stajala malo nakrivljeno.
Cvclopsa su svi krišom nazivali »mješancem«. Uz angloameričku krv što je
tekla njegovim žilama imao je i meksičke ili indijanske krvi, nitko nije
zasigurno znao koje. Vjerojatno ni sam Cyc nije znao svoje pravo podrijetlo.
Zacijelo ga to nije ni zanimalo.
Bio je cmomanjast i mršav, te oštar poput biča. Nož je bio njegovo omiljeno
oružje. Da nije bilo Kismet, Sparkv bi izbjegavao sukob s njim.
Nažalost, umiješala se sudbina. Odmah ga je privuklo Kismetino senzualno
tijelo, njezine vatrene oči i nepokorna kosa. Zapravo je reagirao na strah i
ranjivost što ih je prepoznao iza prkosnog pogleda i neprijateljskog izraza
lica. Kao nekim čudom, i on je nju privlačio.
Nikad joj nije dao otvoreni znak, nikad glasno izgovorio poziv da se vozi s
njim. Ipak, zacijelo je pročitala tajne znakove. Kad su se jednog jutra
pripremali za odlazak i penjali na motore, ona je sjela iza njega i čvrsto ga
nagim rukama obuhvatila oko struka.
Zavladala je napeta tišina kad je Cyc krenuo prema svome motoru. Osvrnuo
se naokolo, očito tražeći nju. Kad ju je opazio kako sjedi iza Sparkvja,
njegovo se zdravo oko prijeteći suzilo. Tanke je usne životinjski iscerio.
Zatim je pritisnuo papučicu motora i odjurio.
Te mu se noći Kismet pridružila. Namjeravao se nježno ponašati prema njoj
zbog nedavnih batina što ih je dobila od Cvclopsa. Na njegovo je iznenađenje
ona bila agresor. Napadala ga je noktima i zubima i naizgled nezasitnim
seksualnim zahtjevima kojima je on uspješno udovoljavao.
Otad su bili ljubavnici; počeli su ih smatrati parom. No oni koji su bili u bandi
duže nego on, oni koji su dobro poznavali Cyca i bili svjedoci njegovih osveta
zbog stvar-34
Sandra Broivn
nih ili umišljenih uvreda, bojali su se da bijes njihovog vođe stalno ključa i
mogao bi iznenada eksplodirati.
Nitko nikad nije uzeo nešto što je pripadalo Cycu i prošao nekažnjeno.
Petevjeve riječi upozorenja nisu bile potrebne. Sparkv je već bio na oprezu jer
je Cvcova ravnodušnost prema Kismetinom napuštanju zacijelo bila gluma,
pokušaj spašavanja obraza pred drugim članovima bande. Nije imao
povjerenja u Cycov nehaj i stalno je očekivao iznenadni napad.
Zato mu se kosa na potiljku naježila kad je Cyc teturajući izašao iz krčme na
trijem. Jednom se rukom uhvatio za dovratak kako bi održao ravnotežu, a
drugom je ustima prinio bocu votke. Čak je iz daljine, kroz varljive sjenke
sumraka, vidio da je pogled svojega zdrava oka prikovao za Kismet.
Cyc je zateturao prema njoj i ispružio ruku kako bi je pomilovao po vratu.
Ona ga je udarila po ruci. Sagnuo se i nešto joj rekao. Besramno mu je
odbrusila, a to je natjeralo druge žene u smijeh.
Cyc se nije zabavljao. Ispustio je bocu votke i istrgnuo nož iz kožnatih korica
za pojasom. Druge su se žene raspršile. Kismet je ostala na svome mjestu čak
i kad joj je izazivački zamahnuo oštricom točno ispred nosa. Nije se
pomaknula sve dok nije učinio nagli pokret kao da će je ubosti. Nasmijao se
kad je spontano ustuknula.
Ne obraćajući pozornost na upozorenja što su mu ih šaptali Petey i ostali,
Sparky se zaletio prema trijemu. Cyc je osjetio da mu prilazi, naglo se
okrenuo i zauzeo položaj za napad. Prebacivao je nož iz jedne u drugu ruku i
podbadao ga.
- Dođi i uzmi ga.
Sparky je vješto parirao opasnim zamasima noža, a svaki ga je udarac mogao
rasjeći na pola. Cyc je bio fizički jači. Sparky se oslanjao isključivo na svoju
trezvenost, brzinu i okretnost, pa je pažljivo odredio trenutak protunapada.
Čekao je pravi trenutak, a zatim je šutnuo Cyca u zgla-
Šarada
35
vak. Njegova je čizma pogodila točno kost. Nož je izletio iz Cycove ruke, a
on je zaurlao od bola. Zatim ga je Sparky snažnim udarcem pogodio u bradu
tako da je poletio unatrag. Zabio se u zid i skljokao na pod trijema u prezira
vrijednu, pijanu hrpu.
Sparky je podigao Cycov nož s prašnjavog tla i bacio ga što je dalje mogao.
Svi su kao opčinjeni promatrali kako se okreće u zraku, a nabrušena čelična
oštrica blistala je na svjetlosti neonskog znaka krčme sve dok nije pao u
grmlje.
Teško je disao, ali je s tihim dostojanstvom pružio ruku Kismet. Ona ju je bez
oklijevanja prihvatila. Zajedno su pošli prema njegovu motoru i uzjahali ga.
On se nije osvrnuo. Ona jest. Cyc je dolazio k sebi i mamurno tresao glavom.
Pokazala mu je uzdignuti prst prije nego je motor odjurio u sve gušći mrak.
Vjetar im je urlao u ušima pa nisu mogli razgovarati, ali su komunicirali na
druge načine. Ona mu je bedrima čvrsto stisnula bokove i prsima se trljala o
njegova leđa, a istodobno mu je pohotnim prstima milovala međunožje.
Zabila mu je zube u rame. Zastenjao je od zadovoljstva, bola i iščekivanja.
Sad je postala njegova. U to nema sumnje. Da je još štogod osjećala prema
poraženom Cyclopsu, ostala bi uz njega. No ona je pošla s njim, kao njegova
zaslužena nagrada. Kao pobjednik stekao je pravo na nju. Čim se udalje još
nekoliko kilometara od Cyca -
- Sranje. Pošao je za nama, Sparky.
Djelić sekunde prije nego je progovorila, on je opazio svjetlost što je probijala
mrak iza njih, svijetleći poput jedinog oka čudovišta, poredba koju je smatrao
odgovarajućom, ali uznemirujućom.
Svjetlost je postajala sve veća u njegovom retrovizoru jer ih je Cyc sustizao
zabrinjavajućom brzinom. Iako je već opasnom brzinom ulazio u zavoje,
Sparky je još ubrzao kako bi zadržao sigurnu prednost.
Znao je da je Cyc poludio od votke i bijesa pa se pripremio za smrtonosnu
utrku niz opasne zavoje do grada.36
Sandra Broivn
Nadao se da će mu tamo uspjeti pobjeći. Bio je pravi izazov držati motor pod
kontrolom.
Doviknuo je Kismet neka se čvrsto drži i ušao u zavoj pod zastrašujućim
kutem, tako da mu je motor gotovo ležao na cesti. Kad se uspravio i pogledao
u retrovizor, vidio je da zavoj nije usporio Cyca.
- Požuri! - viknula je. - Približava nam se. Ubit će nas ako nas uhvati.
Još je više ubrzao. Krajolik se oko njih rasplinuo. Nije se usudio misliti na
promet u kojeg će uletjeti. Zasad ga nije bilo, ali -
- Pazi!
Cyc ih je gotovo sustigao. Sparky je prebacio motor u suprotnu traku kako bi
mogao zadržati prednost pred Cy-com. Ako mu dopusti da dođe u ravninu s
njima ili ih prestigne, nema im spasa.
Cesta više nije bila onako strma, ali još uvijek puna zavoja. Više nije daleko.
Pobjeći će odvratnom manijaku kad stignu u grad.
U mislima je razrađivao svoju strategiju kad je ušao u sljedeći zavoj. Kad su
iz njega izašli, učinilo mu se da ih je netko bacio u drugi svijet. Zavoji su
nestali. Ravna cesta pružala se pred njima poput srebrne trake i vodila je
ravno u grad. Da je sudbina bila na njihovoj strani, to bi bio dobrodošli prizor.
Umjesto radosti, Kismet je vrisnula. On je opsovao. Jurili su ravno u
katastrofu. Kamion za prijevoz stoke zakr-čio im je put. Vozili su previše
brzo da bi mogli skrenuti. Cyc je bio tik iza njih. Kamion je vozio presporo da
bi im se mogao maknuti s puta.
Nije bilo vremena za razmišljanje.
Pola sata kasnije jedan je stažist jurio bolničkim hodnikom prema čekaonici
hitnog trakta gdje je šarolika grupa motorista čekala vijesti o stanju svojih
prijatelja. Čak je i najgrublji među njima problijedio kad je vidio količinu krvi
na liječnikovoj kirurškoj odjeći.
Šarada
37
Mladi je čovjek bez daha rekao: - Žao mi je. Učinili smo sve što je bilo u
našoj moći. Sad moramo razgovarati s najbližom rodbinom, zbog darovanja
organa. I to brzo.38
Sandra Brotun
5. poglavlje
Svibnja 1991.
Hej, Pierce! Ovo je javna zgrada. Kao takva, zaslužuje malo poštovanja. Miči
svoju prokletu nogu sa zida. Taj je glas mogao i mrtve probuditi. U
svakom slučaju, prodrmao je Alexa Piercea. Na njegovu suhonjavu licu
pojavio se smiješak kad mu je prišla sudska službenica, pokajnički je i
poslušno spustio potplat svoje kaubojske čizme sa zida.
- Hej, Linda!
- Samo to mi imaš reći? 'Hej, Linda'. Nakon svega što smo zajedno prošli? -
Podbočila se krupnim šakama o svoje široke bokove i ljutito se zagledala u
njega, a zatim je odbacila pozu i s naklonošću ga lupnula po ramenu.
- Kako ide, ljepotane?
- Ne mogu se požaliti. Kako je s tobom?
- Kao i uvijek. - Namrštila se prema krcatoj prostoriji za porotnike u kojoj se
stotine mogućih porotnika očajnički nadalo da će ih osloboditi njihove
građanske dužnosti.
Šarada
39
- Ovdje se ništa ne mijenja, osim lica. Uvijek iste jadne isprike, ljutnja i
stenjanje i kukanje zbog poziva na obavljanje porotničke dužnosti.
Vratila je pogled na njega. - Gdje si se skrivao cijelo vrijeme? Čula sam da si
otišao iz Houstona.
Prije prošlogodišnjeg Četvrtog srpnja često je boravio u sudnici Okruga
Harris kako bi svjedočio na suđenjima zločincima pri čijim je uhićenjima
sudjelovao.
- Još uvijek mi pošta stiže na ovdašnju adresu - ravnodušno je odgovorio. -
Uglavnom sam putovao. Bio sam u Mexicu i malo se bavio ribolovom.
- Jesi li štogod ulovio?
- Ništa vrijedno spomena.
- Nadam se da nisi ulovio triper.
Iskrivljeno se osmjehnuo. - U današnje se vrijeme treba nadati da je to sve što
ćeš uhvatiti.
- Prava istina. - Krupna je službenica žalosno odmahnula grivom tamnocrvene
kose. - Jučer sam u novinama pročitala da moj dezodorans stvara ozonske
rupe. Od tampona mogu dobiti toksični šok. Sve što pojedem sužava mi
arterije ili može izazvati rak crijeva. Sad su čak uništili zabavu slobodne ševe.
Alex se nasmijao, a njezina mu vulgarnost uopće nije smetala. Poznavali su se
otkako je on bio policajac početnik u policijskim snagama Houstona i vozio
se u automobilu s blještećim svjetlom. Linda je bila maskota sudnice i svi su
je poznavali. Na nju se moglo računati da zna najnovije tračeve i da će
ispričati najprljaviji vic koji trenutno kruži naokolo. Njezina grubost bila je
samo krinka ispod koje se krila nježnost što ju je otkrivala samo izabranima.
Alex je bio među njima.
Značajno ga je pogledala. - Dakle, kako si uistinu, dušo?
- Doista sam dobro.
- Nedostaje ti posao?
- Ma vraga.
- Znam da ti ne nedostaje politika i slične gluposti. Što je s akcijama?40
Sandra Broivn
- Ovih dana prepuštam svojim likovima da se uklanjaju metcima.
- Likovima?
- Da - smeteno je rekao. - Pomalo se bavim pisanjem.
- Nije valjda? - Činilo se da je to na nju ostavilo dubok dojam. - Napisat ćeš
knjigu u kojoj ćeš opisati što se događa unutar policijskih snaga velikoga
grada?
- Zapravo pišem roman. Ali se temelji na mojim iskustvima.
- Imaš li sreće?
- S izdavačima, misliš? - Odmahnuo je glavom. - To je još jako daleko. Ako
ikad dođe do toga.
- Uspjet ćeš ti.
- Ne znam. Nisam baš uspješan u stvaranju karijere.
- Ja čvrsto vjerujem u tebe. - Potom je upitala: - Viđaš li se s nekim?
- Misliš s nekom ženom?
- Osim ako nisi promijenio sklonosti - suho je rekla. -Sa ženom, naravno.
- Ne, nisam promijenio sklonosti, i ne, ni s kim se ne viđam. Nema nikog
posebnog.
Kritički ga je odmjerila od glave do pete. - Možda bi trebao. Tvoja je
garderoba žalosna. Dobro bi joj došla ženska ruka.
- Što nedostaje mojoj odjeći? - Pogledao je dolje i nije mu bilo jasno što ne
valja u načinu na koji se odijeva.
- Za početak, ta košulja nije osjetila toplinu glačala.
- Čista je. Kao i moje traperice.
- Čini mi se da si postao lijen i nemaran otkako si otišao iz policije.
- Tako je to kad postaneš sam svoj šef. Odijevam se da mi bude udobno, a ako
me nije volja obrijati se, onda to ne činim.
- Koščat si kao strašilo - primijetila je.
- Vitak sam.
Skeptično je uzdigla obrve.
- U redu. Ščepao me jedan od onih meksičkih virusa
Šarada
41
dok sam bio dolje. Povraćao sam do besvijesti. Još uvijek se nisam vratio na
prijašnju težinu.
Njezino uporno zurenje reklo mu je da mu nije povjerovala.
- Slušaj, dobro mi je - inzistirao je. - Ponekad zaboravim jesti, to je sve.
Počnem pisati u suton, a zora svane prije nego shvatim da nisam pojeo
večeru. Davanje prednosti snu pred jelom rizik je mojeg novog zanimanja.
- Kao i alkoholizam, koliko čujem.
Alex je brzo okrenuo glavu i mrzovoljno rekao: - To je pod kontrolom.
- Ja nisam tako čula. Možda bi trebao malo smanjiti.
- Da, majko.
- Slušaj, klipane, ja se smatram tvojom prijateljicom. A ne možeš se baš
pohvaliti s puno prijatelja. - Zvučila je razdraženo i zabrinuto. - Dušo, čujem
da patiš od povremenih gubitaka pamćenja.
Proklete glasine po sudskoj zgradi. On čak više nije bio jedan od igrača, a
ipak je njegovo ime još uvijek bilo tema sočnih ogovaranja. - Toga nije bilo
već neko vrijeme - lagao je.
- Spomenula sam tvoju ljubavnu vezu s Johnny Walke-rom samo zato jer sam
zabrinuta za tebe.
- Onda si ti jedina koja se brine. - Osjetio je u vlastitom glasu nešto nalik
samosažaljenju pa je malo zanemario oprez i ublažio izraz lica. - Cijenim
tvoju brigu, Linda. Znam da sam pomalo poludio nakon cijelog onog sranja,
ali sad mi je dobro. Iskreno. Zanemari sve glasine koje govore suprotno.
Žena ga je sumnjičavo promatrala, ali više nije inzisti-rala na temi. - Dakle,
što te danas dovodi ovamo?
- Samo pokušavam iščeprkati neku ideju za knjigu. Skoro suđenje Revesu
moglo bi pomoći.
Službeničine su se oči sumnjičavo suzile. - Postoji li neki poseban razlog za
biranje Revesova suđenja, a ima toliko drugih mogućnosti?
Alex je nekoliko mjeseci pozorno pratio neobični slučaj. - Ima sve sastojke
uzbudljiva romana - rekao je.42
Sandra Broivn
- Zabranjeni seks. Vjerske implikacije. Razjareni muž lovi na djelu
ljubavnike. Bejzbolska palica kao oružje; puno dramatičnije nego metak. Krv
i mozak na zidnim tapetama. Tijelo na putu u mrtvačnicu.
- Tijelo ne sasvim mrtvo.
- Mrtva mozga - ustvrdio je.
- To je stvar medicine, a ne zakona - podsjetila ga je.
- Revesov odvjetnik tvrdi da on zapravo nije ubio žrtvu jer se srce održalo na
životu zbog presađivanja.
- Presađivanja - prezirno je rekla Linda. - Samo liječnici mogu postići da to
više zvuči kao da je riječ o prokletom urodu pamuka a ne o ljudskom srcu. -
Alex je kim-nuo glavom. - U svakom slučaju, nastala je cijela pravna !
zavrzlama. Ako leš zapravo nije bio leš kad su presadili srce, je li Reyes
doista kriv za umorstvo?
- Srećom o tome ne moramo odlučivati ni ti ni ja - rekao je Alex. - To će
odlučiti porota.
- Kad bi ti bio član porote, kako bi odlučio?
- Ne znam jer još nisam čuo sve dokaze. Ali namjeravam. Znaš li u kojoj su
prostoriji?
- Da, znam. - Nasmijala se razotkrivši gomilu zlata na mostovima. - Koliko ti
to vrijedi?
Svaki mu je djelatnik sudske zgrade mogao dati broj sudnice, ali nastavio je
njenu igru. - Nekoliko piva po završetku posla?
Nasmiješila se. - Više bi mi se svidjela večera kod mene. A zatim... Tko zna
što?
-Da?
- Odrezak, krumpirići i seks. Ne mora biti tim redom. Priznaj, Alex, dečko
moj. To je najbolja od svih ponuda što si ih danas dobio.
Nasmijao se. Nije ozbiljno shvatio njezin poziv, a znao je da ona nije ni
mislila ozbiljno. - Žalim, Linda. Ne mogu večeras. Već imam planove.
- Nisam nikakva kraljica ljepote, ali ne daj da te moj izgled zavara. Dobro se
snalazim s muškom anatomijom. Mogla bih postići da ti se u očima pojave
suze zahvalnosti. Časna riječ. Nemaš pojma što propuštaš.
Šarada
43
- Siguran sam da je to istina - ozbiljno je rekao.
- Puna si seksepila, Linda. Uvijek sam tako mislio.
Osmijeh joj se proširio. - To je čisto sranje, ali ti si uvijek znao laskati.
Ponekad ti čak povjerujem. Zato mislim da ćeš uspjeti kao pisac. Umiješ
natjerati ljude da ti po-vjeruju sve što im kažeš.
Povukla ga je za ruku. - Dođi, ljepotane. Otpratit ću te do sudnice. Uskoro će
početi birati porotnike. Nastoj ne biti gnjavator, u redu? Ako se napiješ i
počneš stvarati nered, neću preuzeti odgovornost za tebe.
- Obećajem da ću se ponašati najbolje što mogu. - Nacrtao je X iznad srca.
Službenica je otpuhnula kroz nos. - Baš kako sam rekla, čisto sranje.
Suđenje Paulu Revesu izazvalo je golemo zanimanje i radoznalost javnosti.
Alex je svakoga dana morao dolaziti malo ranije ako je želio naći mjesto u
sudnici. Revesova obitelj i prijatelji zauzeli su veći dio raspoloživih mjesta.
Tužilac se uvelike oslanjao na svjedočenje policajca koji je prvi stigao na
mjesto događaja, a dao je svoj iskaz sa svim jezovitim pojedinostima. Kad su
članovi porote vidjeli velike sjajne fotografije, zadrhtali su od grozote.
Branitelj je doveo cijelu vojsku suradnika i prijatelja, uključujući i svećenika,
a svi su svjedočili o Revesovim dobrim osobinama. Samo preljub njegove
voljene žene mogao ga je natjerati na tako nasilni čin.
Porota je čula svjedočenje bolničara koje je sam Reyes pozvao na mjesto
događaja. Kod žrtve su se čuli otkucaji srca kad su stigli, rekli su. Liječnik s
hitnog trakta utvrdio je da mozak više nije funkcionirao, ali je pomoću aparata
održavao na životu srce i pluća, sve dok se nije dobilo dopuštenje za
presađivanje organa i tkiva. Kirurg koji je uzeo organe posvjedočio je da je
srce još uvijek vršilo svoju funkciju kad ga je izvadio.
Njegovo je svjedočenje izazvalo gužvu u sudnici. Sudac je udarao svojim
čekićem. Pomoćnik javnog tužioca na-44
Sandra Brouin
stojao je djelovati bezbrižno, ali mu to nije uspijevalo. Po Alexovu mišljenju,
trebao ga je optužiti za ubojstvo iz nehata, a ne za umorstvo. Umorstvo je
podrazumijevalo predumišljaj, što se u ovom slučaju nije moglo dokazati.
Revesovom je slučaju najviše štetilo što osoba koja je preživjela napad nije
došla svjedočiti.
Unatoč svim poteškoćama, tužilac je dao sjajnu završnu riječ i zahtijevao od
porote odluku da je kriv. Bez obzira je li žrtva umrla u trenutku udarca ili nije,
Paul Reyes je odgovoran za smrt jednog ljudskog bića i treba ga proglasiti
krivim.
Odvjetnik obrane samo je uvijek iznova morao podsjećati članove porote da
se Paul Reyes nalazio u zatvoru kad je žrtva preminula.
Slučaj je predan poroti nakon tri dana svjedočenja. Četiri sata i osamnaest
minuta kasnije objavljeno je da je porota donijela odluku, a Alex se među
prvima vratio u sudnicu.
Pokušao je procijeniti raspoloženje porotnika dok su ulazili, ali po izrazima
njihovih lica nije bilo moguće pogoditi kako su odlučili.
U sudnici je zavladala tišina kad su optuženome rekli neka ustane. Nije kriv.
Reyesu su koljena popustila, ali ga je pridržao oduševljeni odvjetnik. Rođaci i
prijatelji jurnuli su naprijed kako bi ga zagrlili. Sudac je zahvalio porotnicima
i rekao im da su slobodni.
Izvjestitelji su željno očekivali izjave, ali ih je Reyesov odvjetnik ignorirao.
Poveo je svog branjenika središnjim prolazom prema izlazu. Kad je Reyes
stigao do kraja Alexova reda, zacijelo je na sebi osjetio Alexovo zurenje.
Odjednom je stao, okrenuo glavu, te su se, u djeliću sekunde, njihovi pogledi
sreli.
Šarada
45
6. poglavlje
Svibnja 1991.
Jesti. Spavati. Disati. Sve su se te životne funkcije mehanički obavljale. Čemu
se truditi? Život više nije imao smisla. Nigdje se nije mogla naći utjeha; u
religiji, medi-tiranju, radu, iscrpljujućim fizičkim aktivnostima, ili u na-
padajima bijesa. Sve je iskušano kao sredstvo ublažavanja užasne boli i
gubitka. Ipak, bol je uvijek pobjeđivala.
Smirenje je postalo nedostižno. Svaki je dah ispunjavala patnja. Svijet se
pretvorio u sićušnu sferu kukavne bijede. Vrlo je malo podražaja prodiralo
kroz sveobuhvatni jad. Ako je netko tako posve obuzet bolom, svijet mu
djeluje jednobojno, bez zvuka, bez okusa. Patnja je bila tako žestoka da je
paralizirala.
Prijevremena je smrt bila tako nepravedna i dovodila je do bjesnila.
Zašto im se to dogodilo? Nikad se dvoje ljudi nije tako duboko voljelo.
Njihova je ljubav bila rijetka i čista, i trebala je trajati godinama, a nastaviti se
i poslije smrti.46
Sandra Broivn
Razgovarali su o tome, zaklinjali se jedno drugome na vječnu ljubav.
Više nije bila moguća besmrtnost njihove ljubavi jer je mjesto gdje je ona bila
pohranjena izvađeno i poklonjeno nekome drugome.
Odvratno, takav posmrtni vandalizam. Najprije je ukraden život, a potom i srž
bića, ukradena je odaja u kojoj je boravio onaj predivni duh.
I sada negdje, u nekom strancu, obožavano srce još uvijek kuca.
Malenom su sobom tiho odjeknuli jecaji. - Ne mogu to više podnijeti. Ne
mogu.
Iako je voljeno biće ležalo mrtvo u grobu, srce je živjelo dalje. Srce živi dalje.
To je bilo sablasno opterećenje, grčevita muka koja je sputavala i nije joj se
moglo pobjeći.
Kirurški je skalpel bio brz i siguran. Iako je to bilo teško prihvatiti, ono što je
učinjeno nije se moglo promijeniti. Srce i dalje živi, a duh je nepošteno
osuđen na vječnu nepotpunost. Duša će beskrajno dugo i uzaludno tražiti svoj
dom, a srce koje i dalje kuca rugat će se svetosti smrti. Osim ako...
Postoji način!
Odjednom je žestina boli popustila.
Disanje je postalo užurbano i isprekidano od uzbuđenja.
U glavi su se počele odmotavati burne, nesređene, naelektrizirane misli.
Zamisao je oživjela, dobila oblik, razdijelila se, proširila, brzo, poput upravo
oplođena jajašca. Tako začeta, obijesno je zaokupila um koji je mjesecima bio
ukočen od očaja.
Postojao je način oslobađanja od ove nepodnošljive muke. Samo jedan način.
Jedno rješenje koje se razvilo iz sićušne stanice ideje i odjednom dobilo svoj
puni oblik. Pretvorilo se u šapatom izgovorene riječi sa strahopoštovanjem
sljedbenika kojem je razotkrivena božanska misija.
Šarada
47
- Da. Naravno, naravno. Naći ću to najdraže srce. Kad ga nađem, s milošću i
ljubavlju, kako bi se naše duše sjedinile i našle smirenje, ja ću ga zaustaviti.48
Sandra Broivn
7. poglavlje
10. listopada 1991.
Cat Delanev kružila je plesnom dvoranom poput blistava leptira, načas
se zaustavljajući kako bi razmijenila nekoliko riječi s jednom skupinom
gostiju, a potom bi odlepršala do druge. Svi s kojima je razgovarala bili su
očarani njezinim zanosom i živahnošću.
- Nevjerojatna je.
Dr. Dean Spicer ponosno je promatrao Cat iz prikrajka, a zatim se okrenuo
čovjeku koji je izrekao kompliment. Dean je bio Catin pratilac na mnogim
društvenim događajima, te je poznavao većinu ljudi s kojima je radila.
Međutim, ovaj visoki, dostojanstveni gospodin bio mu je nepoznat.
- Da, prilično je nevjerojatna - ljubazno je odgovorio.
- Zovem se Bili Webster. - Dean se također predstavio pa su se rukovali. -
Niste li vi bili kardiolog gospođice Delanev?
- U početku - rekao je Dean, zadovoljan što je čovjek
Šarada
49
prepoznao njegovo ime. - Prije nego je naša osobna veza počela tome smetati.
Webster se s razumijevanjem nasmiješio, a potom je vratio pogled na Cat. -
Ona je čarobna mlada žena.
Dean se pitao tko je Webster i zašto je pozvan na ovu svečanu proslavu
godišnjice Catine transplantacije što ju je organizirala njezina televizijska
mreža.
Bili su nazočni izvršni upravitelji pripojenih stanica, komercijalni sponzori,
novinari, glumački agenti, glumci i drugi koji su imali neku vezu s
televizijskom serijom Prijelazi.
Dean je želio znati tko je Webster pa je upitao: - Kako ste prepoznali moje
ime?
- Nemojte podcjenjivati svoju slavu, dr. Spicer. Postali ste gotovo jednako
poznati kao i vaša partnerica.
- Časopisi - rekao je Dean sa skromnošću koju zapravo nije osjećao. Uživao
je u slavi što ju je stekao kao »stalni pratilac« Cat Delanev, kako ga je
nedavno nazvao jedan holivudski trač novinar.
- Publicitet što vam ga daju tabloidi nije umanjio vaš ugled kardiologa -
rekao mu je Webster.
- Hvala vam. - Zastao je. - Samo bih želio da svim svojim pacijentima mogu
dati tako dobru prognozu kakva je Catina. Njezin je oporavak fantastičan.
- Zar ste iznenađeni?
- Ni najmanje. Očekivao sam to od nje. Ona nije samo iznimna pacijentica
već i iznimna osoba. Čim je prebrodila prve teške tjedne oporavka - nastavio
je Dean - čvrsto je odlučila doživjeti duboku starost. I uspjet će. Najviše joj
ide u prilog njezin optimizam. Ona služi na ponos cijelom transplantacijskom
programu naše bolnice.
- Koliko sam shvatio, ona je vrlo glasan zagovornik transplantacije organa.
- Često govori o svjesnosti davatelja i posjećuje pacijente koji očekuju
organe za transplantaciju. Kad ih obuzme potištenost, ona ih ohrabruje i
ulijeva novu nadu. Smatraju je anđelom. - Tiho se nasmijao i s naklonošću je
pogledao. - Ne poznaju je onako dobro kao ja. Obda-50
Sandra Broivn
rena je žestokim temperamentom po kojem su poznate crvenokose žene.
- Usprkos njezinom temperamentu, očito je obožavate.
- Jako. Zapravo, uskoro se namjeravamo vjenčati. To nije bila baš prava
istina. On je namjeravao oženiti
Cat. Ona se stalno nećkala. Često ju je pozivao neka se preseli u njegovu kuću
na Beverlv Hillsu, ali je ona i dalje prebivala u svojoj kući na plaži Malibu,
tvrdeći da ocean djeluje terapeutski te je vitalan za njezino duhovno i tjelesno
zdravlje. - Sam pogled na njega ulijeva mi snagu. -Također je tvrdila da je
njezina neovisnost od bitne važnosti za njezinu dobrobit.
Pitanje neovisnosti bilo je jadna isprika za njezino odbijanje braka. Dean je
sigurno nije namjeravao okovati za kuhinjski štednjak kad mu postane ženom.
Zapravo, on je Želio da ona nastavi svoju karijeru. Posljednje što je želio bila
je obična kućanica.
Izlazili su samo jedno s drugim. Nisu ih proganjali nikakvi duhovi iz prošlih
veza. Kad se sasvim oporavila, s oduševljenjem je otkrio da se slažu u seksu.
Oboje su imali financijsku sigurnost, pa nije bila riječ niti o neravnomjernom
zarađivanju. Nije vidio nikakva opravdana razloga za njezino stalno
izbjegavanje braka.
Strpljivo se pokoravao njezinim željama, ali sad se već njezina transplantacija
smatra potpunim uspjehom i ponovno je zauzela svoje mjesto kao zvijezda
Prijelaza, te je naumio izvršiti veći pritisak kako bi dobio njezin pristanak.
Čvrsto je odlučio da neće odustati sve dok Cat Dela-ney ne bude u cijelosti
njegova.
- Znači da vam treba čestitati - rekao je Webster i podigao svoju čašu
šampanjca.
Dean mu je uzvratio smiješak i kucnuo se s njim.
***
Dok je slušala izvršnog upravitelja reklamiranja koji je kovao u zvijezde
njezinu hrabrost; nikad ranije nije dotaknuo osobu koja ima transplantirano
srce; Cat je gle-
šarada
51
dala preko njegova ramena u Deana i muškarca s kojim je razgovarao već
nekoliko minuta. Nije ga poznavala; njezina se radoznalost probudila.
- Puno vam hvala na svim porukama s dobrim željama što ste ih poslali
tijekom mog oporavka. - Što je mogla pristojnije, izvukla je ruku iz čovjekova
stiska. - Molim vas, ispričajte me sada. Upravo sam primijetila prijatelja
kojeg već dugo nisam vidjela.
S uvježbanom lakoćom diplomata, provukla se kroz gužvu. Nekoliko ju je
ljudi pokušalo zaokupiti razgovorom, ali se zadržavala tek toliko da razmijeni
nekoliko ljubaznosti i odgovori na čestitke i komplimente.
Zato što je tako dugo prije transplantacije izgledala jako loše, osjećala je da je
njezina taština zbog večerašnjeg fantastičnog izgleda sasvim opravdana.
Njezina je kosa ponovno dobila stari sjaj, iako su je steroidi što ih je morala
uzimati odmah nakon operacije pretvorili u malo tamniju nijansu crvene. Za
večerašnju ju je svečanost počešljala u frizuru koja je djelovala slučajna.
Njezine su oči, u tisku gotovo uvijek opisane kao »plave poput laserske
zrake«, vješto naglašene šminkom. Koža joj nikad nije blistala tako zdravim
sjajem. Pokazivala ju je u tijesno pripijenoj crnoj mini haljini sa šljokicama
koja joj je razotkrivala ruke i leđa.
Jasno, haljina je imala visoki vrat koji se zakopčavao na potiljku. Nije željela
pogledima izložiti ožiljak što se protezao od njezina vrata do prsne kosti,
tamo gdje su se rebra razdvajala. Svaki komad njezine garderobe izabran je s
namjerom da se prikrije taj ožiljak. Dean je tvrdio da se jedva vidi i svakim
danom sve manje, ali ona ga je još uvijek jasno vidjela.
Znala je da je ožiljak vrlo niska cijena za novo srce. Njezina briga zbog
ožiljka nesumnjivo je posljedica događaja u djetinjstvu kad su joj bol
zadavale nepromišljene i okrutne primjedbe suučenika u školi. I tada je zbog
bolesti bila u središtu zanimanja, baš kao i sada kad ima presađeno srce.
Nikad nije željela u ljudima izazivati sažaljenje pa je zato pomno skrivala
ožiljak.52
Sandra Broivn
Iako se večeras pređivno osjeća, nikad neće zdravlje uzimati kao samo po sebi
razumljivo. Njezina su sjećanja na bolesti još uvijek previše živa. Osjećala je
zahvalnost zato što je zdrava i može raditi. Ponovno preuzimanje uloge Laure
Madison i svi fizički napori što ih je to zahtijevalo, nisu joj izazvali nikakve
zdravstvene probleme. Sad, godinu dana nakon transplantacije srca, osjećala
se bolje no ikad.
Nasmiješeno se primaknula Deanu iza leđa i provukla ruku kroz njegovu. -
Zašto dva najprivlačnija muškarca u prostoriji monopoliziraju jedan drugoga i
tako ostalima uskraćuju zadovoljstvo?
Dean joj se nasmiješio. - Hvala ti.
- I s moje strane - rekao je drugi muškarac. - Kompliment ima posebno
značenje kad ga daje ljepotica plesa.
U šali se naklonila, a potom se nasmiješila i ispružila ruku. - Ja sam Cat
Delanev.
- Bili Webster.
- Iz... ?
- San Antonio, Texas.
- Ah, WWSA! Vi ste taj Webster. - Okrenula se Deanu i kazališnim šaptom
rekla: - Sam vrh. Vlasnik i izvršni upravitelj. Drugim riječima, ulizuj se.
Webster se skromno nasmijao.
Njegovo je ime bilo poznato i cijenjeno u poslu. Bio je pedesetih godina. Na
sljepoočnicama mu je kosa na privlačan način bila protkana sjedinama, a
njegovo je preplanulo lice dobro podnosilo godine. Odmah joj se svidio.
- Niste rođeni Teksašanin, zar ne? - upitala je. - Ili to, ili dobro prikrivate svoj
naglasak.
- Imate dobro uho.
- I sjajne noge - rekla je namignuvši.
- Slažem se - rekao je Dean.
Webster se ponovno nasmijao. - Podrijetlom sam sa Srednjeg zapada. Živim u
Texasu već gotovo petnaest godina. To mi je postao dom.
- Hvala vam što ste se otrgnuli od doma toliko da možete doći na ovu zabavu
- iskreno je rekla.
Šarada
53
- Ne bih je ni za što propustio. - Kimnuo je glavom prema Deanu. - Dr.
Spicer i ja razgovarali smo o vašem fantastičnom oporavku.
- Njemu pripadaju sve zasluge - rekla je i nasmiješila se Deanu. - On, te svi
liječnici i medicinske sestre tran-plantacijskog programa, obavili su dobar
posao. Ja sam samo bila pokusni kunić.
Dean joj je položio ruku oko vitka struka i ponosno rekao: - Bila je idealna
pacijentica, najprije meni, a zatim dr. Sholdenu koji ju je preuzeo kad je naša
veza stigla do točke gdje bi medicinska pitanja mogla postati zamagljena. Kao
što vidite, sve je dobro ispalo.
Cat je namješteno uzdahnula. - Sve je u redu otkako su se uskladili oni
prokleti steroidi. Jasno, morala sam se odreći brkova i dlakavih obraza, ali
čovjek ne može imati sve.
Neugodne popratne pojave steroida nestale su kad su joj smanjili dozu.
Nadoknadila je kilograme što ih je izgubila i sad je održavala svoju idealnu
težinu.
Čak i prije no što joj je ožiljak postao dijelom tijela, njezin sićušan lik nikad
nije bio njezina najjača strana. Bila je žilavo, mršavo dijete. Pubertet joj nije
donio ono što je dao mnogim djevojkama; željene obline nikad se nisu
razvile. Uglate kosti njezina lica i neobične boje najviše su joj išle u prilog.
Naučila ih je maksimalno iskorištavati. Kamere su ih obožavale.
- Ja sam vaš odani obožavatelj, gospođice Delanev -govorio je Bili Webster.
- Molim vas, zovite me Cat. I odani obožavatelji su oni koje najviše volim.
- Samo jako važan poslovni ručak može me spriječiti od svakodnevog
uživanja u seriji Prijelazi-
- Polaskana sam.
- Golemi uspjeh serije pripisujem vama i ulozi Laure Madison.
- Hvala vam, ali previše ste velikodušni. Prijelazi su bili uspješni prije nego
se u njima pojavila Laura Madison. I zadržali su svoje mjesto dok sam bila
odsutna. Us-54
Sandra Broivn
pjeh serije dijelim sa svima koji na njoj rade, piscima, glumcima i cijelom
ekipom.
Webster je pogledao Deana. - Je li uvijek ovako skromna?
- Pretjerano, bojim se.
- Vi ste jako sretan čovjek.
- Hej, momci - rekla je - mislim da vas moram upozoriti da mrzim kad se o
meni govori kao da sam nevidljiva.
- Oprostite - rekao je Webster. - Samo sam nastavio razgovor što smo ga
prekinuli kad ste nam se pridružili. Upravo sam čestitao dr. Spiceru na vašem
skorom sklapanju braka.
Catin se smiješak ukočio. Osjetila je kako joj u glavu navire vrelina ljutnje.
To nije bio prvi put da je Dean izmislio njihove zaruke. Njegovo
samopoštovanje nije mu dopuštalo da ozbiljno shvati njezino uporno
odbijanje bračnih ponuda.
U početku je razvoj njihova prijateljstva ugrozio njegovu objektivnost
kardiologa. Za cijelo vrijeme bolesti i nakon transplantacije oslanjala se na to
prijateljstvo. Tijekom protekle godine prijateljstvo se razvilo u dublji, zreliji
odnos. On je bio važan za nju, ali uporno je pogrešno tumačio prirodu njezine
ljubavi prema njemu.
- Hvala, Bille, ali Dean i ja još nismo odredili datum.
Iako je pokušala prikriti svoju ljutnju, Webster ju je zacijelo osjetio. Zbunjeno
je pročistio grlo i rekao: - Pa, ovdje ima puno ljudi koji žele privući vašu
pozornost, Cat, zato ću vas sada pozdraviti.
Pružila mu je ruku. - Bilo mi je zadovoljstvo. Nadam se da će se naši putevi
ponovno ukrstiti.
Stisnuo joj je ruku. - Možete na to računati. Vjerovala mu je.
Sarada
55
8. poglavlje
10. listopada 1991.
Dan je bio star samo nekoliko minuta kad su zaključili da im je dosta
videoigara. Nakon tmine arkada, gdje se nije moglo razlikovati lice jedne
osobe od lica druge, fluorescentno svjetlo praznog trgovačkog centra činilo
im se neprirodno oštrim i sjajnim. Nasmijali su se jer su morali čekati da im
se oči priviknu na svjetlost.
Prodavaonice i kafići trgovačkog centra već su satima bili zatvoreni. Njihovi
su glasovi odjekivali praznim natkrivenim prostorom, ali je bilo puno lakše
razgovarati nego u arkadi gdje je trebalo nadvikivati elektronsku ka-kofoniju.
- Jesi li siguran da će to biti u redu?
Jerry Ward se samouvjereno i obješenjački nacerio, kako to umije samo
iznimno zadovoljan, dobro prilagođen šesnaestogodišnjak. - Moji će starci sad
već spavati. Ne čekaju me.
- Ne znam. Čini mi se čudnim da me samo tako možeš pozvati u svoju kuću.
Želim reći, jedva se poznajemo.56
Sandra Broivn
- Ima li boljeg načina da se upoznamo? - Jerry je vidio da mu predstoji još
malo nagovaranja. - Gledaj, vrlo je neugodno kad netko ostane bez posla i
mora naći novi, točno? Moj tata vodi posao. Uvijek zapošljava nove
ljude. Naći će nešto i za tebe.
- A večeras moraš negdje spavati. Boravkom u mojoj kući uštedjet ćeš
nekoliko dolara. Imamo sobu za goste. Ako te brine što će moji starci misliti o
tebi zato što ondje provodiš noć, pobrinut ću se da se rano jutrom iskra-deš, a
kasnije ću te upoznati s njima. Ne moraju ni znati. Dakle, opusti se. -
Nasmijao se i raširio ruke. - U redu? Može?
Jerrvjeva srdačnost bila je zarazna i donijela mu nesiguran smiješak. - Može.
- Dobro. Opa! Vidi one rolerice! - Jerry je pritrčao prodavaonici sportske
opreme. U izlogu su bile izložene različite rolerice i oprema za sigurnost. -
Vidiš onaj par tamo, onaj sa zelenim kotačićima. Strašne su. To želim za
Božić. Kacigu također. Cijeli komplet.
- Zacijelo je opasno voziti rolerice. Tako izgleda.
- To kaže i moja mama, ali mislim da će se predomisliti do Božića. Tako je
sretna što se sad mogu baviti normalnim stvarima pa je prilično mekana. -
Jerry je još jednom čeznutljivo pogledao izloženu robu, a zatim je krenuo
dalje.
- Kako to misliš, 'normalne stvari'?
- Što? Oh, nije važno.
- Oprosti. Ne želim zabadati nos u osobne stvari. Jerry nije želio biti grub.
No, tako je dugo bio poseban
pa je bio zadovoljan da više nije tako. Nije volio ni misliti na ono što je
proživio.
- To je samo, vidiš, bio sam bolestan kao dijete. Mislim, doista bolestan. Od
svoje pete godine pa sve do lani. Zapravo, sutra će biti godina dana. Mama
priprema veliku zabavu kako bi se to proslavilo.
- Kako bi se što proslavilo? Ako ti ne smeta što pitam. Stigli su do izlaza.
Stražar se izvalio na klupi i čvrsto
Šarada
57
zaspao. Na Jerrvjevu se licu vidjela nesigurnost i sumnja. - Ako ti kažem,
obećaj da me nećeš smatrati čudovištem?
- Neću te smatrati čudovištem.
- Pa, neki ljudi postanu vrlo čudni kad to čuju. - Jerry je brzo udahnuo. -
Imam transplantirano srce.
Izjava je dočekana smijehom nevjerice. - Da. Kako da ne.
- Časna riječ. Zamalo sam umro. U zadnjem su trenu nabavili srce za mene.
- Ozbiljno? Bez zafrkancije? Isuse Kriste.
Jerry se nasmijao. - Tako je. Moji starci čvrsto vjeruju da je On imao nekakve
veze s time. Idemo. - Otvorio je vrata i suočio se s hladnim, vlažnim vjetrom.
- A, prokletstvo. Opet pada kiša. Kad god ovako jako pada, izlije se rječica
kraj našeg imanja. Gdje ti je automobil?
- Tamo prijeko.
- Moj je također ondje. Hoćeš li da te otpratim do automobila?
- Ne. Samo se zaustavi ispred Searsa. Odatle ću te slijediti.
Jerry je uzdigao palčeve, navukao kapuljaču preko glave i jurnuo u pljusak.
Stražar je i dalje spavao.
Nakon uspješnog operativnog zahvata Wardovi su Jer-ryju kupili posve novi
maleni kamionet. Ponosno ga je dovezao ispred Searsa, dvaput zatrubio i
gledao u retrovizoru kako se drugi automobil zaustavio iza njega.
Pjevao je uz radio i dodao nekoliko bas zvukova udaraljki dok je vozio
poznatim ulicama predgrađa Mem-phisa prema seoskom području. Držao se
umjerene brzine kako ne bi odmaknuo automobilu što je vozio za njim. Ako
netko ne poznaje put kroz šumoviti krajolik, lako bi mogao zalutati u mraku.
Kad se približio uskom mostu, Jerry je usporio. Baš kao što je predvidio,
rječica je ispod mosta nabujala. Stigao je gotovo do sredine mosta kad je
nešto snažno udarilo stražnji dio njegova kamioneta.
- Što se -
Jerry je od udarca poletio naprijed, ali ga je zaustavio58
Sandra Broivn
sigurnosni pojas. Zatim je naglo odbijen unatrag, a učinilo mu se kao da mu je
netko zabio nož u vrat.
Uzviknuo je od bola i refleksno posegnuo za vratom. Baš kad je pustio volan,
drugo se vozilo ponovno svom snagom zabilo u stražnji dio njegova
kamioneta. Drvena se ograda raspala kad je kamionet svom silinom u nju
tresnuo. Trenutak se činilo kao da vozilo lebdi u zraku, a zatim je pljusnulo u
nabujalu, mračnu vodu. Za nekoliko sekundi brza je struja zapljuskivala
vjetrobran.
Promuklo vrišteći, Jerry je grčevito pokušavao otkopčati pojas. Uspio je i
oslobodio se. U mraku je potražio kvaku vratiju i mahnito je gurao prije no
što se sjetio da se vrata automatski zaključavaju dok motor radi. Sranje.
Osjetio je kako mu voda pokriva koljena. Podigao je noge i udarao po
prozirskom staklu s vozačeve strane. Udarao je svom snagom dok se konačno
nije razbilo. No, staklo je zapravo razbila snaga vode.
Vodeni slap trenutno je zapljusnuo unutrašnjost automobila i odmah ispunio
kabinu.
Jerry je zadržao dah iako je shvatio da je njegov život završio. Smrt, koju je
čudom prevario toliko puta tijekom svog djetinjstva, konačno je došla po
njega.
Bio je na putu k Isusu. Točnije, netko ga je poslao u
susret Isusu.
Zadnja pomisao Jerrvja Warda bila je ispunjena ljutnjom i zbunjenošću.
Zašto?
Šarada
59
9. poglavlje
Ljeta 1992.
Ljutiš se. - Bilo je jasno da Dean nije postavio pitanje. Cat je nastavila zuriti
kroz vjetrobran njegovog jaguara. - Po čemu si zaključio?
- Dvadeset minuta nisi izgovorila niti jednu riječ.
- Zato jer ti govoriš umjesto mene. Opet si praktički navijestio sklapanje
našega braka.
- Cat, samo sam razgovarao sa ženom koja je za večerom sjedila kraj mene.
- Koja me je kasnije stjerala u kut u garderobi i molila me da joj ispričam sve
pojedinosti našeg skorog vjenčanja. - Okrenula se k njemu. - Zacijelo si je
uvjerio da je to neizbježno. Prava je ironija da mi uopće nemamo planova za
vjenčanje.
- Jasno da imamo.
Cat bi se bila prepirala, ali je on skrenuo na polukružni prilaz njegove kuće.
Istog trenutka njegova je domaćica otvorila ulazna vrata kako bi ih
pozdravila. Cat joj se nasmiješila i pozdravila je kad je ušla u predvorje. Nela-

60
Sandra Broivn
godno se osjećala kad je posluga trčkarala oko nje. Dean se vrlo ležerno
odnosio prema unajmljenoj pomoći.
Cat je požalila što je pristala provesti noć kod njega. Učinila je to samo zato
jer joj se činilo da će večer biti duga pa bi previše kasno stigla u Malibu, a
sutradan je morala rano ustati i vratiti se u studio.
Odlučila je da će nazvati Bel-Air i zamoliti ih neka po nju pošalju automobil
ako se njihova prepirka bude razvijala na nepovoljan način. Pošla je u
njegovu radnu sobu jer ju je više voljela od drugih prostorija u kući. Bila je
najudobnija i najmanje formalna.
- Želiš li štogod popiti? - upitao ju je.
- Ne, hvala.
- Prigristi? Primijetio sam da nisi puno jela na večeri. Bila si previše
zaokupljena svojim ćaskanjem s Billom Websterom.
Ignorirala je njegovu primjedbu. Otkako su se upoznali, ona i vlasnik
televizijske mreže iz Texasa imali su nekoliko poslovnih susreta. Dean je
pogrešno shvatio prirodu njezina zanimanja za Webstera. - Ne, hvala. Nisam
gladna.
- Mogu reći Celesti da ti nešto na brzinu pripremi.
- Nema potrebe da je gnjaviš.
- Dobro je plaćena pa je mogu gnjaviti. Što bi željela?
- Ništa! - Požalila je što je tako oštro odgovorila pa je duboko udahnula kako
bi se smirila. - Nemoj me tetošiti, Dean. Da sam gladna, zatražila bih nešto za
jelo.
Izašao je iz radne sobe tek toliko da domaćici kaže kako je slobodna. Kad se
ponovno pridružio Cat, ona je stajala kraj prozora, leđima okrenuta sobi, i
gledala preko njegovanog vrta. Čula je da joj prilazi, ali se nije okrenula.
Nježno joj je položio ruke na ramena. - Žao mi je. Nisam ni sanjao da će
ležerna primjedba izazvati takvu gužvu. Zašto se jednostavno ne vjenčamo pa
više ne bismo morali voditi ovakvu prepirku?
- To je jedva dovoljan razlog za sklapanje braka.
- Cat. - Čvršće ju je uhvatio za ramena i okrenuo
Šarada
61
prema sebi. - To nije razlog iz kojeg se želim tobom oženiti.
Mogli bi razgovarati o bilo čemu, vremenu, omiljenom voćnom sirupu,
nacionalnom dugu, ali uvijek su se vraćali na ovo. Čvrsto je stisnula oči. - Ne
želim večeras o tome razgovarati, Dean.
- Bio sam strpljiv, Cat.
- Znam.
- Naše vjenčanje ne mora biti medijski događaj. Možemo odletjeti u Mexico
ili Vegas i obaviti to prije nego bilo koji izvjestitelj nešto načuje.
- Nije riječ o tome.
- Nego o čemu? - bio je uporan. - Nemoj mi pričati bajke o tome kako se ne
želiš odreći svoje kuće na plaži Malibu, ili o strahu da ćeš morati žrtvovati
svoju neovisnost. To su otrcani razlozi. Ako me i dalje budeš odbijala, morat
ćeš naći nešto važnije.
- Tek je prošla godina i pol od moje transplantacije -tiho je' rekla.
-Pa?
- Pa, mogao bi si natrpati na vrat ženu koja će dobar dio svog života, i tvoga,
provesti na kardiologiji.
- Nisi imala nijedan znak odbacivanja. - Podigao je kažiprst. - Niti jedan, Cat.
- Ali nitko ne može jamčiti da neću. Neki pacijenti s novim srcem žive
godinama, i odjednom trasi Bez vidljiva razloga odbace novi organ.
- A neki umru od uzroka koji nemaju nikakve veze sa srcem. Zapravo, postoji
mogućnost jedan naprama milijun da će te pogoditi munja.
- Ozbiljno govorim.
- I ja. - Ublažio je ton glasa. - Neki moji pacijenti s transplantiranim srcem
živjeli su dvadeset i više godina bez ikakvih znakova odbacivanja, Cat. Ti su
pacijenti dobili srca kad je još cijeli postupak bio eksperimentalan.
Tehnologija se znatno poboljšala. Imaš izvrsne izglede za normalno dug
život.62
Sandra Broivn
- A svakoga dana tog 'normalnog života' ti ćeš promatrati i proučavati moje
stanje.
Djelovao je zbunjeno.
- Najprije sam bila tvoja pacijentica, Dean, prije nego sam ti postala
prijateljica i ljubavnica. Mislim da ćeš me uvijek smatrati svojom
pacijenticom.
- Nije tako - odlučno je rekao.
No, ona je znala bolje. Stalno je strepio nad njom i tako je iz dana u dan
podsjećao da je nekoć bila vrlo osjetljiva. Još uvijek se prema njoj odnosio s
velikom pažnjom. Čak i kad su vodili ljubav, ponašao se kao da bi se mogla
slomiti. Njegovo ju je uzdržavanje iritiralo i uništavalo joj živce, i često se
osjećala prevarenom umjesto ma-ženom, a to je umanjivalo njezinu strast.
Iz straha da ga ne uvrijedi nosila je u sebi svoje frustracije, ali je čeznula da se
prema njoj odnosi kao prema ženi, a ne kao prema osobi kojoj je
transplantirano srce. Nije vjerovala da će to ikad biti moguće kad je riječ o
Deanu.
Ipak, znala je da je njegova pretjerana briga samo simptom; pravi je problem
što ona nije zaljubljena u njega. Ne onako kako bi trebala biti ako se misli
udati za njega. Život bi bio puno jednostavniji da je zaljubljena. Ponekad je
svim srcem željela da je to moguće.
Uvijek je pazila da ne povrijedi njegove osjećaje, ali je sad osjetila da bi
trebala biti iskrenija.
- Ne želim se udati za tebe, Dean. Jako mi je stalo do tebe. Da nije bilo tebe,
nikad ne bih uspjela sve ovo preživjeti. - Nježno mu se nasmiješila i rekla: -
Ali nisam luda za tobom.
- To mi je jasno. Niti ne očekujem tako nešto. To je za djecu. Mi smo iznad
tih romantičnih gluposti. S druge strane, mi smo dobar tim.
- Tim - ponovila je. - Ni to me baš naročito ne privlači. Nisam nikome
pripadala još od svoje osme godine, kad su moji roditelji... umrli.
- To je samo razlog više da mi dopustiš da se ja brinem za tebe.
Šarada
63
- Ne želim da se netko za mene brine! Želim biti Cat. Nova Cat. Svakoga
dana otkako imam transplantirano srce otkrila sam nešto novo o sebi. Još
uvijek nisam posve upoznala tu ženu koja može poći stubama umjesto diza-
lom. Koja može oprati kosu za tri minute, a nekad joj je trebalo pola sata.
Pritisnula je šake na prsa gdje je njezino srce snažno tuklo. - Vrijeme je za
mene dobilo novu dimenziju, Dean. Dragocjeno je. Ljubomorno čuvam
trenutke što ih provodim sama sa sobom. Dok u potpunosti ne upoznam novu
Cat Delanev, ne želim je ni s kim dijeliti.
- Shvaćam - ukočeno je rekao, a zvučio je više uvrijeđeno nego slomljena
srca.
Nasmijala se. - Prestani se duriti. Nećeš me uvjeriti. Nećeš beskrajno patiti
ako se ne vjenčamo. Kod mene najviše voliš moju slavu. Uživaš u svjetlosti
reflektora, u odlascima na holivudske premijere, biti viđen u društvu
televizijske zvijezde. — Zauzela je pozu starlete, jednu ruku položivši na bok,
a drugu iza glave.
Nasmijao se, a njegov pokajnički izraz lica značio je koliko i potpisano
priznanje. No ona je nastavila. - Priznaj, Dean. Kad bih radila kao
prodavačica u supermar-ketu, bi li me i tada uporno prosio? - Stjerala ga je u
kut, i oboje su to znali.
- Ti si hladna žena, Cat Delanev.
- Govorim istinu.
Da je Deanova ljubav prema njoj bila drugačija, već bi davno prekinula
njihovu vezu kako bi mu prištedjela istinsku bol. Ovako, priznao je da
njegova ljubav nije bezgranična i duboka.
Uzeo ju je u zagrljaj i poljubio joj čelo. - Još uvijek te volim, Cat, na svoj
način, i namjeravam se oženiti tobom, ali zasad se pokoravam tvojim željama.
Pošteno?
Ništa nisu riješili, ali je barem dobila odgodu. - Pošteno.
- Dobro. - Čvršće ju je zagrlio. - Spremna za spavanje?
- Mislim da ću najprije malo plivati.64
Sandra Broum
- Želiš li društvo?
Nije naročito volio plivati, što je bila šteta jer je imao predivan bazen okružen
bujnim zelenilom pa je djelovao poput tropske lagune.
- Samo ti pođi u krevet. Ja ću brzo doći.
Uspeo se zavojitim stubištem na prvi kat. Cat je izašla na terasu i pošla
popločanom stazom kroz njegovani vrt do bazena. Bez nelagode otkopčala je
haljinu i svukla je, a zatim je skinula čarape i gaćice te naga ušla u pre-divno
svježu vodu. Djelovala je pročišćavajuće. Možda će isprati podsvjesno
nezadovoljstvo što ga je mjesecima osjećala, ne samo glede Deana, već svega
što ju je okruživalo.
Tri puta je preplivala bazen, a potom se okrenula na leđa i odmarala na vodi.
Još uvijek se čudila što može plivati bez da mora hvatati dah ili se bojati da će
joj srce odjednom stati. Prije godinu i pol nije mogla ni sanjati da je tako
nešto moguće. Bila je spremna umrijeti. I bila bi umrla da netko drugi nije
umro prije nje.
Ta misao nikad nije bila daleko od njezine podsvijesti, ali potresla bi je kad
god bi izbila na površinu. Sad ju je navela da izađe iz bazena. Drhturila je i
žurno pošla u kabinu gdje se omotala velikim ručnikom.
Ali misao ju je progonila: nečija smrt podarila joj je novi život.
Jasno je stavila do znanja Deanu, i svima ostalima iz transplantacijske ekipe,
da ništa ne želi znati o davatelju srca.
Rijetko si je dopuštala razmišljanje o anonimnoj osobi kao o pojedincu s
obitelji koja je podnijela golemu žrtvu zato da bi ona mogla živjeti. Kad si je
to ipak dopuštala, njezino je nejasno nezadovoljstvo djelovalo poput vrhunca
sebičnosti i samosažaljenja. Jedan je život naglo prekinut; njoj je podaren
drugi.
Ispružila se na ležaljci, čvrsto zatvorila oči i usredotočila se na brojanje svojih
blagoslova. Pobijedila je goleme nedaće svog nesretnog djetinjstva, jurila za
svojim snom i ostvarila ga. Nalazi se na vrhuncu svoje karijere te radi s
Šarada
65
darovitim ljudima koji je vole i dive joj se. Ima više nego dovoljno novca i
ništa joj ne nedostaje. Obožava je i želi privlačan, kulturan, nadasve cijenjeni
kardiolog koji živi poput princa.
Dakle, zašto je muči ovaj neodređeni nemir, ova uznemirenost koju ne može
niti objasniti niti rastjerati? Njezin život, za kojeg se toliko borila, sad se čini
bez svrhe ili pravca. Čezne za nečim što ne može opisati ni identificirati,
nečim što ne razumije i ne može zgrabiti.
Što bi mogla željeti a da to već nema? Što bi još mogla tražiti, kad je već
dobila život na dar?
Cat je naglo sjela, a iznenadna spoznaja ispunila ju je energijom.
Sumnja u sebe može biti dobra motivacija, a u samo-analizi nije bilo ničeg
lošeg. Samo što je svoje misli pogrešno usmjerila.
Umjesto da se pita što bi još mogla poželjeti, možda bi se trebala pitati što bi
mogla dati.66
Sandra Brown
10. poglavlje
10. listopada 1992.
Njezina je kuća uvijek mirisala poput nečega što je upravo izašlo iz pećnice.
Ovog su jutra to bili čajni kolačići. Zlatni i posuti šećerom, hladili su se na
rešetki na kuhinjskom stolu, kraj torte od čokolade i dviju voćnih pita.
Nabrane zavjese treperile su na otvorenim prozorima. Na hladnjaku su
magneti držali srca izrađena od crvenog kolaž papira i bijelih podložaka,
crteže božičnih purica oko otisaka šaka, te anđela koji su uznemirujuće sličili
šišmišima iz Noći vještica. Sve su to bila djela brojne unučadi.
Na stražnjim se vratima začulo kucanje, a ona je odgovorila pogledom,
smiješkom i kretnjom dobrodošlice.
- U svim ustima u susjedstvu potekle su sline. Miris kolača osjeti se čim se
izađe iz kuće.
Njezino je punašno lice bilo rumeno od vreline pećnice. Kad bi se
nasmiješila, u kutovima njezinih živahnih, prostodušnih očiju pojavile bi se
boriće. - Uzmi jednoga dok su još topli. - Pokazala je na čajne kolačiće.
Šarada
67
- Ne. To je za vašu proslavu.
- Samo jednoga. Treba mi nečije mišljenje. Iskreno. -Uzela je jedan čajni
kolačić i s očekivanjem ispružila ruku.
Bilo bi nepristojno odbiti ga. - Hmm. Topi se u ustima. Izvrsno. Baš kako ih
je pripremala moja baka.
- Tvoja je obitelj velika tajna. Za tri mjeseca koliko živiš u susjedstvu ništa
nisam saznala. - Okrenula se prema sudoperu i počela prati zdjele za
miješanje i lončiće za mjerenje što su se ondje močili.
- Nema se što pričati. Tata je bio vojno lice. Tijekom moga djetinjstva često
smo selili. Dvanaest razreda, dvanaest škola.
- To može biti jako teško za dijete. - Njezin inače vedar smiješak pretvorio se
u izraz sažaljenja.
- Ovo je kraljevska proklamacija! Danas su zabranjene tužne misli!
Proglašavam ovo danom slavlja. Vašim danom.
Nasmijala se poput mlade djevojke, iako je već duboko zašla u pedesete. -
Toliko još posla jutros moram obaviti. Fred će ranije otići s posla. Rekao je da
će doći do dva. Djeca bi sa svojim obiteljima trebala početi stizati oko pet.
- Nikako ne možete sami sve pripremiti. Zaposlite me. Imam slobodan dan pa
mogu pomoći.
- Oh, nije valjda zbog mene! - uskliknula je. - Neće li se tvoj šef naljutiti?
- Ako se naljuti, to je njegov problem. Stalno pričam kako imam sreće što
živim u susjedstvu vrlo drage gospođe i kako ću joj, sviđa li se to njemu ili
ne, pomoći pri proslavi druge godišnjice dobivanja novog srca.
To ju je dirnulo. Suze su joj zablistale u očima. - Imala sam golemu sreću.
Kad pomislim kako je malo...
- Hej, nećemo sad postati sentimentalni. Sjećate se kraljevske proklamacije?
Gdje ćemo početi?
Obrisala je oči vezenim rupčićem, a zatim ga je vratila u džep pregače. - Pa, ti
možeš početi s postavljanjem sklopivih stolica dok ja zalijem svoje biljke.68
Sandra Broivn
- Pokažite mi put.
Dnevna je soba bila ugodna i vedra. Jedan se zid sastojao od pomičnih
staklenih vratiju koja su se otvarala na verandu. Kako bi dobivala što više
jutarnjeg sunca, bostonska je paprat visjela s kuke na stropu, točno ispred
velikih staklenih vratiju.
- Pretpostavljam da Fred zalijeva ovu paprat. Vi je sigurno ne možete
dohvatiti.
- O, nije ju teško dohvatiti, dušo - rekla je. - Koristim se ljestvama.
Prošla je godina dana otkako je mali Ward poginuo u nesreći u Memphisu.
Dvanaest mjeseci pomnog planiranja. Iako je to izazivalo tjeskobu,
odugovlačenje je bilo nužno. Metodologija je imala veliku važnost u misiji.
Bez reda i discipline, misija bi se pretvorila u ludost.
Najduži dio godine bili su sati što su protekli od ponoći do sada. Činili su se
jednako dugima kao i cijela godina prije toga. Svaka se sekunda s
iščekivanjem brojila. Sad se dugo čekanje primicalo kraju, strpljenje će za
nekoliko minuta biti nagrađeno.
Gledaj, ljubavi. Ovo činim za tebe. To je dokaz ljubavi koju čak ni smrt ne
može pobijediti.
- Ljestve. Kako povoljno.
Šarada
69
11. poglavlje
Studenoga 1993.
Nisam čak ni pozvonio. - Čula sam tvoj automobil. - Cat se pomaknula u
stranu, šutke ga pozvavši da uđe, zatim se okrenula i povela ga u dnevnu
sobu svoje kuće.
Na posebno izrađenoj polici kočile su se tri Emmy nagrade. Izrazito bijele
zidove ukrašavale su uokvirene na-slovnice časopisa na kojima se ona
nalazila. To je bila intimna prostorija te se doimala toplo i udobno usprkos vi-
sokom stropu i golemim prozorima. Kuća je bila suvremena građevina
smještena na klisuri, a s plažom su je povezivale drvene stube što su krivudale
niz strmu, kamenitu kosinu.
Vatra u kaminu ublažavala je hladnoću oblačnog dana. Kroz prozore se vidio
Pacifik, ali je sve bilo u sivim tonovima, a obzor je nestajao u magli. Voda je
bila jednako siva kao i niski oblaci.
Čak i za najneugodnija vremena Cat je uživala u pogledu sa svojih prozora.
Ocean ju je uvijek uspijevao za-70
Sandra Broivn
diviti. Kad god bi ga pogledala, činilo joj se da ga vidi prvi put. Njegovo
neprekidno kretanje ispunjavalo ju je strahopoštovanjem, zbunjivalo je, a u
usporedbi s takvim prirodnim snagama osjećala se posve beznačajnom.
U posljednje je vrijeme odlazila u duge šetnje obalom. Sate je provela zureći
u valove, razmišljajući o svojim opcijama, tražeći odgovore u beskrajnom
plavetnilu.
- Želiš li nešto popiti? - upitala je.
- Ništa, hvala.
Vratila se do udobnog naslonjača gdje je sjedila prije njegova dolaska. Na
stoliću kraj nje nalazila se šalica biljnog čaja i snažna svjetiljka za čitanje.
Dean joj je sjeo nasuprot. - Sto je to?
- Razni prijedlozi za scenarij. Svaki je pisac ekipe dao ideju o sudbini Laure
Madison. Svi su vrlo dobri, i jako žalosni. Nagovarala sam ih da ulogu
povjere drugoj glumici, bolje nego da je posve izbace. - Uzdahnula je i pro-
vukla prste kroz neposlušne uvojke. - No čvrsto su odlučili da će je izbaciti.
- Ne postoji druga glumica koja bi mogla igrati tu ulogu - rekao je Dean. -
Svima si oduzela tu mogućnost. Čak je ni Mervl Streep ne bi mogla preuzeti.
Ti jesi Laura Madison.
U izrazu njegova lica prepoznala je znakove frustracije i tjeskobe koji bi bili
nevidljivi svakome tko ga dobro ne poznaje. Ona je bila kriva za njegovo
nezadovoljstvo, a to ju je strahovito mučilo.
- Dakle, službeno je, zar ne? - rekao je. - Zabava večeras jučer je objavila
vijest. Odlaziš iz Prijelaza. Čim ti istekne ugovor, uskoro nakon prvog
siječnja, koliko sam shvatio.
Kimnula je glavom, ali ništa nije rekla. Vjetar je udarao o staklene zidove kao
da pokušava ugasiti svijeće na okviru iznad kamina. Provlačila je prste kroz
rese de-kice kojom je pokrila noge. Kad je podigla glavu, vidjela je da Dean
zuri kroz prozor, a izraz njegova lica bio je nemiran kao i valovi.
- Koliko je Bili Webster utjecao na tvoju odluku?
Šarada
71
Nije mu odmah odgovorila. - WWSA je njegova televizijska stanica.
- Nisam te to pitao.
- Ako pokušavaš reći da je naša veza nešto više od profesionalne, uvelike
griješiš. Imam svojih mana, Dean, ali laganje nije jedna od njih. Upravo
suprotno, ponekad sam previše iskrena za vlastito dobro. Nadalje, Bili živi u
jako sretnom braku sa ženom koja je jednako privlačna i šarmantna kao i on.
Crte lica nisu mu se ublažile. - U očajničkom pokušaju da shvatim zašto
okrećeš leđa svojoj karijeri, svemu što si stvorila, razmotrio sam tvoju odluku
sa svih strana. Prirodno, palo mi je na pamet da bi mogla biti riječ o ro-
mantičnoj vezi.
- Nije - naglasila je. - Websterovi imaju šestero djece. Imali su i kćerku koja
je umrla prije nekoliko godina. Ona im je bila prvo dijete. Jako su teško
podnijeli njezinu smrt.
- Već dugo nisam posve zadovoljna svojim životom. No, tek kad mi je Bili
ispričao o svojoj kćerki, a to je bilo prije otprilike šest mjeseci, shvatila sam
da moram početi ispočetka. Život je previše dragocjen da bi se uludo potratio
samo jedan dan.
- Te smo večeri Bili i ja vodili vrlo iskren razgovor o gubitku njihove kćerke.
Ja sam njemu pričala o svom djetinjstvu, a uopće ne znam kako smo do toga
došli. Rekla sam mu kakav je osjećaj ostati siroče, pasti na brigu državi, seliti
od jednih do drugih skrbnika, a nikad se sasvim ne uklopiti.
- To je skrenulo razgovor na iznimno uspješan program što se emitira u
nekoliko velikih gradova. U emisijama vijesti predstavljaju se djeca kojima
trebaju posvoji-telji. Izrazio je zanimanje za uključivanje takve emisije u
stanicu WWSA. U tome sam vidjela novi početak za sebe.
- Nisam te namjeravala isključiti, Dean. Nebrojeno sam ti puta željela izložiti
tu zamisao, ali znala sam da72
Sandra Broivn
ne možeš biti objektivan. Niti bi mogao shvatiti razloge koji me na to tjeraju.
Tiho se nasmijala. - Nisam sigurna ni da li ih ja razumijem. Ali ih osjećam.
Snažno. Borila sam se s njima, pokušavala ih izbjegavati, ali su me čvrsto
uhvatili i ne puštaju. Što sam više razmišljala o mogućnostima takva
programa, sve sam se više uzbuđivala.
- Sjetila sam se svih prilika u kojima mi je promaknulo posvajanje zbog moje
starosti, spola, povijesti bolesti. Čak je i moja crvena kosa ponekad
predstavljala smetnju.
- Ima jako puno djece s posebnim problemima koji nemaju brižne roditelje.
Te su me misli počele proganjati, Dean. Nisam mogla spavati jer mi se činilo
da ih čujem kako plaču u mraku, usamljeni, prestrašeni i bez ljubavi. - Uputila
mu je sjetan osmijeh. - Moram nešto učiniti za tu djecu. Riječ je jednostavno
o tome.
- Divim se tvojem čovjekoljublju, Cat. Želiš li usvojiti dijete, i ne samo jedno,
ja se posve slažem.
Otvoreno mu se nasmijala. - Oh, baš to mogu zamisliti! Dean, uozbilji se. Ti
si sjajan liječnik, ali manjka ti fleksibilnosti koja mora krasiti roditelje.
- Ako o tome ovisi hoću li imati tebe ili ne -
- Ne ovisi. Vjeruj mi, da sam vjerovala da bi mi neki sudac odobrio
posvojenje djeteta; meni, neudatoj ženi s transplantiranim srcem; već bih ga
imala. No nije riječ o tome da ja posvojim dijete. Catina djeca je emisija u
kojoj treba druge ljude uvjeriti da bi morali posvojiti neko dijete.
- Catina djeca?
- Zamisao Nancy Webster. Sviđa ti se?
- Doista je... dopadljivo.
Željela je da i on dijeli njezino oduševljenje, ali on je cijelu zamisao držao
smiješnom.
- Cat, zar se doista želiš tako... degradirati? Odreći se karijere i preseliti u
Texas?
- Bit će drugačije - priznala je tiho se nasmijavši.
- Ne bi li mogla samo sponzorirati program, biti službeni zagovornik bez da
se osobno uplećeš?
Šarada
73
- Misliš, samo figura za reprezentaciju?
- Tako nekako.
- To bi bila krivotvorina. Ako je moje ime na tome, onda je to moja emisija.
Sjetno ga je promatrala. - Osim toga, ne smatram ovo 'degradacijom'. Kako ja
na to gledam, to nije korak natrag već nekoliko koraka naprijed. Očekujem
puno zauzvrat.
Nemirna od uzbuđenja, odbacila je pokrivač i ustala.
- Ovaj dio nećeš razumjeti. - Okrenula se prema njemu i položila ruku na
prsa. - Činim to jer se ne mogu pomiriti sa sobom ako tako ne postupim.
- Imaš pravo - rekao je nakon što je i sam ustao. - Ne razumijem. Imala si
teško djetinjstvo. Ali tko, dovraga, nije? Bajke su samo bajke, Cat. U
stvarnom životu svi odrastamo s osjećajem da nas nitko ne voli.
- Da! Pogotovo ako tvoji mama i tata radije pođu u smrt nego da žive s
tobom!
Već je otvorio usta da će joj odbrusiti, ali se zaustavio. Zbunjeno ju je
pogledao. - Samoubojstvo? Rekla si mi da su tvoji roditelji poginuli u nekoj
nesreći.
- Pa, nisu. - Već je požalila što mu je u nastupu bijesa rekla ružnu istinu o
smrti svojih roditelja jer ju je gledao s istom mješavinom radoznalosti i užasa
kakvom su socijalni radnici uvijek promatrali mršavu, crvenokosu, jogunastu,
sićušnu Catherine Delanev.
- Tada sam naučila izvaljivati šale umjesto plakanja. Morala sam postati ili
duhovita ili plačljivica. Zato me nemoj sažalijevati, Dean. Bilo je vrlo ružno
kad se dogodilo, ali mi je dalo snage, dovoljno hrabrosti za preživljavanje
transplantacije srca. Nadam se da možeš shvatiti zašto to moram učiniti.
- Iz prve ruke znam kako je to kad se po nečemu izdvajaš od druge djece.
Ako su ti roditelji mrtvi, ili si invalid, ili siromašan, svi su protiv tebe. Takva
situacija pretvara dijete u čudaka. A znaš jednako dobro kao i ja da te nitko ne
prihvaća ako si drugačiji. Točka.
- Stotine tisuća djece pati, Dean. Imaju problema koje74
Sandra Brown
ne možemo ni zamisliti. Samo preživljavanje jednog dana predstavlja izazov.
Ne mogu se igrati, učiti ili sklapati prijateljstva jer su previše opterećeni
zlostavljanjem, usam-ljenošću, bolešću, ili nekom kombinacijom navedenog.
- Postoje obitelji koje mogu i žele pružiti priliku takvoj djeci, ali ne znaju
kako bi to učinili. Ja ću pri tome pomoći jednima i drugima. To je izazov
kojem se radujem. Pružio mi je svrhu života. Vjerujem da mi je zato podaren
novi život.
Zastenjao je. - Nemoj sad filozofirati, Cat. Podaren ti je novi život jer je to
omogućila medicinska tehnologija.
- Ti imaš svoje tumačenje, a ja svoje - rekla je.
- Znam samo da na neki način moram platiti svoju sreću. Biti televizijska
zvijezda, zarađivati gomilu novca, uvijek okružena lijepim ljudima, to nije
smisao života. Barem ne mojega. Ja želim više. Kad kažem više, ne mislim na
više novca i slave. Želim nešto stvarno.
Posegnula je za njegovim rukama i čvrsto ih stisnula.
- Ti si mi od neprocjenjive vrijednosti. Bio si mi pouzdan prijatelj u najtežem
razdoblju moga života. Volim te i divim ti se. Strahovito ćeš mi nedostajati.
Ali ne možeš zauvijek ostati moje utočište.
- Radije bih ti bio muž.
- Ljubav i brak trenutno se ne uklapaju u sliku. Ono čime ću se baviti
zaslužuje svu moju pozornost. Molim te, pokušaj me shvatiti i poželi mi
sreću.
Nekoliko dugih trenutaka zurio je u njezine molećive oči. Na kraju se žalosno
osmjehnuo. - Siguran sam da ćeš Catinu djecu preko noći pretvoriti u uspjeh.
Darovita si, ambiciozna i sposobna postići sve što želiš.
- Cijenim tvoju vjeru u moje sposobnosti.
- Međutim - strogo je dodao - ja sam loš gubitnik. Još uvijek mislim da te Bili
Webster zaslijepio svojom retorikom o programu javnih službi. Žao mi je
zbog njegove kćerke, ali mislim da je iskoristio tvoje suosjećanje kako bi te
namamio u svoju televizijsku kuću.
- Kad ti budeš tamo, njegova će gledanost naglo porasti, a on je toga itekako
svjestan. Sumnjam da je njegov
Šarada
75
interes u ovom projektu posve nesebičan. Siguran sam da ćeš otkriti da i on
ima mana, običan čovjek koji voli ugađati sebi kao i svi ostali.
- Bili mi je pružio priliku - rekla je. - Ali on nije razlog ovakve moje odluke.
Njegovi motivi nemaju nikakve veze s mojima. Željela sam nešto promijeniti
u svom životu. Da mi se na putu nije našla emisija Catina djeca, bilo bi nešto
drugo.
Dean nije želio komentirati. Samo je rekao: - Vjerujem da ćemo ti ja i tvoj
sadašnji način života jako nedostajati pa ćeš se brzo vratiti. - Pomilovao joj je
obraz.
- Kad se vratiš, ja ću te čekati.
- Molim te, nemoj se previše nadati.
- Jednog od ovih dana shvatit ćeš da si pogriješila. U međuvremenu, ja ću ti
udovoljiti i zaželjeti ti sreću.76
Sandra Broivn
12. poglavlje
Siječnja 1994.
Ura na stolu bila je starinska, okrugla i bijela, s velikim, crnim arapskim
brojkama. Imala je crvenu sekundarku koja je označavala svaku sekundu
ritmičnim otkucajima što su podsjećali na kucanje srca.
Korice zbirke isječaka bile su od imitacije kože, ali vrlo dobre boje i kvalitete.
Težak i čvrst album djelovao je ugodno pod dlanovima koji su ga milovali
kao da je riječ
0 kućnom ljubimcu.
Na neki način je album bio baš to, kućni ljubimac. Prijatelj kojem se moglo
vjerovati da će čuvati tajnu. Nešto za maženje, za razonodu u besposlenim
trenucima, ili kad se osjećala potreba za utjehom i druženjem. I bezrezervnom
podrškom.
Stranice su bile ispunjene izrescima iz novina. Mnogi su govorili o životu
mladog Jerrvja Warda, njegovom hrabrom bitkom sa srčanom manom,
njegovoj transplantaciji
1 oporavku, te konačno o njegovoj preranoj smrti u pro-
Šarada
77
metnoj nesreći. Takva tragedija, nakon svega što je momak propatio.
Zatim je tu bila i baka s Floride. Veličali su je prijatelji i obitelj koje je teško
pogodila njezina neočekivana smrt. Činilo se da žena nije imala niti jednog
neprijatelja u životu. Svi su je voljeli. Nakon transplantacije srca njezin je
kardiolog rekao da su joj izgledi jako dobri. Vjerojatno bi još dugo poživjela
da nije bilo onog komada stakla što joj je probio pluća kad je pala kroz
staklena vrata dok je zalijevala paprat. A ta se užasna nesreća dogodila baš na
drugu godišnjicu njezine transplantacije.
Okrenuta je još jedna stranica. Sjećanje je vodilo do 10. listopada 1993. Prije
tri mjeseca. Druga država. Drugi grad. Još jedan čovjek s transplantiranim
srcem. Još jedna * ružna nesreća.
Vrlo neuredno, ono s motornom pilom. Loša zamisao. Ali čovjek je često
boravio vani pa...
Misija je imala jednu golemu manu; nikako se nije moglo točno znati kad će
biti dovršena. Možda već i jest, kad je umro Jerry Ward, ili netko od
preostalih dvoje. No, misiju se nije moglo smatrati gotovom sve dok svi
primatelji ne budu eliminirani. Tek će tada biti sigurno da su srce i duša
voljene osobe sjedinjeni.
Album isječaka s poštovanjem je zatvoren. Blago je potapšan po stražnjim
koricama, a potom nježno položen u ladicu pisaćeg stola i zaključan kako ne
bi dospio u neželjene ruke. Iako takvih neće biti. Ovamo nikad nitko nije
pozvan.
Prije zaključavanja ladice, izvađena je debela žuta kuverta. Njezin je sadržaj
rasprostrt po stolu. Svaki je članak, fotografija i isječak pomno obilježen kako
bi se olakšalo proučavanje. Svaki podatak ovog blaga skupljanog mjesecima
naučen je napamet i analiziran.
Bili su poznati podaci o njezinoj visini, težini, broju odjeće, što voli, a što ne
voli, religiji, omiljenim mirisima, što je uzrujava, kalifornijskoj registraciji,
broju socijalnog osiguranja, političkim sklonostima, veličini prstena, kao i78
Sandra Broivn
telefonski broj službe koja joj je čistila kuću na plaži Ma-libu.
Potrajalo je dok su se prikupili toliki podaci, ali pravo je čudo koliko se toga o
nekome može saznati ako se vrijeme posveti isključivo tom cilju. Jasno, ona
je slavna osoba pa se puno moglo saznati putem medija, iako je pouzdanost
tih informacija ponekad upitna. Tabloidi nisu uvijek pouzdani pa su se
»činjenice« skupljene na taj način morale provjeravati.
Zanimljiva je ova promjena do koje je nedavno došlo. Napuštala je svoj
pređivni život u Hollywoodu i odlazila se baviti dobrotvornim radom u San
Antonio, Texas.
Bit će vrlo zanimljivo upoznati Cat Delanev.
Ubiti je, bit će pravi izazov.
Šarada
79
13. poglavlje
Svibnja 1994.
Čujte, ovo možda zvuči šašavo, ali, ovaj, sjedio sam tamo prijeko, gledao vas
i pomislio da vas odnekud poznajem. Odjednom mi je sinulo. Niste li vi Alex
Pearson?
- Ne.
- Sigurni ste?
- Sasvim.
- K vragu. Mogao bih se zakleti da ste to vi. Izgledate baš kao on. Pisac,
znate? Napisao je onaj kriminalistički roman kojeg svi čitaju? Vi ste mu slika
i prilika.
Ovo je već dosta dugo trajalo. Alex je ispružio svoju desnu ruku. - Alex
Pierce.
- Svi vrazi! Znao sam da ste to vi! Prepoznao sam vas prema slici na ovitku
knjige. Zovem se Lester Dobbs. -Srdačni mu je neznanac oduševljeno tresao
ruku. - Drago mi je što sam vas upoznao, Alex. Smijem li vas zvati Alex?
- Naravno.
Dobbs je bez poziva kliznuo na sjedalo nasuprot80
Sandra Broivn
Alexu. Kod Dennvja se posluživao doručak. Kavana je bila krcata ljudi koji
su bili na putu za posao i onih koji su upravo završili s radom u noćnoj
smjeni.
Dobbs je umornoj konobarici dao znak da želi još jednu šalicu kave. - Ne
znam zašto djeluje tako ljutito
- promrmljao je kad mu je iznova napunila šalicu. - Oslobodio sam jedan stol
kad sam se preselio ovamo.
Alex je složio svoje jutarnje novine i odložio ih na sjedalo do sebe. Činilo se
da im se neće tako brzo vratiti.
Dobbs je rekao: - Pročitao sam da ste Teksašanin. Nisam znao da još uvijek
živite ovdje u Houstonu.
- Ne živim. U svakom slučaju, ne stalno. Selim se s jednog mjesta na drugo.
- Pretpostavljam da vam to dopušta posao kojim se bavite.
- Mogu uključiti svoj kompjuter gdje god postoji električna struja i telefon.
- Meni ne bi koristilo da me uhvati čežnja za skitanjem
- sa žaljenjem je rekao Dobbs. - Radim u rafineriji. Već dvadeset dvije
godine. Ona nikamo ne ide, a bogme ni ja. Posao nam osigurava svagdašnji
kruh, ali to je jedino dobro što o njemu mogu reći. Nadzornik je neki gad.
Pravi magarac kad je riječ o cvikanju kartice, znate što mislim?
- Da, poznat mi je taj tip - suosjećajno je odgovorio Alex.
- Nekad ste bili policajac, zar ne?
- Tako je.
- Pištolj ste zamijenili hard diskom. Alex ga je iznenađeno pogledao.
- Zgodno rečeno, je li? Nisam to ja izmislio. Pročitao,*-sam u članku o vama
u nedjeljnom dodatku prije neko-' liko mjeseci. Nekako mi se usjeklo u
pamćenje. Zar je ovo dio za nepušače? Sranje. U svakom slučaju, moja žena i
ja vaši smo pravi obožavatelji.
- Drago mi je da to čujem.
- Ja ne čitam puno, razumijete. Ona uvijek nos zabije u knjigu. Kupuje ih u
prodavaonici rabljene robe, desetak
Šarada
81
ili više odjednom. Meni se sviđaju samo stvari kakve vi pišete. Što više krvi,
to bolje.
Alex je kimnuo glavom i otpio gutljaj kave.
Dobbs se nagnuo naprijed i spustio glas. - Što prljavije, to bolje, također,
znate što mislim? Isuse, kakve ste stvari napisali u onoj svojoj knjizi. Dizao
mi se otprilike nakon svake dvadesete stranice. Žena vam također zahvaljuje
-dodao je i naglašeno namignuo.
Alex je s mukom zadržao ozbiljan izraz lica. - Drago mi je da ste se tako
uživjeli u priču.
- Poznajete li vi, ovaj, doista žene kakva je ona u vašoj knjizi? Je li neka na
vama izvela onaj šašavi trik s perom kao ona cura na vašem junaku?
Ljudi poput Lestera Dobbsa željeli su vjerovati da je pisao prema iskustvu. -
Pišem romane, sjećate se?
- Je, ali morate bar nešto znati o onome što stavljate na papir, točno?
Alex nije želio pretjerano naglašavati svoj usamljenički život, a nije htio niti
razočarati svog obožavatelja, pa je šutio i prepustio Dobbsu izvlačenje
zaključaka. Zaključio je ono što mu se sviđalo te se tiho nasmijao, a u grlu
mu* se začuo katar pušača.
- Neki klipani baš imaju sreće. Meni to nijedna žena neće učiniti, to je vraški
sigurno. Možda je to i dobro -filozofski je dodao. - Vjerojatno bih umro od
srčanog udara, raširenih ruku i nogu na krevetu, k'o od majke rođen, moj
pimpek stoji uspravno poput koplja, i -
- Još kave, gospodine Pierce? - Konobarica je držala stakleni vrč iznad
njegove šalice.
- O, ne, hvala. Možete donijeti moj račun. I zaraču-najte ono što je imao
gospodin Dobbs.
- Dakle, to je vrlo ljubazno od vas. Hvala.
- Nema na čemu.
- Žena će poludjeti kad joj kažem da sam vas upoznao. Kad će izaći vaša
iduća knjiga?
- Za otprilike mjesec dana.
- Sjajno! Je li dobra kao i prva?82
Sandra Broivn
- Ja mislim da je bolja, iako pisac ne može pravilno procijeniti svoje djelo.
- Pa, za mene ih ne možete dovoljno brzo pisati.
- Hvala vam. - Alex je uzeo račun i svoje novine.
- Žao mi je. Moram žuriti. Bilo mi je drago.
Alex je platio na blagajni i izašao iz prepune kavane, iako bi se rado zadržao
uz još jednu šalicu kave. Zapravo je punom parom radio kad mu se Dobbs
pridružio. Njegov je um vrijedno upijao atmosferu, proučavao ljude, njihovo
jedinstveno ponašanje i izrazite crte lica, a u mislima je vodio bilješke za
kasnije. Sve je to činio neopa-zice jer nije želio na sebe privlačiti pozornost.
Iznenadio se da ga je Dobbs primijetio.
Još uvijek ga je čudilo da ga čitatelji prepoznaju. No, to se ipak nije baš često
događalo. Njegov prvi roman izašao je u tvrdom uvezu prije otprilike godinu
dana, a imao je osrednji komercijalni uspjeh.
Međutim, kad je izašlo džepno izdanje, njegov se izdavač potrudio oko
reklamiranja, a i pričalo se o romanu pa je uspjeh bio daleko veći. Sad se
nalazio na nekoliko popisa bestselera, a u Hollywoodu su ga razmatrali kao
mogući predložak za televizijski film. Čitateljska je publika željno očekivala
drugi roman koji je trebao izaći sljedećeg mjeseca.
Za treći je roman njegov zastupnik zahtijevao golemi predujam, a izdavač ga
je platio. Knjigu je s oduševljenjem prihvatio njegov urednik, te je izazvala
puno uzbuđenja u izdavačkoj kući. Osmišljen je fantastičan ovitak i stvarali
su se planovi za obimnu promociju knjige.
No bez obzira na nedavni uspjeh, Alex Pierce bio je još daleko od toga da ga
poznaju u svakom domu. Još uvijek je bio posve nepoznat među onima koji
ne čitaju, kao i među onima koji su skloniji drugim vrstama literature.
Njegovi su kriminalistički romani govorili o muškarcima i ženama uhvaćenim
u opasnim, a ponekad i brutalnim situacijama. Njegovi su likovi bili
narkomani, sirotinja, svodnici, kurve, članovi bandi, ubojice, lihvari, pali-
šarada
83
kuće, silovatelji, lopovi, iznuđivači, doušnici; talog društva. Junaci su bili
policajci koji su se njima bavili kroz zakon ili mimo njega. U njegovim su
pričama crte između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, bile tako tanke da ih
se jedva moglo nazrijeti.
Njegove su priče bile grube izvana, a još grublje u srži. Pisao je jalnim okom i
željeznim želucem, a osjećaje svojih čitatelja nije nimalo štedio jer je u svoje
tekstove i dijaloge unio što je više mogao realizma.
Iako je nemoguće naći riječi kojima bi se vjerno opisalo jezovito umorstvo,
on je pokušao prenijeti na papir prizore, zvukove i mirise grozota što ih jedno
ljudsko biće može nanijeti drugome, kao i psihologiju koja je pokušavala
objasniti pozadinu takvih zločina.
Služio se uličnim žargonom, a seks je opisivao ulazeći u potankosti kao da
podnosi izvještaj obdukcije. Njegove su knjige snažno djelovale. Nisu bile
namijenjene preosjetljivima, gadljivima ili stidljivima.
Unatoč takvoj grubosti, jedan je kritičar rekao da njegova djela imaju »... srca.
Pierce ima neugodnu sposobnost prodiranja u ljudske doživljaje. Siječe do
kosti kako bi mogao razotkriti dušu.«
Alex je sumnjičavo gledao na takve pohvale. Bojao se da su prve tri knjige
slučajno postigle uspjeh. Svakodnevno je preispitivao svoju darovitost. Nije
bio onako dobar kako je želio biti pa je došao do turobnog zaključka da
pisanje i uspjeh, barem što se tiče onoga koliko pisac smatra uspješnim svoje
djelo, nisu kompatibilni.
Unatoč sumnji u samoga sebe, stjecao je sve veću i vjerniju čitateljsku
publiku. Izdavač ga je proglasio zvijezdom u usponu, ali nije dopustio da mu
hvala udari u glavu. Nije imao povjerenja u slavu. Njegovo ranije iskustvo u
središtu medijske pozornosti bilo je najburnije razdoblje njegova života. Iako
je želio uspjeti kao romanopisac, bio je zadovoljan anonimnošću. Imao je više
nego dovoljno glasovitosti.
Sjeo je u svoj sportski automobil i već za nekoliko minuta jurio je
autocestom, a moglo ga se ubrojiti u neustra-84
Sandra Broivn
šive pa čak i opasne vozače. Spustio je stakla na prozorima, slušao fijuk
prometa, volio osjećati vjetar u kosi, a čak je uživao u prodornom mirisu
ispušnih plinova.
Volio je tako jednostavne doživljaje. Čudio se kako je svijet senzualno
stimulativan kad njegove osjete više nije otupljivao alkohol.
Riješio se navike opijanja tako što je pošao na liječenje u bolnicu. Izašao je
nakon tjedana čistog pakla, blijed, bolesno mršav i drhtav, ali posve trijezan.
Trijezan je već više od dvije godine.
Bez obzira pod kakvim se pritiscima nađe u budućnosti, čvrsto je odlučio da
pomoć više neće tražiti u alkoholu. Razdoblja koja su mu posve izbrisana iz
sjećanja smrtno su ga prestrašila.
Stigao je u svoj stan, ali nije imao osjećaj da je došao kući. Prostorije su bile
pune kutija za pakiranje. Njegovo je istraživanje zahtijevalo česta putovanja i
povremena zadržavanja na raznovrsnim mjestima. Nije imalo smisla stvarati
gnijezdo. Zapravo, već je sve pripremio za sljedeću selidbu.
Provukao se između kutija na putu do spavaće sobe koja mu je služila i kao
ured. Ovo je bila jedina prostorija u stanu u kojoj se osjećalo da tu netko živi;
nerasprem-ljeni krevet u jednom kutu, te pisaći i radni stol koji su zauzimali
veći dio sobe.
Papira je bilo posvuda. Hrpe su se tiskanog materijala nalazile su se na svakoj
zamislivoj površini, a bilo je i papira pribijenih na zidove. Ova kaotična,
razbacana knjižnica podsjećala je na približavanje njegova roka. Pogledao je
kalendar na zidu. Svibanj. Vrijeme brzo prolazi. Previše brzo.
A on ima još strahovito puno posla.
Šarada
85
14. poglavlje
Sto moramo učiniti kako bismo ovo dijete doveli na televiziju i osigurali mu
stalni dom? Cat je razdraženo prelistavala dosje slučaja. U dobi od četiri
godine Danny je već primio više udaraca no što ih neki ljudi dozive cijeloga
života.
Preletjela je pogledom izvještaje i usput glasno iznosila sažetak. - Majčin
ljubavnik ga neprestano mlati pa su joj ga uzeli i privremeno smjestili kod
obitelji gdje već ima nekoliko djece.
Podigla je glavu i obratila se Sherrv Parks, stručnjaku za rad s djecom pri
teksaškom odsjeku Službe za skrb i obitelj.
- Hvala Bogu da više ne služi kao vreća za boksanje majčinu ljubavniku,
ali Dannvju je potrebna stalna osobna pažnja. Trebao bi ga netko
posvojiti, Sherrv.
- Majka će ga se vrlo rado odreći.
- Dakle, u čemu je problem? Snimimo emisiju o njemu i pobudimo zanimanje
obitelji koje žele posvojiti dijete.
- Sudac predstavlja smetnju, Cat. Ako želiš, ja ću se ponovno zauzeti za
Dannvjev slučaj, ali ne mogu obećati da će njegova odluka drugi put biti
drugačija. Socijalna86
Sandra Broivn
radnica koja radi na slučaju uporno se zalaže da Dannvja treba povjeriti
skrbnicima. Zasad se sudac složio s njom.
Otkako se počela prikazivati emisija Catina djeca, Sherrv Parks, koja je bila
srednjih godina i djelovala je majčinski, bila je Catina veza s državnom
službom za po-svajanje. Svim se silama trudila da zlostavljanu ili djecu sa
specijalnim potrebama izvuče iz skrbničkog sustava i smjesti ih u obitelji koje
će ih posvojiti.
To nije bio lak pothvat. Postojalo je tisuću prepreka. Sherrv je često dolazila u
sukob sa socijalnim radnicima i sucima koji su, poput svih ostalih, imali
predrasuda i stavova, a to je utjecalo na njihove odluke. Dijete koje je bilo
žrtva u svom domu ponekad je postajalo žrtvom tromog sustava.
- Sigurna sam da socijalna radnica ima srce na pravome mjestu - rekla je Cat
- ali uvjerena sam da je Dan-nyju potrebna prava obitelj. Nedostaje mu
sigurnost i trebaju mu roditelji na koje može računati kroz duže razdoblje.
- Socijalna radnica tvrdi da mora još biti na terapiji prije nego bude
spreman za posvajanje - izjavila je Sherry Parks, kao da je na strani
protivnika. - Zanemarivali su ga od trenutka kad su ga donijeli iz bolnice.
Mora naučiti živjeti u normalnoj obitelji. Ona kaže da je još prerano dati ga na
posvajanje i da to ne može uspjeti. Previše bismo ga brzo provukli kroz
sustav.
Catine crvenkastosmeđe obrve skupile su su iznad njezina nosa. - U
međuvremenu on jasno i glasno prima poruku: nitko te ne želi. 'Tvoji ti
skrbnici samo pružaju dom dok ne dokažeš da zaslužuješ prave roditelje'.
- Zar ne shvaćaju da teret odgovornosti svaljuju na Dannyja? On tome nije
dorastao pa se njegovi osjećaji neuspjeha i otuđenja samo uvećavaju. To je
okrutni krug iz kojeg on ne može pobjeći.
- Iskreno rečeno, Cat - rekla je Sherry - on je doista nemoguć. Grize koga
god stigne. Svako toliko pobjesni. Uništava sve čega se domogne.
Cat je zabacila kosu i podigla ruke kao da se predaje.
Šarada
87
- Znam, znam. Pročitala sam izvještaj. Ali loše ponašanje je simptomatično.
To je pokušaj privlačenja pozornosti. Sjećam se nekih svojih ispada u
djetinjstvu, a samo sam željela dokazati kako sam nepoželjna i neposvojiva.
To se događalo nakon nekoliko povoljnih prilika koje su završile odbijanjem.
- Znam odakle dolazi. S njim se neće moći živjeti dok netko ne sjedne kraj
njega i ne kaže mu: 'Samo ti bjesni, Danny. Ja ću te ipak voljeti. Ništa me
neće u tome spriječiti. Ništa! I nikad te neću tući, ili napustiti, ili dati od sebe.
Ti si moj. Ja sam tvoja'.
- Tada bi ga ta osoba trebala zagrliti i čvrsto držati sve dok poruka ne prodre
kroza sve zlo što se nakupilo oko njegova malena srca i uma i učinilo ga
društveno i emotivno neprilagođenim.
Jeff Doyle je zapljeskao. - To je bio dirljiv govor, Cat. Trebali bismo ga
iskoristiti u promotivnoj emisiji.
Nasmiješila se mladom članu svoje ekipe. U kratkom razdoblju koliko su
zajedno radili, postao joj je dragocjen pomoćnik. Nijedan mu posao nije bio
previše težak, a nije mu smetalo ni obavljanje sitnih zadataka. Tako je puno
pridonosio uspjehu emisije Catina djeca da ga je nedavno uključila u svoje
sastanke sa Sherry. Nije se zanimao samo za kvalitetu svake pojedine emisije,
već i za dobrobit djece predstavljene u tim emisijama.
- Hvala, Jeffe - rekla je. - Ali nisam sastavljala promotivni govor. Stojim iza
svake riječi. - Ponovno se okrenula prema Sherry i upitala: - Smeta li ti
ponovno zauzimanje za Dannyja kod suca?
- Ne smeta mi, ali ne vjerujem u uspjeh - odgovorila je Sherry. - No ipak ću to
učiniti. - Posegnula je za dosjeom i ugurala ga u svoju pretrpanu torbu za
spise. - Obavijestit ću te o vremenu saslušanja.
Cat je kimnula glavom. - Ako me nema, ostavi poruku Jeffu ili Meliji.
- Ostavite poruku meni - umiješao se Jeff. - Inače bi se moglo dogoditi da Cat
ne dobije obavijest.
Sherry je radoznalo pogledala jednoga pa drugoga, ali88
Sandra Broivn
je Cat to ignorirala. Jeff je pretjerao. Prekorit će ga kasnije, u četiri oka. O
njihovim unutrašnjim sukobima nije trebalo raspravljati pred vanjskim
suradnicima.
Sherrv je skupila svoje stvari. - Mislim da je to zasad sve. Čut ćemo se. - Na
vratima Catina ureda zastala je i dodala: - Moram priznati, ono je bio sjajan
prilog što ste ga sinoć emitirali.
- Hvala. Prenijet ću ekipi tvoj kompliment. Snimatelj je napravio nekoliko
prekrasnih snimaka Sally.
Petogodišnja djevojčica imala je govornu manu što je bila posljedica stalnog
tjelesnog zlostavljanja. Taj bi se nedostatak, kao i njezino društveno
neprilagođeno ponašanje, mogli suzbiti brižnom njegom i ljubavlju.
- Jasno, njezine su oči sve rekle. Mi smo ih morali samo snimati izbliza.
One su ispričale njezinu priču tako da scenarij gotovo nije bio ni potreban.
Ima toliko potencijala, tako puno ljubavi za dati - tužno je rekla Cat. - Nadam
se da će se jutros usijati telefonske žice u tvom uredu.
- I ja - rekla je Sherrv. - Još jednom te pitam, jesi li sigurna da me jutros
možeš zamijeniti?
- Sama sam se ponudila.
Nakon što se dogovorila za sastanak s bračnim parom koji je dao molbu za
posvajanje, Sherrv je otkrila da se prebukirala. Cat ju je nagovorila neka njoj
prepusti intervju.
- Hvala još jednom. Nazvat ću te poslijepodne da vidim kako je prošlo.
Kad se Sherrv pozdravila, Jeff je iznova napunio njihove šalice za kavu. - Što
je danas na dnevnom redu?
- Pogledaj je li stigla Melia, molim te. I ubuduće, Jeffe, zadrži za sebe svoje
mišljenje o njoj ili bilo kome u WWSA, u redu?
- Žao mi je - pokajnički je rekao. - Znam da nisam ono trebao reći u
nazočnosti gospode Parks, ali jednostavno mi je izletjelo. No to je ipak točno.
Svaka poruka što je Melia primi lako bi se mogla zagubiti prije nego stigne do
tvog stola.
Šarada
89
- To je moj problem, a ne tvoj.
- Ali-
- Moj problem. I ja ću se za to pobrinuti. Dogovoreno?
- Dogovoreno.
Izašao je da bi se nekoliko trenutaka kasnije vratio u društvu Melije King.
Njih su dvoje bili sušta suprotnost. Jeff je imao svijetlu kosu i plave oči.
Odijevao se poput studenta najcjenjenijih sveučilišta.
Melia je svoje oči s teškim kapcima vješto naglašavala olovkom za oči. Imala
je pune i senzualne usne. Bila je sklona živim bojama koje su isticale njezinu
maslinastu put i tamnu kosu.
- Dobro jutro, Melia.
- Zdravo.
Tog je jutra nosila tijesno pripijenu pletenu haljinu jarko crvene boje. Sjela je
i prekrižila svoje dugačke, lijepo oblikovane noge. Smiješila se
samodopadnim, arogantnim i neprirodnim smiješkom koji je strahovito iriti-
rao Cat. Njezina je svadljivost postala izvorom nezadovoljstva u uredu.
Nažalost, nije se moglo nekoga otpustiti zbog prgavosti, inače bi joj Cat već
prije nekoliko mjeseci uručila otkaz.
Osim toga, mislila je da takvu odluku ne može samostalno donijeti. Bili
Webster je osobno odabrao njezinu ekipu prije nego je stigla u WWSA.
Upoznao ju je s »kandidatima« kako bi ih odobrila.
Jeff Doyle prijavio se za rad na produkciji vijesti, ali je objeručke zgrabio
priliku za rad na prilogu Catina djeca jer je znao da će to predstavljati
kreativniji izazov.
Melia King ranije je radila na pripremanju vijesti. Ona je također izrazila
želju za raznovrsnijim, izazovnijim i bolje plaćenim poslom. Catina djeca
pružila su joj priliku.
Cat je osjećala da bi bilo nepristojno odbaciti Billove preporuke, iako je
osjetila Melijinu antipatiju čim su jedna drugoj pružile ruku. Budući da nije
imala nikakva objašnjenja za neprijateljstvo mlade žene, zaključila je da je
riječ o nervozi zbog upoznavanja nove šefice što90
Sandra Broivn
će brzo proći. Međutim, nakon šest mjeseci zajedničkog rada njihov je odnos
i dalje bio hladan.
Melia nikad nije kasnila. Nije previše zanemarivala svoje dužnosti. Kad god
bi počinila neku manju grešku, imala je spremnu održivu ispriku. Ispričavala
se mlako i neiskreno, ali ipak jest.
Drugim riječima, kiselo je razmišljala Cat, pokriva si leđa.
- Što imam na rasporedu za danas? - upitala je. Nemarnim pokretom ruke
Melia je otvorila svoj notes.
- Intervjuirate gospodina i gospođu Walters umjesto gospođe Parks.
- Točno. U koje vrijeme? - upitala je Cat pogledavši uru na stolu.
- Jedanaest. Ostavila je njihov dosje na mom stolu.
- Uzet ću ga kad budem izlazila.
- Žive uz seoski put prema Kerrvilleu. Znate li gdje je to?
- Ne.
Melia je zakolutala očima kao da je Catino nepoznavanje teksaškog
zemljopisa vrhunac gluposti. - Morat ću vam dati upute.
- To bi moglo pomoći - ukočeno je rekla Cat. - Još nešto?
- Imate sastanak uredništva u tri poslijepodne.
- Vratit ću se puno ranije.
- Gospodin Webster želi vas danas vidjeti. Kad vama odgovara, rekao je.
- Nazovite njegov ured i vidite je li tamo. Rado bih razgovarala s njim prije
odlaska.
Melia je bez riječi ustala i pošla k vratima. Kretala se lelujavim korakom
divlje mačke. Bilo je očito da se to uopće nije doimalo Jeffa. Usne je čvrsto
stisnuo od negodovanja dok je ona izlazila.
Cat se pretvarala da to ne primjećuje. Nije namjeravala poticati svađu među
članovima svog osoblja. Niti je željela pokazivati pristranost. Okrenula se
poslu i upitala:
Šarada
91
- Jesmo li definitivno odlučili gdje će se snimati prilog o Tonvju?
Uvijek je upotrebljavala ime djeteta o kojem je govorila jer se dobro sjećala
kako je ona mrzila kad su o njoj govorili kao o »djetetu« ili »djevojčici«, kao
da više nije osoba otkako je pala na teret državi.
- Što misliš o Brackenridge parku? - predložio je Jeff.
- Mogla bi povesti Tonvja na vožnju minijaturnim vlakom. To bi dobro
izgledalo na snimci.
- Još važnije, vjerujem da bi Tony uživao. Koji šestogodišnji dječak ne voli
vlakove?
Melia je promolila glavu kroz vrata. - Gospodin se Webster nalazi u svom
uredu. Rekao je da možete odmah doći. - Nestala je.
Cat je zaobišla pisaći stol. - Dok me nema, pođi u park i sve provjeri - rekla je
Jeff u. - Reci osobi koja upravlja parkom da bismo željeli snimati u srijedu
ujutro. Provjeri hoće li tada voziti vlak, i tome slično. Isto tako, nazovi
Sherrvn ured i reci im kad treba dovesti Tonvja. Ponovno provjeri vrijeme
snimanja s urednikom emisije vijesti tako da imamo na raspolaganju
snimateljsku ekipu.
Jeff je na brzinu zapisivao. - Još nešto?
- Da. Razvedri se. Život je previše kratak da bi ga se shvaćalo tako ozbiljno.
Podigao je glavu s mahnitog pisanja i zbunjeno je pogledao.
- Vjeruj mi, ja znam.
Catin je ured kratkim hodnikom bio povezan s uzavrelom prostorijom u kojoj
su se pripremale vijesti. Bili Webster joj je ponudio veći i bolje opremljen
ured na katu gdje su se nalazile prostorije uprave, ali je ona to odbila. Emisija
Catina djeca bila je pod pokroviteljstvom odjela vijesti, kao i svi programi
lokalnog karaktera. Držala je važnim uklopiti svoje osoblje među
videosnimate-lje, urednike, redatelje i cijelu studijsku ekipu.
- O njima ovisi kako ću izgledati i zvučiti na snimkama92
Sandra Broivn
- rekla je Websteru. - Ne smijem ih otuđivati od sebe takvim izdvajanjem.
Među osobljem iz emisija vijesti osjećala se netrpeljivost prema njoj. Cat
Delanev nije počela od dna kao oni. Bila je glumica, a ne novinar.
Cat je priznavala da nema novinarskih sposobnosti i znala je da su je
nametnuli tom odsjeku. Novinarska je ekipa nesumnjivo očekivala da će s
visoka gledati na njih budući da je došla iz Hollywooda, da će se praviti
gospođicom Sveznalicom.
Međutim, ona im se stalno obraćala za savjete. Iako se već godinama nalazila
pred kamerama, dokumentarni joj je program bio posve nov. Postavljajući
pitanja, griješeći, zahtijevajući ponavljanje snimaka i šaleći se na svoj račun,
polako je osvajala njihove simpatije.
Tajnica glavnog izvršnog upravitelja toplo ju je pozdravila. - Gospodin
Webster vas očekuje, gospođice Delanev. Samo uđite.
- Izrazito sam zadovoljan načinom na koji se stvari razvijaju - rekao je Bili
nakon što je Cat sjela.
- To si već nebrojeno puta rekao. - Nasmiješila mu se preko crno lakirane
površine njegova pisaćeg stola koja je bila tako sjajna da se mogla koristiti
kao zrcalo. - Budeš li me još hvalio, mogla bih porumenjeti.
- To nisu prazni komplimenti - rekao je i tiho se nasmijao. - Dokaz je porast
vrijednosti dionica. Catina djeca postigla su golemi uspjeh.
Njezin se smiješak ugasio; oči su joj bljesnule. - Ako je vjerovati gospodinu
Truittu, nije tako. - Ron Truitt, izvjestitelj novina The San Antonio Light,
napadao je Catinu djecu od samog početka.
- Bio je posebno otrovan u svom najnovijem članku -rekla je Cat. - Da
vidimo, kako je ono rekao? 'Prilozi su slabunjavi i sentimentalni, a u emisiju
vijesti uklapaju se jednako kao izvještaj o novoj vrsti plesa'. Stvarno mu pa-
daju na pamet svakojake poredbe, zar ne?
Webster se nije puno uzrujavao zbog izvjestiteljevih kritika. - Nažalost, San
Antonio je u televizijskim krugo-
Šarada
93
vima poznat kao 'krvavo područje'. Poput svih ostalih gradova, i mi imamo
puno nasilja. Televizijski izvjestitelji držali su se uzrečice: što krvavije, to
bolje.
- Bojim se da ni stav naše kuće prema otvorenosti nije drugačiji. Morali smo
slijediti taj trend ako smo željeli ostati na sceni. Meni se to ne sviđa. No
jednostavno je tako - rekao je i raširio ruke kao da se tu ništa ne može.
- U usporedbi s našim glavnim vijestima, koje gotovo uvijek govore o teškim
zločinima, tvoji su prilozi poput daška svježeg zraka. Podsjećaju gledatelje da
na svijetu još uvijek postoji nešto dobro. Dakle, zaboravi kritike gospodine
Truitta. Smatraj ih besplatnom reklamom.
Nije dijelila Websterovu ravnodušnost u vezi članaka. Loša kritika je loša
kritika. Ne bi se ni izbliza toliko uznemirila da je Truitt kritizirao njezin
nastup; na to bi samo odmahnula rukom. Međutim, on je napadao njezino
»dijete«, a ona se, poput majke medvjedice, bila spremna žestoko boriti za nj.
- Ako žele vidjeti nasilje i krvoproliće, morali bismo pokazati odakle dolazi
većina ove djece - gorko je rekla.
- To je samo još jedan razlog više da ne obraćaš pozornost na kritike.
Gospodinu Truittu možeš slobodno reći što ga ide.
- Pokušala sam, ali on nikad ne odgovara na moje pozive. - Slegnula je
ramenima. - Možda je tako i bolje. Ne želim mu pružiti zadovoljstvo da sazna
kako me uznemi-ravaju njegovi zlobni napisi.
Webster joj je ponudio piće, ali je ona odbila objasnivši da je očekuje
sastanak s bračnim parom koji želi posvojiti dijete.
- Intervjuiranje mogućih posvojitelja nije tvoja dužnost.
- Zapravo nije. No Sherrv je zakazala sastanak na koji ne može otići. Umjesto
da otkazuje i razočara ih, ponudila sam joj da ću je zamijeniti. Osim toga, čini
se da je to par koji puno obećava.
- Činjenica je, Bille, da bih rado osobno upoznala sve potencijalne
posvojitelje. Tako bih imala priliku točno im94
Sandra Broivn
opisati u što se upuštaju, a ja to mogu učiniti iz jedinstvene perspektive.
- Kao nekadašnje dijete koje su slali od skrbnika do skrbnika.
- Točno. Od njih se traži pohađanje tečaja za roditelje, ali čak ni nakon deset
tjedana obučavanja nisu pripremljeni za svaku situaciju koja može iskrsnuti
kad radite s posebnim djetetom. To bi im također omogućilo da vide kako
smo i ja i program posve u skladu sa zakonom.
- Već si ionako preuzela previše obveza.
- Uživam u poslu.
- I sve moraš imati pod kontrolom. Misliš da bi sve pošlo po zlu ako osobno
ne provjeriš.
- Kriva sam - rekla je uz smiješak.
- Samo se nemoj previše opterećivati. Nakostriješila se. Najviše joj je
smetalo ako se netko
prema njoj drugačije odnosio zbog transplantacije. - Nemoj se prema meni
ponašati kao da sam mamina maza, Bille.
- Cat - prijekorno je rekao. - Ja upozoravam i druge svoje suradnike da se ne
preopterećuju na račun svog zdravlja. Niti jedan nema transplantirano srce.
To je dobar savjet za svakoga.
- S tim se moram složiti.
- Je li sve u redu s tvojim osobljem? - Oklijevala je, a Webster je upitno izvio
obrve. - Problemi?
- Kad god na nekom projektu radi više od jedne osobe, sitni su sukobi
neizbježni - diplomatski je odgovorila.
Udobnije se smjestio na svojoj stolici. - Sukobi često dovedu do dobrih
zamisli. Mislim da je tvoje osoblje dobro izabrano.
Odlučila je problemima s Melijom prići zaobilaznim putem. - Jeff je pravi
ovisnik o radu. Više je nego djelotvoran. Ali zna biti preosjetljiv.
- Je li homoseksualac?
- Je li to važno?
- Ni najmanje - odgovorio je, a njezin ga oštri ton
Šarada
95
uopće nije uznemirio. - Samo me zanima. Takve su glasine. U svakom
slučaju, mislim da mu puno više odgovara emisija Catina djeca nego jurnjava
za ružnim vijestima. Slažeš li se s Melijom?
- Ima svojih mana - rekla je Cat okolišajući.
- Nemamo li svi?
- Naravno. Samo se njezino držanje ponekad sukobljava s mojim stavovima.
Željela je izbjeći prebacivanje krivnje isključivo na Me-liju. Možda doista
nije samo ona kriva. Njihova je netrpeljivost bila uzajamna, iako je Cat dala
sve od sebe kako bi poboljšala situaciju. Progledala joj je kroz prste češće no
što je trebala.
Webster nije uočio njezin nagovještaj nesklada. - Kao što si rekla, Cat, kad je
riječ o više od jedne osobe, mora doći do razilaženja u mišljenjima.
Bili je dao sve od sebe da bi njezin prijelaz u WWSA bio lagan i bezbolan.
Nije željela ispasti razmaženom. Stoga je zasad odlučila pritužbe zadržati za
sebe. - Sigurna sam da ćemo s vremenom izgladiti sve nesporazume.
- I ja sam u to uvjeren. Imaš li još nešto na umu? Pogledala je na sat i shvatila
da ima još nekoliko minuta na raspolaganju. - Voljela bih da počneš
razmišljati
0 mogućnosti prikupljanja sredstava.
- Prikupljanja sredstava?
- Za djecu, onu koja se još uvijek nalaze kod skrbnika
1 onu koja su već posvojena. Skrbnici od države dobivaju dvjesto dolara
mjesečno po djetetu. Zdravstveno osiguranje plaća njihovo liječenje. Ali to ne
pokriva sve što je potrebno.
- Zar ne bi bila dobra reklama za televizijsku stanicu, kao i golema dobrobit
za djecu kad bi WWSA sponzori-rala neki koncert, ili golfski turnir slavnih
ličnosti, ili nešto slično, kako bi se prikupio novac za posebne potrebe?
Primjerice za ortodonta, naočale ili ljetovanje.
- Sjajna zamisao. Učini što god hoćeš.
- Hvala. No treba mi pomoć. Još uvijek sam ovdje96
Sandra Broivn
nova pa ne poznajem puno ljudi. Misliš li da bi mi Nancy htjela pomoći?
- Htjela? - Nasmijao se. - To će biti točno po njezinoj volji. Ona obožava
zavrnuti rukave i naglavce se baciti u neki projekt. Prikupljanje sredstava
njezina je jača strana.
- Sjajno. Nazvat ću je. - Cat je ustala. - Ako je to sve, moram požuriti na
dogovoreni sastanak.
Zaobišao je stol kako bi je otpratio do vratiju. - Ovaj ti posao sjajno ide, Cat.
Imamo sreće što smo te dobili. Osigurala si nam vjerodostojnost i auru
otmjenosti. No jesmo li mi jednako dobri prema tebi? Jesi li požalila što si
otišla iz Californije? Jesi li sretna?
- Požalila? Nimalo, Bille. Obožavam djecu. Činim nešto vrijedno, a to me
usrećuje.
Pričekao je, ali ona više ništa nije rekla pa ju je potaknuo. - To je samo
polovičan odgovor.
- Jesam li sretna? Naravno. Zašto ne bih bila?
- Što je s dr. Spicerom?
Cat se dobro slagala s novim suradnicima, ali nije imala vremena za
razvijanje bliskih prijateljstava. Osim toga, više je voljela da njezin
profesionalni život bude odvojen od osobnog. Dugi, zahtjevni radni dani nisu
joj ostavljali puno vremena za upoznavanje ljudi koji se ne bave istim poslom.
Slijedom toga Dean joj je još uvijek bio najbolji prijatelj pa je tako i
odgovorila na Billovo pitanje.
- Razgovaramo svakih nekoliko dana.
Djelovao je zabrinuto. - Ima li opasnosti da te nagovori na povratak u
Californiju?
- Ni najmanje. Ovdje imam previše posla. - Pogledala je na svoj ručni sat. -
Počevši od sastanka u jedanaest sati.
W
Šarada
97
15. poglavlje
Zvono je odjeknulo rančerskom kućom. Kroz mrežu na ulaznim vratima Cat
je vidjela široki hodnik što se protezao do stražnjeg dijela kuće. Nekoliko je
vrata vodilo u razne prostorije, ali sa svog mjesta nije mogla vidjeti o kakvim
se sobama radi.
Negdje u blizini zalajao je pas, veliki pas, zaključila je prema grubosti laveža.
Srećom, zvučio je više radoznalo nego opasno.
Ponovno je pozvonila i osvrnula se preko ramena. Kuća se smjestila iza
niskog brežuljka, izvan vidokruga onih koji su prolazili državnom
autocestom. Bijela drvena ograda uredno je okruživala imanje i dijelila ga na
nekoliko pašnjaka gdje su pasli konji i goveda.
Jednokatnica je sagrađena od krečnjaka. Duboku verandu natkrivala je drvena
rešetka isprepletena biljkama penjačicama. U glinenim loncima cvjetale su
grimizne ge-ranije. Sve je djelovalo njegovano i dobro održavano, uključujući
i zlatnog retrivera koji je doskakutao iza ugla kuće i uz kamene stube.
v_ ~ Zdravo, psiću. - Pas je onjušio ruku koju mu je pružila, a potom je
prijateljski polizao. - Zar si sam kod98
Sandra Broivn
kuće? Mislila sam da me očekuju, odnosno da očekuju Sherrv.
Ponovno je pozvonila. Gospodin i gospođa Walters moraju biti negdje u kući,
zaključila je. Nije bilo vjerojatno da bi otišli i ovako ostavili kuću i psa.
Stavila je ruke oko očiju, virnula kroz mrežu na vratima i viknula: - Halo?
Ima li koga?
U stražnjem dijelu kuće zaškripala su vrata i neki je muškarac izašao na
hodnik. Cat je spustila ruke i odskočila unatrag, postiđena što ju je uhvatio
kako viri.
Bio je visok, vitak i bos. Lice mu je pokrivala tamna, oštra brada stara
najmanje dva dana. Dok se polako približavao vratima, nemarno je
zakopčavao šlic svojih traperica, ali je odustao nakon samo dva gumba.
Pokušao je zagladiti svoju razbarušenu kosu, zijevnuo je, a zatim je lijeno
počešao svoja naga prsa. - Mogu li nešto učiniti za vas? - Namrgođeno ju je
promatrao.
Cat se zbunila. Zar joj je Melia dala pogrešne upute? Je li Sherrv pogrešno
zapisala broj kuće ili vrijeme sastanka?
Gospodin Walters očito nije očekivao društvo. Došao je ravno iz kreveta. Je li
gospođa Walters bila s njim u krevetu? Ako je tako, što je zapravo prekinula?
San, nadala se.
- Ovaj, ja... ja sam Cat Delanev.
Nekoliko je trenutaka zurio u nju, a potom je naglo otvorio vrata s mrežom.
Još ju je oštrije pogledao sumnjičavo suzivši oči. - Da?
Njezino je ime obično izazivalo reakciju. Kad bi prodavači shvatili tko im je
pružio kreditnu karticu, obično su ostajali bez teksta ili bi postali pretjerano
brbljavi. Glavni su konobari zamuckivali dok bi je vodili do biranih stolova.
Kad bi se pojavljivala u javnosti, mnogi bi se dvaput za njom okretali.
Gospodin Walters nije ni trepnuo. Očito mu ništa nije značilo njezino ime. -
Zapravo, došla sam umjesto gospođe Parks. Sherrv Parks? Ona jutros nije
mogla doći pa sam ja -
Šarada
99
- Briši! - viknuo je i udario se po bedru.
Cat se trgnula, ali je tada shvatila da nije govorio njoj. Obraćao se psu koji joj
je još uvijek lizao ruku svojim dugačkim, ružičastim jezikom.
- Lezi, Bandit - oštro mu je naredio. Suosjećajno je gledala kako se pas
povukao do ruba
trijema i poslušao gospodara. Spustio je glavu na prednje šape, ali je i dalje
svoj žalosni pogled zadržao na njoj.
Opet se okrenula čovjeku. Ispružio je ruku i njome pridržavao vrata, a to joj je
omogućavalo nesmetani, intimni pogled na njegovo pazuho. Kapljica znoja
skotrljala se niz njegova rebra do struka što se sužavao i nestajao u ra-
skopčanim trapericama.
S nelagodom je progutala slinu. - Bojim se da je došlo do greške.
- Potrebna mi je kava. Uđite.
Okrenuo se i nestao u hodniku. Uhvatila je vrata prije nego su tresnula o
dovratak i oklijevala, razmišljajući koliko je mudro poći za njim. Nije se činio
sposobnim primiti gosta. Njegova se žena još uvijek nije pojavila.
S druge strane, povlačenje pred nevoljama nije bio njezin stil. Uložila je više
od jednog sata svog dragocjenog vremena u dugu vožnju ovamo. Ako sad
ode, put će biti posve uzaludan. Osim toga, Sherrv je očekivala potpun
izvještaj. Ne može otići prije nego raščisti situaciju.
Uvrijedila ju je neopisiva nepristojnost gospodina Wal-tersa, ali se razbudila i
njezina radoznalost. Pročitala je molbu bračnog para, a ona je u njoj izazvala
uzbuđenje. Oboje su završili fakultet; prešli su četrdesetu, ali nakon petnaest
godina braka još uvijek nisu imali djece.
Gospođa Walters bila je spremna napustiti posao knji-žničarke i posve se
posvetiti djetetu s posebnim potrebama. Ne bi imali nikakvih financijskih
problema ako bi ona napustila posao jer je gospodin Walters bio uspješni
dobavljač cementa.
Činili su se idealnim roditeljima za jedno od Catine djece. Zašto bi uložili
vrijeme i trud kako bi došli u obzir za posvajanje, a zatim tako olako shvatili
svoj prvi inter-100
Sandra Broivn
vju? To je bilo previše zanimljivo pitanje da bi ga se ostavilo bez odgovora.
- Radoznalost je ubila mačku - podsjetila se kad je otvorila vrata i ušla.
Poslovica će biti dobar novinski naslov ako odavde ne izađe živa, suho je
pomislila.
Lukom nadsvođeni prolaz kroz koji je nestao gospodin Walters vodio je u
prostrani dnevni boravak. Kroz široke prozore dopiralo je obilje sunčane
svjetlosti, a pružao se i predivan pogled na brežuljkasti krajolik. Namještaj je
odabran tako da pruža maksimalnu udobnost. Bila bi to krasna prostorija da
nije bilo nereda.
Muška je košulja visjela s naslonjača. Nasred poda ležao je par kaubojskih
čizama i par čarapa. Televizor je radio, ali je ton bio utišan pa Cat nije morala
slušati likove crtica koji jure jedan za drugim i mlate se po glavama teniskim
reketima.
Svuda su bile razbacane novine. U jednom kutu kauča nalazio se jastuk na
kojem se vidio otisak glave. Na stoliću za kavu stajale su dvije limenke soka i
prazna, zgužvana vrećica čipsa, te nešto što je sličilo ostacima sendviča.
Cat je zastala odmah na ulazu u prostoriju s gnušanjem promatrajući prizor.
Prostoriju je šank dijelio na dva dijela, a iza njega se nalazila kuhinja. Tamo
je gospodin Walters vadio šalice iz ormarića. Puhnuo je u njih kako bi
uklonio prašinu.
- Je li gospođa Walters ovdje? - nesigurno je upitala.
- Nije.
- Kad je očekujete?
- Ne bih mogao reći. Valjda za nekoliko dana. Kava je skuhana. Namjestio
sam sat da se skuha u sedam. Već je nekoliko sati ovdje, ali što jača to bolja,
točno? Vrhnje ili šećer?
- Doista, ja ne -
- Fuj! Zaboravite vrhnje. - Izvadio je tetrapak iz hladnjaka i otvorio ga. Cat je
osjetila smrad čak s mjesta na kojem je stajala. - Tu bi negdje trebala biti
staklenka
Šarada
101
i
sa šećerom - mrmljao je dok ju je tražio. - Sjećam se da sam je vidio prije dan
ili dva.
- Ne treba mi šećera.
- Dobro. Jer ga ne mogu naći.
To je nije čudilo. Kuhinja je bila u gorem stanju nego dnevni boravak.
Sudoper je bio pun prljavog posuđa, a ono je zauzimalo i svaki centimetar
slobodnog prostora na ormarićima. Na štednjaku su se nalazile tave pokrivene
korom. Na stolu je bilo još prljavog posuđa, te neotvorena pošta, knjige i
časopisi, snopovi papira, kao i masna kartonska kutija na kojoj je pisalo
Carlottine domaće piroške. Nešto žuto i želatinozno cijedilo je na pod.
Uredna vanjština kuće samo je zavaravala. Ukućani su živjeli kao u svinjcu.
- Evo vam. - Gurnuo je šalicu kave preko šanka prema njoj. Kava se prolila,
ali se on na to nije osvrtao. Već je pijuckao iz svoje šalice. Nakon nekoliko
gutljaja zadovoljno je uzdahnuo. - Bolje. Sad, što vi ono prodajete?
Tiho se i s nevjericom nasmijala. - Ništa ne prodajem. Sherrv Parks je imala
dojam da jutros ima sastanak s vama?
- Hm. Kako ste rekli da se zovete?
- Cat Delanev.
- Cat - Škiljio je prema njoj kroz paru što se dizala iz njegove šalice.
Odmjerio ju je od glave do pete i natrag.
- Pa, nek' sam proklet. Vi ste kraljica sapunica, točno?
- Može se i tako reći - hladno je odgovorila. - Došla sam umjesto gospođe
Parks koja je s vama imala sastanak zakazan za jedanaest sati.
- Sastanak? Jutros? - Zbunjeno je odmahnuo glavom.
Cat je odmahnula rukom. - Nije važno. Negdje se nešto pobrkalo, ali to neće
ništa promijeniti. - Preletjela je pogledom nered što ju je okruživao, a potom
ga je pogledala ravno u oči. - Jako mi je žao, ali ne vjerujem da ćete
odgovarati.
Srknuo je kavu. - Odgovarati za što?
Ili je bio pomalo glup ili vrlo vješt glumac. Nije mogla102
Sandra Broivn
dokučiti poigrava li se s njom ili doista nema pojma što ju je dovelo u
njegovu kuću.
Gospođa Walters je mogla podnijeti molbu i dogovoriti ovaj sastanak bez
znanja svoga muža. Možda ga tako misli nagovoriti na posvajanje. To se
ponekad događalo. Jedan je partner, obično žena, želio postati roditeljem, a
muž nije. Ponekad se muž čak ogorčeno protivio takvoj zamisli.
To bi ovdje mogao biti slučaj. Cat se nikako nije željela naći u unakrižnoj
vatri bračne svađe. - Jeste li vi i gospođa Walters raspravili sve aspekte
ovoga?
Okrenuo se kako bi si natočio drugu šalicu kave, a preko ramena ju je upitao:
- Sve aspekte čega?
- Posvojenja djeteta - nestrpljivo je odgovorila.
Naglo ju je oštro pogledao, zatim je spustio glavu, zatvorio oči i uštipnuo se
za nos. - Zacijelo sam noćas bio na nogama duže no što sam mislio -
promrmljao je, podigao glavu i opet je pogledao. - Vi ste došli razgovarati
0 posvojenju djeteta?
- Naravno. Što ste vi mislili?
- Ne znam - rekao je podjednako razdražljivim tonom.
- Koliko ja znam, mogli biste prodavati kolačiće za izviđače.
- Pa, ne prodajem.
- Dakle, što - Prekinuo se kad mu se upalila lampica shvaćanja. Tresnuo je
šalicom na šank. - O, sranjel Koji je danas dan?
- Ponedjeljak.
Pogledao je na kalendar što je visio kraj hladnjaka, a zatim je dlanom udario
po zidu. - Prokletstvo. - Okrenuo se, provukao prste kroz tamnu kosu i
djelovao pokajnički.
- Trebao sam vas nazvati, ili tu gospođu Parks, u petak
1 otkazati sastanak. To je isključivo moja krivnja. Zaboravio sam
svakodnevno provjeravati kalendar kako mi je rekla. Naljutit će se, i to s
pravom - rekao je ispod glasa.
- Čujte, žao mi je. Mogao sam vam prištedjeti put. Intervju ćete morati
ponovno zakazati.
Šarada
103
- Ne vjerujem da će to biti potrebno - ukočeno je rekla. - Recite vašoj ženi -
- Mojoj ženi?
- Želite li reći da niste oženjeni?
- Nisam.
- Ali ona se predstavlja kao gospođa Walters.
- Jasno da se predstavlja. - Na usnama mu se pojavio nagovještaj osmijeha. -
Irene Walters udata je za Char-lieja Waltersa. Dobro će se nasmijati kad
saznaju da ste me zamijenili s njim.
Zbunjeno ga je gledala, a on je odmahnuo glavom i rekao: - Ja im samo
čuvam kuću. Prošli su tjedan morali naglo otputovati jer se razbolio jedan
Charliejev rođak u Georgiji. Trebalo mi je mirno mjesto gdje bih mogao raditi
dok mi ne oliče stan. Dakle, ovo odgovara i njima i meni.
- Ostavili su vas da im čuvate kuću? - Izražajno je pogledala prema sudoperu
krcatom posuđa sa skorenim ostacima jela.
Slijedio je njezin pogled, a na licu mu se pojavilo iznenađenje kao da prvi put
vidi nered. - Mislim da moram malo počistiti prije nego se vrate. Jedna je
žena došla prekjučer, mislim, kako bi očistila kuću, ali sam je izbacio. Brisala
je prašinu oko mene i usisavala dok sam pokušavao pisati. Izluđivala me je.
Mislim da sam se izderao na nju. U svakom slučaju, bijesno je otišla. Irene će
je morati udobrovoljiti. To će također ozlovoljiti Irene. -Pokajnički je
odmahnuo glavom.
- Pisati?
Ponovno je pogledao Cat. - Molim?
- Rekli ste da ste pokušavali pisati.
Zaobišao ju je i pošao do ugrađene police za knjige u dnevnom boravku.
Uzeo je jednu knjigu i pružio je Cat.
- Alex Pierce.
Pročitala je naslov knjige, okrenula je i pogledala fotografiju na poleđini
ovitka. Muškarac na slici bio je potpuno odjeven i uredan. No, njegove su oči
bile iste, sive i prodorne ispod gustih obrva, od kojih je jednu pre-104
Sandra Broivn
Šarada
105
sijecao vertikalni ožiljak. Privlačne bore oko očiju. Ravan nos. Ozbiljna, ali
senzualna usta. Široka čeljust. Izrazito muško lice. Grubo i privlačno.
Držala je spuštenu glavu jer joj se činilo lakšim gledati oči na fotografiji nego
susresti stvarni pogled. Odjednom joj je postalo neobjašnjivo vruće i osjetila
je potrebu za pročišćavanjem grla. - Čula sam o vama. Ali vas ne bih
prepoznala.
- Malo sam se uredio za fotografiranje. Na tome je in-zistirao Arnie, moj
zastupnik.
- Koliko ste knjiga objavili, gospodine Pierce?
- Dvije. Treća bi trebala izaći počekom iduće godine.
- Kriminalistički romani, zar ne? Tako nešto?
- Tako nešto.
- Žao mi je. Nisam ih pročitala.
- Ne bi vam se svidjeli.
Ta ju je primjedba navela da naglo i prkosno podigne glavu. - Zašto ne?
- Jednostavno niste taj tip. - Slegnuo je ramenima.
- Moje priče govore o hrabrosti i pištoljima. Krvi i mozgovima. Ubojstvima i
divljaštvu. Nisu ugodno štivo.
- Iako su književno vrijedne. Iznenađeno je uzvio svoju iskrivljenu obrvu.
- Zašto mislite da mi se ne bi svidjele vaše knjige? Još ju je jednom drsko
odmjerio, a zatim je ispružio
ruku i dotaknuo uvojak njene kose. - Zato jer su crvenokose u njima uvijek
lake žene.
U želucu je osjetila uzbuđenje, a to ju je naljutilo jer je pretpostavila da je on
želio postići upravo takvu reakciju. Odgurnula je njegovu ruku.
- I naprašite - dodao je uz arogantni smiješak. Naglo mu je vratila knjigu. -
Imate pravo. Ne bi mi se
svidjele vaše priče. - Nastojala je obuzdati svoju ćud, a uspjela je jedino bijes
zadržati u sebi jer nije željela pokazati da posve odgovara njegovom
stereotipu. - Kad očekujete povratak gospodina i gospođe Walters?
Odložio je knjigu na pokrajnji stolić i otpio još jedan
;■
gutljaj kave. - Rekli su da će nazvati prije odlaska iz Georgije. Dok mi se ne
jave, vi znate jednako kao i ja.
- Recite im neka se jave u ured gospođe Parks kad se vrate. Ona će im
zakazati novi sastanak.
- Irene i Charlie su divni. Bili bi sjajni roditelji jednom od one djece.
- O tome će odlučivati sudac.
- Ali vaše mišljenje puno znači, zar ne? Kladim se da imate upliva na
gospođu Parks i ostale, nije li tako? Ne cijene li vaš stav?
- Što želite reći, gospodine Pierce?
- Želim reći - kratko je rekao - nemojte zeznuti Irene i Charlieja zbog
nekoliko prljavih posuda. Nemojte ih osuđivati zbog mene.
- Ne sviđa mi se vaša implikacija. Nisam ovamo došla nekoga osuđivati.
- Vraga niste. Već ste rekli da ne bih odgovarao.
- Vi ne biste.
- Vidite što mislim? Visoko cijenite svoje mišljenje i volite se praviti važni.
Zašto bi se inače kraljica sapunica zavukla u zabit San Antonija?
Cat je kiptjela od bijesa, ali se bojala da bi rat riječima mogla izgubiti. -
Zbogom, gospodine Pierce.
Pošao je za njom do ulaznih vratiju. Znala je da joj pogledom probada leđa
dok dugim koracima prolazi verandom.
- Zbogom, Bandit.
Pas je ustao i zacvilio kad je ljutito prošla kraj njega. Vjerojatno je bio
nesretan što su ga vlasnici ostavili na čuvanje puzavcu koji može usiriti
vrhnje.
Gospode.
Alex Pierce bio je grublji od šmirgl-papira. Uzrujao ju je, iznervirao i
uvrijedio. Međutim, više se ljutila na sebe nego na njega. Zašto mu je
dopustila da je uzruja? Umjesto da joj bude neugodno, trebala je sve okrenuti
na šalu. Humor je bio njezin bijeg iz najneugodnijih situacija.
No tada joj je ponestalo duhovitih primjedbi. Porume-njela je i zamuckivala
poput školarke, a sad su joj ostali106
Sandra Broivn
samo djelići ponosa i sve jači prezir prema piscu ljigavih policijskih priča koji
je živio poput svinje i pio vrelu crnu kavu kao da je voda.
Dvostruko ju je ljutilo što je mislila da bi svatko trebao tako dobro izgledati
kad ujutro ustane iz kreveta.
Osoba na koju je usmjerila svoj prezir izašla je na verandu i spustila se na
ljuljačku koja je ugodno zaškripala pod njegovom težinom. Potapšao je
prostor kraj sebe. Bandit je presretno prihvatio neizgovoreni poziv, skočio na
ljuljačku i položio bradu na piščevo bedro.
Cat je otišla sa slikom Alexa Piercea kako se lijeno ljulja, pijucka kavu i
češka Bandita iza ušiju.
Šarada
107
16. poglavlje
V
as dvoje djelujete premoreno. Melia je sjedila za svojim stolom i izgledala
svježe poput egzotičnog cvijeta kad je pozdravila Cat i Jeffa koji su tromo
ušli.
- Bili smo u parnoj kupelji. Također poznatoj pod imenom Brackenridge park.
- Cat je spustila tešku torbu s ramena. - Nije bilo ni daška vjetra. Podsjeti me
da više nikad ne obučem svilu ljeti u San Antoniju. - Odlijepila je tkaninu sa
svoje vlažne kože.
- Inače, kako je prošlo?
- Jako dobro.
- Imamo sjajne snimke Tonvja - Jeff je rekao Meliji kad se skljokao u
naslonjač. - Uopće mu nije bilo neugodno pred kamerom.
Melia je pružila Cat hrpu telefonskih poruka. - Sherrv Parks odmah želi
razgovarati s vama. Vjeruje da će sudac odobriti posvojenje Dannvja.
- To je sjajno! - rekla je, a njezin je umor nestao.
- Pogledajte možete li je dobiti na telefon, molim vas. Uzela je torbu, pošla u
svoj ured, skinula cipele i sjela
za pisaći stol. Iz navike je pogledala na sat, a zatim ispružila ruku prema
najdonjoj ladici stola.108
Sandra Broivn
Oglasio se telefon. Pritisnula je puce zvučnika i istodobno otvorila ladicu. -
Da. Melia?
- Gospoda Parks na liniji jedan. Ladica je prazna.
- Želite li da vas spojim? Ladica je prazna.
- Cat? Jeste li tamo?
- Da, ali moji... Melia, gdje su moji lijekovi?
- Što?
- Moje tablete. Moji lijekovi. Gdje su?
- Zar ih ne držite u ladici pisaćeg stola? - zbunjeno je upitala Melia.
- Naravno, ali nema ih.
Naglo je zatvorila ladicu, a potom ju je odmah ponovno otvorila, kao da je
prazna ladica bila optička iluzija koja će se povući.
No ladica je bila prazna. Njezine su tablete nesumnjivo nestale.
Melia se pojavila na vratima. - Rekla sam gospođi Parks da ćete joj se kasnije
javiti. Što se dogodilo?
- Točno ono što sam rekla. - Shvatila je da viče pa je brzo uspostavila
kontrolu nad svojim glasom. - Moji su lijekovi nestali - smireno je ustvrdila. -
Sve svoje tablete držim u najdonjoj ladici. Uvijek. Ali sada ih tu nema. Netko
ih je uzeo.
- Tko bi želio vaše tablete?
Cat ju je bijesno pogledala. - To bih i ja željela znati. Ušao je Jeff. - Što se
događa?
- Netko mi je uzeo lijekove iz ladice. -Što?
- Zar ste oboje gluhi? - viknula je. - Moram li sve ponavljati? Netko je ušetao
ovamo i ukrao moje lijekove!
Znala je da se ponaša nerazumno, ali lijekovi su predstavljali njezin spas.
Jeff je zaobišao stol i pogledao praznu ladicu. - Tko je mogao ukrasti tvoje
lijekove?
Cat je prošla rukom kroz kosu.
Šarada
109
- Ja sam je to već pitala - tiho je rekla Melia. - Pobješnjela je.
- Nisi li ih mogla sama nekamo zametnuti? - nagađao je Jeff.
Njegov je, blagim glasom izgovoreni, usrdni pokušaj da pomogne samo
pojačao Catinu ozlojeđenost. - Možeš zametnuti bočicu aspirina i naći je šest
tjedana kasnije u džepu ogrtača. Bilo bi malo teže izgubiti četrnaest bočica
tableta.
- Možda si ih sinoć odnijela sa sobom kući?
- Ne bih to učinila. - Opet je vikala. - Dobivam dva recepta za svaki lijek.
Jedan za kuću. Jedan za posao. Tako mogu ovdje popiti podnevnu dozu
lijekova. Ponekad i večernju, ako radim dokasna.
Tri od četrnaest lijekova bile su tablete za sprečavanje odbacivanja organa, od
životne važnosti za nju. Drugih jedanaest sprečavalo je nuspojave prva tri
lijeka. Religiozno se držala propisanog uzimanja lijekova tri puta dnevno.
- Da sam svih četrnaest bočica sinoć nosila kući, što nisam, sigurno bih se
toga sjećala - rekla je svojim pomoćnicima. - Netko je prčkao po mom stolu.
Netko ih je uzeo. Tko je jutros bio ovdje?
- Samo ja i gospodin Webster - odgovorila je Melia.
- Donio je videokasetu koju vam je želio pokazati. -Pokazala je kasetu što je
ležala na stolu. - On je jedini kojeg sam vidjela.
- Jesi li se na dulje vrijeme udaljavala od stola? - upitao je Jeff.
Meliji je smetalo njegovo pitanje, a to je pokazala oštrim odgovorom: - Što si
očekivao od mene, da nuždu obavim za stolom? Jasno, bila sam nekoliko puta
u toaletnim prostorijama, a izašla sam i na ručak. Otkad je to zločin?
Cat je mrzila sumnju što se u njoj pojavila da je Melia izvela ovu pakost.
Poželjela ju je otvoreno optužiti, ali čemu bi to služilo? Ako je kriva,
jednostavno će zanije-110
Sandra Brourn
kati. Ako je nedužna, optužba bi još više produbila ponor među njima.
Međutim, još je važnije da bi lijekovi mogli biti opasni ako dospiju u
pogrešne ruke.
- Melia, molim vas, nazovite mi dr. Sullivana. - Kardiolog kojem ju je Dean
preporučio imao je ordinaciju u blizini. - Nađite ga ako nije u ordinaciji. Nije
me briga gdje je, nađite ga. Recite mu neka nazove ljekarnu i kaže im da mi
pošalju lijekove što je prije moguće.
Melia se okrenula i bez riječi izašla iz ureda.
- Mogao bih se odvesti do tvoje kuće i donijeti ti tablete - predložio je Jeff.
- Hvala. Ali što se toga tiče, mogla bih i sama otići do kuće.
- Previše si uzrujana da bi mogla voziti.
Nije željela priznati, ali doista se jako uzrujala. Lijekovi se mogu dovoljno
brzo nadomjestiti; nije se u njezinoj ladici nalazila zadnja svjetska zaliha.
Zapravo, potreslo ju je što je netko ukrao nešto dragocjenije od nakita, krzna
ili novca. Njezin je život ovisio o tim lijekovima.
- Cijenim tvoju ponudu, Jeffe - rekla je smirenije no što se osjećala. - No čim
dr. Sullivan nazove ljekarnika, on će se za to pobrinuti.
- Kamo ideš? - Jeff je pošao za njom kad je izašla iz
ureda.
- Imam na vezi ordinaciju dr. Sullivana - Melia je rekla Cat dok je prolazila
kraj njezina stola. - Trenutno je s pacijentom, ali njegova je tajnica rekla da će
ga prekinuti.
- Hvala.
Okrenula se Jeffu koji je još uvijek cupkao za njom. -Ako neki kujin sin misli
da je ovo smiješno, želim raščistiti situaciju. Odmah.
Novinarska je prostorija bila raj za one koji su voljeli praktične šale. Osoblje
se uvijek natjecalo u smišljanju najboljih, ili najgorih praktičnih šala, ovisno o
gledištu.
Smicalice su varirale od stavljanja plastičnih bljuvotina u zajednički hladnjak
do širenja vijesti o tome da je pred-
Šarada
111
sjednik Sjedinjenih Država ubijen dok je obavljao nuždu u zahodu Texaco
benzinske pumpe na Autocesti 35.
Cat je prišla stolu glavnog urednika. To je bio sjedokosi, hirovit ovisnik o
duhanu koji je patio od emfizema i ljutio se što je u prostoriji u kojoj je radio
zabranjeno pušenje. Stalno je bio namršten i nije imao niti jednog prijatelja.
Ipak, svi su ga cijenili zbog njegovog instinktivnog prepoznavanja pravih
vijesti. Kad bi on rekao »skači«, čak i najumišljeniji izvjestitelji pitali bi
koliko visoko.
Zamalo je dobio napadaj kad je Cat pritisnula puce razglasa na njegovom
stolu.
- Hej, momci! - Njezin je glas odjeknuo kroz zvučnike u golemoj prostoriji
gdje su paravani dijelili pojedine stolove. - Hej, vi svi - ispravila se. Saznala
je da Teksašani ne vole da im se kaže »momci«. - Želim bolesniku, koji je
mislio da će biti dobra šala uzeti moje lijekove, reći da to uopće nije smiješno.
- O čemu to, dovraga, govorite? - škripavo je upitao glavni urednik.
Cat ga je ignorirala i nastavila govoriti preko razglasa: - Bilo je jako smiješno
kad ste moje higijenske uloške upotrijebili za zvučnu izolaciju blagovaonice.
Čak sam se nasmijala posteru na kojem ste mi nacrtali brkove i treću dojku.
Ali ovo nije smiješno, u redu? Ne očekujem da će krivac priznati svoje djelo.
Samo, nemojte to ponovno učiniti.
- Maknite se od toga. - Glavni je urednik uzeo svoj razglas kojeg se nikad
nitko nije usudio dotaknuti. -Što vas je tako razbjesnilo?
- Netko mi je ukrao tablete. - Izvjestitelji i drugo osoblje izašlo je iz svojih
pregradaka i radoznalo je gledalo.
Prišao im je direktor vijesti namrštena čela. - Koji se vrag događa?
Ponovila je svoje riječi. - Sigurna sam da onaj tko se ušuljao u moj ured i
uzeo lijekove iz moje ladice nije mislio ništa loše. Međutim, to je glupo i
opasno.112
Sandra Broivn
- Kako znate da je to učinio netko iz ove prostorije? -upitao je direktor vijesti.
- Ne znam - priznala je. - No, osoba koja radi na ovom katu mogla je najlakše
ušetati u moj ured i nitko ne bi obratio posebnu pozornost na nju, ili njega.
Svi koji ovdje rade vole dobre šale. Što je bolesnija, to je smješnija. S onim se
lijekovima nije šaliti.
- Siguran sam da su svi u odjelu vijesti itekako toga svjesni, gospođice
Delanev.
Njegovo povjerenje u vlastite ljude navelo je Cat da preispita svoju
prenagljenu reakciju. Možda je previše olako iznijela optužbu.
- Ispričavam se zbog smetnje - rekla je osjetivši se sićušnom. - Ako štogod
čujete, molim vas, javite mi. -Prije no što je netko dospio još nešto reći,
vratila se u svoj ured.
- Pošiljka stiže - rekla joj je Melia koja je još uvijek djelovala uvrijeđeno. -
Stići će za dvadesetak minuta, rekli su. Je li to dovoljno brzo?
- Bit će u redu. Hvala vam. Dajte mi jednu minutu, a onda ponovno nazovite
Sherrv. Jeffe, donesi Dannvjev dosje u moj ured, molim te.
Trebao joj je trenutak samoće pa je zatvorila vrata između sebe i svog
potištenog osoblja. Naslonila se na vrata i nekoliko puta duboko udahnula.
Svilena joj se bluza sada još više prilijepila za tijelo nego maločas kad je
došla s omamljujuće vrućine. Oblio ju je hladan, nervozan znoj. Koljena su
joj se tresla.
Tri godine se pokušavala uvjeriti da je samo obična osoba poput svih ostalih,
da ni po čemu nije posebna.
No, činjenica je da ona živi s transplantiranim srcem.
To znači da jest posebna, s potrebama kakve ima vrlo malo ljudi, bez obzira
želi li ona to ili ne. I tako će biti sve do smrti.
Današnja je kriza kratko trajala i nije ugrozila njezin život. Ipak, to ju je
grubo podsjetilo na njezinu slabost.
Šarada
113
17. poglavlje
Cat je prvi put upoznala zloglasni, kontrolirani bijes Billa Webstera. Čula je
da je rijetko gubio živce, ali kad bi se to dogodilo, cijelom bi se zgradom
proširila panika. Ovog je jutra njegov bijes bio usmjeren na nju.
- Bili su jako bijesni, Cat.
Njezin je odgovor bio potišten. - S punim pravom.
- Osjećali su da im je djevojčica pogrešno predstavljena.
- To je točno. Ali nije bilo namjerno.
Webster je bijesno puhnuo kroz nos. Obuzdavao je svoju ljutnju, ali mu je lice
i dalje bilo zajapureno. - Ca-tina djeca predstavljaju veliki plus za zajednicu.
Emisija je već zabilježila impresivnu brojku uspjeha. Program je postao važan
dio WWSA-e.
- No Catina djeca također mogu postati Ahilova peta -rekla je nagađajući u
kojem smjeru idu njegove misli.
- Upravo tako. Ja sam i dalje svim srcem zagrijan za tu emisiju. Ne bih želio
da pomisliš kako sam se prestrašio. Međutim, taj nas program čini
podložnima sudskim tužbama. Mogu nam zaprijetiti parničenja s državom,
potencijalnim posvojiteljima, biološkim roditeljima, zapravo114
Sandra Broivn
sa svakim tko se opravdano ili neopravdano osjeti zakinutim. Ova je
televizijska stanica na opasnoj sredini ceste.
- Gdje nas mogu pregaziti kamioni što voze u oba smjera.
Kratko je kimnuo glavom. - Kad smo krenuli s ovim programom, svjesno smo
prihvatili rizik. Kao izvršni upravitelj ja sam još uvijek spreman preuzeti rizik
jer su dobrobiti daleko veće od opasnosti. Ali treba poduzeti sve mjere opreza
kako bismo izbjegli još jedan ovakav događaj.
Cat je protrljala čelo. Prethodnog je dana bračni par po imenu O'Connor
nazvao Sherrv Parks i odustao od svog nedavnog posvojenja. Njihova je
djevojčica, koju su posvojili zahvaljujući emisiji Catina djeca, pokušala iz-
vesti seksualnu predigru s gospodinom O'Connorom.
- Oni tvrde da se njezino poznavanje seksa namjerno izostavilo iz izvještaja
kako bi se olakšalo posvojenje.
- To jednostavno nije istina, Bille. Analiziralo ju je nekoliko dječjih
psihologa. Svoju je uznapredovalu seksualnost uspjela prikriti od svih
liječnika, od socijalnih radnika, od nas, od svakoga tko je imao veze s njom.
- Ne razumijem kako se provukla kroz cijeli postupak.
- Ima sedam godina! - uzviknula je Cat. - Ima pletenice i jamice na obrazima,
a ne rogove i račvasti rep. Tko je mogao očekivati da ima seksualnih
problema? No, zlostavljali su je još od kolijevke. Njezin ju je očuh naučio
kako će ga zadovoljavati. Naučio ju je kako će -
- Kriste - rekao je Bili problijedjevši. - Ne moram čuti sve pojedinosti.
- Svi bi ih trebali čuti - oštro je rekla. - Kad bi svi priznavali da postoje tako
prljave stvari, možda se te strahote ne bi tako često događale u našem društvu.
- Primio sam poruku. Nastavi.
- S obzirom na njezino podrijetlo, psiholozi su se u početku čudili kako se
uspjela izvući s tako malo ožiljaka. Sad znamo kakvi je zapravo problemi
muče. Koristi se svojom seksualnošću za manipuliranje okolinom, pogo-
Šarada
115
tovo da provede svoju volju kad je riječ o muškarcima, bilo kojem muškarcu.
- Sasvim si u pravu, Bille. Ne možemo zamisliti da bi dijete tako nedužna
izgleda moglo zapravo biti fatalna žena. Niti možemo zamisliti što su joj
učinili da bi je takvom stvorili.
- Ali ne možemo osuđivati O'Connorse zato što žele odustati od posvojenja.
- Ne možemo, naravno. Oni su upoznati s činjenicom da je djevojčica
seksualno zlostavljana. Bili su spremni nositi se s time, ali tada još nitko nije
znao koliko joj je to nanijelo štete. Nitko od nas nije znao kako je vješto
manipulirala stručnjacima.
- Znala je prave odgovore na sva pitanja. Sve ih je mudro preveslala jer je
željela živjeti u kući O'Connorsovih. Željela je spavati u lijepom ružičastom
krevetu što su ga stavili u njezinu sobu. Sad je to priznala Sherrv.
Bili je s nevjericom odmahnuo glavom.
- Ovo nije prvi put da sam čula za tako teške slučajeve - rekla je Cat. - To su
tragične situacije za sve upletene.
- Istina. I samo iz tog razloga ne bismo trebali imati veze s njima. Ovakva se
greška više nikad ne smije ponoviti, Cat - strogo je rekao.
- Ne mogu ti za to jamčiti. Ali preuzimam punu odgovornost za izbor djece
koja se pojavljuju u emisiji Catina djeca. Ako se u meni javi i najmanji tračak
sumnje -
- Preskoči ih.
Nije odobravala njegovu terminologiju. Nisu razgovarali o dinjama. Bilo joj
je mrsko čuti da bi trebala birati samo djecu s najmanjim ožiljcima. Ipak je
kimnula glavom u znak pristanka.
- Jutros sam O'Connorsima poslala osobno pismo s isprikama. Strahovito ih
žalim. Prirodno, užasnuo ih je njezin čin; no, imali su upravo toliko vremena
da je zavole. To je za njih strahovita muka.
- Nadam se da nas neće tužiti i zatražiti nadoknadu od nekoliko milijuna -
rekao je Webster, govoreći kao poslovni čovjek.116
Sandra Broivn
- Žao mi je što je ovaj slučaj tako pogodio televizijsku kuću.
Smirivši se, odmahnuo je rukom na njezinu ispriku.
- Ti si izložena osoba. Ali svi smo u tome zajedno, Cat. Bez obzira što će se
dogoditi, podržat ću te sto posto. Naši će odvjetnici biti uz tebe, a oni su
opakiji od zvijeri.
Nije joj se sviđala pomisao na pohod takvih pravničkih zvijeri na ljude koji su
već neizrecivo mnogo propatili.
- Nadam se da do toga neće doći.
- I ja. - Zauzeo je držanje suca koji se sprema donijeti presudu. - No, možda bi
nakon ovoga mogla ponovno razmisliti o osobnom odnosu s tom djecom.
Preuzimaš na sebe njihove probleme. Tako gubiš objektivnost.
- Hvala Bogu da je tako - strastveno je rekla. - Ne želim biti objektivna. To su
djeca, Bille, a ne brojevi, ne statistika. Oni su ljudska bića sa srcima, dušama i
umovima, a život ih je povrijedio na ovaj ili onaj način.
- Ti ih možda smatraš trikom za publicitet, načinom povećavanja gledanosti.
Svi ostali koji rade na emisiji Ca-tina djeca možda ih vide samo kao temu
priče, nešto prema čemu treba izoštriti kameru.
Nagnula se preko stola oslonivši se na ruke. - Ali sama djeca nalaze se u
središtu moje pozornosti. Sve ostalo je sredstvo kojim se dolazi do cilja. Da je
jedino što sam željela bogatstvo i slava, ostala bih u Prijelazima.
- No ja sam došla ovamo kako bih se posvetila točno određenom cilju. Kako
bih stigla do tog cilja, moram biti osobno upletena.
- Ne slažem se s tobom, ali vjerujem da znaš što radiš.
- Neću iznevjeriti tvoje povjerenje.
Gurnuo je jutarnje novine preko stola prema njoj, ali ona je već pročitala
članak kojeg je zaokružio crvenom olovkom. - Nakon što smo raspravili o
slučaju O'Connor želio bih čuti tvoj prijedlog u vezi ovoga.
Čim se vratila u svoj ured, Cat je pozvala Jeffa i Me-liju. - Kako bismo
uštedjeli na vremenu i energiji, pre-
Šarada
117
skočit ću službeni uvod i odmah prijeći na stvar. Jučer poslijepodne vas dvoje
ste saznali za situaciju u obitelji O'Connor. Je li netko od vas dojavio tu vijest
medijima?
Nitko nije ništa rekao.
Brzom kretnjom ruke pokazala je novine što ih je donijela sa sobom iz
Billova ureda. - Ron Truitt opet udara. Međutim, ovog je puta imao održivu
municiju. Nije mogao slučajno naletjeti na ovu priču. Netko ga je s tim morao
upoznati.
- Sasvim je sigurno da nitko iz Službe za skrb i obitelj nije želio da se javnost
upozna s događajem. O'Connorse je gotovo podjednako uzrujalo narušavanje
njihove privatnosti kao i sam događaj. Od njih sigurno nije čuo o tome. Svi
prsti pokazuju na WWSA-u, posebno na ovaj ured.
- Dakle, tko je od vas dvoje odgovoran? I, zajedno s priznanjem, željela bih
čuti objašnjenje. Ako se Catina djeca skinu s repertoara, svi ostajemo bez
posla, dakle što se može postići ugrožavanjem emisije?
Oboje su i dalje šutjeli i gledali u stranu.
- Jeffe - rekla je Cat nakon podulje tišine - hoćeš li nas ostaviti nasamo,
molim te?
Pročistio je grlo i pogledao Meliju. - Svakako.
Izašao je i zatvorio vrata za sobom. Cat je dopustila da ih obavije teška tišina.
Jedno se moglo reći za Meliju King, imala je dobre živce. Njezine velike oči
nisu ništa pokazivale. Uporno je gledala Cat.
- Melia, dajem vam posljednju priliku za priznanje. Bit ćete ukoreni. No ako
obećate da više nećete povrijediti naša pravila o tajnosti, na tome ćemo
završiti.
- Nisam zvala tog izvjestitelja, niti koga drugoga. To je istina.
Cat je otvorila najdonju ladicu svog pisaćeg stola, izvadila vrećicu
McDonald's restorana i stavila je na stol. Mlada je žena pokazala reakciju
kakvu je Cat dugo očekivala. Melia je otvorenih ustiju zurila u vrećicu, a na
licu joj se ogledalo zaprepaštenje.
- Nakon tajanstvenog nestanka mojih lijekova prišao118
Sandra Broivn
mi je jedan od pomoćnika koji radi u novinarskoj prostoriji - rekla je Cat. -
Vidio vas je kako za vrijeme ručka prelazite parkiralište i bacate ovo u kantu
za smeće. Učinilo mu se čudnim što u podne izlazite iz klimatizirane zgrade i
prelazite vreli asfalt kako biste bacili ostatke od ručka.
- Malo sam prekopala po smeću i našla ovu vrećicu. Unutra su se nalazila
četiri pržena krumpirića, zatvoreni paketić umaka od rajčica i četrnaest bočica
tableta.
Shvativši da je uhvaćena na djelu, Melia je prkosno zabacila kosu. - Tog ste
me jutra doista razbjesnili. Stalno ste zanovijetali zato što sam pogrešno
zapisala telefonski broj.
- To je vaša isprika za ovo? - Rekla je Cat i gurnula vrećicu.
- Ništa vam se nije dogodilo. Imali ste dovoljno vremena za dobivanje novih
lijekova.
- Nije o tome riječ. To je bila podla i pakosna stvar.
- Dobili ste što ste zaslužili - viknula je Melia. - Uvijek me grdite pred onim
malim pederom, tako da ispadnem glupa. Nisam glupa!
Cat je ustala. - Ne, ni na trenutak nisam pomislila da ste glupi, Melia. Mislim
da ste jako pametni. Samo ne toliko da vas ne bismo uhvatili.
Uspravila se. - Molim vas, odmah ispraznite svoj stol.
- Dajete mi otkaz? - zaprepašteno je upitala.
- Sredit ću da vam isplate ono što ste zaradili, plus uobičajeni dio što ide uz
otkaz, a to je više nego pošteno u danim okolnostima.
Melia je pakosno suzila oči, ali se Cat nije pokolebala. Na kraju se Melia
okrenula i zaputila prema vratima.
- Požalit ćete ovo. - rekla je prije nego je izašla. Do podneva je iz stola
pokupila svoje osobne stvari i otišla iz zgrade.
Cat je pitala direktora vijesti može li joj na nekoliko dana dati jednu tajnicu
dok ne nađe nekoga tko će zamijeniti Meliju. Laknulo joj je kad je Melia
izašla iz njezina života, ali cijeli ju je događaj, počevši od nevolje s obitelji
Šarada
119
O'Connor prethodnoga dana, sasvim iscrpio. Bila je u groznom raspoloženju,
sigurno nespremna za gosta koji ju je očekivao kad je u suton stigla kući.
Svakako nije bila dorasla za susret s Alexom Pierceom.
- Što vi radite ovdje? - upitala je kroz prozor automobila. - Kako ste znali gdje
živim?
Sjedio je na motoru parkiranom uz pločnik. - Bilo bi sasvim dovoljno da ste
rekli: 'Zdravo, kako ste'?
Cat je skrenula na kolni prilaz. Kad je izašla iz automobila, dočekao ju je i
pokušao joj uzeti tešku torbu za spise. - Mogu i sama, hvala - razdraženo je
rekla.
Uspela se uz nekoliko stuba do ulaznih vratiju i pokupila poštu, uglavnom
reklame. - Zašto mi šalju sve ove gluposti? Na desetke je stabala uništeno
kako bi završili u mojoj kanti za smeće.
Izgledalo je da ga zabavlja njezino loše raspoloženje.
- Loš dan na poslu?
- Odvratan.
- Da. Vidio sam vaše ime u novinama.
- Nije baš najlaskaviji članak što je o meni napisan.
- Ružno je ono što se dogodilo s djevojčicom.
- Vrlo ružno.
Morala je žonglirati svojom poštom, ručnom torbicom, torbom za spise i
ključevima kako bi otvorila ulazna vrata. Dobro bi joj došla treća ruka, ali je
tvrdoglavo odbijala njegovu pomoć. Odložila je poštu na stolić u predsoblju,
stavila torbicu i torbu za spise na pod, a potom se okrenula prema njemu
prepriječivši mu ulaz.
Gledao joj je preko ramena u kuću. - Zgodno mjesto.
- Zgodan pokušaj.
- Zgodan odgovor. - Nagnuo se naprijed i šaptom dodao: - Dvoje može igrati
tu igru. A ja sam dobar u igrama.
- Kladim se da jeste. - Položila je ruku na bok kao da je željela učvrstiti
blokadu. - Što radite ovdje, gospodine Pierce?
- Sad kad ste pročitali moju knjigu, zašto me ne biste zvali Alex?120
Sandra Broivn
- Kako ste znali - Cat se prekinula shvativši da mu je uletjela ravno u zamku. -
U redu, uhvatili ste me. Pročitala sam ih.
- Njih? Pročitali ste obje?
- Obuzela me znatiželja, u redu? No ipak bih željela znati kako ste me našli i
zašto ste se uopće trudili.
- Gladni?
- Što?
- Želite li izaći na hamburger?
- S vama?
Podigao je ruke i okrenuo dlanove prema njoj.
- Oprao sam ruke. Čak i ispod noktiju.
Unatoč čvrstoj odluci da će odoljeti njegovu vragolastu šarmu, spustila je
glavu i nasmijala se. Opustio se i ramenom oslonio na dovratak. - Čini mi se
da smo neki dan nekako pogrešno startali, zar ne?
- Ne 'nekako'. Jesmo.
- Nisam u svom najboljem izdanju kad ujutro ustanem. Pogotovo nakon
maratonske noći.
- Pisanja? - Pitanje joj je izletjelo prije no što je uspjela razmisliti. Nije bila
sigurna da želi znati kojoj se aktivnosti tako maratonski posvetio.
Zacijelo joj je pročitao misli jer se s razumijevanjem nasmiješio. - Zapravo,
istraživanja. Što ni izdaleka nije tako zabavno kao pisanje.
- Kako to?
- Zato jer su to činjenice, a ne priča.
- Više volite izmišljotine nego stvarnost?
- Ako uzmem u obzir ono što sam ja doživio u stvarnosti, da, mislim da je
tako. - Nakon kratke stanke, dodao je: - U svakom slučaju, ne mogu snositi
odgovornost za ono što kažem ili učinim prije svoje prve šalice kave. Bilo je
rano -
- Bilo je jedanaest sati.
- A vi ste bili prilično nabrušeni.
Otvorila je usta kako bi se pobunila, ali se predomislila. - Bila sam prilično
umišljena i spremna osuđivati, zar ne?
Šarada
121
- Hm, hm.
- Žao mi je. Malo ste me iznervirali, a ja sam pretjerala.
Prihvatio je njezinu ispriku slegnuvši ramenima. - Čini mi se da imam dara za
uzrujavanje ljudi. - U njegovom se glasu osjetio tračak gorčine. - U svakom
slučaju, što kažete? Hoćemo li jedno drugome pružiti drugu priliku?
Otkako je preselila u San Antonio nije imala nikakvog društvenog života.
Nitko iz WWSA-e nije ju zanimao, ali čak i da je postojao dostupni, privlačni
muškarac, ona ga ne bi ohrabrivala. Odlučno se protivila romantičnim vezama
među suradnicima. Ako bi veza pošla po zlu, sve bi se moglo pokvariti.
No je li željela izaći s Alexom Pierceom?
S njim se moglo razgovarati i činilo se da je prilično inteligentan. U kući
Waltersovih vidjela je njegovu razdražljivu stranu, ali sad je počela
primjećivati osjećaj za humor koji nije bio lakrdijašenje već duhovitost.
Mogla bi uživati u izazovu takvog verbalnog prepucavanja.
Bio je daleko dotjeraniji nego zadnji put kad ga je vidjela, ali je još uvijek
puno više podsjećao na negativce iz svojih knjiga nego na pozitivne likove. U
njemu je postojalo nešto opasno. Njegov je šarm prikrivao mračnu stranu koja
je istodobno bila zagonetna i zastrašujuća.
Jako je dobro izgledao. Uopće mu nije bilo neugodno kad je dočekao posve
nepoznatu ženu odjeven samo u raskopčane traperice. Vjerojatno je znao kako
dobro u njima izgleda, baš kao što je bio svjestan kako njegova obnaženost
djeluje na nju.
Cat je odvagnula sve za i protiv te je zaključila da je to svakako čovjek
kakvog je najbolje izbjegavati.
Međutim, rekla je: - Hoće li vam smetati da pričekate dok se presvučem?122
Sandra Broivn
18. poglavlje
Restoran nije bio onakav kakvog bi ona izabrala, niti bi ikad sama pošla u
takav lokal. Parkiralište je bilo puno kamiona i kamioneta. Unutra se čuo
zvuk bilij arskih kugli; plesna glazba orila se s džuboksa. Bila je to krčma
koja se hvalila najboljim hamburgerima i najhladnijim teksa-škim pivom.
Dvostruki je hamburger doista bio debeo i sočan. Nakon nekoliko ukočenih
ugriza, odbacila je uglađeno ponašanje i uživala u svakom zalogaju.
Umočila je prženi krumpirić u umak od rajčice i ubacila ga u usta. - Još se nisi
iskupio za onu uvredu što si je neki dan iznio na račun crvenokosih.
- Ne sjećam se.
Prijekorno ga je pogledala. - Jasno da se sjećaš. Rekao si da su crvenokose u
tvojim knjigama uvijek lake žene.
- To je bio podli udarac - priznao je, ali njegov pokajnički izraz lica nije
djelovao uvjerljivo.
- Nažalost, to je bila istina - rekla je Cat. - U tvojim knjigama crvenokose
jesu lake žene. Kao i plavuše, crnke, i sve one između. Na svakoj drugoj
stranici ženski lik...
Šara/da
123
- Se predaje.
- Tako je. Junaci nikad ne pitaju za dopuštenje. A žene nikad ne kažu ne.
- U svakom romanu postoji jako puno mašte.
- U ovom slučaju, seksističkih maštarija.
- Upalilo je za lana Fleminga. Je li James Bond ikad pitao 'Smijem li'? Jesu li
ga ikad odbile?
Zgužvao je papir u kojem je bio umotan njegov chee-seburger, obrisao usta
papirnatim ubrusom i oslonio se podlakticama na maleni okrugli stol kao da
se priprema na ozbiljan razgovor.
- Ako zanemarimo neukusni seksizam i zaboravimo na sve ženske likove koji
se svlače i legnu na zapovijed, što misliš o mojim knjigama?
Bilo joj je mrsko što mu mora reći koliko su dobre, ali je osjećala da mu mora
reći istinu. Budući da se činilo kako mu je stalo do njezinog mišljenja, savjest
joj nije dopuštala izvrdavanje.
- Dobre su, Alex. Grube su. Hrabre. Brutalno realistične. Morala sam
preletjeti neke od okrutnijih prizora. Ali vraški su dobre. Pa iako mi je to
teško priznati, nije mi se činilo pretjeranim kad bi se žena svukla i legla.
- Hvala.
- Ali-
- Opa, taj ali. Trebala si biti književni kritičar. Oni bacaju cvijeće, a potom te
udaraju.
Nasmijala se. - Nisam namjeravala ništa kritizirati. Iskreno, mislim da sjajno
pišeš.
- U čemu je onda ali? Oklijevala je. - Žalosne su.
- Žalosne?
- Tvoje pisanje ima... ima... - Trudila se pronaći pravu riječ. - Nekakvo
beznađe u sebi. Pokazuju sklonost fata-lizmu.
Na trenutak je razmislio o njezinim riječima. - Pretpostavljam da je to zato što
sam iz prve ruke vidio puno nasilja.
- Kad si bio policajac? - Iznenadio se da ona to zna.124
Sandra Broivn
Šarada
- Piše na tvojoj biografiji na ovitku.
- Točno. - Otpio je gutljaj pića. - Previše se često zločin isplati, znaš. Zločesti
momci pobjeđuju. Čini se da u današnje vrijeme sve češće pobjeđuju. Dakle,
ako ti se moje pisanje čini fatalističkim, valjda je u tome razlog.
- To me pogodilo jer sam se tako ja osjećala... - Opet je oklijevala. Ovo je tek
njihov prvi izlazak. Koliko mu zapravo želi reći?
- Tako si se osjećala kad?
Spustila je pogled i poigravala se crvenom plastičnom košaricom u kojoj su se
nalazili ostaci njezina obroka.
- Ne znam je li ti to poznato. Objavljeno je, ali ja o tome ne govorim jer se
neki ljudi doista čudno ponašaju kad saznaju. Nije to ništa posebno, doista,
ali...
Podigla je glavu i pogledala ga u oči jer je željela pročitati njegovu prvu
reakciju. - Imam transplantirano srce.
Trepnuo je jednom, dvaput. To je bilo sve. Jasno, bilo je nemoguće pogoditi
što se zbiva iza njegovih mirnih, sivih očiju.
Trenutak kasnije spustio je pogled na njezina prsa. Vidjela je kako je gutnuo.
Zatim je pogled vratio do njenih očiju. - Kad je to bilo?
- Prije gotovo četiri godine.
- I dobro ti je?
Nasmijala se kako bi umanjila vlastitu napetost.
- Jasno da mi je dobro. Što misliš, da ću se srušiti i os-tavti te da sam platiš
račun?
Nije se moglo predvidjeti kako će neka osoba reagirati na nekoga s
transplantiranim organom. Nekima je to bilo odvratno. Zadrhtali bi, stresli se i
nisu htjeli razgovarati o tome. Druge je to ispunjavalo strahopoštovanjem. Is-
pružili bi ruku i dotaknuli je kao da je obdarena duhovnim moćima; prilazili
su joj onako kako bi prišli ljekovitim vodama ili kipu Djevice Marije za kojeg
se govorilo da je plakao krvavim suzama. Nije mogla dokučiti kakvu su
čaroliju od nje očekivali. Bilo ih je i pretjerano radoznalih koji su je zasipali
osobnim i često neugodnim pitanjima.
125

- Jesi li na bilo koji način ograničena? - upitao je.

- Da - ozbiljno je rekla. - Ne smijem napisati više od dvadeset čekova
mjesečno bez posebnog odobrenja moje banke.
Uputio joj je prijekoran pogled. - Znaš što mislim.
Da, znala je što misli, ali taj je dio mrzila: odrediti vlastite sposobnosti. - Tri
puta dnevno moram popiti dvije šake tableta. Trebala bih se baviti
tjelovježbom i jesti zdravu hranu poput svih ostalih. Malo masnoće, malo ko-
lesterola.
Uzdigao je obrvu i glavom pokazao prema ostacima hamburgera i prženih
krumpirića.
- Ali preskočila sam najhladnije pivo u Texasu - kre-posno je rekla.
- Alkohol je strogo zabranjen?
- Ne slaže se s mojim lijekovima. Što je s tobom? Nije mi promaknulo da
piješ sok dok sve ostale osobe s testo-steronom uživaju u maliganima.
Pitanje ga je uznemirilo, ali Cat je oslonila obraz na ruku i uporno zurila u
njega dok nije popustio. - Piće se ne slaže s mojim umom. Borili smo se prije
nekoliko godina. Neko sam vrijeme bio na dnu, ali sam se uspio izvući.
- Još uvijek se boriš?
- Ne znam. Nemam toliko povjerenja u sebe da bih ponovno ušao u ring.
Činilo se da čeka njezinu reakciju. Želio je vidjeti hoće li saznanje o
njegovom problemu s alkoholom utjecati na njezino mišljenje o njemu. Htjela
ga je pitati je li to počelo nakon što je otišao iz policije, ili je to bio razlog nje-
gova odlaska. Biografija na ovitku knjige nije zalazila u takve pojedinosti.
Odlučila je da ga neće gnjaviti. To se nje uopće nije ticalo, iako je bila gotovo
sigurna da je alkohol odigrao određenu ulogu pri razvijanju mračne, tajnovite
strane njegova karaktera.
- 'Ponovno ušao u ring' - ponovila je mijenjajući ton razgovora. - Mislim da
mi se sviđa razgovarati s piscem.126
Sandra Broivn
Dijalog je obogaćen metaforama i analogijama. Da i ne spominjem prijelaze,
poredbe i tome slično.
Zastenjao je. - Nemoj opet počinjati.
Kad je na stol stavio dovoljno gotovine za pokrivanje njihova računa i
velikodušnu napojnicu, Cat se ponudila da će platiti svoj dio. - Ne - rekao je
dok je ustajao.
- Ja sam pozvao tebe. Osim toga, to će mi se odbiti od poreza.
- Ovo nije poslovna večera.
- Da, jest. Samo što ti još nisam iznio poslovne prijedloge.
Izašli su, a on joj je pomogao da stavi kacigu. Prebacila je nogu preko sjedala,
on je pritisnuo starter i motor je bučno krenuo.
Dok su jurili s parkirališta, Cat ga je čvrsto uhvatila za struk. Vozio je brzo,
ali oprezno. Ipak se sjetila da je Dean o motoristima uvijek govorio kao o
»davateljima«.
To je bila njezina jedina misao upućena Deanu, a trajala je samo tren.
Kad su stigli do njezine kuće, osjetila je žaljenje što je vožnja bila tako kratka.
Zacijelo je osjetio njezinu želju da još ostane na motoru. - Što je? - radoznalo
je upitao kad je skinuo kacigu i provukao ruku kroz kosu.
- Ništa - odgovorila je i vratila mu kacigu.
- Nešto.
- Želim ti zahvaliti jer nisi od toga napravio ništa posebno. - Upitno ju je
pogledao. - Od moje transplantacije. Nisi problijedio na pomisao da ću se
voziti s tobom na motoru. Vozio si jednako brzo kao i prije, kad još nisi znao
za moje srce.
- Zar nisam trebao?
- Većina ljudi ponaša se kao da sam lomljiva. Boje se bilo što riskirati iz
straha da se ne slomim. Sva ta pažljiva uviđavnost jako me zamara. Drago mi
je da se nisi prema meni ophodio s rukavicama. Hvala.
- Nema na čemu.
Pogledi su im se sreli; znala je da se događa nešto važno. Nije mogla
ignorirati privlačnost što ju je osjećala
Šarada
127
spram njega, bila je previše snažna. I nije počela tek večeras.
Nešto joj se stisnulo u utrobi u trenutku kad je otvorio vrata s mrežom na kući
Waltersovih i kad su se njihovi pogledi prvi put susreli. Tada je već došla u
iskušenje da prouči njegovo lice, ali se tome oduprla. Sad nije. Sad je
dopustila sebi da pogledom istražuje.
Takvih je pogleda bilo u prizorima što ih je snimala za Prijelaze. Govorili su
da je riječ o događaju koji može promijeniti život, kao da kažu: »Probudi se i
obrati pozornost, ovo je važno.« Od tog trenutka nadalje ništa više neće biti
isto. Na oduševljenje gledatelja, uspješno je prenosila poruku, ali nikad to
sama nije doživjela. Ne ovako.
Alex je prvi prekinuo njihov pogled uhvativši je za lakat i okrenuvši prema
kući. - Moram te zamoliti za jednu uslugu - rekao je dok su se približavali
ulaznim vratima.
- Je li to poslovni dio večeri?
- Da. Pitam se da li bi mi htjela pomoći oko istraživanja za moju sljedeću
knjigu?
- Kako bih mogla pomoći?
Kad su stigli do ulaza, okrenuo se prema njoj. -Tako da mi se podaš na prvom
spoju.
- Što?
- Hoćeš li večeras poći sa mnom u krevet?
- Ne!
- Evo. Dovršili smo poslovni dio večeri. Pitao sam te da mi pomogneš s
istraživanjem. Odbila si, naravno, ali to je bio istinski i iskreni zahtjev za
pomoć.
Pokušala je zadržati namrgođeni izraz lica, ali je smijeh pobijedio. - Misliš li
da će porezni ured to držati pravovaljanom poslovnom transakcijom?
- Rijetko traže takve potankosti. - Prošao je automobil i privukao njegovu
pozornost. - Ovo je krasna ulica. Zamišljao sam da živiš na posve drugačijem
mjestu.
- Što si očekivao?
- Nešto blistavije.
- Imam blistavije na plaži Malibu. Točno sam ovakvo128
Sandra Broivn
mjesto tražila kad sam doselila ovamo. Ulica s drvoredom u mirnom
susjedstvu. Kuća stara tridesetak godina, s drvenim podovima i duboko
uvučenim trijemom. Nešto prostrano i udobno.
- Dom u kojem bi se tvoja majka ugodno osjećala.
- Da. Vjerojatno.
Odmah je osjetio njezinu sjetu. - Baš sam naletio, zar ne? Loša situacija?
- Nikakva situacija. Moji su roditelji umrli kad mi je bilo osam godina.
- Isuse. Što se dogodilo?
Izbjegla je odgovor pretvarajući se da je pogrešno shvatila njegovo pitanje. -
Sustav me progutao.
- Skrbnici?
- Hmm. Nikad me nitko nije posvojio jer sam bila bolesna.
- Sva se djeca ponekad razbole.
- Ne tako. Imala sam Hodgkinsovu bolest. Rano su je otkrili i posve su me
izliječili, ali ljudi su držali da je riskantno posvojiti mršavo crvenokoso
dijete s velikim zdravstvenim problemima. - Podigla je pogled prema njemu.
- Sad počinje odista ružan dio. Jesi li siguran da želiš slušati o tome?
- Još se nisam dao u bijeg.
- Možeš kad god poželiš. - Zastala je, ali se on nije micao. Duboko je
udahnula i nastavila: - Selili su me od jedne skrbničke obitelji do druge.
Postala sam prilično nemoguća zato što su me svi stalno odbacivali. Lošim
sam ponašanjem nastojala privući pozornost. Ukratko, bila sam pravi užas.
- To mogu vjerovati.
- Uvijek sam se razlikovala od druge djece, najprije zato što sam bila teško
bolesna, a zatim zato jer nisam imala prave roditelje. Srećom, sve sam to
preživjela bez previše psihičkih ožiljaka.
- I to mogu vjerovati. Izgledaš poput žestokog borca. -Napela je svoje tanke
mišiće nadlaktica, a on se nasmijao. - Što je uzrokovalo bolest srca?
Šarada
129
- Kemoterapija koju sam primala protiv Hodgkinsove bolesti. Uništila je rak,
ali je uvelike oštetila moje srce. Godinama je polako umiralo.
- A ti nisi toga bila svjesna?
- Uopće. Živjela sam potpuno normalnim, zdravim životom. U međuvremenu
se moje srce pretvaralo u kamen. Kad je ostalo jako malo radno sposobnog
mišića, počela sam osjećati pomanjkanje energije. Mislila sam da je to zbog
previše naporna rada, ali nikakav odmor ni vitamini nisu umanjivali moju
iscrpljenost.
- Pošla sam na rutinski sistematski pregled i završila u ordinaciji kardiologa.
Na moj očaj, otkrio je da je veliki dio mog srčanog mišića postao tvrd i
nesavitljiv, baš poput kamena. Srce više nije moglo pumpati dovoljnu koli-
činu krvi. Radilo je s manje od trećine kapaciteta, a to me dovelo na listu
čekanja za transplantaciju. U suprotnom bih bila osuđena na smrt.
- Jesi li se bojala?
- Više sam se ljutila nego bojala. Nisam dobila baš najbolje karte dok sam bila
dijete, ali sam prevladala sve nedaće. Postala sam televizijska zvijezda.
Milijuni ljudi su me obožavali. Svoj su raspored usklađivali tako da
mene mogu gledati. Imala sam divan život, a onda ovo. Željela sam pograbiti
Boga za ovratnik i reći: 'Hej, ne volim se žaliti, ali previše je previše'!
Pretpostavljam da je dobio poruku jer me pustio na životu.
- I tako smo došli do Catine djece.
- I tako smo došli do Catine djece - šapatom je ponovila i nasmiješila se,
zadovoljna što je otkrio vezu.
Nastavili su se smiješiti jedno drugome. Postupno su osmjesi nestali, ali se
pogled nije prekidao. Na trijemu su sjene postale dublje. Kao i tišina. Prošao
je još jedan automobil, ali ga ovoga puta nisu zamijetili. Komarac joj se
spustio na ruku. Odsutnim ga je pokretom uklonila.
Stajali su jedno nasuprot drugome, gledali se u oči sa sve većom žestinom,
neprimjetno se primičući sve bliže i bliže. Bez ikakva upozorenja, on je
podigao ruku i zavukao je u otvor njezina ovratnika. Prstima je nježno kre-
130
Sandra Broivn
nuo od dna vrata prema sredini njezinih prsiju. Slijedio ih je pogledom.
- Očekivao sam da ću vidjeti ožiljak.
Njegov prigušeni bariton izazvao je reakciju duboko u njoj. - Izblijedio je,
iako ga ja još uvijek vidim.
- Vidiš ga?
- Da. Iako ga više nema.
- Hmm. Je li boljelo?
- Ožiljak?
- Bilo što? Sve zajedno?
- Ponešto je bilo... zeznuto.
- Bože, kako si hrabra.
- Uopće nisam bila hrabra u šok sobi intenzivne njege. Cijevi, kateteri, osjećaj
gušenja. Uhvatila me panika iako su mi rekli što mogu očekivati. To je bila
prava soba za mučenje.
- Mogu zamisliti.
- Ne, ne možeš. Osim ako to nisi proživio.
- Siguran sam da imaš pravo.
- Jedino što me držalo i tjeralo dalje bila je spoznaja da imam novo srce.
Osjećala sam kako kuca. Činilo se tako snažnim!
- Kao i sada? - Čvršće joj je pritisnuo rukom prsa.
- Ne. Sad kuca još jače.
Šaptali su. Vršcima je prstiju nastavio masirati sredinu njezinih prsiju. Budući
da je uvijek skrivala ožiljak, čudilo ju je što mu dopušta da ga dira. Ipak, to
joj se nekako činilo ispravnim. Njegov je dodir bio znatiželjan, ali nježan i,
namjerno ili slučajno, erotičan. Uživala je.
Predivna se tromost raširila njezinim tijelom, prožimajući je poput anestezije.
Krajevi živaca treperili su i podrhtavali, a njihova je osjetljivost nekoliko puta
uvećana.
Slijedio je pogledom pokrete svojih prstiju, ali je polako podigao oči prema
njezinima. Pogledi su im se stopili i prenijeli želju. Potrebu.
- Hoćeš li me pozvati unutra? - hrapavim je glasom upitao.
- Neću. Hoćeš li otići bijesan?
Šarada
131
- Neću. Samo razočaran.
Tada je poljupcem pokrio njene usne. Obujmio ju je rukama. Njegov je jezik
potražio njezin, a kad su se dotaknuli, zastenjao je izrazito muškim tonom. To
ju je uzbudilo. Čvrsto ga je uhvatila za potiljak, zavukavši mu prste u kosu što
je rasla preko ovratnika.
Zajedno su se micali. Priljubili su se tijelima, ostali tako, a zatim se intimno
gnijezdili. Njegova je ruka ostala u njezinoj bluzi, prekrivajući joj srce koje
mu je ispunjavalo dlan ubrzanim otkucajima.
Drugom je rukom agresivno prelazio preko njezinih leda i bokova. Uhvatio ju
je za stražnjicu i još je čvršće priljubio uza se. Uvećala se strastvenost
njegova poljupca.
Cat je zabacila glavu i nastojala doći do daha. - Alex?
- Hmm? - Otvorenim je ustima prelazio preko njezina vrata i gladno je ljubio.
- Sad bih trebala ući.
Podigao je glavu i zatreptao. - O, prokletstvo. Dobro. - Jednim je razdraženim
pokretom izvukao ruku iz njezine bluze, maknuo uvojak kose s čela i okrenuo
se prema motoru. Jednim je korakom prešao sve tri stube što su vodile do
trijema.
Savjest ju je oštro zapekla. - Hoćeš li me nazvati?
Stao je i okrenuo se. - Želiš li da te nazovem?
Osjećala se kao da stoji na rubu visoke odskočne daske. Padat će slobodnim
padom kroz nepoznato sve dok ne stigne do dna, koje može biti divno ili
užasno. Neće znati dok ne skoči. Bez obzira na opasnost, željela je skočiti i
saznati što se nalazi na dnu.
- Da. Želim da me nazoveš.
- Onda ću te nazvati.
Potrajalo je neko vrijeme dok se nije pribrala. Omamljeno je lutala kućom,
zaboravljajući zašto je ušla u neku prostoriju, nesposobna razmišljati o bilo
čemu osim o osjećaju što su ga izazivale Alexove usne na njenima, njegove
ruke na njezinu tijelu. Razodjenula se, istuširala i132
Sandra Broivn
popila šalicu biljnog čaja kako bi se opustila i sišla s erotskih visina.
Kad je napokon pomislila da bi mogla zaspati, prošla je kroz kuću i pogasila
svjetla. Dok je stavljala zasun na ulazna vrata, primijetila je neotvorenu poštu
na stoliću u predsoblju.
- Dovraga. - Željela je poći u krevet, zagrliti jastuk i iznova proživjeti trenutke
provedene u društvu Alexa Piercea. No ako sada ne otvori poštu, sutra će
imati dvostruko više.
Našla je kompromisno rješenje i ponijela poštu sa sobom u krevet. Brzo ju je
razvrstala, bacila reklame na pod, a račune odložila na noćni ormarić.
Zastala je kod zadnje kuverte jer je bila sasvim bijela i jednostavna. Točno na
sredini bilo je otipkano njezino ime i adresa. Nije bilo povratne adrese ili
zaglavlja, iako je imala lokalni poštanski žig.
Zaintrigirana, otvorila je kuvertu i našla isječak iz novina. Članak od četiri
odjeljka bio je napisan u jednom stupcu. Nikakve poruke. Nikakva
objašnjenja.
Na brzinu je preletjela pogledom članak, a zatim ga je pozorno pročitala sa
sve većim zanimanjem. Govorio je o događaju u Memphisu, Tennessee.
Šesnaestogodišnji Jerry Ward utopio se u svom kamionetu. Očito je izgubio
kontrolu nad vozilom na mokrom i skliskom mostu, te je pao u rječicu
nedaleko svoje kuće. Olupina vozila i njegovo tijelo pronađeni su tek satima
kasnije.
Cat je pregledala običnu kuvertu u kojoj se članak nalazio. Bez obzira na
mjesto događaja, priča je mogla izaći u bilo kojim novinama u državi. Većina
bi je čitatelja samo preletjela pogledom, a zatim prešla na intimna pitanja ili
sportsku stranicu.
No anonimni je pošiljatelj znao da će pobuditi Catino zanimanje jer su ona i
momak iz Memphisa imali nešto zajedničko.
Jerry Ward je također imao presađeno srce. Nakon što je od ranog djetinjstva
vodio bitku sa srčanom manom,
Šarada
133
preživio je transplantaciju srca, a potom je umro u besmislenoj i tragičnoj
nesreći.
Okrutna ironija događaja nije promaknula Cat.
Pretpostavila je da je to zapravo i bio cilj pošiljatelja.134
Sandra Broivn
19. poglavlje
Nancy se Webster uvukla u krevet kraj svoga muža. Položila mu je ruku na
trbuh, navika koja je predstavljala službeno zaključivanje njihova dana.
Prekrio je njezinu ruku svojom i odsutnim je pokretom milovao.
- Što te večeras muči? - tiho je upitala. Nasmiješio se. - Puno toga.
- Kao na primjer?
- Ništa određeno.
U prvim godinama njihova braka raspravljao je s njom o svakom događaju na
poslu. Šapćući su razgovarali o svojim nadama i snovima kako ne bi probudili
djecu koja su spavala u susjednoj sobi.
Kako su godine prolazile, zaokupile su ih druge obveze koje su ponekad
imale prednost pred tihim razgovorima na jastuku. Nancy su nedostajali, a
čeznula je i za danima kad je on najviše cijenio njezino mišljenje. Bila je
sigurna da ga još uvijek cijeni; samo što ga više nije tražio onako često kao
prije sigurnog uspjeha.
- Sutra izlaze novi podaci o gledanosti - primijetio je.
- Prošli je put WWSA bila daleko ispred ostalih na ovom tržištu - podsjetila
ga je. - Tvoj najvažniji takmac
Šarada
135

bio je na drugom mjestu, daleko iza tebe. Vjerujem da ćeš ovoga puta imati
još veću prednost.
- Nadam se da imaš pravo.
Primaknula se bliže i položila mu glavu na rame. - Što još?
- Oh, ništa. Sve.
- Cat Delanev?
Osjetila je njegovu trenutnu reakciju, iako je bila jedva vidljiva. Mišići su mu
se napeli, kao da se lagano povukao od nje, bez obzira što su se i dalje
dodirivali.
- Zašto bih razmišljao o Cat? - razdražljivo je upitao. - Zašto ne o Dirku
Prestonu ili Wallyju Seymouru ili Jane Jesco? - rekao je imenujući druge
popularne ličnosti televizijske kuće.
- To i ja pitam, Bille - tiho je rekla. - Postoji li neki poseban razlog za tvoje
razmišljanje o Cat?
- Ona izvrsno obavlja svoj posao. No prošlog je tjedna zapala u teškoće zbog
onog bračnog para koji želi odustati od posvojenja. - Zastao je. - Hvala Bogu
da nas ne okrivljuju za to.
Promijenio je položaj. Ispod pokrivača njegova je noga dotaknula njezinu, ali
ju je povukao. - Cat je savjesna. Ponekad i previše, čini mi se. Divim joj se i
sviđa mi se.
- I meni. - Nancy se oslonila na lakat i pogledala ga odozgo. - Ali ne želim s
njom dijeliti svog muža.
- O čemu to govoriš? - otresito je upitao.
- Bille, nešto među nama ne valja.
- Među nama je sve u redu.
- Osjećam da nije. U braku smo više od trideset godina. Spavala sam kraj
tebe svake noći za cijelo to vrijeme. Vidjela sam te sretnog, žalosnog,
frustriranog, ushićenog, uznemirenog. Poznajem sva tvoja raspoloženja. Ja...
volim te.
Glas joj se slomio, a to je mrzila jer ni u snu nije željela biti žena koja će
cviljenjem otjerati muža ravno u naručje druge žene, one koja ima više
razumijevanja te manje gnjavi i zapitkuje.136
Sandra Broun
Pomilovao ju je po kosi. - I ja tebe volim. Kunem se pred Bogom da nemam
ljubavnu vezu s Cat Delanev.
- Ali si njome opsjednut. Bio si čak i prije nego si je upoznao.
- Želio sam je za WWSA.
- Nemoj me držati glupom - prasnula je. - To je više od profesionalnog
interesa. I prije si pokušavao pridobiti voditelje za svoju televizijsku kuću, ali
ih nikad nisi tako uporno proganjao. Jesi li seksualno opsjednut njome?
- Ne! - Riječ je izgovorio grubo i glasno. Spustio je glas i ponovio: - Ne,
Nancy.
Zagledala se u njega tražeći istinu, ali njegove oči ništa nisu otkrivale.
Njihova mu je bezizražajnost omogućila da postane izvrstan poslovni čovjek.
Ako nije želio pokazati što osjeća, nitko ga nije mogao pročitati.
Nastavi li prepirku, bilo bi isto kao da ga je nazvala lažljivcem i samo bi se
jaz među njima proširio. Zato je zasad odlučila stvari ostaviti na miru. - U
redu.
Privukao ju je bliže i zagrlio. - Znaš da te volim. Znaš to, Nancy.
Kimnula je glavom. Ali da bi se posve umirila, željela je fizički dokaz ljubavi.
Uzela mu je ruku i položila je na svoju dojku. Reagirao je. Ljubili su se,
milovali. Kad je ušao u nju, ona ga je posjednički obavila nogama.
Kasnije se priljubila uz njega i slušala njegovo duboko, ritmično disanje. Iako
su ležali tijesno priljubljeni, iako je njihovo vođenje ljubavi bilo nježno i
strastveno, nedostajala je duhovna intimnost kakvu su dijelili godinama. Ne-
što je smetalo.
Cat Delanev nije djelovala poput žene koja bi se spetljala s oženjenim
muškarcem, ali ona je, na kraju krajeva, ipak glumica. Njezino otvoreno
prijateljstvo moglo bi biti glumljeno. Nancy nikad nije bila previše sigurna
kad se radilo o drugim ženama. Bili je privlačan, šarmantan i imućan; plijen
za legije žena koje moralni principi ne bi spriječili pri razaranju braka.
Iako je njihov odnos bio jako dobar, to se ipak moglo dogoditi. Ona i Bili su
se upoznali i oženili još na fakul-
Šarada
137
tetu, ali mnogi su se brakovi raspadali nakon trideset i više godina. Nije se
mogla oslanjati na to da će ih sentimentalnost zadržati zajedno. Niti je
računala na to da će njihovo šestero djece zauvijek vezati Billa uz nju.
Nancy se pouzdavala samo u ljubav koja je izdržala više od trideset godina, i
u sebe. Svakim se korakom borila protiv gravitacije i održavala se u
vrhunskoj tjelesnoj formi. U pedeset četvrtoj godini njezina je koža bila na-
peta i doslovno bez bora. Kolor šampon boje meda pokrivao je ono malo
sijede kose. Vježbala je u fitness centru tri puta tjedno, a redovito je igrala
golf i tenis. Sve joj je to pomagalo u borbi protiv sredovječne ovješenosti
kože. Kad bi se pogledala u zrcalu, samouvjereno bi zaključila da je u boljoj
kondiciji od mnogih upola mlađih žena.
Nikad nije imala vlastitih karijerističkih ambicija. Svu je svoju energiju
uložila u izgrađivanje Billove karijere. Počeo je kao snimatelj u studiju još
prije svoje dvadesete godine i radom se uspeo do odjela prodaje, a zatim se
prebacio u upravu. Godinama je prelazio iz jedne televizijske kuće u drugu, iz
grada u grad, iz države u državu.
Za prvih petnaest godina braka promijenili su toliko adresa da je Nancy
prestala brojiti. Nisu joj smetale selidbe. Sa svakim je poslom Bili stekao
malo viši položaj, a znala je koliko je to za njega važno.
Dok je radio kao upravitelj jedne televizijske stanice u Michiganu,
organizirao je njezinu prodaju medijskom konglomeratu što mu je donijelo
veliku proviziju. Novi su ga vlasnici zamolili da ostane raditi za njih, ali je on
odlučio iskoristiti proviziju za pokretanje vlastite televizije. WWSA je postala
poput još jednog djeteta za njega i Nancy. On je njegovao televizijsku kuću.
Ona je njegovala njega.
Naumila je zadržati ulogu pouzdanice, žene, prijateljice i ljubavnice dokle
god u njoj ima života. Voljela je Wil-liama Webstera i poslužila bi se svim
sredstvima kako bi ga zadržala.
Položila je obraz na jastuk i gledala ga kako spava. S ovim je čovjekom
doživjela razine ljubavi za koje nije138
Sandra Broivn
ni znala da postoje. Njezina ljubav prema njemu bila je složena i višeznačna,
obilježena značajnim epizodama njihova života. Dan njihova vjenčanja. Svaki
korak njegove karijere. Svaki uspjeh i svaki poraz. Rođenje svakog djeteta.
Smrt jednog.
Nancy je zastao dah u grlu.
Je li moguće da je Bili govorio pravu istinu? Što ako njegova opsjednutost s
Cat Delanev nije bila seksualne naravi? Može li to imati neke veze s Carlom?
Ta je mogućnost ispunila Nancy strepnjom.
- Dobro jutro, gospođice Delanev.
Cat se naglo zaustavila kad je ugledala Meliju King za stolom ispred ureda
direktora vijesti.
- Ispričajte me na trenutak. - Melia se javila na telefon. - Dobro jutro.
WWSA vijesti. Koga trebate? - Pritisnula je broj traženog izvjestitelja, a
potom se umilno nasmiješila Cat. - Sad ovdje radim.
Cat je promijenila pravac kretanja. Zanemarila je dizalo i pošla stubištem, te
se u rekordnom vremenu našla u kadrovskom uredu gdje je prišla tajnici. Bez
uvoda je upitala da li je Melia King još uvijek na platnoj listi.
- Ona je sad u prijamnom uredu novinarske prostorije.
- Kako je to moguće? - upitala je Cat. - Otpustila sam je prije dva tjedna.
- Ponovno su je zaposlili.
- Kada? Zašto?
- Doista nije na meni da s vama raspravljam o poslovima drugog zaposlenika,
gospođice Delanev. Rekli su mi da je ponovno zaposlim - rekla je. - To je sve
što znam.
Cat je pogledala prema zatvorenim vratima ureda direktorice kadrovske
službe. - Željela bih je vidjeti. Molim vas, najavite me.
- Nije ovdje, gospođice Delanev. No ostavit ću joj poruku.
- Ne, hvala vam. Ovo ne može čekati. - Okrenula se
Šarada
139
prema izlazu, a potom je ponovno pogledala zabrinutu tajnicu. - Obećajem da
vas neću miješati u ovo.
Izašla je iz kadrovskog, žustrim koracima pošla do kraja hodnika i uletjela u
prostorije glavnog izvršnog upravitelja. - Je li unutra?
Websterova pomoćnica djelovala je iznenađeno i prestrašeno, kao da ova
svadljivica plamene kose i blistavih očiju zahtijeva njezin novac ili život. -
Da, ali on -
- Hvala.
Bili je upravo telefonirao kad je ona naglo otvorila vrata. Ljutito je podigao
glavu, ali kad je vidio da je nenajavljeni posjetitelj Cat, nasmiješio se i
kretnjom je pozvao unutra.
- Da, da, čut ćemo se u vezi s tim idućeg tjedna. Sigurno. Hvala, da. Zbogom.
- Spustio je slušalicu i pristojno ustao sa širokim osmijehom na licu. - Drago
mi je što si došla, Cat. Nadao sam se da će nam se danas ukazati prilika za
razgovor.
- Nisam došla na razgovor.
Njezin ga je oštar ton iznenadio. Osmijeh mu je nestao s lica. - Vidim. Sjedni.
- Radije bih stajala. Je li ti poznato da Melia King ponovno ovdje radi?
- Ah, dakle o tome je riječ.
- Direktorica kadrovskog ju je ponovno zaposlila nakon što sam joj ja dala
otkaz. Nemam pojma zašto je to učinila, ali želim da interveniraš i podržiš
moju odluku.
- Ne mogu to učiniti, Cat.
- Ti si vlasnik i izvršni upravitelj. Naravno da možeš.
- Ne mogu jer sam ja odobrio ponovno zapošljavanje gospođice King.
Tada je ipak sjela, ali posve nesvjesno. Šok joj je djelovao na koljena pa se
skljokala na stolicu. Nakon što je nekoliko sekundi s nevjericom zurila u
njega, položila je oba dlana na njegov pisaći stol i nagnula se naprijed. -
Zašto, Bille?
- To su komplicirane stvari, Cat. Na površini možda djeluju jednostavno, ali
uvjeravam te da su vrlo složene.140
Sandra Broivn
Njegova ju je obzirnost razbjesnila. - Nećeš mi reći da time ne moram
zabrinjavati svoju zgodnu glavicu, je li? Namrštio se. - Nisam te pokušavao
omalovažavati.
- Vraga nisi. I preskoči okolišanja, u redu? Daj mi činjenice. Bez obzira
koliko su složene, možda ću ih uspjeti shvatiti. Zašto si opozvao Melijin
otkaz?
- Iz dva razloga. Prvo, ona je španjolskog podrijetla. Moramo jako oprezno
postupati pri zapošljavanju i otpuštanju manjina. Već si dovoljno dugo u
ovom poslu pa znaš da će nas Povjerenstvo za ljudska prava staviti pod
mikroskop i zaviriti u svaki kutak ako na bilo koji način povrijedimo zakon o
ravnopravnosti pri zapošljavanju, ili ako netko samo nagovijesti da bismo ga
mogli prekršiti. Uz cijenu poštanske marke netko može poslati žalbu koja će
prekinuti rad televizijske kuće.
- Moj otkaz nije imao nikakve veze s njezinim podrijetlom i ti to vraški dobro
znaš.
- Ja znam, ali ako se povede istraga, neće se uzimati u obzir moje mišljenje.
Slušaj, Cat, znam da si imala nevolja s tom djelatnicom, ali nisi
dokumentirala određene događaje.
- Zato jer nisam željela ispasti cjepidlaka.
- Cijenim to - rekao je. - Nažalost, tvoja ti uviđavnost ovoga puta nije
koristila. Da su postojali pisani izvještaji o nemaru ili nesposobnosti
gospođice King, možda bi imala čvrste temelje za otkaz. Bez takvih
dokumenata, izgleda kao da si je otpustila u bijesu, da je riječ samo o sukobu
ličnosti i ničemu više. Povjerenstvo bi nas lako sredilo.
- Gospođica King je toga bila svjesna pa je o tome obavijestila direktoricu
kadrovskog, a ona se obratila meni. Sve je napravljeno vrlo profesionalno,
ali je prikrivena poruka gospođice King posve jasna.
- Ona je blefirala, a vi ste se ustrtarili.
- Moja odluka o njezinom ponovnom zapošljavanju bila je u najboljem
interesu WWSA-e - ukočeno je rekao.
Melijino vraćanje na posao bilo je gotov čin. Webster se čvrsto držao svoje
odluke. Cat je znala da ništa ne bi
Šarada
141
postigla kad bi mu sad ispričala o događaju s njezinim lijekovima i Melijinom
priznanju.
- Iako nije važno, koji je drugi razlog za njezino ponovno zapošljavanje?
Rekao si da su dva razloga.
- Ima hendikep.
- Hendikep? — Cat je ponovila suho se nasmijavši. -Melia King je uzor
savršenog primjerka ljudske rase.
- Ima disleksiju.
- O, Bože. - Cat je uzdahnula sjetivši se koliko je puta prekorila Meliju kad je
pogrešno zapisala telefonske brojeve. - Nisam imala pojma.
- Nitko nije znao. To nije pisalo u njezinom dosjeu. Naučila je raditi s tim, ali
nije uvijek sasvim uspješna. Možda je zato tako često griješila.
- Možda. - Disleksija ipak nije opravdavala Melijino bacanje lijekova u
smeće. Cat je suosjećala s njom, oprostila bi joj greške i progledala joj kroz
prste ubuduće da je Melia malo spremnija na suradnju. - Treba li onda raditi
na takvom mjestu gdje stalno mora točno zapisivati imena i brojeve?
- Tvrdi da se može nositi s time. Osim toga, to je bilo jedino radno mjesto što
smo joj ga mogli ponuditi. Čak i tu smo morali malo mijenjati raspored.
- Bože dragi, doista ste se potrudili.
- Sarkazam ti ne odgovara, Cat.
Još uvijek ju je prožimala ljutnja kad je ustala i pripremila se na odlazak. -
Razumijem u kako si se neugodnom položaju našao, Bille. Čak ću priznati da
si imao malo mogućnosti izbora, s obzirom na dobrobit televizijske kuće.
Najviše me ljuti da uopće nisi sa mnom o tome razgovarao. Ispala sam budala
i poništio si moj autoritet.
- To nije istina, Cat.
- Bojim se da jest. Ako moje, ili odluke bilo kojeg upravitelja ti možeš
samo tako poništiti, čemu nam onda uopće davati nekakva ovlaštenja? Bez
obzira na njezinu disleksiju, Melia je zaslužila otkaz.
- Možda je doista tako, ali takav je naš posao.
- Pa, taj dio posla smrdi!142
Sandra Broivn
Ustao je i zaobišao stol. - Napravila si od muhe slona, Cat. Je li te još nešto
uzrujalo?
Da, pomislila je. Ono čudno pismo.
Članak i kuverta u kojoj je stigao još uvijek su se nalazili u ladici njezina
noćna ormarića. Pokušala je to odbaciti kao potez nekog čudaka i baciti u
smeće, ali nešto ju je u tome spriječilo. Najviše ju je uznemiravalo što je
članak netko poslao anonimno. To nije odmah moralo značiti da je riječ o
zlim namjerama; možda je pošiljatelj bezosjećajan i ima izopačen smisao za
šalu.
Nije donijela nikakve zaključke. Sigurno je bilo prerano o tome govoriti Billu
koji bi zacijelo pomislio da pati od paranoje. I bio bi u pravu.
- Sve je sjajno - rekla je navukavši na lice lažni osmijeh i promijenivši temu. -
Jesam li ti pričala o našem najnovijem uspjehu? Chantal, sjećaš je se?
- Djevojčica kojoj je trebala transplantacija bubrega?
- Tako je. Njezini su posvojitelji preuzeli punu odgovornost za liječenje.
Jučer su našli davatelja. Sinoć je operirana. Zasad je sve u redu.
- To su divne vijesti, Cat. Mislim da nam to može donijeti dobru reklamu.
- I ja tako mislim. Već sam zamolila Jeffa da sastavi i podijeli izjavu za tisak.
Rekla sam mu neka je najprije pošalje Ronu Truittu. Ako ne napiše članak o
tome, s pravom ga možemo optužiti za pristranost.
Položio joj je ruke na ramena i lagano ih stisnuo. - Nemoj se opterećivati
onime o čemu smo maločas razgovarali. To je sitnica u usporedbi s izvrsnim
poslom što ga obavljaš. Samo tako nastavi, a svakodnevne poslove prepusti
meni.
- Trudit ću se da to zapamtim. Međutim, kad moj temperament izbije na
površinu, zamagli mi zdravo rasuđivanje.
Nasmijao se i otpratio je do vratiju. - S pravom si se ljutila. Dopusti da ti to
nadoknadim. Nancy namjerava organizirati svečanu večeru. Želi te upoznati s
nekim lju-
Šarada
143
dima koji mogu okupiti slavne osobe i puno doprinijeti prikupljanju
sredstava. Odgovara li ti iduća subota?
- Sjajno. Smijem li dovesti jednu slavnu ličnost?
- Naravno. Koga?
- Alexa Piercea.
- Pisca?
- Čuo si za njega?
- Kako bi mi mogao promaknuti? Govore o njemu kao o sljedećem Josephu
Wambaughu. Nisam znao da živi u San Antoniju.
- Stekla sam dojam da nema mjesta koje bi mogao nazvati domom, ali sad je
ovdje i radi na novoj knjizi.
- Svakako ga dovedi. Nancy će biti oduševljena.144
Sandra Broivn
20. poglavlje
-Mi
Dakle, želiš li ići? - Što bih morao odjenuti? - Za početak, čarape i cipele.
Kroz slušalicu se začuo Alexov duboki smijeh. Nadražio je Catino uho,
a na rukama joj se koža naježila. Ovo već postaje smiješno, pomislila je. Po-
naša se poput školarke koja se prvi put u nekoga zatre-skala.
Nikad nije bio daleko od njenih misli. Pomisao na njega ometala ju je pri
poslu, a njegov joj je glas izazivao vrtoglavicu. Smiješno!
- Pogledat ću mogu li pronaći par čarapa koje se slažu
- rekao je.
- Nije riječ o događaju na kojem je obvezan smoking, ali ne želim da me moj
pratilac osramoti. Tamo će biti nekoliko jako važnih ljudi - rekla mu je
šaljivim tonom.
- Nancy Webster organizirat će prikupljanje sredstava za djecu pa više nikad
neću razgovarati s tobom ako počiniš neku glupost zbog koje će djeca dobiti
manje pomoći.
- Obećaj em da neću češati, kopati ili puhati ono što se ne bi smjelo češati,
kopati ili puhati u javnosti.
Šarada
145
- O, hvala ti na obećanju. - Zastenjala je. - Vjerojatno ćeš me dovesti u
neugodnu situaciju. Ili ćeš se zaboraviti pojaviti.
- Označit ću datum na kalendaru.
- Zaboravit ćeš pogledati kalendar. Sjećaš se, tako smo se upoznali.
- Najbolja greška što sam je u životu počinio. Porumenjela je od zadovoljstva
i bila sretna da ne
može vidjeti glupavi izraz njezina lica. - Da bih bila sigurna, nazvat ću te dva
sata ranije i doći po tebe svojim automobilom.
- Dobra zamisao.
- Radiš li večeras?
- Da, ali u posljednje mi se vrijeme teško koncentrirati. Pitam se što li me
ometa?
Ponovno ju je preplavio val zadovoljstva. Laskalo joj je da je uzrok
nesabranosti. Nakon prvog izlaska još su dvaput izašli. Jednom su se našli u
restoranu na večeri, a poslije su otišli svatko na svoju stranu. Drugi je put on
došao po nju, automobilom.
Otišli su do šetališta uz rijeku gdje su jeli loša meksička jela u bistrou na
otvorenom, a zatim su prošetali duž rijeke San Antonio kroz središte grada.
Nakon nekog vremena prepustili su dućane i galerije turistima i pošli ulicom
gdje je bilo svježije, mirnije i bez gužve.
Prešli su ulicu, kupili sladoled s okusom kokosa od pospanog uličnog
prodavača i pronašli osamljenu klupu u sjeni na Alamo Plazi. Sunce je zašlo i
autobusi s turistima su otišli, ostavivši rasvijetljenu tvrđavu dostojanstvenu i
smirenu, odgovarajući spomenik onome što se ondje dogodilo prije sto
pedeset godina.
- Vraški su izbor napravili, je li? - rekao je Alex dok je lijeno lizao sladoled. -
Da li bi ti ostala i borila se do smrti?
- Teško pitanje. Vjerojatno bih, ako bih osjećala da nemam što izgubiti osim
života. - Vrškom jezika pronašla je komadić leda u sladoledu. - Ja se mogu
dovesti u vezu s tim, na neki način. Upitno ju je pogledao.146
Sandra Broivn
- Trenutak prije moje transplantacije, odjednom sam shvatila da će izvaditi
moje srce. Nemoj me pogrešno shvatiti - brzo je rekla. - Očajnički sam željela
novo srce. Ali u tom sam trenutku osjetila nesigurnost. Morala sam umrijeti
da bih mogla živjeti. To je bio težak trenutak. - Pogledala ga je i nasmiješila
se. - No prošao je, a ja sam dobila novo srce, drugi život.
Pojeli su u tišini svoj sladoled. Ispred njih je prošla kočija koju su vukla dva
konja. Nije bilo putnika već samo kočijaš dugačke brade spuštene na prsa,
koji je sjedio po-grbljenih ramena, djelujući jednako umorno kao i konji.
- Cat? -Hmm?
- Znaš li tko je bio tvoj davatelj?
- Ne.
- Znaš li bilo što o - ?
- Ne, i ne želim znati.
Kimnuo je glavom, ali je bilo očito da ga nisu zadovoljili njezini kratki
odgovori. - Kako to? Mislim, je li to uobičajeno kad je riječ o transplantaciji
srca?
- Nije. Neki žele upoznati obitelj davatelja i osobno im zahvaliti. Žele im
staviti do znanja da su svjesni njihove goleme žrtve. Neki žele saznati sve što
mogu o svom davatelju. - Odlučno je odmahnula glavom. - Ja ne. Ne bih se
mogla nositi s tim.
- Na koji način?
- Što ako se razočaraju u meni?
- Sumnjam da bi se to dogodilo.
- Ima previše sivih zona. Umjesto razmišljanja o tome tko mi je to omogućio,
radije bih nešto učinila u životu. Tada se nisu uzalud žrtvovali.
Razgovor je na tome završio. Nije dalje navaljivao, a njoj je bilo drago da je
tako. To je bila osjetljiva tema. Tako otvoreno kao s njim razgovarala je još
jedino s Deanom.
Sad je pogledala ladicu svog noćnog ormarića i dvoumila se hoće li načeti još
jednu uznemirujuću temu, o pismima što ih je nedavno primila. Hoće li se
njemu činiti
Šarada
147
da članak o događaju u Memphisu ima neko značenje za nju? Ako nema,
zašto su joj ga poslali? Željela je znati Alexovo mišljenje o tome, ali je
odlučila da zasad neće ništa spominjati. Dovoljno ga je dugo ometala u radu.
- Sad ću te pustiti na miru. Žao mi je što sam te omela u poslu.
- Ne brini se za to. Već satima radim pa mi je ionako trebao odmor. Hvala što
si me pozvala na večeru kod Websterovih.
- Hvala tebi što si prihvatio poziv.
- Nastojat ću se pristojno ponašati.
- Zadirkivala sam te.
- Znam.
Osjetila je smiješak u njegovu glasu. Odgovarao je njezinom. - Laku noć,
Alex. Vidjet ćemo se u subotu.
Dugo nakon spuštanja slušalice lice joj je bilo ozareno smiješkom. Nema
nikakve sumnje, ovo izmiče kontroli. Inače se nije ovako prepuštala
osjećajima. Zbog događaja u djetinjstvu vrlo je teško dopuštala svojim
osjećajima da se rasplamsaju. Nekoliko je puta morala otići iz obitelji
skrbnika gdje se duboko vezala za djecu. Veze su neminovno dolazile do
raskida, a to je neizbježno donosilo bol.
Bez obzira na to, jako se i brzo zagrijavala za Alexa Piercea.
Što on osjeća prema njoj?
Volio bi s njom spavati. Toliko je znala. Imao je zdrave seksualne porive.
Čovjek samo treba pročitati odlomke njegovih knjiga da bi to saznao. A Cat
ih je pročitala. Nekoliko puta.
Jasno, nije joj se sviđao niti je odobravala stav muških likova njegovih
romana prema ženama. Bilo bi previše blago nazvati ih seksistima. Uz
nekoliko iznimaka, odnosili su se prema ženama s manje poštovanja nego
prema upotrijebljenom papirnatom rupčiću.
No čini se da Alex nije dijelio šovinizam svojih likova. Visoko je cijenio nju i
posao što ga je obavljala. Često joj je dijelio komplimente.148
Sandra Broivn
Šarada
149
Znao se smijati i šaliti, ali je po prirodi bio ozbiljan, ponekad čak i previše.
Nije podnosio banalnosti. Isto tako, rijetko je govorio o svom radu u policiji,
a kad bi ga ipak spomenuo, u glasu mu se osjećala gorčina. Bilo je nekih
neugodnosti povezanih s njegovim napuštanjem posla, a ona je sumnjala da
nije svojevoljno otišao.
Maštala je o njemu kao o ljubavniku, ali bi ga rado prihvatila i samo kao
prijatelja. Dean joj je još uvijek bio prijatelj, ali on je daleko. Trebao joj je
netko kome bi se mogla povjeriti, ali ne preko telefona.
Pogled joj je ponovno privukao noćni ormarić gdje se nalazio prvi tajanstveni
isječak iz novina, zajedno s onim što ga je danas primila.
Stigao je u posve jednakoj kuverti kao i prvi. Isto je bilo i to što je sadržavao
samo isječak iz novina, a ovaj je govorio o događaju u Boca Ratonu na
Floridi.
Šezdesetdvogodišnja žena nađena je mrtva nakon nesretnog pada. Dok je bila
sama kod kuće, pokušala je zaliti biljku koja je visjela sa stropa. Ljestve su se
srušile, a ona je pala kroz vrata što su vodila na verandu. Komad stakla probio
joj je pluća.
Poput dječaka u Memphisu, i ona je imala transplanti-rano srce.
Cat nije znala kako bi protumačila ove zagonetne poruke. Što bi zaključio
Alex, kao bivši policajac? Bi li mislio da ima razloga za brigu, ili bi ih otpisao
kao djelo poremećene osobe?
Već je gotovo zaključila da je prvo pismo upravo to, ali je tada primila i
drugo. Krajnje je neobična slučajnost da su dvije osobe s transplantiranim
srcem umrle u tako bizarnim nesrećama. Još je neobičnije što se netko
potrudio da je o tome obavijesti.
- Luđaci - rekla je, nestrpljivo gurnula isječke u kuverte i naglo zatvorila
ladicu noćnog ormarića. Vjerojatno joj to netko šalje kako bi je iznervirao i
zbunio.
Neće mu priuštiti to zadovoljstvo. Ako se time bude opterećivala, dopustit će
da neki luđak preuzme kontrolu nad njenim umom. Pošta koju šalju
poremećene osobe

bila je rizik što ga je donosilo njezino zvanje. Čovjek se na to nije trebao

obazirati. Osim u slučaju kad su poruke sadržavale otvorenu prijetnju, zbog
njih se nije trebalo zabrinjavati.
Osim toga, imala je važnijih tema za razmišljanje, kao što je pitanje biranja
odjeće za večeru kod Websterovih.
- Opa.
Cat je stigla u Alexov stan pet minuta prije dogovorenog vremena. Imao je na
sebi tamne hlače i golublje sivu košulju koju još nije zavukao u hlače.
Raskopčane man-šete mlatarale su mu oko zglavaka, a samo je dva gumba
stigao zakopčati. Bio je bos.
Njegov je kompliment više bio nagli udisaj nego riječ. Koljena su joj se
pretvorila u gumu. - Hvala ti.
- Predivno izgledaš.
- Hvala još jednom. Žao mi je što sam uranila. Promet nije bio onako gust
kako sam očekivala. Zaključila sam da je pametnije pogledati jesi li spreman,
nego čekati vani u automobilu. No nije važno što još nisi gotov. Nema žurbe.
Imamo puno -
- Zašto si tako nervozna? Obećao sam da ću staviti čarape i cipele, nisam li?
Imao je dobar dar zapažanja. Brbljala je kako bi prikrila treperenje što joj je
naglo uzbunilo želudac. Spoznaja da je tako lako čita samo je uvećala njezinu
nervozu. No, on ima pronicavost pisca. Kad bi opisivao ovaj prizor, zacijelo
bi nervozni lik trabunjao poput idiota.
Njegovo razumijevanje ljudskog ponašanja i motiviranosti stavljalo ju je u
nepovoljniji položaj. Morat će se pripaziti ubuduće, navući na lice pokeraški
izraz, ne odavati toliko.
Pomaknuo se u stranu. - Uđi.
- Rekao je pauk muhi.
- Ne grizem. - Zatvorio je vrata i zaključao ih. - Barem ne jako.150
Sandra Broivn
Cat se malo opuštenije nasmijala i osvrnula po njegovom stanu na dvije etaže.
Mirisalo je po svježoj boji. Visoki stropovi i veliki prozori podsjetili su je na
njezinu kuću u Malibuu. Galerija na katu obuhvaćaj je dva zida.
- Spavaća je soba gore - rekao je. - Kuhinja je tamo. Dvokrilna vrata otvaraju
se na terasu.
- Sviđa mi se.
- U redu je - rekao je. - Kao što znaš, ne trudim se previše oko vođenja
kućanstva.
Zapravo, dojmila je se urednost stana, dok nije opazila košulju što je virila
ispod jastuka na kauču. Časopisi na pokrajnjem stolu izgledali su kao da ih je
netko na brzinu složio, a na jednome su se vidjeli ostaci sendviča. Na stoliću
za kavu nazirali su se vlažni krugovi povezani poput znaka Olimpijskih igara.
- Doista, Delanev. Večeras fantastično izgledaš.
Naglo se okrenula kad je čula njegov kompliment. Zurio je u nju vrelim i
upornim pogledom te joj se činilo da bi je mogao opeci. - Hvala.
- Mislio sam da crvenokose ne bi trebale nositi narančasto.
- Nije narančasto nego bakreno.
- Narančasto je.
Kratka, ravna haljina imala je uske naramenice, a po njoj su poput novih
novčića blistale tanke metalne pločice. Od operacije nije nosila ništa
dekoltirano. Do prije nekoliko tjedana ne bi ni pomislila na takvu haljinu. No
Alex joj je pomogao da se riješi nelagode povezane s ožiljkom.
- Bez obzira kako je zoveš, dovraga - rekao je - iste je boje kao i tvoja kosa.
Sva plamtiš poput vatre.
- Govoriš poput pisca. Ti si i pjesnik, a to uopće nisi znao.
- Ali to možeš vidjeti po mojim stopalima. To je par Longfellowa - rekao je i
time zaključio banalnosti. Pogledao je bose noge. - Raskomoti se. Odmah ću
se vratiti.
Grabio je po dvije stube odjednom. Kad je stigao do galerije, već je raskopčao
hlače i gurao košulju za pojas.
Šarada
151
- Možda u hladnjaku nađeš nešto za piće. Nisam siguran. Posluži se.
- Dobro, hvala. Gdje ti je motor? Nisam ga vidjela vani.
- Dao sam ga na generalku.
- Šteta. Rado bih se ponovno vozila.
- Da. Kad jednom osjetiš takvu snagu među nogama, postaneš ovisnik.
- Jako smiješno.
- Nedostajat će mi. Tip je rekao da bi moglo potrajati nekoliko mjeseci ako
želim da se posao obavi kako treba.
- Kako napreduje roman?
- Ništa ne valja.
- Sumnjam da je tako. - Iz iskustva je znala da pisci uvijek imaju loše
mišljenje o djelu na kojem trenutno rade.
Lutala je njegovom dnevnom sobom i tražila sitnice koje bi joj mogle nešto
više reći o njegovoj naravi. Ništa nije našla. Jedina osobna značajka u sobi bio
je njegov žurni pokušaj da je dovede u red prije njezina dolaska. Manjkao joj
je pečat vlasnika. Nije bilo nikakvih obiteljskih fotografija, nikakvih
uspomena, nikakve pošte, kupona ili potvrda. Namještaj je djelovao bezlično i
unajmljeno.
Osjetila je neodređeno razočaranje.
Ispod stubišta otkrila je dvije kartonske kutije s otisnutim naslovima njegovih
dvaju romana. Još uvijek su bile zatvorene. Zašto nije primjerke svojih knjiga
podijelio obitelji i prijateljima? Možda jest, a ovo mu je ostalo. Ili možda
nema ni obitelji ni prijatelja.
A možda se njezina mašta pretjerano razmahala. Pogledala je kroz sitne škure
na francuskom prozoru. Na terasi nije vidjela ništa zanimljivo. Činilo se da je
nitko ne koristi.
Dok je prolazila kratkim hodnikom prema kuhinji, primijetila je zatvorena
vrata koja joj nije spomenuo. Ormar? Kupaonica? Koraknula je unatrag kako
bi procije-152
Sandra Broivn
nila dimenzije prostora iza vratiju. Prostor je bio veći od ormara ili manje
kupaonice.
Ruka joj se našla na kvaki prije no što je uopće shvatila što radi. Zastala je i
razmislila. Zašto nije spomenuo ovu prostoriju? Je li propust bio namjeran?
Oprezno je pritisnula kvaku. Vrata su se bešumno otvorila. Unutra je vladao
mrak. Još je malo gurnula vrata i zavukla glavu u sobu.
Slaba je svjetlost dopirala kroz zatvorene škure. Jedva je nazirala obrise, ali je
ugledala nešto nalik stolu i -
Čvrsto ju je uhvatio za zglavak.
- Kojeg vraga radiš?
Šarada
153
21. poglavlje
Prokletstvo, Alex! - Istrgnula mu je ruku iz stiska i okrenula se prema
njemu. - Smrtno si me prestrašio! Što te je spopalo? Odlučnim je pokretom
zatvorio vrata. - Ta je prostorija ničija zemlja. Svima je zabranjen ulaz.
- Zašto nisi stavio natpis »Ne prilazi«? Što radiš unutra, tiskaš krivotvorene
novčanice?
Ponovno ju je uhvatio za zglavak, ovoga puta nježnije. - Žao mi je ako sam te
prestrašio. Nisam htio. Samo, jako sam osjetljiv na svoj radni prostor.
- Blago rečeno - uvrijeđeno je rekla.
- Molim te, shvati. Krajnje je osobne prirode ono što unutra radim. -
Zagledao se u zatvorena vrata kao da može vidjeti kroz njih. - U toj sam sobi
u svom najboljem izdanju, i u svom najgorem izdanju. Tu se rađa svaka moja
riječ, a rađanje je vraški bolno. To je mjesto gdje stvaram, a tu i proklinjem
stvaralački proces. To je moja krajnje osobna, mazohistička odaja za
mučenje.
Iskrivljeno se osmjehnuo. - Znam da to nekome tko nije pisac zvuči šašavo,
ali kad bi netkopovrijedio moj radni prostor, osjećao bih se kao da mi je
silovao podsvi-154
Sandra Broivn
jest. Bio bi obeščašćen. Više nikad ne bi pripadao isključivo meni i mojim
mislima.
Doista je zavrijedila prijekore. Nije smjela zabadati nos u prostoriju iza
zatvorenih vratiju. Slikari i kipari skrivali su svoja djela dok nisu bila posve
gotova. Nitko nikad nije čuo glazbu skladatelja dok on sam nije bio njome u
potpunosti zadovoljan. Trebala je pogoditi da će Alex jednako osjećati kad je
riječ o njegovu pisanju.
- Nisam znala - pokajnički je rekla. - Žao mi je.
- Uz izuzetak ove prostorije, cijeli ti stan stoji na raspolaganju. Dopušten ti je
pristup mojoj smočnici i hladnjaku, mojoj košari s prljavim rubljem, čak i
zbirci erotskih časopisa, ali ova je soba zabranjena.
- Moja radoznalost - rekla je i odmahnula glavom. -Jedan je dječji socijalni
radnik pretkazao da će me to doći glave. Ali je također držao da je čokolada
otrov i upozoravao me neka je ne jedem. - Pogledala ga je, a na njezinu se
licu tek naziralo kajanje. - Bojim se da ga nisam poslušala ni u jednom ni u
drugom slučaju.
Oslonio se rukom na zid i tako joj prepriječio put.
- Oprošteno ti je zbog radoznalosti. Hoćeš li ti meni oprostiti tako žestoku
reakciju?
Stavio je kravatu oko vrata, ali je još nije zavezao. Mirisao je na sapun; čista,
vlažna, muška koža koja je Cat više privlačila nego skupe kolonjske vode. Još
uvijek se nije počešljao, a kosa mu je izgledala kao da ju je samo obrisao
ručnikom. Sve u svemu, bio je to privlačan, nevjerojatno seksepilan
muškarac.
- Imaš zbirku erotskih časopisa? - prigušenim je glasom upitala.
- Aha.
- Otkad ih skupljaš?
- Otkako sam dovoljno odrastao da bih znao kako se to ne smije.
- Tako dugo? Hmm. Rado bih je pogledala jednom prilikom.
Lijeno se nasmiješio. - Mislim da imaš opaku crtu, Cat Delanev.
Šarada
155
- To je bila još jedna stvar koja je zbunjivala socijalne radnike.
Prešao joj je pogledom preko lica, a zatim ga preselio na njezin vrat. Stajao
joj je tako blizu da je morao sasvim spustiti glavu ako je želio vidjeti ostatak
njezina tijela. Tjemenom joj je dotaknuo obraz. Osjetila je njegov dah na
svojim prsima.
I dalje ju je držao za desni zglavak. Naslonio ga je na zid, malo iznad njene
glave, tako da joj je dlan bio okrenut prema van. Poljubio je nježnu, prozirnu
kožu ispod koje je udaralo bilo. Pomilovao ju je jezikom.
Potom je usnama okrznuo njezine. - Kad počinje ta tvoja zabava?
- Prije deset minuta.
- Prokletstvo. - Sagnuo je glavu i usnama joj milovao pregib između vrata i
ramena.
- No planirala sam da ćemo nas dvoje otmjeno zakasniti.
- Kako to? Pretpostavila si da neću biti spreman na vrijeme.
- Ne. Samo u slučaju... oh... - Bilo je teško razmišljati dok joj je grickao uho. -
Znaš, samo u slučaju da nas... nešto zadrži.
- Želiš li da nas nešto zadrži?
Želudac joj se podigao i naglo pao. U grlu je osjetila grop. - Mislila sam ako
se zadržimo u prometu ili tako nešto.
- Oh. Promet. Tako je.
Počeo se povlačiti, ali je Cat uhvatila njegovu kravatu. - Ništa nećemo
propustiti - šapnula je. - Duže će trajati vrijeme koktela.
- A nas dvoje ne pijemo. - Stavio joj je ruku ispod dojke i gurnuo je prema
gore sagnuvši glavu do punine što se nadimala iznad ruba dekoltea. Nježno ju
je milovao otvorenim ustima.
Cat je zastenjala od užitka i izvila se prema njemu. Podigao je glavu i
poljubio joj usta, a jezikom ju je vabio i provocirao. Kad je poljubac završio,
ostavio je svoje156
Sandra Broivn
usne uz njezine. Osjetila je strujanje njegova daha. - Dakle... ?
- Što?
- Želiš li se ševiti?
Neočekivana vulgarnost ugasila je njezinu želju kao da joj je bacio vjedro
hladne vode u lice. Odgurnula ga je od sebe.
Podigao je ruke izražavajući nedužnost i predaju.
- Optužila si junake mojih romana da nikad ne pitaju dopuštenje. Mislio sam
da bi vrijedilo pokušati, to je sve.
- Mogao si smisliti malo pristojnije pitanje!
- U redu. - Skrušeno je sklopio ruke ispod brade.
- Želite li se ševiti, gospođo?
- Slatko.
Pokušala je proći kraj njega, ali ju je uhvatio oko struka i ponovno smjestio
između sebe i zida. Ovoga se puta nije moglo posumnjati da je zadirkuje kad
ju je poljubio. Poljubac je više bio posjednički nego zavodnički, a trajao je
sve dok njezina ljutnja nije isparila i ona mu uzvratila poljubac jednakom
strašću.
Kad ju je konačno pustio, Catine su usne pulsirale vrelinom. Po cijelom je
tijelu osjećala vrućinu i treperavost.
- Želim te - rekao je. - Ali ne dok moram voditi računa o tvojoj frizuri i
šminki. - Palcem joj je prešao preko donje usne. - Ne dok mi se žuri i imam
rok. Ne dok nas očekuju na primanju koje bi moglo donijeti nešto gotovine za
tvoju djecu. Zato jer ne vjerujem da će jednom s tobom biti dovoljno.
Shvaćaš?
Ostala je bez daha i uzbuđena od njegova govora, pa je uspjela samo kimnuti
glavom u znak odgovora.
- Malo sam te zadirkivao svojom grubošću, ali poziv vrijedi. Točno kako sam
rekao. - Oči su mu vidno potam-njele. - Samo je na tebi da izabereš vrijeme i
mjesto. Razumiješ?
Ponovno je kimnula glavom.
Dugo je zadržao njezin pogled, a potom se okrenuo.
- Daj mi još nekoliko minuta.
Šarada
157
- Cat, stigla si! - Nancy Webster ju je zagrlila. - Svi jedva čekaju da te
upoznaju.
Djevojka u odori sluškinje uvela je Cat i Alexa u dnevni boravak impresivna
doma Websterovih. Te je večeri bio krcat bogatim i utjecajnim ljudima grada.
Bučni je žamor puno govorio o tome kako je Nancy sposobna postići da se svi
njezini gosti ugodno osjećaju.
- Ispričavam se zbog zakašnjenja - rekla je Cat. - Mi -
- Ja sam kriv - prekinuo ju je Alex. - Nešto je iskrsnulo.
Cat ga je prijekorno pogledala, ali Nancy je jedva čekala da ga upozna pa joj
je promaknula njihova tiha razmjena.
Nancy mu je srdačno stisnula ruku. - Gospodine Pierce, dobro nam došli.
- Zovite me Alex, molim vas.
- Bila sam strašno uzbuđena kad mi je Bili rekao da će vas Cat večeras
dovesti. Počašćena sam i presretna što ste večeras naš gost.
- Drago mi je da sam ovdje.
- Dođite upoznati moga muža. Što biste željeli popiti? Nancy je bila savršena
domaćica. Uz naoko nimalo
truda uskoro se u Alexovoj ruci našla čaša mineralne vode s limunom, a on i
Bili obraćali su se jedan drugome imenom.
- Pročitao sam vaš prvi roman i smatrao ga jako dobrim za prvi pokušaj -
rekao je Bili.
To je bio jedan od onih komplimenata na kojeg se nije imalo što odgovoriti.
Alex se upitao je li Webster svjestan toga, i odmah je zaključio da jest.
Čovjek ga je pokušavao diskreditirati, ali da to ne bude očito.
Uspio je zvučiti ljubazno. - Hvala na komplimentu.
- Radite li na novoj knjizi?
- Trudim se, da.
- Jeste li priču smjestili u San Antonio?
- Dijelom.
Cat je provukla ruku kroz Alexovu. - Nemoj se truditi,158
Sandra Broivn
Bille. Ništa nećeš izvući iz njega. Jako je tajanstven kad je riječ o njegovu
radu.
Webster ga je radoznalo pogledao. - Zašto?
- Pričanje o romanu prije nego je gotov kvari iznenađenja. Ne za čitatelja,
nego za mene.
- Pišete knjigu, ali ne znate što će se dalje dogoditi?
- Ne uvijek, ne.
Webster se namrštio, a na licu mu se pojavio sumnjičav izraz. - Bojim se da
sam ja previše usredotočen na cilj da bih mogao tako raditi.
Koga je briga? pomislio je Alex.
Cat je prekinula neugodnu tišinu. - Ne volim se hvalisati, ali Alex me zamolio
da mu pomognem u istraživanju.
- Doista? - rekao je Webster.
- Bilo mu je teško opisati prizore iz spavaće sobe pa sam mu ispričala
ponešto iz svoje prljave holivudske prošlosti i dala mu dopuštenje da to ... -
Kretnjama je pokazala kao da se ne može dosjetiti prave riječi.
- Razradi u tančine? - Nancy joj je nastojala pomoći.
- Ne. Ublaži.
Nasmijali su se svi koji su je čuli.
- Iako bismo ih rado monopolizirali, Bille, ne možemo to učiniti - rekla je
Nancy. - Naši nam drugi gosti nikad ne bi oprostili. Cat? Alex? - Stala je
između njih i uhvatila ih pod ruku. - Najprije vas želim upoznati s našom
novom gradonačelnicom i njezinim mužem.
Vodila ih je kroz prostoriju i upoznala s mnogim ljudima. Alex je sa
zadovoljstvom ustanovio da puno ljudi zna i cijeni njegove knjige. Cat je
imala još više obožavatelja. Svatko je imao poneku lijepu riječ za Catinu
djecu. Nikad nije sebi pripisivala sve zasluge već ih je dijelila s cijelom
ekipom.
- Od Billa Webstera naniže, svima u WWSA-i stalo je do uspjeha emisije -
rekla je.
Jedna je gošća spomenula priču što se pojavila u nedjeljnom izdanju San
Antonio Lighta. Govorila je o ne-
Šarada
159
davno posvojenoj djevojčici kojoj su transplantirali bubreg.
- Da, Chantalina priča daje nam poticaj - Cat je rekla ženi koja je skrenula
pozornost na priču. Zatim je pogledala Webstera i ispod glasa rekla: - Pitam
se kako Truitt podnosi sve to?
Nekoliko je dana izvjestitelj nastojao doći do priče o obitelji O'Connors, ali
njegovi napori nisu urodili plodom. Nakon što je služba za odnose s javnošću
televizijske kuće dala izjavu za tisak, više nije bilo nikakvih komentara iz
WWSA-e. Prema savjetu odvjetnika, obitelj O'Connors odbila je dati intervju.
Zatim su, nakon što su uz pomoć stručnjaka shvatili kako je vješto djevojčica
skrivala svoje emotivne poremećaje, ipak odlučili zadržati dijete.
Državna agencija za posvajanje i emisija Catina djeca jedva su izbjegli
katastrofu. Cat se nadala da će ovaj najnoviji novinski članak raspršiti svaku
sumnju u vrijednost programa.
- Ono što se dogodilo sa Chantal ravno je čudu - rekla je. Nažalost, ima još
jako puno djece s posebnim problemima kojima bi također trebalo slično
čudo.
- Provlače se kroz skrbnički sustav. Mnogi su skrbnici brižni i dobri ljudi,
sasvim sigurno. Ali takvoj djeci očajnički je potreban stalni dom.
Večera se sastojala od sedam jela, a trajala je više od dva sata. Alex bi umro
od dosade da nije bilo Cat koja je, na nagovor drugih gostiju, prepričavala
doživljaje djece predstavljene u programu Catina djeca.
Slušateljstvo je kao očarano slušalo dirljive priče. Neke su izazivale smijeh, a
neke suze. Catino izražajno pričanje bilo je jednako dirljivo kao i događaji o
kojima je govorila. Glas joj je odavao strastvenu odanost programu što ga je
vodila.
Kad je došlo vrijeme za čokoladni desert već su svi za stolom uzbuđeno
razgovarali o priredbi na kojoj će se prikupljati sredstva za djecu.160
Sandra Broivn
Dok joj je Alex pridržavao stolicu po završetku večere, sagnuo se i šapnuo: -
Uspjelo je.
Drugi su gosti otišli, ali Websterovi su nagovorili njega i Cat da ostanu na još
jednoj šalici kave kako bi nazdravili uspješnoj večeri. - Pođimo u Billovu
radnu sobu gdje se možemo raskomotiti - predložila je Nancy i pošla naprijed.
Sluškinja je unijela srebrni servis za kavu, ali je Nancy natočila šalice. - Jeste
li za konjak, Alex?
- Samo kavu, molim vas.
- Opazio sam da ste za večerom preskakali vino - primijetio je Bili kad je
posegnuo za šalicom kave s konjakom koju mu je pružala Nancy. - Zar ste
apstinent?
-Da.
Alex nije osjećao potrebu za objašnjavanjem pa je na tome ostalo. Međutim,
njegov je kratki odgovor stvorio još jednu neugodnu šutnju. Ponovno ju je
Cat prekinula.
- Je li to album obiteljskih fotografija? - Posegnula je za velikom knjigom u
kožnom uvezu što je stajala na stoliću za kavu. Smjestila se na podu, skupivši
noge ispod sebe. - Smijem li ga pogledati?
- Svakako - odgovorila je Nancy. - Satima bismo vam mogli dosađivati
fotografijama naše djece.
- Koliko ih imate? - upitao je Alex.
- Šestero.
- Šestero! - Podigao je šalicu kave kao tihi znak divljenja. - Nitko to ne bi
pogodio s obzirom na izgled njihove majke.
- Hvala vam.
- Jako pazi na svoj izgled i kondiciju - rekao je Web-ster i ponosno se
nasmiješio.
- Jesu li vaša djeca još uvijek kod kuće?
Dok je Nancy ukratko Alexu pričala gdje su njihovi potomci i čime se bave,
Cat je nastavila okretati stranice albuma. S vremena na vrijeme Alex je
pogledavao fotografije preko njezina ramena. Prema onome što je vidio,
učinilo mu se da djeca Websterovih uvelike nalikuju svojim roditeljima. Imali
su zdrav i privlačan sveamerički iz-
Šarada
161
gled, a svi su bili jako ambiciozni i uspješni jer su na fotografijama često
držali trofeje ili plakete.
- I tako - zaključila je Nancy - samo najmlađi još uvijek živi s nama, iako je
rijetko kod kuće. On je urednik srednjoškolskih novina i to -
- Moj Bože!
Catin je iznenađeni uzvik prekinuo Nancy u pola riječi. Odmah su se sve oči
okrenule prema njoj.162
Sandra Broivn
22. poglavlje
Jesi li znala da si praktički dvojnica njihove kćerke Carle? Posve svjesna
Alexova uporna pogleda, Cat se koncentrirala na vožnju i gledala ravno
naprijed.
- Ima nešto sličnosti - priznala je.
- To je stvarno blago rečeno.
- Imala je smeđe oči, a ne plave.
- Ali je imala kovrČavu crvenu kosu i jednak oblik lica.
- Nakrivio je glavu i stao proučavati njezin profil. - Njezine kosti lica nisu bile
tako izrazite. Ne tako četvrtaste. Ali sličnost je nevjerojatna.
Oči je prikovala za cestu i čvrsto stiskala volan.
- Znaš da imam pravo - bio je uporan. - Kad si vidjela njezinu sliku, izgledalo
je da ćeš se onesvijestiti. Obrazi su ti dobili nezdravu crvenu boju.
- Imaš izvrstan dar zapažanja.
- To mi je posao. Promatram ljude i zapisujem svoja zapažanja.
- Pa, ja ne volim biti promatrana!
- To je velika šteta jer si jako zanimljiva za proučavanje. Kao i Webster.
- Bili? Zašto?
Šarada
163
- Pa, kao prvo, bio sam mu antipatičan na prvi pogled. Fućka mi se za to, ali
je neobično.
- Zašto je neobično? Zar se automatski sviđaš svima koje upoznaš?
- Nemoj se pretvarati da nisi primijetila, jer jesi. Kako bi prikrila njegovu
netaktičnost, ubacila si onu šalu o pomaganju pri mojem istraživanju. A kad si
uzela onaj album, zamalo ga je udarila kap. Nije želio da vidiš fotografiju
njegove pokojne kćerke.
Cat je pozvala u pomoć svoju glumačku vještinu kako bi zadržala
bezizražajno lice. Nije promatrala Billa kao Alex, pa nije mogla znati kako je
reagirao na njezino zanimanje za album. Međutim, nije joj promaknulo da je
cijelo vrijeme šutio i prepustio Nancy glavnu riječ.
Nancy je smireno potvrdila zapanjujuću sličnost između njihove kćerke i Cat.
- Bili i ja smo to primijetili kad ste prvi put nastupili u Prijelazima - rekla je.
Čak smo Carlu zadirkivali u vezi s tim, optuživši je da vodi dvostruki život o
kojem nam nije pričala. Sjećaš se, dragi?
Potvrdio je nešto progunđavši.
Nakon toga ona i Alex su odbili još jednu kavu i odlučili poći. Cat je
zahvalila Websterima što su organizirali primanje. Nancy je bila uvjerena da
će uz pomoć i podršku onih koji su bili nazočni na večeri organizirati pri-
kupljanje sredstava bez premca.
- Uživao sam - Alex je rekao domaćinima. - Hvala što ste me pozvali.
Na vratima ih je Nancy oboje zagrlila. Uspjela je zadržati sabranost. S druge
strane, Bili je djelovao potreseno i... što? Kriv?
I zašto je bio tako hladan prema Alexu?
- Jesi li znala za Carlu prije današnje večeri? - upitao je Alex.
- Znala sam da su izgubili najstarije dijete. Poginula je u prometnoj nesreći
kad se vraćala na fakultet u Austin.
- Webster ti je to ispričao?
Kimnula je glavom. - Čak i prije mog preseljenja ovamo. Očito se još nisu
posve oporavili od toga. Kako164
Sandra Broivn
bi i mogli? Kćerka dođe kući za vikend. Opereš joj rublje, slušaš kako priča o
momku s kojim se viđa, o profesoru kojeg mrzi. Pozdraviš se s njom, kažeš
joj neka vozi oprezno, zagrliš je. Kad je idući put vidiš, moraš identificirati
njezino tijelo u mrtvačnici.
Cat je zadrhtala i tiho dodala: - Ne mogu zamisliti ništa gore od pokapanja
vlastita djeteta.
Alex je neko vrijeme šutio, a zatim ju je iznenadio pitanjem? - Pali li se
Webster na tebe?
- Ne!
- Da. Točno.
- Ne pali se - inzistirala je. - To bi doista bilo bolesno s obzirom na moju
sličnost s njihovom kćerkom.
- Možda ga je to najprije privuklo. U početku je njegova naklonost prema
tebi bila sasvim nedužna. S vremenom se razvila u nešto drugo.
- Nije.
Alex je i dalje skeptično šutio. Na kraju je blažim glasom rekla: - Ili ako jest,
nikad mi to nije stavio do znanja.
- Sumnjam da bi te ganjao po uredu ili pokušavao pipkati dok nitko ne gleda.
Previše je ponosan za tako nešto.
- Nikad mi nije udvarao, ni prikriveno ni otvoreno.
- No vas dvoje imate nešto više od običnog odnosa poslodavca i posloprimca.
- Smatram ga prijateljem - oprezno je rekla Cat. - No nikad nije bilo nikakva
nagovještaja o ljubavi. Prema svemu što sam dosad vidjela, on i Nancy imaju
savršen odnos.
- Nijedna veza nije savršena.
Iskosa ga je pogledala. - Govoriš iz iskustva?
- Nažalost, da. Previše iskustava.
- To sam i mislila.
- No vratimo se tebi i Billu Websteru -
- Ne postojimo ja i Bili Webster - tvrdila je. - Pružio mi je sjajnu priliku.
Sviđa mi se i cijenim ga. To je sve.
- Mislim da to nije sve, Cat. - Htjela se pobuniti, ali je
Šarada
165
on nastavio: - Ne kažem da ti lažeš. Riječ je o njemu. Nešto me kod njega
smeta.
- On je privlačan muškarac na otmjen i dostojanstven način. Iznimno je
uspješan. Ima jako veliku moć. Oko sebe širi autoritet.
- Čekaj malo - mrzovoljno je rekao. - Pokušavaš li reći da sam ljubomoran na
njega?
- Ti mi reci.
- Sve si pogrešno shvatila, dušo. On je večeras bio ljubomoran na mene jer
sam bio u tvom društvu.
- Glupost!
- U redu, dobro. Glupost. No, kažem ti, Webster želi nešto sakriti.
Zavladala je tišina. Cat nije htjela priznati ono što je mislila; Billovo je
ponašanje te večeri doista bilo čudno i uznemirujuće. Trebalo joj je vremena
da o tome razmisli.
Međutim, Alex nije htio stvari ostaviti na miru.
- Što misliš, zašto se onako neobično ponašao kad si vidjela Carlinu
fotografiju?
- Zacijelo mu je bilo neugodno ako je naša sličnost bila razlogom što me
uopće zapazio. Takva sentimentalna crta ne uklapa se u imidž hladnog
izvršnog upravitelja kakvog je pomno njegovao i strogo ga održavao.
- Možda.
Šakom je udarila po volanu. - Zar si ti uvijek u pravu? Kažeš li ikad nešto
poput 'Nikad nisam o tome razmišljao na taj način. Možda sam pogriješio'?
- Ovoga puta ne - tvrdoglavo je rekao. - Nešto mi se kod Webstera ne čini
istinitim. Osjećam to u želucu. Slika je previše savršena. Njegov je život
poput ilustracije suvremene bajke. Stalno očekujem da će se pojaviti zlobni
patuljak.
- Vratio si se ulozi policajca, znaš.
- Vjerojatno. Instinkt. Teško se riješiti te navike. Svakoga promatram s
određenom dozom sumnje.
- Zašto?166
Sandra Broivn
- Zato jer su ljudi po prirodi sumnjivi. Svatko nešto pokušava sakriti.
- Misliš, neku tajnu?
Njezin vragolasti ton uopće nije djelovao na njegov ozbiljni izraz lica. -
Točno, neku tajnu. Svi imamo nešto što bismo radije čuvali pod ključem.
- Ja nemam. Moj je život otvorena knjiga. Bockali su me i pipkali i snimali
izvana i iznutra. Doslovno su mi otvorili prsa i pogledali što imam unutra. Da
sam imala neku tajnu, davno bi je otkrili.
Odmahnuo je glavom. - Imaš ti svoju tajnu, Cat -uporno je tvrdio. - To je
možda tako duboka i mračna tajna da si je zakopala u podsvijest. Čak ni ti ne
znaš o čemu je riječ. Ne želiš je razotkriti sama sebi jer bi se tada morala
nositi s njom. Mi, mislim na sve ljude, zakopavamo ružne aspekte naših
ličnosti jer se s njima ne možemo suočiti.
- Hej, tako mi je drago što sam te večeras pozvala da pođeš sa mnom. Pun si
viceva.
- Ranije sam se pokušao šaliti s tobom - podsjetio ju je. - Činilo se da ti se ne
sviđa moj osjećaj za šalu.
Namrštila se i prijekorno ga pogledala. - Mislim da si previše ozbiljno shvatio
svoj policijski tečaj psihologije.
- Možda. No romanopisci su također psiholozi, znaš. Sat za satom, dan za
danom, ja ispreplićem ljudske živote. Proučavam njihovo ponašanje i
pokušavam odgonetnuti što ih motivira. Razmisli o ovome - rekao je
okrenuvši se prema njoj. - Udariš se čekićem po palcu. Što ćeš učiniti?
- Najvjerojatnije ću zaurlati, vrisnuti neku prostotu i poskakivati naokolo
držeći se za palac.
- Točno. To je uzrok i posljedica. U takvim se slučajevima uglavnom svi
podjednako ponašamo. S druge strane, u našim se životima događaju stvari
koje su samo naše. Mogu biti slučajne ili namjerne, ali naše su reakcije tako-
đer programirane.
- Svaki je od nas programiran drugačije, ovisno o spolu, inteligenciji,
ekonomskoj situaciji, rođenju i tako
Šarada
167
dalje. Svatko od nas ima razloge za točno određeno ponašanje. To je
motiviranost. Kao pisac, ja moram znati što motivira određeni lik da u
određenoj situaciji reagira na određeni način.
- Ti proučavaš ljudsku narav.
- U svim njezinim oblicima.
- A u ljudskoj je naravi zakopavanje tajni?
- Kao što pas zakopava kost. Samo što ih mi rijetko kada želimo iskopati i
grickati.
- Koja je tvoja tajna, Sigmunde?
- Ne mogu ti reći. To je tajna.
Stala je na raskrižju i okrenula se prema njemu. - Mislim da vjerojatno imaš
više od jedne tajne.
Nije zagrizao mamac. Umjesto toga, zagledao joj se u oči. - Hoćemo li
večeras zajedno spavati?
Zamišljeno ga je promatrala dok se svjetlo na semaforu nije promijenilo i
vozač iza nje zatrubio. - Ne vjerujem - rekla je i pritisnula papučicu gasa.
- Zašto ne?
- Zato jer si toliko govorio o tome kako me proučavaš da mi je postalo
neugodno. Jesam li ja prva televizijska ličnost koju si poveo u krevet? Prva s
transplantiranim srcem? Prva crvenokosa s brojem cipela trideset sedam?
Želiš li spavati sa mnom kako bi svoje iskustvo pohranio u mentalnu
enciklopediju o ljudskoj naravi?
Nije odmah uskočio s nijekanjem, a to joj je zasmetalo. Željela je da odlučno
pobije njezine navode. Ovlaš ga je pogledala. Promatrao ju je ništa ne
govoreći, ništa ne otkrivajući. Njegova uporna šutnja samo je učvrstila
njezinu odluku.
- Žao mi je, Alex. Ne želim se prepoznati u prizoru u spavaćoj sobi tvoje
sljedeće knjige.
Okrenuo se od nje i zagledao kroz vjetrobran. Njegova se čeljust ljutito
stezala, a ona se pobojala da je tome razlog što je točno pogodila njegove
namjere. Barem je imao toliko pristojnosti da nije lagao o svojim motivima.
Ipak, osjetila je golemo razočaranje.
- Prikazala si me kao pravoga gada - rekao je.168
Sandra Brown
- Mislim da je vjerojatno da to i jesi.
Naglo je okrenuo glavu, a kad je vidio da se smiješi, tiho se nasmijao. - Pa,
imaš pravo. No čak se i gadovima ponekad mora pružiti prilika.
- U redu. Kava kod mene?
- Može. Odande ću poći taksijem.
- Kava. Ništa više.
- Nisam životinja, znaš. Mogu obuzdati svoje porive kad moram. - Šalio se,
ali je tada opet postao ozbiljan. - Doista uživam u razgovoru s tobom, Cat.
- Je li to novi pristup?
- Nije. To nije fraza. Mislim ozbiljno. Duhovita si. Pametna. Borac. I dobar
prijatelj.
- Hmm, duhovita, pametna i borac. I dobar prijatelj. Možda bih trebala
prestati s pokušajima da postanem seks simbol i poći na audiciju za dječju
seriju.
Ostatak je vožnje protekao u ležernom razgovoru. Još uvijek su se smijali
jednoj anegdoti s večere kad su skrenuli u njezinu ulicu.
Cat je naglo zakočila. - Što je to?
Tamna je limuzina bila parkirana uz pločnik ispred njezine kuće. Iako je bila
vidljiva s udaljenosti od pola bloka, dijelom su je skrivale hrastove grane iz
njezina vrta.
- Ne prepoznaješ automobil? - upitao je Alex. Odmahnula je glavom.
- Očekuješ li goste?
- Ne.
Uvjerila je samu sebe da ne treba brinuti zbog dva isječka iz novina što joj ih
je netko poslao, ali je znala da bi bilo glupo posve ih zanemariti. Već se
događalo da su poremećene osobe počinile odvratne zločine zbog svoje ne-
zdrave opsjednutosti slavnim osobama.
U posljednje je vrijeme posebno pazila na sigurnost; provjeravala je jesu li
sva vrata i prozori zaključani, pogledom je pretraživala parkirališta prije
izlaženja iz zgrada, provjeravala je stražnje sjedalo svog automobila
Šarada
169
prije no što bi sjela za volan. Nije ju posve obuzela paranoja, ali malo više
opreza nije bilo na odmet.
- Hej! Što te je tako prestrašilo? - upitao je Alex.
- Nisam prestrašena. Samo -
- Nemoj mi lagati. Još malo pa ćeš istrgnuti volan. Vidim kako ti mahnito
udara bilo. O čemu je riječ?
- Ni o čemu.
- Cat!
- Nije ništa!
- Lažljivice. Zaustavi auto.
- Ja-
- Zaustavi!
Parkirala je uz pločnik, ali nije ugasila motor.
- Ugasi svjetla. Budi tiha. Ne miči se. - Otvorio je vrata i izašao.
- Alex, što ćeš učiniti? Alex?
Ignorirao ju je i potrčao preko tratina njezinih susjeda prema njezinoj kući.
Uskoro se stopio sa sjenkama i više ga nije vidjela.
Njezina je početna tjeskoba popustila. Prestrašila se, ali samo na trenutak. Sad
joj se činilo glupim što se onako uplašila. Automobil je mogao pripadati i
gostima nekog od njezinih susjeda.
Nestrpljivo je prstima lupkala po volanu. - Budi tiha. Ne miči se. Sjedni,
okreni se, pravi se mrtva - ljutito je promrmljala. Nije ju on trebao spašavati.
Za nekoliko je sekundi izašla iz automobila. Pošla je istim putem kao i Alex,
trčala je na prstima i držala se sjenki. Što se više približavala svojoj kući, to se
gluplje osjećala. Zar bi osoba koja joj namjerava nauditi parkirala ispred
njezine kuće i tako objavila svoju nazočnost?
S druge strane, kako bi mogla objasniti sablasni osjećaj da je netko promatra
što ju je u posljednje vrijeme proganjao? One proklete bijele kuverte i njihove
zagonetne poruke poigravale su se njezinim živcima. Oduvijek je prezirala
kukavičluk. Nije joj bilo nalik da bude tako nervozna i zamišlja čudovišta
koja će na nju skočiti iz mraka. Ipak, njezina se nervoza uvećavala što se više
približa-170
Sandra Broivn
vala kući. Osim blage svjetlosti što ju je širila svjetiljka na trijemu, sve je bilo
u mraku. Nije bilo nikakva zvuka; ništa se nije micalo.
Tada je iz stražnjeg dvorišta začula povišene glasove. Povik. Stenjanje.
Komešanje. Uskoro su se dvije figure materijalizirale iz tmine. Alex se borio
s drugim čovjekom i doslovno ga dovukao u prednje dvorište.
- Našao sam ga kako pokušava provaliti kroz stražnja vrata - rekao joj je.
- Kujin sine - drugi je muškarac zarežao. - Pusti me.
- Ni slučajno.
Alex ga je srušio licem prema tlu i čučnuo iznad njega zabivši koljeno u donji
dio čovjekovih leđa. Desnom ga je rukom uhvatio ispod ramena. - Ako se
samo pomakneš, slomit ću ti ruku - zaprijetio je. - Cat, nazovi 911.
Cat je uzbuđeno potrčala prema kući, ali se zamalo spotaknula kad je
ponovno začula svoje ime, ovoga puta ga je izgovorio glas hrapav od
ogorčenja i boli, ali ipak poznat.
- Cat, za Boga miloga, makni ovog idiota s mene. Naglo se okrenula širom
otvorivši oči od zaprepaštenja.
- Dean?
Šarada
171
23. poglavlje
Cat je alkoholom namazala ogrebotinu na obrazu Deana Spicera. Kardiolog
se trgnuo i ispod glasa opsovao. Alex je zajahao stolicu i s mukom nastojao
suzbiti smiješak. Okupili su se oko Catina kuhinjskog stola. Kuhinja je bila
točno onakva kakvu bi joj Alex dodijelio da je bila jedan od njegovih
izmišljenih likova.
Osnovna je boja bila bijela, naglašena jarkim kontrastima: slika maka na
jednom zidu, afričke ljubičice u cvatu na prozorskoj dasci, ekscentričan crno-
bijeli čajnik u obliku krave.
Spicer je odgurnuo Catine ruke. - Dobro je - progun-đao je. - Imaš li štogod
za piće?
- Misliš alkohol? Nemam.
- Aspirin? - Skrušeno je odmahnula glavom. Uzdahnuo je. - Pa, zacijelo nisi
očekivala da će netko napasti tvoga gosta i oboriti ga na tlo. - Bijesno je
pogledao Alexa. - Mislim da mi dugujete ispriku.
- Neću se ispričavati zbog reagiranja na ono što sam vidio, a vidio sam vas
kako pokušavate obiti bravu na Ca-tinim stražnjim vratima.
Istina, grubo je postupao sa Spicerom prije no što je172
Sandra Broivn
otkrio da je riječ o prijatelju a ne o uljezu, ali zapravo ga nije povrijedio. Bio
je povrijeđen samo Alexov ponos, a Alex s tim nije mogao suosjećati.
- Niste se trebali šuljati po mraku i pokušavati provaliti u njezinu kuću - rekao
je.
- Vi ste trebali zatražiti neku osobnu ispravu prije nego me napadnete.
Alex se prezirno nasmijao. - To je dobar način ako želite da vam netko
raznese glavu. Ne može se pristupiti provalniku i pristojno ga upitati isprave.
Najprije ga svladate, a zatim postavljate pitanja. Na ulici ne biste opstali ni
deset minuta ako biste postupali drugačije.
- Ne bih znao. Za razliku od vas, nisam s ulice.
Alex je tako naglo ustao da se stolica prevrnula. - Budite zahvalni što vas je
Cat prepoznala. Baš sam vas namjeravao srediti zato što ste me nazvali
idiotom.
- Momci! - uzviknula je Cat. - Svi smo ovdje prijatelji, zar ne? Došlo je do
greške, ali za nekoliko ćemo se tjedana tome smijati.
Alex je sumnjao da će on ili Spicer ovo ikad držati smiješnim, ali nije se
prepirao s Cat. Već je ionako bila dovoljno nervozna. Podigao je stolicu i
ponovno sjeo. On i Spicer nastavili su se neprijateljski gledati.
Cat je zatvorila bočicu alkohola i odložila je na ormarić, a potom je blago
ukorila svoga neočekivanoga gosta. - Da si barem nazvao i javio mi da
dolaziš, ovo se moglo izbjeći.
- Želio sam te iznenaditi.
- Pa, to ti je svakako pošlo za rukom! - vedro je rekla. Previše vedro. Njezin je
smiješak djelovao namješteno.
Alex je pretpostavio da joj nije previše drago što vidi dr. Spicera kojeg je
predstavila samo kao svog prijatelja. Alexu nije trebalo nacrtati da shvati
kako joj je bio i više od toga. Glas joj je zvučio neprirodno visoko i napeto
dok ga je pristojno pitala o putovanju.
- Jesi li štogod pojeo u zrakoplovu? Hoću li ti nešto pripremiti?
Sarada
173
- Nisam pojeo obrok što su ga servirali, ali neću ništa jesti. Ipak, hvala.
- Kavu?
- Ne za mene.
- Ni ja neću.
- Pa, dakle, trebali bismo poći u dnevnu sobu. - Nijedan od njih dvojice nije
se pomaknuo, pa im se pridružila za kuhinjskim stolom. - Ne mogu
povjerovati da si doista došao u San Antonio - rekla je Spiceru. - Mislila sam
da ni mrtav ne bi nogom kročio u ovu provinciju.
- Prema onome što sam dosad vidio, čini mi se da je moje loše mišljenje
potvrđeno.
- Baš ti hvala! - Njezina je ljutnja izrečena u šali, ali ju je on ozbiljno shvatio.
- Nisam mislio onako kako je zvučilo. Tvoja je kuća ugodna. - Kritičnim je
pogledom preletio kuhinju. - No ne može se usporediti s tvojom kućom na
plaži Malibu, naravno.
- Istina. U San Antoniju nema dovoljno obalnog prostora. - Cat se nervozno
nasmijala vlastitoj šali. Ni Alex ni Spicer nisu se niti osmjehnuli. Njoj su
prepustili vođenje razgovora. - Kad si odlučio poći na put, Deane?
- To je bila impulzivna odluka. Imao sam samo nekoliko zakazanih pregleda
tijekom sljedećih nekoliko dana. Bilo ih je lako premjestiti u drugi termin i
uzeti nekoliko slobodnih dana.
- Bez obzira kako je do toga došlo, jako mi je drago što si ovdje.
Lagala je, a Alex je to znao. Još gore, znao je i Spicer.
- Zapravo, stigao si u pravom trenutku - rekla je s forsiranom veselošću. -
Upravo smo se vraćali sa svečane večere što su je priredili Websterovi.
Spicer je nešto neodređeno progunđao.
- Nancy će organizirati prikupljanje sredstava za Ca-tinu djecu.
- Kako lijepo.
- Svatko tko je netko u društvu San Antonija bit će nazočan.174
Sandra Broivn
- Što sigurno ne znači puno.
Alex se divio samokontroli koja joj je pomogla da ignorira Spicerovu
uvredljivu primjedbu. Čak je zadržala i osmijeh. - Sve su žene nazočne na
večeri bile ushićene zbog upoznavanja Alexa.
Spicer se okrenuo k njemu. - Vi ste policajac, zar ne?
- Bivši.
Još jedno gunđanje ispunjeno prezirom.
- Alex sada piše kriminalističke romane. Postao je prilično slavan. Jesi li
pročitao neku od njegovih knjiga?
Spicer ju je pogledao kao da je sama zamisao nepojmljiva. - Ne.
- Možda biste trebali - blago je rekao Alex.
- Ne mogu se domisliti niti jednom razlogu iz kojeg bih to želio.
- Mogli biste naučiti nešto korisno, primjerice kako se obraniti.
Spicer je skočio na noge, a zatim se omamljeno zaljuljao i morao se uhvatiti
za naslon stolice kako ne bi pao. Alex je potisnuo još jedan zadovoljan
smiješak.
Cat je naglo ustala i pomogla kardiologu da se vrati na stolicu. Čim je Spicer
opet sjedio, položila je obje šake na bokove i ljutito rekla: - Dobro, dosta mi
je vas dvojice. Pokušavam voditi normalan razgovor i smirivati vaše za-
djevice, a nijedna mi uloga ne odgovara. Sad prestanite! Ponašate se poput
kretena. Ni zbog čega.
- Ne bih rekao da ovo nije ništa - rekao je Spicer i pokazao ogrebotinu na
svom obrazu.
- Ma dajte, molim vas - promrmljao je Alex.
- Zapravo - podrugljivo je rekao Spicer - zaprijetili ste da ćete mi slomiti
ruku.
- Deane -
- Zato što sam vas držao provalnikom. Ispalo je da ste samo budala koja se
šulja po mraku i -
- Alex...
Ustao je. - Poštedi me, Cat. Nije važno. Mislim da sam čuo kako je stigao moj
taksi.
- Već si ga pozvao?
Šarada
175
- Dok si ti pošla po alkohol i vatu.
- Oh. Mislila sam da ćeš ostati i praviti nam društvo.
- Ne, ne želim te oduzimati tvom gostu. Ovo je bilo zanimljivo iskustvo,
doktore.
Spicer ga je ljutito gledao. Kako bi nadoknadila njegovu nepristojnost, Cat je
promrmljala: - Ispratit ću te, Alex.
Pošla je s njim kroz kuću prema ulaznim vratima. Skinula je cipele s visokim
petama pa se njezini koraci nisu čuli na drvenom podu, ali su daske ugodno
škripale pod njegovom težinom.
Prostrane sobe bile su rasvijetljene strateški postavljenim stajaćim lampama
umjesto stropnim lusterima. Njihova blaga svjetlost obasjavala je uokvirene
fotografije, časopise i zdjele mirisnog suhog bilja. Kauči i naslonjači bili su
veliki i mekani, krcati jastučića. Ugođaj je bio ne-pretenciozan, blag i
prijateljski.
Otvorila je ulazna vrata. - Imao si pravo. Taksi je stigao. - Bio je parkiran iza
Spicerova unajmljena automobila.
Okrenula se k njemu i tiho rekla: - Još jednom hvala što si me večeras pratio
na primanje.
- Hvala što si me pozvala.
Da je bila mudra, ostala bi na tome i zaželjela mu laku noć. No nije to učinila.
Slabašno se nasmijala i rekla: -Večer je završila neobičnim iznenađenjem, zar
ne?
- Da.
- Uzbudljivije od mirne šalice kave.
- Manje uzbudljivo od valjanja po krevetu. Zabacila je glavu. - Moraš li biti
tako prost?
- Moraš li ti biti tako prividno čedna? Vraški dobro znaš da smo namjeravali
zajedno u krevet.
- Već sam rekla ne.
- No jesi li tako mislila?
Sagnula je glavu. Uhvatio ju je ispod brade i iznova je podigao. - Odrasli smo.
Oboje znamo kamo idemo pa me ne pokušavaj zavaravati, u redu? Želim te
od trenutka kad sam te ugledao kroz mrežu na vratima Irene i Char-176
Sandra Broivn
Šarada
lieja. I ti to znaš. Ti želiš mene, također. Sve što smo od tada rekli ili učinili
bila je samo predigra.
Nervozno je pogledala prema kuhinji. To ga je naljutilo. - Shvatio sam
poruku. Laku noć, Cat.
Kliznuo je kroz vrata, a na pola puta niz prilaz osvrnuo se preko ramena. Još
uvijek je stajala na vratima, a njezino se tijelo ocrtavalo na svjetlosti iz kuće.
Jednu je ruku podigla i oslonila na dovratak, kao da je zaustavljena u trenutku
usrdne molbe.
Je li to bilo zato što je djelovala čeznutljivo i pomalo napušteno, ili zato što se
još uvijek ljutio da se njezin bivši ljubavnik pojavio u nepovoljnom trenutku,
ili je možda doista bio gad kako je sam priznao, ali zanemario je savjest i
zdrav razum te je promijenio pravac kretanja. Istu je razdaljinu prešao u
djeliću sekunde.
Bez riječi joj je obujmio glavu i zavukao prste u njezinu kosu. Drugom ju je
rukom uhvatio oko struka i privukao k sebi. Poljubio ju je sa strašću i
bijesom. Usta su mu bila tvrda, a jezik zahtjevan.
Tada je, jednako naglo kao što je počeo, poljubac završio.
Zurila je u njega, a vlažne su joj se usne rastvorile od čuđenja. Kad ju je po
drugi put ostavio, izgledala je zaprepašteno i uzbuđeno, spremna na poljupce i
seks. Dok se žustrim koracima udaljavao od kuće, osjećao je još veći bijes
nego ranije. Ljutio se na Spicera, na nju, na sebe. Na sve.
Na svaku prokletu stvar.
- Koliko dugo već ovo traje?
Dean nije gubio vrijeme. Čim je prošla kroz kuhinjska vrata, naglavce se
bacio na temu za koju se ona nadala da će je izbjeći.
- Što?
- Nemoj se praviti glupa, Cat. Ova stvar s tim policajcem koji se igra pisca. -
Njegovo je upitno zurenje zahtijevalo odgovor.
1
177

- Nema nikakve stvari između mene i Alexa. - Ispričala mu je o zabuni u kući

Waltersovih. - Nakon tog bizarnog upoznavanja, izašli smo zajedno nekoliko
puta. Prijateljski. To je sve.
Dean je skeptično puhnuo kroz nos.
Budući da je lagala usnama koje su još uvijek pulsirale od Alexova poljupca,
prešla je u napad. - Slušaj, Deane, drago mi je što si me došao posjetiti, ali tko
ti je dopustio da provaljuješ u moju kuću dok mene nema?
- Nisam mislio da će ti to smetati. Već sam pokušao objasniti tebi i onom
neandertalcu. Nije te bilo, pa sam odlučio ući i pričekati te. Ne shvaćam zašto
se tako uzrujavaš. Imao sam ključeve tvoje kuće na plaži Malibu. Ne
uspijevam vidjeti u čemu je razlika.
- Razlika je u tome što sam ti sama dala one ključeve. Znala sam da ih imaš. -
Shvatila je da se zajedno s ljutnjom povisuje i njezin glas pa ga je utišala. -
Trebao si me obavijestiti da dolaziš. Ne volim iznenađenja. To sam ti
rekla milijun puta.
- U tom slučaju, to je jedna od rijetkih stvari koje se kod tebe nisu
promijenile otkako si došla ovamo.
Naglo je ustao i počeo šetkati sobom ne skidajući pogleda s nje. Činilo se kao
da je želi promotriti iz nekoliko različitih perspektiva.
- Ne znam što je uzrokovalo promjenu. Je li to druženje s onim razbijačem ili
tvoj posao? Ali nešto je utjecalo na tebe. Drugačija si.
- Na koji način?
- Uplašena si. Nervozna. Kao da ćeš svakog trenutka iskočiti iz kože.
- Nemam pojma o čemu govoriš. - Međutim, znala je, a smetalo joj je što je to
tako vidljivo.
- To mi je postalo jasno čim sam te ugledao. Bez obzira što ne valja... - Naglo
mu se promijenio izraz lica.
- O, Bože. Osjećaš li se dobro? Zar je nešto pošlo po zlu s tvojim srcem? Jesi
li imala znakove odbacivanja?
Podigla je ruke kako bi smirila njegovu paniku. - Ne, Deane. - Odmahnula je
glavom, a izraz lica joj se ublažio178
Sandra Broivn
Šarada
179
kako bi ga umirila. - Sjajno se osjećam. Još uvijek me čudi kako se dobro
osjećam. Svakoga dana otkrijem nešto novo što mogu učiniti, a nekad je to
bilo nemoguće. Čak i nakon svih ovih godina, meni je to još uvijek novo.
- Samo nemoj postati nerazumna - rekao je strogim glasom liječnika. - Drago
mi je da se sada dobro osjećaš, ali ako ikad osjetiš neki znak odbacivanja,
nazovi me. Odmah.
- Obećajem.
- Znam da se ljutiš kad ti ovako zanovijetam, ali netko te mora stalno
podsjećati da nisi poput ostalih. Imaš transplantirano srce.
- Ja jesam poput ostalih. Ne želim živjeti pod staklenim zvonom.
Bio je gluh na njezino protestiranje. - Previše naporno radiš.
- Volim raditi. Naglavce sam se bacila u Catinu djecu.
- Jesi li zato tako napeta?
Željela je Deanu pokazati tajanstvene isječke iz novina i kuverte u kojima su
stigli. Rado bi čula njegovu procjenu. No, poznavajući Deana, zacijelo bi
zahtijevao da se obrati policiji. Učini li tako, priznavala bi njihovu važnost.
Još uvijek se pokušavala uvjeriti da prikrivena upozorenja ništa ne znače.
- Možda djelujem napeto jer je večerašnje primanje bilo nešto više od
društvene večeri. Morala sam impresionirati puno ljudi, a to iscrpljuje. U
svakom trenutku imam puno stvari na umu - iskreno mu je rekla.
- Volim posao i djecu, ali ovakav program donosi svoje glavobolje, neke u
vezi s produkcijom, a druge u vezi s birokracijom. Uvijek imamo posla sa
zakonima. Pri kraju dana osjećam se poput jednorukog žonglera koji ima de-
set loptica u zraku.
- Možeš dati otkaz.
Nasmiješila se i odmahnula glavom. - Bez obzira na sve poteškoće, obožavam
taj posao. Isplati se svaki napor kad smjestimo neko dijete kod roditelja koji
će njegov ili
i
njezin život sasvim promijeniti, pretvoriti noćnu moru u san. Ne, Deane, neću
dati otkaz.
- Dakle, posao je sjajan. Mora biti nešto drugo u pitanju. - Zagledao joj se u
oči. - Je li te Pierce učinio tako napetom?
- Opet smo na tome?
- Koliko ti je stalo do njega?
Nije mu mogla iskreno odgovoriti jer joj je do Alexa bilo toliko stalo da je
željela produbljenje njihove veze, prijelaz na iduću razinu.
- Zanimljiv je i inteligentan - rekla je. - S njim se može lijepo razgovarati, ali
nije naročito pričljiv, ako to ima smisla. Vrlo je složena osoba. Što se bolje
poznajemo, čini mi se da o njemu manje znam. Zaintrigirao me.
- Cat - zastenjao je - poslušaj se. On je muškarčina gruba govora i privlačna
izgleda koji te zaintrigirao. Zar ne shvaćaš?
- On je zločesti dečko kojemu niti jedna žena ne može odoljeti - tiho je rekla
jer se i sama ranije tome dosjetila.
- Ako ti je to jasno, zašto ga se ne riješiš? - Zbunjeno je odmahnuo glavom. -
Što uopće vidiš na njemu? On je grubijan. To se vidi na prvi pogled. Jesi li
primijetila oži-ljak na njegovoj obrvi? Sam Bog zna -
- Neki huligan ga je tresnuo pivskom bocom.
- O, dakle, ipak si primijetila. - Okomio se na nju ispaljujući pitanja poput
metaka. - Ima li još ožiljaka? Jesi li ih sve vidjela? Jesi li spavala s njim?
- To se tebe ne tiče!
- Što znači da jesi.
- Što znači da se tebe ne tiče jesam li ili nisam. Više ti ne moram polagati
račune o tome s kim se viđam, na društvenom ili nekom drugom planu. -
Kako bi njegov povrijeđeni ego poštedjela još jednog udarca, pokušala je
smiriti svoj bijes. - Ne želim se svađati, Deane. Molim te, shvati.
- Savršeno shvaćam. Misliš da želiš strast i vatru za koju tvrdiš da nedostaje
u našem odnosu. Želiš grubog tipa u tijesnim trapericama od kojeg ti klecaju
koljena.180
Sandra Broivn
- Da - prkosno je priznala. - O odjeći se može raspravljati, ali želim da mi
klecaju koljena.
- Isuse, Cat. To je tako... nezrelo.
- Znam da me smatraš budalastom i idealističnom.
- Imaš pravo - rekao je. - Ja sam pragmatičar. Ne vjerujem u ideale. Život je
niz realnosti, obično ružnih.
- To nitko ne zna bolje od mene, Deane - podsjetila ga je. - Zato se čuvam za
nešto doista fantastično. U odnosu koji će biti najvažniji u mom životu, želim
samo najbolje. Prijateljstvo i drugarstvo su važni, ali, ako i kad se zaljubim,
želim cijeli uzbudljivi paket. Želim romantiku. Želim osjećati žmarce po
cijelom tijelu.
- A ti misliš da ti to taj Alex može pružiti?
- Prerano je za nagađanje. Osim toga, nije riječ o njemu.
- Vraga nije. Da ja nisam ovdje, bi li ti sad slao žmarce po cijelom tijelu?
Nekoliko trenutaka Cat nije htjela odgovoriti. Na koncu, kad je postalo jasno
da se on neće povući, ona je rekla: - Iskreno rečeno, ne znam. Možda. - Potom
je, sjetivši se Alexova poljupca na rastanku, tiše dodala: - Vjerojatno.
Pograbio je svoju jaknu s naslona stolice. - Možda bi ga trebala pozvati da se
vrati.
- Deane, nemoj tako otići - rekla je i ispružila ruku prema njemu kad se
primaknuo vratima. - Nemoj otići ljutit. Nemoj me kažnjavati zato što nisam
ludo zaljubljena u tebe. Ti si mi još uvijek najbolji prijatelj. Potreban si mi na
vrlo osobit način. Ne želim da nešto pokvari naše prijateljstvo... Deane!
Uopće nije usporio, već je izjurio kroz ulazna vrata i pustio ih da se uz tresak
za njim zatvore. Gume njegova unajmljena automobila zaškripale su kad je
odjurio.
Šarada
181
24. poglavlje
George se Murphv osjećao posebno svadljivo dok se ispucalim
pločnikom primicao trošnoj unajmljenoj kući. Kad je stupio na zapušteni
trijem, gnjile su daske zaškripale kao da će se raspasti. Plava je boja na
ulaznim vratima izblijedjela i ljuštila se. Otvorio ih je, a šarke su zacviljele. U
dnevnoj se sobi osjećao zadah nekoliko puta upotrebljavane masnoće za
kuhanje i marihuane. Murphv je šutnuo s puta plišanog zeca i opsovao kad se
spotaknuo preko kamiona igračke. Oponašajući Warda Cleavera, glasno je
zapjevao: - Dušo, stigao sam.
Izašla je iz spavaće sobe, a na licu su joj se vidjeli tragovi sna. Iako je bila
sredina dana, na sebi je imala laganu pamučnu spavaćicu. Prešla je jezikom
preko suhih, ispucalih usana. - Što radiš ovdje?
- Kako to misliš, što radim ovdje? Živim ovdje! Stisnula je ruke na struku. -
Kad su te pustili?
- Prije otprilike sat vremena. Nisu imali dokaza pa me nisu mogli zadržati.
Bila je to bezvezna optužba za posjedovanje, a skovala su je dva drota kojima
se nije sviđao njegov izgled pa su ga željeli maltretirati. Ništa strašno. No
vrijeme prove-182
Sandra Broivn
deno u zatvoru ometalo je ono u čemu je uživao. Čeznuo je za pivom i
obuzela ga je požuda.
Dobacio joj je proračunati pogled. Djelovala je neobično nervozno. - Što ti je?
- pitao je. - Zar ti nije drago što sam se vratio kući?
Oči su mu se sumnjičavo suzile, a potom je svrnuo pogled na vrata spavaće
sobe. - Kujin sin. Ako je unutra neki tip, ubit ću te.
- Nema nikakvog...
Gurnuo ju je u stranu i uletio u zagušljivu spavaću sobu. Među neurednim
plahtama spavalo je dijete. Mali je dječak privukao koljena k prsima. Desni je
palac stavio u usta.
Murphv se osjetio glupo zato što joj je razotkrio svoju ljubomoru. Kako bi
spasio obraz, provjerio je i kupaonicu, ali bila je prazna, naravno. Kad je
izašao iz kupaonice, pokazao je usnulog dječaka. - Doveli su ga natrag?
Kimnula je glavom. - Jutros. Dvije noći sam proplakala. Nisam mogla raditi.
Nisam mogla ništa, osim misliti na Michaela. Bila sam tako sretna kad sam ga
vidjela. Mislila sam da su ga ovog puta odveli zauvijek. - Na rubu suza, s
mukom je progutala slinu.
- Socijalna je radnica rekla da ako... ako bude još problema, odvest će ga za
stalno. Ovo nam je posljednja prilika. - Suze su joj ispunile oči dok ga je
molećivo gledala. - Molim te, nemoj učiniti ništa što bi moglo -
- Donesi mi pivo. - Oklijevala je i zabrinuto pogledala dječaka. Tresnuo ju je
postrance po glavi. - Rekao sam da mi doneseš pivo - ponovio je pretjerano
naglašavajući svaku riječ. - Jesi li gluha ili glupa ili što?
Izjurila je iz sobe i odmah se vratila s limenkom piva.
- Ovo je zadnja. Poći ću ih kupiti čim se Michael probudi. Kad pođem u
dućan, kupit ću i nešto za večeru. Što bi želio?
Zadovoljno je nešto progunđao. Ovakvo mu se ponašanje više sviđalo.
Ponekad je kuja postajala drska i trebalo ju je podsjetiti tko je muškarac u
kući. - Ne želim više onog sranja što si ga prošli tjedan pripremila.
Šarada
183
- Polio guisado. To je meksičko jelo.
- Čak nisam mogao otkriti koji je vrag unutra.
- Večeras ću ti napraviti pržene krumpiriće. Podrignuo se od piva. Njezino
usrdno nastojanje da mu
udovolji počelo mu je ići na živce. Žene bi se trebale rađati nijeme, pomislio
je.
- Pripremit ću i kosani odrezak. S lukom. Baš onako kako ti voliš.
Murphv je više nije slušao. Zgnječio je praznu limenku piva i bacio je u
stranu, a potom je počeo prekopavati kroz smeće na komodi. - Što si učinila s
time?
- Nemoj, molim te. Ne smiješ. Ne ovdje. Ako slučajno naiđe socijalna
radnica...
Na komodi je stajala prozirna plastična kutija s pregra-cima u kojima su se
nalazile niske raznih oblika, veličina i boja. Bijesnim zamahom ruke bacio je
kutiju na pod. Uz bespomoćni uzvik gledala je kako se kuglice niski rasipaju
po napuklom linoleumu.
Uhvatio ju je za ruke i grubo protresao. - Zaboravi jebene kuglice. Gdje je
droga?
Na licu joj se pojavio izraz neodlučnosti, ali je iskra prkosa brzo nestala iz
njezinih očiju. - Najdonja ladica.
- Daj mi.
Kad se sagnula, spavaćica joj se nategnula preko bokova. Uhvatio ju je za
stražnjicu i stiskao je svojim snažnim prstima. - Nakon nekoliko dana u
zatvoru čak mi se i tvoja debela guzica čini privlačnom.
Uspravila se, ali on nije maknuo ruke već joj je počeo podizati spavaćicu. -
Nemoj. Molim te - zacviljela je pogledavši ga u zrcalu. - Michael bi se mogao
probuditi.
- Umukni i pripremi mi drogu. - Vidio je da se htjela pobuniti pa ju je snažno
uštipnuo za bedro. - Sada.
Drhtavim je rukama otvorila plastičnu vrećicu, istresla malo kokaina i
igraćom kartom napravila dva tanka reda na oštećenom zrcalu. Sagnuo se i
ušmrknuo ih kroz kratku slamku, a potom je ostatak utrljao u desni. Snažno
ga je pogodilo.
- Ah, sad je bolje. - Uzdahnuo je. Stavio joj je ruku na184
Sandra Broivn
sredinu leđa, gurnuo je prema naprijed preko komode i otkopčao hlače.
- Ne sada!
- Umukni. - Pokušao joj je zavući ruku medu noge, ali ih je ona čvrsto
stisnula. Ponovno ju je udario po glavi, ovoga puta jače, te je vrisnula. - Raširi
noge i umukni - zarežao je.
- Ne želim to ovako raditi.
- U redu. - Glas mu je bio svilenkast, ali lice iskrivljeno i ružno. Omotao je
njenu kosu oko svoje ruke i prisilio je da se okrene, gurnuo je na koljena i
zabio joj svoju erekciju u lice.
- Ako ne želiš onako, učinit ćemo to ovako. Vidiš kako sam dobar? Ovo ti se
više sviđa? Je li? - Jače ju je povukao za kosu. - Ako me povrijediš, iščupat ću
ti svu kosu s glave.
- Dobro, dobro. Učinit ću to kako treba. - Suze bola i poniženja slijevale su joj
se niz obraze kad je pogledala usnulo dijete. - Ali u drugoj sobi.
- Meni se sviđa ova soba.
- Ne ovdje, molim te. Dijete. - Plakala je.
- Isuse, ružna si kad ovako cmizdriš.
- Prestat ću plakati. Hoću, kunem se. Samo me nemoj tjerati -
- Mali spava - šapnuo je. - No mogu ga probuditi. Kad bolje razmislim,
mogao bi nešto naučiti. - Okrenuo se prema krevetu.
Obujmila mu je noge. - Ne, ne. - Njezino se preklinjanje gotovo uopće nije
čulo.
- Onda počni. '
Pola zadovoljstva pružao mu je pogled odozgo na nju dok se trudila oko
njega, a njezina su usta radila snažno i brzo. U očaju ga je nastojala navesti da
što prije svrši kako bi mučenje prestalo.
Bio je previše pametan za kuju. Shvatio je što mu čini pa se suzdržavao što je
duže mogao. Kad je napokon svršio, revao je poput magarca.
Za divno čudo, Michael je sve to prespavao.
Šarada
185
Nakon večere sjeo je pred televizor. Na svakom su kanalu bile vijesti.
Prebacivao je s jednog programa na drugi, čekajući da završe te gluposti i
pojavi se Vanna White.
Slatka crvenokosa žena na jednom kanalu zaokupila je njegovu pozornost.
Vidio ju je i ranije, ali nije ju nikad pomnije pogledao. Lice joj je u redu, ali
nema se čime pohvaliti od vrata nadolje. Iza njezinog desnog ramena nalazila
se fotografija nekog djeteta. Ozbiljno je nešto govorila i gledala ravno u
kameru.
- ... bio zanemaren. Oba njegova roditelja su narkomani. Imat će poteškoća pri
uspostavljanju odnosa, ali ima neograničene mogućnosti da postane pametno,
zdravo i emocionalno stabilno dijete. Ako mu prava obitelj pruži ljubav i
brigu koja mu je potrebna, on...
Murphv je slušao sa sve većim zanimanjem. Kad je završila svoju priču i
prepustila riječ glupavom voditelju, Murphv je oštro pogledao dječaka koji se
u kutu sobe igrao svojim prljavim plišanim zecom.
Mali je predstavljao pravu gnjavažu. Nije stvarao puno buke i na teži je način
naučio da se Murphvju mora sklanjati s puta. No Michael mu je uvijek smetao
kad je želio nešto raditi; ševiti, ušmrkavati, što god.
Morao je paziti kako se ponaša u vlastitoj kući. Zbog djeteta mu je stalno
dodijavala. Nemoj to raditi tamo gdje te Michael može vidjeti; nemoj tako
govoriti ako te Michael može čuti. Nemoj, nemoj, nemoj. Isuse! To je moglo
posve izludjeti čovjeka.
A ona socijalna radnica stalno je zabadala svoj dugački nos u njegove stvari.
Zacijelo je ona nahuškala drotove na njega kad je zadnji put morao obraditi
svoju staru. Pa, malo ju je premlatio. Tražila je to. Došao je kući, a nje nije
bilo. Kad se konačno pojavila, nije mu htjela izravno odgovoriti gdje je bila.
Što je trebao učiniti, pustiti je da se izvuče s takvim sranjem? Nikad joj nije
smio dopustiti da se počne baviti izrađivanjem niski, također. To joj je davalo
previše neovisnosti.
No njegov je najveći problem bio mali. Kad god bi po-186
Sandra Broivn
stala drska, to je uglavnom imalo veze s njim. Da malog dosadnjakovića
nema u blizini, život bi bio puno ljepši.
Posvojenje, rekla je crvenokosa. Ne mora biti riječ o siročadi, već i o djeci
koja su dojadila svojim roditeljima i žele ih se riješiti. Djeca na rasprodaji. To
mu je dobro zvučilo.
Pogledao ju je dok je sjedila i nizala kuglice. Posve bi pošašavila ako bi joj
Michaela zauvijek oduzeli. No prije ili poslije bi se primirila. Kakav bi izbor
imala? Možda se i ne bi toliko uzrujavala kad bi znala da je Michael dospio u
dobru obitelj. Bez obzira koji je to vrag.
Murphv je srkao svoje pivo dok je Vanna okretala slova, ali je razmišljao o
crvenokosoj. Ona bi mogla imati rješenje za njegov problem.
Vrijedilo je razmisliti o tome.
Šarada.
187
25. poglavlje

- Dobri Bože! - Poskočila je i refleksno polo- žila ruku iznad srca koje joj je
mahnito tuklo.
- Nisam znala da je netko ovdje. Televizijski je studio bio zamračen i,
mislila je, pust.
- Nema nikoga. Samo ja. Čekao sam te.
Alex je ustao sa stolice voditelja i pošao prema njoj. Strah ju je prikovao za
pod.
U tmini su televizijske kamere djelovale poput životnih oblika iz stranog
okruženja, a bezbrojni kablovi vijugali su po betonskom podu poput
elektronskih pupčanih vrpci. Ekrani su podsjećali na goleme, ugašene oči.
Ovako kasno, kad više nije obavljala svoju visokotehnolo-šku funkciju,
oprema u studiju poprimala je oblike stvorenja iz noćnih mora.
Do nedavno takva budalasta pomisao nikad ne bi pala Cat na pamet. Ovako,
svuda je vidjela duhove i demone.
- Kako si znao gdje ćeš me naći? - upitala je.
- Rekli su mi da obično pođeš prečicom kroz studio kad ideš kući.
- Tko ti je to rekao? Kako si uopće ušao ovamo?188
Sandra Broivn
- Riječima sam obrlatio stražara.
- Ne bi smjeli puštati u zgradu nikoga tko nema ovlaštenje.
- Stari mi je Bob učinio uslugu jer smo nekad bili kolege.
- Stari Bob?
- Već se oslovljavamo imenima. Kad sam mu rekao da sam nekad bio
policajac, sav se rastopio. Radio je u policiji San Antonija, a zatim je pošao u
mirovinu i postao policajac za unajmljivanje.
- Ta kolegijalnost između bivših policajaca zacijelo ti dobro dođe.
- Otvara zatvorena vrata - rekao je slegnuvši ramenima. - Je li ti hladno?
Prekrižila je ruke na prsima i obujmila laktove, ali toga uopće nije bila
svjesna. - Malo, mislim. Zapravo nisam primijetila.
- Ili drhtiš zbog onoga što se ovdje dogodilo danas poslijepodne?
Naglo ga je pogledala. - Kako znaš za to?
- Bio sam ovdje.
- Bio si ovdje? Zašto?
- Došao sam te potražiti. Stigao sam malo kasnije od vatrogasnih kola. U
općem metežu uspio sam se provući kraj Boba, ali nisam uspio ući u studio.
Bio je zatvoren i nisu me pustili da prođem.
- Pitao sam jednog policajca što se događa, a on mi je ispričao. Predstavio
sam se kao tvoj prijatelj, ali strogo su mu naredili da baš nikoga ne pušta
unutra.
Bilo joj je žao što nije znala da je Alex u zgradi. Svi su bili vrlo brižni, ali on
je predstavljao pouzdanika kojeg bi rado imala uza se nakon događaja.
Spustila je pogled i promrmljala: - Nesreće se događaju.
- Sigurna si da je riječ o nesreći?
Njezin tihi, nervozni smijeh nije djelovao naročito uvjerljivo. - Naravno da je
riječ o nesreći. Sasvim se slučajno dogodilo da sam ja sjedila u toj stolici kad
se svjetlo srušilo.
Šarada
189
- Pokaži mi.
Slijedio ju je do stola za vijesti. Iza njega su se nalazile četiri stolice na
okretanje. Dvije su bile namijenjene voditeljima, a jedna meteorologu koji je
obično kratko razgovarao s voditeljem prije prelaženja u slavni »meteorološki
centar« na drugom kraju studija. Četvrta je stolica bila za sportskog
izvjestitelja.
- Kao što znaš, ja se rijetko nalazim ovdje tijekom emitiranja vijesti. Sve su
moje emisije unaprijed snimljene. Kad ih snimam, obično sjedim ovdje - rekla
je i položila ruke na naslon stolice sportskog komentatora.
- Danas sam bila otprilike na polovici svoje uvodne riječi kad se dogodilo.
Pokazala je prema gore. Razbijeni reflektor već su zamijenili novim. - Treći s
lijeva - rekla je Alexu.
- Pao je s nosača i tresnuo na stol?
- Ovdje.
Jasno su se vidjeli svježi znakovi na površini stola. Polukružni komadić
drveta manjkao je na rubu stola, kao da je netko odgrizao dio ploče.
- Sretna sam da se to nije dogodilo mojoj glavi - rekla je i prešla prstom duž
nazubljenog polukruga. - Reflektor je promašio moju glavu za desetak
centimetara i gotovo mi pao u krilo. Napravio je cijelu gužvu. Razbijeno
staklo. Zgnječeni metal.
Pokušala se nasmiješiti, ali joj nije naročito uspjelo.
- Ne moram ti ni reći, morali smo ponoviti snimak.
- Je li netko dao nekakvo objašnjenje?
- Za samo nekoliko minuta studio se ispunio ljudima. Bili je prekinuo
sastanak o prodaji i dojurio ovamo. Netko je nazvao 911. Zato su došla
vatrogasna kola. Hitna pomoć je također stigla, iako nitko nije bio ozlijeđen,
što je pravo čudo.
- Nešto kasnije policajci i naši stražari ispraznili su prostoriju kako bi se
mogao počistiti nered. Bili je pobje-snio. Zahtijevao je objašnjenje od
tehničara rasvjete.
- I?
- Nisu ga imali. Zaprijetio je da će svih otpustiti, ali190
Sandra Broivn
sam ga uvjerila da to ne čini. Nikad se neće moći dokazati čiji je nemar
izazvao nesreću, a ne bi bilo pošteno kažnjavati cijelu ekipu.
- Jesu li pregledali reflektor?
- Da. Čini se da zavrtanj nije bio dobro pričvršćen.
- Dakle, bila je riječ o nemaru.
- Ili to, ili se sam nekako olabavio.
- Sam se olabavio?
- Tako nešto - obrecnula se. Uzrujavala ju je njegova sumnjičavost, a bojala
se jer je i ona bila podjednako skeptična.
- Hmm.
- Mrzim kad to činiš.
- Što činim?
- Taj 'hmm'. Kao da želiš reći kako je ono što sam upravo rekla -
- Glupost.
- Pa, što se po tvom mišljenju dogodilo?
- Mislim da ti je to utjeralo strah u kosti i da nije riječ o običnoj nesreći.
Ponovno je prekrižila ruke na prsima, nesvjesno zaštit-ničkom kretnjom. - To
je šašavo. Tko bi želio nauditi Kurtu?
- Kurtu?
- Sportskom komentatoru.
- Raflektor nije pao kad je Kurt ovdje sjedio. Pao je na tebe.
- Dakle, ti tvrdiš da je sve namješteno kako bi palo na mene?
- Da. A to i ti misliš.
- Kako možeš znati što ja mislim?
- Lako je pogoditi. Inače ne bi izgledala poput slaga-lice koja će se u svakom
trenutku raspasti.
Znala je da nema nikakva smisla poricati svoju nervozu, odlučila je poći
drugim putem. - Ako pretpostavimo da si u pravu, zašto bi mi netko htio
nauditi?
- To ti reci meni.
- Ne znam!
Šarada
191
- Ali imaš neku ideju. - Položio joj je prst na usne kako bi zaustavio njezino
protestiranje. - Osjetio sam da nešto nije u redu one noći kad si pred kućom
vidjela nepoznati automobil.
- Zabrinula sam se. Svatko bi se zabrinuo.
- Nisi se samo zabrinula, već si se uspaničila - ustvrdio je. - Kao da si
očekivala nevolje. Čak i prije te večeri ponašala si se neobično. Ima li nekih
određenih razloga za to?
- Nema.
- Lažljivice.
Odjednom joj je ponestalo energije, te je sagnula glavu i počela masirati
sljepoočnice. - Pobjeđuješ jer ja odustajem, Alex. Večeras nisam raspoložena
za prepirku.
- Zašto mi ne kažeš što te muči?
- Zato jer... - Oklijevala je. - Zato jer idem kući u krevet.
Okrenula se prema izlazu. Krenuo je uz nju. - Je li tvoj dragi još uvijek kod
tebe?
- On nije moj dragi. Stao je.
Ona je također stala, okrenula se i pogledala ga. - Više nije.
- Shvaćam.
Prešutno su se složili da više neće razgovarati o njezinu odnosu s Deanom
Spicerom i nastavili svoj put prema izlazu iz zgrade, zaustavivši se da Bobu
požele laku noć.
Radosno se nasmiješio Alexu. - Hvala na autogramu. -Primjerak Alexove
knjige ležao je otvoren na njegovu stolu. - Ovakve stvari ja volim.
- Uživajte - Alex je rekao svom novom obožavatelju dok je pridržavao teška
metalna vrata da bi Cat mogla izaći.
- Podmitio si ga - optužila ga je.
- To mi je bila rezervna mogućnost, ako ne upale priče o dobrim starim
vremenima.
- Kako si znao da ću večeras biti ovdje? Obično ne ra-192
Sandra Broivn
dim ovako kasno. - Parkiralište je bilo posve prazno. Otišla je čak i ekipa
kasnih večernjih vijesti.
- Slučajno sam pogodio. Nije te bilo kod kuće.
- Najprije si me potražio kod kuće?
- Pa da opet naletim na Spicera? Ni u ludilu. Nazvao sam i nitko mi se nije
javio.
- Zašto si me htio vidjeti?
- Želio sam čuti tvoju verziju nesreće u studiju.
- Prije toga. Zašto si danas poslijepodne došao u studio?
Stigli su do njezina automobila. Oslonio se laktom na krov vozila i pogledao
je. - Da bih se osobno ispričao jer sam povrijedio tvog... ovaj, Spicera.
- Nije bio ozbiljnije povrijeđen - rekla je. - Mislim da mu je najviše bilo
neugodno. - Učinilo joj se da Alex želi još nešto reći, ali nije, pa je otključala
i otvorila vrata automobila. - Prihvaćam tvoju ispriku, Alex. Laku noć.
- Slušaj, Cat, tip je bezveznjaković. Što vidiš u njemu?
- Pa, kao prvo, spasio mi je život - odbrusila mu je.
- Dakle, osjećaš se obveznom prema njemu.
- Nisam rekla -
- Koliko obveznom?
- Prestani, Alex. - Pokušala je viknuti, ali joj se glas slomio. - Samo ušuti i... i
pusti me na miru. Rekla sam ti da večeras nemam volje za svađu s tobom.
Ja... danas... ti...
Na vlastito zaprepaštenje, briznula je u plač.
- O, dovraga - rekao je i privukao je k sebi. Željela mu se oduprijeti, ali nije
imala ni fizičke ni
emotivne snage za to. Obujmio ju je rukama dok je plakala. Nakon nekoliko
minuta žestokog jecanja, podigla je glavu, prihvatila rupčić što joj ga je
ponudio i obrisala nos.
- Taj te je događaj s reflektorom prestrašio više nego želiš priznati, Cat.
- Ne, ne - rekla je odmahnuvši glavom. - Ne plačem zbog toga. Nešto je
drugo posrijedi.
- Što?
Šarada
193
- Doista ne želim razgovarati o tome.
- Isuse, kako si tvrdoglava. - Odmaknuo ju je u stranu i ponovno zaključao
vrata njezina automobila. Zatim ju je okrenuo i gurnuo u suprotnom smjeru. -
Idemo.
- Kamo? Samo želim poći kući.
- Ne želim biti neljubazan, ali vidio sam strašila koja su izgledala bolje nego
ti. Pobrinut ću se da štogod pojedeš.
- Nisam gladna.
Nije želio prihvatiti niječni odgovor. U roku od pola sata stigli su u njegov
stan i donijeli sa sobom dvije večere od piletine. Odlučili su da neće
namještati stol, već jesti s pladnjeva u dnevnoj sobi. On je sjeo na jedan kraj
kauča, a Cat na pod ispred stolića za kavu.
- Moram priznati, ovo je fino - rekla je s punim ustima. - Ti se vrlo nezdravo
hraniš, znaš. Hamburgeri i prženi krumpirići. Pečeno pile.
- Policajci žive od fast food restorana. Pokaži mi samo jednog koji voli soju,
jogurt i žitarice.
Nasmijala se i podigla plastičnu žlicu punu pire krumpira i soka od pečenja.
Nije se smijao. Zapravo, pozorno ju je proučavao. - Što je? - s nelagodom je
upitala.
Zatreptao je i izvukao se iz trenutnog transa. - Upravo sam razmišljao kako se
hitro mijenjaju tvoja raspoloženja. Kod mene nije tako. Moje loše
raspoloženje traje danima, tjednima, čak i mjesecima ako mi pisanje ne ide od
ruke. Ti si se isplakala, i kao da si pročišćena. Možda bi muškarci trebali
naučiti plakati.
- Nemoj dopustiti da te moj tek zavara. Moje je tijelo zahtijevalo hranu koju
sam mu uskraćivala za proteklih trideset šest sati ili više, ali još uvijek sam
deprimirana.
- Zašto? Spicer je uvrijeđeno otišao?
- Da, ali Dean nije uzrok moje depresije. - Uzela je napola pojedeni keks,
odlomila komadić i stala ga vrtjeti među prstima. - Chantal, malena djevojčica
kojoj je nedavno presađen bubreg, umrla je jutros.
Promrmljao je neku psovku, skupio prste u toranj, te194
Sandra Broum
rukama pokrio usta i nos. - Žao mi je, Cat - rekao je trenutak kasnije.
- I meni.
- Što se dogodilo?
- Srećom, bilo je jako brzo. Odbacila je strani organ. Posve je prestala
funkcija bubrega. Ništa nije bilo u redu. Umrla je. - Otpuhnula je mrvice
keksa s ruku.
- Njezini su posvojitelji shrvani očajem. Kao i Sherrv. Jeff je plakao poput
djeteta kad smo primili vijest. Sve iz ekipe koji su radili na emisiji o njoj
obuzela je žalost. Postala je naše... naše uzor dijete, blistavi primjer kako se
budućnost nesretnog djeteta može promijeniti na bolje.
- Još uvijek može biti vaše uzor dijete.
- Alex, ona je mrtva.
- Ne vidim što -
- Umiješala sam se u živote tih ljudi - prekinula ga je povišenim glasom. -
Navela sam Chantal da ih zavoli. Navela sam njih da zavole nju. Uzeli su je u
svoj dom, prošli svu onu muku, bili svjedocima njezine boli i patili s njom. I
što mogu pokazati za taj emotivni vlak smrti?
S gnušanjem je otpuhnula kroz nos. - Pokop na televiziji, eto što. Izvjestitelji
natisnuti oko Chantalina sićušna lijesa koji im dodijavaju u njihovoj boli.
Njihova je žalost medijski događaj. Sve to zahvaljujući meni.
Oslonila se laktovima na stolić i prekrila lice rukama.
- Večeras sam grozničavo radila za svojim stolom i nastojala skrenuti misli sa
Chantaline smrti, prebaciti ih na nešto pozitivno. No mogla sam misliti jedino
na duševne potrese koje sam priredila tim ljudima.
- Doista misliš da si ih ti navela da je vole, kao i ona njih? - Odmahnuo je
glavom. - Doista imaš visoko mišljenje o svom uplivu na ljude i njihove
osjećaje.
Podigla je glavu i ogorčeno ga pogledala.
- Nisi ih prisilila da je uzmu, Cat - nastavio je tišim, suosjećajnijim glasom. -
Oni su tražili da im se pruži prilika. Prošli su dugotrajne obuke kako bi
udovoljili zahtjevima. Željeli su Chantal.
- Živu. Željeli su živu djevojčicu, a ne grob kojeg će
Šarada
195
obilaziti za blagdane. Željeli su s njom proživjeti njezino djetinjstvo i gledati
je kako raste.
- Nažalost, posvojeno dijete ne dolazi s doživotnom garancijom. Nijedno ne
dolazi. Ponekad umru, i tu se ništa ne može učiniti.
- Molim te, poštedi me priproste logike. Od toga se ne osjećam bolje.
- Ne, jer uživaš u samosažaljenju.
Ljutito je rekla: - Znam samo da ti ljudi večeras ne bi patili da nije bilo mene.
- Jesu li te optužili u tom smislu?
- Nisu, naravno.
- Jesu li rekli 'Gospođice Delanev, zašto ste nas, do-vraga, izložili ovome?
Bili smo savršeno sretni dok vi niste naišli i nametnuli nam to bolesno dijete'.
- Nemoj biti smiješan. Nazvali su me i rekli... - Prekinula se
Nagnuo se naprijed. - Što, Cat? Što su ti rekli kad su te nazvali?
Pročistila je grlo i skrenula pogled. - Nazvali su me da mi zahvale što sam
pomogla pri posvojenju Chantal.
- Zacijelo zato što je vrijeme provedeno s njom bilo najljepše u njihovu
životu.
Šmrcnula je i kratko kimnula glavom. - Rekli su da je ona bila pravi
blagoslov.
- Dakle, zašto sumnjaš u ono što radiš? Catina djeca je hvalevrijedan pothvat.
Tragično je ono što se dogodilo Chantal, ali imala je ljubav i nježnost kad su
joj bili najpotrebniji, nije li tako?
- Tako je.
- Kad bi ti se pružila nova prilika, bi li postupila drugačije? Da li bi
promijenila ono što je učinjeno? Oduzela im vrijeme što su ga zajedno
proveli? Pustila da Chantal umre sama i nevoljena? Ukrala tim ljudima ono
što zovu blagoslovom?
Sagnula je glavu i jedva čujnim glasom odgovorila:
- Ne.
- No, dakle?196
Sondira Broivn
- Imaš pravo. Naravno da imaš pravo. - Tužno mu se osmjehnula. - Ova me
je tragedija teško pogodila, to je sve. Mučile su me neke sumnje pa mi je
trebao netko s objektivnim stavom da situaciju postavi u pravu perspektivu.
Trebala sam se i dobro isplakati. - Ubrusom je obrisala vlažne oči. - Hvala ti.
Odmahnuo je rukom na njezino zahvaljivanje.
Iz kuhinje je padala svjetlost na njegovu tamnu kosu i oštro mu istaknula crte
lica. Dean je rekao da izgleda kao razbojnik. Doista je imao grubo držanje.
Nema sumnje da je sposoban nekome zadati bol.
No, on je i iskusio bol. Kako bi ga inače mogao tako dobro razumjeti? Njegov
čelični pogled i tvrda usta bili su posljedica toga. Sa samo jednom riječju ili
izrazom mogao je doprijeti do srži.
No isto je tako sa samo nekoliko riječi znao izraziti suosjećanje i dobrotu.
Nije bio mekan, ali je mogao biti nježan. Znao je biti prijatelj kad ga je netko
trebao.
- Kako napreduje knjiga? - upitala je kako bi prekinula tešku tišinu.
- Puževim korakom, iako sam imao nekoliko uspješnih dana.
- To je dobro.
Tako bijednom razmjenom riječi iscrpili su i tu temu. Nije želio podrobnije
pričati o svom djelu, a ona to više nije niti očekivala. No samo zato što je
razgovor utihnuo, ne znači da su prestali komunicirati. Pogledi su im se sreli i
zadržali, a tišina je treperila od neizgovorenih poruka.
Trenutak kasnije maknuo je pladanj s krila i odložio ga na stolić. Spustio se
na pod kraj nje, obuhvatio joj rukom vrat i privukao je k sebi dok im se usne
nisu približile na samo nekoliko centimetara.
- Stigli smo dokle god smo mogli s odjećom na sebi.

Šarada
197
26. poglavlje
Njezine su se uznemirujuće misli raspršile poput sjemenki maslačka,
ostavljajući joj um slobodan da bi se mogao usredotočiti na njegov poljubac.
Ništa nije bilo važno, osim ovog trenutka. Trebala joj je njegova snaga,
njegova žestina, njegova neobuzdana glad za njom. Željela ga je. Zašto bi
trebala biti čedna samo čednosti radi?
Obavila mu je ruke oko vrata. Njihove su se usne stopile dok su klečali jedno
do drugoga. Gurnuo ju je bokovima; izvila se prema njemu. Procijedio je
neku vulgarnost. Očajnička žudnja što ju je čula u njegovu glasu bila je tako
divlje erotska da se ponovno protrljala o njega samo da bi ponovio svoje
riječi.
Nisu razdvajali usta dok joj je skidao bluzu. Cat je izvukla košulju iz pojasa
njegovih hlača, a potom je prešla rukama preko čvrstih, dlakavih prsiju.
Pustio ju je iz zagrljaja tek toliko da skine košulju i baci je u stranu, a potom
ju je opet zagrlio i priljubio uza se.
- Šališ se - šapnuo je kad je zavukao ruke ispod njene suknje. Iza njegova
gruba glasa osjećao se smiješak.
- Glumačka metoda - tiho je odgovorila. - Kad god su prizori u kojima se
pojavljivala Laura Madison zahtijevali198
Sandra Broivn
J
Šarada
199
seksepilnost, zamijenila sam hulahupke pojasom za čarape i čarapama, što mi
je pomagalo pri stvaranju odgovarajućeg raspoloženja. Tako mi je to prešlo u
naviku.
Milovao je njezina naga bedra iznad čarapa. - To je vražja fantazija.
- Poput nečega iz tvojih knjiga?
- Puno bolje.
Skinuo joj je suknju, kombine i gaćice. Cat se poleđice ispružila na sagu.
Košarice prsluka jedva su pokrivale njezine nabubrele dojke, venerin
brežuljak uokvirivao je sa-tenski pojas za čarape i čipkaste podvezice, a na
nogama je još uvijek imala svilene čarape, te je to bio prilično raskalašeni
položaj. I sama se šokirala nad pomanjkanjem vlastite čednosti.
Alex nije skidao pogleda s nje dok je otkopčavao pojas i raskopčavao hlače.
Svukao je hlače i donje rublje. Od njegove muževne nagosti zastao joj je dah
u grlu. Imao je ravan i čvrst trbuh, te dugačke i vitke noge. Bio je mišićav, ali
ne pretjerano. Snažne vene isticale su se na njegovim rukama.
Besramno i požudno upijala je svaki djelić njegova tijela, od lukova njegovih
stopala, preko ponosne i čvrste muškosti, do ozbiljnih ustiju i ožiljka na obrvi.
Ispružio se kraj nje, poljubio joj dojke kroz prsluk, a potom je odmaknuo
čipkaste košarice i jezikom milovao njezine bradavice. Podigao je glavu i
zagledao se u nju. Nekoliko je puta palcem prešao preko uzdignute bradavice.
- Mogao bih opisati ovaj prizor tisuću puta i nikad ne bi bio ovako dobar. -
Gledao je kako njezino tijelo reagira na njegov dodir. - Postupne prijelaze
ženskog tijela jednostavno nije moguće opisati.
Sagnuo je glavu i uvukao njezinu bradavicu u usta, a potom je uvlačio i
grickao i sisao. Odgovarajući na naelektrizirane seksualne podražaje, njezina
su se leđa izvila prema njemu. Košarice prsluka provokativno su mu nudile
njezine dojke. Jezik mu je bio okretan, a tek bludan.
Prešao je rukama preko njezina trbuha, a potom duž
< bedara. Posegnula je za njim, masirala ga, a on je stenjući
izgovarao raznovrsne psovke. Ponovno su se poljubili, gladno i pohlepno.
■I, - Nemoj se suzdržavati, Alex - žudno je prošaptala.
- Nemoj biti blag sa mnom. i - Nemam namjeru biti blag.
- Želim znati da sam žena. Želim znati da sam s muškarcem. Želim da me
uzmeš. Želim -
- Želiš da te dobro poševim.
Položio joj je dlanove na koljena i raširio ih. No umjesto da spusti ruku među
njezina bedra kao što je očekivala, on je sagnuo glavu. Njegova su otvorena
usta našla njezino središte, njegov se jezik micao u njoj.
Bila je previše zaprepaštena da bi viknula, čak i nekoliko trenutaka kasnije
kad je doživjela vrhunac. Prsa su joj se dizala i spuštala; nad gornjom usnom
blistale su kapljice znoja; kosa joj se vlažno zalijepila za vrat.
Alexova je koža također bila skliska od znoja kad se uzdigao nad njom i
oslonio se na ruke. Sklopljenih očiju i napeta izraza lica, ušao je u nju. Činilo
se da će ga njezino tijelo progutati. Savršeno su odgovarali jedno drugome, a
na licu mu se pojavio izraz neizmjernog zadovoljstva kad je počeo kružiti
bokovima i pomicati se naprijed natrag. Polako, svaki put sve dublje i dublje,
uranjao je u nju uvijek iznova.
Cat je mislila da je za nju gotovo, ali su je njegovi ritmični pokreti iznova
razbudili. Nikad ranije nije iskusila tako strastveno vođenje ljubavi, koje tako
plijeni dušu i tijelo. Posve se predala novim osjećajima.
Zavukao joj je ruke ispod bokova i podigao ih čvrsto je držeći. Činilo se da se
koncentrira na svako prodiranje, na svako sporo povlačenje. No ritam se
postupno ubrzavao. Disanje mu j£»postalo ubrzano i isprekidano. Odjednom
sif*«e njegove ruke opustile pa se svom težinom naslonio na nju. No tada se
Cat već vrtjela u svom drugom orgazmu.
Kad je svršavao, cijelo mu je tijelo podrhtavalo. Svaki200
Sandra Brown
mu se mišić napregnuo, a promukli, kratki zvukovi što ih je ispuštao
nalikovali su jecajima.
Trebalo im je dugo da se oporave, ali Cat bi onako mogla ležati zauvijek,
lijeno provlačeći prste kroz njegovu razbarušenu kosu i uklanjajući slane
kapljice znoja s njegova čela. Tromo je ležao na njoj, zasićen i zadovoljan, ali
njoj nije bilo teško podnositi njegovu težinu. Iscrpio se, a to ju je ushićivalo.
Poznavao je načine uzajamnog pružanja zadovoljstva pri vođenju ljubavi.
Pisao je o njima. Zato je nije iznenadilo da je vješt, strastven i posve
usredotočen ljubavnik.
Međutim, bio je jednako senzualan kao što je bio zahtjevan. Crpio je snagu iz
njezinih reakcija koje su bile čisto životinjske, nesvjesne. Njezini postupci u
cijelosti su proizlazili iz osjeta i nagona. Nije imala nikakvu kontrolu nad
njima.
Ipak, bilo je to i duhovno spajanje. Njezin je um imao intimni odnos s
njegovim. Njihove su potrebe i želje bile savršeno usklađene pa ih nije bilo
teško ispuniti. Zato je uživala u ovom odmoru i opuštanju, ovom tihom
trenutku kad su se miješali njihov dah i znoj pa se činilo da dolaze od samo
jednog tijela.
Zacijelo je i on osjetio bliskost. Zato što je spustio, možda najljepše što je
učinio, trenutak prije nego je povukao tijelo s njezinoga, nježan poljubac
između njezinih dojki, točno na mjestu gdje se nalazio ožiljak.
Ona se prva probudila. Znala je da on nije ranoranilac pa je mirno ležala i
pustila ga da spava. Kosa mu je bila razbarušena i djelovala je jako tamno na
bjelini jastuka. Oštre dlake počele su mu izbijati po bradi i obrazima.
Primijetila je nekoliko sijedih u zaliscima. Obrve je skupio lagano se
namrgodivši, što je pokazivalo da nikad nije bio sasvim smiren. Njegova
osobna tmina zasjenjivala ga je čak i u snu.
Na uri na noćnom ormariću vidjela je da se dovoljno dugo prepustila
ljenčarenju. Poljubila mu je nago rame i
Šarada
201
bešumno kliznula iz kreveta. Dolje se odjenula, skupljajući odjeću što su je
odbacili s besramnim nemarom. Tiho je telefonom pozvala taksi.
Dok je čekala da stigne, počistila je ostatke njihove večere. Na putu do
kuhinje, kamo je pošla baciti smeće, prošla je kraj vratiju zabranjene
prostorije, ali je odlučno prošla bez zaustavljanja. Bacila je smeće, oprala čaše
i natočila si čašu soka od naranče što ga je našla u hladnjaku.
Dok je oslonjena na ormarić pijuckala sok, poigravala se idejom o ponovnom
otvaranju vratiju i zavirivanju unutra. Njegova je zabrana djelovala obrnuto,
samo je raspirila njezinu znatiželju.
Prošle je večeri njegovo tijelo pripadalo njoj te ga je mogla istraživati i
iskorištavati bez ograničenja. Prepustili su se najintimnijem činu. Zacijelo se
sad, kad je njihov odnos došao do te razine, više ne bi bunio ako ona zaviri i u
to područje njegova života.
No što ako se bude naljutio? Isplati li se riskirati? Ne, zaključila je. Neće
zabadati nos u njegove stvari; čekat će da je pozove.
Taksi je stigao te je otišla iz njegova stana prije nego se on probudio. Uzela je
automobil s parkirališta televizijske kuće i odvezla se kući. Istuširala se,
odjenula i pokušala sastaviti dnevni raspored za taj dan. No misli su joj se
neprestano vraćale na proteklu noć. Erotična sjećanja ispunjavala su joj um,
ostavljajući vrlo malo prostora za druge stvari.
Njezina je euforija zacijelo bila očita jer je Jeff komentirao čim je ušla u ured.
- Što se dogodilo? Dobila si na lutriji?
Nasmijala se i zahvalno prihvatila šalicu kave koju joj je pružio. - Zašto to
kažeš?
- Jer jutros oko sebe širiš auru koja se vidi golim okom. Sva blistaš. Očekivao
sam da ćeš biti utučena zbog Chantal.
Njezin je smiješak zadrhtao. - Još uvijek sam užasno žalosna, prirodno, ali
nemam onako negativan stav prema202
Sandra Broivn
životu općenito kao jučer. Jedan me je prijatelj podsjetio kako je divno biti
živ.
- Je li taj 'prijatelj' možda rasni romanopisac? - upitao je Jeff namignuvši.
- Stvarno je rasni, zar ne? - upitala je smijući se.
- Prilično je dobro izgledao kad je jučer bio ovdje.
- Vidio si ga?
- Traperice i čizme i sve ostalo. Nasmijala se. - To je moj dečko.
- Posjeduje onaj izgled zgužvanog kreveta, znaš? Nemarna pojava kojoj žene
ne mogu odoljeti.
Dean je kritizirao Alexov izgled. Jeff mu se očito divio. - Nisi spomenuo da si
ga vidio - rekla je.
- Opazio sam ga u onoj gužvi. - S nelagodom je povukao svoje uho. -
Priznajem da sam ostao bez teksta kad sam ugledao slavnu ličnost. Pročitao
sam njegove romane i znao sam da se viđaš s njim, naravno. No nisam vjero-
vao da ću ikad imati zadovoljstvo upoznati ga.
- Voljela bih da si me pozvao i rekao mi da je ovdje.
- Bila si okružena policajcima. Gospodin je Webster bio na ratnoj stazi.
Kasnije si djelovala tako uzrujano da te nisam želio više ničim opterećivati.
No zaključujem da te gospodin Pierce ipak sinoć našao. - Zaškiljio je i
odmjerio je od glave do pete. - Sudeći prema tvom budalastom osmijehu,
pretpostavljam da je... ovaj, večer bila terapeutska.
- Ne tiče te se - tobože čedno je odgovorila, osjetivši kako je porumenjela.
Jeff nije bio budala. Široko se nasmiješio. - Dobro. Nadam se da si se riješila
svih napetosti. Previše si naporno radila. Zapravo... - Smiješak je nestao i on
je pročistio grlo. - Mogu li otvoreno govoriti? Ne kao tvoj pomoćnik, već više
kao prijatelj?
Cat je kimnula glavom i pokazala mu stolicu. Sjeo je licem okrenut prema
njoj. - Nadam se da nisam... To jest...
- Reci, Jeffe.
- Pa, u proteklih nekoliko tjedana činila si se odsutna
Šarada
203
duhom. Ne znači da svoj posao ne obavljaš sjajno - žurno je dodao. - Obavljaš
ga. Nisi dopustila da ono što te muči naudi tvom radu. Fantastična si kao i
uvijek. Samo... Pitao sam se što ti je na umu. Nešto osim Alexa Piercea, želim
reći.
Zar je njezina nelagoda bila tako očita? Nekoliko njoj bliskih ljudi govorilo je
o tome; Dean, Alex, a sada i Jeff. Nije željela da nešto danas pokvari njezino
izvrsno raspoloženje, ali je željela razgovarati o dvama pismima što ih je
primila. Htjela je da Jeff potvrdi njezino mišljenje kako je riječ o djelu umno
poremećene osobe, kako nema razloga za brigu.
- Imaš jako dobar dar zapažanja, Jeffe. Zapravo, u posljednje me vrijeme
doista nešto muči.
Izvadila je dvije kuverte iz svoje torbice i pružila mu ih. Prije nekoliko dana
počela ih je nositi sa sobom, možda u nadi da će joj se pružiti baš ovakva
prilika da ih nekome pokaže.
- Pogledaj - rekla je. - Reci mi što misliš. I budi iskren.
Nakon što je usporedio dvije identične kuverte, pročitao je priložene novinske
isječke. - Prokletstvo - šapnuo je kad je svaki članak pročitao po drugi put. -
Oboje je umrlo u bizarnim okolnostima i oboje je imalo transplan-tirano srce.
- Neobična slučajnost, zar ne?
- I ja kažem. No što to znači? Imaš li neku ideju o tome tko ih je mogao
poslati?
- Nemam.
- Pregledavam svu poštu obožavatelja koju primaš. Ne sjećam se da sam vidio
ove kuverte, iako primaš toliko pošiljki da su mi mogle promaknuti. Ili su
stigle dok je još Melia ovdje radila?
- Primila sam ih na kućnu adresu. Zaprepašteno ju je pogledao. - Kako bi...
obožavatelj...
došao do tvoje kućne adrese?
Slegnula je ramenima. - To je samo jedna od stvari koje me muče u vezi s
tim.204
Sandra Broivn
Jeff je proučavao kuverte i još jednom pročitao članke. Cat je gledala kako
mu se oči kreću preko tiskanog teksta. Njegovi prvi komentari i reagiranja
nisu bili naročito ohrabrujući. Nadala se da će joj odmah reći da nema razloga
za brigu.
No nakon što ih je iznova pročitao, Jeff je upitao:
- Jesi li ovo još nekome pokazala? Gospodinu Web-steru? Policiji?
- Nisam.
- Možda bi trebala.
- Ne želim biti paničar.
- Nitko te ne bi proglasio paničarem.
- Ne znam, Jeffe. - Uzdahnula je. - Ne želim uzbuniti duhove i privlačiti
pozornost na nešto što vjerojatno nema nikakve važnosti.
Silom se ohrabrujuće osmjehnuo i vratio joj kuverte.
- Pa, zacijelo si u pravu. Siguran sam da se ne moraš zabrinjavati zbog
ovoga. Bože, neki ljudi doista nemaju što raditi, zar ne?
- Zacijelo. Stvaraju drame za sebe tako da se miješaju u živote slavnih osoba.
Žive posredno.
- Upravo tako. Ali... - Oklijevao je. - Ako primiš još koje, mislim da bi se
trebala predomisliti i stvar predati policiji. Što te briga što oni misle. Neka te
smatraju histeričnom ženom.
- Bojim se da će upravo to pomisliti.
- Najmanje što bi trebala učiniti je razgovarati s čuvarima u zgradi, upozoriti
ih da ne puštaju nepoznate osobe unutra.
- Tri četvrtine djelatnika ne bi moglo ući - primijetila
je-
- Imaš pravo. - Kratko se osmjehnuo, ali se brzo opet uozbiljio. - Čuvaj se,
Cat. Vani ima puno luđaka.
- Znam. - Vratila je kuverte u torbicu i zatvorila je, tako zaključivši razgovor
i ponovno preuzevši ulogu šefice. - Moram znati sve pojedinosti Chantalina
pokopa.
- Petak u četrnaest sati. Tek toliko da znaš, nazvao je Ron Truitt iz Lighta.
Želio je izjavu.
Šarada
205
- Nadam se da si mu rekao neka se ukrca na brzi vlak za pakao.
- Ne baš tim riječima, ali mislim da je tako nešto shvatio. Rekao sam mu da
nisi i nećeš biti na raspolaganju za intervju.
- Hvala. Da sam ja s njim razgovarala, sumnjam da bih tako diplomatski to
izvela. Čovjek je šakal, uvijek na tragu svježe krvi.
Nije se željela zadržavati na neugodnom izvjestitelju pa je prešla na drugu
temu. - Molim te, pobrini se da se pošalje vijenac u ime WWSA-e. Želim
nešto poslati i u svoje ime, ali za to ću se sama pobrinuti.
Jeff se povukao s uputama da stupi u vezu sa Sherrv i pripremi planove za
snimanje iduće emisije. Sad su joj se sinoćnje sumnje u vrijednost programa
Catina djeca činile apsurdnima. Izgubili su Chantal, ali bilo je toliko druge
posebne djece kojima je trebalo pomoći.
Bez obzira što joj se ispriječi na putu; birokracija, nepovoljni komentari u
tisku, sumnje; nikad ne smije odustati. Catina djeca je entitet veći i važniji od
nje. Alex joj je pomogao da to vidi iz nove perspektive. Njezini osobni porazi
nisu imali nikakve važnosti u odnosu na sve ostalo.
Malo prije podneva Jeff se vratio u ured s porukom. -Tvoj najdraži
romanopisac upravo je telefonirao.
Srce joj je poskočilo u prsima kad je posegnula za slušalicom. - Koja linija?
- Nažalost, nije više na vezi. Rekao je neka ti kažem da mu se jako žuri pa
samo ima vremena za ostavljanje poruke.
Jeff je djelovao nervozno poput glasnika koji naprasi-toj kraljici donosi loše
vijesti kad joj je pružio poruku. - Nazvao je iz zrakoplovne luke. Rekao je da
su već najavili njegov let.
- Let? - Njezine je ushićenosti trenutno nestalo. - Odlazi iz grada? Kamo ide?
Za koliko? - Sve je pisalo u poruci, ali joj je Jeff ipak odgovorio.206
Sandra Brourn
- Samo je rekao da ga neće biti nekoliko dana i da će te nazvati kad se vrati.
- To je sve?
Jeff je kimnuo glavom.
Nastojala je zadržati bezizražajno lice i miran glas. Nije bilo lako. - Hvala,
Jeffe.
Poslušno je izašao iz prostorije i zatvorio vrata za sobom.
Cat je uredno presavila poruku, a potom se zagledala u pravokutnik papira,
kao da će joj ponuditi objašnjenje koje joj je dotad uskraćeno. Međutim, ništa
joj nije postalo jasnije.
Osjećala se slomljenom. Nadala se da će te večeri zajedno večerati. Tek je
prošlo nekoliko sati otkako je otišla iz njegova stana, a već je čeznula za njim.
Zbog te se slabosti ljutila na sebe. On sigurno ne pokazuje nikakve znakove
čežnje. Ona ovdje sjedi, obuzeta sjetom, osjećajući se poput jedine djevojke iz
razreda koju nema tko povesti na maturalni ples, a on je odletio. Doslovno.
Njezina se potištenost brzo pretvorila u ljutnju. Sto ga je poslalo iz grada tako
žurno? Posao ili zadovoljstvo? Sto je bilo tako važno da je zbrisao iz grada i
nije se čak imao vremena pozdraviti?
Šarada.
207
27. poglavlje
Alex nije posebno volio New York, ali ga je grad fascinirao. To je grad
superlativa koji u malom prikazuje očaj, prljavštinu i neimaštinu, te raskoš,
sjaj i veličajnost. Alexove su reakcije uvijek bile ekstremne, nikad osrednje.
U istom dijelu grada mogao je vidjeti stvari koje su ga mogle ushi-titi ili mu
se zgaditi.
On i njegov zastupnik večerali su u malenom restoranu u West Sideu. Na
ranijem stupnju njegove suradnje s Ar-noldom Villellom, prilikom svog
trećeg putovanja u New York, Alex je jeo besprizorno skupa jela u The Four
Sea-sons i Le Cirque.
- Ako ne mogu izgovoriti naziv jela ili ne znam odakle potječe, ja to neću jesti
- tada je rekao svom zastupniku. Villella ga je proglasio malograđaninom, ali
je otad dopuštao da Alex bira restorane.
Povremeno, ako bi imali neku posebnu priliku za slavlje, Alex bi dopuštao
Villelli da ga časti hamburgerom u poznatom restoranu 21. Međutim,
Oswald's Cafe, što ga je osobno vodio krupni mađarski doseljenik, postao je
jednim od Alexovih najdražih mjesta. Sendviči od pečene govedine sastojali
su se od mekanih odrezaka i posluži-208
Sandra Brotun
vani su s tamnim ljutim senfom od kojeg su mu suze dolazile na oči.
Te je večeri na brzinu pojeo svoj sendvič dok se Vil-lella poigravao sa svojom
zdjelom gulaša.
- Bio si gladan - primijetio je zastupnik. - Zar ti u zrakoplovu nisu dali ništa
za jelo?
- Valjda nisu. Ne sjećam se.
Malo se čega sjećao od kratkog leta iz San Antonija do Dallas-Fort Wortha,
presjedanja, zatim leta do La Guar-dije, vožnje taksijem do Manhattana, ili
bilo čega što se dogodilo od prošle noći.
Vreli, sočni, bučni, nježni, grubi, blagi, mahniti, spori, fantastični seks
poigravao se njegovim pamćenjem.
Odgurnuo je svoj tanjur, a kad je stigao konobar, naručio je kavu. Stigao je do
pola šalice kad je shvatio da već pet minuta nije razmijenio niti jednu riječ sa
svojim zastupnikom.
Villella je strpljivo šutio. Kad je imao posla sa škrtim izdavačima, ponašao se
poput barakude. No s piscima koje je zastupao bio je njegovatelj, učitelj,
ispovjednik, a ulogu je usklađivao s potrebama svojih klijenata.
Arnold Villella pristao je zastupati Alexa prije no što je objavio jednu jedinu
riječ. Većina zastupnika kojima se obratio vratili su mu rukopis bez da su ga
pročitali jer su se držali pravila da neće zastupati pisca koji nije ništa objavio.
Kvaka 22 izdavaštva: ne možeš objaviti svoje djelo bez zastupnika, a
zastupnika ne možeš naći ako nisi ništa objavio.
No Villella mu je telefonirao u Houston jednog petka ujutro za vrijeme oluje.
Alex se borio s mamurlukom pa je Villella morao nekoliko puta ponavljati
svoje riječi prije nego je Alex shvatio poruku uz praskanje gromova i buku u
svojoj glavi.
- Mislim da vaše pisanje puno obećava. Imate sirov, ali jedinstveni stil. Želio
bih vas zastupati ako ste zainteresirani.
Alex je bez odlaganja odletio u New York kako bi upoznao jedinu osobu na
svijetu koja je držala da njegovo
Šarada
209
pisanje obećava. Villella je bio pametan i znatiželjan. Bio < je tvrdokoran i
otvoren. Ali nije bio neljubazan.
Kad je saznao za Alexov problem s alkoholom, suzdr-
I žao se od zapitkivanja te je samo rekao da je surađivao s
mnogim darovitim piscima među kojima je bio priličan
broj alkoholičara. - Alkohol je možda uvećao njihovu
maštovitost, ali je uništavao njihove karijere.
Po povratku u Houston Alex je pošao u kliniku za rehabilitaciju. Radio je na
poboljšanju svog originalnog rukopisa, a zajedno s riječima iz njegovih su
pora izlazili i alkoholni otrovi što su zagadili njegov organizam.
Villella je osvojio njegovu bezrezervnu odanost i povjerenje. On je bio jedina
osoba kojoj se Alex povjeravao, jedini koji ga je mogao kritizirati bez da se
uvrijedi. Postojalo je jako malo stvari koje Villella o njemu nije znao, a agent
ipak nije osuđivao ni njega ni njegove postupke.
- Žao mi je, Arnie - rekao je Alex. - Večeras nisam baš zabavan.
- Doći ćeš do toga - rekao je Arnie.
- Do čega?
- Do pričanja o tome zašto si neočekivano doletio ovamo i zahtijevao da ti
večeras stojim na raspolaganju.
- Nadam se da nisi imao drugih planova.
- Jesam, ali uvijek mogu promijeniti svoj raspored kako bih udovoljio svom
najvažnijem klijentu.
- Kladim se da to kažeš svim svojim klijentima.
- Naravno - iskreno je rekao. - Svi ste vi poput razmažene djece.
- Kladim se da sam ja najgori po ponašanju. Villella je bio previše pristojan
da bi se složio, ali je
podigao ruke kako bi naznačio da je Alex rekao istinu. - Kako ide knjiga?
- Dobro.
- Tako loše?
Alex se zlovoljno nasmijao. - Nastojim je držati u perspektivi. Stalno se
podsjećam da je to tek prvi koncept.
- Neće se čitati kao konačni.210
Sandra Broivn
- Iskreno se nadam da neće. - Oklijevao je, a zatim je s neuobičajenom
stidljivošću rekao: - Unatoč teškoćama, mislim da bi roman mogao biti dobar,
Arnie.
- Uopće ne sumnjam da će biti sjajan. Ovo je dosad tvoj najzakučastiji i
najprovokativniji zaplet. Predodređeno mu je da postane bestseler.
- Ako ga ne uprskam do kraja.
- Nećeš. Opusti se. Zabavljaj se. Svršit ćeš.
- Govorimo li o knjizi ili o seksu? - zadirkivao ga je Alex.
- Ja govorim o knjizi. O čemu ti govoriš? Arniejevo je pronicavo pitanje
izbrisalo smiješak s Ale-
xova lica. Znakom je zatražio još jednu kavu, a zatim je šakama obuhvatio
šalicu iz koje se dizala para.
- Nisam te još vidio ovako napeta - primijetio je Arnie. - Što ne valja? Valjda
nemaš ponovno napadaje depresije?
-Ne.
- Nema više onih gubitaka pamćenja?
- Ne. Zaboga ne.
Villella je govorio o onim satima, ponekad danima, što ih je Alex izgubio u
alkoholiziranom mraku. Došao bi k svijesti, a nije znao ništa reći o
»izgubljenom« vremenu. Nije se sjećao što se događalo, gdje je bio, što je
radio. Bilo je užasno.
- Ovo nema nikakve veze s pićem. Više uopće ne pijem. - Primijetio je kako
popušta napetost u njegova zastupnika koje Villella zacijelo uopće nije bio
svjestan.
- Dakle, ako ne očajavaš nad knjigom, ne boriš se s bocom, o čemu je riječ?
- Bio sam sa ženom.
Villella je naglo trepnuo, a Alex je nagađao što je razlog zastupnikova
iznenađenja. Villella je znao za njegove seksualne pustolovine. Barem za
većinu.
- Ovo je drugačije - promrmljao je i s nelagodom se osvrnuo naokolo.
- Oh? - Zastupnikovo se raspoloženje naglo popravilo.
Šarada
211
. - Ta je dama djelovala na nešto više, a ne samo na tvoj testosteron?
- Da. Mislim, ne - svadljivo se ispravio.
- Dakle, da ili ne?
- Ona nije nekakva mačkica. Nije samo dobro tijelo. Ona je... Prokletstvo, ne
znam što je ona.
Villella je prekrižio svoje malene ruke i oslonio ih na rub stola, spreman za
slušanje. Alex je i dalje okolišao. Na kraju je Villella rekao: - Ovo nije slično
tebi.
- Ma nemoj mi reći.
- Vidim da te nešto jako muči. Teško bi te se moglo opisati kao vedru,
lakomislenu osobu, ali sada u tebi osjećam neki očaj kakvog nije bilo od
našeg prvog susreta. Zar te ta žena odbacuje?
Slike Cat proletjele su mu glavom; smiješak koji poziva, zavodnički pogled,
ohrabrujući odgovor. Dražest i seks. Divlje i hirovito. Naizmjence skromno i
zahtjevno. Čak i njegov najmanji dodir izazivao je uzdahe i zadovoljno
mrmljanje. Stalno su mu odzvanjali u glavi.
Naglašeno hrapavim glasom Alex je odgovorio: - Ne. Ne odbija me.
- U tom slučaju ne shvaćam kako bi ta veza mogla biti bilo što drugo osim
užitka i sreće.
- Riječ je o njezinu imenu.
- Imenu? Kako to misliš?
- Radi se o Cat Delanev, Arnie. Spavao sam s Cat De-laney.
Villella je zabezeknuto zurio u njega s izrazom nevje-rice na licu. - Dobri
Bože, Alex. O čemu uopće razmišljaš? Mislio sam da ti je dosta novinskih
naslova. Ipak, spetljao si se sa ženom koja poput magneta privlači pozornost
medija. Žena koja -
- Znam - nestrpljivo ga je prekinuo Alex. - Znam da je to šašavo.
- Ne samo šašavo, dragi moj momče. Krajnje je opasno.212
Sandra Broivn
28. poglavlje
Cat je jedva zadržavala hladnokrvnost. Kad je skrenula u svoju ulicu i
ugledala Alexa koji je čeka pred njenom kućom, praktički je pritisnula
papučicu gasa do daske. No do trenutka kad ju je dočekao na pola puta do
njezinih ulaznih vratiju, uspjela je skupiti nešto dostojanstva i ponosa. Hladno
ga je pozdravila.
- Jesi li ugodno putovao?
- Tako, tako.
- Gdje si bio?
- U New Yorku.
- Kako je bilo?
- Poput New Yorka.
- Otišao si na trenutni poticaj, zar ne?
- Hitan posao.
- Naravno. Izdavaštvo je poznato po hitnoćama - sarkastično je rekla.
Otključala je ulazna vrata i ušla, a potom se okrenula prema njemu
prepriječivši mu put, točno jednako kao i kad se prvi put pojavio na njezinim
vratima.
Nakon njihove prve zajedničke noći osjetila je omam-ljenost karakterističnu
za rađanje nove ljubavi. Za razliku
Šarada
213
od nje, on je zbrisao iz grada. Ako ga je hitan posao spriječio da s njom
razgovara prije odlaska, mogao ju je nazvati tijekom proteklih nekoliko dana.
Ali nije to učinio.
A sad na njemu nije bilo ni traga vedrog ushićenja što ga je Gene Kelly tako
vjerno prikazao u filmu Ples na kiši. To su bili zloslutni znakovi da on nije
osjetio toplo treperenje nakon što je bio s njom, a što je ona osjetila nakon
noći provedene s njim.
Djelovao je umorno i iscrpljeno. Oko njegovih su se očiju vidjeli tamni
kolutovi, kao da uopće nije spavao otkako je ona otišla iz njegova kreveta
prije tri dana. Borila se protiv poriva da ga zagrli i drži u zagrljaju dok ne ne-
stane taj mučni, progonjeni izraz s njegova lica.
- Jesi li bila na pokopu one djevojčice? - upitao je.
- Kako znaš?
- Nazvao sam televizijsku kuću pa su mi rekli da si otišla na pokop i da se
više nećeš vraćati u ured. Je li bilo teško?
- Jako. Tijekom obreda stalno sam razmišljala o danu kad je Chantal i
zakonski postala njihovom kćerkom. Svi su bili tako sretni. Priredili su
roštiljadu u stražnjem dvorištu kako bi je upoznali s obitelji i prijateljima. Ista
obitelj i prijatelji okupili su se i danas u njihovoj kući. -Tužno je uzdahnula.
- Ali nije bilo balona ni papirnatih traka. Nikakve vedrine. Bilo je posve
suprotno. - Načas se zagledala u prazno, a potom je vratila pogled na njega. -
Što te dovodi ovamo, Alex?
- Moramo razgovarati.
Ton njegova glasa i ozbiljan izraz lica upozoravali su je da ono o čemu on želi
razgovarati ona ne želi čuti.
- Možemo li to odgoditi? Sad ne bih bila dobra domaćica. Potištena sam od
pokopa. Bilo bi bolje da razgovaramo drugi put.
- Za ovo nikad neće biti povoljan trenutak.
Cat se mogla domisliti samo jednom problemu koji bi mogao biti tako važan i
tako ozbiljan. Svoju crnu žalobnu214
Sandra Broum
haljinu odjednom je osjetila kao oklop od veriga. U prsima je osjetila
golemu težinu.
- Pusti me da pogodim - rekla je. - Zaboravio si spomenuti jednu sitnicu one
noći kad smo zajedno spavali. Oženjen si.
- Ne, nisam oženjen. I to je sve što ću reći dok stojim na trijemu. - Zaobišao
ju je i ušao u kuću.
Čim je zatvorila vrata, okrenula se prema njemu.
- Sada nisi oženjen, ali tvoja bivša -
- Nikad nisam bio oženjen.
- Hmm. Ovo je gore no što sam mislila. Kad si zadnji put dao krv na analizu?
Podbočio se rukama i ljutito je pogledao. - Poštedi me, molim te.
Ako nema negdje sakrivenu ženu, i nikakva bivša ga ne proganja zbog
alimentacije, i nije nositelj smrtonosnog virusa, onda preostaje samo jedna
mogućnost. Priprema joj klasično nogiranje.
Neka je prokleta ako mu priušti to zadovoljstvo. Izravnala je ramena, zabacila
kosu i prešla u napad. - Slušaj, Alex," mislim da znam što ćeš reći pa ću te
poštedjeti muke, u redu?
- One noći bila sam emocionalno nestabilna i trebala mi je ljubav i nježnost.
Ti si mi to pružio. Odrasli smo. Imali smo seksualni odnos. Bili smo
seksualno... kompatibilni.
Zastala je i duboko udahnula, a bilo joj je mrsko što njezin uzdah zvuči
drhtavo. - No ti ne želiš dugotrajnu vezu. Nikakvih obećanja. Nikakvih
obveza. - Raširila je ruke i dodala: - Hej, to je u redu. Ne želim ni ja.
Skinula je naušnice i cipele, pomislivši da će ti jednostavni, svakodnevni
postupci naglasiti njezinu ravnodušnost.
- Dakle, prestani izgledati kao da ćeš povratiti po mom orijentalnom sagu.
Neću udarati nogom o tlo i postavljati zahtjeve. Nemam oca koji će te pod
prijetnjom sačmarice natjerati da me odvedeš pred oltar. Neću prerezati žile,
skuhati tvog zečića, ili te proganjati mesarskim nožem.
Šarada
215
Ovo se neće pretvoriti u fatalnu privlačnost. - Uspjela je namjestiti hladan,
ukočen, neiskren osmijeh na licu. -Dakle, opusti se, može?
- Sjedni, Cat.
- Zašto? Jesam li ispustila nešto od tvog pomno pripremanog monologa?
- Molim te.
Spustila je naušnice na stolić u hodniku, pošla u dnevnu sobu, upalila stolnu
svjetiljku i sklupčala se u kutu kauča. Uzela je jastučić i zagrlila ga na prsima,
kao što bi dijete stisnulo uza se medvjedića, radi zaštite i utjehe.
Alex je sjeo na otoman ispred kauča, raširio koljena i zagledao se u pod
između svojih stopala. Izgledao je poput zatvorenika koji gleda kako se grade
vješala za njega ispred prozora njegove tamnice.
Oslonio se laktovima na koljena, palčevima pritisnuo kapke i nekoliko
trenutaka ostao u tom položaju osuđenog čovjeka, a zatim je spustio ruke i
pogledao je.
- Želio sam spavati s tobom od trenutka kad sam te prvi put ugledao -
otvoreno je rekao.
U mislima je koraknula unatrag i razmotrila njegovu izjavu sa svih strana. Na
površini je djelovala vrlo romantično, ali nije vjerovala u njezinu
jednostavnost. - Valjda bih trebala biti polaskana. No čekam da se sruši
sjekira. O čemu je riječ, Alex? Nisam ispunila tvoja očekivanja?
- Nemoj biti smiješna.
Skočio je na noge i počeo šetkati. Još jedan loš znak. Muškarci nervozno
šetkaju samo kad trebaju prenijeti loše vijesti.
Naglo se zaustavio i okrenuo prema njoj. - Ovdje ima jako puno smeća. -
Prstom je pokazao svoju sljepoočnicu. - Puno se sranja nakupilo prije no što
sam otišao iz policijskih snaga Houstona.
- Već znam za tvoj alkoholizam.
- To je bila posljedica, a ne uzrok. Još uvijek nisam sve raščistio u glavi.
Radim na tome, ali ne bi bilo pošteno -216
Sandra Broivn
- Nemoj se skrivati iza te standardne, otrcane isprike o nepoštenju! - viknula
je. - Prijeđi na stvar.
- U redu. Zaključak: trenutno se ne mogu upuštati u vezu koja bi imala dublje
značenje. Mislio sam da bi to trebala znati prije nego ovo izmakne kontroli.
Nekoliko je trenutaka samo sjedila okružena jastucima i s jednim pritisnutim
na prsima. Potom ga je odbacila i naglo ustala s kauča. Odlučnim se koracima
zaputila do ulaznih vratiju i širom ih otvorila.
Uzdahnuo je i provukao prste kroz kosu. - Bijesna si.
- Pogrešno. Moralo bi mi biti stalo da bih se razbjes-njela.
- U tom slučaju, zašto želiš da odem?
- Zato jer u ovoj kući nema dovoljno prostora za mene, tebe i tvoju divovsku
uobraženost. Vas dvoje morate ići. Sada.
- Zatvori vrata.
Tresnula je vratima. - Kako se usuđuješ pretpostavljati da će me ovo shrvati?
Kako se usuđuješ pretpostaviti da je aaša zajednička noć više značila meni
nego tebi? Odakle ti pomisao da bih ja s tobom željela imati 'vezu koja bi
imala dublje značenje'?
- Nikad nisam rekao -
- Moj Bože, ti bi one takozvane pastuhe u Hollywoodu mogao ponešto naučiti
o uobraženosti. Nikad nisam upoznala osobu koja je tako puna sebe kao ti.
Držiš svoje nedovršene radove pod ključem kao da su nacionalno blago -
prezirno je otpuhnula. - Možda bi doista bio nešto kad bi se tvoj penis mogao
naduti poput tvoje glave.
- Jako smiješno.
- Ni najmanje. Jako je tužno.
Izgubio je strpljenje i rekao: - Samo nisam želio da od mene očekuješ ono što
ti ne mogu dati.
- Onda je sve u redu jer od tebe očekujem manje od nule. To je bila zabava za
jednu noć. Naše su se žlijezde sjajno provele zajedno. Nema nikakva dubljeg
značenja.
- Gluposti - naglašeno je rekao.
- Ti si svršio. Ja sam svršila.
Šarada
217
- Nekoliko puta.
Pred očima joj se zacrvenjelo, ali je nastavila: - Oboje smo dobili ono što smo
željeli jedno od drugoga. Kraj priče.
- To je obično sranje. Ti to znaš, a znam i ja - viknuo je. - Da nije ništa
značilo, ne bih sad ovdje pokušavao objasniti svoje osjećaje, a ti ne bi bila na
rubu eksplozije.
- Inače ih samo voliš i ostaviš bez pozdrava, je li tako?
- Da.
Zatreptala je i položila ruku na prsa. - Pa, počašćena sam vašom obzirnošću,
gospodine Pierce. Doista jesam - otezala je riječi oponašajući južnjačku
ljepoticu.
- Prestani, Cat.
- Idi dovraga, Alex.
Frustrirano ju je gledao, a potom je ispod glasa opsovao. - Sad se ne bismo
svađali da... da... - rekao je trenutak kasnije.
- Prestani zamuckivati i reci otvoreno. Malo je kasno za diplomaciju. Da što?
Približio joj se tako da se nadvio nad njom. Glas mu je postao hrapav i seksi
kad je rekao: - Da nije bilo tako jebeno fantastično.
Srce joj je već mahnito tuklo od bijesa. Od tona njegova glasa zatreperilo je
iznova razbuđenom žudnjom. Htjela mu je iskopati oči, a istodobno se željela
stopiti s njim.
- Doista imaš pretjerano visoko mišljenje o sebi, zar ne? - rekla je
odmaknuvši se od njega. Kad se našla na sigurnoj udaljenosti, okrenula se k
njemu. - Očekuješ li da se onesvijestim kad prostačiš? Što misliš, tko si ti, je-
dan od junaka bezvrijednih knjiga što ih pišeš?
Tresnuo je šakom o dlan. - Isuse, kako je Arnie pogriješio.
- Tvoj zastupnik? Kakve on ima veze s ovim?
- Savjetovao mi je neka budem iskren prema tebi, neka položim sve karte na
stol. Rekao je da je to najbolji način za rješavanje problema.
- Razgovarao si sa zastupnikom o tome kako ćeš po-218
Sandra Broivn
stupati sa mnom? - Glas joj se pretvorio u prodoran uzvik bijesa i nevjerice. -
Smatrajte svoj problem 'riješenim', gospodine Pierce. Čak ću umjesto tebe
izreći konačni oproštajni govor.
Uperivši mu kažiprst u prsa, rekla je: - Nemoj me zvati. Nemoj dolaziti k
meni. Nemoj se uopće truditi da me vidiš ili stupiš u kontakt sa mnom. Ti si
običan gad. Možeš slobodno deset puta umanjiti svoje visoko mišljenje o
sebi. Više te nikad ne želim vidjeti.
Duboko je udahnula, a zatim zaključila: - Jesi li sve shvatio, kujin sine?
Šarada
219
29. poglavlje
Nailazila je plima, ali Cat je sjedila dovoljno daleko od zapjenjenih valova.
Bradu je naslonila na uzdignuta koljena, a ruke obavila oko nogu. Zurila je
prema obzoru kojemu se sunce predalo, ali ne bez spektakularne borbe. Nebo
je još uvijek obasjavao žutocrveni sjaj, ali se postupno povlačio pred
tamnoljubičastim bojama noći.
Osjetila je nečiju nazočnost pa se okrenula i začudila kad je vidjela da joj se
približava Dean. Spustio se na pijesak do nje.
Kad je našla svoj glas, upitala je: - Kako si znao da sam ovdje?
- Danas poslijepodne nazvao sam tvoj ured u San An-toniju. Tvoj me
pomoćnik obavijestio da si uzela nekoliko dana odmora i pošla ovamo. Zar si
namjeravala doći i otići bez da mi se javiš?
- Da - iskreno je odgovorila. - Nismo se baš prijateljski rastali.
Djelovao je pokajnički. - Zapravo, danas sam te nazvao jer sam se želio
ispričati. Ponio sam se poput idiota one večeri u tvojoj kući.
- Bilo pa prošlo. Ne brini zbog toga.220
Sandra Broum
Osjetila je kako joj proučava profil. Oklijevao je, a zatim rekao: - Oprosti što
to kažem, ali ne izgledaš baš najbolje. Zapravo, izgledaš kao podgrijana smrt.
- Hej, hvala.
- Što je učinio?
- Tko? - Ništa nije rekao pa se okrenula k njemu. Namršteno ju je gledao zato
jer se pravila glupom. Vratila je pogled na valove. - Spavala sam s njim.
- Toliko sam pogodio. Dakle, u čemu je problem? Postoji li negdje druga
žena?
- On tvrdi da ne postoji. Nisam primijetila ništa što bi na to upućivalo.
- Mračne tajne iz njegove prošlosti?
- Nešto što je nazvao 'smećem', ali nije bio određen. Mislim da ima neke veze
s njegovim odlaskom iz policije. Jasno i jednostavno, udvarao mi je, naveo
me da ga poželim u krevetu, ali želi samo seks bez obveza.
- A tebe on još uvijek privlači?
Cat je uvijek "govorila istinu, bez obzira koliko ona bila brutalna, čak i za
njezino vlastito samopoštovanje. - Lagala bih kad bih rekla da nije tako.
- Shvaćam. - Pošao je korak dalje. - Jesi li zaljubljena u njega?
Kao da ju je nešto ubolo, oštro je uzviknula i spustila čelo na koljena.
- To ću shvatiti kao potvrdan odgovor - rekao je Dean. - Zna li on?
- Bože, ne. Mislim da sam dobro odigrala scenu. Svašta sam mu rekla i
izbacila ga iz kuće. Čak sam mu zaprijetila vazom ako ne ode. Sumnjam da je
ozbiljno shvatio prijetnju, ali je ipak otišao.
Podigla je glavu i zagledala se preko valova, tako obuzeta tugom da nije ni
primijetila kako joj se suze slijevaju niz obraze. - Žao mi je, Deane. Ovo mora
biti jako teško za tebe. Hvala ti što si me saslušao.
Dotaknuo joj je kut usana gdje se zaustavila jedna suza. - Čovjek je budala
kad je odbacio mogućnost ostvarivanja veze s tobom. Što bi još mogao
poželjeti?
Šarada
221
- Sumnjam da Alex zna što želi. Nemiran je, traži nešto.
- Ili bježi od nečega.
- Moguće. Ili je možda samo prirodno i nesvjesno sebičan.
Čak i dok je glasno izgovarala te riječi, nije se u potpunosti slagala s njima.
Tijekom zajednički provedene noći Alex je bio nježan i strastven, a do njezina
mu je zadovoljstva bilo stalo jednako kao i do vlastita.
Ili se samo zavaravala kako bi spasila malo ponosa? Vjerojatno. Bio je jako
dobar u šarmiranju i osvajanju. Zasigurno je znao uzeti od žene ono što je
htio, a istodobno postići da se ona osjeća voljenom.
Zabila je pete u pijesak i zagledala se u tenisice, razmišljajući o trenutku kad
ga je prvi put vidjela. Privlačnost je bila trenutna i eksplozivna, nešto jako
snažno, nešto što nikad ranije nije doživjela.
Od same pomisli na to sva je uzdrhtala. - Pođimo unutra - rekla je. - Postaje
mi hladno.
Dok je sjedio u kuhinji i pijuckao kavu, Dean je intuitivno rekao: - Tebe ne
muči samo taj romanopisac.
- Od tebe doista nikad nisam mogla sakriti neku tajnu.
- Možeš uvjerljivo glumiti za druge ljude, ali ja vidim kad te nešto muči.
Nešto nije bilo u redu one noći kad sam došao u San Antonio. Nijekala si, ali
ja sam znao da lažeš. Kad ćeš mi se povjeriti, Cat?
Iz džepa je izvukla tri kuverte i gurnula ih preko šanka prema njemu. - Možda
će ti se ovo učiniti zanimljivim štivom.
Radoznalo ju je pogledao, a potom je otvorio kuverte i istresao njihov sadržaj.
Nakon što je nekoliko puta pročitao svaki novinski isječak, zbunjeno ju je
pogledao. - Ovo je poslano na tvoju kućnu adresu?
- Prva i druga kuverta stigle su u razmaku od dva tjedna. Treća je došla onog
dana kad sam otišla.
Dean je proučavao kuverte. - Ove ništa ne odaju.
- Samo da su poslane iz San Antonija.
- Tri osobe s transplantiranim srcem iz različitih dije-222
Sandra Broivn
lova zemlje. Tri smrti izazvane bizarnim nesrećama. Pad kroz staklena vrata,
utapljanje u automobilu i motorna pila. Isuse.
- Zvuči poput filma Briana DePalme, zar ne? Sigurno izaziva žmarce.
Dean je bacio isječke na šank, a njegov se prezir jasno vidio. - Poslao ti ih je
neki luđak s bolesnim smislom za šalu.
- Da, vjerojatno je to sve.
- Ne zvučiš naročito uvjerljivo.
- Nisam.
- Nisam ni ja - priznao je. - Jesi li ih još nekome pokazala?
- Jeffu. Prva dva. Ne zna za treći.
- Što je on rekao?
- Uglavnom isto što i ti; luđak koji izvodi lošu šalu. Rekao mi je neka se ne
zabrinjavam zbog toga, ali'odmah potom da bi ih trebalo pokazati policiji ako
stigne još koje.
- Jesi li?
- Nisam. Odugovlačila sam, nadala se nekakvom objašnjenju.
- Siguran sam da nema razloga za paniku, Cat. No uvijek postoji mogućnost
da je umno poremećena osoba, koja poštom šalje anonimne poruke, sposobna
za neko još luđe djelo.
- To mi je jasno. - Osim što su je uplašili, novinski su isječci razbudili sumnje
i dvojbe što ih je davno potisnula iz svijesti.
- Deane - s oklijevanjem je počela - poznavao si me i prije transplantacije,
možda bolje no itko. Prošao si cijelu onu muku sa mnom. Bio si uz mene u
najboljim, ali i u najgorim trenucima.
- Isto tako, jednako si me dobro upoznao i nakon transplantacije. Doslovno si
bio uza me u bolesti i u zdravlju. Ako netko može analizirati moj
karakter, onda si to ti.
- Shvaćam, ali što želiš reći?
Šarada
223
- Jesam li drugačija? - Pogledala ga je ravno u oči.
- Ono što zapravo pitam, jesam li se promijenila nakon transplantacije?
- Jesi. Prije toga si umirala. Sad ne umireš.
- Nisam to mislila.
- Znam što si mislila - rekao je jednako nestrpljivim tonom. - Želiš znati je li
se promijenio tvoj karakter nakon transplantacije. Što će dovesti do
neizbježnog pitanja: je li moguće da karakterne osobine davatelja prijeđu na
primatelja preko transplantiranog srca? Točno?
Kimnula je glavom.
Dean je uzdahnuo. - Valjda ne razmišljaš ozbiljno o tim glupostima?
- Jesu li to gluposti?
- Sasvim sigurno. Dobri Bože, Cat. Budi razumna.
- Čudne se stvari događaju za koje nema znanstvenih ili logičnih objašnjenja.
- Ne u ovom slučaju - tvrdoglavo je rekao. - Ti si inteligentna žena i
vjerojatno više znaš o svojoj anatomiji nego većina studenata na medicinskom
fakultetu. Srce je pumpa, mehanički dio ljudskog tijela. Kad se pokvari, često
se može popraviti ili zamijeniti.
- Vidio sam nebrojeno mnogo otvorenih operacija na srcu. Sastoje se od
tkiva. Nijedno nije imalo mala spremišta za strahove, težnje, ljubav ili mržnju.
- Shvaćanje da je srce škrinja u kojoj su pohranjene emocije i osjećaji
nadahnulo je sjajnu poeziju, ali klinički to su obične gluposti.
- Međutim, ako su te ovi isječci uznemirili toliko da želiš pronaći obitelj
davatelja, učinit ću sve što mogu kako bih ti pomogao.
- Jasno sam ti stavila do znanja da nikad ništa ne želim znati o svom davatelju
- podsjetila ga je.
Dean toga nije bio svjestan, ali u noći transplantacije saznala je djelić o
podrijetlu svog srca. Voljela bi da nije imala ni taj sićušni trag. No stalno ga
je bila svjesna, kao što se čovjek ne može riješiti kamenčića u cipeli. U
posljednje ju je vrijeme to još više mučilo.224
Sandra Broivn
- Možda bih trebala ponovno razmisliti o svom položaju - nevoljko je rekla.
Ustao je i privukao je u čvrst zagrljaj. - Siguran sam da su ove nesreće luda
slučajnost. Netko ih je otkrio i sad se okrutno poigrava s tobom.
- To sam sama sebi rekla nakon što sam primila prvo pismo. Čak i drugo.
Tada sam primila treće. Tada sam primijetila nešto što ranije nisam uočila.
Očito ni ti to nisi uočio. Iako mi nije jasno kako smo mogli previdjeti nešto
tako važno.
Odmaknuo ju je od sebe. - O čemu je riječ?
- Pogledaj datume, Deane. Svaka od fatalnih nesreća dogodila se na
godišnjicu transplantacije. A to je - blago i tiho je dodala - također godišnjica
moje transplantacije.
Šarada
225
30. poglavlje
Alex je zurio u crni ekran svog kompjutora. Treptavi zeleni kursor nije se htio
pomaknuti. Prokleta se stvar nije maknula već danima, još od njegove svađe s
Cat.
Borila se baš poput mačke, pomislio je sjetivši se kako je izvila leđa i siktala
na njega, a malo je nedostajalo da mu se pandžama baci na lice. Žena njezina
duha strahovito je mrzila ako netko njome manipulira, a on je učinio upravo
to kako bi je dovukao u svoj krevet. Reagirala je otprilike onako kako je
očekivao.
Zavrtio je glavom u-oba smjera, a potom je položio prste na tipkovnicu kao
da kreće na posao, ovoga puta za ozbiljno.
Kursor je i dalje neumoljivo treptao na istom mjestu. Činilo se da mu se ruga,
namiguje mu i navješćuje težak slučaj stvaralačke nemoći.
Danima je pokušavao napisati ljubavni, odnosno seksualni prizor. Do tog je
trenutka knjiga prilično dobro napredovala. Čak se njome hvalisao pred
Arniejem. Zaplet se polako, ali metodički raspletao. Tako je dobro opisao
mjesto događaja da je gotovo mogao čuti kapanje vode226
Sandra Broivn
u kanalizaciji ispod gradskih ulica. Svoje je nedužne likove vješto vodio u
opasne situacije.
Odjednom i bez upozorenja, svi su stali. Svi do jednoga ukopali su se na
mjestu i objavili: »Više se neću igrati.«
Glavni junak više nije bio sposoban za junačka djela i pretvorio se u budalu.
Negativac je postao mekan. Doušnici su zanijemjeli. Policajci su postali
nezainteresirani i nesposobni. Glavni ženski lik...
Alex se oslonio laktovima na rub radnog stola i provukao prste kroz kosu.
Glavni ženski lik je vođa pobune. Odjednom nezadovoljna ulogom koju je za
nju stvorio, kuja ju je odbacila i jednostavno ne želi dalje.
Ta ženska nije bila nikakva umiljata mačkica. Imala je velika drska usta što ih
je potanko opisao kad ju je čitateljima predstavio na petnaestoj stranici. No
isto je tako bila krajnje ženstvena i ranjiva, daleko više no što je u početku
namjeravao. Pretpostavljao je da je sama uzela slobodu poboljšavanja svog
karaktera dok on nije pazio što se događa. U trenutku slabosti dopustio joj je
da se s tim izvuče. Sad je prekasno za ispravke.
Došlo je vrijeme da je junak romana svlada, ali radnja u spavaćoj sobi nije se
odvijala onako kako je Alex zamislio. Negdje između njegova mozga i prstiju
kreativni impulsi krenuli su drugim pravcem, poput skretnica na željezničkoj
postaji. Neka sila jača od njega okretala je sklopke.
Junak je trebao zadići njezinu suknju, strgnuti joj gaćice, ući, svršiti, izaći i
ostaviti je da za njim dobacuje psovke i prijeti da će nahuškati svog dragana,
negativca, na njega.
Podrugljivi i sarkastični junak trebao je na uvredu odgovarati uvredom, na
prijetnju prijetnjom, i ostaviti je u otrcanoj motelskoj sobi s poderanim
gaćicama i zajapurenu od orgazma, a sve su to trebali biti nijemi svjedoci
njezine lakovjernosti i moralne truleži.
No kad god je Alex pokušavao opisati taj prizor, u glavi ga je vidio drugačije.
Junak je milovanjem dospio pod njezinu suknju. Umjesto trganja njezinih
gaćica, za-
Šarada
227
vukao je prste u njih. Takvo je milovanje zamalo izlu-4 djelo jadnika. Mazio
ju je dok nije bila spremna i vlažna, !. a tek je tada polako spustio njezine
gaćice.
Ušavši u nju, nije mu se uopće žurilo da svrši i izađe. Uopće nije bila onakva
kakvu je očekivao; bila je mekša, slađa, toplija. Posve je ignorirao Alexove
zapovijedi da to što prije obavi i makne se.
Zbunjen osjećajima što su ga obuzeli, i suprotno svom uobičajenom
ponašanju, junak se podigao iznad nje i pogledao joj lice. Jedna joj se suza
kotrljala niz obraz. Upitao ju je što ne valja. Zar ju je povrijedio?
Povrijedio je? Alex je pobjesnio. Odakle je to došlo? On se ne bi trebao
brinuti je li je povrijedio.
Ne, nije ju povrijedio, rekla mu je. Jedini način na koji bi joj mogao nauditi
bio je da njezinom momku ispriča o ovome. On bi je povrijedio. Ona je žrtva
kroničnog zlostavljanja, rekla je. Zar je mislio da bi ostala s onakvim ološem
da je imala drugog izbora? Ne. Okolnosti su odredile da je ostala s njim.
To je sranje! Alex je viknuo u mislima. Ona je drolja. Zar ne možeš to
shvatiti, budalo jedna? Prešla te je. Ševe te s oba kraja.
Junak se zagledao u njezine bistre plave oči, uronio dublje u njezinu svilenu
vrelinu, udahnuo miris njene valovite crvene kose -
Stani malo.
Ona bi trebala biti plavuša. Umjetna plavuša. Tako je pisalo na šesnaestoj
stranici. Što se dogodilo između šesnaeste i sto četvrte stranice da se
promijenila boja njezine kose i njezine osobine? I kad je on počeo upotreblja-
vati pridjeve kao što su bistre i svilena! Kad je izgubio kontrolu nad vlastitom
knjigom, eto, kada?
Kursor je nastavio treptati, stalno na istom mjestu.
Alex je odgurnuo stolicu i otišao od stola. Njegovi prsti nisu htjeli udarati
potrebne tipke i to je sve. Hej, i to se događalo. Čak i najboljim piscima. Čak
su i dobitnici Pu-litzerove nagrade povremeno imali krizu. Tko zna da li bi
roman Plodovi gnjeva bio onako dobar da Steinbeck nije228
Sandra Broivn
imao kreativne uspone i padove. Stephen King zacijelo je imao tmurnih dana
kad riječi jednostavno nisu htjele doći.
Na putu do prozora Alex je primijetio gotovo praznu bocu viskija na polici za
knjige. Kao da mu se rugala.
Kad je odlazio iz Catine kuće, ona je kiptjela od bijesa i mahala kristalnom
vazom. Priznao je da je njezin bijes prilično opravdan, odvezao se ravno u
prodavaonicu alkoholnih pića.
Prvi je gutljaj imao odvratan okus. Drugi je već bio bolji. Još su mu lakše niz
grlo klizili treći i četvrti gutljaj. Nije se sjećao onih koji su slijedili. Sjećao se
da je žestoko povraćao, ali nije znao gdje je to bilo.
Probudio se u zoru jer je morao na zahod tako hitno da je imao osjećaj da će
mu mjehur puknuti. Njegov bi dah i slona oborio na koljena. Bio je posve
smućen, a uopće se nije sjećao kako je stigao do parkirališta. Držao je
blagoslovom što nije ubio sebe ili nekoga drugoga dok je vozio.
Srećom, nitko nije pozvao policiju i prijavio pijanca koji spava u automobilu
ispred supermarketa. Nitko mu nije ukrao novčanik ni automobil.
Odvezao se kući, olakšao se za litru ili dvije, istuširao i obrijao, a zatim je
gutao aspirine dok više nije osjećao glavu kao kuglu od dvije tone.
Ponovno je pročitao materijal što su mu ga dali kad je odlazio iz klinike za
rehabilitaciju. Baš kad je htio viski izliti u zahod, predomislio se i odlučio ga
zadržati kao podsjetnik da je još uvijek potencijalni alkoholičar, da jedno piće
može biti kobno, te da se odgovore ne može naći na dnu boce. Kad bi se to
moglo, već bi davno uništio svoje zloduhe.
Popio je more alkohola tražeći razloge za sva sranja što su se dogodila.
Njegove molitve upućene Višem Biću obično su bile u obliku pitanja. »Zašto
si se odjednom odlučio okomiti na Alexa Piercea? Jesam li nešto skrivio?
Možda nisam učinio nešto što sam trebao uči-
Šarada
229
niti?« Plaćao je poreze, davao svoj doprinos Vojsci spasa, bio je ljubazan
prema starijim osobama.
Ako je sve to zbog onoga što se dogodilo Četvrtog srpnja... Rekao je da mu je
žao barem tisuću puta. Nikako se nije mogao osjećati gore od onoga kako se
osjećao. Učinio je ono što je morao učiniti.
No Više Biće očito nije povjeravalo njegovim razlozima, baš kao ni njegovi
pretpostavljeni u policiji. Osjećao se kao da ga je sam Bog odbacio pa se
počeo raspadati pod pritiscima. Njegova su raspoloženja postala mračna, a
pogledi na život još mračniji. Alkohol je postao njegov jedini prijatelj.
Sad mu je Arnie bio jedini prijatelj.
Arnie. Upravo u ovom trenutku rado bi položio svoje ruke na Arniejev vrat,
barem na dvije minute. Njegov dobronamjerni zastupnik savjetovao mu je da
bude iskren prema Cat. No evo kamo ga je to dovelo: zamalo mu je vazom
prosula mozak. Bez obzira što žene tvrde, one zapravo ne žele iskrenost u
vezi.
Ne bi li bilo lakše za oboje da je nastavio spavati s njom, uživao u
zadovoljstvu što ga je to donosilo, a sve ostalo prepustio Sudbini? No tada bi,
kako je Arnie naglasio, doista bio pravi gad.
Opsovao je i pritisnuo čelo na prozorski okvir.. Cat je ometala njegov tek,
njegov san, njegovu strogu samodisciplinu, njegov posao. Bojao se analizirati
zašto je imala tako veliku kontrolu nad njegovim umom. Više nije vjerovao
svojim nagonima. Što je više pokušavao srediti stvari, one su postajale
kompliciranije.
Samo je jedno bilo sigurno: otkako se posvađao s Cat, nije napisao niti jednu
stranicu rukopisa.
Da barem seks s njom nije bio onako prokleto dobar.
No bio je više nego dobar. Najbolji.
To je ono s čim nije mogao živjeti. To ga je mučilo i njegov roman pretvaralo
u smeće.
Čvrsto je odlučio da će uspostaviti kontrolu nad situacijom prije nego bude
primoran izdavaču vratiti pre-230
Sandra Broivn
dujam, vratio se praznom računalnom ekranu i treptavom kursoru.
Budući da se prizor nije odvijao onako kako ga je u početku zamislio, opisat
će ga ovako i vidjeti kamo to vodi. Čemu može naškoditi? Nije klesao svaku
riječ u kamen. Stranice se uvijek mogu preraditi. Vjerojatno će se baš to
dogoditi.
- Nek' ide dovraga - promrmljao je kad je počeo lupati po tipkovnici svojim
brzim načinom s dva prsta.
Nakon jednog sata neumorna tipkanja imao je pet stranica.
Zasigurno su jako dobre, suho je pomislio.
Svojim bi penisom mogao zabijati čavle u zid od cigle.
Šarada
231
31. poglavlje
Djeluješ odmorno. - Sherrv Parks se smjestila na stolici ispred Catina pisaćeg
stola. - Je li tako? - Jeff je sjeo na drugu stolicu. - Odmor joj je odavna
potreban.
- Krasno sam se provela - rekla im je Cat. - Jela sam tri prava obroka dnevno.
Spavala ujutro do kasna. Odlazila na duge šetnje plažom. Ukratko, bila sam
velika lijenčina.
- Ne baš sasvim - rekla je Sherrv. - Šetnja plažom može biti zamorna vježba.
- Zapravo, ja se umorim dok se pripremam za tu šetnju. Većina ljudi se svlači
kad ide na plažu. Ja moram pokriti svaki centimetar kože. - Zbog lijekova što
ih je uzimala, bila je posebno osjetljiva na opekline od sunca.
Prešavši na posao, otvorila je fascikl što ga je Jeff položio na njezin stol.
Fotografija što ju je ugledala ostavila ju je bez daha. - Bože! Kako prekrasno
dijete - uskli-knula je.
- Nije li? - složila se Sherrv. - To je Michael. Tri godine. Ovoga ga je tjedna
socijalna služba smjestila kod skrbnika.
- Pod kojim okolnostima? - upitala je Cat.232
Sandra Broum
- Otac mu je pravi šarmer - sarkastično je rekla Sherrv. - George Murphv.
On je takozvani građevinski radnik koji ne može zadržati posao zbog
naprasitosti i sumnje o uživanju droge. Stalno dobiva otkaze. Žive od
socijalne pomoći i onoga što može doprinijeti majka malog Michaela.
- Je li Murphv nasilan?
- Jest, prema onome što kažu susjedi. Nebrojeno puta pozvali su policiju i
prijavili nasilje u obitelji. Uhićivali su ga, ali ona nikad ne podnosi tužbu.
Očito ga se užasno boji - objasnila je Sherrv.
- Prošlog je mjeseca socijalna radnica odvela Michaela na nekoliko dana, ali
ga je vratila majci kad su Murphvja uhitili zbog posjedovanja droge. Nažalost,
morali su ga pustiti zbog pomanjkanja dokaza.
- Sreća za njega - primijetila je Cat.
- To bi svatko pomislio. Ali on nije naučio lekciju. Njegovi ispadi postali su
žešći i češći. I odjednom je žrtva postao dječak, a ne majka.
- Michael je prošlog tjedna pretrpio 'pad'. Na hitnom traktu su ga rendgenski
snimili, ali su ga poslali kući jer nije bilo slomljenih kostiju. Prekjučer ga je
majka ponovno dovela u bolnicu. Murphy ga je gurnuo u zid. Michael je bio
previše smušen čak i da bi zaplakao. Njegova se majka pobojala da mu je
trajno oštećen mozak.
- Je li bio?
- Ne, radilo se samo o laganom potresu mozga. Liječnici su ga preko noći
zadržali u bolnici kako bi ga mogli promatrati. Jučer su ga otpustili iz bolnice,
a Služba za zaštitu djece smjestila ga je kod skrbnika.
- Kako mu je sada?
- Plače za majkom, ali se inače dobro ponaša. Zapravo, gotovo previše dobro.
Praktički uopće ne zna komunicirati. Skrbnici je pokazao da želi bananu sa
žitaricama za doručak, ali nije znao kako se to zove.
- Dobri Bože - šapnuo je Jeff.
- Dijete se toliko boji oca da ga je strah čak i govoriti - žalosno je rekla
Sherrv.
šarada
233
Cat je i dalje zurila u fotografiju. Dječak je imao tamnu kovrčavu kosu, velike
plave izražajne oči i dugačke trepavice. Usne su mu imale oblik luka, malo
spuštene u kutevima. Bio je tako lijep da ga se moglo držati djevojčicom da je
bio drugačije odjeven.
Privlačila su je sva djeca, bez obzira na rasu, godine ili spol. Suosjećala je sa
svima i tolerirala i one najgoreg ponašanja. Ponašanje je obično predstavljalo
točan barometar razine zlostavljanja što su ga pretrpjeli. Njihove su je priče
dirnule i ljutile, a ponekad se stidjela što je pripadnik ljudskog roda koji se
može tako užasno ponašati prema nemoćnima.
Međutim, ovo ju je dijete privlačilo na poseban, neobjašnjiv način. Nije
mogla otrgnuti pogled s fotografije.
- Željela sam ti pokazati njegov dosje - govorila je Sherrv - jer mislim da
ćemo s vremenom moći napraviti emisiju o njemu. Čini se da ga njegova
majka voli, ali se strahovito boji Murphvja. Bojim se da ga ne želi naljutiti,
čak ni kako bi zaštitila Michaela. Sam Bog zna kakvom je zlostavljanju ona
izložena. Vidjela sam tog tipa i, vjeruj mi, čini se da zna nanijeti tjelesnu i
duševnu bol.
- U svakom slučaju, ovoga su puta oboje optuženi za zlostavljanje djeteta.
Njihov prezaposleni i slabo plaćeni branitelj po službenoj dužnosti već se
pokušava nagoditi kako slučaj ne bi ni dospio na sud.
- Prema onome što si nam ispričala - rekao je Jeff -čini se da će priznati
krivnju po nekoj manjoj optužbi u zamjenu za oduzimanje Michaela.
To se često događalo. Neki su roditelji prepuštali svoju djecu drugima na
brigu kako bi smanjili svoje zatvorske kazne. Iako je to bila šokantna praksa,
ponekad je za djecu bilo najbolje da ih se za stalno oduzme roditeljima kojima
ionako nije bilo stalo.
- Vjerojatno imaš pravo, Jeffe - rekla je Sherrv.
- Murphv će objeručke prihvatiti priliku da se riješi dječaka. S obzirom na
pretrpanost zatvora, zacijelo će odslužiti samo djelić kazne. Možda će mu čak
odrediti samo234
Sandra Broivn
ono vrijeme što ga je već proveo u zatvoru. To bi za njega bila izvrsna
pogodba.
- No tragična za Michaelovu majku - zamišljeno je rekla Cat.
Da je to njezino dijete, ubila bi svakoga tko bi joj ga pokušao oduzeti. No nije
osuđivala nepoznatu ženu. Strah je bio moćna motivacija. Kao i ljubav.
- Ako svoje dijete voli onako kako ti kažeš - rekla je -mogla bi ga dati od sebe
kako bi ga zaštitila od Mur-phyja.
- Na duge staze, to bi bilo najbolje za Michaela - rekla je Sherrv. - U emisiji
Catina djeca naći ćemo mu dom pun ljubavi. U međuvremenu, treba ga
uklopiti među ostalu djecu. Zato sam mislila da ti neće smetati ako ga do-
vedem na piknik.
Cat je naglo podigla glavu. - Piknik? Jeff je pročistio grlo i skrušeno se
nasmiješio. - Čekao sam da se vratiš prije nego ti kažem novosti. Cat je čekala
objašnjenje.
- Nancy Webster je oštro zapela - rekao je ispričavajući se. - Nazvala me je
najmanje deset puta dok te nije bilo. Nije li ti Webster rekao da se ponaša
poput parnog valjka kad nešto preuzme na sebe?
- Nešto tome slično.
- Pa, on dobro poznaje svoju ženu. Objasnila mi je da organiziranje uspješnog
prikupljanja sredstava traje mjesecima. Zato je u međuvremenu pozvala
potencijalne donatore na mini prikupljanje sredstava. Ovog vikenda.
- Ovog vikenda!
- Pitao sam je čemu žurba - rekao je Jeff. - Gospođa Webster je rekla da ovog
vikenda nema nikakvog društvenog događaja. No kroz idućih nekoliko
mjeseci gotovo su svi vikendi zauzeti. Dakle, sad ili nikad.
Cat je duboko udahnula. - Dobro došli natrag u cirkus, gospođice Delanev.
- Zapravo, nemaš što raditi u vezi s tim, osim pojaviti se u subotu - rekao joj
je Jeff. - Već sam obavijestio me-
Šarada
235
dije. Sherrv je odgovorila na moj poziv za pomoć. Ona je obavila većinu
posla oko okupljanja djece.
- Uključujući i onu koja su već posvojena? - upitala je Cat. - Mislim da bismo
ondje trebali pokazati svoje uspjehe. Pogotovo s obzirom na negativan
publicitet kakvim nas je Truitt izložio nakon Chantaline smrti.
- Jeff i ja smo se toga sjetili - rekla je Sherrv. - Pozvali smo skrbnike, obitelji
koje su dale molbu za posvojenje, sve za koje smo mislili da bi mogli biti
zainteresirani. Gospođa Webster rekla je da možemo pozvati neograničen broj
ljudi pod uvjetom da joj do četvrtka javimo okvirni broj kako bi mogla
obavijestiti dobavljača.
- Dobavljača za piknik?
- Roštilj sa svim prilozima - rekao joj je Jeff. - No bit će i hrenovki u pecivu
za manju djecu jer bi im odresci mogli biti previše tvrdi.
- Nancy je puno o tome razmišljala - u šali je rekla Cat.
- Uključujući uređenje i orkestar.
- Orkestar?
- Plesni orkestar country & western glazbe iz Austina -objasnio je Jeff. Potom
je veselo dodao: - Možda će i Willie stići iz Luckenbacha, ali nije čvrsto
obećao.
- Willie Nelson? Šališ se.
- Nikako.
- I sve je to organizirala za ovaj vikend?
- Kažem ti, da se Norman Schwarzkopf konzultirao s njom, mogao je
Pustinjsku oluju provesti za upola manje vremena.
Sherry je ustala da pođe. - Osobno, jedva čekam. Svi s kojima sam
razgovarala vrlo su uzbuđeni. I uvijek sam bila slaba na Willieja Nelsona,
pletenice, niske i sve ostalo.
Kad je ona otišla, Jeff je upoznao Cat s pojedinostima. - Vidiš, doista nemaš
nikakva posla.
- Što bi bilo da sam produžila odmor za nekoliko dana? Propustila bih sve to.
- Nancy je imala rezervni plan. Namjeravala je po tebe236
Sandra Broton
poslati privatni zrakoplov, a nakon piknika bi te vratila u Californiju.
- Novac ne samo da govori, viče.
- To svakako. - Jeff je pokupio svoje fascikle i ustao.
- Doista izgledaš bolje, šefice. Nisam ti samo laskao.
- Hvala. Puno sam razmišljala, ali uglavnom sam ljenčarila. - Dvoumila se
hoće li mu reći za treći isječak što ga je primila, ali je zaključila da bi trebao
znati za najnoviji razvoj događaja kad mu je već ukazala povjerenje.
Pokazao je svoje ogorčenje. - Tko je taj ljigavac, do-vraga?
- Ne znam. Deanu također ništa nije padalo na pamet.
- Jesi li već rekla gospodinu Websteru?
- Nisam, ali mislim da hoću. Ako neki umobolnik uleti ovamo i počne pucati
naokolo, Bili bi trebao biti upozoren. Mogla bi doći u pitanje sigurnost
televizijske kuće.
- Sumnjam da će do toga doći.
- I ja. Vjerujem da će ova osoba biti puno profinjenija. - Tada mu je rekla za
datume nesretnih slučajeva. - Kao da mi je poslao zagonetku što bih je ja
trebala riješiti.
- Dakle, kad je bila tvoja -
- Za samo nekoliko tjedana bit će četvrta godišnjica moje transplantacije.
- Isuse, Cat. Ovo više nije obična zagonetka. Novinski isječci mogli bi
predstavljati otvorenu prijetnju. Ne misliš li da je vrijeme za obraćanje
policiji?
- Dean me nagovarao na to. No što oni mogu učiniti prije nego je počinjen
zločin? Mi ne znamo tko je moj progonitelj.
- Ali zasigurno se nešto može učiniti.
- Puno sam o tome razmišljala tijekom leta ovamo. Mogu li računati na tvoju
pomoć?
- Zar moraš pitati?
- Hvala ti. Nazovi uredništva ovih novina i zatraži kopije članaka o svim
slučajevima. Ako su još nešto pisali o žrtvama ovih nesreća, rado bih to
vidjela.
- Tražiš li nešto određeno?
- Ne. Željela bih znati je li se vodila kriminalistička is-
Šarada
237
traga ili postupak za utvrđivanje smrti. Ili ako je nešto napisano općenito o
tim ljudima. Takve stvari.
Bio je ljepši no što je zapamtila. Kad ga je ugledala, zastao joj je dah u grlu.
Njegova kovrčava kosa bila je tamna i očaravajuće razbarušena. Imao je na
sebi traperice i kariranu košulju. Kaubojske čizme djelovale su nove.
Cat je kleknula ispred njega. Desni kažiprst držao je u ustima. - Zdravo,
Michael. Moje je ime Cat. Strašno mi je drago da si danas mogao doći.
Sherrv je držala dječaka za ruku. - Veseli se što je ovdje. Rekla mi je njegova
skrbnica.
Sherrv je žalosno odmahivala glavom i tako Cat dala do znanja da se Michael
ne uklapa s ostalom djecom. Činilo se da ga bučno mnoštvo zastrašuje.
- Ovo je gospođa koja ti je poslala novu odjeću, Michael - rekla mu je
Sherrv. - Zahvali joj.
Zurio je u zemlju.
- Nije važno - rekla je Cat. - Možeš mi kasnije zahvaliti. Još nisam pojela
hrenovku, a ti?
Podigao je glavu i zurio u nju praznim plavim očima, ničim ne pokazujući da
je razumio.
- Pođimo zajedno po hrenovku. Može? - Pružila mu je ruku. Michael je dugo
razmišljao prije no što je izvukao kažiprst iz ustiju i položio svoju ručicu u
Catinu.
Nasmiješila se Sherrv i podigla dva prekrižena prsta.
- Vidjet ćemo se kasnije.
Cat je uskladila svoj korak s Michaelovim sporim hodanjem. - Doista mi se
sviđaju te čizme - primijetila je. - Crvene su poput mojih. Vidiš?
Zaustavila se i pokazala svoje kaubojske čizme. Kupila ih je u butiku na
Rodeo Driveu u Beverlv Hillsu, ali Michael to nije mogao znati.
Proučavao je sličnost njihovih čizama, a potom je podigao glavu i zaškiljio
prema njoj. Nije se baš nasmiješio, ali barem je bilo nešto slično. Shvatila je
to kao ohrabru-238
Sandra Broivn
jući znak i stisnula mu ruku. - Bit ćemo dobri prijatelji. Sigurna sam.
Piknik s roštiljem organiziran je na imanju Webstero-vih. Orkestar se smjestio
u viktorijanskom paviljonu na obali umjetnog jezerceta gdje su se pitome
patke gostile mrvicama kruha što su ih djeca bacala. Zrak je ispunjavao
ugodni miris mesa na žaru. U sjenama stabala bili su namješteni stolovi s
crveno-bijelim kariranim stolnja-cima.
Žongleri, pantomimičari i klaunovi šetali su kroz mnoštvo i dijelili balone i
bombone. Trojica iz momčadi Dal-las Cowboysa potpisivala su se na lopte.
Dva člana košarkaške momčadi San Antonio Spurs nadvisivala su sve ostale
za glavu i ramena.
Nakon što su uzeli tanjure s jelom, Cat i Michael izabrali su jedan od stolova.
Dok su jeli hrenovke, ona je brbljala o svemu i svačemu, tražeći temu na koju
će dječak reagirati. Međutim, nije progovorio ni riječi, čak ni kad ga je
upoznala s Jeffom koji je izazivao veliko uzbuđenje među djecom. Nekoliko
ih se objesilo o njega dok su se približavali jezercetu.
Pozvali su i Michaela da dođe hraniti patke, ali se on sramežljivo povukao.
Cat ga nije primoravala. Međutim, opazila je da je nešto drugo privuklo
njegovu pozornost.
Slijedila je njegov opčinjeni pogled. - Ah, pa ti voliš konje. Želiš li jahati?
Ozbiljno ju je pogledao, ali u očima mu se pojavila iskrica zanimanja koje
ranije nije bilo.
- Idemo pogledati izbliza.
Obrisala mu je lice i ruke ubrusom, a potom ga uzela za ruku, koju joj je sada
dao bez razmišljanja, i povela ga do privremeno ograđenog prostora gdje su
četiri ponija kružila oko kola.
Kad su stigli do ograde, Cat je osjetila Michaelovu nesigurnost pa mu je dala
vremena da je prevlada. Stajali su i gledali kako konji prolaze ispred njih.
Nakon što je treća grupa od po četiri djeteta skinuta s ponija, Michael ju je
upitno pogledao.
Šarada
239
- Želiš li jahati? - Kimnuo je glavom. - Vrijedi, kau-boju. - Povela ga je u
ograđeni prostor. Izabrao je najmanjeg ponija. - Taj se i meni najviše sviđa -
povjerljivo mu je šapnula. Ima najljepšu grivu i najduži rep. Mislim da se i ti
njemu sviđaš. Vidjela sam kako te mjerka.
Michael se sramežljivo nasmiješio, a njezino se srce zamalo rasprsnulo od
sreće.
Čovjek odjeven poput kauboja pomagao je drugoj djeci pri penjanju na konja
pa se Cat sagnula kako bi podigla Michaela u sedlo.
- Bolje pusti mene. Vjerojatno je teži no što izgleda.
U stranu su je gurnule ruke koje je poznavala po izgledu i dodiru. Alex je s
lakoćom podigao Michaela i smjestio ga u sedlo.
- Evo te, kauboju. Ovo su ti uzde. Drži ih ovako. -Presavio je Michaelove
prste oko kožnatih traka, a zatim mu obje ruke položio na jabučicu sedla. -
Jej, momče, mislim da si ti ovo već radio. Rođeni si kauboj. - Prijateljski je
potapšao Michaela po leđima.
- Je li ovdje sve u redu? - Čovjek zadužen za konje provjerio je jesu li dobro
smjestili Michaela u sedlu.
Cat je položila ruku na dječakovo bedro. - Michael? Jesi li spreman?
Grčevito je stiskao jabučicu sedla, ali je žustro kimao glavom.
- Ja ću biti tamo - rekla je pokazujući prema ogradi.
- Gledat ću te. Neću otići.
Zauzela je mjesto kraj ograde gdje ju je Michael mogao dobro vidjeti i
mahnula mu. »Kauboj« je pucnuo jezikom i četiri su ponija krenula svojim
uobičajenim krugom.
Na dječakovu licu pojavio se izraz užasa, ali je to brzo prošlo. Nervozno je
pogledavao Cat krajičkom oka jer se bojao okrenuti glavu. Ohrabrujuće mu se
smiješila, a nije skidala pogleda s njega ni kad se Alex smjestio kraj nje.
- Slatko dijete.
- Sto radiš ovdje, Alex?
- Pozvan sam.240
Sandra Broivn
- Ovu si društvenu obvezu mogao i otkloniti.
- Došao sam jer želim dati prilog za Catinu djecu.
- O, molim te.
- Istina je.
Zašto nisi jednostavno poslao ček?
- Zato jer sam i tebe želio vidjeti.
Okrenula se prema njemu i prvi put ga pogledala ravno u oči. Što je bila
greška. Jer je izgledao neodoljivo. A žestina kojom ju je gledao dozvala joj je
u sjećanje uspomene koje su istodobno bile predivne i mučne.
Opet se okrenula k Michaelu i domahnula mu kad je projahao kraj nje. - U
tom si slučaju uzalud gubio vrijeme. Zar se ne sjećaš što sam ti rekla kad smo
se zadnji put vidjeli?
- Rekla si mi neka odjebem.
Sagnula je glavu i kratko se nasmijala. - Mislim da nisam baš tako rekla, ali
sam tako nešto mislila.
- Pokušao sam stupiti u vezu s tobom stotinu puta. Gdje si bila?
- U Californiji.
- Kako bi se isplakala na ramenu dobrog doktora?
- Dean je odani prijatelj.
- Kako lijepo.
- S njim barem točno znam na čemu sam.
- Vraški točno. I ja to znam. Ovisna si o njemu. Gospodin doktor to u
cijelosti iskorištava.
- Dean nije takav, a moj odnos s njim -
Ljudi su ih promatrali, a na nekim se licima nazirao smiješak razumijevanja.
Oni koji su bili nazočni na Na-ncvnom primanju, gdje se pojavila u Alexovoj
pratnji, zacijelo su mislili da medu njima postoji romantična veza.
Nije željela stvarati scenu pa je namjestila na lice smiješak i okrenula se
Michaelu koji se već toliko ohrabrio da je petama podbadao konja,
oponašajući starijeg dječaka ispred sebe.
- Odlazi, Alex - rekla je ispod glasa. - Jasno si mi stavio do znanja svoj stav, a
to sam učinila i ja. Više nemamo što reći jedno drugome.
Šarada
241
- Bojim se da nije tako jednostavno, Cat. Charlie i Irene Walters jedva čekaju
da te upoznaju, a oni će uskoro doći ovamo. Zarekli su se da više nikad neće
razgovarati sa mnom ako ih osobno ne upoznam s tobom. -Koraknuo je bliže
k njoj. - Lijepo od tebe što si nazvala i pozvala ih ovamo.
- Budući da se naš prvi zakazani sastanak izjalovio, držala sam da ih trebam
osobno pozvati.
- Također su rekli da je nazvao netko iz agencije za posvojenja i dogovorio
drugi intervju. Je li i to tvoje djelo?
- Sherrv je mislila da su savršeni kandidati za posvoje-nje pa se razočarala
kad sam joj rekla da je došlo do nesporazuma. Sigurna sam da je ona to
učinila.
- Ali ti si se zauzela za njih. Slegnula je ramenima.
- Hvala.
Okrenula se k njemu, jedva svladavajući ljutnju. - Nije na tebi da mi
zahvaljuješ. Nisam to učinila zbog tebe. Učinila sam to za gospodina i
gospođu Walters. Kao što si rekao onog jutra kad smo se upoznali, ne bih
smjela o njima suditi prema društvu u kojem se kreću. Svakako, vrlo rado ću
ih upoznati, ali ti se nastoj izgubiti. Sad ćeš me ispričati jer je jahanje gotovo
pa moram poći po Mic-haela.
Progurala se kraj Alexa i ušla u ograđeni prostor.242
SSandra Broivn
32. poglavlje
Alex ju je pustio. Shvaćao je Catin položaj, pogotovo na ovom skupu. Ona je
predstavljala Catinu djecu i obrnuto. Sve što je rekla ili učinila odražavalo
se na emisiju. Nije želio snositi odgovornost za negativan publicitet pa se
pretvarao da je spreman zaključiti njihov razgovor. Čak se uspio osmjehnuti,
za slučaj da ih netko promatra.
Čim je Cat pokupila Michaela, Nancy Webster ju je pozvala u paviljon gdje
se već okupilo poveliko mnoštvo. Alex je čuo kako ljudi govore da je stigao
Willie Nelson. Pjevač je otpjevao nekoliko pjesama. Cat je bila počasna
domaćica događaja pa je cijelo vrijeme ostala na pozornici s njegovim
sastavom. Držala je Michaela u krilu i čak ga je uspjela nagovoriti da plješće
rukama u taktu glazbe. Još uvijek ga je držala u naručju kad je prišla mi-
krofonu i pozdravila nazočne, a potom zamolila goste da prilože koliko mogu
za dječje posebne potrebe.
Nakon kratkog programa, ustala je i razgovarala sa zvijezdom country &
western glazbe. Kad god bi se nasmijala nečemu što je pjevač rekao, Alexu se
stezao želudac od neuobičajene ljubomore. Napokon se zabavljač povukao
zajedno sa svojom pratnjom koja je, po Alexovu miš-
Šarada
243
ljenju, izgledala poput ekipe s naftne bušotine nakon dvotjednog rada.
Alex je primijetio, otprilike kad i Cat, da je Michael rukom pokrio prepone i
nemirno se premještao s noge na nogu. Cat se sagnula i nešto mu šapnula na
uho. Kim-nuo je glavom. S rukom u ruci pošli su prema kući i ušli na glavni
ulaz.
Alex ih je slijedio unutra. Možda će se njih dvoje uspjeti sporazumjeti ako ne
budu okruženi mnoštvom. Osim toga, pokušat će je nagovoriti da se kasnije
negdje nađu. Ona možda misli da je njihova veza gotova, ali nema pravo.
Motao se po dnevnom boravku Websterovih, pretvarajući se da se divi zbirci
porculanskih figurica i nadajući se da će presresti Cat kad izađe iz kupaonice
s Michaelom.
Tiho je opsovao kad ga je Bili Webster preduhitrio.
Iz dnevnog boravka čuo je kako je Webster toplo pozdravlja. - Cat! Drago mi
je da sam naletio na tebe. Gotovo te uopće nisam vidio cijele večeri.
- Zdravo, Bille. Ovo je Michael. Morao je na zahod, a drugdje je bio dugačak
red. Nadam se da ti ne smeta što smo se ponašali kao da smo kod kuće.
- Naravno da mi ne smeta. Kad mladi čovjek mora poći, mora poći hitro. -
Tiho se nasmijao. - Što misliš o događaju i organizaciji?
- Sve je fantastično - odgovorila je. - Nikad neću shvatiti kako je to Nancy
uspjela organizirati u tako kratkom vremenu.
- Ovo nije ništa u usporedbi s velikom zabavom za prikupljanje sredstava što
ćemo je prirediti na proljeće.
- To ne mogu ni zamisliti.
Alex ju je zamislio s jednom od njezinih smiješnih grimasa. Međutim, u
njezinu glasu nije bilo ni traga humoru kad je idući put progovorila.
- Bille, moram s tobom razgovarati o nečem važnom. Pet minuta, odmah u
ponedjeljak ujutro?
- Plaši me ton tvoga glasa, pogotovo zato što si se tek244
Sandra Broivn
Šarada
245
vratila iz Californije. Valjda nam ne namjeravaš dati otkaz i vratiti se
Prijelazima!
- Ni slučajno.
- Pa, dakle, što te muči?
- To može čekati do ponedjeljka.
- Žao mi je, Cat. Imam sastanak u St. Louisu. Odlazim sutra uvečer i neću se
vratiti u ured do četvrtka.
- Oh. U tom slučaju, morat će čekati do tada.
- Nemoj se ustručavati. Ako je riječ o nečem ozbiljnom -
- Upravo o tome se radi. Ne znam. Željela sam čuti tvoje mišljenje i vidjeti
smatraš li ti to ozbiljnim.
- Sad imam pet minuta - rekao je. - Pođimo u moju radnu sobu gdje ćemo
imati mira.
- Ne želim da Michael propusti zabavu.
- Može se igrati s mojim mamcima.
- Dobro. Doista mislim da ovo ne bi trebalo odgađati još tjedan dana.
Alex je čuo kako se zatvaraju vrata radne sobe. Prešao je u prostrano
predvorje i krišom se osvrnuo. Nikoga nije bilo na vidiku pa se odšuljao
hodnikom i stao ispred zatvorenih vratiju. Napregnuto je osluškivao pa je
mogao razabrati njihove riječi.
- Originali su kod kuće, zaključani u ormariću - čuo je kako Cat govori. -
Kopije nosim sa sobom. Pročitaj ih, a tada mi reci što misliš.
Webster je šutio. Alex je čuo kako Cat tiho govori dječaku, očito ga
pokušavajući zainteresirati za Websterovu zbirku mamaca.
- Isuse Kriste - uskliknuo je Webster. - Otkad imaš
ovo?
- Nekoliko tjedana. Što misliš o tome?
- Prvi dojam je da je onaj tko ih je poslao umno poremećen.
Alex se namrštio.
- Jeff se malo raspitivao - rekla je Cat. - O događaju na Floridi napisan je još
jedan kratki članak. O ostalim slučajevima nije bilo više ničega. Sve su smrti
proglašene

nesretnim slučajevima, a to me navodi na pomisao da od muhe radim slona.

Ako policija ne vidi ničeg sumnjivog, zašto bih ja vidjela?
- Ipak, to me jako uznemirava. Držala sam da ti trebaš biti upoznat s time jer
ako se nešto doista dogodi, mogla bi doći u opasnost televizijska kuća i
sigurnost ljudi koji ondje rade.
- Misliš li da bi ti onaj tko je ovo poslao mogao nauditi?
Alex nije čuo njezin odgovor. Umjesto toga, čuo je vlastito ime izgovoreno
upitnim tonom. Naglo se okrenuo. Nancy Webster je upravo ušla u kuću.
Ležerno se nasmiješio kako bi prikrio svoje otvoreno prisluškivanje. - Zdravo,
Nancy.
- Jesi li vidio Cat?
- Vidio sam je kako ulazi u kuću i slijedio je dovde. Mislim da je dovela
dječaka jer je morao u kupaonicu. Očito je obavio posao jer mi se učinilo da
sam joj čuo glas iznutra i upravo sam htio pokucati.
Nancy je prošla kraj njega i bez kucanja otvorila vrata muževe radne sobe. -
Bille? Cat? Što se događa?
Vrata su se toliko otvorila da je Alex mogao vidjeti Billa koji je sjedio u
kožnatom naslonjaču. Mamci su bili poslagani na otomanu ispred njega.
Michael ih je gurao preko glatke kože. Cat je sjedila na sagu do Webste-rovih
nogu.
Webster je žurno gurnuo snop papira u džep svoje jakne. Djelovao je
iznenađeno i uzrujano. - Što je, draga?
Nancy je izgledala kao da ju je netko opalio po licu vrećicom mokrog pijeska.
Prizor u radnoj sobi bio je ugodan i obiteljski. Alex je znao da se ništa loše
nije dogodilo, ali to nije mogao reći.
- Vatromet će uskoro početi - rekla je Nancy uz ukočeni osmijeh. - Bila bi
šteta da ga propustite.
- Hvala što si nas obavijestila. - Webster je ustao i ponudio ruku Cat.
Međutim, ona je ustala bez njegove pomoći i podigla dječaka u naručje.
- Idemo, Michael. Ne smijemo propustiti vatromet.246
Sandra Broivn
Šarada
247
Kad je opazila Alexa odmah iza Nancy i shvatila da je čuo njezin razgovor s
Websterom, smiješak joj je nestao s lica.
Cat je odnijela Michaela pred kuću. Uzdisala je i divila se vatrometu radi
djeteta, ali njezino je uzbuđenje bilo neiskreno. Nancy je posjednički
provukla ruku ispod muževe. Njezini su oduševljeni komentari također
zvučili neiskreno. Webster je bio tako zaokupljen mislima da se činilo kao da
ih uopće ne primjećuje.
Alex ih uopće nije vidio. Dok su iznad njihovih glava praskale rakete, on je
oštri pogled prikovao na Cat Dela-ney.
Drugi put te večeri Nancy je našla Billa zatvorenog u radnoj sobi. Bilo je
kasno. Svi su otišli. Ujutro je trebala stići ekipa za čišćenje kako bi odnijela
smeće i dovela imanje u red.
Kad je ušla, podigao je čašu prema njoj. - Sve si izvela u svom uobičajenom
stilu. Hoćeš li mi se pridružiti i popiti piće da proslavimo?
- Ne, hvala.
Popio je više od jednog pića i više mu nije trebalo. Lice mu je bilo
zajapureno, a bjeloočnice su mu postajale ružičaste. Rijetko se kada prepuštao
alkoholu pa je bilo lako prepoznati znakove kad je to ipak činio.
- Iscrpljena sam - rekla je i pružila mu ruku. - Pođimo u krevet.
Ignorirao je njezinu ruku. - Samo ti pođi. Ja ću začas doći. Popit ću još jedno
kratko piće. - Natočio je još viskija u čašu. Iskrivio je lice kad je otpio gutljaj.
Nije pio iz užitka.
Nancy je sjela na otoman ispred njegova naslonjača.
- Bille, što ne valja?
- Žedan sam.
- Prestani! - oštro je rekla. - Nemoj me vrijeđati. Činilo se da će se prepirati,
ali se predomislio. Zatvo-

rio je oči, prislonio čašu uz čelo i kotrljao je lijevo desno kao da je želio
izglačati bore.
- Vidio sam tvoj izraz lica kad si mene i Cat ovdje našla - rekao je. - Ne bih ti
trebao ništa objašnjavati, ali hoću. Razgovarali smo o osobnom problemu.
- Toga se i bojim.
- Nije tako, Nancy. Moj Bože, imaj malo povjerenja. Previše sliči Carli da bi
mi ikad postala ljubavnicom.
- Onda, pokušavaš li njome zamijeniti Carlu?
Oštro ju je pogledao, a oči mu više nisu bile mutne od alkohola. - Zar to
misliš?
Sagnula je glavu i zagledala se u vjenčani prsten što ga je vrtjela na prstu. -
Više ne znam što bih mislila. Među nama više ništa nije kao prije otkako smo
izgubili Carlu. Umjesto da se izvučemo iz boli, naši životi polako klize
nizbrdo. Bez obzira što činim, izgleda da to ne mogu spriječiti. Strepim od
trenutka kad ćemo doći do dna jer ne znam što nas tamo očekuje.
Podigla je glavu i s čežnjom ga pogledala. - Zašto me više ne želiš, Bille?
- Želim te.
- Ne onako često. I više nije isto kao nekada. Osjećam razliku. Želim znati što
ugrožava naš brak. Ako ne održavaš ljubavnu vezu s Cat, što se događa?
- Koliko ti puta moram reći? Ništa. Imam velike odgovornosti. Kad se kasno
vratim kući, umoran sam. Ne mogu ga podići na zapovijed. Žalim.
Njegov ju je sarkazam naljutio. Ustala je i krenula prema vratima, ali se
okrenula prije nego je izašla. - Gubila bih vrijeme kad bih večeras razgovarala
s tobom zato jer si pijan. To je još jedan znak da nešto ne valja. Ne znam o
čemu je riječ, ali ne pokušavaj me uvjeriti da umišljam ono čega nema.
- Carla je bila divna djevojka. Uvijek ćemo je voljeti. Blizak si sa svom
djecom, ali ti i ona imali ste poseban odnos. Kad je ona umrla, znam da si
osjećao da je umro i dio tebe. Dala bih sve od sebe da ti je mogu vratiti,
Bille.248
Sandra Broivn
Bespomoćno je raširila ruke. - Ne mogu. Ali ne želim izgubiti više od onoga
što mi je već oduzeto. Cijeli moj život vrti se oko ljubavi prema tebi.
Namjeravam te zadržati i vratiti naš brak na ono što je nekad bio. Bez obzira
što moram učiniti.
Cat je te noći vrlo malo spavala.
Nije mogla izbaciti Michaela iz misli. Bio je tako emotivno i društveno
zatvoren da će trebati golem trud kako bi ga se iz toga izvuklo. No pravi bi
roditelji to mogli učiniti s ljubavlju i strpljenjem, a nagrada bi daleko nadma-
šila uloženi trud. U njemu se nalazio živahni dječačić koji je očajnički želio
izbiti na površinu.
Međutim, nije joj misli ispunjavao samo Michael. Susret s Alexom izazvao je
sumnju u sve pozitivne odluke što ih je donijela u Californiji. Ljutilo ju je
koliko još uvijek čezne za njim.
Njegovi prijatelji Irene i Charlie Walters bili su točno onakvi kakvima ih je
opisao. Bila je sigurna da će postati izvrsni roditelji jednom djetetu iz Catine
djece nakon što završe propisano obučavanje.
U bilo kojem drugom trenutku uživala bi u susretu s njima i zacijelo bi željela
više vremena provesti u njihovu društvu. No upoznali su se uskoro nakon
vatrometa. Još uvijek je u mislima jasno vidjela izraz Nancvna lica kad je
otvorila vrata radne sobe i ugledala nju i Billa. Nancy je očito pogrešno
protumačila prirodu njihova razgovora.
Te brige, uz progonitelja, kako ga je sada zvala jer se nije mogla domisliti
boljem izrazu, nastavile su opterećivati njezine misli. Trebala je nečim
zaokupiti um pa je nedjeljno poslijepodne provela u kupovini, a navečer je
pošla u kino.
U ponedjeljak su ona i Jeff pisali pisma zahvale onima koji su na pikniku dali
svoj doprinos za Catinu djecu.
U utorak su snimali prilog s petogodišnjom djevojčicom oštećena sluha koja
je nedavno izgubila oba roditelja.
Šarada
249
Te je večeri, kad se vratila kući, u pošti našla poznatu kuvertu. Bila je jednaka
onima što ih je već primila. Sadržaj je, međutim, bio drugačiji.
Unutra se nalazio samo jedan list bijelog papira. Napisana u stilu novinskog
članka bila je priča o bivšoj zvijezdi sapunica s transplantiranim srcem, Cat
Delanev. Bilo je nekoliko odlomaka u kojima su se opisivala njezina
postignuća, uključujući i program Catina djeca.
Bio je to njezin nekrolog.250
Sandra Broivn
Šarada
251
33. poglavlje
Stvarno je čudno, ali nije zločin, razumijete što mislim? Poručnik Bud
Hunsaker iz policije San Antonija imao je na sebi karirane hlače od sintetike i
crne kaubojske čizme s bijelim ukrasima. Bijela košulja kratkih
rukava nategnula se preko krupnog trbuha stegnutog kožnatim pojasom.
Kratka kravata ležala mu je poprijeko preko prsiju. Sudeći po obujmu, tenu i
teškom disanju bio je izvrstan kandidat za srčani udar.
Od trenutka kad je Cat ušla u ured žvakao je nepripa-ljenu cigaru i, ako se
moglo suditi po smjeru njegova pogleda, razgovarao s njezinim koljenima.
Položio je svoje mesnate podlaktice na pisaći stol i nagnuo se naprijed. -
Recite, kakav je Doug Speer? Uživo, mislim. Smiješan je sa svojim
pogrešnim prognozama oko kojih se uvijek šali.
- Doug Speer radi za drugu televizijsku kuću - odgovorila je Cat uz kiseli
smiješak. - Ne poznajem ga.
- Oh, da, tako je. Uvijek pomiješam te meteorologe.
- Možemo li se, molim vas, vratiti na ovo, poručnice? -Odlučnim je pokretom
potapšala snop papira što ga je donijela sa sobom, a sad su ležali pred njim na
stolu.
Prebacio je cigaru iz jednog kuta debelih usana u drugi. - Gospođice Delanev,
dama poput vas, slavna osoba i sve to, možemo reći javna ličnost, može
očekivati ovakvo maltretiranje.
- Znam, poručnice Hunsaker. Kad sam radila u Prijelazima, dobivala sam
puno pošte, uključujući brojne ponude za brak. Jedan mi je čovjek pisao
stotinu puta.
- Eto vidite. - Zadovoljno se nacerio i nagnuo na svojoj škripavoj stolici kao
da je ona uspješno dovršila njegovu misao.
- No bračna ponuda ne predstavlja prijetnju. Niti su to pisma puna hvale ili
oštre kritike na račun moje glume. U usporedbi s tim, ovo su prikrivene
prijetnje. Pogotovo posljednje. - Izdvojila je lažni nekrolog od ostalih. - Što
ćete poduzeti?
Nelagodno se promeškoljio na svojoj stolici. Uzeo je natipkani list papira i još
jednom pročitao nekrolog. Cat nije zavarao njegov glumljeni interes; samo joj
je udovoljavao. Već je stvorio svoje mišljenje. Možda bi ga promijenio samo
ako joj netko otvoreno zaprijeti smrću.
Glasno je ušmrknuo i progutao ono što je izvukao iz sinusa. - Meni se čini,
gospođice Delanev, da vas neki čudak pokušava uplašiti.
- Pa, to mu jako dobro uspijeva jer sam se prilično uplašila. Toliko sam i
sama zaključila. Obratila sam se vama kako biste pronašli čudaka i ovo
prekinuli.
- Nije to tako lako kako zvuči.
- Uopće ne zvuči lako. Da jest, učinila bih to sama. Policija je opremljena za
rješavanje ovakvih situacija. Obični građani nisu.
- Što mislite, kako bismo to trebali riješiti?
- Ne znam! - frustrirano je uzviknula. - Ne možete li ući u trag poštanskom
žigu? Ili pisaćem stroju? Ili vrsti papira? Možda ima otisaka prstiju?
Zagrcnuo se od smijeha i namignuo joj. - Gledali ste previše policijskih serija
na televiziji.
Poželjela ga je prodrmati i izderati se na njega dok ne digne svoju debelu
guzicu i pođe u potragu za njezinim
Vrh252
Sandra Broivn
progoniteljem. No bude li se ponašala poput histerične žene, samo će potvrditi
njegovo mišljenje da pravi od muhe slona.
Nije pustila na volju svom bijesu, već je ledenim glasom mirno rekla: -
Nemojte se prema meni ponašati kao da sam dijete, poručnice Hunsaker.
Njegov se iritirajući smiješak pokolebao. - Hej, čekajte malo, nisam -
- Još me jedino niste potapšali po glavi. - Ustala je i nagnula se preko stola.
- Ja sam razumna, odrasla osoba, sposobna za razmišljanje i zaključivanje jer,
osim maternice, imam i mozak. Ne patim od PMS-a, i nemam hirove. Razlike
između vas i mene tako su brojne da bismo njima mogli ispuniti en-
ciklopediju, ali najmanja je u činjenici da ja nosim suknju a vi hlače.
- Sada, ili ćete odložiti tu odvratnu cigaru i ozbiljno se pozabaviti mojim
problemom, ili ću se požaliti vašem pretpostavljenom. - Kucnula je po stolu. -
Zasigurno postoji neka metoda pomoću koje možete ući u trag osobi
odgovornoj za ovo.
Lice mu je postalo jarko crveno; znala je da je napokon privukla njegovu
pozornost. Istegnuo je vrat kako bi umanjio pritisak ovratnika, poravnao
kravatu, maknuo cigaru iz usta i spustio je u ladicu stola. Zatim ju je uz ne-
sigurni osmijeh pristojno zamolio da sjedne.
- Znate li nekoga tko ima nešto protiv vas?
- Ne. Osim... - Oklijevala je s iznošenjem sumnji jer nije imala nikakve
potvrde za svoje mišljenje.
- Osim što?
- Postoji jedna djelatnica u WWSA-i, mlada žena. Ne podnosi me otkako sam
počela tamo raditi. - Ispričala mu je o svom burnom odnosu s Melijom King.
- Na koncu je priznala da je bacila moje lijekove, ali ne vjerujem da je mogla
namjestiti pad raflektora. Ubrzo nakon što sam je ja otpustila, ponovno su je
zaposlili i čini se da je zadovoljna svojim novim poslom. Vidim je svakoga
dana. Nemamo si što reći. Ne volimo se, ali go-
Šarada
253
tovo sam sigurna da njezina mržnja nema nikakve veze s transplantacijom.
- Ružna ženska?
- Molim?
- Kako izgleda? Možda je samo ljubomorna i zavidna. Cat je kratko
odmahnula glavom. - Prava je ljepotica i
može birati muškarce.
- Možda joj je zasmetala konkurencija.
Njegov je izraz lica postao gotovo zloban. Cat ga je presjekla ledenim
pogledom svojih zelenih očiju. Glasno je pročistio grlo i ponovno se udobnije
smjestio na stolici. Podigao je nekrolog. - Ovo je izražavanje nekako... prosto.
- I ja sam to primijetila. Ne zvuči poput autentičnog novinskog članka.
- I ne daje uzrok smrti.
- Zato što bi me to upozorilo. Znala bih što mogu očekivati.
- Nitko vam nije prišao, prijetio vam, motao se oko vaše kuće, tako nešto?
- Još nije.
Hunsaker je neodređeno progunđao, natezao svoju usnu i ispustio težak
uzdah. Kako bi dobio na vremenu, još je jednom pročitao novinske isječke.
Prije no što je ponovno progovorio, važno je pročistio grlo. - Ovo je iz
različitih dijelova zemlje. Kujin sin je imao pune ruke posla.
- Što ga, po mojemu mišljenju, čini još opasnijim - rekla je Cat. - Očito je
opsjednut sudbinom osoba s trans-plantiranim srcem. Bez obzira je li
odgovoran za njihovu smrt ili nije, jako se potrudio da o njima sve sazna.
- Vjerujete li da on stoji iza ovih takozvanih nesreća? -upitao je, a po tonu
njegova glasa vidjelo se da on tako ne misli.
Cat nije bila sigurna je li u to vjerovala pa je izbjegla izravni odgovor. -
Mislim da je važno što su se datumi njihovih smrti poklapali s godišnjicom
transplantacije, a254
Sandra Broivn
to se poklapa i s mojom. To je previše slučajnosti da bi se u njih moglo
povjerovati.
Zamišljeno je ponovno stao cupkati donju usnu. - Jeste li upoznali obitelj
svog davatelja?
- Mislite li da postoji veza?
- Može biti. Što znate o svom davatelju?
- Ništa. Do nedavno nisam ni željela znati. No jučer sam nazvala banku
organa i pitala je li se obitelj mog davatelja raspitivala o meni. Provjeravaju
spise agencije od koje su dobili srce pa ću odgovor dobiti tek za koji dan. Ako
se nitko nije raspitivao o mom identitetu, znat ćemo da je riječ o lažnom
tragu.
- Kako to?
- Stav. Identiteti davatelja i primatelja drže se u strogoj tajnosti, osim ako
obje strane ne žele znati. Tek tada agencije otkrivaju podatke. O
pojedincima ovisi hoće li ili neće uspostaviti kontakt.
- To je jedini način na koji netko može saznati tko je dobio određeno srce?
- Osim ako se nisu uspjeli ubaciti u glavni kompjuter u Virginiji i saznali broj
UMDO-a.
- Kako molim?
Objasnila mu je ono što je Dean nedavno objasnio njoj. - UMDO, Ujedinjena
mreža diobe organa. Svaki davatelj organa ili tkiva dobiva broj odmah po
davanju. Taj je broj šifriran, a daje podatke o godini, danu, mjesecu i
kronologiji događaja koji su doveli do toga da stigne u banku organa. To je
osmišljeno zbog sprečavanja trgovine organima na crno.
Protrljao je rukom lice. - Isuse. Taj tip mora biti pametan.
- To sam vam pokušavala reći.
Što su više teoretizirali, to se ona više bojala. - Tako smo zatvorili krug,
poručnice. Što ćete poduzeti kako biste ga našli prije nego on nađe mene?
- Iskreno rečeno, gospođice Delanev, ne možemo puno učiniti.
- Dok ne umrem u nekoj bizarnoj nesreći, je li?
Šarada
255
- Smirite se.
- Smirena sam. - Ustala je. - Nažalost, i vi ste.
Na njezino iznenađenje, hitro se pokrenuo, zaobišao stol i prepriječio joj izlaz
iz ureda. - Zbunjujuće je, priznajem. No, u ovom trenutku vaš život nije u
opasnosti. Nikakav zločin nije počinjen. Čak ne znamo jesu li one druge smrti
zapravo zločini, zar ne?
- Ne znamo - ukočeno je rekla.
- Ipak, ne želim da odete uvjereni kako vas nisam shvatio ozbiljno. Što
mislite o ovome? Kako bi bilo da policijski automobil patrolira vašom ulicom
u idućih nekoliko tjedana, pripazi na vašu kuću?
Tiho se nasmijala, spustila glavu i stisnula sljepoočnice palcem i srednjim
prstom desne ruke. On jednostavno nije shvaćao. Njezin je progonitelj previše
mudar da bi se dao uhvatiti na taj način.
- Puno vam hvala, poručnice. Cijenit ću svaku pomoć što mi je možete
pružiti.
- Zato sam ovdje. - Njegov se smiješak proširio, kao i njegova prsa. - Ja
mislim da vas to netko samo želi zastrašiti. Zavući vam se pod kožu, znate?
Jedva je čekala da ode pa se složila.
Vjerujući de je riješio njezin problem, galantno joj je otvorio vrata. - Nazovite
me ako vam štogod zatreba, jeste li me čuli?
Svakako, nazvat ću. I što ćete vi učiniti? cinično je razmišljala Cat. - Hvala
što ste me primili tako brzo, poručnice Hunsaker.
- Znate, još ste ljepši uživo nego na televiziji.
- Hvala vam.
- Ovaj, prije nego odete, pitao sam se... Ne pojavljuje se svakoga dana slavna
osoba u mom uredu. Možete li mi dati autogram za ženu? To će je uzbuditi.
Napišite za Do-ris, može? Možete staviti i moje ime. Ako ne tražim pre-
više.256
Sandra Broivn
34. poglavlje
Koga vraga radiš? - Pečem slaninu. - Posluživši se vilicom jer nije našla
kliješta u kuhinjskim ladicama, Cat je podigla krišku s tave u kojoj je
cvrčilo. Nakon frustrirajućeg razgovora na policiji, vratila se kući i presvukla.
Bila je previše uzrujana da bi mogla raditi pa je nazvala Jeffa i rekla mu da
neće doći na posao. Trebao joj je slobodan dan kako bi razmislila o svemu.
Gotovo sat vremena pokušavala je odlučiti što će dalje poduzeti. Prije no što
je u cijelosti skovala plan, već je gurala kolica prolazom u supermarketu i
kupovala hranu što će je pripremiti muškarcu kojeg je navodno prezirala.
- Nadam se da voliš hrskavu. - Položila je krišku slanine uz ostale što su se
već cijedile na papirnatom ubrusu. - Kako voliš jaja?
- Kako si ušla?
- Kroz ulazna vrata. Nisu bila zaključana.
- Oh. - Počešao se po glavi. - Zacijelo sam zaboravio provjeriti prije no što
sam pošao u krevet.
- Zacijelo. Na oko ili kajganu?
Nije joj odgovorio pa se osvrnula preko ramena. Izgledao je točno kao i onog
jutra kad ga je upoznala, samo
Šarada
257
što je sad imao bokserice umjesto traperica. Nastojala je ignorirati njegov
seksi izgled, vitko tijelo koje je ispunjavalo vrata sa svojih sto devedeset
centimetara snene, tek izašle iz kreveta, muževnosti.
- Na oko ili kajganu? - ponovila je. - Bolje mi ide kajgana.
Položio je ruke na bokove, točno tamo gdje su mu se bokserice prilično
spustile. - Postoji li poseban razlog za tvoje jutrošnje pojavljivanje i
pripremanje doručka za mene?
- Da. Čim navučeš hlače i sjedneš za stol, objasnit ću ti.
Zbunjeno je odmahnuo glavom, okrenuo se i izašao. Kad se vratio u
iznošenim trapericama i bijeloj majici kratkih rukava, jelo je bilo gotovo.
Natočila je dvije šalice kave, stavila pune tanjure na stol i sjela pokazavši
stolicu nasuprot sebi.
Smjestio se tako da su mu koljena stršila na obje strane. Privremeno je
ignorirao hranu, posegnuo za šalicom kave i polako je pijuckao dok ju je
proučavao kroz paru što se dizala iz šalice; još jedan podsjetnik na jutro
njihova upoznavanja.
- Ima li ovo neke veze s izrekom da je najkraći put do muškarčeva srca kroz
njegov želudac? - upitao je.
- Ta je teorija propala kad su ljudi izmislili oralni seks. Tiho se nasmijao, a
zatim je prasnuo u smijeh. Uzeo je
vilicu i počeo jesti kajganu. U dva je zalogaja počistio krišku slanine, a
jednim je gutljajem popio sok od naranče.
- Kad si zadnji put jeo? - upitala je.
- Mislim da sam jučer naručio pizzu - odgovorio je nakon trenutka
razmišljanja. - Ili je to možda bilo prekjučer.
- Bio si zaokupljen radom?
- Hmm. Ima li još prepečenca?
Stavila je još dvije kriške kruha u toster. Dok je čekala da iskoče, ulila mu je
još kave u šalicu. Uhvatio ju je za zglavak i nagnuo glavu unatrag kako bi je
pogledao.258
Sandra Broivn
- Samo te jutros obuzela želja da se igraš kućanice, Cat?
- Zapravo ne.
- U tom slučaju, je li ovo čin milosrđa?
- Ne vjerujem da ga tebi treba pružiti.
- Ponuda za pomirenje?
- Nemoj zadržavati dah.
- Ovo će me koštati, zar ne?
- Tako je.
- Mogu li si to priuštiti?
- Ako ne želiš da se obiteljski dragulji krste vrelom kavom, bit će bolje da mi
pustiš ruku.
Raširio je šaku i odmah je pustio. Vratila je lonac kave na ormarić, uzela dvije
kriške prepečenca i bacila ih na njegov tanjur.
- Dakle, još uvijek nismo prijatelji - komentirao je dok je maslacem
premazivao prepečenac.
- Nismo.
- Dakle, pretpostavljam da nema nade za obnavljanje ljubavne veze.
Od pogleda na njegove snažne bijele zube što su zagrizli prepečenac s
maslacem osjetila je treperenje u želucu. Odnijela je svoj tanjur do sudopera,
isprala ga i stavila u stroj za pranje posuđa. Počistila je kuhinju dok je on do-
vršavao svoj obrok. Odnio je svoj tanjur do sudopera, natočio si treću šalicu
kave i ponio je natrag do stola.
Cat je vlažnom spužvicom čistila mrvice sa stola kad joj je obavio ruku oko
struka i privukao je k sebi. Pritisnuo je lice u mekoću njezina trbuha, ljubio je
kroz bluzu, grickao, gnječio i zaljubljeno gunđao.
Uopće nije reagirala. Držala je ruke uzdignute u visini ramena, dobro pazeći
da ga ne dotakne. Na kraju je podigao glavu. - Ne sviđa ti se?
- Jako mi se sviđa. Vrlo si vješt. Ali nisam zato došla. Spustio je ruke, a na
licu mu se pojavio tvrd i ljutit izraz. - Ako se nisi došla pomiriti -
- Nisam.
- Onda zašto si došla?
Šarada
259
- Doći ćemo do toga.
- Pa, požuri. Ako se nisi došla zabavljati, imam važnijeg posla.
Nije se osvrtala na njegovu ljutnju. Nakon što je oprala ruke i ulila si još
jednu kavu, pridružila mu se za stolom ponijevši svoju torbicu. Iz nje je
izvadila kopije isječaka i nekrologa, a potom ih je gurnula preko stola prema
njemu.
- Je li ovo velika tajna što si je one večeri pokazala Websteru? - upitao je.
- Dakle, ipak si prisluškivao. To sam i mislila.
- Stara navika, još iz mojih policijskih dana.
- Ili obična nepristojnost.
- Možda - priznao je slegnuvši ramenima. - Nancy Webster je mislila da ti i
njezin muž nešto muljate.
- Kao što znaš, ništa nismo muljali.
- Pa zašto si je onda pustila da misli na najgore? Zašto joj nisi jednostavno
rekla istinu?
- Zato jer je bolje da o ovome zna što manje ljudi.
Podigao je papire i počeo čitati. Dok je čitao drugi isječak već je zamišljeno
trljao ožiljak na obrvi. Između drugog i trećeg uputio joj je oštar upitni
pogled.
Nakon što je pročitao nekrolog, tiho je opsovao i odgurnuo stolicu unatrag.
Ispružio je noge, izvio leđa i ponovno pročitao svaki list papira.
Kad je završio, uspravio se na stolici, bacio listove papira na stol i pogledao
Cat. - Imaš originale?
- I kuverte.
- Čuo sam kad si rekla Websteru da si ovo primila tijekom posljednjih
nekoliko tjedana.
- Tako je.
- I nije ti se činilo potrebnim da ih meni spomeneš?
- To se tebe uopće nije ticalo. Opsovao je.
- U redu, to je bio nizak udarac - priznala je. - Nisam ih nikome spominjala
sve dok nije stiglo treće.
- Kome si tada rekla? Osim Spiceru. Znam da si ih zasigurno pokazala
Slatkom Deanu.260
Sandra Broivn
- Pokazala sam ih Jeffu - rekla je ignorirajući njegovu sarkastičnu primjedbu.
- Zatim Billu.
- Zato jer bi mogla doći u pitanje sigurnost televizijske kuće - rekao je. - Čuo
sam kad si mu to rekla. Tko još zna?
- Nitko. Nekrolog je stigao jučer. To je bila posljednja kap. Jutros u osam
imala sam sastanak s policijskim detektivom. - Namrštila se. - To mi je doista
pomoglo -gorko je rekla. - Bolje bih iskoristila vrijeme da sam se okupala u
pjenušavoj kupki.
- Što je rekao?
Prenijela mu je gotovo od riječi do riječi svoj razgovor s poručnikom
Hunsakerom. - Moj je život možda u opasnosti, ali njega su više zanimale
moje noge. U svakom slučaju, pokušao me primiriti glupostima o rizicima što
ih donosi moj posao televizijske zvijezde, kao da ja to ne znam i sama. Oko
sebe je širio zadah duhana, jeftine kolonjske vode i muškog šovinizma.
- Žestoko sam ga presjekla, ali na kraju se ipak sve svelo na to da policija ne
može puno poduzeti dok mi se ne dogodi nešto užasno. Jedino mogu noću
kolima patrolirati kraj moje kuće. Možeš li to vjerovati?
- Nažalost, mogu. - Načas se zagledao u nju. - Zbog toga si bila onako
nervozna one noći kad smo uhvatili Spicera iza tvoje kuće, zar ne? I još
uvijek si nervozna.
Cat je uvukla usne. Vlažne je dlanove protrljala o bedra osušivši ih na
trapericama. Nakon što mu je pripremila doručak i ispričala mu što je muči,
odjednom je postala nervozna, posebno zato što ju je uspijevao tako dobro
prozrijeti.
Nepomično je sjedio i odmjeravao je pogledom kojemu, čini se, ništa nije
moglo promaknuti. - Što želiš od mene, Cat?
- Pomoć.
Prezirno je otpuhnuo. - Od mene?
- Ti si jedini koga poznajem koji zna ponešto o zločincima. - Oči su mu se
suzile. - Imao si posla s kriminalcima. Proučavao si ih. Znaš nešto o
psihološkom profilu
Šarada
261
osobe koja bi mogla ovako nešto učiniti. Treba mi tvoja procjena. Je li ovo
djelo bezopasnog vragolana ili psihopata? Hoću li ovo odbaciti kao smeće ili
shvatiti kao upozorenje?
Odbacivši sve ostatke ponosa, dodala je: - Bojim se, Alex.
- Vidim. - Promatrao ju je svojom mirnom upornošću. - Ti si laka meta.
Nervozno je provukla prste kroz kosu. - Znam, ali ne želim živjeti u kuli od
slonovače i postati robom vlastita uspjeha. Uvijek postoje izgledi da će neki
obožavatelj poludjeti i postati opsesivan. Većina te samo proganja radi
autograma. No neki bi te mogao ubiti. Bila sam na sprovodu mladoj glumici
koju je u vlastitoj kući ubio obožavatelj koji je tvrdio da je voli.
Žalosno je odmahnula glavom. - Saznat ćeš, Alexe, da imaš sve manje
privatnosti i sigurnosti kako postaješ slavniji.
- Pisci imaju veću anonimnost od televizijskih zvijezda. Složila se s tim, ali je
zamišljeno nastavila: - Uživam u
slavi. Lagala bih kad bih se pretvarala da nije tako. No za to plaćam visoku
cijenu.
- Je li ti se ikad ranije dogodilo ovako nešto? Ispričala mu je uglavnom isto
što i Hunsakeru u vezi s
poštom što ju je primala dok je igrala u Prijelazima. -Naučila sam razlikovati
obična pisma obožavatelja, čak i ona u kojima su me kritizirali, od onih što ih
je pisala očito poremećena osoba. Ponekad bih se naježila od takvih pisama,
ali sam ih uglavnom ignorirala. Nikad me ništa nije uzrujalo kao ovo. Možda
se ponašam glupo i pretjerujem, ali -
- Ovdje nema ničega što bi se moglo okarakterizirati kao izričita prijetnja-
tiho je primijetio.
- Da ima, možda bi ih bilo lakše odbaciti. Ovako, samo izazivaju jezu. Ne
možeš se boriti protiv nečega što ne vidiš. Međutim, iako ne vidim opasnost,
osjećam da postoji. Možda mi to samo prekovremeno radi mašta,262
Sandra Broivn
ali kad u posljednje vrijeme izađem, neprestano se osvrćem preko ramena.
Osjećam...
- Da ti se netko prikrada.
- Da.
Razmislio je o njezinom tihom odgovoru. - Što misliš da sve ovo znači, Cat?
- Što ti misliš? Došla sam zatražiti tvoje mišljenje. U zamjenu za ona prokleta
jaja.
- Jeo sam i gore.
- Hvala.
Skupio je ruke u toranj i lupkao njima po usnama. Cat je šutjela i dala mu
vremena za sređivanje misli. Nije joj se rugao zato što se toliko uplašila, iako
bi ona na neki način više voljela da jest. Željela je da joj kaže kako se
nepotrebno zabrinjava zbog tih zagonetnih poruka.
- Evo kako to meni izgleda - rekao je. - Ali to je samo pretpostavka.
- Shvaćam.
- U najgorem slučaju -Kimnula je glavom.
- Ovoliko slučajnosti spada u Guinnessovu knjigu rekorda.
- I ja tako mislim.
- Ako se uzme svaki slučaj posebno, uzroci smrti bili su neobični, ali mogući.
Gledamo li na sve slučaj e zajedno, nešto počinje zaudarati.
Drhtavo je uzdahnula. - Nastavi.
- S obzirom na vrijeme i udaljenosti, osoba koja ti je poslala novinske isječke
vjerojatno nije slučajno sve to saznala.
- Znao je za smrti.
- Možda je čak odgovoran za njih. Ako se utvrdi da su to umorstva, a ne
Božja volja.
- Dakle... dakle s čim imamo posla?
- Ako je on odgovoran, a u ovom je trenutku to još uvijek veliki ako, nije
riječ o običnom serijskom ubojici. Ne bira žrtve nasumce. Sudbina je umjesto
njega izabrala
Šarada
263
žrtve. Međutim, jako se potrudio da ih pronađe i sredi na kreativne načine.
- Koji mu je motiv?
- To je jednostavno, Cat.
- Srce davatelja - hrapavim je glasom rekla. Osjetila je kako je nešto snažno
pritišće u prsima. Alex je rekao točno ono čega se bojala. Njegova se
pretpostavka u potpunosti poklapala s njezinom.
- Te su tri osobe primile novo srce istog dana kad i ti -rekao je. - Psihopat je
poznavao davatelja i, iz nekog razloga, ne može podnijeti da njegovo ili
njezino srce nastavi kucati. Očito nije siguran tko je primatelj pa uklanja sve
mogućnosti. Jednog po jednog ubija osobe kojima su toga dana transplantirali
srce, svjestan da će prije ili kasnije pogoditi pravu osobu.
- Ali zašto?
- Da bi zaustavio srce.
- Znam to, ali zašto? Ako je bio tako blizak s davateljem, zacijelo je on dao
odobrenje za transplantaciju. Zašto bi se odjednom predomislio?
- Bog zna. Možda se nakon nekoliko mjeseci jednostavno jednog jutra
probudio i pomislio: 'O, moj Bože. Što sam to učinio'? Od obitelji davatelja
traži se da žurno donesu odluku, i to u najgorim mogućim okolnostima.
Možda je pristao pod pritiskom. To ga je počelo proganjati pa više nije mogao
živjeti s krivnjom. Jesi li ikad pročitala Poeovo Izdajničko srce?
- Ovo srce nije pokopano. Ono kuca.
- No, baš kao i lik u priči, tvoj ga progonitelj vjerojatno stalno čuje. Proganja
ga, izluđuje. Ne može s tim živjeti pa želi zauvijek ušutkati srce.
- Molim te... - Zastenjala je.
Posegnuo je preko stola i dotaknuo joj ruku. - Ili smo možda na posve
pogrešnom tragu, Cat. Pitala si me za mišljenje. Dao sam ti ga. Nadam se da
nemam pravo.
- Ali misliš da imaš.
Ništa nije rekao, ali nije ni morao. Pročitala je potvrdu264
Sandra Broivn
u njegovim očima. - Razgovora radi, recimo da smo zasad u pravu. Kako je
ušao u trag tim ljudima, pa i tebi?
Dala mu je isto objašnjenje kao i Hunsakeru, rekavši mu za UMDO broj.
Alex je neko vrijeme razmišljao o tome. - Osobe s transplantiranim srcem još
uvijek predstavljaju zanimljivu vijest. Mogao je jednostavno zbrojiti dva i dva
prema onome što je načuo tu i tamo. Tko zna? Dok ne saznamo tko je taj tip,
nećemo znati kako djeluje.
- Mora biti imućan - primijetila je.
- Zašto?
- Jer je u protekle četiri godine proputovao zemlju uzduž i poprijeko.
- Jesi li kad čula za stopiranje? - pitao je Alex. - Ili skoku na teretni vlak?
Imao je godinu dana vremena između svakog umorstva pa je mogao raditi
raznovrsne poslove kako bi se izdržavao dok se polako primiče sljedećoj
žrtvi.
- Na to nisam pomislila - nesretno je rekla. - Mogao bi biti bilo tko.
- Poslovni čovjek koji putuje prvom klasom ili skitnica. Bez obzira o kome je
riječ, kujin sin je pametan i lukav. Prilagodljiv je, pravi kameleon. Kako bi se
inače mogao toliko približiti tim ljudima da ih može ubiti, a da ne pobudi
sumnju?
- Kao u slučaju one žene na Floridi. Pala je kroz ostakljena vrata u vlastitom
domu. Pod pretpostavkom da je gurnuta, morao je biti u kući s njom.
- Mogao se predstaviti kao nekakav majstor - nagađala je Cat.
- Zar bi zalijevala cvijeće dok joj je u kući majstor?
- Moguće.
- Ali nije vjerojatno. Zamišljam je kako osobu koju poznaje i vjeruje joj pita
da joj pridrži ljestve dok ona zalije biljku.
Cat je zadrhtala. - Zacijelo je riječ o čudovištu.
- Ali nije opsjednut ubijanjem, ne divlja. U potpunosti vlada svojim
postupcima, posve se usredotočio na svoju
Šarada
265
misiju, a tjera ga osveta, ili religija, ili bilo koji snažan motiv.
- Zanimljivo je, zar ne? Što motivira ljude na njihove postupke. - Iskosa ga je
pogledala. - Ponekad njihovi motivi nemaju nikakva smisla. Uopće ih nije
briga kako njihovi postupci djeluju na druge ljude, glavno da udovolje svojim
potrebama. - Njezine su riječi imale dvostruko značenje, a on je to odmah
uočio.
- Još uvijek misliš da sam gad.
- O, da. Svakako - rekla je bez oklijevanja, kao da se slaže da glad u svijetu
treba iskorijeniti.
- Nisam li zaslužio malo povjerenja zato što sam iskren prema tebi?
- Sigurna sam da bi i tvoja iskrenost trebala na kraju tebi koristiti.
- Pruži mi priliku, hoćeš li? Hoćeš li me barem pokušati razumjeti?
- Savršeno te razumijem. Ti si se uzbudio, a ja sam bila spremna na suradnju.
- Nisam o tebi ovisio ako sam se želio poševiti - viknuo je.
- Onda zašto se nisi poševio s nekim drugim! Čemu veliko osvajanje, Alex?
Naveo si me da se zaljubim u tebe, i to namjerno!
Zaustio je da će nešto reći, ali se predomislio. Prošao je prstima kroz kosu i
tiho opsovao. Na kraju je rekao: - Kriv sam. Namjerno sam te naveo na
pomisao da je nemoguće moguće.
- Zašto je nemoguće?
Šutio je, a usne je stisnuo u tanku, odlučnu crtu.
- Što, Alex? Što te muči?
- Ništa o čemu možemo razgovarati.
- Iskušaj me.
- Vjeruj mi, Cat, ne želiš to znati.
- Pa, bez obzira o čemu je riječ, seks ti neće olakšati muke.
Značajno je uzvio obrvu. - Netko od nas ima loše pam-266
Sandra Broivn
ćenje. Ja se sjećam ne samo da sam se osjećao bolje, već
vraški sjajno.
- Ne mislim tjelesno - kratko je rekla. - Jasno da je bilo sjajno. Riječ je o
onom muškom stavu što ga žene ne mogu razumjeti. Ja barem ne mogu.
Muškarci ne mogu razlikovati tjelesno od emotivnog. Ako je tamo dolje
dobro, što je drugo važno? Žene -
- On bi mogao biti ona - odjednom je rekao, a tijelo mu se trgnulo kao da ga
je pogodio metak.
- Što?
- Možda te žena proganja.
- Melia.
- Kako molim?
Cat uopće nije bila svjesna da je glasno izgovorila ime. Sad je bilo prekasno.
Htjet će sve znati. - Ta žena na poslu. Već sam se nekoliko puta s njom
sukobila. - Po drugi put tog jutra govorila je o teškoćama što ih je imala s Me-
lijom King.
- Mislim da sam je vidio - rekao je Alex. - San svakog muškarca? Velike sise,
duga crna kosa, pune usne, noge koje idu u beskraj?
- Malo je toga promaknulo tvom oku - suho je rekla
Cat.
- Teško ju je ignorirati.
- Ona je također podla i puna mržnje, ali ne mogu je zamisliti kao ubojicu.
- Svi su sumnjivi, Cat. I svatko je sposoban počiniti
umorstvo.
- Ne mogu to vjerovati.
- Jednom sam uhitio trinaestogodišnju djevojčicu zato što je sredila majku
dok je spavala. Motiv? Mama joj je zabranila izlazak zato što je stavila
previše sjenila na oči. To je bila slatka djevojčica s aparatom za zube i po-
sterom Mickev Mousea na zidu u spavaćoj sobi. Ubojica ima svih oblika i
veličina. Ovaj je premazan svim mastima.
- Ako postoji ubojica.
Šarada
267
Pogledao je tri novinska isječka. - Trebalo bi obavijestiti tužilaštvo.
To je bila teška pomisao. Zasigurno misli da je ovo još ozbiljnije no što pred
njom pokazuje. - Što bi oni mogli učiniti?
- Odrediti istražitelja koji će provesti istragu o ovim smrtima.
- To će zahtijevati jako puno vremena, zar ne?
- Ne sjećam se niti jednog slučaja na kojem je radila savezna policija, a da je
brzo okončan.
- U međuvremenu, godišnjica moje transplantacije je za jedva mjesec dana. -
Pokušala se nasmiješiti. - Imam neodređeni osjećaj da sam sljedeća na
njegovom popisu. Ili njezinom.
Alex je uzeo nekrolog i još ga jednom pročitao. - Želi biti uhvaćen. Da nije
tako, ne bi ti slao ovo. Ova su ubojstva počinjena s određenom svrhom, ali tip
ne ubija nagonski ili samo radi uzbuđenja. Odan je svom izopačenom cilju, a
ipak zna da je to pogrešno. Preklinje te da ga zaustaviš.
- Samo se nadam da ga možemo zaustaviti na vrijeme.
- Jesi li rekla možemo! Mi?
- Ne mogu to sama učiniti, Alex. Nemam potrebne veze niti iskustva. Ti
imaš.
- Doručak iz minute u minutu postaje sve skuplji. -Nakrivio je glavu u stranu.
- Što ako odbijem?
- Ne vjerujem da ćeš odbiti jer u tebi još uvelike živi policajac. Zakleo si se
da ćeš štititi i služiti. Mislim da ta obveza nije nestala kad si vratio svoju
značku. Čak i da sam potpuni stranac, ne bi me odbio. Ako umrem na
tajanstveni način, nikad si to nećeš oprostiti.
Zazviždio je. - Prljavo igraš.
- Privikavam se. - S karakterističnom otvorenošću Cat je nastavila: - Ti si
posljednja osoba od koje želim zatražiti uslugu. Nije mi jutros bilo lako doći
ovamo. Da sam imala drugu mogućnost, iskoristila bih je. Nažalost, samo si
mi ti preostao.268
Sandra Brotun
Razmišljao je manje od deset sekundi. - U redu. Učinit ću što mogu. No, što
misliš, gdje bih trebao početi?
- Ovdje. U Texasu.
Očito nije očekivao tako određeni odgovor na svoje retoričko pitanje. - Zašto?
- Ovo nikad nikome nisam rekla - s oklijevanjem je kazala. - Imam jedan trag
o porijeklu moga srca. U noći moje transplantacije čula sam kako jedna
medicinska sestra kaže da stiže iz države Usamljene Zvijezde. Uvijek sam
vjerovala da je moje srce došlo odavde. - Nastojeći u glas unijeti ležernost,
dodala je: - Možda me je to privuklo ovamo.
Nagnuo se naprijed. - Jutros spuštaš puno sočnih ma-maca, a ja ne mogu nego
zagristi. Što bi trebala značiti ova posljednja izjava? Da si došla u Texas jer je
tvoj davatelj ovdje živio?
Nestrpljivo je odmahnula glavom. - Dean kaže da su takvi duhovni prijenosi
nemogući.
- Što ti kažeš?
- Slažem se s njim.
Uzdigao je obrvu pokazujući da je opazio pomanjkanje uvjerljivosti u njezinu
glasu. - No vraški je sigurno da je to tema stimulativne rasprave, zar ne?
- Možda ćemo jednom o tome raspraviti. Sada jedino moramo naći moga
progonitelja. Spominjanje Texasa jedini je trag što ga imam.
- Dobro. Standardni postupak je krenuti s onim što imaš.
- Još jedno, Alex. Pokušala sam saznati je li obitelj moga davatelja ikad
pokušala stupiti u vezu sa mnom.
- Doista? - iznenađeno je upitao. - To je u suprotnosti s tvojom odlukom, zar
ne? Rekla si mi da nikad ništa ne želiš saznati o svom davatelju.
- Više nemam izbora. Provjeravaju svoje podatke. Javit ću ti ako nešto
saznam.
- Dobro. U međuvremenu, počet ću u Texasu i krenuti dalje. Također ću
pokušati saznati što više o tim nesret-
Šarada
269
nim pogibijama. Možda postoji još neki zajednički čimbenik među žrtvama.
No ništa ti ne mogu obećati.
- Rado ću poslušati sve što saznaš. - Ustala je i pokazala prema hladnjaku. -
Ostalo je hrane. Ostavljam ti je.
Pošao je za njom do izlaznih vratiju. - Nemoj još otići.
- Dovršili smo posao.
- Ali ne i prepirku.
- Nema nikakve prepirke, Alex. Složili smo se da si ti gad, a znaš što ja
mislim o seksu bez značenja.
- Nije bilo bez -
- Jedna me stvar ipak čudi - prekinula ga je. - Zašto si se tako rano razotkrio?
Mogao si me beskrajno dugo zavlačiti. Zašto si sebi uskratio zadovoljstvo? Je
li te možda zapekla savjest? Je li ti Arnie zaprijetio uskraćivanjem autorskih
honorara ako se ne budeš ponašao kao dobar dečko?
Umjesto odgovora na njezina otrovna pitanja, obuhvatio joj je rukom bradu. -
Znaš onu izreku, 'Pazi što ćeš poželjeti'? Pa, ja sam poželio spavati s tobom.
Želio sam da bude fantastično. I bilo je. No dobio sam više no što sam tražio.
To me uplašilo. Zapravo nisam znao kako ću se nositi s tim. - Palcem je
dotaknuo kut njezinih usana. - Još uvijek ne znam.270
Sandra Broum
35. poglavlje
-rt
Dakle, takva je situacija. Željela sam da znate. Cat je sve ispričala Jeffu
Dovleu i Billu Websteru, a potom se udobnije smjestila i čekala njihovu
reakciju. Websterov je ured bio miran i tih, daleko od kaotične aktivnosti
novinarske prostorije.
Ona i Jeff sjedili su jedno do drugoga na kožnatom kauču žućkaste boje.
Izvršni je upravitelj sjedio u odgovarajućem naslonjaču. Međutim, njegovo je
opušteno držanje bilo samo privid. Očito ga je uzrujalo ono što im je Cat
ispričala.
- Taj detektiv...
- Hunsaker.
- Samo je slegnuo ramenima?
- Više ili manje - odgovorila je Cat. - Pogotovo kad su me iz banke organa
obavijestili da obitelj moga davatelja nikad nije pokušala stupiti u vezu sa
mnom.
Rezultat tog raspitivanja istodobno ju je obradovao i ražalostio. Obradovalo ju
je što ne mora upoznati osobine svog davatelja, ali se razočarala jer nije
nimalo napredovala u identificiranju osobe koja bi mogla biti njezin
progonitelj.
Šarada
271

- Ravnodušnost poručnika Hunsakera jako me je naljutila - nastavila je. - No

kad sam Alexu o tome govorila, on se uopće nije iznenadio. Osim ako zločin
nije počinjen, što može policija učiniti? Nema opravdana razloga za uhićenje,
čak i kad bismo znali koga treba uhititi, što ne znamo.
- Mora postojati neka mogućnost - rekao je Jeff.
- Činimo sve što možemo - rekla im je. - Alex još uvijek ima veza u
hjustonskoj policiji, bivše suradnike koji će mu nešto provjeriti na
kompjutoru i tome slično. Na raspolaganju mu stoje izvori do kojih običan
građanin, poput mene, ne može doći. - Ovlaš se osmjehnula. - Ponekad
zaboravi spomenuti da više nije policajac. Ljudi još uvijek s njim razgovaraju.
Umije pokazati autoritet.
- Imaš li povjerenja u njega? - upitao je Bili.
Oštro ga je pogledala. - Zašto ne bih imala?
Pokazao je na žuti fascikl u kojem je nosila kopije novinskih isječaka i
nekrologa, te kuverte u kojima je sve to stiglo. - Mislim da je to dovoljan
razlog da se čuvaš svakog stranca koji se pojavi u tvom životu.
- Alex Pierce ne bi se mogao opisati kao stranac - primijetio je Jeff.
- Što znaš o njemu, Cat? - bio je uporan Bili. - Osim onoga što je očito, a to
je njegova fizička privlačnost.
- Ne sviđa mi se tvoja aluzija, Bille. Nisam se zatre-skala u lijepo lice. Nije
mi želja pomutila rasuđivanje.
- Nemoj se uzrujavati - umirivao ju je. - Samo sam mislio -
- Samo si mislio da žene misle srcem, a ne glavom. Mi smo slabiji spol, te ne
možemo prepoznati vuka u janjećoj koži.
Uzrujano je ustala i prišla prozoru. S drugoga je kata promatrala odvijanje
prometa na autocesti. Dala si je vremena za smirivanje, a zatim se okrenula od
prozora.
- Žao mi je, Bille. Izrazio si zabrinutost za moju sigurnost, a ja sam ti zamalo
otkinula glavu.
Odmahnuo je rukom na njezinu ispriku. - Izložena si velikom pritisku. Djeluje
li to na tvoje fizičko zdravlje?272
Sandra Brotun
- Uz izuzetak nekoliko besanih noći, ne djeluje.
- Mogli bismo prekinuti emitiranje Catine djece na nekoliko tjedana, dok se to
ne sredi.
- Siguran sam da bi Sherrv razumjela - rekao je Jeff podržavajući Billov
prijedlog.
- Nikako. Neće biti nikakvih promjena u načinu moga života. Moj raspored
ostaje kakav jest. Nemam namjeru dopustiti da taj luđak upravlja mojim
životom.
- Ali ako pritisak ugrozi tvoje zdravlje -
- Osjećam se sjajno. S mojim je srcem sve u redu. Vjerujte mi. - Položila je
ruku na sredinu svojih prsiju. - No moramo razjasniti ono drugo pitanje na
vrijeme. Moj osobni život ostaje točno to, te vas molim da svoje mišljenje o
Alexu zadržite za sebe. Trebam njegovu pomoć. To je sve.
Zaputila se do ormarića na koji je Billova tajnica odložila servis za kavu. -
Želi li još netko kavu? - Odbili su.
Cat je natočila za sebe jednu šalicu, ne žureći se, protiv volje se sjetivši
zadnjih nekoliko trenutaka na Alexovim ulaznim vratima kad joj je otvoreno
rekao da je još uvijek želi. Pokušao ju je poljubiti, ali je otišla prije no što su
se njezini hormoni imali priliku umiješati i zamagliti njezino rasuđivanje.
Billove implikacije nisu bile daleko od istine. Možda je zato tako oštro
reagirala na njegove riječi.
Opet se okrenula prema svojim suradnicima, potisnula misli o Alexu i
pokušala se našaliti na račun svoje situacije. - Izgleda da si je netko stavio u
zadatak ušutkivanje moje pumpice.
- Mislim da to nije nešto oko čega se treba šaliti. - Jeff se strogo namrštio što
nije bilo u skladu s njegovim dječačkim licem.
- Slažem se, Jeffe - Bili je protrljao dlanove poput generala koji će upravo
podređenima razjasniti svoju strategiju.
- Obavijestit ću službu osiguranja da nikoga ne smiju puštati u zgradu bez
dopuštenja i pokazivanja prihvaćenih oblika identifikacije. Cat, odsad ćeš
imati pratnju od trenutka kad stigneš na parkiralište.
Šarada
273
- Bille, to nije -
- Bez prepirke. Jeffe, kad budete odlazili van na snimanje, pobrini se da s
vama pođe jedan od stražara. Ima dovoljno mjesta u kombiju.
- Treba nam netko s vatrenim oružjem?
- Dobra zamisao, gospodine Webster - rekao je Jeff ignorirajući Catinu
primjedbu. Uzdahnula je i zakolutala očima, ali se Bili nije dao pokolebati.
Međutim, kad je predložio postavljanje stražara u njezinu kuću za svih
dvadeset četiri sata, odlučno je odbila.
- Ne dolazi u obzir.
- Bit će na račun tvrtke - rekao joj je. - Ti puno značiš za našu kuću. Nećemo
štedjeti sredstva kako bismo te zaštitili.
- Nisam umjetnički predmet - izjavila je. - Ja sam osoba. Ne želim da se oko
moje kuće mota mišićavi gorila u jeftinom odijelu. Neću živjeti poput
zatvorenika u vlastitom domu. Ako budeš uporan, preselit ću u hotel i nitko
neće znati gdje sam. Ozbiljno mislim, Bille. Neću tom luđaku omogućiti
još veću kontrolu nad mojim životom no što je već ima.
Nakon nekoliko minuta burne prepirke on je nevoljko popustio. Uskoro
potom ona i Jeff otišli su iz ureda. - On te samo pokušava zaštititi, Cat - rekao
je Jeff dok su se dizalom spuštali u prizemlje.
- Cijenim njegova nastojanja, ali moramo ovo zadržati u granicama normale i
ne pretjerivati. Poručnik Hunsaker vjerojatno ima pravo. Sve je ovo naraslo u
mojim mislima, a sad je moja histerija postala zarazna.
- Nikad u životu nisi bila histerična - rekao joj je dok ju je slijedio iz dizala.
Skrenuli su desno, prema novinarskoj prostoriji.
- Možda je histerija prejaka riječ. Međutim, ipak dopuštam da mi nekoliko
pisama utjeruje strah u kosti.
- Gospodin Pierce nije ih odbacio kao pošiljke smušenjaka.
- On je pisac. Trebala sam biti pametnija, a ne s njim o tome razgovarati. Ima
previše bujnu maštu. Svakodnevnostvara ludilo i nerede. Preuzeo je moje
neodređene zamisli i uklopio ih u napeti scenarij prema kojem bi se mogao
snimiti sjajan film.
- Dobra zamisao. Možda bih sve to mogao zapisati i ponuditi u Hollywoodu.
Cat i Jeff su se naglo okrenuli na zvuk Alexova glasa.
- Ali samo ako obećaš da ćeš igrati glavnu ulogu - ljubazno se obratio Cat. -
Hej, Jeffe.
Oboje su se iznenadili kad su ga ugledali. Cat se prva pribrala. - Nisam te
očekivala.
Nekoliko su puta razgovarali telefonom nakon onog jutra kad mu je
pripremila doručak, ali se nisu vidjeli. Proteklih je nekoliko dana bio u
Houstonu, a nije ju obavijestio o svom povratku.
- Naletio sam na nešto što bi vrijedilo provjeriti. Danas poslijepodne imam
sastanak s tipom koji je pristao na razgovor. Možda od toga neće biti ništa, ali
obećao sam da ću te obavijestiti o razvoju događaja.
Okrenula se Jeffu. - Kakav je naš raspored za danas poslijepodne?
- Uglavnom smo slobodni - odgovorio je, a zadivljeni je pogled prikovao za
Alexa.
- Ništa što se ne može odgoditi? - upitala je. Jeff je odmahnuo glavom.
- Stani, Cat - rekao je Alex. - Drži se svog rasporeda. Ti nikamo ne ideš.
- O, da, idem. Idem s tobom.
- Loša ideja. Obavijestit ću te ako i kad nešto saznam.
- To nije dovoljno. Izludjela bih čekajući. Idem s tobom.
- Neće biti zabavno, a moglo bi biti opasno.
- Opasno je i sjediti naokolo i čekati da te neki manijak sredi. Doći ću čim
popijem svoje lijekove. - Pošla je prema svom uredu, a zatim se okrenula. -
Ako odeš bez mene, napravit ću cijelu gužvu.
Ostavila ga je u prijamnom uredu novinarske prostorije. Jeff je uzeo poruke
od privremene tajnice koja je zauzela Melijino mjesto i donio ih u njezin ured.
Šarada
275
- Sherrv je zvala.
- Zbog čega? - Vratila je lijekove u ladicu i zaključala Je-
- Neće ti se svidjeti.
Uspravila se i pogledala Jeffa. Namrštio se i položio poruku na njezin stol. -
Michaela su vratili njegovim roditeljima.
- O, Bože.
- Njihov je odvjetnik nagovorio ravnodušnog tužioca da odbaci optužbe.
George Murphv je još jednom za dlaku izbjegao zatvor.
Cat je zamislila dječakovo slatko lice te istodobno osjetila ljutnju i tjeskobu
zbog emotivnog i fizičkog zlostavljanja kakvom bi mogao biti izložen. - Što
bi se moralo dogoditi da ga se odande izvuče? Sakaćenje? Kako je socijalna
radnica mogla dopustiti da se to dogodi?
- Sherrv je obećala da će osobno snimati situaciju. Još samo jedan dokaz o
zlostavljanju i dječaka će im se oduzeti.
- Ne može biti pod njihovim krovom danju i noću -žalosno je rekla Cat.
- Ako ti to nešto znači, socijalna je radnica rekla da je Michael potrčao u
majčin zagrljaj čim ju je ugledao. Rekla je da ga je privinula uza se, plakala i
pokrila mu lice poljupcima. Bili su presretni što su ponovno zajedno.
- Nadam se da će preživjeti bez previše ožiljaka. Sva su djeca posebna, ali
ima nešto u Michaelu... - Glas joj je zamro. Kad je shvatila da je prošlo
nekoliko trenutaka, zatreptala je i pogledala Jeffa.
- Još nešto?
- Nazvao je dr. Spicer iz Los Angelesa. Želi da mu se javiš što je prije
moguće.
- Nazvat ću ga večeras.
- Bilo bi bolje da ga nazoveš sada. Tajnica je rekla da je zvučio uzrujano.
~ Dobro. Zamoli je da nazove. U međuvremenu pripazi na Alexa. Nemoj mu
dopustiti da ode bez mene, cak i ako ga moraš privezati za stolicu.276
Sandra Broivn
Šarada
277
Dok je čekala uspostavljanje veze s Deanom, odvojila je Michaelov dosje iz
hrpe fascikala na svom stolu. Još uvijek je zurila u njegovu fotografiju kad joj
je tajnica javila da je Dean na vezi.
- Zdravo! - rekla je s namještenom vedrinom. - Lijepo je čuti te.
- Kako si?
- Dobro.
- Ne zvučiš dobro.
- Doživjeli smo jedan poraz. - Ukratko mu je ispričala o Michaelu. -
Odvjetnici su se zacijelo dogovorili dok su zajedno pili pivo, a o Michaelovoj
dobrobiti vodili su vrlo malo računa. - Zatvorila je fascikl. - Dosta o tome. Ti
predstavljaš glas razuma u inače vrlo čudnom svijetu.
- Nemoj naprečac donositi zaključke.
- Zar još loših vijesti? Mislim da mi ih je za danas dosta. Može li to pričekati?
- Ne bi trebalo.
- Onda mi otvoreno reci. Nemam puno vremena. Zapravo, upravo sam htjela
izaći.
- Riječ je o Alexu Pierceu.
Osjetila je kako su joj se ubrzali otkucaji srca. - Oh? Što je s njim?
- Hvala Bogu da se više ne viđaš s njim. Samo sam želio provjeriti da mu nisi
rekla o onim novinskim isječcima.
Trenutak je oklijevala, a potom rekla. - Zapravo, rekla sam mu. Obavlja malo
detektivskog posla za mene.
- Nadam se da se šališ!
- Mislila sam, s obzirom ne njegovo policijsko iskustvo
- Ne može mu se vjerovati, Cat.
Nije se ponovno željela upuštati u takve diskusije. Barem devedeset posto
Deanova nepovjerenja zasnivalo se na ljubomori. - Trebalo mi je njegovo
profesionalno mišljenje pa sam progutala ponos i zatražila ga. Pristao je da će
mi pomoći tražiti mog nepoznatog prijatelja prije nego umrem u nekoj
užasnoj nesreći.
- Slušaj me, Cat. - Spustio je glas do povjerljivog šapta. - Malo sam
provjerio prošlost gospodina Piercea. Puno su toga ispustili u njegovoj
biografiji na ovitku knjige.
- Malo si provjerio? Zašto?
- Nemoj se odmah ljutiti.
- Ljutiti je vrlo blaga riječ. Zaprepaštena sam. Nisam dijete, Deane, a ti
zasigurno nisi moj staratelj.
- Pa, netko bi trebao biti. Spavala si s tipom, a ništa nisi o njemu znala.
- Znala sam da želim spavati s njim - odbrusila mu je. Nakon podulje,
neprijateljske šutnje, Dean je rekao: -
Postoji još nešto što bi trebala znati, nešto za razmišljanje kad te idući put
pokuša namamiti u svoj krevet. - Ponovno je zastao, ovoga puta zbog efekta. -
Alex Pierce je hladnokrvni ubojica.278
Sondira Broivn
36. poglavlje
vfti
Alex je dobro vozio, provlačeći svoj sportski automobil brzo i vješto kroz
gužvu na cestama. Sjedala su bila niska i duboka pa su silom nametala
intimnost. Naglašena svjesnost njegove blizine bila je poput osipa na koži koji
je neprestano svrbio. Što mu je obraćala više pozornosti, više ju je iritirao.
- Neobično si tiha - rekao je dok je pretjecao golemi kamion.
- Mačka mi je pojela jezik - rekla je.
- Slatko.
- Hmm.
- Nešto nije u redu?
- Osim što neki manijak pokušava zaustaviti moje srce? Ne, ništa osim toga.
- Duboko je udahnula i gurnula unatrag nekoliko neposlušnih uvojaka. -
Jednostavno danas nisam raspoložena za duhovite razgovore, to je sve.
- Meni to ne smeta.
Prebacio je desni zglavak preko volana i koncentrirao se na vožnju. Cat se
prekorila zbog durenja. Nakon Dea-
Šarada
279
novih zaprepašćujućih vijesti izašla je iz ureda i našla Alexa kako očijuka s
Melijom.
- To je ta mačka, zar ne? - upitao je dok su se približavali izlazu.
- To je ta.
- Djeluje bezopasno.
Cat ga je zlobno pogledala. - O, dala je sve od sebe kako bi te šarmirala.
Samo nemoj zaboraviti da je moje lijekove koji me održavaju na životu bacila
u kantu za smeće, zajedno s ostacima svog ručka.
- Nisam rekao da je anđeo. Samo mi nije djelovala poput ubojice. Znaš li gdje
je prije radila?
-Ne.
- Bilo što iz njezine prošlosti? -Ne.
- Raspitat ću se.
Kladim se da hoćeš, pomislila je Cat.
I tako, uz potištenost što ju je izazivao strah, mučila ju je i ljubomora. S
obzirom na ono što joj je Dean rekao za Alexa, kako je mogla biti ljubomorna
zbog njegova očijukanja s Melijom? Njezina je perspektiva posve iskrivljena.
Neko su se vrijeme vozili u tišini, a potom je ona rekla: - Nisi mi rekao kamo
idemo.
- Do jednog gradića zapadno od Austina. U brdovitom kraju. Jesi li već bila
ondje? - Odmahnula je glavom.
- Lijep kraj. Svidjet će ti se.
- Ovo nije izlet za razgledavanje okoliša.
- Bilo bi bolje za oboje da jest.
Prišli su Austinu s južne strane, ali je Alex skrenuo na zapad državnom
cestom što je zaobilazila glavni grad. Nakon još pola sata vožnje prošli su
kroz maleni, slikoviti gradić Wimberly. Tijekom posljednja dva desetljeća
usporeni razvitak zajednice i slikovita okolina privukli su obrtnike. Za
vikenda sajmovi su privlačili mnoštva koja su tri puta uvećavala broj
stanovnika. Kad bi turisti otišli kućama, život bi se gradića vratio u staru
kolotečinu i sve bi se odvijalo puževom brzinom.280
Sandra Broivn
Iza znaka što ih je obavještavao da izlaze iz gradića Alex je skrenuo na
seosku cestu što je vodila duž strme obale rijeke Blanco.
- Kakva su ono stabla što rastu iz vode? - upitala je Cat.
- Čempresi.
- Imaš pravo. Jako je lijepo.
- Razmišljao sam o kupovini zemljišta ovdje negdje. Gradnji kuće.
- Što te sprečava?
- Pomanjkanje inicijative, valjda.
Cesta se suzila i postala kvrgava. Sportski je automobil za sobom ostavljao
oblak prašine. Nešto kasnije stigli su do kuće što se nalazila podalje od ceste u
orahovom šumarku. Građevina se smjestila na strmini što se spuštala
dvadesetak metara do kamenita korita u kojem je bistra voda žuborila preko i
između vapnenačkih stijena.
Zgrada nije bila u skladu s prirodnom ljepotom svoje okoline. Zapravo,
predstavljala je trn u oku. Zidovi od valovitog lima su zahrđali. Na sjevernom
zidu nalazila se gruba slika lubanje i prekriženih kostiju. Prašnjava, otrcana
zastava Konfederacije mlohavo je visjela u nepomičnom zraku. Na zgradi nije
bilo prozora niti imena, već je samo neonski znak piva treperio iznad
udubljenja gdje se nalazio ulaz. Ispred zgrade bila su parkirana dva kamioneta
i Harlev-Davidson.
Cat se upravo htjela našaliti na račun krčme neugledna izgleda kad je Alex
skrenuo na parkiralište. Kotači njegova automobila zaškripali su na šljunku
kad se zaustavio kraj motocikla.
- Zacijelo se šališ.
- Ti moraš biti tiho. - Posegnuo je preko nje i otvorio pregradak za rukavice.
Zamalo joj je u krilo pao maleni pištolj. Alex ga je uzeo, otvorio kako bi
provjerio da je napunjen, a potom ga spremio u džep.
- Rekao sam ti da ovo neće biti zabavno - podsjetio ju je. - Reci riječ i odmah
ćemo otići.
Sumnjičavo je pogledala ulaz, ali je hitro vratila pogled
Šarada
281
na njega. - Ne, ako netko tamo unutra može razjasniti ove događaje, želim
čuti što će nam reći.
- Dobro. Ali moraš šutjeti i surađivati bez obzira što se dogodi. Ako to ne
učiniš i počneš blebetati kako samo ti znaš, nećeš samo ti stradati. Shvaćaš?
Mrzila je kad joj se netko obraćao svisoka. Kipteći od bijesa, otvorila je vrata.
Zgrabio ju je za ruku. - Shvaćaš?
- Shvaćam - odgovorila je jednako grubim glasom. Zajedno su prišli
neprivlačnom ulazu. Prije nego su
ušli, Cat je promrmljala: - Da sam barem znala, mogla sam odjenuti nešto
prikladnije. Recimo, kožu i lance.
- Drugom prilikom. - Otvorio je vrata. - Pomoglo bi ako možeš odglumiti
malo nervoze.
- Odglumiti?
Unutra je ugođaj bio neugodno vlažan i zadimljen. Nekoliko trenutaka baš
ništa nije vidjela, ali Alexove oči su se zasigurno odmah prilagodile jer ju je
gurnuo za stol kraj zida, a potom pošao do šanka.
Za šankom je radio debeli čovjek opakih očiju i neuredne crne brade što mu je
visjela do polovice prsiju. Na golemu je trbuhu prekrižio ruke koje su
izgledale poput dlakavih debla. Grickao je šibicu i gledao turnir u kuglanju na
crno-bijelom televizoru smještenom u kutu iznad šanka.
- Dva piva - rekao je Alex. - Točena.
Čovjek je nekoliko trenutaka zurio u njega, uopće se ne pomaknuvši. Tada je,
kao da traži savjet, pogledao niz šank do dvojice mušterija koji su pogrbljeno
sjedili nad svojim čašama. Na kraju je pljunuo šibicu na pod, jednom rukom
pograbio dvije krigle i napunio ih.
Alex mu je zahvalio, platio i vratio se za stol. Sjeo je kraj Cat. - Pretvaraj se
da piješ.
- Neće li shvatiti da ne pijemo?
- Znaju da nismo došli piti.
- Onda znaju više nego ja. Što radimo ovdje?
- Zasad samo čekamo. - Obgrlio ju je rukom i privu-282
Sandra Broivn
kao bliže. Približio je usne njezinom uhu. - Neću dopustiti da ti se nešto
dogodi. Kunem se.
Kimnula je glavom, ali je dobacila zabrinuti pogled dvojici za šankom.
Okrenuli su se na svojim barskim stolicama pa su sad zurili u nju i Alexa i
nešto gunđali.
Treća se mušterija, koju je tek sad opazila, nalazila za aparatom videoigara na
drugom kraju šanka. Vidjela mu je samo leđa. Bio je mršav tako da mu se
stražnjica izgubila u prljavim trapericama. Imao je ravnu, masnu kosu koja
mu se spuštala preko vrata do sredine lopatica. Činilo se da igra iz dosade,
bez neke posebne želje za pobjedom.
Kad mu se zadnja raketa rasprsnula uz visok, prodoran zvižduk, okrenuo se
od aparata, prinio bocu piva usnama, a potom se lijenim korakom zaputio do
šanka. Radoznalo ih je odmjerio, sjeo na barsku stolicu i obratio pozornost
turniru u kuglanju.
Cat je šapnula: - Koliko dugo moramo -
- Ššš.
- Želim znati.
- Rekao sam ti da umukneš i prepustiš sve meni! Alexov iznenadni povik
toliko ju je zaprepastio da je
ušutjela. Zabezeknuto je zurila u njega, a on je tiho opsovao i nervozno se
osvrnuo preko ramena prema drugim gostima i barmenu. Otpio je gutljaj piva,
dobacio joj pogled upozorenja i ustao od stola.
Cat je gledala kako se primiče mršavom tipu koji je do maločas igrao
videoigre. Alex je naručio još dva piva i sjeo na barsku stolicu do njegove. -
Ovaj, oprosti. Jesi li ti Petey? - Cat ga je čula kako pita prigušenim glasom.
Mršavkove oči nisu se ni na trenutak odvojile od televizijskog ekrana. - Što se
to tebe tiče?
Alex se nagnuo prema njemu i promrmljao nešto što Cat nije mogla čuti.
Petey se zagrcnuo od smijeha.
- Što misliš, jebote, da sam glup? Isuse. - Pogledao je niz šank do druge
dvojice i zakolutao očima. Čovjek za šankom tiho se nasmijao. - Odjebi -
Petey je rekao Alexu i glavom pokazao prema vratima.
Šarada
283
- Hej, slušaj, imam -
Petey se naglo okrenuo, zarežavši poput divlje mačke kojoj je netko stao na
rep. - Nosi mi se ispred očiju, jebote, čovječe. Na faci ti piše da si opasan.
- Misliš da sam drot! - uskliknuo je Alex.
- Nije me briga ni da si jebena Vila Zvončića. Ne želim imati posla s tobom. -
Ponovno se okrenuo prema televizoru.
Alex je djelovao očajno dok je dlanove trljao o hlače.
- Dixie je rekao -
Petey je naglo okrenuo glavu, zamalo udarivši Alexa po obrazu svojom
masnom kosom. - Poznaješ Dixieja? Jebote, zašto nisi rekao? Jesi li ti -
- Nećak.
- Sranje. - Petey je dao znak čovjeku za šankom. - Daj mi jednu od ovih.
Pričekao je dok nije dobio kriglu piva, a zatim je Alexu dao znak da uzme
svoje krigle. Krenuli su prema stolu. Petey je sjeo prekoputa Cat. - Zdravo,
Crvena. -Odmjeravajući je pogledom, posrkao je pjenu s piva.
- Ovo je tvoja stara? - upitao je Alexa.
- Da.
Cat je šutjela dok su Petey i Alex razmjenjivali priče o ujaku Dixieju. Njihovi
su se glasovi tako postupno stiša-vali da to Cat nije ni primijetila dok Alex
nije rekao: -Hvala ti što si pristao na sastanak.
- Sredit će me ako saznaju da nisi onaj za koga se iz-daješ.
- Znam - ozbiljno je rekao Alex. - Ovo je važno. Inače ne bih ujaka Dixieja
zamolio da ugovori ovaj sastanak.
- Hoće li mi jedan od vas dvojice, molim vas, reći što se događa? - prosiktala
je Cat.
- Budi mirna, dušo. - Petey je ispružio ruku preko stola i pomilovao je po
obrazu. Udarila ga je po ruci. Nasmijao se i mahnuo rukom po zraku kao da
mu je opržila prste požutjele od duhana. - Naprasita je žestoka u krevetu, to
uvijek kažem.284
Sandra Broivn
- Ohladi se, hoćeš li? - Alex je govorio dovoljno glasno da ga i drugi mogu
čuti. U međuvremenu su ušle još dvije mušterije; muškarac koji je djelovao
opako i grubo, te žena još opasnijeg izgleda. Ona i barmen su razmjenjivali
blage, ali pohotne uvrede, a drugi su se na račun toga dobro zabavljali.
- Dixie ti je objasnio o čemu želim razgovarati? - tiho je upitao Alex.
Petey je kimnuo glavom. - Sjećam se kao da je bilo jučer. Bolje nego jučer,
zapravo. To nije nešto što se može zaboravit, znaš? Prije gotovo četiri godine
član bande je kliznuo pod kamion s prikolicom. Praktički mu je skinuo glavu.
Cat je naglo udahnula. Petey ju je pogledao, a potom se opet okrenuo Alexu. -
Siguran si da je ona u redu? - zabrinuto je upitao.
- U redu je. Nastavi.
- Zvali smo ga Sparky. Ne znam kako mu je bilo pravo ime. Ozbiljan tip.
Uvijek je čitao knjige. Poeziju, filozofiju, takva sranja. Školovan. Došao je
odnekud s istoka, mislim. Pretpostavljam da je bio bogat. Znao se otmjeno
ponašati, znaš?
- Kako je dospio u bandu?
- Možda su se mama i tata zbog nečega naljutili i izbacili ga. Ili je uhvatio
svoju staru u krevetu s prijateljicom. Tko zna? - Petey je slegnuo svojim
koščatim ramenima.
- U svakom slučaju, odbacio je pravo ime, došao u Te-xas i našao nas. Bio je
u redu. Svi su ga voljeli. Osim Cyca. On i Cyc su odmah od početka ukrstili
mačeve.
- Cyc? - upitala je Cat.
- Vođa bande. Sam je sebe prozvao Cyclops jer je imao jedno stakleno oko.
- Zbog čega se svađao sa Sparkyjem? - upitao je Alex.
- Što drugo? Ženska. Vrela mačka po imenu Kismet. Ona je bila Cvcova
stara dok Sparky nije naišao. Jako su se dobro slagali. Mislim da je među
njima doista bilo nečega. Voljeli su seks, svakako, ali mislim da su imali i
Šarada
285
nešto više od toga. Takve se stvari mogu osjetiti, znaš? Što god, Cyc je
pobjesnio.
- Smiješno - rekao je još više spustivši glas. - Cyc je sumnjao da je Sparky
ubačeni agent za narkotike. Nije se puno drogirao, znaš. Joint s vremena na
vrijeme. Nikakve teške droge.
- Je li bio policajac?
- Koliko ja znam, nije.
- Kako je došlo do nesreće u kojoj je poginuo?
- Cyc se pokušao nametnuti Kismet. Sparky ga je napao. Potukli su se.
Sparky je pobijedio. On i Kismet su se popeli na njegov motor i otišli. No
Cyc je pošao za njima. Vražja utrka. Sparky je morao voziti sto pedeset ili
više kad je tresnuo u onaj kamion. Nikad ranije ni kasnije nisam tako nešto
vidio.
Njegova se masna kosa jedva pomaknula kad je žalosno odmahnuo glavom. -
Isuse. Slijedio sam ih jer sam mislio da će ih Cyc pokušati ubiti. Kamion s
prikolicom ga je preduhitrio. Sparky se pretvorio u veliku krvavu smjesu na
autocesti.
Cat je zadrhtala, ali ništa nije rekla.
- Bolničari su pokupili ostatke i nagurali ih u vozilo hitne pomoći. Svi smo
pošli za njima do bolnice. Kako bi joj spasio život, Sparky je gurnuo Kismet s
motora trenutak prije sudara. Imala je nekoliko slomljenih kostiju i sva je bila
izubijana tako da je se uopće nije moglo prepoznati. Cyc je uspio skrenuti i
promašiti kamion, ali mu je motor kliznuo ispod njega. I on je bio povrijeđen,
ali nije izgubio svijest.
- Taj tip iz hitnog trakta prišao nam je i pitao kako će stupiti u vezu s
najbližom Sparkvjevom rodbinom zbog davanja organa. Rekli smo da Sparky
nema obitelji, koliko je nama poznato. Spomenuo je nešto o pretpostavlje-
nom... ovaj... nešto na temelju čega mogu uzeti organe.
- Pretpostavljena privola - tiho je rekla Cat.
- Da. Tako je. No želio je da mu netko od nas da odobrenje. Svi smo se složili
da Cyc mora donijeti odluku budući da je on vođa. Cyc je rekao: 'Svakako,
izvadite mu286
Sandra Broivn
srce i bacite ga psima što se mene tiče'. Pretpostavljam da su uzeli Sparkvjevo
srce.
Petey je ožednio nakon dugotrajnog monologa pa je bučno ispio svoje pivo
prije no što je nastavio.
- Kismet je nekoliko dana bila bez svijesti. Kad je došla k sebi, pomahnitala
je. Najprije zato što Sparkvja više nije bilo, a potom zato što je Cyc dopustio
da mu osakate tijelo prije pokopa. Cyc joj je stalno ponavljao da tip više nije
imao glave pa ionako nije važno. No ona je ipak po-šašavila zbog toga.
- Što se s njom dogodilo? - upitala je Cat. Odmahnuo je glavom. - Banda se
nakon toga raspala.
Jednostavno nas sve to više nije zanimalo. - Nasmijao se pokazujući
požutjele, oštre zube pa je izgledao poput prijateljski raspoloženog štakora.
Značajno je pogledao Alexa. - Ja sam pošao dalje, znaš? - Alex je kimnuo
glavom. - Hoćeš li mi reći zašto te sve to zanima?
- Ona ima transplantirano srce.
Petey se ponovno okrenuo prema Cat, ali sada s novim zanimanjem u očima. -
Ozbiljno? Vidi, molim te. Misliš li da imaš Sparkvjevo srce?
Cat čak nije morala razmisliti o pitanju. - Ne. Znam da nemam.
Šarada
287
37. poglavlje
Mislio sam da baš ništa ne znaš o svom davatelju - rekao je Alex. - To je
točno. No čak i bez izvještaja agencije znala bih da Sparky nije moj davatelj.
- Cat se okrenula Peteyju koji se pogrbio prema naprijed i pozorno slušao. -
Nisam dobila srce vašeg prijatelja. Vidite, osim krvne grupe, veličina je od
bitne važnosti. - Pokazala im je svoju malenu stisnutu šaku.
- Meni je trebalo srce ove veličine. Previše sam sitna da bih primila srce
odrasla muškarca.
Petey je ponovno razotkrio svoje žute zube. - Sparky nije bio odrastao.
- Kako molim?
- Ne misliš li da sam uzeo u obzir veličinu srca prije no što sam sve ovo
organizirao? - progunđao je Alex. Pogledao je Peteyja. - Reci joj ono što si
rekao ujaku Dixieju.
- Sparky je bio kržljavac - rekao je. - Sićušan. Ne bi bio manji ni da su mu
otpilili noge u visini koljena. Svi su ga izluđivali zbog njegove visine,
pogotovo Cyclops. Cyc mu je uvijek iza leđa govorio kako mu nije jasno
kako kržljavac poput Sparkyja može zadovoljiti Kismet.288
Sandra Broivn
Stvar je u tome da je Sparkv imao oruđe poput pastuha. Ono što je gubio na
visini, nadoknađivao je u tom dijelu.
- Koliko je bio velik?
- Najmanje dvadeset tri centimetra - odgovorio je, smrtno ozbiljan.
Cat je odmahnula glavom. - Koliko je bio visok?
- Oh. Najviše sto šezdeset centimetara.
- Nabijen?
- Ne, dovraga. Zar ti ne slušaš, mala?
- Rijetko - suho je ubacio Alex.
- Kažem vam, bio je sitan. Ali jak i brz - dodao je Pe-tey i zamišljeno počešao
pazuho. - Znao se tući. Srušio je Cvclopsa na guzicu. - Nervozno je pogledao
preko Ale-xova ramena. - Je li to sve? Moramo ovo zaključiti, ako znaš što
mislim.
- Hvala, čovječe.
- Sve za ujaka Dixieja.
Cat je s nevjericom gledala kako Alex razmjenjuje nekoliko presavijenih
novčanica za plastičnu vrećicu ispunjenu bijelim prahom. Stavio ju je u džep
svoje jakne, ustao i povukao Cat s njenog mjesta.
Umjesto pozdrava Petey je rekao: - Nemate ništa protiv da dokrajčim vaše
pivo?
Sunce se spustilo iza drveća na udaljenim brežuljcima. Bio je to predivan
suton, pogotovo u usporedbi s mračnom unutrašnjošću krčme. Cat je duboko
disala ne bi li svoje nosnice oslobodila smrada alkohola, dima i neopranih
tijela.
Sjela je u automobil i spustila staklo na prozoru, još uvijek lakomo gutajući
svježi zrak. Alex je sjeo za volan i bez riječi vozio nekoliko kilometara, a
zatim se zaustavio na jednom raskrižju.
Cat je zaprepašteno gledala kako vadi iz džepa plastičnu vrećicu, otvara je
noktom, zavlači unutra prst i na kraju trlja bijeli prašak na svoje desni.
Pogledao ju je. - Zašto me tako gledaš? Ne možeš biti šokirana. Ti si iz
Hollywooda.
Šarada
289
- Poznavala sam puno ljudi koji su se drogirali, ali sam se držala podalje od
njih.
- Ne želiš se zabavljati sa mnom?
Lice joj je djelovalo napeto i odlučno. - Ne, hvala.
- Sigurna si? Mislio sam da bi kasnije, kad se vratimo u tvoju kuću, mogla
skuhati malo čaja.
- Čaja?
- Da. I mogli bismo ga ovime zasladiti. - Prosuo je malo praha po njenom
krilu. Sa strepnjom je zurila u prašak, a potom je pogledala njega. Namignuo
joj je. Pokupila je prstom malo bijele tvari i kušala šećer u prahu.
- Pametnjakoviću - promrmljala je i otresla šećer sa suknje.
Tiho se smijao dok je ubrzavao na autocesti. - Petey je iz odjela za narkotike.
Radi pod krinkom. Duboko se infiltrirao. Tako je već godinama. Ne bi
iznenadilo da je i sam postao ovisnikom, ali pravu stvar nikad ne bi prodao
policajcu. Čak ni bivšem.
- Kako si ga našao?
- Počeo sam pregledavati smrtovnice i otkrio nekoliko tragičnih smrti koje su
se zbile u Texasu tijekom dvanaest sati prije tvoje transplantacije. Ova
nesreća na motoru predstavljala je dobar početak. I doista, nakon što sam još
malo kopao, otkrio sam da je poginuli bio davatelj organa.
- Zatim sam bivšeg suradnika iz hjustonske policije pitao zna li za infiltriranje
nekog agenta u motociklističku bandu u proteklih pet godina. Malo se
raspitao i otkrio ujaka Dixieja koji je navodno Petevjev veliki opskrbljivač, a
zapravo je šifrirano ime za posebnu jedinicu za borbu protiv narkotika iz
Austina.
- Razgovarao sam sa šefom jedinice. Nije baš bio voljan dogovoriti sastanak
s Peteyjem; pristao je samo zato jer sam bivši policajac. Puno sam riskirao
kad sam poveo i tebe. Nadam se da možeš šutjeti jer ćeš ga inače razotkriti.
Prijekorno ga je pogledala. - Tvoj sastanak s Peteyjem290
Sandra Broivn
nije imao nikakve veze s trgovinom narkoticima. Zašto je trebalo odigrati onu
scenu? I zašto baš tamo?
- Da smo se sastali negdje drugdje i netko ga vidi kako razgovara s običnim
čovjekom kakav sam ja, to bi pobudilo sumnju. On si to ne može priuštiti.
Mogao bi izgubiti povjerenje, veze, a zacijelo i život. Bolje da ja izgledam
poput budale koja se usuđuje zaci na Petevjevo područje u potrazi za drogom.
- Pa, doista si izgledao poput budale.
- Hvala. Gladna?
Pet minuta kasnije sjedili su na suprotnim stranama če-tverokutnog stola
pokrivenog bijelo plavim kockastim stolnjakom. Nasred stola nalazile su se
bočice tabasca i ketchupa, raznovrsni umaci za odreske, sol i papar, te sta-
klenka sa šećerom. Tanya Tucker čula se s džuboksa. U kuhinji su se njihovi
odresci pržili u vrelom ulju.
Cat je nastavila razgovor tamo gdje su ga maločas prekinuli. - Vrlo si
prilagodljiv, Alex, zar ne? - Iscijedila je krišku limuna u svoju pretjerano
veliku čašu vode.
- U mom prijašnjem poslu, razmišljanje u hodu bilo je imperativ.
- Bi li danas upotrijebio pištolj?
- Da su došli u opasnost naši životi? Svakako. Nastojeći zvučiti ravnodušno,
Cat je upitala: - Jesi li
ikad morao nekoga ubiti?
Dugo ju je i oštro gledao prije no što je rekao: - Kad si policajac, misliš da su
te naučili nositi se sa svakom mogućom situacijom. No, to nije točno. Kad se
nađeš u neočekivanoj situaciji, nastojiš postupiti najbolje što znaš.
To je bio jedini odgovor što ga je bio voljan dati. Pustila je da razgovor zamre
dok je on miješao šećer u svom ledenom čaju. Zatim je on progovorio: - Gdje
si se školovala?
- Misliš za glumu?
- Znam da si siroče koje je odraslo po skrbničkim obiteljima. Osim toga, ništa
drugo ne znam o tvom životu do trenutka kad si se pojavila u Prijelazima.
Gdje si odrasla?
Dopustila je mijenjanje teme, pomislivši da će otvore -
Šarada
291
nije govoriti o svom životu ako mu ona ispriča ponešto o svojoj prošlosti.
Uznemirilo ju je ono što joj je Dean rekao, ali nije vjerovala da je sve baš
onako kako je on to prikazao. Željela je čuti Alexovu verziju o događajima
tog kobnog Četvrtog srpnja, ali on joj neće reći ako ga izravno upita. Bude li
joj ikad ispričao, sam će odabrati trenutak.
- Zapravo sam odrasla na Jugu. Tako je - rekla je opa-zivši njegov izraz
čuđenja. - U Alabami, da budemo točni. Nakon godina školovanja glasa,
konačno sam izgubila naglasak. ,j
- Kakva je bila malena Cat Delanev?
- Mršava i crvenokosa.
- Osim toga.
Podigla je nož i nazubljenom oštricom počela slijediti trag kvadratića na
stolnjaku. - To nije ugodna priča.
- Ne vjerujem da će mi pokvariti tek.
- Nemoj biti previše siguran - rekla je drhtavo se na-smijavši. Počela je
ispričavši mu o svojoj bolesti. - Pobijedila sam rak, ali sam još godinu ili
dvije bila jako slabašna. Jednog mi je dana bilo tako slabo da me je školska
medicinska sestra odvezla kući. Na prilazu se nalazio automobil moga oca,
što je bilo neobično za to doba dana. Ušla sam -
Konobarica im je donijela salate.
- Ušla sam kroz stražnja vrata očekujući da ću mamu i tatu naći u kuhinji. No
kuća je bila vrlo tiha. Kasnije sam razmišljala o tom neobičnom miru, ali tada
nisam na to obraćala pozornost već sam pošla u potragu za roditeljima.
Krv joj je počela nabijati u sljepoočnicama dok je u mislima slijedila bolno
mršavo dijete neposlušne crvene kose, blijedih, mršavih nogu što su virile iz
kratkih hlača sa širokim nogavicama, s novim mornarsko plavim tenisi-cama
na stopalima, kako se bešumno kreće hodnikom s čijih su se zidova na nju
smiješile uokvirene fotografije na kojima je još bila beba.
- Bili su u spavaćoj sobi.292
Sandra Broivn
Alex se promeškoljio na stolici. Osjetila je kako se nagnuo naprijed i oslonio
laktovima na stol, ali nije podigla pogled sa stolnjaka. Micala je oštricu noža
duž ravnog ruba plavog kvadrata s koncentracijom djeteta koje očajnički
nastoji obojiti samo ono unutar crte.
- Ležali su na krevetu. Mislila sam da su malo zadrije-mali iako nije bila
nedjelja. Potrajalo je nekoliko sekundi dok nisam shvatila što predstavlja sva
ona crvena boja. Kad sam shvatila, obuzela me panika pa sam potrčala do
susjedne kuće, vrišteći da se nešto užasno dogodilo mami i tati.
- Isuse - šapnuo je Alex. - Što se dogodilo? Pljačka? Spustila je nož na ubrus.
- Ne. Tata je najprije pucao u
njezinu glavu, a potom u svoju.
Pogledala ga je s istim prkosnim izrazom lica kakvim je nekoć promatrala
socijalne radnike, kad nije željela ničije sažaljenje.
- Idućih osam godina provela sam u sustavu skrbničkih obitelji, seleći se od
jednih do drugih dok nisam mogla sama voditi brigu o sebi.
- Što si učinila?
- U vezi s čime?
- Sa školom. Novcem.
- Salata ti vene.
- Pričaj. - Nataknuo je na vilicu list salate, ali je nije stavio u usta dok nije
nastavila svoju priču.
- Nakon srednje škole zaposlila sam se kao tipkačica u velikoj tvrtki. No
nisam uspijevala napredovati. Promaknuća su se dobivala na temelju starosti,
a ne sposobnosti. Bilo je jednako nepošteno kao i skrbnički sustav.
- Što nije bilo u redu?
- Što jest? - Odložila je vilicu i zamahnula rukama ispred lica kao da je željela
obrisati ono što je upravo rekla. - Nije baš tako. To je pretjerano uopćavanje.
Većina skrbnika su dobronamjerni i dragi ljudi koji se uvelike žrtvuju. Cijeli
bi postupak trebalo promijeniti.
- Bolje je nego zatvaranje djece u sirotišta.
- Znam. - Zaključila je da joj je dosta salate pa je od-
Šarada
293
gurnula tanjur. - No skrbnički je dom privremen i dijete, pogotovo starije
dijete, u cijelosti je toga svjesno. Živi u obiteljskom okruženju i to je dobro.
Međutim, to nije njegov dom. Smije ondje živjeti, ali samo neko vrijeme.
Samo je u posjetu dok ne prijeđe određenu dobnu granicu, ili ne učini nešto
pogrešno, ili se promijene okolnosti, a tada će ga preseliti u neku drugu
obitelj.
- Počinješ shvaćati poruku 'Nitko te toliko ne voli da bi te poželio za stalno'. I
uskoro počinješ misliti da nisi vrijedan ljubavi. Počinješ se ponašati u skladu
sa svačijim lošim očekivanjima, stvarnim ili umišljenim. 'Mislite da me se ne
može voljeti? Pa, pogledajte još i ovo'! Nesvjesno se počneš braniti tako što
odbacuješ ljude i prilike prije nego oni mogu odbaciti tebe.
- To je analiza odrasle osobe.
- Imaš pravo. Dok sam bila u sustavu, nisam shvaćala zašto se tako ponašam.
Bila sam samo usamljena djevojčica koja se osjećala nevoljenom i
neželjenom, i koja bi sve učinila kako bi privukla pozornost.
Pokajnički se nasmijala. - Izvela sam nekoliko pravih psina. Mrzila sam
osjećati da mi se ukazuje milostinja. - Namrštila se iskrivivši obrve. - Osim
toga, postoje ljudi, možda čak dobronamjerni, koji nemaju pojma o odgajanju
djece.
- Moram dodati da se to može primijeniti na biološke roditelje jednako kao i
na skrbnike. Nemaju pojma da nanose emotivne udarce. Jedna riječ, pogled,
čak i pogrešan stav može uništiti djetetovo samopoštovanje. Ljudi koji ni u
snu ne bi fizički zlostavljali dijete mogu nepopravljivo naškoditi djetetovu
duhu.
- Kao na primjer?
- Mogla bih ti satima dosađivati.
- Nije mi dosadno.
Sumnjičavo ga je pogledavala. - Vodiš mentalne bilješke, zar ne? Ovo će se
pojaviti u nekom romanu, točno? Muke Cat Delanev. Vjeruj mi, Alex, istina
je gora od bilo čega što ti možeš izmisliti.294
Sandra Broivn
- Znam to još iz dana kad sam bio policajac. Nastavi. Ovo je neslužbeno.
- Sjećam se jednog Božića - rekla je nakon trenutka razmišljanja. - Bilo mi je
trinaest godina i već sam dobro znala kako sustav radi. Znala sam da nikad ne
trebam previše očekivati. No u istoj kući živjelo je još jedno privremeno
usvojeno dijete, djevojčica od sedam godina. Bračni je par imao i kćerku istih
godina.
- Obje djevojčice željele su lutke Barbie za Božić. Jedino su o tome pričale.
Kako bi se umilile Djedu Božić-njaku, obavljale su svoje zadatke, na vrijeme
odlazile u krevet, pojele sve povrće. Kad je svanulo božično jutro, kćerka
bračnog para otvorila je svoj dar i pojavila se Barbie u svoj svojoj plavokosoj
veličanstvenosti. Dobila je pravu lutku, odjevenu u ružičastu plesnu haljinu sa
svim odgovarajućim detaljima.
- Djevojčica koja je tamo bila samo privremeno dobila je tek blijedu imitaciju
lutke Barbie. To joj je govorilo kako nije dovoljno dobra da dobije pravu
stvar. Čak je i Djed Božićnjak tako mislio.
- A ja sam se pitala zašto bi netko tako povrijedio dijete? Kolika je mogla biti
razlika u cijeni između te dvije lutke? Nekoliko bijednih dolara? Cijena
jednog komada mesa? Nije li dječje samopoštovanje vrjednije od toga?
- Doista ne mogu o tome suditi jer nikad nisam bio roditelj. To je zacijelo
najzahtjevniji posao koji se može zamisliti. No nije teško shvatiti kakvu bol
može nanijeti propust Djeda Božićnjaka.
Uzdahnula je. - Često sam viđala takve primjere. Toliko bih se razbij esnjela
zbog nepravdi kojima su ta djeca bila izložena. No, kao što sam saznala, svijet
odraslih također je pun nepravdi.
Stigla je konobarica i donijela njihove pohane odreske. - Dobri Bože -
uzviknula je Cat. - Ovo je doista pretjerano.
Odresci su izvana imali hrskavu, zlatno smeđu koricu. Meso je bilo mekano
poput maslaca. Alex je zarezao
Šarada
295
svoj odrezak. - Što si radila kad si napustila posao tipkačice? To je jako
daleko od glavne uloge u sapunici.
- Očito mi je trebalo još naobrazbe. Štedjela sam koliko sam god mogla, ali
još uvijek nisam imala dovoljno za fakultet. Zato sam se prijavila na natječaj
za izbor ljepotice.
Vilica mu je zastala na pola puta između tanjura i us-tiju. - Za izbor ljepotice?
Uvrijedila se. - Zar je to tako začuđujuće?
- Mislio sam da si ti osoba koja bi takva natjecanja smatrala seksističkim i
eksploatiranjem žena.
- U tom razdoblju moga života nisam imala ništa protiv eksploatiranja ako bi
mi to pružilo priliku za dobivanje stipendije od dvadeset tisuća dolara. Zato
sam uložila u najbolji prsluk što je ikad izumljen i dodala svoje ime
dugačkom popisu onih koje su se nadale. Dodaj mi pecivo, molim te.
Kruh je bio svjež i mekan pa joj se topio u ustima.
- Ovo je pravi grijeh. - Zastenjala je, sklopila oči i po-lizala maslac s usana.
- Ako misliš da je pecivo grijeh, trebala bi vidjeti izraz svoga lica.296
Sandra Broivn
38. poglavlje
Alex je prikovao svoj pogled na njezina usta. - Jesi li svjesna da je sve
što činiš seksepilno? - Jesi li svjestan da imaš pokvarene misli? -
Nesumnjivo. - Podigao je pogled do njezinih očiju. - Ti izazivaš uzbuđenje
svojim hodanjem i pričanjem. Zato se svaki muškarac kojeg upoznaš pomalo
zaljubi u tebe.
Izjava ju je više uznemirila no što joj je laskala. - To nije istina.
- Mogu navesti trojicu. Ne, četvoricu.
- Koga?
- Dean Spicer.
Uzdigla je jedno rame u znak odbacivanja. - Otkako sam otišla iz Californije,
samo smo dobri prijatelji.
- Zato što ti tako želiš. On je još uvijek zaljubljen u tebe. Drugi je Bili
Webster.
- Tu si jako pogriješio. Bili obožava svoju ženu.
- Ona dijeli moje mišljenje.
Cat je zanijekala odlučnim odmahivanjem glavom.
- Griješiš. A ako Nancy misli da između Billa i mene postoji još nešto osim
uzajamnog štovanja i prijateljstva,
Šarada
297
i ona griješi. Tko još? Nije da ti vjerujem, razumiješ. Samo me zanima.
- Jeff Doyle. Nasmijala se.
- Da nije peder, bio bi zaljubljen u tebe - tvrdio je Alex. - Ovako samo
obožava tlo po kojem hodaš.
- Doista imaš bujnu maštu, zar ne? Tko je broj četiri? Dopustio je svom
prodornom pogledu da odgovori
umjesto njega.
- Očekuješ li da ću to povjerovati? - upitala je. -Ne.
- Dobro. Jer to je laž, a mi to oboje znamo. Samo bi želio ponovno sa mnom
spavati.
- Kakvi su mi izgledi?
- Nikakvi.
Nacerio se na način koji je govorio da joj ne vjeruje.
- Jesi li pobijedila?
- Što? Oh, na natjecanju ljepote? Nisam.
- Previše mršava?
- Previše glupa.
- Postoji priča, točno?
Kimnula je glavom. - Tijekom priprema za izbor od nas se tražilo da se
družimo sa sucima. Jedan je bio masni tip koji je trebao biti fotograf, ali je
meni djelovao poput pokvarenog trgovca polovnim automobilima. Toliko se
trudio oko nas, želio da se sve natjecateljice ugodno osjećaju, da su njegove
ruke stalno gmizale po nama. Neprestano je nekoga pipkao. Onako gmizavo
da si imao osjećaj da si stao na slinavog puža.
- U svakom slučaju, pojedinačno bi nam se prikradao i šaptao nešto poput
'Imaš ono što je potrebno, dušice'. Kasnije smo mi uspoređivale doživljaje i
jednoglasno zaključile da je tip kreten. No kako se približavao veliki dan
natjecanja, postajao je sve drskiji.
- Njegovo pipkanje više nije bilo šala, ali nijedna od djevojaka nije htjela biti
prva koja će ga razotkriti iz straha da će to ugroziti njezine izglede za
pobjedu. Od-298
Sandra Brotun
vratni starkelja je to znao, naravno. Seksualno je ucjenjivao cure, i to
nekažnjeno. Zato sam ja odlučila -
- Pusti me da pogodim - prekinuo ju je Alex. - Odlučila si ispraviti nepravdu.
- Da. Mislila sam da treba otkriti kakav je on zapravo ljigavac. Tijekom probe
stjerao me je u kut i počeo razgovarati o mojim izgledima i brojnim načinima
na koje bi mi mogao pomoći. Pretvarala sam se da sam ostala bez daha od
uzbuđenja i zahvalnosti, željna da čujem još. Zato je predložio da mu se
kasnije pridružim u njegovoj sobi gdje bi mi mogao sve podrobnije objasniti.
- Odredili smo vrijeme. Prije odlaska u njegovu sobu, ostavila sam poruku
predsjednici žirija da je on želi vidjeti što je prije moguće.
- Postavila si mu zamku.
- Hmm. Nažalost, sama sam upala u nju. Predsjednica žirija stigla je točno u
trenutku kad mi je pokušavao skinuti bluzu. On je sve izokrenuo rekavši da
sam nepozvana došla u njegovu sobu i ponudila mu svoje tijelo u zamjenu za
uspjeh na natjecanju.
- Predložila sam joj neka se obrati drugim djevojkama ako meni ne vjeruje.
To je i učinila. Međutim, sve su se kukavički povukle.
- Mislim da im je ona jeftina tijara bila važnija od istine. Tako su mene
proglasili droljom koja je ugrozila be-sprijekornost natjecanja te su me odmah
diskvalificirali.
- Kladim se da si im svašta skresala.
- Zapravo, bila sam prilično kratka. Koliko se sjećam, samo sam rekla: 'Zajebi
ovo. Radije ću postati glumica'.
Do kraja večere i tijekom vožnje do San Antonija ispričala mu je ostatak
svoje životne priče. Nakon poraza na natjecanju ljepote prodala je sve što je
imala, osim nekoliko odjevnih predmeta, i kupila autobusnu kartu za Los
Angeles.
Radila je na kozmetičkom odjelu robne kuće i jedva zarađivala dovoljno za
plaćanje satova glume i bijednog
Šarada
299
stana. Kad si je to mogla priuštiti, snimila je zbirku fotografija i počela se
predstavljati agencijama za talente.
- Konačno je nazvao jedan zastupnik i izrazio želju da me zastupa. U početku
sam mislila da me netko vuče za nos.
- Poznat mi je taj osjećaj. - Stigli su već do predgrađa San Antonija. Alex je
skrenuo s autoceste. - Točno sam se tako osjećao kad sam prvi put razgovarao
s Arniejem Villellom. Što ti je bio prvi posao?
- Snimanje TV reklame. Mazala sam laštilom vinilski pod. Prikazivao se u
cijeloj zemlji dulje od godinu dana. To je bio dobar početak. Nakon toga
snimila sam još reklamnih spotova, obavljala prodaju putem televizije, a
nudila sam sve, od usisivača do motora, i pojavila se u nekoliko predstava.
Tada je moj zastupnik čuo za novu ulogu u Prijelazima pa sam se prijavila na
audiciju za Lauru Madison. Ostalo znaš.
Zaustavio se na raskrižju i okrenuo se k njoj. - Kamo?
- Do televizijske stanice. Tamo mi je automobil. Značajno ju je pogledao. -
Jesi li sigurna?
Znala je što je pita, a da je njezin libido odlučivao umjesto nje, bilo bi puno
lakše donijeti odluku. - Da, sigurna sam.
Dok su se vozili prema televizijskoj zgradi, Alex ju je upoznao s
napredovanjem istrage tijekom svog puta u Houston. - Ministarstvo
pravosuđa nije pokazalo veliko zanimanje za provođenje istrage o smrtima
troje ljudi s transplantiranim srcem. Agent s kojim sam razgovarao zvučio je
nezadovoljno i ravnodušno.
- Dakle, sve je na nama.
- Više ili manje. Čak nije razmišljao o mogućnosti traženja povjerljivih
podataka u bankama organa. Ne dok se ne utvrdi da su doista počinjem
zločini, rekao je. Budući da nisam imao nikakve druge mogućnosti, počeo
sam provjeravati smrtovnice.
- Hvala, Alex. Učinio si čuda s ono malo podataka koliko ih imamo. Meni bi
bilo nemoguće ući u trag Petevju.300
Sandra Broivn
- Nakon onoga što je rekao o Sparkyjevoj tjelesnoj građi, mislim da vrijedi
slijediti taj trag, a ti?
- Svakako.
- Pokušat ću pronaći članove bande. Iako će to vjerojatno biti uzaludan lov.
Najprije moram naći nekog od bivših članova. Ako i kad mi to pođe za
rukom, hoće li on ili ona biti toliko zainteresiran za Sparkvja da bi nastojao
otkriti tko je dobio njegovo srce? Izgledi nam nisu naročito dobri.
- Ta žena, Kismet? Kad bismo uspjeli nju naći, možda će nešto znati.
- Da, ali siguran sam da joj to nije pravo ime.
- Ni Cvclops nije krsno ime vođe.
- Sumnjam da je Cvclops uopće kršten.
Turobno je zurila kroz vjetrobran. Kao što je rekao, postojali su vrlo slabi
izgledi da će otkriti njezinog progonitelja na vrijeme za sprečavanje tragedije.
No nastavit će slijediti svaki mogući trag. Neće jednostavno čekati da joj se
dogodi fatalna nesreća.
- Alex, ranije si rekao da provjeravaš nekoliko tragičnih smrti koje su mogle
rezultirati davanjem organa. Koje su ostale?
- Jedna je prometna nesreća na autocesti za Houston u kojoj je sudjelovalo
više automobila. Dogodila se u vrijeme najveće gužve na cestama. Nekoliko
je ljudi poginulo, ali nisam saznao je li netko od njih bio davatelj organa.
Platio sam jednom čovjeku da se o tome raspita. On je bolničar u jednoj od
većih bolnica.
- Drugi mi je slučaj već od ranije poznat. Dok se nisam ponovno počeo
raspitivati o tome, nisam bio svjestan da se dogodio nekako u vrijeme tvoje
transplantacije.
Zainteresirano ga je poticala da nastavi.
- To je mjesecima bila velika priča. Kao pisca kriminalističkih romana
zanimao me taj slučaj jer nije bila riječ o običnom umorstvu. Dogodilo se u
Fort Worthu. Paul Reyes pronašao je svoju ženu Judy i njezinog ljubavnika u
krevetu. Reyes joj je raznio glavu bejzbolskom palicom, ali su ljudi hitne
pomoći uspjeli održati njezino srce na
Šarada
301
životu dok nisu došli u bolnicu i proglasili je mrtvom. U međuvremenu su
Reyesa uhitili. Iz zatvora je dao dopuštenje da se organi njegove žene uzmu
za transplantaciju.
- Je li završio u zatvoru?
- Nije. To je ono najzanimljivije. Njegov je odvjetnik tražio promjenu mjesta
suđenja pa se ono obavilo u Hou-stonu, a tamo su ga oslobodili optužbe.
- Kako se to moglo dogoditi?
- Zapravo su srce gospođe Reyes uzeli prije nego je prestalo kucati. On je
nije ubio. Tužilaštvo je pogriješilo jer su ga optužili za umorstvo s
predumišljajem, a trebali su ga optužiti za ubojstvo bez predumišljaja.
Branitelj je također izveo nekoliko mudrih legalnih poteza. Sve je to
rezultiralo oslobađanjem od presude.
- Nisu li ga mogli osuditi za pokušaj ubojstva? Ili za napad smrtonosnim
oružjem, ili tako nešto?
- Nije ga se moglo po drugi put optužiti za isto djelo. Nakon suđenja Reyes je
nestao. Otad se o njemu ništa nije čulo.
Cat se uzbudila. - To se slaže, zar ne? Paul Reyes još je uvijek bijesan zbog
preljuba svoje žene pa opsesivno nastoji zaustaviti njezino srce.
- I meni je to palo na pamet. Promatrao sam ga dok su čitali pravorijek. U
očima mu je blistao fanatični sjaj opsjednutog čovjeka. Mislim da je doista
namjeravao ubiti Judy, a žalio je samo zato što mu je bilo uskraćeno to za-
dovoljstvo.
- Ljudi ne mogu netragom nestati. Netko zna gdje je Reyes.
- Već sam poduzeo korake ne bih li ušao u trag članu obitelji koji će
razgovarati sa mnom, ali u meksičkim zajednicama obitelji se čvrsto drže na
okupu kako bi jedni druge zaštitili od stranaca. Osim toga, postaju gotovo hi-
sterični pri spominjanju transplantacije organa.
Cat je s razumijevanjem kimnula glavom. - Španjolske kulture već prema
tradiciji odbacuju cijelu zamisao. Drže da bi tijelo trebalo pokopati netaknuto
jer u suprotnom pokojnik nikad neće naći smirenje u drugom životu.302
Sandra Broivn
Bilo je nekoliko osoba španjolskog podrijetla medu zagovornicima
transplantacije u Californiji. Nastoje probiti te granice, ali imaju vrlo malo
uspjeha. Dakle, odluka gospodina Revesa zacijelo je naišla na negodovanje
njegove i ženine obitelji.
- I dalje ću se raspitivati.
- Odgovara li moja krvna grupa njezinoj? -Da.
- Znači da sam mogla dobiti njezino srce.
- Tako izgleda. No treba uzeti u obzir i vremenski čimbenik.
Stigli su do parkirališta ispred televizijske kuće pa je zaustavio automobil iza
Catina. Ugasio je motor, ispružio ruku duž naslona sjedala i okrenuo se k njoj.
- Reyes ju je napao sredinom poslijepodneva. Tebi su transplantirali srce rano
ujutro idućeg dana.
- No, koliko je dugo srce Judy Reyes nastavilo kucati prije no što su je
proglasili mrtvom? Moglo je potrajati satima, zar ne? Tako se približava
vrijeme moje transplantacije.
- To je nagađanje.
Ozlovoljena pomanjkanjem njegovog entuzijazma, Cat je rekla: ~ Ovo otvara
puno mogućnosti. Zašto to zanemaruješ?
- Tražimo činjenice, a ne mogućnosti. Nemoj naprečac donositi zaključke
samo zato što ti tako odgovara. Sve ovo treba metodički istražiti.
- Pa, nemoj previše usporavati. - Kucnula je po staklu svog ručnog sata. - Sat
otkucava i godišnjica transplantacije se neumitno približava.
- Svjestan sam toga, Cat. Bojiš li se?
Nije vidjela razloga za izvrtanje istine. - Neki je luđak vrlo rafinirano, ali i
vrlo jasno zaprijetio mom životu. Vraški si u pravu. Bojim se.
- Onda preseli k meni dok ga ne nađemo.
- Ne mogu vjerovati da imaš hrabrosti tako nešto predložiti. - Posebno je
naglasila svaku riječ. - To se neće dogoditi, gospodine Pierce.
Šarada
303
- Zašto ne?
- Jer ja ne želim.
- Lažljivice.
Cat se zacrvenjelo pred očima. Priznavala je da ima nekoliko mana, ali
laganje nije bilo jedna od njih. Štoviše, prezirala je laži i lažljivce. Nije ju
mogao više uvrijediti.
- Doista precjenjuješ onaj privjesak u svojim hlačama, zar ne? Mi sirote, slabe
žene drhtimo na pomisao da bi nam mogao biti uskraćen. Je li to tvoje
mišljenje? - Prezirno se nasmijala. - Zacijelo je glupa muška arogancija
njenog muža natjerala Judy Reyes da se prepusti ljubavniku.
Pokrenuvši se strelovitom brzinom, izvukao je pištolj ispod jakne i uperio ga
u njezinu glavu.304
Sandra Broivn
39. poglavlje
Cat je pomislila da je pucao u nju, ali je tada shvatila da tri oštra udarca nisu
pucnji već kucanje po staklu. Brzo je okrenula glavu. Stražar je virio u au-
tomobil, nosom gotovo dodirujući zamagljeno staklo. Hitro je otvorila
prozor.
- O, gospođice Delanev, to ste vi - iznenađeno i s olakšanjem je rekao. -
Došao sam provjeriti nepoznati automobil parkiran kraj vašega. Sve u redu?
- Sve je u redu, hvala vam.
- Gospodin Webster je osobno naredio da moramo pripaziti na bilo kakve
čudne događaje.
Pogledao je preko njezina ramena u Alexa. Je li sklonio pištolj?
- Jeste li vi prijatelj gospođice Delanev? - upitao je stražar.
- Da, jest - Cat je odgovorila prije no što je Alex uspio otvoriti usta. -
Dovezao me je do mog automobila.
Alex nije bio od onih koji bi dopustili da se govori umjesto njih pa je rekao: -
Još malo pa smo gotovi, prijatelju. Imate li nešto protiv?
- Sve je u redu, doista - rekla je Cat nadajući se da
Šarada
305
njezin smiješak djeluje iskreno. - Samo smo razgovarali. Uskoro ću otići.
- Pa, onda u redu. - Pun sebe, stražar je podigao pojas i navlaku s pištoljem,
kao da je želio podsjetiti Alexa, ili sebe, da je naoružan i opasan.
Televizijskom je kućom stalno kružila šala da svi stra-žari zajedno imaju
samo jedan metak. Bilo je lako moguće da njegovo oružje uopće nije
nabijeno.
Alexovo jest.
- Bit ću u blizini, gospođice Delanev, budete li me za-trebali. - Dobacio je
Alexu pogled upozorenja, a potom se odgegao natrag do zgrade.
Cat je zatvorila prozor. Uspjela je zadržati smirenost dok je razgovarala sa
stražarom, ali kad se okrenula Alexu, pustila je na volju svom bijesu.
- Jesi li poludio? Kako se usuđuješ u mene uperiti napunjeni pištolj! Nasmrt si
me prestrašio!
- Nisam ga uperio u tebe. Pokušavao sam te zaštititi.
- Od čegal
- Od sjenke što sam je primijetio u mraku i koja se približavala automobilu.
Nisam znao da je to stražar.
- Mogao si pričekati i provjeriti prije potezanja pisto-lja.
- Što je vrlo dobar način da se pogine, čekati i dati prednost drugom tipu.
- Ne, tvoj je način puno bolji. Najprije pucati, a tek kasnije postavljati pitanja.
Nije li se baš to dogodilo kad si Četvrtog srpnja ubio onog čovjeka u
Houstonu?
Njezine su ljutite riječi odzvanjale automobilom, a potom je uslijedila
neobična tišina koju je prekidalo samo njezino ubrzano, isprekidano disanje.
Alexovo se lice ukočilo, a njegove su oči blistale poput kristala. - Tko ti je to
ispričao?
Cat se odmah pokajala zbog ispada. - Alex, ja -
- Tko ti je rekao?
- Dean. Dean mi je rekao. Danas poslijepodne.
- Kladim se da je kujin sin uživao u tome - promrmljao je. - Ispričao ti je sve
gadne pojedinosti, nije li?306
Sandra Broton
- Zapravo, dao mi je samo površne pojedinosti. Alex je prezirno otpuhnuo
kroz nos.
- Rado bih čula tvoju verziju priče.
- Drugom prilikom. - Nagnuo se preko nje i otvorio joj vrata, gurnuvši ih
tako snažno da su se zamalo ponovno zatvorila od zamaha.
- Alex, žao mi je. Nisam to smjela spominjati. Ne ovako.
- Prekasno - kratko je rekao. - Spomenula si. Sad je najbolje da odeš.
Oklijevala je, ali je bilo očito da je bijesan i nimalo raspoložen za obranu.
Izašla je iz automobila i zatvorila vrata. Upalio je motor i odjurio s
parkirališta ostavivši je samu.
Cat se probudila iz duboka, ali nemirna sna. Prije no što je uspjela vrisnuti,
stavio joj je ruku preko ustiju.
- Ja sam. - Govorio je tihim, promuklim šaptom, ali mu je odmah prepoznala
glas. - Treba mi... ovo... Trebam tebe.
Ispružio se kraj nje, djelomično prekrivši njezino tijelo svojim. - Nemoj se
bojati, Cat. Bojiš li se?
Odmahnula je glavom.
Polako je maknuo ruku i zamijenio je svojim usnama. Poljubio ju je najprije
nježno, a potom strastveno jezikom istražujući njezina usta.
Kad je poljubac završio, položio je usne na njezin vrat. - Nemoj me poslati od
sebe.
Otkopčao je opasač i hlače, a potom uvukao njezinu ruku unutra. - Ovo je bila
teška noć. Umirem, zlato. -Njezinom je rukom masirao svoju čvrstu erekciju.
Kad je njezin palac prešao preko napetog glavića, zastenjao je.
Sagnuo je glavu i ljubio joj dojke kroz spavaćicu. - Želiš me. Vraški dobro
znam da me želiš. Nije li tako, Cat? Nije li tako? - Preklinjući je uzdahnuo
njezino ime.
Mrmljala je proteste pomiješane s pristankom, a ovo drugo je odnijelo
pobjedu. Tkanina je tiho šuštala dok
Šarada
307
je izvlačila noge ispod pokrivača. Otkopčala mu je košulju. Osjećala je
vrelinu njegove kože pod prstima i usnama, a kad je konačno bio nag i ležao
na njoj, obujmila ga je požudnim zagrljajem.
Podizao joj je spavaćicu centimetar po centimetar dok je napokon nije
prebacio preko njezine glave i odbacio je u stranu. Milovao joj je tijelo od
vrata do bokova, raširivši prste kako bi dotaknuo što više njene kože.
Pritisnuo je lice o mekoću njezina trbuha, a ona mu je čvrsto priljubila glavu
uza se i obavila mu noge oko bokova.
Poljubio joj je pupak i protrljao obraz o gnijezdo čvrstih uvojaka. Jezikom je
slijedio udubinu između njezina trbuha i bedra. Zabila je pete u madrac kad se
izvila prema njemu, priljubivši venerin brežuljak uz njegovo lice.
Položio joj je ruku među bedra i zavukao dva prsta u nju. Tiho je uzviknula
od iznenađenja i zadovoljstva.
- Nemoj svršiti - procijedio je. - Još ne. Želim biti u tebi kad doživiš
orgazam.
No bila je jako vlažna, a njegovi su prsti okretno i vješto činili svoje. Borila se
protiv strasti što je u njoj narastala dok se više nije mogla suzdržavati.
Čini se da je znao točni trenutak njezine predaje jer se podigao i uronio u nju
baš kad je osjetila prve grčeve. Njezini su se zidovi zatvorili oko njega poput
čvrsto stisnute šake.
- Ah, Kriste, da.
Nekoliko trenutaka kasnije svom je težinom ležao na njoj, zadovoljen, a
njihova je koža bila tako svilenkasta od znoja da se činilo kao da se stapaju u
jedno.
Nešto kasnije podigao se na koljena. Nije još bila spremna za rastanak.
Djelomično se uspravila u sjedeći položaj, iskrivila gornji dio tijela i otvorena
usta položila na vlažni dio kože posute dlačicama u donjem dijelu njegova
trbuha, točno ispod pupka.
Zavukao joj je ruke u kosu i pao nauznak na krevet povukavši je sa sobom.
Sagnula se i spustila mu bezbroj308
Sondira Brown
brzih poljubaca na trbuh i prsa. Vrškom jezika lickala mu je bradavice sve
dok se nisu posve ukočile.
Kad je rukom uhvatila njegov penis, opet je bio tvrd. Zajahala je preko njega i
ostala tako neko vrijeme kako bi uvećala željno iščekivanje, a potom se
polako spustila na njegovu ukrućenu muškost. Promatrao ju je kroz
poluzatvorene oči, njezina isturena prsa, visoke i ponosne dojke. Čudila se
vlastitom egzibicionizmu i pomanjkanju čednosti.
Ovlažio je prste slinom i dodirnuo joj bradavicu. Trenutno se smežurala u
čvrsti kamenčić kojeg je nježno stiskao palcem i kažiprstom.
Drugu je ruku zavukao u njezine stidne dlake i dotaknuo joj središte. Osjećaj
je bio nalik električnom šoku. Glava joj je pala na ramena; bokovi su se počeli
kretati brže. Nastavio ju je tamo milovati, jedva vrškom prsta dodirujući
klizavu malu izbočinu.
Njezin je orgazam bio nevjerojatno snažan. Svom se težinom spustila na
njega. Čvrsto je uhvatio njezine guzove i prikovao je uza se dok su,
istodobno, doživjeli žestoki vrhunac.
Tada se srušila na njegova prsa, hvatajući dah, a srce joj je mahnito tuklo.
Zagrlio ju je poput djeteta i priljubio je uza se dok je tiho šaptao s usnama u
njezinoj kosi. No zbog lupanja vlastitog bila, nije mogla razabrati njegove
riječi.
Cat se probudila s glavom u dnu kreveta. Bila je pokrivena dijelom plahte i
deke, ali ostatak posteljine činio je zgužvanu hrpu na sredini kreveta.
Sjela je, uklonila kosu iz očiju i osvrnula se po spavaćoj sobi. Osvjetljavala ju
je samo mutna svjetlost praskozorja. U kući je vladala tišina. Znala je da je
sama.
Negdje između ekstaze i sna Alex je otišao.
Ili je možda sve to samo sanjala?
Ne, njihova erotska međuigra neosporno je bila stvarna. Na njezinom su tijelu
ostali gorkoslatki dokazi.
Šarada
309
40. poglavlje
Prošla su tri dana prije no što ga je ponovno vidjela. Nije nazvao niti ju je
pokušao vidjeti. Tijekom ta tri dana često je mislila da je možda stres od
proteklih nekoliko tjedana djelovao na njezino mentalno zdravlje, te je
umislila kako se on ušuljao u njezinu kuću, u njezin krevet, i poveo je u naj-
uzbudljiviju seksualnu pustolovinu što ju je ikad doživjela.
No samo se morala pažljivo pregledati, svoje emocije, kao i svoje tijelo, i
odmah je znala da nije riječ o njezinoj mašti.
Svaka je sumnja nestala kad je zavirio u kombi ekipe gdje je sjedila s Jeffom i
razgovarala o pojedinostima emisije Catina djeca što su je upravo trebali
snimati.
Kucnuo je po kombiju. Podigla je glavu s dosjea što ga je proučavala. Jeff se
okrenuo na stolici.
- Gospodine Pierce - rekao je pokazujući svoje iznenađenje. - Zdravo.
Alex je mrmljanjem odgovorio na pozdrav njezinog pomoćnika, ali je pogled
prikovao na nju.
Njezina reakcija predstavljala je komični kliše. Oduzeli su joj se udovi. Iz
beživotnih prstiju ispalo je nalivpero.310
Sandra. Brotun
Skotrljalo se preko ruba fascikla što ga je držala u krilu i palo na pod kombija.
- Ja ću samo... - U skladu s nelagodnošću trenutka, Jeff je promucao neku
ispriku, izašao iz kombija i ostavio ih same.
Alex je i dalje zurio u nju kroz otvorena vrata vozila. Imao je na sebi traperice
i zgužvanu pamučnu košulju zavrnutih rukava. Bio je vlažan dan bez vjetra,
ali je njegova kosa djelovala razbarušeno.
- Zdravo, Alex. Što te dovodi ovamo?
Osvrnuo se preko ramena prema snimateljskoj ekipi koja je postavljala svoju
opremu na igralištu u parku. Snimatelj je s Jeffom razgovarao o kutevima
snimanja. Pomoćnik producenta provjeravao je mikrofone. Čuvar, na kojem
je Bili inzistirao, naslonio se na stablo i pušio.
- Nikad te nisam gledao kako radiš - rekao je Alex okrenuvši se natrag k njoj.
- Ne na mjestu snimanja.
- Nije onako sjajno kako ti se možda čini dok emisiju gledaš kod kuće.
- Volio bih malo gledati, ako ti ne smeta.
Dakle, o tome neće govoriti. U redu. Ako se on želio pretvarati da nije bilo
nikakvih orgija, dobro. Vjerojatno je ovako bolje. Došao je k njoj usred noći,
očajan, tražeći fizičko i psihičko rasterećenje, što je znak da je imao slabosti
poput svih smrtnika. Odgovorila je bez dvoumljenja, što je znak njezine
povodljivosti.
Oboje su pokazali pomanjkanje samokontrole i zdrava razuma. Nije ga mogla
osuđivati zato što ju je iskoristio bez da osudi sebe što se dala tako lako
iskoristiti. Čemu otvarati takvu raspravu? Kako bi si prištedjeli neugodnosti,
najbolje je pretvarati se da se ništa nije dogodilo.
Osim toga, nije bila sigurna da bi usred bijela dana mogla slobodno govoriti o
nečemu što su radili u mraku. Obrazi su joj se zajapurili na samu pomisao.
- Ne smeta mi ako gledaš - rekla mu je. - No vjerojatno će ti dosaditi prije no
što završimo.
- Sumnjam.
Šarada
311
Jeff im je s oklijevanjem prišao. - Ovaj, Cat. Upravo je stigla Sherrv s
Josephom.
- Dolazim.
Zavezala je tenisice što ih je ranije izula. Alex joj je ponudio ruku dok je
izlazila iz kombija. - Hvala. -Zbog nazočnosti Sherrv, Jeffa i cijele ekipe
nastojala je djelovati opušteno, iako su joj koljena još uvijek klecala zbog
njegovog neočekivanog pojavljivanja.
Joseph joj je uskoro izbacio Alexa iz misli. Teška bolest omela je dječakov
rast. Iako mu je već bilo sedam godina, izgledao je kao da ima četiri. Na
nogama je imao ortopedska pomagala, ali je mogao sam hodati. Imao je
velike uši i nosio naočale s tako debelim lećama da su mu oči promijenile
oblik.
Ozareno se smiješio Cat dok je šepesao prema njoj.
- Došao sam da budem na televiziji - ponosno je izja-
vio.
Sherrv Parks se nasmijala. - Možda bih te trebala upozoriti, Cat. On je
prirodno darovit. Pripazi, mogao bi ti ukrasti emisiju.
- Lijepo je ponovno te vidjeti, Josephe. - Upoznali su se na pikniku Nancy
Webster. Pogledala ga je odozgo i prijeteći zarežala: - No ako te ulovim da
me pokušavaš nadmašiti, gotov si. Zapamti, ja sam zvijezda!
- U redu - rekao je Joseph nasmijavši se. - Radi li on s kamerom? - Pokazao je
na Alexa.
- Ne. On samo gleda. Ovo je gospodin Pierce, Josephe. On piše knjige.
- Knjige? Bez zafrkancije?
- Drago mi je da smo se upoznali, Josephe. - Alex se rukovao s dječakom kao
da je odrasla osoba.
- Visok si.
- Ma ne, to je zbog čizama. - Alex je podigao nogu i pokazao dječaku petu
svoje čizme. - Bez ovoga visok sam samo sto šezdeset pet centimetara.
Josephov smijeh izbio je poput mjehurića iz boce šampanjca. Cat je u mislima
zapisala da treba snimiti taj smijeh. Tko bi mu mogao odoljeti?312
Sandra Broivn
Upoznala je nazočne međusobno, a zatim je Jeff izjavio da bi trebali početi.
Uzela je Josepha za ruku i rekla: - Nemoj zaboraviti, najbolji dijelovi su moji.
Ona i Joseph sjedili su jedno do drugoga na vrtuljku. Prikopčali su im bežične
mikrofone pa su najprije snimili intervju. Čavrljala je s Josephom o nevažnim
stvarima dok nije prestao obraćati pozornost i sasvim se opustio.
- Želiš li da te netko posvoji, Josephe?
- Svakako. Mogu li imati braću i sestre?
- Možda.
- To bi bilo zgodno.
Svi su njegovi odgovori bili iskreni i dražesni. Ponovno su snimili intervju iz
drugog kuta tako da pri montaži mogu koristiti obje snimke pa će izgledati da
se emisija snimala s najmanje dvije kamere.
Tada su ona i Joseph prošetali između velikih hrastova čija je debla prekrivala
mahovina, a snimatelj ih je slijedio noseći kameru na ramenu.
Kad je Jeff izjavio da imaju dovoljno snimljenog materijala, Alex i Joseph su
se pljesnuli rukama. - Ako ikad poželiš raditi kao glumac, ja ću ti biti
zastupnik. Vrijedi?
Joseph se široko osmjehnuo.
Cat je kleknula i zagrlila ga. - Nadajmo se najboljem, može?
- U redu. Ali ne brini, Cat. Ako me nitko ne bude posvojio, neću se ljutiti na
tebe.
Stegnulo ju je u grlu. Otac mu je dao petama vjetra prije no što se rodio.
Njegova je majka narkomanka i pati od depresija. Kad su mu bile tri godine,
država joj ga je oduzela. Otad je živio kod raznih skrbnika. Zaslužio je ljubav
obitelji. A sa svojom neposrednošću i smislom za šalu obogatio bi svaku
obitelj. Osjetila je žaljenje što ga mora vratiti Sherrv te mu je mahala sve dok
se nisu izgubili iz vida.
Alex je rukavom obrisao znoj s čela. - Imaš pravo. Nije onako bajno ili lako
kako izgleda. Dva sata rada za spot od dvije minute?
- U to nije uračunat sav kasniji rad - rekao mu je Jeff.
Šarada
313
- A vrijeme snimanja bi se udvostručilo da Cat nije takva profesionalka.
Rijetko treba ponavljati snimanje. Koketno se naklonila.
- Idete li? - doviknuo im je snimatelj iz kombija. Opremu su već ukrcali.
Snimatelj je sjeo za volan. Upalio je motor i uključio klimatski uređaj na
maksimum. Čuvar je gasio svoju posljednju cigaretu, spreman da uđe u
kombi. Uopće nije obratio pozornost na Alexa ili pitao što on tamo radi. Bili
uludo baca novac na takvu zaštitu, mislila je Cat.
Jeff se zaputio prema kombiju, ali je ona zaostala i upitno pogledala Alexa. -
Nisi došao ovamo po ovakvoj sparini samo da bi gledao, zar ne?
- Bilo je zanimljivo.
Podbočila se. - Malo si prestar za ovakve izlete. Hajde, Pierce. Što se
dogodilo?
- Našao sam Cvclopsa.
Čučnuo je kraj svog Harlevja i mijenjao svjećicu. To zapravo nije bilo
potrebno, ali je on prčkao oko motora kako ne bi mislio na druge probleme.
Da sve u njegovom životu ide dobro kao motor, on bi bio sretan čovjek. Har-
ley je bio jedina stvar na koju se mogao osloniti da će ga poslušati bez
pogovora. Vožnja na motoru mu je uvijek pružala golemo zadovoljstvo.
Kismet je bila nešto drugo.
Dobacio joj je zloban pogled preko ramena. Sjedila je na žutoj plastičnoj vreći
što ju je odvukla u hladovinu kvrgavog cedra.
Prije nekoliko godina bila je najvrelija mačka u okolini. Zavidio mu je svaki
muškarac koji ga je poznavao. Bila je vatrena i žestoka. Ničega se nije bojala.
Čak ni njega.
Vraga, tada je, ako bi učinio nešto što joj se nije svidjelo, znala skočiti na
njega, a ponekad bi ga do krvi ozlijedila noktima ili zubima. Borili bi se dok
se tučnjava ne bi pretvorila u seks, što se uvijek događalo. Nasilje ju je314
Sandra Broivn
oduvijek najviše uzbuđivalo. Što grublje to bolje. Koprcala se i previjala, a
vrištala bi kao mahnita dok bi svršavala.
U crnim očima u kojima je nekoć tinjala vatra sad nije bilo ni svjetla. To su
bile mrtve oči. Tucala se poput lesa, također, tolerirajući ga, ali nikad ne
sudjelujući.
Čak je i izgledala drugačije. Stalno je pokrivala svoju tetovažu i nastojala
imati urednu frizuru. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put odjenula nešto u
čemu se isticalo njezino tijelo. Više čak nije jednako ni govorila.
Pokušaji oživljavanja nekadašnje Kismet postali su njegovo životno
zanimanje. Predstavljala je stalni izazov. Fu-rija se još uvijek nalazila negdje
u njoj. Iza praznog izraza njezina lica prava se Kismet još uvijek izrugivala
svijetu. Znao je to; samo je trebao pronaći pravi način da je izvuče iz njezine
ljušture.
Je li vrijedila svih ovih sranja što ih je zbog nje podnosio?
Ni slučajno. Odavno bi je odbacio da nije postojao jedan veliki razlog protiv
toga: upravo je to željela. Voljela bi da je potjera. Samo iz tog razloga
namjeravao ju je zadržati uza se. Jednom joj je dopustio da mu izmakne iz
ruku, a to ga je učinilo predmetom ismijavanja. Iako se on posljednji smijao,
zar ne? Kad je Sparkv nestao iz njihovih života, nastavili su tamo gdje su
prekinuli. Pa, ne baš sasvim. Više nikad nije bila ista. Većinom je gledala
kroz njega kao da ga nema. Jedino što je uspijevalo uzdrmati njezinu
ravnodušnost bio je strah. Kad bi je pošteno uplašio, postajala bi više nego
pokorna.
Zato je njegova omiljena zabava postalo utjerivanje straha u njezine kosti.
Uspravio se i obrisao ruke izblijedjelom crvenom krpom. - Ulazi u kuću.
Trgnula se na njegovu oštru zapovijed. To ga je također užasno živciralo,
njezino sanjarenje. Živjela je u privatnom svijetu u koji on nije imao pristupa.
Šarada
315
- Vruće je unutra, Cyc - rekla je. - Radije bih ostala vani gdje se osjeća
povjetarac.
- Rekao sam, ulazi u kuću.
- Zašto?
- Što misliš? - upitao je blagim, izazovnim tonom. Sagnuo se i zgrabio je za
ruku, zamalo je istrgnuvši iz zgloba kad ju je povukao. Viknula je.
Upravo u tom trenutku jedan se automobil zaustavio kraj Harlevja. Izašao je
jedan čovjek i pogledao ih preko krova automobila.
Cyc joj je pustio ruku. - Tko je to?
- Ne znam.
Visoki, mršavi tip pošao je prema njima. Imao je proračunati pogled i opako
iskrivljena usta. Drot. Cvclops ih je mogao nanjušiti na udaljenosti od
kilometra. Tip je vjerojatno imao oružje za pojasom na leđima, pokriveno vje-
trovkom.
- Tko ste vi i što želite? - upitao je Cyc i agresivno se ustobočio pred
posjetiteljem.
- Tražim tipa koji se predstavlja kao Cyclops. Jeste li to vi?
Cyc je prekrižio tetovirane ruke na prsima. Glupavo se smijuljeći nakrivio je
glavu u stranu, zatresavši srebrni križ što mu je visio na uhu. - Što ako jesam?
Ignorirajući pitanje, čovjek je pogledao iza njega. - Jeste li vi Kismet?
-Da.
- Umukni - dreknuo je Cyc. - Ne moraš s njim razgovarati. - Bijesno je zurio
u čovjeka, a nagon mu je govorio da on donosi nevolje. - Tko ste, dovraga,
vi?
- Alex Pierce.
- To mi ništa ne govori.
- Ne bi ni trebalo. No doveo sam nekoga tko vas želi upoznati.
Vratio se do automobila i otvorio vrata na suvozačevoj strani. Kratko je s
nekim razgovarao, a potom se odmaknuo u stranu i pomogao jednoj ženi da
izađe. Kasno po-316
Sandra Broivn
slijepodnevno sunce zablistalo je na njezinoj kosi pa ju je Cyc odmah
prepoznao.
" - Isuse, Marijo i Josipe! - uskliknuo je Cyc, a njegovo se ratoborno držanje
izgubilo.
Tip nalik policajcu nije se micao od crvenokose dok su im prilazili. Ona nije
pokazivala znakove takva opreza. Odvažna ženska, pomislio je Cyc. Sićušna,
ali odvažna. To se odmah vidjelo.
- Zovem se Cat Delaney.
- Znam tko ste - rekao je. - Jeste li došli po maloga?
Kismet je naglo skočila na noge i srušila pladanj s kuglicama što ga je imala
na krilu. Rasule su se po zemlji i zablistale na suncu. - Ne! Ne dam da ga
ponovno odvedete! - viknula je.
- Mama?
Cyc je naglo okrenuo glavu. Dječak je stajao iza mreže na ulaznim vratima, a
prst je zavukao pod donju usnu. Zurio je u njih onim svojim velikim,
sablasnim očima. Kad je tako zurio, Cyc se znao naježiti.
Baš mu je htio narediti neka se vrati u kuću kad je crvenokosa zaprepašteno
uzviknula:
- Michael!

Šarada
317
41. poglavlje
Cat je kao opčinjena zurila u dječaka. Jurnuo je kroz vrata, potrčao do svoje
majke i sakrio lice u njezinu suknju. - Vi ste Michaelova majka? - slabašnim
je glasom upitala Cat. Žena je oprezno kimnula glavom. Cat se okrenula mu-
škarcu. - Onda ste vi zacijelo George Murphy.
- Niste li zbog toga došli? Po našeg malog da biste ga prikazali na televiziji i
našli mu posvojitelje?
Kismet je počela jecati. Cat je ispružila ruku prema njoj. - Ne, nisam došla
zbog Michaela.
Cyclops se namrštio. - Ako niste došli po njega, što radite ovdje?
Baš kao što je Sherry rekla, činilo se da se Michael i njegova majka vole.
Dječak je gledao Cat i sramežljivo joj se osmjehnuo kad ju je prepoznao, ali
je i dalje čvrsto držao majčine noge.
Cat se okrenula Cycu i prezirno ga odmjerila od glave do pete. - Jeste li mi vi
slali prijeteća pisma? Ako jeste, došla sam vas upozoriti da sam obavijestila
policiju. Primim li još -
- Slušaj, kučko -
- Pazi, druškane. - Alex nije podigao glas, ali je u318
Sandra Broivn
njemu bilo dovoljno prijetnje za Cvclopsovo ušutkavanje. Šutio je dok su se
pred njim događaji razvijali na neočekivani način, ali je Cat znala da ništa nije
propustio.
- Ovo ne mora postati ružno - rekao je. - Samo odgovori na gospođino pitanje.
Jesi li joj poštom slao novinske isječke?
- Nemam pojma o čemu trabunjate - zarežao je Cyc.
- Ništa ne znam o nekakvim novinama. I ako ne maknete svoje guzice s moje
-
Cat mu je upala u riječ: - Imali ste prijatelja po imenu Sparkv.
Kismet je tiho uzdahnula. - Sparkv? - ponovila je bez daha. - Što je sa
Sparkvjem?
- Umukni, jebem ti, hoćeš li? - viknuo je Cyc. Zatim je neprijateljski pogled
svog jedinog oka usmjerio na Cat.
- Ako tražite onog malog klipana, nemate sreće, gospođo. Već je godinama
mrtav.
- To mi je poznato.
- Zašto ste mi onda došli dosađivati?
- Dali ste dopuštenje da se njegovo srce sačuva za transplantaciju. Meni su
transplantirali srce samo nekoliko sati nakon njegove pogibije. Moguće je da
sam dobila njegovo srce.
Kismet je dahnula prije no što je rukom prekrila usta. Suze su joj se pojavile u
očima.
- Koliko sam shvatila, on vam je bio vrlo blizak -blago je rekla Cat.
Kismet je kimnula glavom.
- To je davna prošlost - rekao je Cyc. - Što želite od mene?
Odgovorio mu je Alex. - Tri osobe koje su primile srce istog dana kad i
gospođa Delaney umrle su pod neobičnim okolnostima. Vjerujemo da ih je
ubio član obitelji davatelja koji se pokajao što je dao dopuštenje za presa-
đivanje srca.
- Onaj tko ubija jasno mi je stavio do znanja da sam ja sljedeća na popisu -
dodala je Cat.
- Joj, baš šteta - sarkastično je rekao Cyc.
Šarada
319
Alex je prijeteći koraknuo naprijed, ali ga je Cat pograbila za rukav i
zaustavila. - Ne vjerujem da oni nešto znaju o tome, Alex.
- Odmah te je prepoznao. Vidio sam mu na licu.
- Ona je stalno na televiziji, za Boga miloga! - viknuo je Cyclops. Što misliš,
da sam slijep i glup?
- Mislim da si kreten - odbrusio mu je Alex.
- Prestanite. Obojica. Plašite Michaela. - Cat je pogledala Kismet. - Jeste li
ikad pokušali stupiti u vezu s primateljem Sparkvjeva srca?
- Da, jesam.
Cyc se okrenuo i bijesno pogledao Kismet. - O čemu, dovraga, govoriš?
Kao da ga uopće nije čula, obratila se izravno Cat.
- Otprilike godinu dana nakon Sparkyjeve pogibije, pošla sam u bolnicu u
kojoj je umro. Rekli su mi neka nazovem banku, hmm...
- Banku organa?
- Valjda. Napisali su mi broj telefona.
Cyc je koraknuo prema njoj. - Hoćeš li umuknuti? Ništa im ne moraš reći. A
gdje sam ja bio dok si se ti šuljala do bolnice?
Nastavila ga je ignorirati. - Nazvala sam broj što su mi ga dali. Gospođa s
kojom sam razgovarala bila je vrlo ljubazna, ali kako nisam bila u rodbinskoj
vezi sa Sparky-jem, ništa mi nije htjela reći. Molila sam je, željela sam znati
je li -
- Rekao sam ti da umukneš! - Cyc ju je iznenada tresnuo postrance po glavi.
Cat ne bi uspjela zaustaviti Alexa čak ni da je to htjela. Bacio se na Cyca,
ščepao mu vrat objema rukama i zabio ga u kućni zid.
- Takneš li je još jednom, ideš ravno u zatvor, praznoglavi. - Govorio je tihim,
ali čeličnim glasom. - No prije toga, priuštio bih ti tučnjavu kakvu tražiš.
Iščupao bih ti zdravo oko i popisao se u duplju. Kad bih s tobom završio,
doista bi bio slijep i glup. Preklinjao bi ih da te320
Sandra Broivn
stave pod ključ na dugo, dugo vrijeme samo da ja više ne mogu do tebe.
- Pusti me, idiote - zastenjao je Cyc. Očito je imao bolove. Alex mu je koljeno
zabio u prepone. - Neću joj nauditi.
Cat je opazila Michaela. Sićušnim je šakama grčevito stiskao majčinu suknju.
Ponovno je zagnjurio lice u na-bore tkanine. - Alex, dijete.
Riječi su djelovale poput čarobnog štapića. Alex je pustio Cyca i polako se
odmaknuo. Hodao je natraške dok nije stigao do Cat, ali je i dalje ostao napet,
spreman za napad.
Tijekom kratkog sukoba Kismet je ostala mirna, kao da uopće ne vidi što se
događa. Cat je pretpostavila da je otvrdnula na nasilne ispade jer je tako često
bila njihovom žrtvom. - Kismet - rekla je - znate li nešto o primatelju
Sparkvjeva srca? Kamo su ga poslali? Bilo što?
Odmahnula je glavom, ovlaš pogledala Cyca, a potom se zagledala u tlo.
Cat je željela dobiti još informacija, ali nije htjela izazivati Cycov gnjev kojeg
bi nesumnjivo iskalio na Kismet i djetetu. Okrenula se motoristu i, nimalo se
ne trudeći sakriti svoj prezir, upitala: - Hoće li s njima biti sve u redu?
- Zašto ne bi bilo?
- Jer ste ih nekoliko puta spremili u bolnicu - prezirno je rekla. - Patetični ste,
znate? Samo ste obični smrdljivi nasilnik koji mlati ženu i dijete kako bi
dokazao svoju muškost.
- Cat. - Ovoga je puta Alex upozorio nju izgovorivši njeno ime ispod glasa.
Cyc je stegnuo šake uz tijelo. - Ništa ne znamo o vašem srcu, ili o
Sparkvjevom srcu, ili nekim prokletim pismima - zarežao je. - Pogotovo ništa
ne znamo o nekakvim umorstvima. Zato odjebite odavde prije nego se stvarno
razbjesnim.
Alex ju je zgrabio za ruku. - Idemo.
Dopustila je da je povede natrag do automobila. Alex
Šarada
321
je upalio motor i brzo krenuo kako bi se što prije udaljio od Georgea
Murphyja.
- Ne mogu vjerovati. Cijelo vrijeme sam ih imala u dosjeima - čudila se Cat. -
Cyclops i Kismet. Kako si ih našao?
- Ujak Dixie ima puno podataka. Murphy ima golemi dosje. Nekoliko
policijskih odsjeka ima ga u svojim kartotekama. Policija San Antonija ima
dosje u kojem sam našao njegovu trenutnu adresu.
- Kad se Michael pojavio na vratima... - Još uvijek se nije oporavila od šoka.
- Tako je sladak i bespomoćan. Ne mogu podnijeti pomisao da živi s onim
nasilnikom.
- A žena?
- Mislim da jako voli svog sinčića. No živi u strahu od Cvclopsa.
- Kad ju je udario -
- Poželjela sam da ga pretvoriš u prah.
Skrenuo je pogled s ceste i iznenađeno se zagledao u nju. - To kažeš ti koja si
me optužila da najprije pucam, a tek kasnije postavljam pitanja. Kako ti se
više sviđa? Odluči se.
- Nemoj sad počinjati, Alex. Za danas poslijepodne mi je dosta sukoba.
Moram se malo smiriti prije no što se uhvatim u koštac s tobom.
- Zacijelo si umorna. Ne sjećam se da si ikad tako brzo popustila.
Kismet i Cyclops živjeli su u mjestu jugoistočno od San Antonija. Vožnja je
trajala pola sata, a većinu vremena Cat je provela zureći kroz prozor. Kad su
stigli do grada, već se počeo spuštati mrak. Svjetla su se palila u kućama i
poslovnim zgradama. Neonski natpisi pozivali su mušterije u restorane i kina.
- Voljela bih da je večeras moj najveći problem odlučiti koji film želim
pogledati - rekla je.
- Potištena si.
- S pravom, zar ne? Našli smo Cvclopsa, ali nismo se nimalo približili mom
progonitelju.
- Ne vjeruješ da je to George?322
Sandra Brown
Šarada
323
N
-A ti?
- Volio bih da jest, ali ne vjerujem.
- Zašto bi volio da jest, i zašto misliš da nije?
- Volio bih da jest jer bih ga rado vidio iza brave. On je potencijalni teški
zločinac. Prije ili kasnije završit će u zatvoru Huntsville gdje će se dugo
zadržati. Više bih volio da to bude prije nego nekoga povrijedi, pogotovo
Mic-haela.
- Drugo, želio bih da ovo što prije završi, zbog tebe. Volio bih da noću možeš
mirno spavati i ne brinuti se hoćeš li dočekati sutra.
- Hej, hvala što si me razvedrio i podigao mi moral. -Trenutak kasnije
ponovno je upitala: - Zašto misliš da nije Cvclops?
- Kao prvo, previše je glup. Ovo je složen posao, dobro osmišljen i proveden,
a iza svega stoji osoba s mozgom i strpljenjem. Cvclops nema ni jedno ni
drugo.
- Vjerojatno imaš pravo, ali pokušajmo zamisliti da je to ipak moguće.
Cvclops živi od danas do sutra pa mu odlazak na put na neodređeno vrijeme
ne bi predstavljao nikakav problem.
- Uz Kismet i Michaela? - upitao je.
- Valjda ne. Osim toga, zaključili smo da se moj progonitelj uspijeva
približiti svojim žrtvama. Nitko zdrava razuma ne bi Cvclopsu ukazao
povjerenje.
- Što je sa ženom? Možda je ona mamac koji privlači žrtve. Osvaja njihovo
povjerenje, možda i sažaljenje. Tada nastupa Cvclops i sređuje ih.
Cat je odlučno odmahnula glavom na takvu pretpostavku. - Ne vjerujem da je
njezino držanje glumljeno. Ne čini mi se da bi pristala na tako nešto. Osim
toga, Pe-tey nam je rekao da je voljela Sparkvja. Zašto bi željela zaustaviti
njegovo srce? Stekla sam dojam da je još uvijek zaljubljena u njega, zar ti
nisi?
- Jesam. A Cycu se to ne sviđa.
- Dakle, ako je bio ljubomoran na Sparkvja dok je bio živ -
- Možda je još uvijek ljubomoran. Kismet još uvijek
voli Sparkvja, čak i nakon svih tih godina - rekao je Alex dovršavajući
njezinu misao.
- Još uvijek se nije riješio suparnika.
- Njegova je stara još uvijek zaljubljena u sićušnog tipa koji ga je nadmašio u
krevetu, ali i u tučnjavi noževima. Zato žudi za osvetom pa uklanja svakoga
tko bi mogao imati Sparkvjevo srce.
S očekivanjem ga je pogledala, kao da su upravo otkrili lijek za rak. No
njezino je uzbuđenje brzo splasnulo. - To nas ponovno vraća na pitanje kako
se uvukao u živote triju žrtava. Cvclops baš nije tip koji se lako uklapa. Ako
netko njemu blizak umre na zagonetan način, on bi odmah postao sumnjiv.
Potišteno je uzdahnula. - Bože, tko bi mogao pomisliti da će me proganjati
nekakav psihopat zato što imam transplantirano srce? Želiš li znati nešto
doista smiješno? Smiješno na ironičan način. - Položila je ruku na prsa.
- Nikad nisam željela da se netko prema meni odnosi na poseban način samo
zato što imam transplantirano srce.
- To te ipak čini pomalo jedinstvenom - blago ju je podsjetio.
- No ne tražim nikakve privilegije zbog toga. Želim da ljudi zaborave da mi u
prsima ne kuca srce s kojim sam rođena. Međutim, čini se da ljudi samo o
tome misle kad su sa mnom.
Stražar na parkiralištu WWSA-e je ovog puta prepoznao Alexov automobil pa
im je samo domahnuo kad su prošli kraj njega. Lukavo se osmjehivao, kao da
je ključni lik u romantičnoj priči.
Alex je ugasio motor i okrenuo se k njoj. - To nije sve o čemu ja mislim kad
sam s tobom, Cat. Ni slučajno.
Oduprla se čaroliji njegove blizine utekavši se šali: -Valjda nećeš veličati
moju kosu, oči i usne, je li?
- Ako želiš. Ili bih mogao postati pohotniji i spjevati stihove o erogenim
zonama tvoga tijela, što kod tebe podrazumijeva sve što je pokriveno kožom.
Znam iz iskustva.324
Sandra Broivn
To je bilo arogantno hvalisanje, ali je ipak izazvalo reakciju duboko u njoj.
Nastojala je ignorirati treperenje u želucu. - Čuvaj slikovite izraze za svoje
romane. Ne bih voljela da na mene potratiš sve te seksi riječi.
Nasmijao se. - Mislim da ti se sviđaju.
-Što?
- Seksi riječi.
Živo se sjećala što joj je prije nekoliko noći šaptao u uho. Prije no što je to
ponovno učini slabom, otvorila je vrata automobila. - Hvala ti što si našao
Cvclopsa.
- Namjeravam još malo istraživati prije nego ga otpi-šemo.
- Javi mi ako nešto saznaš. Laku noć, Alex.
- Cat?
Pogledala ga je preko ramena. Činilo se da nije siguran treba li glasno
izgovoriti svoje misli. Na kraju je samo rekao: - Laku noć.
Pošli su svatko na svoju stranu. Ona se odvezla kući, a mučili su je suprotni
osjećaji. Mogao se malo više potruditi oko uklanjanja njezine obrane. Ipak bi
rekla ne, ali je mogao uložiti malo veći napor kako bi je nagovorio da noć
provede s njim.
U mislima je nastavila gunđati o tome dok se spremala za krevet. Baš je
završila s tuširanjem kad se oglasilo zvono na ulaznim vratima.
Ipak je došao za njom!
Zavezala je pojas frotirnog ogrtača i brzo se zaputila do ulaznih vratiju.
Iščekivanje ju je proželo poput pjenušavog vina. Sva je treperila.
No kad je virnula kroz škure, očekujući da će ugledati 'Alexa, doživjela je
užasan šok.
Šarada
325
42. poglavlje
Sto želite, gospodine Murphv? - Želim razgovarati s vama - rekao je Cy-
clops. - Otvorite vrata. Silom se nasmijala. - Vama neću otvoriti vrata.
- Ako želim ući, nikako me ne možete spriječiti. Dakle, zar baš želite da vam
razbijem vrata?
- Ako odmah ne odete, zvat ću policiju.
- Učinite to i ispaštat će dječak.
Pritisnula je čelo na vrata. Bilo bi šašavo otvoriti mu vrata usred noći, ali kao
što je rekao, zaključana ga vrata neće zaustaviti ako želi ući.
Očito ju je slijedio ovamo od televizijske stanice. Kako bi inače znao gdje
živi? Osim ako joj nije slao poštu na kućnu adresu tijekom protekla dva
mjeseca.
Svejedno, zašto uopće razmišlja o tome hoće li ga pustiti unutra? Zašto ne
odjuri do telefona i okrene 911 u nadi da će pomoć stići prije nego bude
prekasno?
Zbog Michaela, eto zašto. Ni na trenutak nije sumnjala da bi Cvclops ostvario
svoju prijetnju. Kismet možda nije posve nedužna, ali dijete svakako jest.
Možda se nju više ne može spasiti, ali za Michaela se vrijedilo boriti.
Otključala je vrata i otvorila ih.326
Sandra Brotun
Bio je fizički impozantan. Alex je bio ili strahovito hrabar ili strašno glup kad
se zaletio na njega. Nastojala je ne ustuknuti pred njegovom veličinom i
tjelesnim zadahom kad ju je gurnuo u stranu i ušao u kuću. Osvrtao se
naokolo promatrajući ono što ga je okruživalo. Na stolu u predsoblju nalazila
se kristalna zdjela s mirisnim suhim cvijećem. Podigao ju je do nosa i
pomirisao.
- To se ne može pušiti - primijetila je Cat. Odvratno se nacerio. - Baš
smiješno.
I dalje se cereći, vratio je zdjelu na stol. - Dakle, ovako žive televizijske
zvijezde. Otmjeno. Puno bolje od svinjca u kojem mi živimo, je li?
Cat se nije željela složiti s očitim. - Što radite ovdje u ovo doba noći,
gospodine Murphv? Sto je tako hitno da ste me morali sada vidjeti?
Dugim je koracima ušao u njezinu dnevnu sobu, bacio se na bijeli kauč i
podigao čizme na odgovarajući otoman. - Hej, ohladite se, u redu? Vi ste
mene prvi potražili, sjećate se? Vi ste ovo počeli, a ne ja.
- Što sam počela?
- Ovo sranje o Sparkvju. Već godinama nisam razmišljao o tom malom
kepecu, a onda ste naišli vi sa svojim prijateljem drotom u njegovom
bijesnom automobilu i pokrenuli sve to sranje o njemu.
Smijuljio se dok ju je odmjeravao od glave do pete.
- Sparkvjeva guzica bila je jednako udaljena od tla kao i vaša.
Od njega joj se koža naježila. Osjećala se posebno ranjivom dok je pred njim
stajala odjevena samo u kućni ogrtač. Do kojeg bi telefona najlakše stigla iz
ove sobe? Koliko brzo može okrenuti 911? Postoji li čvrsta brava na vratima
spavaće sobe? Nije znala. Nikad joj ranije nije trebala.
Poslužila se svojom glumačkom vještinom kako bi sakrila strah. - Niste u
pravu kad govorite o gospodinu Pierceu. On nije policajac.
Zagrcnuo se od smijeha. - Koga mislite zeznuti, gospođo?
Šarada
327
- Povlačim se pred vašim iznimnim poznavanjem policajaca - rekla je ispod
glasa i pustila to na miru. - Osim toga, zašto vam smeta ako smo vam
postavili nekoliko pitanja o vašem prijatelju Sparkvju?
- On nije bio moj prijatelj.
- Pa što vas je onda briga?
- Nije me briga. No to me natjeralo na razmišljanje. To je zacijelo bilo jako
teško. - O čemu? - upitala je. Poigravao se sa srebrnim gumbom kožne jakne.
- Mislite da imate srce maloga gada, točno?
- Postoji ta mogućnost. No, osim ako ste došli priznati tri umorstva i slanje
prijetećih pisama, ne vidim što se to vas tiče. Dakle, zašto ne maknete svoje
prljave noge s mog namještaja i nestanete iz moje kuće?
Namignuo joj je zdravim okom. - Vi ste prava ljuta pa-pričica, zar ne,
Crvenokosa? Imate zaista dug jezik. Tucate li se isto tako žestoko?
Dopusti li mu da je isprovocira, učinit će točno ono što on želi. Stoga je
prekrižila ruke i nastojala izgledati kao da se dosađuje. - Kasno je, gospodine
Murphv. Molim vas, recite zašto ste došli pa pođite.
Naslonio je glavu na jastuke kauča, premjestio noge na otomanu i udobnije se
namjestio.
Morat će spaliti taj namještaj.
- Malo kopile nije moje.
- Molim?
Cerio se na svoj opaki, prijeteći način i ponovio: - Ki-smetino kopile nije moj
sin. Sparkv ju je napumpao.
Nestalo je zabrinutosti za namještaj, a zajedno s tim i straha. Nesvjesno je
sjela na naslon za ruke jednog naslonjača. - Vi niste Michaelov otac?
- Nisam li to upravo rekao?
- Sparkv mu je bio otac.
- Tako je. Čudo je da Kismet nije izgubila dijete nakon one nesreće, s
obzirom na to kako je bila sva polomljena. Za mene bi bilo puno bolje da je
pobacila, ali mali se klipan čvrsto držao. Osam mjeseci nakon Sparkvjeve
smrti rodilo se njegovo kopile.328
Sandra Broivn
Catinom glavom jurile su misli. Nije joj on trebao ukazati na značenje ovoga,
ali je on to ipak učinio.
- Kad ste otišli, mali je trabunjao o tome da vas je vidio na nekom pikniku.
Izgleda da mu se jako sviđate. Baš kao što se i on vama sviđa. - Naušnica mu
se odmaknula od uha kad je nakrivio glavu i pretvarao se da razmišlja o
životnim zagonetkama. - Sad, pitam se zašto je tako?
Možda je ipak pametniji no što su ona i Alex zaključili. Zastrašujuće je da bi
njegova inteligencija mogla biti jednaka njegovoj zloći.
- Ne znam kamo smjerate - lagala je.
- Vraga ne znate - rekao je i tiho se nasmijao.
- Uopće nije slučajno da se vi i ono malo sablasno de-rište tako lijepo slažete.
Imate srce njegovog tatice. Vi ste... ovaj, kako bih to rekao? Vi ste uspostavili
vezu s djetetom. Poput srodnih duša. Karma i slična sranja.
Michaelova slika u Sherrvnim dosjeima doista je imala neobjašnjivo
djelovanje na nju. Ili možda nije baš tako neobjašnjivo?
- Ne znam zasigurno imam li Sparkvjevo srce - promuklo je rekla.
- Ja vam kažem da imate.
- Kažite što god hoćete. - Ustala je kako bi mu stavila do znanja da je vrijeme
za odlazak. - No govorite to negdje drugdje. Prenijeli ste svoju poruku pa
mislim da više nemamo o čemu razgovarati.
- Pa, tu nemate pravo, shvaćate? Imamo puno tema za razgovor.
- Kao na primjer?
- Novac.
To je bilo posljednje što je očekivala. - Kakav novac?
- Novac što mi ga dugujete.
Skljokala se natrag na naslon za ruke i s nevjericom se zagledala u njega. - Ne
razumijem vas.
- Onda ću vam objasniti. Da je Sparkv živ, morao bi se nositi sa svim ovim
sranjima što su meni pala na leđa. Prihvatio sam njegovo dijete i odgajao ga -
- Zbog dobrote svoga srca - sarkastično je ubacila.
ŠaracLa
329
- Upravo tako.
Ovoga se puta ona zagrcnula od smijeha. - Prihvatili ste Michaela jer je on
dolazio s Kismet, a vi ste nju željeli natrag nakon Sparkvjeve smrti. Ne zato
što ste je voljeli, već zato što niste mogli podnijeti da je izabrala drugoga.
Otad je neprestano kažnjavate zbog toga.
Snažno je gurnuo otoman i skočio na noge. - Prokleta drolja me preklinjala da
je uzmem natrag.
Cat se prisilila da ne ustukne. Bio je nasilnik, a poput svih nasilnika, uživao je
kad bi u očima svojih žrtava vidio strah. Mogao bi joj prerezati vrat, ili
izvaditi srce nožem što ga je zataknuo za pojas, ali neće mu pružiti zado-
voljstvo da je vidi prestrašenu.
- Podnosim nju i njezin okot već četiri smrdljive godine - rekao je. - Po
mojemu mišljenju, zavrijedio sam nešto za to.
- Ne vjerujem da doista želite ono što ste zavrijedili.
- Slušaj, kujo. - Kažiprstom ju je gurkao u prsa.
- Umrla bi da nije bilo mene. Ja sam liječniku rekao da može uzeti
Sparkvjevo srce. Već bi davno bila pokojna da sam rekao ne.
- To možda jest, a možda i nije istina.
- Ja tvrdim da jest. Želim nekakvu nagradu zato što sam ti spasio mršavu
guzicu.
- Ah. Došli smo do dijela o novcu.
- Počela si shvaćati.
- Želite da vam platim za svoje srce?
Njegove su se tanke usne izvile u spori, pakosni osmijeh. Ispružio je ruku i
snažno povukao pramen njezine kose. - Čim sam te ugledao, znao sam da si ti
pametna cura.330
Sandra Broum
43. poglavlje
Alex je radio kao mahnit. Njegovi kreativni sokovi nisu samo tekli, ši-kljali
su. Prsti mu se nisu micali dovoljno brzo za zapisivanje poruka iz mozga, ali
to je nekako podnosio sve dok su se riječi rađale.
Konačno se uspio riješiti spisateljske krize. Opet je radio, bolje nego ranije.
Rečenice i izrazi nastajali su u njegovoj glavi, a on ih je prenosio na
kompjutorski ekran.
Zazvonio je telefon.
- Kujin sin.
Pokušao je ignorirati upornu zvonjavu i nastavio je tipkati. U ovo doba noći
zacijelo se radi o pogrešnom broju. Ili zove Arnie. Arnie ga je nazivao skoro
svakoga dana i raspitivao se viđa li se još uvijek s Cat. Kad mu je potvrdno
odgovorio, jer nije mogao lagati svom zastupniku, Arnie mu je priuštio
lekciju o traženju nevolja.
Telefon je ponovno zazvonio.
Nemoj prestati, naredio je sebi. Zapisi ovu rečenicu prije nego ti pobjegne.
Ako sad prestaneš, zauvijek će nestati. Izgubit će se u golemoj praznini što
usisava precizne riječi i nadahnute izraze odmah nakon što ti namignu iz
podsvijesti i trenutak prije nego ih uspiješ zgrabiti.
Šarada
331
Telefon je po četvrti put zazvonio.
Ignoriraj ga. Već tjednima čekaš ovakvu noć, podsjetio se. Sve dolazi na
svoje mjesto. Sredio si onu smetnju u zapletu. Istina, ne onako kako si
namjeravao, ali možda je ovako jače. Radnja se odvija brzo i mahnito; dijalog
je dobar i oštar. Fantastično.
Bez obzira na sve, budalo jedna, nemoj dizati slušalicu!
Pograbio je slušalicu. - Što je?
- Alex, možeš... možeš li... ne bih ti smetala, ali...
- Cat? Jesi li dobro?
- Zapravo, ne. Nisam.
- Petnaest minuta.
Spustio je slušalicu i isključio kompjuter, ali je ipak najprije snimio rad što ga
je obavio. Na brzinu je navukao tenisice, ugasio svjetlo, zaključao vrata radne
sobe i izjurio iz stana.
Toma Clancvja su vjerojatno stalno prekidali. Možda bi prodao još milijun
primjeraka romana Patriotske igre da nije bilo stalnog ometanja. A Danielle
Steele ima devetero djece. Tko zna koliko puta dnevno su nju prekidali u
radu.
Cat je otvorila vrata dok je on trčao prilazom. - Hvala što si došao.
- Bijela si poput plahte. Što se dogodilo? Zašto ti je kosa mokra?
- Oprala sam je.
- Oprala si kosu? Nakon što si me nazvala i zvučila kao da ti je život u
opasnosti, ti si oprala kosu!
- Prestani se derati na mene! - Pokazala je prema dnevnoj sobi. Imala sam
gosta. Cvclopsa.
Motorist je ostavio jasan trag na kauču i otomanu. Alex je naglo dahnuo i
provukao ruke kroz kosu. - Kriste. Kako je ušao?
- Ja sam mu otvorila vrata. -■ - Ti si stol
! - Zaprijetio je da će nauditi Michaelu ako ne otvorim.
- Mogao je nauditi tebi.
- Ali nije!332
Sandra Brotun
- Sad ti vičeš. Što je htio?
- Idemo u kuhinju - rekla je. - Potrošila sam cijeli osvježivač zraka, ali se
ovdje još uvijek osjeća njegov smrad.
Pošla je prema kuhinji. Na štednjaku se pušio čajnik u obliku krave. Upitala
ga je želi li šalicu čaja. Čisti viski, možda, rekao joj je. Ali ne čaj, hvala.
Sebi je natočila šalicu, dodala žličicu šećera i sjela nasuprot njemu za
kuhinjski stol. Prsti su joj djelovali prozirno kad je njima obuhvatila šalicu.
- Što je htio, Cat?
- Novac.
- U zamjenu za Sparkvjevo srce, zar ne? Naglo ga je pogledala. - Kako si
znao?
- Čuo sam o takvim stvarima. Netko primi transplanti-ranu rožnjaču, ili jetru,
ili kožu. Kad se oporavi, pojavljuje se član obitelji davatelja i želi naplatiti.
- I ja sam o tome čula - rekla je nesretno kimnuvši glavom. - To su na našim
sastancima naveli kao jedan od razloga za anonimnost davatelja i primatelja. -
Prekrižila je ruke na prsima i dlanovima protrljala nadlaktice. - Međutim,
nisam znala da netko može biti tako ko-ristoljubiv.
- Cvclops može.
- Tako je odvratan. Kad je svojim prljavim prstima dotaknuo moja prsa i
kosu, osjećala sam kao da me silovao. Dugo sam se tuširala toplom vodom.
Podigla je šalicu čaja do usana, ali su joj ruke podrhtavale dok je pijuckala.
Začuo se zveket kad ju je vratila na tanjurić. - Žao mi je što sam ti smetala,
Alex.
- Nisi mi smetala - lagao je.
- Nisam znala koga bih drugog nazvala. Mogla sam telefonirati onom
poručniku Hunsakeru, ali u njega nemam baš puno povjerenja.
Alex je zaključio da bi to trebao shvatiti kao kompliment. - Dobro si učinila.
Noćas ne bi smjela biti sama. Jesi li imala problema dok ga se nisi riješila?
- Zapravo nisam. Rekla sam mu da će se mog novca
Šarada
333
dokopati samo preko mene mrtve. - Slabašno se osmjehnula i dodala: - Rekao
je da se to može srediti.
- Mogao te ubiti, znaš.
- Naglasila sam mu da bi me bilo glupo ubiti ako bi se želio dočepati novca.
Alex je držao čudom činjenicu da je Cvclops nije povrijedio. Istodobno se
ljutio na Cat. - Pravila si se važnom, zar ne? Kao da te čujem kako izvaljuješ
one svoje mudrolije. Zašto si mu, dovraga, morala mahati crvenim krpama
pred nosom?
- Pa, što sam po tvom mišljenju trebala učiniti? Skutriti se i plakati, pokazati
mu koliko se bojim? Morala sam također misliti na Michaela i Kismet.
Vjerojatno će svoju frustriranost iskaliti na njima.
- Je li bio frustriran kad je otišao?
- Blago rečeno. Zacijelo je mislio da će me zastrašiti toliko da ću mu već
večeras napisati ček. Pobjesnio je kad sam odbila. Jasno sam mu stavila do
znanja da mu neću dati ni centa.
- Na što je on rekao...
- Da ću požaliti.
Alex je također osjećao zabrinutost za Michaela i njegovu majku, ali je želio
ublažiti Catinu brigu. - Dobro će promisliti prije nego opet digne ruku na
Michaela. Prije samo nekoliko tjedana jedva je izbjegao dugotrajnu zatvorsku
kaznu.
- Nadam se da će to djelovati na njega jer ga krvna veza sigurno neće
zaustaviti. Michael nije njegovo dijete. - Prepričala mu je ono što joj je
Cvclops rekao. - Možda to objašnjava zašto me onako očarala Michaelova
slika prije no što sam ga uopće poznavala.
Alex se nagnuo naprijed preko stola. - Što želiš reći?
- Ništa.
- Ma daj, Cat. Dojurio sam ti u pomoć. Ne daje li mi to pravo da mi kažeš što
te muči?
- Glupo je. - Kratko se, neveselo nasmijala, ovlaš slegnula ramenima i lupkala
svojom žličicom. Sve su to bili jasni znakovi da odugovlači.334
Sanctra Broivn
Na kraju je rekla: - Otkako su liječnici počeli obavljati transplantacije srca,
raspravljalo se o tome mogu li se osobine davatelja prenijeti na primatelja.
Trenutak je šutio, a potom ju je potaknuo: - Nastavi.
- Pa, to je smiješno, naravno - ustvrdila je, malko previše glasno. Potrajalo je
časak ili dva dok nije ponovno uspostavila kontrolu nad sobom. - Srce je
organ. To je aparat, fiziološki stroj. Nečije srce, mjesto gdje boravi njegova ili
njezina duša, nešto je sasvim drugačije.
- U tom slučaju, zašto si automatski svoju sklonost prema Michaelu povezala
s mogućnošću da je njegov otac tvoj davatelj?
- Nisam.
- O, da, jesi. Isto kao i Cvclops.
- Njega nije briga tko je kome što dao - ljutito je rekla. - On samo vidi način
za brzu zaradu. Mrzi Michaela jer je on Sparkvjeva živa ostavština za Kismet.
Kažnjava je zato što je izabrala Sparkvja, a ne njega. Život joj je pretvorio u
pakao. Nije ni čudo što izgleda poput progonjene životinje.
- Oni nisu tvoja odgovornost, Cat.
Pogledala ga je kao da se upravo pomokrio na američku zastavu. - Jasno da
jesu! Oni su ljudska bića u opasnosti.
- Divim se tvom altruizmu, ali ne možeš spasiti sve nesretnike ovog svijeta.
- Ako ih Cvclops ozlijedi, to neću moći podnijeti. Hoćeš li ti? Zar ti ljudski
život ništa ne znači?
Osjetio je kako mu ljutita vrelina zapljuskuje lice. - Ig-norirat ću to jer si
uzrujana i, nadam se, ne znaš što govoriš. Najradije bih pošteno premlatio
Georgea Murphvja i pobrinuo se da više nikad ne takne ni Kismet ni Mic-
haela. Ali postoje na tisuće takvih žrtava diljem zemlje.
- Znam da ne mogu spasiti sve te tisuće, ali voljela bih njima pomoći.
- Valjda mu ne namjeravaš doista dati novac? Njihova ju je prepirka do kraja
iscrpila. Ramena su joj
se zgrbila, a glavu je oslonila na dlan. - Nikad ne bih po-
šarada
335
pustila pred ucjenom, ali mi je on jasno dao do znanja da ću požaliti ako mu
ne udovoljim. Na ovaj ili onaj način.
Tada je podigla glavu i pogledala ga. Prvi put otkako ju je upoznao djelovala
je uplašeno. - Alex, želim odustati.
~ Odustati od čega?
- Od ove mahnite potrage za mojim progoniteljem. Nije se javio već gotovo
dva tjedna. Uvjerena sam da se netko s bolesnim smislom za šalu
poigravao sa mnom, to je sve.
- Lažni nekrolog bio je njegov veliki završni čin. Postigao je ono što je želio,
dobro me je uzdrmao. No sad je njegova mala igra gotova.
- Jesi li sigurna?
- Ne, nisam sigurna - prasnula je. - Ali ne želim više zavirivati pod kamenje.
Kad god to učinim, pojavi se nekakav ružni crv. Bojim se otvarati poštu jer ne
znam što ću naći. Jednooki, tetovirani motorist s ubilačkim sklonostima, za
kojeg do prije nekoliko dana nisam ni znala da postoji, sad pokušava od mene
iznuditi novac i ugrožava moj život.
- Bojim se vlastite sjene. Više se ne osjećam sigurnom u svom domu. Ne
mogu se koncentrirati na svoj posao. Moj tek je posve nestao, a čak se ne
mogu sjetiti kad sam zadnji put prespavala cijelu noć bez da sam se probudila
i osluškivala hoću li čuti čudovište. Ne treba mi više tih gluposti.
- Nije to tako jednostavno, Cat. Ne možeš sve tek tako otkazati.
- Mogu. Hoću.
- Pa, ja ne mogu i neću - odlučno je ustvrdio i ustao.
- Ne možeš zatvoriti dosje nekog istraživanja samo zato jer ti se ne sviđaju
dokazi na koje nailaziš.
- Oh, prestani govoriti kao policajac. Više nisi jedan od njih, a ovo nije
obična istraga. Niti je zaplet u nekom tvom romanu. Ovo je moj životi
~ Točno. A ja ga pokušavam zaštititi. Volio bih da preživiš četvrtu godišnjicu
svoje transplantacije.336
Sandra Broivn
- I ja bih to voljela. - Zastala je i drhtavo uzdahnula. U želucu mu se nešto
stisnulo. Sigurno mu se neće svidjeti ono što sad slijedi. - Zato idem u
Californiju k Deanu gdje ću ostati dok ne prođe taj datum. Sve je sređeno.
Alex je položio ruke na bokove. - Oh, zar doista? Kad si to sredila?
- Prije tvog dolaska.
- Shvaćam. Zvala si me kako bih ti dojurio u pomoć, ali ja sam samo
privremeno sklonište dok ne uspiješ pobjeći k tatici Deanu, je li? - Prezirno je
otpuhnuo kroz nos. - I ti si mene optužila da sam tebe iskoristio samo za seks.
Namjeravao ju je uvrijediti i to mu je uspjelo. Suze su joj se pojavile u očima,
ali nije im se predala jer joj tako nešto nije bilo svojstveno. - Otpratit ću te do
vratiju.
Ni kraljica ne bi mogla izgledati ili zvučiti dostojanstvenije kad je ustala i
izašla iz kuhinje.
Slijedio ju je, ali samo do predsoblja gdje je tresnuo ulaznim vratima što mu
ih je ona otvorila.
- Noćas te neću ostaviti samu, Cat. - Podigao je ruke prije nego se uspjela
pobuniti. - Spavat ću u dnevnoj sobi. - Pogledao je prljavi kauč i dodao: -
Spavao sam i na gorim mjestima, vjeruj mi.
- Sad možeš lupati nogom o pod, vikati i bjesnjeti, svejedno, ali uzalud ćeš
trošiti energiju. A vidim da više nemaš snage. Možeš se duriti, pakirati za put,
lakirati nokte, što god hoćeš, ali dok ne saznamo koji će biti sljedeći Cy-
clopsov potez, neću te ispuštati iz vida.
Šarada
337
44. poglavlje
Cyc je jedva mogao povjerovati svojim očima kad je ušao u kuhinju na svoju
jutarnju kavu. Kismet je već sjedila za stolom. Njezin ga je izgled
zabezeknuo.
Našminkala se onako kako se šminkala kad ju je upoznao. Gusti slojevi
šminke okruživali su njezine crne oči. Nestala je punđa koju je mrzio. Kosa
joj je slobodno padala po ramenima u divljem neredu.
Nije bilo ni dugačke suknje i-bezoblične bluze kakve je nosila u protekle
četiri godine. Opet je na sebi imala izlizane traperice što su se pripijale uz nju
poput kirurških rukavica. Tetovirana prsa stisnula je tijesnom crnom majicom
duboka izreza.
Kao da je mjesečarila sve od Sparkvjeve smrti, ali se sad odjednom probudila.
Zapanjujući preobražaj zbio se tijekom noći.
I nije bio samo površinski. Njezin mrzovoljni izraz lica podsjetio ga je na
staru Kismet. Čim je ušao u kuhinju, ustala je i natočila mu šalicu kave.
Pokreti su joj bili brzi i nagli, kao da se vratio nemir što ju je tjerao prije
nekoliko godina. Posumnjao bi da je drogirana da se nije odrekla droge nakon
rođenja maloga.338
Sandra Broivn
- Hoćeš li doručak? - upitala je.
Nije imao povjerenja u njezin neočekivani preobražaj pa je rekao: - Da želim
doručak, rekao bih ti, zar ne?
- Ne moraš zato biti kreten.
Ponovno je napunila svoju šalicu i vratila se za stol. Uzela je svoju pripaljenu
cigaretu iz pepeljare, povukla i otpuhnula kolut dima prema stropu. Ostavila
se cigareta za vrijeme trudnoće i otad više nije pušila.
Dok je gledao kako se njezine pune usne stežu oko fil-tera cigarete, u njemu
se probudila želja. Ovakvu ju je vidio tisuću puta, ljutitu i dinamičnu, ali to je
bilo jako davno. Do tog trenutka uopće nije bio svjestan koliko mu je
nedostajala njezina drskost.
No Cyc je po prirodi bio sumnjičav i rijetko je stvari prihvaćao onakvima
kakve su se činile. - Što te je spo-palo? - upitao je.
Ugasila je cigaretu nestrpljivo udarajući po jantarnoj pepeljari. - Možda si mi
sinoć utuvio malo pameti u glavu.
- Dobila si što si tražila. - Pošteno ju je premlatio jer je ona bila kriva što je on
ispao budala pred onom kujom Delanev i njenim prijateljem, drotom.
Modrice su se jedva nazirale pod gustim slojem šminke.
- Ne mogu vjerovati da ti nije htjela dati novac.
Uz bocu alkoholnog pića i nešto kokaina ispričao joj je o neuspjelom posjetu
Cat Delanev. - Ne brini. Opametit će se.
- Ali kada?
- Čim nešto smislim. - Srkutao je kavu.
- Što ona misli, tko je ona? Da nije bilo Sparkvja, sad bi bila mrtva.
- Ona kaže da je mogla dobiti i neko drugo srce. Možda nema Sparkvjevo.
- Čak i da je tako, ipak mi nešto duguje - rekla je Kismet i prkosno zabacila
glavu. - Mi smo jedva sastavljali kraj s krajem u protekle četiri godine, a ona
je živjela kao bubreg u loju. To nije pošteno.
- Dobit ćemo novac od nje. Samo moram smisliti plan.
Šarada
339
- I ja sam malo razmišljala.
Njegovo se zdravo oko suzilo u prijeteći prorez. - O, je li? O čemu?
- Moramo nešto poduzeti prije no što joj onaj njezin prijatelj počne puniti
glavu glupostima. On bi nam mogao upropastiti ovu priliku.
Ustala je tako naglo kao da ju je nešto ugrizlo. Nabijena kofeinom i
nikotinom, stala je nestrpljivo koračati kuhinjom.
Cyc se slagao s onim što je govorila, ali bi ispao slabi-ćem ako bi se odmah s
njom složio. - Ti se ne miješaj u to - ljutito je rekao. - Imam situaciju pod
kontrolom.
Naglo se okrenula i bijesno okomila na njega. - Vraga imaš! Dopustio si da te
zavara svojim zgodnim licem i velikim plavim očima. Uza sve svoje prijetnje,
došao si praznih ruku.
Skočio je sa stolice i snažno je pljusnuo. Na njegovo zaprepaštenje, vratila mu
je istom mjerom. Njezin se dlan zalijepio za njegovo uho uz glasni prasak od
kojeg ga je zabolio bubnjić. No ipak je jasno razabrao svaku riječ što ju je
prosiktala.
- Neću više podnositi takva sranja od tebe, kujin sine. Udario si me posljednji
put.
Uzbuđivao ga je njezin preobražaj, ali postojala je granica koju ne smije
prijeći. Želio ju je negdje na sredini između vatrene lavice kakva je bila i
kuhinjske krpe kakva je postala.
- Imam nešto što ćeš podnositi.
Ščepao ju je za nadlaktice, gurnuo uz kuhinjski ormarić i pritisnuo svojim
tijelom. Borila se da je pusti, što je morao učiniti kako bi joj raskopčao
traperice. Dok ga je ona udarala šakama po glavi, uspio joj je spustiti traperice
do gležnjeva, a potom i preko bosih stopala.
Pokušala je pobjeći iz kuhinje, ali ju je zgrabio za kosu i povukao natrag.
Podigao ju je na stol i silom joj raširio bedra. Raširenom rukom pritisnuo joj
je prsa i držao je prikovanu na stolu dok je otkopčavao svoje hlače. Njegov je
penis iskočio.340
Sandra Broivn
Cyc je zastenjao od zadovoljstva i iznenađenja kad se njena ruka sklopila oko
njega. Pumpala ga je pohlepno, željno, kao što je činila prije puno godina kad
se nikako nije mogla zasititi, kad je od seksa stvarala natjecanje volje i
izdržljivosti u kojem je jednako često pobjeđivala i gubila.
Gurnuo joj je majicu do vrata, zgrabio njene dojke i uštipnuo velike
bradavice. Ona je okrenula glavu i ugrizla ga za ruku. Ponovno ju je pljusnuo,
nagnuo se nad nju, ugrizao je za bradavicu, a zatim je sisao kao da mu život o
tome ovisi. Koprcala se pod njim, grebla ga po nagim leđima, žestoko ga
proklinjala.
Zabio se u nju takvom snagom da je gurnuo stol preko kuhinje i zamalo
izgubio ravnotežu. Svojim je snažnim bedrima obujmila njegove bokove,
prekrižila gležnjeve na njegovim križima i zabila mu nokte u guzove.
Gotovo je odmah svršio, ali je i ona doživjela vrhunac. Zabacila je ruke iznad
glave, srušivši na pod šalice za kavu i pepeljaru. Vrtjela je glavu s jedne na
drugu stranu, a kosa joj je letjela na sve strane. Zagrizla je donju usnu do krvi.
Čak i puno kasnije, njezine su se dojke uzbuđeno dizale i spuštale.
Cyc ih je grubo protrljao svojim tvrdim dlanovima.
- Sjajne sise.
Iz dubine njezina grla čuli su se zvukovi zadovoljstva. Počela se nemirno
vrpoljiti, izvijati leđa, mijenjati položaj nogu. Lice joj se zajapurilo, a usne su
joj otekle. Kapljica krvi nalazila se na njenoj donjoj usni. Vlažni pramen kose
ležao joj je na vratu. Pogledala ga je zamagljenim, napola zatvorenim očima i
osmjehivala se putenim smiješkom kojeg se tako dobro sjećao.
- U tvojoj mačkici vrije. Uvijek sam to govorio. Pohotno se nasmijala. - Bit
ćemo bogati, Cyc. Bogati.
- Vraški točno. - Pokušao se povući, ali ga je ona zarobila svojim nogama.
- Što misliš, kamo si pošao?
Ubrzali su se otkucaji njegovog srca. Jednom nikad nije bilo dovoljno za staru
Kismet. Doista se vratila.
Šarada
341
- Dolje si napravio priličan nered - šapnula je uz besramni osmijeh. - Počisti
ga.
Uhvatila mu je glavu objema rukama i gurnula je među svoja bedra.T
342
Sandra Broum
45. poglavlje
Pokucao je na vrata njezine spavaće sobe. - Cat? - Odmah ću biti gotova.
Zar je taksi već stigao? - Nije, ali Cvclops jest.
Naglo je otvorila vrata. Alex je provjeravao svoj pištolj. Zadrhtala je od
pogleda na nabijeno oružje.
- Provezli su se ovuda jedanput, a tada su zacijelo napravili krug oko bloka -
rekao joj je. - Upravo sam ih vidio kako su zaokrenuli na kraju ulice. Idu
ovamo.
- Oni?
- Kismet i Michael su s njim na motoru.
- Dobri Bože.
- Točno - ozbiljno je rekao Alex. - Pretpostavljam da će njih upotrijebiti kao
taoce da bi tebe smekšao.
Nakon njihove svađe prethodne večeri, Cat se povukla u svoju sobu i
spakirala stvari za put u Californiju. Kad je to obavila, ugasila je svjetla i
pošla u krevet, ali nije spavala.
Čula ga je kako se kreće po drugim prostorijama kuće, vjerojatno
provjeravajući jesu li sva vrata i prozori zaključani. Unatoč svojoj ljutnji na
njega, bilo joj je drago da je
Šarada
343
ostao. Osjećala se puno sigurnijom dok je on bio tamo i bdio nad njom.
Kad su se ujutro našli u kuhinji, ponašali su se poput pristojnih stranaca.
Ponudio se da će joj natočiti šalicu kave što ju je skuhao, a ona mu je
zahvalila. Pitao je kad joj polijeće zrakoplov i ponudio se da će je odvesti do
zračne luke.
- Hvala, ali pozvala sam taksi.
- Dobro - odgovorio je.
Tada se vratila u spavaću sobu kako bi se istuširala i odjenula. Više nisu
razgovarali. Sad ga je slijedila kratkim hodnikom do dnevne sobe. - Možda se
neće zaustavljati kad vide tvoj automobil pred kućom - rekla je Cat s nadom u
glasu.
- Preselio sam ga u garažu nakon što si ti otišla u krevet.
- Oh.
- Za nas je povoljnije ako misle da si sama. Imamo element iznenađenja na
našoj strani.
Razmaknula je škure na jednom od prozora i promatrala kako se motor
polako kreće ulicom prema njezinoj kući.
Sa svog mjesta uz drugi prozor Alex je rekao: - Vrati se u svoju sobu, Cat.
Tamo pričekaj dok malo ne ispitam situaciju.
- Ni slučajno.
- Ovo nije trenutak za - Hej! - odjednom je uzviknuo. - Ovo jest Kismet, zar
ne?
Cat je morala u mislima odbaciti odjeću i šminku kako bi bila sigurna. Da
Kismet nije nosila Michaela u naručju, ne bi je prepoznala.
Dok se drskim korakom približavala prilazom, njezini su se bokovi
provokativno njihali s jedne na drugu stranu. Jučer je uzmicala pred
pogledom. Danas se činila spremnom, čak željnom, suočiti sa svakim
protivnikom dovoljno hrabrim da joj stane na put.
Tri puta je odlučno pritisnula zvono. Cat je pogledala Alexa. Kretnjom joj je
pokazao neka otvori vrata, a zatim344
Sandra Broivn
je koraknuo na drugu stranu tako da bude skriven od pogleda izvana.
Cat je oprezno otključala vrata i malo ih odškrinula.
Odmah je primijetila neprolivene suze što su se skupljale u Kismetinim
očima. Nisu bile u skladu s pretjeranom šminkom i načinom na koji je
prilazila kući. Tada je Cat opazila da joj usne podrhtavaju.
- Molim vas - šapnula je. - Molim vas, pomognite mi.
Usprkos nepovoljnom opisu poručnika Hunsakera što ga je Cat dala Alexu,
bio je voljan svom kolegi dati priliku. Nažalost, Hunsaker je bio točno onakav
kako ga je Cat opisala. Čim je stupio u Catinu dnevnu sobu, Alex ga je
svrstao među lakrdijaše. Njegova je umišljenost bila jednako velika kao i
trbuh što mu je narastao od pretjeranih količina piva.
- Izgleda da nas je sudbina ipak spojila - rekao je Cat i široko joj se
nasmiješio. Trunčice duhana nalazile su se u kutevima njegovih usana.
- Čini se.
- Moja se žena oduševila autogramom.
- Hvala vam. Poručnice Hunsaker, ovo je Patricia Hol-mes i njezin sin,
Michael. - Upoznavanje s Kismet potvrdio je kratko kimnuvši glavom.
Dok su čekali da stigne policija, Cat je ostala u spavaćoj sobi s Michaelom i
Kismet. Kad su izašli, na Kismeti-nom licu nije bilo ni traga napadnoj šminki.
Kosu je uredno pričvrstila kopčom. Imala je na sebi kombinezon, zacijelo
jedini komad odjeće u Catinu ormaru koji je bio dovoljno velik za nju.
Cat je okrenula Hunsakera prema Alexu. - A ovo je Alex Pierce.
- Pierce. - Detektiv mu je pružio ruku.
- Alex je bivši policajac - obavijestila ga je Cat.
- Ma je li? Odakle?
- Houston.
Šarada
345
- Houston, je li? - Odmjerio je Alexa od glave do pete. - Kako to da ste otišli
iz policije?
- Ne tiče vas se.
Osupnut, Hunsaker je rekao: - Ne trebate se odmah vrijeđati.
- Ne vrijeđam se. Samo utvrđujem činjenice.
Bučno je pročistio grlo i povukao pojas što mu je klizio niz trbuh. - U redu,
tko će mi ispričati što se dogodilo?
- Alex? - potaknula ga je Cat. - Ti si vidio više nego mi.
Ukratko mu je ispričao što se događalo prethodnog dana i ranije tog jutra do
trenutka kad je Kismet sa suzama u očima stala na Catin prag.
- Cat nije postavljala pitanja. Povukla je nju i dječaka unutra i zakračunala
vrata. Gospođa Holmes se užasno bojala. Rekla je da će je Cvclops ubiti zato
što ga je izdala. Michael se također bojao. Nije shvaćao što se događa, ali je
osjećao majčinu paniku. Rekao sam Cat neka ih odvede u spavaću sobu.
- Tada sam nazvala vas, poručnice - upala mu je Cat u riječ. - No bojala sam
se što bi Cvclops mogao učiniti.
- Rekao sam joj neka se ne brine jer ću gada prije ubiti nego ga pustiti u
kuću. - Hunsaker je pogledao pištolj što je ležao na stolu. - Više nije napunjen
- rekao je Alex.
- Što je s motoristom? - upitao je Hunsaker. - Tim Cvclopsom. Što je tada
učinio?
- Nije očekivao da će Cat povući Kismet u kuću i tresnuti vratima. Stoga je
odmah osjetio da je nešto pošlo po zlu. S pločnika je vikao i pitao koji se vrag
događa. Kad mu nisam odgovorio, počeo je djelovati razdraženo.
- Nije mi jasno zašto vam je toliko trebalo da stignete ovamo, Hunsaker -
nastavio je Alex. - Da se niste tako sporo vukli, Cvclops bi sad mogao biti iza
brave i čekati suđenje za napad i iznuđivanje.
Detektiv je ignorirao kritiku i okrenuo se Cat. - Sinoć vam je pokušao iznuditi
novac?
- Tako je. - Ispričala mu je o Cvclopsovu posjetu.346
Sandra Broivn
- Ne zvuči poput osobe s kojom bi čovjek htio imati posla - primijetio je kad
je završila. - Zašto me niste nazvali?
- Jer je nazvala mene - rekao je Alex. - Ostao sam ovdje do jutra.
Hunsaker je njegove riječi zacijelo shvatio onako kako je Alex htio.
Nakašljao se i rekao: - Što je bilo jutros? Zašto se vratio?
- Gospođa Holmes prijevarom ga je navela da povede nju i Michaela kako bi
imao jače argumente - rekao je Alex. - Kad je nestala u kući, zacijelo su mu
njegovi životinjski nagoni rekli da je prevaren i da će izvući kraći kraj ako
brzo ne ode.
- I tako je otišao?
- Da. Ali je najprije vikao: 'Ubit ću te, Kismet. Tebe i tvoje derište'. Ne mogu
ga doslovno citirati pred Michae-lom, ali ispustio sam samo nekoliko
pridjeva. Tada je odjurio. Sad je na slobodi opasan zločinac - dodao je Alex s
prijekorom u glasu.
Hunsaker se okrenuo Cat. - Imate li štogod dodati?
- Samo da smo Alex i ja jučer poslijepodne bili svjedoci kad je Murphv
udario gospođu Holmes pred njihovom kućom.
Sve je to postalo previše komplicirano za njega. Poče-šao se po glavi. - Nije
mi posve jasno zašto ste bili ondje.
- Slijedili smo trag u vezi s onim drugim slučajem o kojem sam vam pričala u
vašem uredu - rekla je Cat.
- Mislite na novinske isječke?
- Da. Mislila sam da bi Cvclops mogao biti pošiljatelj.
- Je li on?
Pogledala je Kismet koja je žestoko odmahnula glavom. - Ne vjerujem - rekla
je Cat. - No ipak mu je mjesto iza rešetaka. Možete se raspitati u Službi za
skrb o djeci. Već imaju nekoliko tužbi protiv njega zbog zlostavljanja djeteta.
Izvukao se zahvaljujući tužiočevu nemaru.
- Što je s njom? - Palcem je pokazao prema Kismet.
- Ona je također optužena, ali samo zato što se nije mogla suprotstaviti
Cvclopsu iz straha od odmazde.
Šarada
347
Hunsaker je pokazao prljavi kauč. - Smijem li sjesti?
- Samo izvolite - rekla je Cat.
Spustio se na rub kauča i obratio se Kismet koja je sjedila u naslonjaču i
držala Michaela u krilu. Glumeći posrednika, Cat je sjela na naslon za ruke.
- Što vi imate reći? - upitao je Hunsaker.
Kismet je nesigurno pogledala Cat, a ona ju je uzela za ruku i ohrabrujuće je
stisnula. - Reci mu ono što si ispričala meni.
Obrisala je suze i nervozno ovlažila natečene usne.
- Jučer, nakon što su oni otišli - glavom je pokazala prema Cat i Alexu -
smislio je plan kako će od nje dobiti novac za Sparkvjevo srce.
- Tko je Sparkv?
Alex mu je objasnio. Hunsaker je pozorno slušao svaku riječ. - Isuse, ovo je
komplicirano - progunđao je i opet se okrenuo prema Kismet. - Cvclops je
želio novac u zamjenu za srce tog Sparkvja. A Sparkv je otac vašeg dječaka,
je li tako?
Kismet je kimnula glavom i pomilovala Michaela po glavi. Dječak joj je
stalno bio na dohvat ruke, od trenutka kad ih je Cat povukla unutra. Nitko nije
mogao posumnjati u njezinu ljubav prema njemu.
- Cyc se sinoć jako kasno vratio kući. Bio je bijesan jer mu gospođa Delanev
nije htjela dati novac - Kismet je rekla detektivu. - Rekao je da mu se
nasmijala u lice.
Alex se zaprepastio. - Nasmijala si mu se u lice? To mi nisi rekla. Jesi li
poludjela?
- Ne, nisam poludjela.
- Tišina! - naredio je Hunsaker. Oprezno je pogledao Alexa. - Oprostite na
upadici. Gospođo, ovaj, Holmes, zar ne? Nastavite.
- Cyc je uzeo kokain i postao jako grub. Nastojala sam mu se sklanjati s puta,
ali me je ipak dobro premlatio. Kad je zaspao, ja sam ležala budna i
pokušavala smisliti što mi je činiti.
U njezinim tamnim očima zablistale su nove suze.
- Gospođa Delaney dojmila me se kao vrlo ljubazna348
Sandra Broivn
gospođa. Vidjela sam je na televiziji kako pomaže onoj jadnoj djeci. Bila je
dobra prema Michaelu na onom pikniku.
- Kakvom pikniku?
- Nije važno - obrecnuo se Alex. - Pustite je da vam sve ispriča, može?
- Nisam ja onaj koji stalno upada u riječ, nego vi. -Hunsaker je znakom
pokazao Kismet neka nastavi.
- Nisam htjela da Cyc gnjavi gospodu Delanev. Istodobno sam osjećala
veliku sreću da je Sparkvjevo srce možda spasilo život osobi kakva je ona.
Način kako se suprotstavila Cycu dao je i meni hrabrosti. Stoga sam odlučila
da ću mu se i ja suprotstaviti.
- Samo što ona nije imala novca ni prijevoza, niti se imala kome obratiti za
pomoć - Cat joj je upala u riječ. - Da je pokušala pobjeći, ne bi daleko stigla
jer bi je on našao.
- Povrijedio bi mene, a vjerojatno i Michaela - rekla je Kismet. - Znala sam da
mi je jedina šansa ako ga nadmudrim. I tako sam jutros... - Grčevito je
progutala slinu.
Cat ju je zagrlila. - Nastavi, Patricia - blago ju je poticala. - Gotovo si
završila.
Kismet je kimnula glavom. - Sinoć sam Michaelu dala tabletu kako bi jutros
duže spavao. Znam da je to bilo pogrešno, ali nisam mogla... nisam htjela
riskirati da vidi... seksualno sam uzbudila Cyca, znate? Morala sam se
pretvarati da uživam u tome. Morala sam ga uvjeriti da sam ponovno onakva
kakva sam bila prije nego sam se zaljubila u Sparkyja. - Počela je plakati.
- Učinila si ono što si morala učiniti, Patricia. Nitko u ovoj prostoriji nema te
pravo osuđivati.
Catin blagi ton, pun razumijevanja žene prema ženi, isključio je Alexa i
Hunsakera jednako djelotvorno kao da im je pred nosom zatvorila čelična
vrata trezora. Kismet se pomoću seksa borila za svoj život. Malo bi
muškaraca to moglo razumjeti. Međutim, druga je žena mogla shvatiti kakvo
je to poniženje.
U tom trenutku Alex se osjetio krivim samo zato što je
Šarada
349
pripadnik muškog roda. Pitao se osjeća li Hunsaker nešto slično. Vjerojatno
ne osjeća. Hunsaker je previše tvrd da bi shvatio nešto tako apstraktno. No
barem je imao toliko osjećaja da je pogledao na drugu stranu i šutio dok se
Kismet nije dovoljno smirila i nastavila.
- Kasnije sam navela Cyca da me doveze ovamo i pusti da ja pokušam
obraditi gospođu Delaney. Rekla sam da ću se poslužiti Michaelom jer je njoj
istinski stalo do njega. Cycu se nije sviđala moja zamisao, ali sam ga uvjerila
da mi mora dopustiti igranje na kartu njezine suosje-ćajnosti kad on ništa nije
postigao prijetnjama. Na kraju je ipak popustio.
Privukla je Michaela bliže. - Činilo mi se da put od pločnika do ulaznih
vratiju traje cijelu vječnost. Užasno sam se bojala da će Cyc shvatiti kakav je
moj plan prije nego stignem do vratiju.
Kad se okrenula prema Cat, njezin je izraz lica odavao obožavanje. - Ne znam
što bih učinila da ste mi tresnuli vratima pred nosom. Nikad vam to neću moći
vratiti.
- Samo želim da se ti i Michael sklonite na sigurno gdje vas onaj nasilnik
neće naći.
- Želite li podnijeti tužbu? - Hunsaker je upitao Kismet.
-Da.
- Sigurni ste? Ponekad se vi cure kukavički povučete kad dođe vrijeme
suđenja.
- Ona se neće kukavički povući - razdražljivo je rekao Alex.
- A sigurno neću ni ja - rekla je Cat. - Prijetio je mom i njihovom životu ako
mu ne dam novac. To je iznuđivanje. Svjedočit ću protiv njega. Na to se
možete osloniti.
- No najprije ga morate naći - Alex je rekao Hunsa-keru. - U međuvremenu,
jamčili smo gospođi Holmes i Michaelu da ćemo im naći sigurno mjesto za
život.
Detektiv je ustao. - Ovaj slučaj podrazumijeva puno papirologije. Hoćete li
svi doći u moj ured danas poslijepodne i dati svoje izjave? - Dogovorili su u
koje će vrijeme doći. - Izdat ću tjeralicu za Georgeom Murphyjem.350
Sandra Broivn
Imam njegov opis, kao i opis motora. Brzo ćemo ga uhvatiti.
- Nećete ga naći - sa sigurnošću je rekla Kismet. - Ima na desetke mjesta
kamo se može sakriti. Postoje ljudi koji će ga štititi. Nećete ga naći.
Alex se bojao da ona ima pravo, ali je svoje mišljenje zadržao za sebe. Ako i
kada Cvclopsa uhite, to će zacijelo biti zbog njegova nemara, a ne zbog
djelotvornosti policije.
Međutim, Hunsaker je hvalisavo obećavao da će Cy-clops uskoro biti iza
rešetaka. - Samo se vi umirite i prepustite sve nama, gospođo. - Pomilovao je
Michaela po kosi. - Slatko dijete.
- Hvala vam što ste došli - rekla je Cat dok ga je pratila do izlaza.
- Niste saznali tko vam je slao one tajanstvene isječke?
- Nažalost, nisam. Zapravo sam to tražila kad sam dirnula u ovo osinje
gnijezdo. Jasno, drago mi je što jesam. Patricia i Michael su oslobođeni. Alex
je shvatio da sad Cat iz poštovanja ženu spominje samo pod njezinim pravim
imenom. Kismet je stvar prošlosti.
- Jeste li dobili još prijetećih pisama otkako ste me posjetili? - pitao je
Hunsaker.
- Nisam.
- Eto vidite - rekao je, zadovoljan sam sobom. - Vjerojatno nikad nećete
saznati tko vam je to slao. Odmah mi je bilo jasno da to ništa ne znači.
Alex je s čuđenjem gledao kako se Cat pristojno ponaša. Unatoč
Hunsakerovoj snishodljivosti, ljubazno mu je zahvalila što je došao i
pomogao im.
- Zaboravio sam ti reći - rekao joj je kad je zatvorila vrata za detektivom. -
Dok smo čekali Hunsakera, stigao je tvoj taksi. Dao sam vozaču napojnicu i
poslao ga natrag.
- Hvala ti. Posve sam na to zaboravila.
- Hoćeš li ipak poći u Californiju?
- Neću dok ne budem sigurna da su Patricia i Michael na sigurnom. Nazvala
sam Sherrv pa ona na tome radi.
Šarada
351
Sherrv je stigla pola sata kasnije. - Našla sam kuću i mislim da će vam se
svidjeti - rekla je Patriciji i Mic-haelu. - Tamo žive tri žene sa svojom djecom,
a uz njih je savjetnica. Dvoje djece je Michaelovih godina pa će se imati s
kim igrati. Imat ćete vlastitu spavaću sobu i kupaonicu. Jest ćete s drugim
obiteljima i od vas će se očekivati da obavljate dio poslova po kući.
Patricia je jedva mogla povjerovati u svoju sreću. Nije znala kako bi mogla
izraziti svoju zahvalnost te je bri-znula u plač. - Rado ću bilo što raditi.
Obavljat ću svoj ili bilo čiji dio poslova, samo da nas Cyc ne može naći.
Uskoro su se okupili na ulaznim vratima kako bi se pozdravili. - Bit ćete na
sigurnom - Cat je naglasila Patriciji. - Ako ti nešto treba, ili samo želiš
razgovarati, nazovi me. Imaš li broj što sam ti ga dala?
- U džepu mi je.
Cat je čvrsto zagrlila Michaela i prepustila ga majci.
- Uskoro ću vas posjetiti, ako nemaš ništa protiv.
- Svakako - usrdno je rekla Patricia. - To bi nam bilo drago, zar ne, Michael? -
Sramežljivo je kimnuo glavom.
Cat je osjetila kako je guše emocije. - Doviđenja zasad. Sherrv će se dobro
brinuti za vas.
- Otpratit ću vas do automobila - ponudio je Alex kad je opazio da se Patricia
boji izaći iz kuće. - Možda ne bi bilo loše poći zaobilaznim putem i paziti da
vas Cyc ne slijedi - spomenuo je Sherry.
- U ovakvim situacijama to je uvriježeni način - rekla je uz osmijeh.
Izašao je na trijem, preletio pogledom okolinu i dao im znak da je sve u redu.
Patricia se zadržala i čvrsto uhvatila Catinu ruku. Govorila je usrdno i brzo,
kao da se bojala da nikad neće skupiti hrabrosti za svoje riječi ako ih sad hitro
ne izgovori.
- Vi ste tako dobra osoba. Tako ljubazna prema ljudima. Sparky je bio jedina
osoba koju sam poznavala nalik vama. Mislim da doista imate njegovo srce.
352
Sandra Broivn
46. poglavlje
Rad je predstavljao Catino utočište. Čak i kad je imala teško bolesno srce,
naporno je radila u Prijelazima. Kad bi je obuzela depresija, bacala se na
posao. Kad je bila sretna, također je radila. U trenutnoj situaciji smirivanje je
tražila u radu.
Ranije je nazvala Jeffa Dovlea i objasnila mu zašto neće doći prije ručka. -
Sve ću ti ispričati kad dođem.
Držao ju je za riječ. U njezinom je uredu sa sve većom nevjericom slušao o
onome što se dogodilo. - Moj Bože, Cat. Taj George Murphv čini se pravi
divljak. Mogao te je ubiti.
- Pa, nije me ubio.
- Zašto se ne držiš plana i ne odeš u Los Angeles? Možda bi ipak trebala otići
iz grada na nekoliko dana.
- Već sam nazvala Deana i otkazala putovanje.
Ako sad ode u Californiju, postupila bi kukavički. Kako bi Michaela i
Patriciju mogla uvjeravati da su sigurni od Cvclopsa, a potom sama pobjeći
na Zapadnu obalu. Odlučila je da će se, umjesto bijega, zakopati poslom.
Šarada
353
- Barem uzmi slobodno ostatak poslijepodneva - nagovarao ju je Jeff. -
Nadoknadit ćemo to.
- Ne. Ovdje se najbolje osjećam. Jesam li jutros propustila nešto važno? Reci
mi što se događalo pa ćemo početi s radom.
Obavila je telefonske pozive, izdiktirala hrpu pisama i dogovorila dva
snimanja na terenu za predstojeći tjedan.
- Za snimanje u srijedu dogovorio sam se s istim starim kaubojem koji je
doveo ponije na piknik Nancy Web-ster - rekao joj je Jeff. - Voli djecu i rekao
je da će nam rado pomoći kad god zatreba, bez naplate.
- To je sjajno. Djeci će se svidjeti. Michael je uživao.
- Cat, ono što si učinila za njega i njegovu majku... -Jeff je prekinuo rečenicu
dok nije podigla glavu i upitno ga pogledala. - Doista je krasno kako si se
osobno zauzela za njih. - Oklijevao je. - Misliš li da imaš srce Mic-haelova
oca?
- Ne znam, i ne želim znati. Pomogla bih bilo kojoj ženi i djetetu uhvaćenima
u takvoj situaciji. Dovoljna mi je spoznaja da su na sigurnom i mogu početi
ispočetka.
Nakon što ih je ostavila u skloništu, Sherrv je nazvala i rekla da su druge
obitelji lijepo dočekale Patriciju i Michaela.
- Patricia se već ponudila da će zarađivati za sklonište izrađivanjem niski -
Cat je rekla Jeffu. - Prodaje ih trgovcu na tržnici. S vremenom i uz malo
učenja, mogla bi postati prava umjetnica.
- Bez tebe, nikad joj se ne bi pružila prilika.
Cat je zamišljeno grickala donju usnu. - Da je Sparkv preživio nesreću,
njihovi bi životi bili sasvim drugačiji. Možda bi otišli iz bande kad bi saznali
da je trudna.
- Možda bi ga zajedno odgajali, s ljubavlju i brigom. Mogla je razviti svoje
umjetničke sklonosti. Rekli su da je Sparkv bio vrlo inteligentan, zainteresiran
za književnost i filozofiju. Možda bi postao učitelj ili pisac.
- To je samo maštanje, Cat. Vjerojatno se uopće stvari ne bi tako razvijale.354
Sandra Broivn
- No nikad nećemo znati, zar ne? Jer je Sparkv umro.
- A netko je drugi nastavio živjeti - tiho je rekao Jeff. Brzo je podigla pogled,
trgnuvši se iz uznemirujućeg
razmišljanja i pročistivši grlo od emocija što su ga stezale. - Da, netko je
drugi nastavio živjeti.
Kasnije tog poslijepodneva Jeff je provirio u njezin ured. - Upravo je nazvao
gospodin Webster odozgo. Želi nas vidjeti.
- Baš sada? Do grla sam u papirima.
- Rekao je da to ne može čekati. Ima li nekog razloga za uzrujavanje?
- Zar je zvučio uzrujano?
- Jako.
Već nekoliko dana nije vidjela Billa. Kad ih je njegova tajnica bez osmijeha
uvela u Billov ured, on je pokazao naglašeno pomanjkanje ljubaznosti. -
Sjednite, molim.
Kad su sjeli na kožom presvučeni kauč, Bili je pokazao prema svom drugom
gostu. - Ovo je Ronald Truitt. Kao što znate, on je izvjestitelj novina Light.
Dakle, taj bucmasti čovječuljak četrdesetih godina koji je polako gubio kosu
bio je Ron Truitt, novinar osvetnik, kritičar iz pakla.
Imao je napadaj trovanja nikotinom. Kutija cigareta nalazila se u džepu
njegove košulje. Povremeno ju je ta-pšao, kao da se želio uvjeriti da su još
uvijek tu, iako ih ne smije pušiti.
Nastojao je djelovati ležerno i opušteno, ali mu to nije naročito polazilo za
rukom. Nije uspijevao držati noge na miru, nervozno se vrpoljio i prečesto
treptao.
Cat je ignorirala Truitta i okrenula se Billu. - Što se događa?
- Kao profesionalnu uslugu, gospodin Truitt me došao upozoriti na sadržaj
svog članka što će sutra izaći u novinama. Držao sam da i tebe treba
upozoriti.
- Upozoriti? To prilično loše zvuči.
- Nažalost, članak također prilično loše zvuči.
Šarada
355
- U vezi emisije Catina djeca! - upitao je Jeff.
- Tako je. - Bili se okrenuo izvjestitelju i dao mu znak da može govoriti. -
Prepustit ću vama riječ, gospodine Truitt. No najprije treba naglasiti da je sve
što se u ovoj prostoriji kaže neslužbeno.
- Svakako. - Truitt se uspravio i, posve nepotrebno, otvorio notes s
bilješkama. Cat je znala prepoznati glumu kad ju je vidjela.
- Kasno jutros nazvao me je - rekao je - čovjek po imenu Cvclops.
- Cvclops je nazvao vas? - Cat je uzviknula.
- Znači da ga poznaješ? - upitao je Bili.
- Da. Pravo ime mu je George Murphv i traži ga policija. Je li vam rekao
odakle zove?
- Nije. - Truitt se nesigurno osmjehivao. - No rekao je da ćete vjerojatno sve
okrenuti naopako i prikazati ga kao negativca.
- On jest negativac. Na duši ima dugačak popis zločina, počevši od
zlostavljanja djeteta pa do iznuđivanja.
- Možda - rekao je Truitt. - Međutim, on tvrdi da ni vi niste svetica.
- To nikad nisam ni rekla - obrecnula se Cat. - No to nije važno. Zar nemate o
čemu pisati osim o meni i zlobnom narkomanu kojeg traži policija?
- Ovo je malo ozbiljnije od nečije zlobe - rekao je Bili. - Vidiš, Cat. - Zastao
je, a potom bacio bombu. - Gospodin Murphv te je optužio za zlostavljanje
djeteta.
Ostala je bez riječi od zaprepaštenja. Zabezeknuto je zurila u Billa, a zatim je
pogledala Truitta.
- Tako je - rekao je. - Cvclops mi je rekao da ste seksualno zlostavljali
njegova pastorka na pikniku kod gospodina Webstera.
- On nema pastorka - procijedila je.
- Dječaka po imenu Michael?
- Michaelova majka nije udata za gospodina Murphvja. Po zakonu, on nije
dječakov poočim.
- Pa, u svakom slučaju, pokrenuo je pitanje je li nje-356
Sandra Broivn
govo dijete jedino koje ste zlostavljali. Svakako imate priliku mnoge
iskoristiti.
- Ne mogu vjerovati u ovo. - S nevjericom se nasmijala. No nitko se drugi
nije niti osmjehnuo, pogotovo ne Webster. - Bille, reci nešto. Valjda ne misliš
-
- Nije bitno što ja mislim.
Okrenula se novinaru. - Valjda nećete to objaviti. Kao prvo, apsurdno je.
Drugo, bez potvrde bit ćete izloženi suđenju za klevetu koja može doseći
astronomske razmjere.
- Imam potvrdu - samouvjereno je rekao. Opet se zaprepastila. - Od koga?
- To vam ne smijem reći. Moj drugi izvor želi ostati anoniman, ali uvjeravam
vas da on ili ona ima takav položaj da zna o čemu govori.
- On ili ona nema pojma ni o čemu! - viknula je.
- Kako ste došli do tog drugog izvora?
- Počeo sam čeprkati naokolo, razgovarati s ljudima.
- Činite ozbiljnu grešku, gospodine Truitt - mirnim je glasom rekla Cat. -
Budete li objavili taj članak, to može skupo stajati i vas i vaše novine. Svatko
tko me poznaje zna da činim sve što je u mojoj moći da spasim djecu od svih
oblika zlostavljanja, tjelesnog i seksualnog, psihološkog i emotivnog. Ako me
George Murphv želi za nešto optužiti, trebao bi naći nešto vjerojatnije.
- Ali vi imate izvrsnu mogućnost osvojiti povjerenje mnoge djece, zar ne,
gospodo Delanev? - pitao je Truitt.
- To je prezira vrijedna aluzija i na tako nešto uopće neću odgovoriti.
Pomaknuo se na rub kauča, morski pas koji je nanjušio krv pa se spremao na
završni udarac. - Zašto ste napustili uspješnu karijeru zvijezde sapunice i
prešli u lokalnu emisiju kakva je Catina djeca?
- Zato jer sam to željela.
- Zašto? - bio je uporan izvjestitelj.
- Pa, sigurno ne zato da bih imala na raspolaganju puno djece koju mogu
zlostavljati.
- Cat.
Šarada
357
- Pa, to želi reći, zar ne? - Ne bi smjela vikati na Jeffa. On je samo pokušava
smiriti. Ušutjela je ne bi li se smirila, a tada se blažim i smirenijim glasom
obratila Truittu. - Napustila sam svoju bivšu karijeru jer sam željela raditi
nešto važnije i značajnije.
Iskrivio je lice u komičnu grimasu skepticizma. - Da vidimo jesam li dobro
shvatio. Okrenuli ste leđa golemim primanjima i slavi da biste došli na puno
manju plaću i imali tjedno četiri bijedne minute programa? - Odmahnuo je
glavom. - To jednostavno ne mogu progutati. Nitko nije tako plemenit.
Cat nije namjeravala s njim raspravljati o svojim motivima. Bili su strogo
osobni. Štoviše, ovom zlobnom piskaralu nije dugovala nikakvo objašnjenje.
Htjela mu je to dobaciti u samozadovoljno lice, ali je diplomatski odgovorila
jer je imala na umu dobrobit televizijske kuće.
- Nemate baš ništa čime možete potkrijepiti ovu apsurdnu optužbu.
Cvclops se ne može smatrati vjerodostojnim izvorom podataka.
- Imam dva izvora, sjećate se? Drugi je sasvim vjerodostojan.
- Vaši su izvori poznati kriminalac i osoba koja se čak nema hrabrosti
pokazati i optužiti me okom u oko.
- Woodward i Bernstein imali su još manje od toga, a na kraju su srušili vladu
i stvarali povijest.
- Milosrđe mi ne dopušta da vam objasnim koliko ste daleko od jednog
Woodwarda ili Bernsteina, gospodine Truitt.
Samo se nacerio, zatvorio svoj notes i ustao. - Kad bih ovako vrućoj priči
okrenuo leđa, izbacili bi me iz udruženja novinara.
- Sve je to laž - rekla je Cat. - Bizarna, neutemeljena laž.
- Mogu li to citirati?
- Ne - rekao je Webster i ustao. - Još uvijek razgovaramo neslužbeno.
Gospođa Delanev neće u ovom trenutku davati službene izjave.
- Bille, ne bojim se -358
Sandra Broivn
- Molim te, Cat - upao joj je u riječ. - Kasnije će vam se javiti naša služba za
odnose s javnošću - rekao je Truittu dok ga je pratio do vratiju.
Kad je otišao, u uredu je zavladala pogrebna tišina. Cat je kiptjela od bijesa.
Ljutito je gledala Billa i slijedila ga pogledom dok se vraćao do svog stola i
sjeo.
- Čekam objašnjenje, Bille - rekla je i ustala. - Zašto si samo sjedio i dopustio
mu da me tako napada? Zašto si ga uopće primio?
Podigao je obje ruke. - Sjedni, Cat. Smiri se i budi razumna.'
Sjela je, ali je ljutito prasnula: - Misliš li da zlostavljam djecu?
- Za Boga miloga, jasno da ne! No moram postupiti onako kako je najbolje
za televizijsku kuću.
- Ah, televizijska kuća. Sve dok njoj nitko ne može nauditi, mene se može
baciti čoporu divljih pasa i pustiti da me razderu na komadiće.
Djelovao je ozlojeđeno. - Ne možemo ga spriječiti da napiše i objavi članak.
Sad se jedino možemo dobro pripremiti za oluju što će je ovo zasigurno
podići. Pobrinut ću se da služba za odnose s javnošću počne skupljati
materijal u našu korist. Možeš s njima pripremiti službenu izjavu.
- Neka sve ide dovraga - rekla je. - Tako podlu laž neću počastiti
demantiranjem. - Oči su joj se odjednom ispunile suzama. - Kako bi netko
mogao povjerovati da bih ja naudila djetetu?
- Tvoja publika u to neće povjerovati, Cat - sa sigurnošću je rekao Jeff. - Ni
na trenutak.
- Ni ja ne vjerujem da će povjerovati - rekao je Bili.
- Kad se priča objavi, više se o tome neće govoriti jer se zapravo nema što
reći. Tvoji će obožavatelji to shvatiti onako kako i jest, zlobni napad osobe
koja očito ima nešto protiv tebe.
- Samo će nestati. Za nekoliko će se tjedana na sve zaboraviti. - Zastao je, a
zatim dodao: - Za to vrijeme neće se snimati niti emitirati Catina djeca.
Pomislila je da nije dobro čula. Nekoliko joj je trenu-
Šarada
359
taka užasno šumjelo u ušima. - Ti... valjda ne misliš ozbiljno?
- Žao mi je. To je moja odluka.
- No to je isto kao da priznajemo krivnju - viknula je. - Bille, preklinjem te da
se predomisliš.
- Znaš da cijelim srcem odobravam i podržavam posao što si ga obavila.
Važan je za televizijsku kuću. Predstavlja značajan doprinos za zajednicu.
Želim ga s vremenom obnoviti.
- Također se samo po sebi razumije da te jako poštujem, Cat. Teško mi je što
te moram ovako razočarati. Siguran sam da moju odluku držiš izdajom, ali
moja je neugodna dužnost misliti na ono što je najbolje za sve, uključujući i
tebe.
- Dok ne prođe sve ovo, mislim da se tvoje lice ne bi trebalo pojavljivati na
ekranu jer bi samo podsjećalo ljude na štetne glasine. - Ozbiljan izraz lica i
ton dali su joj do znanja da je njegova odluka konačna.
Cat je nekoliko trenutaka zurila u pod, a zatim je konačno podigla glavu i
ustala. - Vrlo dobro, Bille. Shvaćam tvoj položaj. Dobit ćeš moju ostavku do
kraja dana.
- Što? - uzviknuo je Jeff.
- Cat -
- Slušajte me, obojica. Ako se objavi ta priča, Catina djeca su zauvijek
osuđena na propast. Mogla bih nijekati ružne optužbe dok ne poplavim u licu,
ali to ničemu ne bi služilo. Ljudi su skloni vjerovati u najgore, pogotovo ako
to pročitaju. Ako je u tisku, zacijelo je istina, zar ne?
- Bille, rekao si da moraš misliti na ono što je najbolje za televizijsku kuću.
Pa, ja moram misliti na ono što je najbolje za djecu. Bez obzira vjeruje li u to
gospodin Truitt ili bilo tko drugi, dobrobit djece moj je jedini razlog za pri-
hvaćanje ovog posla. Oni su i dalje moja prva briga.
- Oni su već i ovako nedužne žrtve. Ne želim da im se ponovno naudi
eliminiranjem nečega što bi im mogla biti posljednja nada. Ako se ja
povučem, možeš promijeniti ime emisije i nastaviti s emitiranjem. Molim te,
počni sto prije tražiti zamjenu za mene.360
Sandra Broivn
47. poglavlje
Sto želiš? - Mislio sam da ti treba malo ljubavi i pažnje. Donio sam
cheeseburgere. - Jeff je podigao bijelu papirnatu vrećicu kako bi je mogla
vidjeti kroz špijunku.
- Jesu li krcati kalorija?
- Vrećica je tako teška da je jedva držim.
- U tom slučaju... - Cat je otključala ulazna vrata. Izašla je na trijem,
domahnula, a potom se zajedno s Jeffom vratila u kuću i zaključala vrata.
- Što je to bilo?
- Jesi li opazio automobil parkiran malo niže u ulici? To je policajac. Dok ne
nadu Cvclopsa, poručnik Hunsa-ker pazi na kuću dvadeset četiri sata.
- Dobra zamisao.
- Alexova zamisao. Osjećam se poput budale sa svim tim tajnovitim
postupcima.
Pošli su u kuhinju i izvadili hranu iz vrećice.
- Rano danas poslijepodne, kad smo bili u policijskoj postaji dati izjave, Alex
je uvjerio Hunsakera da moju kuću treba čuvati za slučaj da se Cvclops vrati.
Mmm.
Šarada
361
Ovo je izvrsno - rekla je ubacivši u usta još jedan prženi krumpirić. - Hvala ti.
- Pretpostavio sam da nisi jela.
- I nisam. Čak nisam ni bila svjesna da sam gladna.
- Gdje je sad gospodin Pierce?
- Otkud bih ja to znala? Ne vodim brigu o njegovu kretanju, kao ni on o
mojem.
Zvučilo je kao da se brani jer se tako i osjećala. Alex je nije nazvao. Iako je
znao da ne ide u Californiju, Cat je pretpostavljala da se još uvijek ljuti na nju
zato što ga je pozvala u pomoć, a potom ga odbacila u Deanovu korist. To joj
nije bila namjera, ali on je tako shvatio.
Predao ju je Hunsakeru, a potom digao ruke od nje i njezinih problema.
Željela je čuti njegovo mišljenje o najnovijem razvoju događaja, ali ga nije
htjela nazvati. On će morati učiniti naredni potez... ako takvog uopće bude.
- Mislio sam da je on ovdje, s tobom - rekao je Jeff.
- Noćas je bio ovdje. - Protrljala je čelo ne bi li se riješila glavobolje koja ju je
mučila kad god bi pokušala razumjeti svoj nedefinirani odnos s Alexom. -
Imaš li nešto protiv da ne razgovaramo o njemu?
- Ni najmanje. Imaš li soka od rajčica?
- Na vratima hladnjaka. No budi štedljiv. Od danas poslijepodne ja sam
nezaposlena.
- Valjda ne misliš stvarno dati ostavku, je li?
U početku joj je hrana predivno mirisala. No sad joj je već počela teško padati
na želudac, nakon što se podsjetila na Alexa i Truittov članak.
- Nemam pojma što mi je činiti, Jeff. Sve je tako zbrkano. - Neveselo se
nasmijala. - Znaš, doista mi je bilo dobro kad mi je jedini problem bila srčana
bolest.
- Sad mi je ljubavni život u rasulu. Demonski motorist si je stavio u zadatak
da mi odere kožu. Moj će ugled uskoro uništiti krvi željan novinar, a ja baš
ništa ne mogu učiniti da to spriječim. - Očaravajuće mu se nasmiješila. -
Naravno, ako gledamo s vedrije strane, za dva dana će ubilački manijak
odnekud skočiti na mene i ubiti me, te me tako spasiti svih drugih muka i
patnji.362
Sandra Broivn
- Dva dana? Isuse. Nisam znao da je to tako blizu.
- Vrijeme je letjelo otkako sam upoznala Cvclopsa, Patriciju i Michaela.
Datum godišnjice nekako se i meni neočekivano prikrao.
- Gospodin Pierce nije otkrio ništa o pošiljatelju novinskih isječaka?
- Razmišljali smo o mogućnosti da je to bio Cvclops. No kad smo dobro
promislili, zaključili smo da to ipak nije on. Nije dovoljno pametan.
- Što je s Paulom Revesom? Ima li vijesti o njemu?
Povjerila je Jeffu ono što joj je Alex ispričao o tri nesreće što su se dogodile
kratko vrijeme prije njezine transplantacije. Na njezin zahtjev, u knjižnicama
je potražio novinske članke o tim događajima. Tako su pročitali sve što im je
stajalo na raspolaganju o Revesovom suđenju.
- Alex još uvijek pokušava naći nekog od njegove rodbine tko će htjeti
razgovarati.
- Što je s ljubavnikom?
- Ljubavnikom? - zbunjeno je ponovila. - Ne znam.
- Je li otkrio neke podatke o višestrukoj prometnoj nesreći na autocesti za
Houston?
- Koliko ja znam, nije. Gotovo sam zaboravila na to. Zazvonio je telefon pa
se ispričala i pošla javiti.
- Halo?
- Gdje su?
Srce joj je poskočilo. - Cvclops?
Jeffove su se oči naglo raširile. Ispustio je svoj sendvič i skočio sa stolice tako
naglo da se srušila unatrag. - Da pozovem policajca? - upitao je kazališnim
šaptom.
Odmahnula je glavom i znakom mu pokazala neka šuti. Ionako je jedva čula
Cvclopsa zbog buke što je dopirala s njegovog kraja žice.
- Upozoravam te, kučko. Bit će bolje da mi kažeš gdje su.
- Nalaze se tamo gdje ih ti nikad nećeš naći. - Govorila je mirno i bez straha,
iako joj je srce mahnito tuklo.
- Sigurni su od tebe. Više im ne možeš nauditi.
Šarada
363
- Možda. Možda i nije tako. Ali vraški je sigurno da tebe mogu naći, zar ne?
Znam gdje radiš i gdje živiš. Ništa se od ovoga ne bi dogodilo da se ti nisi
umiješala.
_ Nećeš me naći na poslu. Više ne radim za WWSA-u zahvaljujući tebi. -Ha?
- Nemoj se praviti blesav, iako mi je jasno da je tom zahtjevu teško
udovoljiti. S druge strane, možda si pametniji no što se pretvaraš. Samo
lukavi, ali izopačeni um mogao bi smisliti laž kakvu si ti servirao
gospodinu Truittu.
- Kome?
- Izvjestitelju Lighta.
- Čega? O čemu to, dovraga, trabunjaš? Hej, zar su ti stavili lovca na telefon?
Govoriš li gluposti samo da me zadržiš na telefonu? Sranje!
Veza se odmah prekinula.
Cat je držala slušalicu uz uho dugo nakon što je čula znak da je veza
slobodna. Na kraju ju je ipak spustila, ali je i dalje zamišljeno zurila u nju.
- Što je rekao? - upitao je Jeff.
- On je, ovaj...
- Je li ti rekao gdje se nalazi? Cat? Što ti je? Cat? Trebalo joj je neko vrijeme
da se trgne iz omamljenosti
i usredotoči pogled na Jeffa. - Još uvijek prijeti.
- Hoćeš reći da nije dovoljno što te optužio za zlostavljanje djece?
- Cvclops tvrdi da nema pojma o tome. Iako to možda čudno zvuči, ja mislim
da govori istinu.
Jeff je zbunjeno odmahnuo glavom. - Ne razumijem.
- Ni ja.
- Truitt je rekao da ga je Cvclops nazvao. Nije mogao izmisliti to ime.
- Ne vjerujem da ga je izmislio - rekla je Cat.
- Znači da laže?
- Ne, netko je doista nazvao Truitta i predstavio se kao Cvclops.
Na Jeffovu se licu pojavio izraz razumijevanja. - Pa to364
Sandra Broivn
je mogao bilo tko učiniti. Vjerojatno isti tip koji ti je slao one isječke.
- Upravo tako. Ta je osoba sveznajuća. Čini se da mi se zavukla pod kožu.
Zna sve što se događa gotovo jednako brzo kao i ja, uključujući i moj sukob s
Cvclopsom. Ili možda naprečac donosim zaključke.
Frustrirano je zastenjala i pritisnula dlanove na sljepoočnice. - Više ne znam
što misliti, ili što činiti.
- Drži se, Cat - suosjećajno je rekao Jeff. - Priđimo problemu na pragmatičan
način. Pod pretpostavkom da je tvoj progonitelj izmislio priču o zlostavljanju
djece i nazvao Truitta, tko je potvrdio njegove navode? Truitt je ambiciozan i
zloban, ali mi se ne čini glupim.
- Ni meni.
- Stoga ne vjerujem da bi riskirao osim ako doista nema drugi izvor koji
potvrđuje navode.
Razmatrali su problem sa svih strana dok Catina glavobolja nije postala
neizdržljiva. Prethodne je noći spavala samo nekoliko sati. Otkako se jutros
probudila, bavila se neočekivanim Patricijinim dolaskom, Truittom i njego-
vim lošim vijestima, Billovom izdajom, a sad još i ovo.
Mozak joj se posve ispunio uznemirujućim podacima; više ništa nije mogla
unutra natisnuti. - Vrtimo se u krugovima, Jeffe - na koncu je rekla. - Nemoj
se ljutiti, ali meni je dosta za večeras. Pripremit ću si toplu pjenušavu kupku,
a potom pokušati malo odspavati.
- Rado ću noćas ostati ovdje ako želiš društvo.
- Hvala ti. Ali već imam psa čuvara; parkiran je niz ulicu.
Na ulaznim ju je vratima Jeff nezgrapno zagrlio. - Molim te, razmisli još
jednom o svom otkazu, Cat.
- Već sam ga predala.
- Ali gospodin Webster je otišao s posla prije nego si ga odnijela gore. Nije
službeno dok ga ne otvori. Pričekaj i procijeni djelovanje Truittova članka.
Možda neće biti onako kako očekujemo - usrdno ju je nagovarao. - Ne možeš
okrenuti leđa Catinoj djeci. Ti i emisija ste jedno te isto.
Šarada
365
- To su svi govorili za mene i lik Laure Madison. Ta uloga više ne postoji, ali
Prijelazi se i dalje emitiraju svakoga dana u podne.
_ Ovo je drugačije. Catina djeca su tvoja životna misija. Previše ti je važna ta
emisija. Svima nama.
Pokušala je šalom umanjiti njegovu zabrinutost: - Ne možeš me prevariti,
Doyle. Samo pokušavaš čuvati svoj
posao!
Cat ga je gledala kako odlazi prilazom i ulazi u automobil, a zatim je
provjerila je li policajac još uvijek na svome mjestu. U početku se protivila
zamisli da netko pazi na njezinu kuću. Sad se osjećala sigurnije kad je znala
da je pomoć na dohvat ruke.
Cvclops bi se mogao vratiti. Još uvijek je bio žedan krvi. No doista je
vjerovala da on nema pojma o priči što ju je netko servirao Truittu. Prikriveni
napad nije bio Cvclopsov stil. Nož, da. Ali ne spletke.
Ako on nije nazvao Truitta, tko jest? I kako je taj znao za Cvclopsa? Tko je
imao toliko podataka o događajima u njezinu životu? Tko je Truittov
tajanstveni drugi izvor?
I dalje tragajući za odgovorima, Cat se spustila u pjenušavu kupku.366
Sandra Broivn
48. poglavlje
Iskrivio je lice od snage svojih pokreta. Vrela mu je krv kolala venama.
Kapljice znoja posule su mu čelo. Oči su ga pekle jer mu se znoj cijedio s
čela. Disao je kao da trči maraton uzbrdo, naprezao se do krajnjih granica,
tražio bijeg od svojih bojazni, opro-štenje za svoje prijestupe. Nije se
zavaravao da je to vođenje ljubavi. To je kažnjavanje samog sebe.
Besramno je iskorištavao njezinu senzualnost. Nikad ga nije odbila. Mogao ju
je uzeti bez riječi ljubavi ili nježnog milovanja, a ona se nikad nije žalila. Bila
je spremna na svaki njegov zahtjev. Što je on više tražio, ona je više davala.
Ni njezino se pokoravanje nije temeljilo na ljubavi. Kao ni na milosrđu. Imala
je svoje sebične razloge zbog kojih je željela da on bude sretan i ostane njezin
ljubavnik. Oboje su uzimali točno ono što su htjeli.
Seks je uvijek bio pomaman. Prljav. Što je bio vulgar-niji, to se činio
podobnijim. Veza je bila zabranjena. Već su ionako grješnici. Zato nisu gubili
ništa ako su zadovoljavali svoje najniže porive i ostvarivali najpohotnije ma-
štarije.
Pružio je ruku ispod nje i pomilovao joj dojke. Njegov
Šarada
367
je trbuh vlažno udarao o njezine guzove. Njoj se nije sviđao ovakav seks, ali
je njome upravljala njezina erotič-nost. Izvila je leđa poput mačke. Oštrim je
noktima gre-bla po plahti. Proklinjala ga je čak i dok je podrhtavala od
orgazma. Obilno se znojeći i uz mahnito lupanje srca, on je istodobno doživio
vrhunac. Srušila se na krevet licem prema dolje; on se skljokao na nju.
Nešto kasnije ona je promrmljala: - Makni se. Zgnječit ćeš me.
Prebacio se na leđa i raširio ruke, još uvijek nastojeći doći do daha. Dovukla
se do ruba kreveta, ustala i odjenula kućni ogrtač.
- Jesam li te povrijedio? - upitao je.
- To je sastavni dio ovoga, zar ne?
- Znam da radije ne bi to radila.
- Sigurna sam da se pećinskim ženama to činilo vrlo romantičnim.
Potražio je sarkazam na njenom licu, ali ga nije bilo. Rijetko ga je kad
kritizirala.
Zazvonilo je zvono na ulaznim vratima i oboje ih iznenadilo. Podigao se na
laktove. - Tko bi to mogao biti?
- Moram poći pogledati.
- Ne osvrći se na zvono.
- Moram. Mogao bi biti moj mlađi brat u potrazi za prenoćištem.
- Dok sam ja ovdje? - u panici je upitao. Osjetio je nelagodu na pomisao da bi
ga netko mogao vidjeti u njezinom stanu.
- Smiri se. On ne postavlja pitanja. Ono što ja činim njega se ne tiče.
Provjerila je pojas ogrtača, potrčala niza stube i otvorila vrata. - Što vi ovdje
radite, za ime svijeta? - čuo je kako je uzviknula.
- Zdravo, Melia. Smijem li ući?
Nije bio njezin brat. Nije stigao ničiji brat. Na vratima je stajala Cat.
Isuse - zastenjao je i povukao ruku niz zajapureno368
Sandra Broivn
lice. Znoj se polako hladio na njegovu tijelu pa je zadrhtao jer mu je postalo
hladno.
- Što želite? - neljubazno je upitala Melia.
- Moramo raščistiti zrak. Smijem li ući?
Čuo je zatvaranje vratiju i zamislio dvije žene jednu nasuprot drugoj.
- U redu, ušli ste - rekla je Melia. - Što sad?
- Cijelo vrijeme ste to bili vi, zar ne? Vi izvodite sve te prljave trikove.
- Nemam pojma o čemu, dovraga, govorite - razdra-ženo je rekla Melia. - Što
vam pada na pamet, doći ovamo usred noći, bez poziva, i izvaljivati nekakve
gluposti? Isuse! Vi ste zacijelo osoba koja na cijelom svijetu najviše pati od
paranoje. Mislim da vam treba psihijatar.
Cat nije uzmaknula. - Trag je cijelo vrijeme bio tu, samo što ga ja nisam
vidjela do kasno večeras. Sinulo mi je dok sam se odmarala u pjenušavoj
kupki. I tada, voila! Vaše ime mi je odjednom palo na pamet. King.
- Znam svoje ime - podsmješljivo je rekla Melia.
- Ali to nije vaše zakonito ime, zar ne? Niste se s tim prezimenom rodili. Vaše
je prezime zapravo Reyes. Promijenili ste ga u King da bi zvučilo više
američki.
- Ma nemojte?
- Kladila bih se da je tako. I rodbinski ste povezani s Paulom Revesom.
- S kim?
- Paulom Revesom.
- Možda. Ne znam sve grančice svog obiteljskog stabla.
- Ove biste se grančice sjetili - rekla je Cat. - Bile su ga pune novine nakon
što je bejzbolskom palicom ubio ženu. Sudili su mu za umorstvo, ali su ga
oslobodili optužbe.
- Slušajte, doista nemam pojma o čemu govorite. Ne poznajem nikoga po
imenu Reyes. Dakle, zašto se ne izgubite iz moje kuće?
Cat je nezaustavljivo nastavljala. - Paul Reyes odobrio je da se srce njegove
žene transplantira.
- Kao da se to mene tiče.
Šarada
369
- Mislim da vas se itekako tiče. A mislim da je njemu iako stalo. Toliko mu je
stalo da želi zaustaviti srce svoje nevjerne žene. Kako ste to osmislili? Da
vidimo. Vi pronađete osobe s transplantiranim srcem i pripremite teren, a
potom dolazi on za završni udarac, je li tako?
- Nemam -
- Jasno da ste to vi! - rekla je Cat. - Imali ste pristup svemu što se nalazilo na
mom stolu. Čuli ste s kim razgovaram telefonom. Znali ste sve što se događa
u mom životu.
- Jedino što znam je činjenica da ste vi mahnita luđakinja! - viknula je Melia.
- Svi djelatnici televizijske kuće bili su pozvani na piknik pa ste me tamo
vidjeli s Michaelom. Danas ste čuli za moj sukob s Cyclopsom. Znali ste da
Truitt ne voli ni mene ni Catinu djecu. Jedva je čekao i najmanju glasinu o
nekom skandalu u koji sam ja upletena.
- Zato ste se pobrinuli da ga netko nazove, zacijelo Reyes osobno. Predstavio
se kao Cyclops i ispričao mu onu apsurdnu priču. Tada, kad se Truitt počeo
raspitivati o navodima, vi ste mu ih vrlo rado potvrdili. Što bi moglo biti gore;
program stvoren s namjerom da se pomogne djeci zapravo je leglo
zlostavljanja.
- Imate doista bujnu maštu, gospođo.
- Nisam umislila da se onaj reflektor srušio na mene.
- Nisam imala nikakve veze s tim!
- Nisam umislila da ste mi lijekove bacili u kantu za smeće.
- Bila sam bijesna na vas.
- Zašto?
- Zato jer ste takva gnjida!
- Ili zato što imam srce koje vi i vaša obitelj želite zaustaviti.
- Već sam vam rekla, ne poznajem nikoga po imenu Reyes.
- Judy Reyes je imala ljubavnika. Cijela je obitelj bila uvrijeđena, zar ne? Vi
ste sebe proglasili osvetnicom. .
- Ne mogu povjerovati u ove gluposti!370
Sandra Broivn
- Oh, ja mogu - rekla je Cat. - Čim sam se dosjetila ovoga s vašim imenom,
sve je ostalo došlo na svoje mjesto. Zastrašivali ste me. Reflektor, anonimno
poslani novinski isječci, ono što ste ispričali Truittu. Sve je to učinjeno s
ciljem da me se oslabi. Da me slomite. Učinite me ranjivom.
- I tada bih iznenada umrla, možda samoubojstvo? Svi bi govorili kako sam
se u posljednje vrijeme strašno čudno ponašala i kako sam već mjesecima na
rubu živčanog sloma.
- Recite mi, Melia, kako ste me vi i Paul Reyes namjeravali ubiti? Stjerati me
s ceste i sve prikazati kao prometnu nesreću? Gurati mi tablete u grlo kako bi
izgledalo da sam se predozirala? Još jedna nesreća u studiju? Što?
- Prestanite vikati na mene - prasnula je Melia. - Ništa ne znam o svemu tome.
- Vraga ne znate!
- U redu! Svakako, znam da ste dobivali anonimne poštanske pošiljke, ali ja
vam to nisam slala. Nisam sredila niti da padne reflektor. Zar mislite da sam
se penjala po stupu i otkvačila ga? Uozbiljite se.
- Ovo jest ozbiljno - naglasila je Cat. - Došli ste raditi u WWSA-u uskoro
nakon što je objavljeno da ću ja onamo prijeći. Pobrinuli ste se da tako bude.
A mrzili ste me od trenutka kad ste me prvi put vidjeli - optužila ju je Cat.
- Ne niječem to. Ali nema nikakve veze s vašim glupim srcem!
- Nego s čim?
- Mislila je da sam se ja zaljubio u tebe.
Bili Webster je gledao s vrha stubišta kako je Cat podigla glavu. Kad ga je
ugledala, njezino se lice opustilo u nevjerici. Širom otvorenim plavim očima
slijedila ga je dok je silazio stubištem. Odjenuo je hlače i košulju, ali su mu
noge ostale bose.
Znao je da je očito kako je upravo izašao iz Melijina kreveta i da nije imao što
reći u svoju obranu. Bude li
Šarada
371
se ispričavao ili nijekao, izgubit će i ono malo dostojanstva što mu je ostalo.
_ Iz ove neugodne situacije možeš izvući samo jedan zaključak, Cat. -
Pogledao je Meliju koja je izgledala podjednako razbarušeno, ako ne i više. -
U ovom slučaju, izgled ne vara. Točno je onako kako ti se čini.
Prišao je malenom ormariću u kojem je Melia držala alkoholna pića. -
Potrebno mi je piće. Moje dame?
Natočio si je čisti viski i iskapio ga jednim gutljajem. Melia se smjestila u
kutu kauča. Proučavala je svoje nokte, a činilo se da se dosađuje. Cat kao da
se ukorijenila nasred sobe.
- Oštro sam ukorio Meliju za ono što je učinila s tvojim lijekovima - počeo
je. - To je bio djetinjast i glup potez te sam je upozorio da se tako nešto više
nikad ne smije ponoviti.
- Zamalo mi je otkinuo glavu - uvrijeđeno je rekla Melia.
Nastojao je ne ustuknuti pred žestokom optužbom u Catinim očima.
- Žao mi je što si saznala za... ovo - rekao je. - No, budući da si pogrešno
optuživala Meliju, osjetio sam se obveznim posredovati i razjasniti neke
stvari.
Cat je napokon uspjela doći do glasa. - Ovo je nevjerojatno. A ipak toliko
toga objašnjava, primjerice zašto si je ponovno zaposlio nakon što sam je ja
otpustila. - S gnušanjem je otpuhnula kroz nos, a njezina ga reakcija uopće
nije iznenadila. - Znaš li da Nancy sumnja da sa mnom održavaš ljubavnu
vezu?
- Nismo razgovarali o tome - lagao je.
- Zašto spavaš s njom - prezirno je pokazala glavom na Meliju - kad si
oženjen divnom ženom kakva je Na-ncy?
- Ako je tako prokleto divna, što on traži u mom krevetu? - pitala je Melia. -
Tuca se do ludila, eto što -samodopadno je dodala.
- Molim te, Melia, ovo prepusti meni. - Okrenuo se prema Cat i rekao: - Ovo
je moja stvar, Cat. Nekoliko372
Sandra Broivn
puta si mi jasno stavila do znanja da ne želiš nečije petljanje u svoj osobni
život. Ja zaslužujem isto.
- U redu. Dobro - kratko je rekla. - Ali ja mislim da mene progoni tvoja
ljubavnica.
- Griješiš - jednostavno je rekao.
- Nisam imala vremena provjeriti njezine podatke i saznati gdje je bila i što je
radila tijekom proteklih nekoliko godina, ali to namjeravam učiniti. Otkrijem
li da je bila u blizini triju osoba s transplantiranim srcem koje su umrle,
obavijestit ću policiju.
- Cijeli sam život provela u Texasu - rekla je Melia. -I tek toliko da znate,
prezime moga oca jest King. Samo sam jednom četvrtinom španjolskog
podrijetla tako da možete zaboraviti na svoju teoriju o Revesu. Osim toga,
živo mi se fućka odakle je došlo vaše srce. Samo nisam htjela da pomislite
kako možete tek tako ušetati i oteti mi Billa.
- On ne pripada vama.
Melia je otpuhnula kroz nos. - O, je li? Da ste stigli otprilike pet minuta
ranije, mislili biste drugačije. Bio je na koljenima.
Bili je osjetio kako mu lice oblijeva rumenilo. - Melia je ljubomorna na tebe
od trenutka kad si stigla - rekao je Cat. - Mislila je da ću je odbaciti zbog tebe.
Uvjerio sam je da naše prijateljstvo nije takve vrste.
Cat se okrenula Meliji'koja je lijeno provlačila prste kroz svoju dugu kosu. -
N*e vjerujem da ste tako nedužni kakvom se prikazujete. Zacijelo ste ipak
potvrdili onu apsurdnu priču o zlostavljanju djece, zar ne?
Melia je spustila ruku u krilo. Njezine su tamne oči izražavale krivnju. Bili joj
je prišao bliže. - Melia? Jesi li? -Pogledala ga je natmurena izraza lica. Osjetio
je snažnu želju da je pljusne. - Odgovori mi.
Skočila je s kauča. - Taj me tip danas nazvao, u redu? Ponovio je ono što mu
je ispričao neki motorist po imenu Cvclops i pitao me znam li štogod o tome.
Rekla sam mu da znam. Vidjela sam Cat Delanev s tim dječakom na pikniku.
Vodila ga je naokolo cijelo vrijeme i činilo se da ju
Šarada
373
je doista osvojio. Truitt je pitao da li je imala priliku biti nasamo s dječakom.
Opet sam rekla da jest. Vlastitim sam očima vidjela kako ga je povela u kuću
kad nikoga nije bilo u blizini.
- Tada je pitao da li bi se to moglo povezati s onim drugim događajem, kad je
bračni par odustao od posvoje-nja. Je li i ta djevojčica mogla biti Catina
žrtva? Rekla sam mu da se o tome ne bih izjašnjavala jer sam u to vrijeme i ja
radila na emisiji Catina djeca pa ne želim samu sebe optužiti.
- Moj Bože - šapnula je Cat s mješavinom gađenja i divljenja. Tada se
okrenula Billu. - Pobrini se da bude zadovoljna, Bille. Ako ikad okončaš ovu
otrcanu aferu, sam Bog zna kakav će ti cirkus napraviti od života. Iako ti to
zapravo i zaslužuješ.
Njezin je bijes i dalje rastao. - Njezina neutemeljena ljubomora prema meni
gotovo je uništila Catinu djecu. Mogla je poništiti sve što smo postigli.
Njezine su laži mogle utjecati na živote desetaka mališana. Ostali bi bez svoje
bolje budućnosti, a sve zbog te... - Zamahnula je rukom prema Meliji. - Isplati
li se sve to?
- Neću ti dopustiti da sudiš o meni i Meliji, Cat - rekao je u slabašnom
pokušaju da se obrani. - No, doista mi je žao što te ovo danas uznemirilo.
- Uznemirilo? - ponovila je, a njezin im je ton glasa jasno stavio do znanja
kako to drži smiješnim omalovažavanjem situacije. - Nije dovoljno da ti je
žao. Ovo se ne može popraviti isprikom.
Podigla je bežični telefon sa stolića i bacila mu ga.
- Sigurna sam da poznaješ glavnog urednika Lighta. Nazovi ga. Spriječi
objavljivanje one priče.
- To je nemoguće, Cat. Prekasno je. Siguran sam da je već u tisku.
- Onda ti je bolje da sam odeš onamo i isključiš tiskarske strojeve. Ne
spriječiš li objavljivanje toga članka, kunem ti se da će sutra dobiti novu priču
koja će sasvim zasjeniti ovu o meni! Ne bih to željela učiniti Nancy, ali ni-
374
Sandra Broum
šta me neće zaustaviti ako treba spasiti Catinu djecu. A poznaješ me tako
dobro da znaš kako ne blefiram.
Pogledala je Meliju. - Što se tebe tiče, ti si drolja. Glupa, pakosna, pokvarena
drolja.
Potom je svoj prezir ponovno usmjerila na Billa. - A ti si šala. Patetični kliše
pomahnitalog sredovječnog čovjeka koji pokušava vratiti mladost svojim
penisom. Kad se sjetim da sam ti se nekoć divila.
Prezirno se nasmijala i pošla k vratima. - Savjetujem ti da nazoveš prije no što
doista bude kasno.
Šarada
375
49. poglavlje
Do zore je preostao još jedva jedan sat kad se Cat vratila kući. Nakon odlaska
iz Melijina stana bila je previše uzrujana da bi mogla spavati, ali to je bilo
prije nekoliko sati. Sad joj se činilo da bi mogla spavati mjesec dana. Izula je
cipele i izvukla košulju iz traperica dok je hodala prema spavaćoj sobi.
- Gdje si, dovraga, bila?
Glas je odjeknuo iz tmine dnevnog boravka. - Proklet bio, Alex!
- Čekam te pola noći.
Upalio je stolnu svjetiljku i zatreptao na iznenadnoj svjetlosti. Zatim je ustao
iz naslonjača u kojem je drijemao. - Gdje si, dovraga, bila cijelo ovo vrijeme?
- Vozila sam se.
- Vozila si se?
- San Antonio nema plaže pa sam se nekako snašla.
- Treba li to nešto značiti?
- Tebi ne. Meni da. Što radiš u mojoj kući? Nisam vidjela tvoj automobil.
Kako si ušao?
- Parkirao sam automobil u susjednoj ulici. Prošao sam kroz stražnja dvorišta
i provalio kroz kuhinjski prozor,376
Sandra Broivn
kao i ranije. Brava je loša. Trebala bi je zamijeniti. Zašto nisi uključila alarm?
- Mislila sam da to nije potrebno s obzirom na činjenicu da je niže u ulici
parkiran policajac koji pazi na kuću.
- Kraj njega sam prošao bez problema. Ako mogu ja, može i netko drugi.
- Toliko o Hunsakerovom čuvanju - promrmljala je.
- Zašto nije pošao za tobom?
- Pokušao me je slijediti kad sam odlazila. Rekla sam mu da idem samo po
kruh i mlijeko, te da ću se odmah vratiti. Maločas, kad sam prošla kraj njega,
vidjela sam ga kako zijeva. Mislim da se upravo probudio.
- Zacijelo. Jesi li dobro? - Kimnula je glavom. - Ne izgledaš dobro. Izgledaš
grozno - iskreno je rekao.
- Kuda si se to satima vozila?
- Nikuda. Svuda. I prestani me ispitivati. Ti si ovdje uljez, a ne ja. Gladna
sam.
Njezina se nada da će uskoro poći na spavanje izjalovila pa je odlučila da će
najprije utažiti glad. Nije jela još otkako je uzela nekoliko zalogaja
cheeseburgera što ga je Jeff donio prethodnog dana.
Alex ju je slijedio u kuhinju. Uzela je kutiju žitarica iz smočnice i istresla ih u
zdjelu. - Hoćeš li i ti?
- Ne, hvala.
- Zašto si me čekao?
- Kasnije. Najprije da čujemo tebe. Gdje si bila i zašto? Što se događalo
nakon odlaska iz Hunsakerova ureda jučer poslijepodne?
S ustima punim žitarica, grožđica i sjeckanih badema, Cat je rekla: - Ne bi mi
povjerovao.
- Iskušaj me.
Kretnjom ga je pozvala neka sjedne. Zajahao je na jednu od kuhinjskih
stolica. Između zalogaja mu je ispričala o Ronu Truittu i svemu što se
događalo nakon što je bacio svoju bombu. - Pokazalo se da ga uopće nije na-
zvao Cvclops.
- Kako znaš?
Šarada
377
- Sinoć, dok smo Jeff i ja ovdje sjedili, a ja jadikovala zbog neumitnog
skidanja s programa Catine djece, nazvao je motorist iz pakla. Nije naročito
zadovoljan sa mnom, ali nema pojma o priči što ju je dobio Truitt.
- Možda je lagao.
- Moguće, ali nisam stekla takav dojam.
- Ako nije on, onda tko?
- To ostaje tajnom. No znam tko je potvrdio priču. Melia King. Sjećaš se nje
- slatko je dodala. - San svakog muškarca?
Alexa to nije zabavljalo. - To ima smisla - ozbiljno je rekao. - Između vas
dvije od samog početka je bilo zle krvi.
- A sad znam i zašto. Ona spava s čovjekom za kojeg se sumnja da se pali u
mene.
- Webster!
- Ne mogu ti opisati kakav sam udarac doživjela kad sam otkrila da mu se
ona više sviđa nego ja - sarkastično je rekla. Tada mu je prepričala što se
događalo u Meliji-nom stanu.
- Taj kujin sin - rekao je Alex i tresnuo šakom po stolu. - Znao sam da je
gmizavi gad. Nisam li ti rekao?
- Billa sam uvijek smatrala krajnje oštroumnim. Čak i lukavim, ali na
konstruktivan način. Ispalo je da je on lažljivi, podli preljubnik. A po mom
mišljenju, to je najniži oblik života na planetu. Ne razumijem zašto je tako
teško pridržavati se te zapovijedi. Ako se želiš tucati naokolo, nemoj se ženiti.
- Primijetila je kako se Alex trgnuo.
- Ne slažeš se?
- Slažem se da to dobro izgleda na papiru. Rijetko je kada tako jednostavno.
Ponekad postoje olakotne okolnosti.
- Racionaliziranja, želiš reći. Međutim, ne vidim kako bi Bili mogao
racionalno objasniti ovu vezu.
Bila je bijesna na njega, ali je također osjećala da je nešto vrijedno izgubila.
Bili Webster zasigurno ne mora njoj polagati račune za ono što čini u svom
osobnom ži-378
Sandra Broivn
votu. Bez obzira na to, osjećala je da ju je iznevjerio čovjek kojem se divila i
kojeg je cijenila. Izdaja je boljela.
- Zašto bi ugrozio svoj brak s otmjenom damom kakva je Nancy da bi mogao
biti s onom mrzovoljnom malom droljom?
- Možda Melia isporučuje robu.
- Sigurna sam da je tako. Najviše mi smeta što Nancy misli da sam ja ta koja
isporučuje.
Pojela je svoje žitarice, ustala i počela pripremati kavu. - Mogla bih ga
zadaviti. Catina djeca su zamalo propala zato što on ne može držati zakopčane
hlače. Za cijelo vrijeme sukoba pokušao je zadržati svoje dostojanstvo, ali
vidjela sam da mu je bilo neugodno. Nadam se da je želio propasti u zemlju
od srama. Nadam se da će mu se dlanovi dobro oznojiti kad se idući put on,
Nancy i ja budemo nalazili u istoj prostoriji. Kavu?
- Molim.
Vratila se za stol s dvije šalice svježe skuhane kave.
- Po odlasku iz Melijina stana bila sam previše uzrujana za povratak kući, pa
sam se satima vozila naokolo i pokušavala shvatiti sve te događaje.
- Misliš li da Webster može spriječiti objavljivanje članka?
- Mislim da će dati sve od sebe. Ne uspije li, zahtijevat će demanti iste duljine
i na jednako istaknutom mjestu, te inzistirati da novine preuzmu punu
odgovornost za učinjenu grešku.
Silom se osmjehnula. - Izbjegnemo li tu katastrofu, samo ću se morati brinuti
za preživljavanje godišnjice transplantacije, a to je prekosutra.
- S tim se nije šaliti.
- Meni kažeš.
- Ima i nešto dobrih vijesti.
- Dobro bi mi došle.
- Jučer poslijepodne nazvala je Irene Walters. Pogodi tko će s njima provesti
ovaj vikend. Joseph.
Osjetila je kako joj se prsima širi zadovoljstvo. - To je... to je divno. Oh,
nadam se da će uspjeti. On je tako
Šarada
379
bistar. Tako sladak. Nikad neću zaboraviti kako mi je rekao da se neće ljutiti
na mene ako ga nitko ne posvoji.
- Meni se čini da je to već gotova stvar - rekao je Alex i tiho se nasmijao. -
Irene mi je rekla da su vidjeli prilog o njemu i trenutno se zaljubili. Moraju
još dovršiti tečaj za roditelje, ali on će u međuvremenu doći u posjet. Charlie
ga želi početi učiti šah. Irene ima popis njegovih najdražih jela. Čak dotjeruju
Bandita kako bi ostavio dobar prvi dojam.
Tek kad je ispružio ruku i pomilovao je po obrazu, shvatila je da je vlažan od
suza. - To su divne vijesti. Hvala što si mi rekao.
Obrisao joj je obraze ubrusom, a zatim joj se zagledao u oči. - Tko je nazvao
novine, Cat?
- Ne znam.
- Moja je pretpostavka da je riječ o tvom pravom progonitelju.
- I moja. Još uvijek je tamo negdje i poigrava se sa mnom. No kako je saznao
za Cvclopsa?
- Tvoj se telefon može prisluškivati. Možda imaš prisluškivače po kući. -
Zastao je. - Ili... je riječ o tebi bliskoj osobi, nekome u koga imaš povjerenja i
nikad ne bi posumnjala u tu osobu.
Kava što ju je popila pretvorila se u kamen u njezinom želucu jer je Alexov
zaključak u potpunosti odgovarao onome što je i sama zaključila tijekom
dugotrajne vožnje usnulim gradom.
Naglo je ustala. - Moram se istuširati.
- Moraš požuriti. - Pogledao je svoj ručni sat. - Naš zrakoplov polijeće za dva
sata.
- Zrakoplov?
- To sam ti došao reći. Našao sam sestru Paula Revesa. Živi u Fort Worthu i
pristala je na razgovor s nama.380
Sandra Broivn
50. poglavlje
Zapeli su u jutarnjoj prometnoj gužvi i jedva stigli na vrijeme u zračnu luku.
Za manje od sat vremena iskrcali su se na Love Fieldu u Dallasu gdje ih je
čekao automobil što ga je Alex unajmio.
- Vožnja od pedeset kilometara do Fort Wortha trajat će duže nego let -
primijetio je kad su odlazili iz zračne luke.
- Znaš li kamo idemo? - Cat je promatrala treperavu panoramu grada. Nikad
nije bila u Dallasu i voljela bi da je ovo samo običan izlet.
- Gospođa Reyes-Dunne mi je dala upute. U svakom slučaju, znam otprilike
gdje je to.
- Kako si je našao?
- Jednom sam radio na slučaju s policijom Fort Wortha i sprijateljio
se s jednim njihovim detektivom. Nazvao sam ga prije nekoliko dana i pitao
sjeća li se slučaja Reyes. Rekao je da je to teško zaboraviti, iako se time nije
bavio nakon što je suđenje prebačeno u Hou-ston.
- Zamolio sam ga za uslugu tako što će ući u trag ne-
Šarada
381
kom članu Reyesove obitelji i objasnio mu zašto mi to treba. Naglasio sam da
ne treba upletati policiju.
- Par dana kasnije nazvao me i rekao da je našao Reyesovu sestru. Rekao je
da je oprezna pa je njoj prepustio odluku. Dao joj je moj broj za slučaj da ipak
odluči razgovarati s nama. Za divno čudo, kad sam se jučer vratio iz
Hunsakerova ureda, na sekretarici sam našao njezinu poruku. Nazvao sam je i
dogovorio ovaj sastanak.
- Je li ti štogod rekla preko telefona?
- Nije. Samo je potvrdila da je sestra Paula Reyesa kojeg tražim. Oprezno je
odgovarala na sva moja pitanja, ali ju je zanimala mogućnost da si možda
dobila srce Judy Reyes.
Uz pomoć autokarte i svog nagona, provlačio se labirintom autocesta što su
povezivale dva grada. Jedna se zajednica nevidljivo stopila s drugom i tako
stvorila golemo predgrađe.
Alex je našao ulicu što su je tražili u starijem dijelu grada, zapadno od
središta Fort Wortha, malo dalje od Camp Bowie Boulevarda. Parkirao je uz
pločnik ispred lijepe kuće. Prednje je dvorište bilo u sjeni krošnje velike
platane. Otpalo je lišće šuštalo pod njihovim nogama dok su se približavali
ulaznim vratima.
Lijepa žena španjolskog podrijetla izašla je na trijem kako bi ih pozdravila.
Imala je na sebi bijelu odoru medicinske sestre. - Jeste li vi gospodin Pierce?
- Da, jesam. Gospođo Dunne, ovo je Cat Delaney.
- Drago mi je. - Žena je jednome i drugome pružila ruku. Dugo je zadržala
Catinu ruku i proučavala joj lice. - Mislite da imate Judyno srce?
- Moguće je.
Žena je nastavila zuriti u nju, a zatim se trgnula i pozvala ih da sjednu na
stolice od pletera na trijemu. - Možemo poći unutra ako želite.
- Ovdje je sasvim dobro - rekla je Cat i sjela.
- Volim se nadisati svježeg zraka prije no što odem na posao.
- Vi ste medicinska sestra?382
Sandra Brotvn
- Da, u Bolnici John Peter Smith. Moj muž tamo radi kao radiolog. Sad radim
u noćnoj smjeni. - Pogledala je nebo. - Nedostaje mi dnevna svjetlost.
Tada se okrenula Alexu i rekla: - Nisam sigurna zašto ste me htjeli vidjeti.
Bili ste prilično neodređeni kad smo razgovarali telefonom.
- Želimo pronaći vašeg brata.
- Toga sam se i bojala. Zar je učinio nešto loše?
Cat je ovlaš pogledala Alexa da vidi jesu li mu se te dvije nedužne izjave
učinile znakovitima. Očito jesu. Doslovno je sjedio na rubu stolice.
- Je li vaš brat imao nevolja nakon što je oslobođen optužbe za umorstvo
svoje žene?
Gospođa Dunne je na Catino pitanje odgovorila svojim. - Što želite od njega?
Ništa vam neću reći dok ne saznam što vas je ovamo dovelo.
Iz velike žute kuverte Alex je izvukao novinske isječke koje je netko poslao
Cat. Pružio ih je Revesovoj sestri.
- Jeste li ikad ranije ovo vidjeli?
Dok je čitala novinske članke, postajalo je sve jasnije da je uznemiruju. Oči
su joj se ispunile strepnjom.
- Kakve veze ovo ima s Paulom?
- Možda nikakve - blago je rekla Cat. - No željela bih vam skrenuti pozornost
na datume. Riječ je o sutrašnjem datumu. To je datum kad su se ove tri,
navodno nepovezane smrti, zbile. To je također godišnjica ubojstva vaše
šurjakinje i moje transplantacije.
- Mi, gospodin Pierce i ja, ne vjerujemo da su ovi ljudi slučajno umrli.
Mislimo da ih je ubio član obitelji davatelja koji želi zaustaviti darovano srce
na dan njegove transplantacije.
Gospođa Dunne je izvadila iz džepa papirnati rupčić i obrisala suze. - Moj je
brat do ludila volio Judy. Užasno je ono što joj je učinio. Ne opravdavam ga.
Obuzeo ga je napadaj bijesne ljubomore, ali ne zato što ju je mrzio. Toliko ju
je volio pa je, ugledavši je s drugim muškarcem...
Zastala je kako bi obrisala nos. - Znate, Judy je bila jako lijepa. Ona je bila
ljubav njegova života još iz dje-
Šarada
383
tinjstva. Bila je inteligentna, puno pametnija od Paula. Zato ju je on uzdigao
na pijedestal.
- Na pijedestalu čovjek može biti jako usamljen - primijetila je Cat.
- Da, mislim da je to istina - složila se gospođa Dunne. - Ne opravdavam
Judyn preljub, ali ga mogu razumjeti. Ona nije bila nemoralna žena. Zapravo,
bila je vrlo religiozna. Ljubav prema drugom čovjeku zacijelo je izazvala
golemi sukob u njoj samoj.
- Kad bismo je sad mogli pitati, sigurna sam da bi rekla kako je Paul imao
pravo kad je ono učinio i da mu ona oprašta. Sumnjam da bi ikad sebi
oprostila za tragediju što ju je donijela njemu i njihovoj djeci.
Pročistila je grlo. - Također vjerujem da bi Judy i dalje voljela tog čovjeka.
Nije to bila usputna veza. Voljela ga je toliko da je bila spremna umrijeti za
njega.
Cat se sjetila Jeffova pitanja o ljubavniku; razbudilo se i njezino zanimanje. -
Što se s njim dogodilo?
- Rado bih to znala. - U glasu gospođe Dunne osjetila se gorka antipatija. -
Kukavica je pobjegao. Nikad se nije pojavio. Paul, kao ni mi ostali, nikad nije
saznao njegovo ime.
Cat joj je dotaknula ruku. - Gospođo Dunne, znate li gdje vam je brat?
Oprezno ih je pogledala. - Da.
- Možete li srediti da razgovaramo s njim? Nikakva odgovora.
Alex se nagnuo prema njoj. - Postoji li ikakva mogućnost da je on gospođi
Delaney poslao ove isječke i lažni nekrolog, kao neku vrstu upozorenja?
Znam da ne želite optuživati svog brata, ali postoji li bilo kakva mogućnost da
je on počinio ta tri umorstva kako bi zaustavio Judyno srce?
- Ne! Paul nije nasilan čovjek. - Shvativši apsurdnost svoje tvrdnje s obzirom
na zločin što ga je počinio, ispravila se. - Samo taj jedan put. Judyna izdaja ga
je izlu-djela. Inače nikad ne bi digao ruku na nju.384
Sandra Broivn
Cat je rekla: - Što ga je navelo da pristane na transplantaciju njezina srca?
- Ja... pitala sam ga kasnije o tome. Neke članove obitelji to je jako uzrujalo.
Paul... - Zatreptala je.
- Što? Što je rekao?
- Rekao je da je zaslužila da joj se izvadi srce zbog onoga što je učinila - tiho
je odgovorila.
Alex se okrenuo prema Cat i značajno je pogledao.
- A sad više ne može živjeti sa spoznajom da njezino srce i dalje kuca.
- Moj brat ne uznemirava gospodu Delanev - oštro je rekla gospođa Dunne. -
Sigurna sam u to. Ne bi druge ljude kažnjavao za grijehe Judy i njezina
ljubavnika. -Ustala je. - Žao mi je, ali uskoro moram poći na posao.
- Molim vas - rekla je Cat. Ustala je i zgrabila ženu za ruku. - Ako znate gdje
vam je brat, molim vas, recite nam.
- Izgubio se iz vida nakon suđenja u Houstonu - rekao je Alex. - Zašto, budući
da je oslobođen optužbe?
- Zbog dobrobiti djevojčica. Njegovih kćeri. Nije želio da ih sramoti svojom
nazočnošću. - Osvrnula se preko ramena i pogledala kroz otvoreni prozor. -
One žive s mojim mužem i sa mnom. Mi smo njihovi zakoniti skrbnici.
- Dolazi li ih Paul posjetiti? Oklijevala je. - Ponekad.
- Od čega živi? - Alexa nije omelo pomanjkanje odgovora. - Je li mogao
putovati u druge države? Ima li duljih vremenskih razdoblja za koje ne znate
gdje je bio?
- Ako bilo što znate, molim vas, recite nam - molila ju je Cat. - To bi moglo
spasiti živote. Moj i njegov. Molim vas.
Gospođa Dunne je ponovno sjela, sagnula glavu i počela plakati. - Moj je brat
toliko propatio. Kad je ubio Judy, a ubio ju je bez obzira na odluku porote, on
je i sam umro. Još uvijek ima velikih psihičkih problema. Ali ono što vi
govorite je užasno. Ja -
- Je li bio u San Antoniju u posljednje vrijeme?
Šarada
385
Žalosno je slegnula ramenima. - Ne znam. Valjda je mogao biti.
Cat i Alex su se načas pogledali, oboje obuzeti uzbuđenjem.
- No nedavno se pojavio ovdje - dodala je.
- Ovdje je? U kući?
- Ne. Nalazi se u Fort Worthu.
- Možemo li ga vidjeti?
- Molim vas, nemojte to tražiti. Zar ga ne možete ostaviti na miru? - Plakala
je. - Svaki dan, sve do svoje smrti, mora živjeti s onim što je učinio.
- Što ako naudi gospođi Delaney? Hoćete li vi moći živjeti s tim? - upitao ju
je Alex.
- Neće joj nauditi.
- Kako znate?
- Znam. - Skinula je naočale i obrisala oči. Tada je, vrlo dostojanstvenim
pokretom, ponovno stavila naočale i ustala. - Ako inzistirate na susretu s njim,
pođite sa mnom.
Zgrada je čak i izvana djelovala zlokobno. Na većini prozora nalazile su se
rešetke. Morali su proći niz sigurnosnih mjera prije no što su ih pustili na
odjel.
- Nisam siguran da je ovo dobra zamisao. - Psihijatar je sumnjičavo
odmahivao glavom. Već su mu objasnili situaciju i zatražili dopuštenje za
razgovor s Paulom Reye-som. - Nisam imao vremena dovršiti analizu. Moja
prva briga je dobrobit mog pacijenta.
- Vaš bi pacijent mogao biti optužen za tri umorstva -rekao je Alex.
- No ako je ovdje zaključan, ne može nauditi gospođi Delaney. Pogotovo ne
sutra.
- Moramo saznati je li Reyes onaj koji joj je slao pisma.
- Ili ga odbaciti kao mogućeg sumnjivca.
- Upravo tako.386
Sandra Broivn
Šarada
387
- Više niste policajac, zar ne, gospodine Pierce? Kakva su vaša ovlaštenja
ovdje?
- Baš nikakva.
- Samo ga želimo vidjeti i postaviti mu nekoliko pitanja - Cat je rekla
liječniku. - I procijeniti njegovu reakciju kad me vidi. Nećemo učiniti ništa
čime bismo ugrozili njegovo mentalno zdravlje.
Psihijatar se okrenuo Revesovoj sestri. - Vi ga najbolje poznajete, gospođo
Dunne. Što vi mislite?
Cijenio je njezino mišljenje jer je radila kao medicinska sestra na ženskom
psihijatrijskom odjelu bolnice. Rekla je to Alexu i Cat dok su se vozili u
bolnicu.
- Kad bih mislila da će mu to škoditi - rekla je - ne bih ih dovela. Mislim da
nakon što ga vide više neće u njega sumnjati.
Liječnik je zamišljeno odmjeravao svoju odluku. Na kraju se složio. - Najviše
dvije ili tri minute. Bez pritisaka. - Zadnju je primjedbu uputio Alexu. - Burt
će poći s vama.
Burt, crnac u bijelim hlačama i majici kratkih rukava, imao je fizički izgled
ragbijaša nacionalne lige.
- Kako je moj brat danas? - upitala ga je gospođa Dunne.
- Jutros je malo čitao - odgovorio joj je preko svojih širokih ramena dok su
ga slijedili hodnikom. - Mislim da sad igra karte u zajedničkoj prostoriji.
Ušli su u veliku, svijetlu prostoriju gdje su pacijenti gledali televizijski
program, igrali razne igre, čitali i šet-kali naokolo.
- To je on. - Alex je Cat pokazao Paula Revesa. - Sjećam ga se sa suđenja u
Houstonu.
Reyes je bio sitan i proćelav. Sjedio je odvojeno od ostalih i zurio u prazno,
kao da se nalazi u nekom drugom svijetu. Ruke su mu mlitavo visjele između
koljena.
- Pod lijekovima je - rekao im je Burt. - Dakle, trebali biste na miru
razgovarati s njim. No, kao što je liječnik rekao, ako se pacijent uznemiri,
morat ćete odmah otići.
- Razumijemo - rekla je gospođa Dunne.
Burt se povukao, ali samo do vratiju. Cat je primijetila još nekoliko članova
osoblja pomiješanih s pacijentima. Ogledala se oko sebe i osjetila suosjećanje
sa svakim od njih. Sve su to bili odrasli ljudi, ali ovisni poput djece. Žive u
ograničenom prostoru, zaključani unutar zidova i svoje vlastite emocionalne
bijede.
Čini se da je gospođa Dunne shvatila što Cat misli.
- Ako to nešto vrijedi, ovo je izvrsna ustanova. Imamo sjajne, požrtvovne
liječnike.
Njezin je brat još nije primijetio. Sažalno ga je promatrala. - Paul je
neočekivano stigao prije tri dana. Nikad ne znamo kad će se pojaviti ili u
kakvom stanju. Ponekad se znao zadržati po nekoliko dana i sve je bilo u
redu.
Oči su joj se zamaglile. - U drugim prilikama prisiljeni smo poslati ga u
bolnicu dok mu ne bude bolje. Kao ovoga puta. Bio je jako deprimiran kad je
stigao. To sam pripisala datumu. Sutra će biti četiri godine otkako... ali vi to
znate.
Cat je kimnula glavom.
- Počeo se iracionalno ponašati. Djevojčice ga vole, ali su se prestrašile. Moj
muž i ja doveli smo ga ovamo na psihoanalizu. Savjetovali su nam da ga
ostavimo kako bi mogli izvršiti cjelovito psihijatrijsko ispitivanje. - Oči su joj
se ispunile suzama dok je gledala brata. - Je li doista nužno da ga
uznemiravate?
- Bojim se da jest - odgovorio je Alex i tako preduhitrio Cat. - Samo na
minutu. Pobrinut ćemo se da bude što je moguće lakše i kraće.
Gospođa Dunne je pritisnula prstima usne kako bi spriječila njihovo
podrhtavanje. - Dok smo bili djeca, on je bio tako sladak. Nikad nije upadao u
nevolje. Ljubazan i blag. Ako je ubio te ljude, znam da to nije htio. To je neka
druga osoba koja živi u njemu, a ne moj dragi Paul.
Alex joj je blago položio ruku na rame. - Još ništa sa sigurnošću ne znamo.
Gospođa Dunne ih je povela do svoga brata. Položila mu je ruku na rame i
tiho izgovorila njegovo ime. Po-
388
Sandra Broivn
digao je glavu i pogledao je, ali su mu oči djelovale prazno.
- Zdravo, Paule. Je li ti dobro danas? - Sjela je na stolicu kraj njegove i
pokrila njegove mlitave ruke svojima.
- Sutra je taj dan. - Glas mu je bio hrapav, kao da mu se grlo sasvim osušilo. -
To je dan kad sam je našao s njim.
- Pokušaj ne misliti o tome.
- Uvijek mislim o tome.
Gospođa Dunne je nervozno ovlažila usne. - Netko te želi vidjeti, Paule. Ovo
je gospodin Pierce. A ovo je gospođa Delanev.
Dok je govorila, dobacio je Alexu ravnodušan pogled, ali kad je ugledao Cat,
naglo je skočio sa stolice. - Jeste li dobili ono što sam vam poslao? Jeste li?
Jeste li?
Cat je nagonski ustuknula. Alex je stao između nje i Revesa. Gospođa Dunne
je zgrabila brata za ruku. Dotrčao je Burt i bio bi svladao pacijenta da se Cat
nije umiješala.
- Molim vas - rekla je i pojavila se iza Alexa. - Pustite ga neka govori. -
Obrativši se izravo Revesu, upitala je: -Jeste li mi vi poslali novinske isječke?
- Da.
- Zašto?
Iako Cat nije pokazivala strah, Burt je čvrsto držao Revesa za nadlakticu.
Gospođa Dunne još uvijek je držala njegovu drugu ruku. - Umrijet ćete. Baš
kao i ostali. Kao ona stara gospođa. I dječak. Utopio se, znate. Satima je bio u
vodi prije no što su ga našli. Onaj treći...
- Prerezao je bedrenu arteriju motornom pilom - rekao je Alex.
- Da, da. - Zasuo ih je kapljicama sline dok je govorio. Oči su mu grozničavo
blistale. - A sad vi. Umrijet ćete jer imate njezino srce!
- O, moj Bože - zastenjala je njegova sestra. - Paule, što si učinio?
- Jeste li vi ubili ono troje ljudi, Reves? - upitao je Alex.
Šarada
389
Naglo je okrenuo glavu, kretnjom što je jako podsjećala na sovu. Fiksirao je
pogled svojih širokih, divljih očiju na Alexa. - Tko ste vi? Poznajem li vas?
Poznajem vas!
- Odgovorite na pitanje. Jeste li ubili one ljude s trans-plantiranim srcima?
- Ubio sam kurvu od moje žene - viknuo je. - Ležala je s njim. Vidio sam ih.
Zato sam je ubio. Drago mi je. Zavrijedila je smrt. Volio bih da je mogu
ponovno ubiti. Volio bih da sam i njega ubio i polizao njegovu krv sa svojih
ruku.
Iz sekunde u sekundu sve se više uzbuđivao te se počeo otimati Burtu. On je
pozvao pomoć. Zbog gužve što ju je Reves stvarao, drugi su pacijenti
postajali nemirni i prestrašeni.
Dojurio je liječnik. - Toga sam se bojao. Izlazite odavde, odmah! - viknuo je.
- Čekajte! Samo još sekundu, molim vas. - Cat je prišla bliže Revesu. - Zašto
ste me upozorili?
- Dobili ste srce. Čitao sam o vama. Imate li Judvno srce?
Reves se nekako uspio osloboditi Burta pa se bacio prema naprijed i položio
ruku na Catina prsa. - O, Isuse. O, Bože - zastenjao je kad je osjetio otkucaje
njezina srca. - Moja Judy. Moja prelijepa Judy. Zašto? Zašto? Volio sam te.
Ali morala si umrijeti.
- Paule - isprekidanim je glasom uzviknula njegova sestra. - Neka ti Bog
oprosti.
Burt je krupnim rukama obujmio pacijenta i odvukao ga. Alex je gurnuo Cat
u stranu. Zaprepastio ju je Reye-sov potez, ali ju je istodobno i nekako čudno
dirnuo. Čovjek je bio u strahovitoj agoniji. Poludio je od ljubavi, krivnje i
bijesa. Više je s njim suosjećala no što ga se bojala.
Alex ju je zagrlio. - Je li ti dobro?
Kimnula je glavom dok je sa sažaljenjem i užasom gledala kako se Reves bori
s Burtom koji ga je jedva držao jer se on naginjao prema naprijed i vikao: -
Umrijet ćeš!390
Sandra Broivn
Šarada
391
Na vratu su mu iskočile žile. Lice mu se iskrivilo i po-sulo mrljama. - Sutra.
To je taj dan. Poput ostalih, i ti ćeš umrijeti.
Liječnik je zabio iglu u nadlakticu Paula Revesa. Činilo se da uopće nije
osjetio ubod, ali se gotovo trenutno skljokao uz krupnog bolničara.
S mukom se trudio da još jednom pogleda Cat. - I ti ćeš umrijeti - hrapavim je
glasom procijedio.
Tada ga je svladao jaki lijek.
51. poglavlje
Očemu razmišljaš? - Alex joj je pružio čašu soka, a zatim se ispružio na
ležaljci do njezine. Nalazili su se na njegovoj terasi. Sunce je zašlo, ali je još
uvijek bilo dovoljno svjetla. Odresci su se pekli na roštilju. S vremena na
vrijeme masni je sok padao na užareno ugljevlje, zacvrčao i podigao oblačić
aromatičnog dima. Cat nije puno govorila tijekom leta do San Antonija. Kad
je predložio da kupe nešto za večeru u njegovom stanu, ravnodušno se složila.
Osjetio je njezinu potrebu za introspekcijom, pa je dosad nije prisiljavao na
razgovor.
Otpila je gutljaj soka, uzdahnula, nagnula glavu unatrag i zagledala se u
tamnoplavo nebo. - Zapravo ne mogu povjerovati da je gotovo. Mislila sam
da ću osjećati... veće olakšanje. Osjećam olakšanje - brzo je rekla. - Ali
neprestano mi je pred očima on kako viče na mene.
- Ne može ostvariti svoje prijetnje, Cat. Više nemaš razloga za strah. Nakon
onoga što smo danas čuli, što je praktički bilo priznanje, Paul Reyes više
nikad neće izaći iz one ustanove.
- Tužilaštvo će provjeriti što je radio u proteklih neko-
392
Sandra Broivn
liko godina. Zacijelo će otkriti da se nalazio u blizini osoba koje su umrle.
- Ako ga optuže, vjerojatno će ga proglasiti neuračunljivim pa neće biti
suđenja. No ako se njegovo psihičko stanje ikad popravi te dođe do suđenja,
nema sumnje da će ga osuditi na doživotni zatvor. Bez obzira što će biti, od
njega ti ne prijeti nikakva opanost.
- Ja se njega zapravo ne bojim, Alex. Žalim ga. Zacijelo ju je strahovito
volio.
- Toliko da joj zdrobi lubanju?
- Točno. - Ozbiljno je odgovorila na njegovo ironično pitanje. - Kad mi je
pritisnuo rukom srce, u njegovim sam očima vidjela više bola nego mržnje.
Uništila ga je nevjera njegove žene. Nije bio pri sebi kad je podigao onu
bejzbolsku palicu. Ubio ju je, ali još je uvijek voli i tuguje za njom. Možda je
zato -
- Što?
- Nije važno. Šašavo je.
- Ipak mi reci.
- Možda je zato dao svoj pristanak za transplataciju njezina srca. Želio ju je
ubiti, ali zapravo nije želio da ona umre.
- U tom slučaju, zašto je ubio troje ljudi da bi zaustavio njezino srce?
Slabašno mu se osmjehnula i slegnula ramenima. - To je nedostatak moje
teorije. Rekla sam ti da je šašava.
Spustio je noge s ležaljke i sjeo. - Znaš, možda si u nekom drugom životu i
sama obavljala policijski posao, Cat. Imaš smisla za deduktivno
zaključivanje. - Zagledao joj se duboko u oči. U njegovu se glasu osjetila
intimna nota. - Drago mi je da je ovo gotovo.
Duboko je udahnula i rekla: - I meni.
- Spremna za večeru?
- Umirem od gladi.
Hrana će joj utažiti glad. Voljela bi da postoji nešto što će joj trenutno
izbrisati sjećanje. Prizor iz bolnice za duševne bolesti dugo će je proganjati.
Šarada
393
Gospođa Reyes-Dunne bila je očajna. Plačući im je priznala da je lagala o
isječcima; već ih je ranije vidjela.
- Sređivala sam Paulovo rublje kad sam naišla na njih u njegovom kovčegu -
rekla je. - Tada sam se pitala kako je došao do njih jer nisu bili iz naše države.
Međutim, nikad ga nisam pitala. Bilo je bolje što manje govoriti o
transplantiranju srca.
- Vidite, neke članove naše obitelji darivanje Judvna srca pogodilo je jednako
teško kao i to što ju je ubio. Neki su mislili da je to i zaslužila. Muški
šovinizam, znate?
Cat i Alex kimnuli su u znak razumijevanja.
- Našao je ženu s ljubavnikom pa ju je s pravom ubio. No uzimanje njezinih
organa, umjesto da je s njima pokopa, predstavljalo je kršenje religioznih i
kulturnih tradicija.
Dok je govorila, njezina je uzrujanost rasla. - Možda ne biste doživjeli ovu
strašnu kušnju da sam nešto rekla Paulu kad sam našla isječke - obratila se
Cat.
- Da sam ranije shvatila koliko je Paul bolestan, ti drugi ljudi ne bi morali
umrijeti. Znam što ga je natjeralo da ubije Judy, ali ne mogu vjerovati da je
moj brat hladnokrvno ubio nepoznate ljude.
- On je iznova ubijao Judy, a ne nepoznate ljude -podsjetio ju je Alex.
- To mi je jasno. Ipak, ne mogu vjerovati da je Paul sposoban tako nešto
učiniti.
Cat i Alex su je pokušali utješiti, ali im to nije uspijevalo. Znala je, kao što su
i oni znali, da će njezin brat ostatak života provesti u umobolnici. Nikad se
neće oporaviti od nevjere svoje obožavane Judy. Njegove će kćerke odrasti
bez oba roditelja i uvijek će nositi teret očeva zločina.
Cat je znala kako je to. Osjetila je suosjećanje s djevojčicama koje nije ni
upoznala.
Ona i Alex sjeli su za stol i pojeli odreske, pečeni krumpir, salatu, te pitu od
oraha što ju je Cat izabrala u supermarketu.394
Sandra Broivn
Alex je odgurnuo prazan tanjur, naslonio se i ispružio svoje dugačke noge. -
Znaš što me se kod tebe najviše doima?
- Količina hrane što je mogu odjednom pojesti? - našalila se i potapšala svoj
puni trbuh.
- I to - rekao je nasmijavši se. - Za tako mršavu curu doista možeš puno
pojesti.
- Hvala, gospodine - otezala je. - Ne sjećam se da sam ikad primila tako
laskavi kompliment.
Kad se prestao smijati, ozbiljno je rekao: - Zapravo, htio sam reći da se divim
tvojoj hrabrosti. Danas niži uz-maknula čak ni kad te Reyes dotaknuo. Nešto
tako traumatično... - Odmahnuo je glavom. - Netko drugi bi pobjegao glavom
bez obzira. Nikad nisam poznavao ženu, i jako je malo muškaraca, koji imaju
tvoju hrabrost. Ne šalim se, Cat.
Odsutno je vilicom nabadala ostatke pite. - Nisam hrabra, Alex.
- Ne slažem se.
Ispustila je vilicu i pogledala ga. - Nisam hrabra. Zapravo, kukavica sam. Da
sam hrabra, moji roditelji ne bi bili umrli.
Nakrivio je glavu. - Kako si to zaključila?
Nikad nikome nije rekla što se doista dogodilo onog posljepodneva kad ju je
školska medicinska sestra dovela ranije kući, ni socijalnim radnicima, ni
psiholozima koji su pokušavali procijeniti koliko je iskustvo naudilo maloj
Catherine Delanev, niti skrbnicima, ni Deanu. Nikome.
No sad je osjetila golemu potrebu da se povjeri Alexu.
- Nije se dogodilo točno onako kako sam ti ranije rekla - tiho je počela. -
Medicinska sestra me je ranije dovela iz škole. Bilo je čudno što se očev
automobil nalazio na prilazu. Obično je u to doba dana bio na poslu. Rijetko
je izostajao s posla, čak i tijekom vikenda. Vidiš, morao je raditi
prekovremeno kako bi plaćao moje bolničke troškove. Čak i tako, jako se
zadužio, a zajmodavci su urlali.
- Nisam razumjela svu terminologiju. Riječi poput
Šarada
395
druga hipoteka, pravo zadržavanja, kolateralno jamstvo, još uvijek nisu
postojale u mom rječniku. No te su se riječi često mogle čuti tijekom
prigušenih razgovora mojih roditelja.
Otežući, vrlo je uredno složila svoj ubrus i odložila ga kraj tanjura. - Toga
dana, čim sam ušla kroz kuhinjska vrata, osjetila sam da nešto ne valja. U
kući se... osjećalo nešto što nikad ranije ni kasnije nisam osjetila. Prožela me
hladnoća koja nije imala nikakve veze s temperaturom zraka. Predosjećaj,
pretpostavljam. Bez obzira o čemu se radilo, bojala sam se poći hodnikom
prema spavaćoj sobi svojih roditelja.
- No, prisilila sam se. Vrata njihove spavaće sobe bila su odškrinuta.
Provirila sam unutra. Nisu bili mrtvi kao što sam ti rekla, kao što sam svima
rekla. Majka je bila na krevetu, oslonjena na jastuke. Plakala je.
- Tata je stajao kraj kreveta. Držao je pištolj i tiho joj govorio. Tek sam
kasnije shvatila da joj je objašnjavao zašto je samoubojstvo jedini način
izlaska iz financijske krize.
- Pogrešno sam pomislila da govori kako treba ubiti i mene. Govorio je stvari
kao: 'Ovo je jedini način. Ovako će zapravo biti bolje za Cathy'. On me jedini
zvao Cathy - dodala je uz žalosni osmijeh.
- Znala sam da su na mene potrošili jako puno novaca. No, osim financijskih
poteškoća, prošli su kroz pakao. Umjesto brige oko kostima za balet, moja je
majka morala smisliti kreativne načine za pokrivanje moje ćelave glave nakon
kemoterapije. Moja bolest zapravo je više promijenila nju nego mene. Ja
sam se i oporavljala brže. Majka se nije tako brzo mogla vratiti normalnom
životu.
- Stoga, kad sam čula tatu kako govori o brzom rješavanju svih njihovih
problema, zaključila sam da će me ubiti kako bi se spasili još većeg bola i
troškova. Sjeti se, to je bilo razmišljanje osmogodišnje djevojčice. Razumjela
sam tek toliko da me uhvati panika. Odšuljala sam se u svoju sobu i sakrila u
ormar.396
Sandra Broivn
Zastala je i nervozno grickala donju usnu. - Dok sam se ja skrivala u tmini
ormara, čula sam pucnjeve. Shvatila sam da sam pogriješila. Užasno
pogriješila. Tada sam odlučila da ću zauvijek ostati skrivena. Pretpostavljala
sam da ću s vremenom umrijeti od gladi ili žeđi. Čak i tako mlada, nosila sam
u sebi dramatičnu žicu - dodala je uz još jedan žalostan osmijeh.
- Na koncu je došla jedna naša susjeda kako bi nešto posudila. Nitko joj nije
otvorio vrata pa je ušla i osjetila, kao i ja ranije, da nešto nije u redu. Našla je
mamu i tatu. Ja se još uvijek nisam pokazivala. Čak ni kad je stigla policija i
kola hitne pomoći. Netko je nazvao školu pa su saznali da su me odveli kući.
Tek su tada pretražili kuću i našli me. Bojala sam se da ću upasti u nevolje pa
sam se pretvarala da sam došla kući i našla svoje roditelje mrtve. Nisam im
rekla istinu, da sam ja to mogla spriječiti.
- To nije istina, Cat.
Odlučno je odmahnula glavom. - Da sam ušla u spavaću sobu -
- Vjerojatno bi i tebe ubio.
- Ali to nikad neću znati, zar ne? Trebala sam ga zaustaviti. Trebala sam
izjuriti van i dozivati upomoć. Trebala sam učiniti bilo što, osim sakriti se.
Trebala sam shvatiti što namjerava učiniti. Možda i jesam, podsvjesno.
Alex je zaobišao stol i povukao je na noge. - Imala si osam godina.
- No trebala sam razumjeti što se događa. Da nisam bila takva kukavica,
mogla sam ih spasiti.
- Jesi li zato na sebe preuzela obvezu spašavanja svih ostalih? - Uhvatio ju je
za ramena. - Cat, Cat - šapnuo je i palčevima obrisao suze s njenih obraza.
- Onoga što se dogodilo sjećaš se kroz um odrasle osobe. Bila si dijete.
Praktički si tek počela živjeti. Tvoji su roditelji bili slabi, a ne ti. Oni su
kukavički pobjegli, a ti nisi. - Privukao ju je bliže i pritisnuo njezinu glavu na
svoja prsa.
- Dok sam bio policajac, vidio sam takve događaje desetak puta. Osoba koja
je stigla do kraja konopca ubila bi
Šarada
397
sebe i svakoga tko se slučajno našao u blizini. Da je tvoj otac znao da si u
kući, vjerojatno bi i tebi raznio glavu. Vjeruj mi.
Čvršće ju je zagrlio, sagnuo glavu i poljubio joj sljepoočnicu. - Skrivanje u
ormaru spasilo ti je život.
Nije ju uspio sasvim uvjeriti, ali je željno upijala svaku njegovu riječ.
Godinama je čeznula za tim da joj netko kaže da je ispravno postupila.
Grčevito se držala Alexa i njegovih uvjeravanja. Tada su njegove usne
potražile njene, a one su gladno reagirale na njegov dodir.398
Sandra Broivn
52. poglavlje
Žudnja ih je svladala. Pohlepno su se ljubili. Voljela je hrapavost njegove
brade uz svoje obraze, obožavala način na koji se njegova kosa uvijala oko
njezinih prstiju, voljela je njegov izgled, miris i okus. Voljela je Alexa.
Trebalo je riješiti još neke stvari, ali sad je jedino znala da ga voli. Kad je
rekao: - Pođimo gore - ona mu je s povjerenjem pružila ruku i pošla za njim.
Kad su stigli na kat, stali su i poljubili se. Kontrola im je izmaknula iz ruku.
Začas su se našli uza zid i mahnito se borili s odjećom dok se on nije našao u
njoj. Bilo je čvrsto i brzo gotovo.
Držao ju je na svojim bokovima i teturavim korakom stigao do spavaće sobe.
Zajedno su se srušili preko kreveta. Njegove su se ruke istodobno svuda
nalazile, posesivno se kretale po njezinu tijelu i nestrpljivo uklanjale ostatke
odjeće dok oboje nisu bili posve nagi.
Grickao joj je trbuh i zavukao ruke pod guzove. Masirao joj je stražnji dio
bedara i prstima ovlaš prolazio između njih dok nije pomislila da će umrijeti
od iščekivanja.
- Bože, Alex, dotakni me.
Šarada
399
Razdvojio je usne njezina seksa i izložio ga svilenkastom milovanju svog
jezika i nježnom sisanju svojih us-tiju, a to ju je dovelo do još jednog
orgazma.
Tada je ona promijenila položaj i uzela u usta njegovu erekciju. Voljela je
okus mošusa, baršunastu strukturu uza svoj jezik, čvrsti, glatki osjećaj u
ustima.
Posve se predala pružanju užitka, ali se on odmaknuo, podigao iznad nje i
brzo ušao u nju.
Odjednom se posve umirio i zagledao u njeno lice. Otvorila je oči i pogledala
ga, zbunjena ovim nenadanim predahom u njihovom mahnitom vođenju
ljubavi.
- Ovo je previše važno da bismo žurili. - Zadržavši njezin pogled, ušao je
dublje.
Tiho je dahnula. - Volim te, Alex. Ne, nemoj reći nešto što ne misliš. Samo
me poljubi.
Njegova su usta polako vodila ljubav s njezinima; njihova su tijela činila isto.
Čak i kad je bilo gotovo, ostao je u njoj.
- Nikad se još nisam ovako osjećala - rekla je i uzdahnula. - Samo s tobom.
Prvi put doista osjećam da sam jedno s drugom osobom. Ova dubina osjećaja,
ovakvo stapanje tijela, uma i duše doista je nevjerojatno.
Čvrsto je stisnuo oči. Grubim je glasom rekao: - Da, jest.
- Znaš - rekla je, a jastuk joj je prigušio glas - nastavimo li ovako, morat ću
dodati još jednu pilulu onima što ih već uzimam.
Ležali su ispod plahte tako da je udobno ugnijezdila svoju stražnjicu u
njegovu krilu. Ruku je prebacio preko njezina struka i držao je priljubljenu
uza se.
- Misliš na kontracepciju?
- Hmm.
- Ne moraš se truditi - rekao je. - Pobrinut ću se da ne ostaneš trudna.
- Ili bismo mogli posve zanemariti oprez. - Vragolasto se okrenula i nasmijala
mu se preko ramena. - Ne moraš400
Sandra Broivn
blijedjeti, Pierce. Ako zatrudnim, dijete će biti isključivo moja briga.
- Vraga će biti. Ali nisam zato problijedio. Ti ne bi smjela imati djece, zar
ne?
- Nije preporučljivo. No nekoliko žena s transplantira-nim srcem ima djecu.
Zasad se majke i djeca izvrsno osjećaju.
- Nemoj riskirati. Previše stvari može poći po zlu.
- Ti si takav pesimist.
- Ja sam realist.
- Zvučiš ljutito. Zašto? Samo sam se šalila.
Čvršće ju je zagrlio. - Ne ljutim se. Samo ne želim da nepotrebno stavljaš
život na kocku. S tim se nije šaliti.
- Oduvijek sam željela dijete - čeznutljivo je rekla. Čovjek ne može imati sve,
podsjetila se. Ona je primila toliko blagoslova, a najveći je sad zaštitnički drži
uza se. Osjećala je njegov dah u svojoj kosi. Čak joj je i to ulijevalo sigurnost.
On je tako privlačan, tako pun života, tako... sve. Glavom su joj prolijetali
prizori svakog trenutka što su ga zajedno proveli.
Zacijelo je osjetio njezin tihi smijeh jer ju je gurkao koljenom. - Što je tako
smiješno?
- Upravo sam se sjetila tvoje prijetnje Cvclopsu. Nešto tako vulgarno nikad
nisam čula.
- O tome da ću mu iščupati oko i -
- Nemoj to ponavljati, za ime svijeta! Odakle ti je pao na pamet takav izraz?
- Gdje drugdje? Na ulici. Ili u svlačionici. Ako se dovoljno dugo družiš s
drotovima, smeće ti počne izlaziti iz ustiju.
Pružio joj je priliku.
Nakon trenutka tišine, ona je tiho upitala: - Što se dogodilo, Alex? Zašto si
otišao iz hjustonske policije?
- Spicer ti je već rekao. Ubio sam nekoga.
- Pretpostavljam da si nekoga ubio na dužnosti. Dugo je čekao prije nego je
progovorio. Više nije bio
Šarada
401
opušten jer mu se svaki mišić tijela napregnuo. - Ne bilo koga. Drugog
policajca.
Nije ni čudo što je to bila mrlja u njegovu sjećanju. Policajci su bili poput
bratstva. Svuda u svijetu smatrali su se braćom. - Želiš li mi pričati o tome?
- Ne. Ali hoću.
- Hunsaker pri telefonu.
- Poručnice, ovdje Baker.
- Koliko je sati?
Upalio je svjetiljku na noćnom ormariću. Gospođa Hunsaker je nešto
progunđala i zabila glavu u jastuk. On nije spavao. Chili što ga je za večeru
pojeo bušio je rupe po njegovu želucu. Uz to je popio nekoliko limenki piva
od koje mu se neprestano podrigivalo. Baš je htio ustati da popije nešto za
smirivanje želuca kad je zazvonio telefon.
- Oprostite što zovem tako kasno - ispričao se njegov podređeni. - Ali rekli
ste mi da vam javim čim dovršim izvještaj.
Baker je bio novak i još uvijek se trudio da udovolji. Svaki je nevažni zadatak
obavljao kao da je istraga o ubojstvu JFK-a.
- Kakav izvještaj? - upitao je Hunsaker i podrignuo.
- O onim prijateljima Cat Delanev? Dali ste mi popis imena i rekli neka ih
provjerim? Pa, upravo sam završio i pitao se hoću li fascikl ostaviti na vašem
pisaćem stolu ili ne?
- Dovraga, žao mi je, Baker. Zaboravio sam ti reći. Zaključio sam taj slučaj.
- Oh. Doista? - Jasno se vidjelo da je razočaran.
- Da. Gospođa Delanev nazvala je kasno večeras. Našla je tipa koji ju je
terorizirao u nekoj ludnici u Ford Worthu. Tip je sve priznao. Povukao sam
ljude koji su pazili na njezinu kuću, ali sam zaboravio na izvještaj što sam ga
tebi dao u zadatak. Žao mi je. Barem će ti biti plaćen prekovremeni rad, nije li
tako?402
Sandra Broivn
- Tako je.
Hunsaker je ponovno podrignuo. Morao je na zahod.
- Ima li još nešto, Baker?
- Ne... pa... na neki način .
- Reci što imaš, Baker.
- Samo je nekako... ironično, mislim da je to prava riječ. Riječ je o onom
piscu. Pierceu.
Kad mu je Baker ispričao što je otkrio, Hunsaker je također pomislio da je to
ironično. Zapravo, bilo je nevjerojatno.
- Isuse - rekao je i prešao rukom preko lica. - Ostani gdje jesi, Baker.
Dolazim za dvadeset minuta.
- Ako je to za tebe previše bolno, Alex, ne moraš pričati o tome.
- Ne želim da misliš kako je gore no što zapravo jest. Ionako je prilično loše.
Zastao je na trenutak kako bi sredio misli. - Godinama smo pokušavali
prekinuti taj lanac droge, ali činilo se da su oni uvijek jedan korak ispred nas.
Nekoliko su se puta izvukli iz naše mreže. Stigli bismo do mjesta odakle su
ra-spačavali drogu, a oni su trenutak prije zbrisali.
- Konačno smo dobili pouzdanu informaciju, ali je trebalo jako brzo reagirati.
Odredili smo Četvrti srpnja za raciju. Nisu očekivali da ćemo to učiniti na
blagdan.
- Akcija je bila tako tajnovita da su za nju znali samo policajci koji su bili
izravno uključeni. Svi smo bili jako nervozni, ali smo jedva čekali da sredimo
te gadove.
- Stigli smo do kuće. Ovoga puta nisu bili unaprijed upozoreni. Momci su
uletjeli i zatekli ih posve nespremne.
- Jurnuo sam hodnikom prema spavaćim sobama, naglo otvorio jedna vrata, i
našao se licem u lice s jednim od naših ljudi. Bio mi je partner kad smo tek
počeli raditi. Teško je reći tko se više iznenadio.
- Ja sam rekao: 'Koga vraga radiš ovdje? Nisi bio predviđen za ovu raciju'. A
on je rekao: 'Tako je, nisam'.
Šarada
403
- Odjednom mi je sinulo što je on tamo radio. Istog trenutka posegnuo je za
pištoljem. Bacio sam se na pod, otkotrljao u stranu i naciljao. Ne u svog
starog partnera, ne u čovjeka kojeg sam držao prijateljem. Već u pokvarenog
policajca, prokletog trgovca crackom. Pogodio sam ga u glavu.
Cat je uz svoja leđa osjećala dizanje i spuštanje njegovih prsiju i lupanje
njegova srca, te je znala koliko mu je teško o tome pričati.
- Učinio si ono što si morao, Alex.
- Mogao sam ga raniti. No, ubio sam ga.
- Inače bi on ubio tebe.
- Možda. Vjerojatno.
- Sigurno su te oslobodili svake krivnje.
- Službeno. Takve racije često znaju poći po zlu. Uvijek se dogodi nešto
neočekivano. Kad se dim raščistio, jedan je policajac bio mrtav, a ja sam ga
ubio. Ako neka akcija pođe po zlu, netko mora biti kriv.
- Tako su se proširile glasine da je taj policajac radio prikriveno, a ja sam ga
zamijenio za jednog od negativaca i pucao prije postavljanja pitanja.
- To je bilo tako nepravedno!
- Oni su štitili svoja leđa. Nisu htjeli da se zna kako je pripadnik hjustonske
policije zapravo trgovac drogom. Umjesto toga, pokopali su ga kao heroja,
pozdrav od dvadeset jedne salve, cijela predstava.
- Zašto nisi ništa rekao?
- Javno izaći s istinom? - prezirno je rekao. - Izgledalo bi kao da sam sve to
izmislio da bih prikrio svoju grešku. Bila bi moja riječ protiv cijelog
policijskog odsjeka. Osim toga, tip je imao ženu. Očekivala je njihovo prvo
dijete. Nisam mogao ocrniti njega bez da sjena padne na njih. Ona ništa nije
znala o njegovim zločinačkim aktivnostima.
- Kako znaš?
- Jednostavno znam. Osim toga, nikad nije pokušala uzeti novac što ga je on
spremio. Ostao je u pretincu tre-404
Sandra Broivn
zora, a ona i dijete su otišli živjeti u Tennessee k njezinim roditeljima.
Cat se okrenula prema njemu. Nježno je dotaknula ožiljak na njegovoj obrvi.
- Žao mi je, Alex. Voljela bih da to nekako mogu promijeniti.
- I ja - rekao je i ovlaš se osmjehnuo. - Nakon toga bio sam poput velikog
čira na odjelu koji se stalno gnojio. Svakodnevno sam strepio od odlaska na
posao. Policajci koji nisu imali pojma ni o čemu prezirali su me zbog na-
vodnog zajeba. Oni koji su znali, bojali su se da ću ipak razotkriti istinu. Bio
sam od svih prezren čovjek. Moja je karijera policajca bila okončana. Na
kraju sam im dao ono što su željeli, svoju značku.
- Tvoja je prva karijera završila - ispravila ga je.
- Tada si počeo pisati sjajne romane.
Sad je shvatila zašto u njegovim romanima rad u policiji nije prikazan na
laskavi način. Njegovi su junaci bili individualci koji su razotkrivali
pokvarene političare i podmitljive policajce, obično uz goleme osobne žrtve.
Mazila mu je prsa. Zavukao joj je prste u razbarušenu kosu i privukao njenu
glavu prema svojoj. - Život je težak, zasigurno, ali ima i svojih dobrih strana.
- Kao na primjer? - zavodnički je upitala.
- Na primjer tebe. - Približio je svoja usta njenima i poljubio je.
***
Cat se naglo probudila, kao da ju je netko pozvao imenom.
Nekoliko je trenutaka ležala napeto i nepomično, osluškujući. No čula je
samo Alexovo ritmično disanje. Postupno se njezino tijelo opustilo. Uživala
je u njegovoj toploj, zaštitničkoj blizini.
Prisjetivši se njihovog vođenja ljubavi, porumenjela je zbog svog
pomanjkanja čednosti. S njim je postala posve besramna. Osjećala se
slobodnom izraziti svoju seksualnost... i, Bože, to je fantastično.
Zagledala se u njegovo usnulo lice. Sad se nije vidjela
Šarada
405
bora između njegovih obrva. Ublažila se stroga linija njegovih usana. U snu
ga nisu proganjale mučne uspomene.
Ako ona uspije oprostiti prestrašenoj djevojčici koja se sakrila u ormar, Alex
bi mogao oprostiti sebi zato što je ubio svog bivšeg partnera. Budu li si
uzajamno pomagali, mogli bi prevladati svoje osobne noćne more.
Morala je poći u kupaonicu pa je sišla s kreveta, navukla njegovu košulju i
pošla u prizemlje. Nije ga htjela probuditi potezanjem vode u zahodu.
Uz pomoć ulične rasvjete što se prosipala kroz škure našla je put do
kupaonice ispod stubišta. Kad je izašla, shvatila je da joj se uopće ne spava.
Prethodnu je noć cijelo vrijeme bila budna. Jučerašnji je dan bio dugačak i
naporan. Vodili su ljubav dok nisu zaspali od iscrpljenosti. Ipak, nakon samo
nekoliko sati spavanja, osjećala se osvježenom. Još je preostalo nekoliko sati
do zore, ali ona nije osjećala želju da se vrati u krevet.
Je li gladna? Ne.
Žedna? Zapravo nije.
Odjednom joj se učinilo da je neodoljivo privlače vrata zabranjene sobe.
Neko je vrijeme zurila u njih, svjesna da bi se trebala oduprijeti njihovoj
magnetnoj privlačnosti. No njezina urođena znatiželja nije joj to dopuštala.
Ako sad uđe, kakve će to imati važnosti?
Alexu je ranije smetalo njezino njuškanje, ali to je bilo u početku njihove
veze. Tada su se jedva poznavali. Sad je situacija drugačija. Bili su intimni,
tjelesno i duševno. Povjerili su svoje tajne jedno drugome. Zasigurno više ne
vrijedi njegovo bezvezno pravilo o zabrani ulaska.
Pritisnula je kvaku i otkrila da su vrata zaključana.
Možda je i bolje tako. Znala je da ne bi smjela ući bez njegova dopuštenja.
Ipak se podigla na prste i prešla rukom po dovratku gdje je našla tanki
mjedeni ključ. To je shvatila kao dobar znak. Ako doista nije želio da uđe,
zašto bi ostavio ključ na dohvat ruke?
Uvukla je ključ u bravu. Otvorila se uz tihi metalni406
Sandra Broivn
zvuk. Zastala je i oslušnula, ali se odozgo ništa nije čulo. Ušla je i zatvorila za
sobom vrata, a tek je tada upalila svjetlo.
Soba je predstavljala golemo razočaranje. Kad bi ona uređivala piščevo
utočište, pobrinula bi se da bude udobno i zanimljivo. Imalo bi brodski pod na
zidovima, drevne turske sagove i masivni namještaj presvučen kožom. Možda
bi u jednom kutu stajao globus. Police bi bile pune prvih izdanja rijetkih
knjiga i ukrasa od kojih bi se reflektirala svjetlost starinskih svjetiljka Tiffanv.
Alexova radna soba bila je točno to, radna soba. Praktična, razočaravajuće
neprivlačna, bez osobenosti, estetski siromašna. Štampač i kompjutor su se
nalazili na sklopivom stolu s metalnim nogarima i plastičnom pločom. Kraj
toga se nalazio faks.
Imao je puno knjiga, od enciklopedija do romana bestselera, ali nisu bile u
kožnatom uvezu, niti složene u antiknim ormarima za knjige od hrastovine.
Nasumce su bile natrpane po sivim metalnim policama. Telefon se nalazio na
hrpi telefonskih imenika.
U kutu sobe stajao je pisaći stol na kojem je očito obavljao administrativne
poslove. Bio je zatrpan korespondencijom, faksevima, bankovnim izvacima,
fasciklima i notesom u koji je nešto upisivao nečitkim rukopisom, a svoje je
bilješke povezivao strelicama i drugim znakovima. Na fasciklima su bili
rukom napisani natpisi, a očito je da su se puno koristili; rubovi su im bili
zavijeni i oštećeni.
Catinu pozornost privukla je uokvirena fotografija. Podigla ju je kako bi
izbliza pogledala nasmiješeni par. Prikazivala je Alexa sa širokim, uvijenim
brkovima. Mora ga zadirkivati u vezi s tim.
S njim se na fotografiji nalazila vrlo lijepa mlada žena. Kao i on, na sebi je
imala odrezane traperice i visoke cipele za hodanje. Ona je sjedila na
povećem kamenu; on je čučnuo iza nje. U pozadini se vidio planinski lanac
koji je podsjećao na Rockies.
Šarada
407
Fotografija s odmora. Odlazio je na odmor s ovom ženom.
Cat se prekorila zbog osjećaja ljubomore što ju je obuzeo. Prirodno je da je
Alex imao i druge romantične veze. Vjerojatno su neke bile ozbiljne. Ne
smije se zbog jedne fotografije ponašati poput ljubomorne šiparice.
Zaboravi, rekla je sebi i vratila okvir sa slikom tamo gdje je stajao.
Na zidu iza pisaćeg stola nalazila se ploča od pluta. Vidjelo se jako malo pluta
jer je svaki centimetar ploče bio prekriven. Bilo je tipkanih bilješki, novinskih
isječaka i rukom pisanih podsjetnika na komadićima papira. Pomi-slivši da
sav taj materijal mora imati veze s njegovim trenutnim radom, Cat se nagnula
naprijed i počela ga nasumce razgledavati.
Trebalo joj je samo nekoliko časaka da shvati kako se sav materijal odnosi
samo na jedno. I nije bila riječ o zločinima ili korumpiranosti policije. Radilo
se o transplantaciji organa, posebice srca.
Jedan joj je papir posebno privukao pozornost. Bio je to duplikat jednog
novinskog isječka što ga je primila od Revesa. Samo što ovo pričvršćeno na
Alexovoj ploči nije bila preslika koju mu je dala prije nekoliko tjedana. Ovo
je original. Već je požutio po rubovima. Bio je star dvije godine.
Koljena su joj popustila pa se skljokala na obližnju stolicu. - Saberi se, Cat -
promrmljala je. Bilo je prerano za stvaranje zaključaka. Za ovo mora postojati
logično objašnjenje. Samo što ga ona još ne vidi.
Alex istražuje transplantaciju srca za jednu od svojih knjiga. Da, zacijelo je
riječ o tome. Nije joj to želio reći jer... Zašto?
Zašto joj nije rekao? Čemu takva tajnovitost?
Možda odgovor nađe u fasciklima. Onaj na vrhu imao je natpis AMANDA.
Cat je otvorila fascikl. Srce joj je poskočilo. S fotografije joj se smiješila ista
žena koja se nalazi na uokvirenoj slici.
Imala je privlačne, nasmijane oči i inteligentno lice.408
Sandra Broivn
Cat se pitala kakva je zapravo bila njezina veza s Ale-xom. Žarko je željela
znati, ali se bojala saznati.
Odmaknula je fotografiju kako bi mogla pročitati sljedeći dokument u
fasciklu. - O, Bože. - To je bila Aman-dina smrtovnica.
Bez obzira kakva je bila njihova veza, završila je njezinom smrću. Siroti
Alex. Ako je s Amandom imao ozbiljnu vezu, njezina ga je smrt zacijelo
teško pogodila. To je objašnjavalo dio njegova cinizma. Njezina prerana smrt,
zajedno s pucanjem u bivšeg partnera, objašnjavala je zašto je utjehu potražio
u alkoholu. Je li Amandu izgubio prije ili poslije pucnjave?
Cat je pogledala datum na smrtovnici i pokrila rukom usta kako bi prigušila
zaprepašteni uzvik.
Kad je ponovno počela disati, to je zvučilo glasno i oštro u tihoj sobi. Srce joj
je mahnito tuklo. Grčevitim je pokretom odmaknula u stranu Amandin fascikl
i pročitala natpis na onome ispod, iako je gotovo sigurno znala što će naći.
DANIEL L. LUCAS poznat pod imenom SPARKY.
Prije no što je pogledala znala je koje će ime pročitati na sljedećem fasciklu.
Imala je pravo. JUDITH REYES.
Drhtavim je rukama žurno pregledala preostale fascikle. Na njima su se
nalazila imena osoba s transplantira-nim srcem koje su umrle pod neobičnim
okolnostima. Svaki je fascikl sadržavao opširne bilješke, detaljne opise
nesretnih slučajeva, kopije obdukcijskih i policijskih izvještaja, spise do kojih
je mogao doći samo policajac, ili jako vješt bivši policajac.
Na posljednjem fasciklu nalazilo se njezino ime. Potreseno je prelistala
njegov sadržaj. Unutra se nalazilo puno podataka o njezinu životu, pogotovo
nakon transplantacije. Bilo je na desetke njezinih fotografija; neke su bile
stare godinama, a neke od prošlog tjedna, na nekima je pozirala dok su druge
očito snimljene izdaleka.
Žurno je preletjela pogledom sadržaj drugih fascikala. Bili su podjednako
opširni. Zacijelo je ove podatke skupljao godinama. Nije mogao početi tek
prije nekoliko tje-
Šarada
409
dana kad ga je ona zamolila za pomoć u traganju za njenim progoniteljem.
Ovo je predstavljalo sate, dane, godine upornog istraživanja. Svaka je smrt
temeljito istražena, ili opisana.
Njezin um nije želio prihvatiti ono što joj je to govorilo.
Odjednom su se vrata iza nje naglo otvorila. Cat je skočila sa stolice i
okrenula se.
Prilazio joj je Alex s ubojitim pogledom u očima.410
Sandra Broivn
53. poglavlje
-Mi
Rekao sam ti da ne smiješ ulaziti ovamo. Catina su se usta osušila. No nije
pokazala strah, već je prešla u napad. - Što će ti sve ove stvari? Kako si to
prikupio? Zanimala te transplantacija srca puno prije no što smo se upoznali.
Zašto? Tko je Amanda?
- Nisi smjela zabadati nos u moje osobne stvari.
- Želim znati zašto imaš sve ove fascikle, Alex. Tko je Amanda? - Glasno je
ponovila.
- Žena koju sam poznavao.
- Žena koja ti je bila jako bliska.
- Da.
- A ona je umrla. -Da.
Iza leđa se čvrsto uhvatila za rub pisaćeg stola. - Sudeći prema smrtovnici,
umrla je nekoliko sati prije moje transplantacije. Je li možda bila davatelj
srca?
Nakon kratkog oklijevanja kimnuo je glavom.
- Dakle, zašto mi je nikad nisi spomenuo? Čekaj! Misli su joj zbunjujuće
brzo jurile glavom pa ih uopće
nije mogla srediti. Sjetila se nečega što je rečeno u razgo-
Šarada
411
voru pretprošle večeri, iako se sad činilo da je to bilo prije nekoliko godina.
- Nesreća na hjustonskoj autocesti - rekla je. - Jeff mi je to neku večer
spomenuo. Gotovo sam na to zaboravila. Je li Amanda tada poginula?
- Nije.
Ubrzano je disala. - Tko je ona, Alex? Proklet bio, reci mi! Odlazili ste
zajedno na odmore. Očito je riječ o značajnoj vezi.
- Jako.
Suze su je zapekle u očima. - Imao si čvrstu vezu s da-vateljicom srca, ali mi
to nikad nisi spomenuo? Zašto?
- Nije važno. Sad više ne.
Pomaknuo se naprijed; ona je žurno koraknula unatrag. - Vjerujem da je jako
važno - bez daha je rekla. - Inače bismo i o njoj otvoreno razgovarali kao o
Spar-kyju i Judy Reyes. Što mi nisi rekao o Amandi?
Osjećala je kao da će se ugušiti pa se uhvatila za vrat i grčevito gutala. - Kako
je umrla?
- Cat -
- Odgovori mi! Kako je umrla?
- Od embolije u mozgu. Tijekom porođaja.
- Porođaja? - rekla je jedva čujnim hrapavim glasom.
- A dijete? Što je bilo s djetetom?
- Mrtvorođenče. Mog je sina ugušila pupčana vrpca. Bolno je uzviknula. -
Tvoj sin. Amanda ti je bila žena?
- Nikad se nismo vjenčali.
- To je bila samo formalnost, zar ne? Bio si joj odan kao i ona tebi.
- Sasvim.
- Volio si je.
- Više od života.
Cat je refleksno brisala suze što su joj tekle iz očiju. - I ti misliš da ja imam
njezino srce.
Pošao je prema njoj s ispruženim rukama, ali je ona ponovno ustuknula, što
ga je naljutilo. - Prokletstvo, prestani bježati od mene. Moraš se smiriti i
poslušati me.
- O, ja znam dobro slušati - rekla je i sama se sebi pre-412
Sandra Brotvn
zirno nasmijala. - Sve prihvaćam onako kako se čini. Bez pitanja vjerujem u
sve što mi se kaže. Nikad ne tražim dvostruko ili skriveno značenje. Slijepo
vjerujem.
Iz prsiju joj se oteo jecaj. - Gade jedan! Nisi vodio ljubav sa mnom! Vodio si
ljubav s Amandom!
- Slušaj -
- Neću! Dosta mi je slušanja. - Pod dojmom onoga što se događalo,
dlanovima je čvrsto pritisnula sljepoočnice.
- Kad samo pomislim kako si potanko sve ovo isplanirao... A planirao jesi,
zar ne? Sve je to bila jedna velika šarada. Sve ovo. Naše upoznavanje, baš
sve?
- Da - mrzovoljno je priznao.
Iz prsiju joj se oteo još jedan težak uzdah.
- Irene i Charlie Walters su podnijeli molbu za posvo-jenje djeteta - brzo je
rekao. - Nadao sam se da ću te preko njih upoznati. S vremenom. Sigurno
nisam planirao da se Irenin brat u Atlanti razboli, ili da ćeš se ti onog jutra
pojaviti.
- Ne mogu vjerovati.
- No ti si se pojavila i ja sam trenutno osjetio... nešto. I ti si to osjetila.
- Ljubav na prvi pogled - prezirno je rekla. - Misliš da te je Amandino srce
prepoznalo kad sam te ugledala?
- Isuse - promrmljao je provukavši prste kroz kosu.
- Ne znam više što bih mislio. Znam jedino da sam zaljubljen u tebe.
- Ne. Ti si zaljubljen u Amandu.
- Ono što sam učinio bilo je -
- Vrijedno prezira. Podlo. Odvratno!
- Dobro! Imaš pravo. Ja sam podlac. To sam davno priznao. - Progutao je
ljutite riječi koje su mu već bile na vrhu jezika. Spustio je glavu prema
naprijed. Nekoliko je trenutaka zurio u pod. Kad je napokon podigao glavu,
tiho je rekao: - Prije nego mi uspiješ oprostiti, morat ćeš shvatiti koliko sam je
volio.
Cat nije mogla govoriti od uzrujanosti. Njezinu je šutnju iskoristio za svoju
obranu.
- Amanda se željela udati, ali ja to nisam htio zbog
Šarada
413

svog posla. Ponekad me nije bilo po nekoliko dana. Kad bih izašao iz kuće,
nikad nije znala hoće li me opet vidjeti, ili će neki huligan dokazivati svoju
moć ubojstvom policajca. Takav način života pravi je pakao za brak. Želio
sam da bude slobodna i može otići kad god poželi. Nikakvih obveza.
- Uskoro nakon onog sranja u policiji ona je ostala trudna. U početku sam se
ljutio, a zatim me uhvatio strah. No ona je imala tako pozitivne osjećaje u
vezi s djetetom da sam polako i ja postao zadovoljan. Novi život koji je u njoj
rastao predstavljao je iskru nade, znaš?
- Kad sam dobio vijest da su joj počeli trudovi, požurio sam u bolnicu, ali me
zadržala ona nesreća na autocesti. Kad sam napokon stigao... - Protrljao je
oči. - Nekako sam poludio kad mi je liječnik rekao da su je već proglasili
mrtvom.
Iz Catinih su se očiju i dalje slijevale suze, ali više se nije ljutila. Opčinila ju
je tragična priča. Povremeno je tiho jecala. Inače ga nije prekidala.
- Predstavila mi se zastupnica banke organa. Nije vršila nikakav pritisak. To
moram priznati. Ispričavala se što me smeta u tako teškom trenutku, ali me
podsjetila da je Amanda na vozačku dozvolu napisala kako želi darovati svoje
organe ako joj se ikad nešto dogodi.
- To se smatra legalnim dokumentom. Ipak, rekla je da to neće učiniti bez
mog dopuštenja. Amanda nije imala žive rodbine. Odluka je prepuštena meni.
- Nekome je očajnički potrebno Amandino srce, rekla je. Bez njega, druga će
osoba umrijeti. Trebalo je brzo izvaditi organ. Brzina je bila iznimno važna.
Te ako bih dao svoje dopuštenje...
Glas mu je zamro i Cat je znala da više nije s njom. Ponovno se nalazio u
bolničkom hodniku, otupio od bola, a netko je tražio njegovo dopuštenje za
vađenje srca voljene žene.
- Pet godina smo bili zajedno, ali nikad joj nisam dao ono što je najviše
željela, a to je moje ime. U ono vrijeme414
Sandra Broivn
to nije bilo popularno ime u Houstonu. Držao sam da joj je bolje bez njega. Ili
sam možda samo bio prokleto sebičan.
- Znao sam da je volim - nastavio je. - Znao sam da ostatak života želim
živjeti s njom i našim djetetom. Međutim, sve dok nije umrla nisam shvaćao
koliko sam emotivno ovisan o njoj.
- Ironija je u tome što sam toga dana dao otkaz u policiji, a ona me je na to
nagovarala od onog događaja s pucnjavom. Željela je da cijelo svoje vrijeme
posvetim pisanju. Vjerovala je u moju darovitost. Tako mi je barem govorila -
rekao je uz bolan osmijeh.
- Nakon pokopa ispraznio sam naš stan, bacio sve stvari za dijete i nekoliko
se mjeseci opijao. Tek nakon što sam se otrijeznio i povezao s Arniejem
počeo sam se raspitivati o primatelju srca.
- Budući da mi u agenciji ništa nisu htjeli reći, nastojao sam bez njihove
pomoći naći primatelja. To mi je postala opsesija. Progonila me spoznaja da
njezino srce u nekome živi.
- Počeo sam čitati novine iz svih većih gradova što su izašle na dan njezine
smrti i nekoliko tjedana nakon toga. Tražio sam priče o osobama s
transplantiranim srcem. Ako su primatelji dovoljno snalažljivi, iz tiska mogu
otkriti tko su njihovi davatelji. Mislio sam da bi moglo vrijediti i obrnuto.
- Pročitao sam sve što mi je stajalo na raspolaganju o toj temi. Saznao sam
što je nužno za presađivanje organa i koji se elementi gledaju. Zapisao sam
sve to i otprilike odredio kakav bi trebao biti primatelj, slično kao što bih
opisao neki lik u svojim romanima.
- Tvoja je transplantacija bila veliki medijski događaj. Koristeći se bivšim
policijskim vezama, podmićivanjem, čime god sam se sjetio, saznao sam kad
su ti obavili transplantaciju. Bilo je malo knap, ali ipak moguće. Imate istu
krvnu grupu. Po veličini odgovarate. Što sam više istraživao, to sam postajao
sigurniji da ti imaš njezino srce.
- Zapravo sam planirao preseljenje u Los Angeles ne
Šarada
415
bih li te nekako upoznao kad je objavljeno da dolaziš u San Antonio. Odmah
sam iz Houstona preselio ovamo. - Zastao je. - Ostalo znaš.
- Znam da si podli, lažljivi kujin sin.
- U početku sam doista to bio. Kad sam te prvi put vidio pred kućom
Waltersovih, učinilo mi se da me netko snažno tresnuo u želudac. Znao sam -
rekao je i šakom naglasio svoje riječi. - Znao sam da imam pravo. Što sam se
više nalazio u tvojoj blizini, to sam postajao sigurniji. Imaš osobine tako
slične njenima.
- Ne želim to slušati.
- Tvoji izrazi lica me podsjećaju na nju. Voliš iste stvari koje je i ona voljela.
Čak imate jednak smisao za šalu, isti optimizam.
- Prestani! - Pokrila je rukama uši.
- Morao sam voditi ljubav s tobom, Cat. Morao sam.
- Iskoristio si me kao medij.
- Da - rekao je tihim glasom. - Morao sam vidjeti mogu li doprijeti do nje.
Osjetiti je. Dotaknuti je samo još jednom.
- Oh, Bože! - uzviknula je Cat, pogođena njegovim priznanjem.
- I doista sam osjetio duhovnu vezu. No, je li to bila Amanda? Ili ti? Ono što
se među nama događalo bilo je tako dobro da sam se počeo osjećati krivim jer
mi se činilo da sam je izdao.
- Zasigurno nisam prva žena s kojom si bio u ove četiri godine?
- Nisi. No ti si prva s kojom sam bio i to mi je nešto značilo. Probudio bih se i
znao tvoje prezime. Zato sam pokušao prekinuti s tobom. Više nisam
vjerovao svojim motivima. Zaljubljivao sam se u tebe, a to nije imalo nikakve
veze s Amandom.
- Više nisam želio znati imaš li njezino srce. Zamalo mi je pozlilo onog jutra
kad si mi rekla da si se u banci organa raspitivala o svom davatelju. Čim si
otišla, nazvao sam agenciju koja je uzela Amandino srce i povukao svoj trajni
zahtjev za informacijama. Ako si dobila njezino416
Sandra Broivn
Šarada
417
srce, ja to više nisam želio znati. U tom je trenutku jedino što sam znao ili
želio znati bila činjenica da te volim.
- Očekuješ li da ću povjerovati u to trabunjanje? Što se ovoga tiče... -
Naglom je kretnjom srušila fascikle na pod te se iz njih rasuo njihov sadržaj. -
Vraški si se puno trudio ni za što. Koliko znamo, možda uopće nemam
njezino srce!
- Ja sam siguran devedeset devet posto. Taj osjećaj prepoznavanja nisam
imao s ostalima.
- To je ipak samo... - Prekinula se kad je u cijelosti shvatila značenje
njegovih riječi. - Ostalima? S drugim osobama koje imaju transplantirano
srce? Njih si također upoznao?
Suze su joj se trenutno osušile te je kristalno jasno spoznala istinu. - O, moj
Bože. Ti si taj!
- Cat -
Zaletjela se na njega, tresnula ga šakama u prsa i uhvatila posve nespremna.
Izgubio je ravnotežu i zabio se u police srušivši knjige na pod. Cat je istrčala
iz sobe i zalupila vrata za sobom.
Jurnula je hodnikom pa kroz dnevni boravak i pograbila ključeve njegova
automobila s pokrajnjeg stolića. Ulazna su vrata bila zaključana. Mahnito se
borila sa zasunom. Čula je kako joj se približava. U posljednjem je trenutku
izletjela kroz vrata i pojurila do njegova automobila.
Trčao je za njom. - Cat, čekaj malo! - vikao je.
- Tako da možeš i mene ubiti kao njih?
Ubacila je mjenjač u rikverc i pritisnula papučicu gasa. Gume su zacviljele i
automobil je počeo kliziti. Gotovo je uhvatio kvaku na vratima kad je ona
uspjela uspostaviti kontrolu nad vozilom i odjuriti u noć.
54. poglavlje
Gdje je ta glupa kučka? Samo što Kismet nije baš tako glupa, gorko se
podsjetio Cvclops. Poput magarca nasjeo je njezinoj spletki.
Danima se već pokušavao domisliti kako bi je mogao naći. Dosad nije imao
niti jednu sjajnu ideju. Bilo bi čudo da jest. Živio je samo od alkohola i droge.
Raspitivao se naokolo, ali nitko od njegovih poznanika nije znao gdje se
nalaze skloništa za žene. Njegova su mu raspitivanja donijela samo
izrugivanje i duhovite primjedbe o tome kako ne može držati svoju staru pod
kontrolom. Smijali su mu se.
Prokletstvo! Morat će je naći i dovući natrag, makar samo zato da spasi obraz
pred prijateljima. Čak je počeo gubiti poštovanje neprijatelja, što je još gore.
Kad je se dočepa, a bio je siguran da je samo pitanje vremena kad će se
puzeći vratiti k njemu, požalit će što ga je ikad prevarila.
Ne bi ona postala tako hrabra da nije one ženske De-laney. Zapravo je ona
kriva za sve ovo. Pojavila se niotkuda i ponovno razbudila Kismetina sjećanja
na Sparkvja.
Držati Kismet pod kontrolom nije bilo nimalo teško.418
Sandra Broivn
Samo je trebao zaprijetiti malome i ona je postajala krotka poput janjeta. Sve
bi učinila da zaštiti Sparkvjevo kopile. No kako ju je mogao kontrolirati, a
kamoli kazniti onako kako zaslužuje ako je ne može naći.
Samo mu je jedna osoba mogla reći gdje se kriju Kismet i njeno derište. Pa,
zapravo dvije osobe, ali on se radije ne bi petljao s onim Pierceom ako nije
nužno.
U svakom slučaju, sjedenje i prepuštanje tmurnim razmišljanjima nikamo ga
neće odvesti. O svemu je toliko razmišljao da mu se već vrtjelo u glavi.
Trebalo je krenuti u akciju. Zacijelo se situacija već primirila. Policajci će
imati drugih briga; neće tražiti njega.
Ustao je i pijano zateturao prije no što je uspostavio ravnotežu i izašao iz
bara. Noćni je zrak bio hladan i oštar. Malo ga je otrijeznio.
Dok se penjao na Harlevja, potapšao ga je kao da je živo biće. Dao je gas i
uživao u poznatom vibriranju što se širilo kroz njegova bedra, međunožje i
trbuh. To mu je davalo osjećaj muževnosti i samopouzdanja, sve što je uništio
poraz s Cat Delanev.
Ako toj crvenokosoj kučki dopusti da mu nekažnjeno zajebe život, onda joj
jednako tako može dati mesarski nož da ga kastrira.
- Ni u ludilu - proderao se kad je uz urlik motora jurnuo u noć.
Bili Webster je proveo besanu noć.
Po tko zna koji put pogledao je uru na Melijinom noćnom ormariću. Prošla je
ponoć. Zbacio je pokrivače i sišao s kreveta. Hlače su mu bile uredno složene
preko stolice. Baš ih je navlačio kad se Melia uspravila na krevetu i mamurno
izgovorila njegovo ime.
- Žao mi je što sam te probudio - rekao je. - Vrati se na spavanje.
- Kamo ideš?
- Vrijeme je za odlazak.
Šarada
419
- Sada? Mislila sam da si Nancy rekao kako ćeš cijelu noć izbivati.
- Jesam.
- U tom slučaju, zašto ne ostaneš do jutra?
- Sad je jutro.
Namrštila se, ali nije željela cjepidlačiti u to doba noći. - Mrzim se sama
buditi - uvrijeđeno je rekla.
- Tu se jutros ništa ne može.
- Kamo ti se žuri?
- Moram nešto obaviti.
- U ovo doba noći?
- Čim prije tim bolje - zagonetno je rekao. Pokušala ga je vratiti u krevet
svojom seksepilnošću,
ali joj to nije pošlo za rukom. Žurno je otišao, čak je niti ne poljubivši za
rastanak.
Alex je žestoko opsovao dok je gledao kako stražnja svjetla njegova
automobila nestaju iza ugla, ali nije gubio vrijeme na žaljenje.
Požurio je natrag u kuću, potrčao do spavaće sobe i odjenuo se. Uzeo je
pištolj iz najgornje ladice komode, zgrabio šaku metaka i spustio ih u džep
košulje dok se trkom vraćao u prizemlje.
Na ulaznim je vratima pogledao na sat i ponovno opsovao.
Njegov je motor još uvijek bio na servisu. Stoga je drškom pištolja razbio
staklo na susjedovom BMW-u. Za nekoliko je sekundi uspio spojiti prave žice
i upaliti motor.
Kad je krenuo, opet je pogledao na sat. Zaostajao je za Cat samo pet minuta.
Bila je previše uplašena da bi plakala. Kasnije će plakati. Kad on bude iza
rešetaka, ona će biti sigurna i tada se prepustiti svom bolu. U ovom se
trenutku mora usredotočiti na preživljavanje.420
Sandra Broivn
Cijelo vrijeme je to bio Alex. Postojala je mogućnost da ona ima srce njegove
drage Amande, pa ju je namjeravao ubiti kao i ostale. Danas je taj dan;
godišnjica dana koji je za nju značio novi život, ali za njega nepodnošljivu
bol.
Rekao je da ga je progonila spoznaja kako Amandino srce kuca u drugom
tijelu. Zato je ušao u trag mogućim primateljima i, pomoću vještine
pretvaranja, približio im se toliko da ih je mogao ubiti ne pobudivši sumnju.
Zatim se spretno prebacio do druge žrtve i postavio svoju zamku.
Tko bi drugi mogao izvesti tako savršene zločine, koje policija čak nije ni
smatrala zločinima, osim bivšeg policajca koji piše izvrsne romane? Znao je
kako se prikrivaju dokazi i začepljuju rupe u zapletu.
Cat je zadrhtala, a tome je samo dijelom bila kriva činjenica da na sebi ima
samo njegovu košulju. Kožne presvlake hladile su njezinu nagu stražnjicu, a
ruke i noge su joj se naježile.
Čim stigne kući, nazvat će poručnika Hunsakera. No najprije mora doći do
kuće. Jednim je okom pogledavala retrovizor. Iako ga je ostavila bez
prijevoznog sredstva, on se znao snaći. Očekivala je da će je u svakom
trenutku preteći drugi automobil.
To bi bilo savršeno, zar ne? Mogao bi je gurnuti preko stijene, a zatim
odjuriti. Njezinu bi smrt proglasili nesretnim slučajem, a na njega nitko ne bi
posumnjao jer bi poginula dok vozi njegov automobil. Da. U takvu bi se priču
lako povjerovale Provela je noć s njim, ali je rano jutrom pošla kući.
Pozajmio joj je svoj automobil.
- Ne mogu vjerovati - rekao bi kad bi ga obavijestili o njezinoj pogibiji.
Tugovao bi za njom i izgledao utučeno. I svi bi vjerovali u njegovu
nedužnost.
Baš kao što je i ona vjerovala.
Zašto nije poslušala Deana? Billa? Upozoravali su je na njega. Osjetili su
njegovo licemjerje. Zašto ga ona nije osjetila? Njegova »mračna strana«, kako
ju je ona zvala, bila je tako mračna da je postajala ubojita.
Šarada
421
Izvrsno je odigrao svoju ulogu, rafiniranošću i vještinom majstora. Najprije ju
je osvajao i šarmirao. Zatim ju je odbacio i tako je naveo da ga još više poželi.
Tada joj je postao prijatelj i pouzdanik baš kad joj je to najviše trebalo. I
konačno joj je postao ljubavnikom u pravom smislu riječi. Ona mu je glasno
izjavila ljubav. A on je cijelo vrijeme -
Suho je jecala dok je izlazila s autoceste brzinom tri puta većom od
preporučene. Čvrsto je stisnula volan i prešla preostalih nekoliko blokova do
svoje kuće, podsjetivši se da sad nije imala vremena za razmišljanje o lju-
bavnim mukama. Preživi li sve ovo, imat će dovoljno vremena za liječenje
svog slomljenog srca.
Skrenula je na svoj kolni prilaz i naglo zakočila. Odmah je otvorila
automobilska vrata, iskočila i jurnula prema kući. Kad je stigla do trijema,
spotaknula se o nekoga tko je sjedio na najgornjoj stubi. Panično je uzviknula.
Njezin je neočekivani gost skočio na noge i zgrabio je za ruke.
- Cat! Gdje si bila?
Gotovo se srušila, najprije od straha, a potom od olak-Sanja. - Jeffe, hvala
Bogu! - Uhvatila se za rukave njegove jakne, naslonila se na njega i
pokušavala doći do daha. - Moraš mi pomoći.
- Dobri Bože, Cat, ti si gotovo posve... Gdje ti je odjeća?
- To je duga priča. - Otključala je ulazna vrata i isključila alarm. Slijedio ju je
unutra. - Moram nazvati policiju - rekla mu je. - Alex Pierce je onaj koji me
terorizirao.
- Što?
- Zbog jedne žene koju je volio. Umrla je prilikom porođaja. Dao je svoj
pristanak za presađivanje njezina srca.
Dok je objašnjavala Alexove motive, prekopavala je po sadržaju svoje torbice
tražeći posjetnicu poručnika Hunsakera. - Gdje je ta prokleta kartica? Znam
da je tu negdje. Moram ga odmah nazvati. Danas je godišnjica -422
Sandra Broivn
- Znam. U ponoć sam to shvatio. Zabrinuo sam se jer mi se cijeli dan nisi
javljala. Došao sam vidjeti je li s tobom sve u redu i s namjerom da ostanem
ovdje ako si sama.
- On će doći za mnom, Jeffe. Ako ni zbog čega drugog, onda zato da me
ušutka jer znam za druga tri umorstva. Nevjerojatno je domišljat. I
nemilosrdan. Ne bi povjerovao kako je promišljeno provodio svoj plan.
Zazvonilo je na ulaznim vratima, a odmah potom uslijedilo je glasno kucanje.
- Cat!
Ukočili su se. Tada je Jeff stao ispred nje i okrenuo se prema vratima
zaštitivši je svojim tijelom. U bilo kojem drugom trenutku Cat bi se bila
nasmijala njegovom herojskom, ali komičnom pokušaju da je zaštiti.
- Policija je na putu ovamo - viknuo je Jeff.
- Cat? Ja sam, Bili.
Odgurnula je Jeffa u stranu i potrčala otvoriti vrata. Ušao je Bili Webster. -
Koji se vrag događa? Što radiš ovdje, Doyle? Cat, zašto si tako odjevena?
- Alex Pierce je onaj koji joj je slao novinske isječke -rekao mu je Jeff. - Ubio
je one druge ljude s presađenim srcima, a sad proganja Cat.
Bili se zaprepastio kao i maločas Jeff. - Kako znate da je Pierce? Gdje je on
sada?
- Upravo sam otišla od njega. - Oba su muškarca s nelagodom pogledala
njezine nage noge. Nije imala vremena za osjećanje neugodnosti. - Moram
nazvati poručnika Hunsakera.
Brzo im je opisala Alexovu zaključanu sobu, fascikle što ih je našla, goleme
količine podataka što ih je prikupio. - Sad sve ima smisla - rekla je. - Zacijelo
se zlobno naslađivao kad sam ga molila da mi pomogne pronaći mog
progonitelja. Dao mi je podatke o Sparkvju. Pronašao je Paula Revesa i
nepotrebno njemu i njegovoj obitelji priredio pravu kušnju.
- Tko je Reyes? - upitao je Bili.
Ukratko im je opisala put u Fort Worth. Kao i ona, ču-
Šarada
423
dili su se trudu što ga je Alex uložio kako bi je udaljio s pravog traga.
- Evo je. - Podigla je Hunsakerovu posjetnicu i posegnula za telefonom.
- Ja ću to učiniti dok se ti presvučeš - ponudio se Jeff.
- Hvala. - Zaputila se u spavaću sobu, ali ju je Bili zadržao.
- Cat, jesmo li još uvijek prijatelji? Možeš li mi oprostiti zbog Melije? -
prigušenim ju je glasom upitao.
Čudno kako po život opasna situacija sve stavlja u drugačiju perspektivu.
Jasnije se vidjelo prioritete. - Bila sam bijesna i razočarana. No nije na meni
da ti opraštam, Bille. I još uvijek smo prijatelji, naravno.
Odjednom joj se učinilo čudnim da je on tu. - Što te dovelo k meni u ovo
doba?
Prije nego je dospio odgovoriti, Jeff im je rekao da Hunsaker stiže. - Rekao je
da će doći što je prije moguće.
- Hoćete li ostati sa mnom dok ne stigne?
Oba muškarca su uglas pristala. Cat im je zahvalila i povukla se u svoju
spavaću sobu.
Dr. Dean Spicer je odložio plastični ključ na komodu i izašao iz hotelske
sobe.
Bilo je rano. U hodnicima nije bilo nikoga. U dizalu je bio sam. Dok je
prolazio predvorjem, opazio je samo jednog pospanog službenika na recepciji.
Službenik njega nije vidio.
Stigao je u San Antonio malo iza ponoći zrakoplovom koji se sat vremena
zadržao u Dallasu. Pokušao je nazvati Cat iz zrakoplovne luke u Dallasu, a
potom još jednom po dolasku u San Antonio. Nije se javljala na telefon.
Razmislio je o ostavljanju poruke na sekretarici, ali je odustao. U slučaju da je
ondje Pierce, nije želio ispasti budala i govoriti u spavaću sobu gdje oni,
možda, vode ljubav.
Osim toga, nije bio siguran kako će ga primiti. Kad su424
Sandra Broivn
zadnji put razgovarali, spustila mu je slušalicu. Ispričao joj je o kobnoj
pucnjavi u kojoj je poginuo hjustonski policajac na tajnom zadatku, a ta se
greška pripisivala Pier-ceu. Kad je riječ o Pierceu, ona misli srcem, a ne
glavom.
No koja žena to ne čini?
Kad je bolje razmislio, učinilo mu se boljim što je nije dobio telefonom.
Njegov će posjet predstavljati posvemašnje iznenađenje. Iako ne bi trebalo
biti tako. Danas je godišnjica njezine transplantacije.
Ulica je bila mračna i tiha.
Cyc je parkirao svoj motor u sjeni velikog hrasta na suprotnoj strani bloka, a
potom je zdravim okom škiljio prema kući Cat Delanev.
Prepoznao je automobil na prilazu; pripadao je Pierceu. Uz pločnik je bio
parkiran još jedan automobil. U kući su gorjela svjetla.
- Sranje.
Ovih dana stvari mu jednostavno nisu polazile za rukom. Očito je glupo
upasti dok je s njom njezin prijatelj policajac.
Razmišljao je o svom narednom potezu kad je ulazna vrata otvorio čovjek
kojeg nikad ranije nije vidio. Rekao je nešto preko ramena, izašao na trijem i
zatvorio vrata za sobom.
Kradomice se osvrnuo naokolo. Cvclops je zadržao dah, ali čovjek ga nije
opazio. Muškarac je brzo prišao Pierceovu automobilu i odvezao ga u garažu.
Izašao je nekoliko trenutaka kasnije i ručno spustio teška vrata. Zatim je
požurio do automobila uz pločnik, zvecnuo ključevima, ušao u vozilo i
odvezao se u suprotnom smjeru od onoga gdje se Cvclops skrivao.
Promislio je o čudnovatim postupcima. Nije zasigurno znao da automobil na
prilazu pripada Pierceu, zar ne? Samo je vidio da ga Pierce vozi. Zapravo,
možda pripada njoj.
Možda se spetljala s još nekim osim s Pierceom. Zašto
Šarada
425
bi inače tip odlazio iz njezine kuće u ovo jutarnje doba, i još tako krišom?
Nakon što je otišao, je li ona sama?
Cyc je ostavio motor u hrastovskoj sjeni i pješke krenuo ulicom.
Cat je osjetila potrebu da sa sebe spere Alexove dodire, njegov miris, i njega
samoga. Može si priuštiti nekoliko minuta u kadi prije Hunsakerova dolaska.
Što će se nakon toga dogoditi, nitko ne zna.
Uz težak uzdah se spustila u vruću pjenušavu kupku i položila glavu na rub
kade. Jednako je tako željela uroniti u svoj očaj, plakati dok se ne osjeti posve
praznom. No sad nije smjela dopustiti izbijanje svojih osjećaja. Mora biti
pragmatična, hladna, čvrsta, nemilosrdna kao i on.
Bez srca, cinično je pomislila.
Sklopila je oči nastojeći izbrisati Alexa iz misli, ali je i dalje vidjela njegovo
lice sa svim različitim izrazima, dok vodi ljubav, dok ozbiljno govori o svom
radu, dok priča o svojoj ljubavi prema Amandi.
Gomilanje emocija stegnulo ju je u grlu. Nestrpljivo se nakašljala. Zato
vjerojatno nije čula otvaranje vratiju kupaonice. Zapravo, da nije bilo laganog
propuha, zacijelo uopće ne bi otvorila oči.
Kad ih je ipak otvorila, naglo se uspravila, a voda je pljusnula preko ruba
kade. - Što radiš?
- Iznenađena?
Zaprepastila se. Toliko da nije mogla ni vrisnuti. Smućeno je gledala kako
uključuje sušilo za kosu u utičnicu iznad toaletnog stolića. Stisnuo je prekidač
i začuo se tihi zvuk.
- Žao mi je, Cat. - Žalosno-slatki osmijeh sledio joj je krv u žilama. - Upravo
ćeš postati žrtvom tragične nesreće.426
Sandra Broivn
55. poglavlje

ranje!
Alex je tresnuo šakom po volanu BMW-a. Ovi kujini sinovi ne bi smjeli
ostajati bez benzina! Imati tako prokletu sreću; ukrasti automobil praznog
spremnika.
Naglo je zaokrenuo volan i popeo automobil na uzvisinu uz autocestu, otvorio
vrata i krenuo trčećim korakom. Njegovom bi nemarnom susjedu baš trebalo
da mu netko ukrade i opelješi prokletu stvar. Bez benzina, za ime svijeta!
Bilo je malo prometa. Nekoliko je puta uzdigao palac, ali je sumnjao da će
mu netko stati. Njegov izgled nije ulijevao povjerenje; nepočešljana kosa,
neobrijan, košulja izvučena iz hlača.
Krenuo je izlazom s autoceste, a u mislima je brojio blokove do Catine ulice
dok su mu noge brzo grabile pločnikom.
Bojao se misliti o onome što bi mogao naći kad onamo stigne.
Tog se jutra probudio s rješenjem problema. Njegova je podsvijest spojila sve
djeliće dok je on spavao. Ključni dio ove komplicirane zavrzlame cijelo je
vrijeme nedosta-
Šarada
427
jao. Taj ga je dio sad ubadao u oči. Zašto se toga nije sjetio prije umorstava
troje nedužnih ljudi? Proklinjao je svoju glupost. U ovoj zbrci isprepletenih
života svi su bili nazočni i o njima se sve znalo, o jednoj osobi.
Nažalost, ta je smrtonosna.
Neumorno je trčao uhvativši ritam. Zaokrenuo je za ugao i u posljednjem
trenutku opazio hidrant. Zaobišao ga je uopće ne poremetivši ritam kretanja.
- Živi, Cat. Nemoj mi umrijeti. Ne i ti.
Catini su zubi cvokotali. - Zašto to radiš? Ne razumijem.
- Jasno da razumiješ. Tebe će ubiti električna struja i bit će kao i kod ostalih.
Žalostan nesretni slučaj.
- Pa, svoje namjere ne možeš puno jasnije opisati, zar ne?
- Cat Delanev. Uvijek duhovita.
- Ovoga se puta nećeš izvući. Poručnik Hunsaker dolazi ovamo.
Jeff Doyle se samo nasmiješio. - Nazvao sam točno vrijeme i temperaturu, a
ne policiju.
- Bili -
- Poslao sam ga na zadatak. Doveo me u nepriliku njegov neočekivani
dolazak, ali sam se dosjetio kako ću ga se riješiti. Predložio sam mu da
odveze svoj automobil dalje od kuće, pa kad se Pierce pojavi da te ubije, neće
znati da nisi sama.
- Vrlo lukavo.
- O, da. Naučio sam dobro pokrivati svoj trag. Kad se Bili vrati, naći će me
pri telefonu kako ljutito pitam zašto Hunsaker još nije stigao. S vremenom
ćemo se zabrinuti za tebe i potražiti te. Pronaći ćemo tvoje tijelo.
- Postat ću histeričan, što je uobičajeno za pedere u trenucima stresa - rekao
je i kratko se nasmijao. - Preko-ravat ću se zato što te nisam nagovorio da
osuvremeniš električne instalacije u ovoj staroj kući. Trebalo je srediti
uzemljenje i slično.428
Sandra Broivn
- Pričat ću kako si bila uzrujana zbog Pierceove izdaje, te nisi uopće
razmislila kad si posegnula za sušilom za kosu. Webster će podržati moju
priču. Vidio je kako si potresena nakon što si otkrila da te tvoj ljubavnik
namjerava ubiti.
- Što će Alex zanijekati.
- Nema sumnje. No postat će sumnjiv i u vezi s drugim smrtnim slučajevima
kad policija otkrije sve one dokaze u njegovu stanu. Hvala što si mi rekla za
njegovu tajnu sobu, Cat. Očito je zadržao opširne dosjee o onim intervjuima.
- Intervjuima?
- Njegovi intervjui s osobama koje imaju transplanti-rano srce. On na ljude
ostavlja snažan dojam, znaš. Svaki mi ga je spomenuo. Svi su se osjećali
polaskanima što ih je intervjuirao za svoju knjigu. Gospodin je Pierce vrlo
mudar i šarmantan. Nitko od njih nije shvatio da je on zapravo tražio
Amandino srce.
- Čak sam mu i ja nasjeo pa sam vjerovao da priprema neki roman. Odnosno,
to je bilo dok nisam počeo istraživati u tvoje ime i otkrio da je njegova ljubav
bila davate-ljica.
- Kad policija pronađe te fascikle, morat će štošta objasniti, zar ne? -
Piskutavo se nasmijao. - Moram priznati da sam se prilično iznenadio kad se
on pojavio na sceni. Bojao sam se da će me otkriti i sve upropastiti. Očito je
nanjušio da nešto smrdi kad su počele umirati osobe koje je intervjuirao. S
razmakom od godinu dana, moram naglasiti. No bivši bi policajac otkrio
neobičnost obrasca.
- Osim što je u tebi želio pronaći svoju Amandu, dragi te je čovjek zacijelo
želio spasiti od slične sudbine. Njegova želja da te zaštiti doista je plemenita.
- Čak sam posumnjao da ti on šalje one članke. To me zabrinulo. Postao sam
nervozan kad sam saznao da je netko shvatio moj plan. Iako me to ne bi
zaustavilo.
- Međutim, Pierce je u sve unio malo uzbuđenja. Učinio je situaciju
složenijom, a time i zanimljivijom. Druga su uklanjanja bila gotovo previše
jednostavna i laka. Po-
Šarada
429
čeo sam ga smatrati izazovom. A sad će predstavljati iz-vsrno žrtveno janje,
što nisam planirao.
Odmahnuo je glavom i sa žaljenjem pucnuo usnama.
- Ne izgleda baš dobro za našeg pisca, zar ne? Pogotovo ako se uzmu u obzir
svi oni dosjei što ih drži pod ključem. Zvuči kao da je čovjek sasvim
opsjednut, zar ne?
Zauzevši zamišljenu pozu, Jeff je dodao: - Zapravo, Pierce i ja imamo slične
motive.
- Misliš, naći Amandino srce? I ti si je poznavao?
- Cat - prijekornim je tonom rekao. - Gdje ti je mašta? Zar još nisi shvatila?
Sram te bilo.
Užasavao ju je njegov smireni način govora. Manje bi ga se bojala da je
vikao, bjesnio i pjenio se. Ovako, njegova hladna logika i blagi glas jasno su
pokazivali stupanj njegova ludila. Nije imao nikakve veze sa stvarnošću.
- Kao i obično, u mene nitko neće posumnjati - rekao je. - Okrivljavala si
Meliju za sve što je pošlo po zlu, a u mene nikad nisi sumnjala. Ja sam dao
Ronu Truittu priču o O'Connorima. Također sam ga nazvao, predstavivši se
kao Cvclops, i napunio mu glavu glupostima o zlostavljanju djece. Bojao sam
se da će mi prepoznati glas tijekom sastanka u Websterovu uredu. No previše
se usredotočio na napadanje tebe pa na mene uopće nije obraćao pozornost.
- Bilo je malo teško srediti reflektor, ali i to sam učinio. Prokleta te stvar
zamalo ubila prije određenog datuma. Samo te je trebalo malo uplašiti.
Iskrivio je usne u izraz žaljenja. - Nakon toliko nedaća, na osobnom i
profesionalnom planu, bilo bi razumljivo zašto si na godišnjicu transplantacije
postala malodušna, čak sklona samoubojstvu.
- Preselit ću u drugi dio države, zaposliti se, i ponovno se stopiti s okolinom.
Mogu igrati bilo koju ulogu, predstaviti se na razne načine. Vrlo sam
prilagodljiv. Vrlo prosječan. Lako me je zaboraviti. Ljudi me rijetko zamje-
ćuju. - U očima mu se pojavio čeznutljiv izraz. - Samo me je Judy smatrala
posebnim.430
Sandra Brown
- Judy? Judy Reyes? Ti si bio njezin ljubavnik!
- Ah! Napokon si shvatila. To sam ja, bezimeni čovjek koji je pobjegao onom
kretenu.
U dramatičnoj promjeni raspoloženja, oči su mu se odjednom ispunile
suzama. Raznio joj je glavu bejzbol-skom palicom.
- Kako si uspio pobjeći?
- Stajao je nad njom i gledao što je učinio. Činilo se da ga fascinira količina
krvi što se skupljala ispod njezine glave. Bio je u nekakvom transu i uopće
nije obraćao pozornost na mene. Zgrabio sam svoju odjeću i pobjegao. Znao
sam da nikako ne mogu pomoći Judy. Znao sam da je mrtva. Osjetio sam
njezinu smrt tako jasno kao da sam i ja umro.
Prsa su mu se uzrujano dizala i spuštala dok se sjećao kobnog poslijepodneva
u Fort Worthu. - Judy je bila jako religiozna, odgojena u španjolskom duhu.
Njezin je muž znao kako bi se osjećala ako joj raznesu tijelo.
- Ne bi odobravala davanje organa - rekla je Cat.
Morala ga je zadržavati pričanjem kako bi se Bili vratio na vrijeme. Očima je
pretraživala prostoriju nastojeći naći način za bijeg ili oružje za obranu. No
sve dok je držao uključeno sušilo iznad kade i malo izvan njena dohvata,
bojala se pomaknuti. Čim se makne, on će ispustiti sušilo i ona je gotova.
- Užasnula bi je i sama pomisao na to - govorio je.
- Željela bi da se njezino tijelo pokopa nedirnuto. Reyes je to znao.
Poklanjanje njezinih organa bio je njegov način kažnjavanja zato što smo se
voljeli. Dao ju je unakaziti kako bismo vječno bili na mukama. Jedini način
oslobađanja od tog prokletstva je zaustavljanje njezina srca.
- Ubijanjem primatelja.
- Da - glatko je rekao. - Sve dok njezino srce i dalje kuca, njezina će se duša
mučiti. Nad njezinim sam se grobom zakleo da ću joj osigurati odmor i mir
kakve zaslužuje. Zato sam morao ubiti onog dječaka.
- Mladića u Memphisu. Kako si ga našao?
Šarada
431
Slegnuo je ramenima kao da je to bio najlakši dio.
- Dobio sam posao u agenciji za nabavljanje organa. Uskoro sam došao do
broja pod kojim se vodilo Judyno srce i pomoću njega stigao do momka.
- U tom slučaju, ako si obavio ono što si obećao Judy, zašto drugi? Zašto si
njih ubio? Zašto želiš ubiti mene?
- Kompjutori mogu pogriješiti jer na njima rade ljudi. Što ako su se brojevi
slučajno pomiješali? - Odmahnuo je glavom kao da je to bilo nezamislivo. -
Nisam mogao riskirati u slučaju da je došlo do greške.
- Zato si odlučio ukloniti sve osobe koje su toga dana dobile srce.
- Samo na taj način mogao sam jamčiti uspješno okončanje svoje misije.
Cat je zadrhtala, ali je nastojala ne pokazati svoj sve veći užas. - Zašto si
svake godine čekao godišnjicu?
- U suprotnom bi to bila obična serijska ubojstva. Ja nisam psihotičan.
Pridržavanje godišnjica ubojstvima daje ceremonijalni karakter, a Judy bi
se to svidjelo. Odlazila je samo na blagdanske mise. Voljela je obrede, red,
tradiciju. Ona bi tako željela.
- Zar doista vjeruješ da bi se ponosila tobom zato što si poubijao sve te ljude?
- Željela bi da je ponovno spojim s njezinim srcem. To ću i učiniti. Tada
njezina duša može prestati s potragom. - Nadlanicom je obrisao suze.
- Previše je volim te ne mogu dopustiti da se njezina duša muči. Žao mi je što
moraš umrijeti, Cat. Jako mi se sviđaš. No jednostavno nema drugog načina.
Poljubio je vrške svojih prstiju, a potom ih pritisnuo na Catina prsa. - Počivaj
u miru, Judy, ljubavi moja. Uvijek ću te voljeti.
Cat ga je zgrabila za ruku baš kad je iz druge ispustio sušilo za kosu. Vrisnula
je.
Svjetla su se pogasila.
Sušilo za kosu pljusnulo je u vodu, ali nije pričinilo nikakvu štetu. Jeff je
uzviknuo od razočaranja i frustri-ranosti.432
Sandra Brotvn
Cat je skočila iz vode, ali ju je on gurnuo natrag. Čula je kako je koljenima
udario o pločice na tlu kad se spustio kraj kade. Rukama joj je čvrsto pritisnuo
glavu i gurnuo je pod vodu.
Držao ju je dolje. Borila se mašući rukama i nogama, okrećući glavu s jedne
na drugu stranu, grebući ga po rukama. No nije ju puštao. Refleksno je
otvorila usta kako bi vrisnula. Ispunila su se vodom.
Kao iz daljine čula je trčanje hodnikom. Vrata kupaonice su se uz tresak
otvorila i ona je odjednom bila slobodna. Podigla je glavu iz vode i hvatala
dah, a voda u grlu i nosu ju je gušila. Kosa joj se zalijepila za lice pa ništa nije
vidjela, iako je u kupaonici bilo tako mračno da ionako ne bi puno vidjela.
- Cat? - Prepoznala je Alexov glas.
- Ovdje sam.
- Drži se podalje - viknuo je.
Oborio je Jeffa na pod. To nije bila nikakva borba. Alex je bio daleko jači. -
Kujin sine, ako si je povrijedio... - Njegova je prijetnja završila uzvikom
iznenađenja i bola.
- Je li joj dobro? - Bili je stajao na otvorenim vratima. Plameni jezik se
pojavio iz cijevi Alexova pištolja.
Gromoglasan pucanj odjeknuo je u skučenom prostoru.
Bili se bezglasno srušio.
Alex je bijesno urliknuo.
Sad su se Catine oči već priviknule na tminu. Vidjela je da se Jeff nekako
uspio domoći Alexova pištolja. Borili su se za oružje.
Kada je bila skliska i mokra, ali je Cat nekako uspjela izaći iz vode. Bacila se
na Jeffovo lice golim rukama, udarala ga šakama, grebla noktima, čupala mu
kosu.
Vrisnuo je od bola i pustio pištolj. Alex mu ga je zabio iza uha nakon što ga je
okrenuo na trbuh i sjeo mu na križa.
- Pomakni se - rekao je teško dišući. - Molim te. Tako bih ti rado raznio tu
jebenu glavu.
Šarada
433
- Hajde, pucaj - jecao je Jeff. - Iznevjerio sam Judy. Želim umrijeti.
- Nemoj me dovoditi u kušnju.
Cat ih je zaobišla i nesigurnim korakom izašla iz kupaonice, a tamo se
spotaknula preko Websterovih nogu. - Bille? - U slaboj svjetlosti vidjela ga je
ispružena na leđima. Mrlja što se širila prednjim dijelom njegove košulje
izgledala je crna poput tinte. - O, Bože, ne. Ne - cviljela je-
Bila je preslaba da ustane, pa je otpuzala do noćnog ormarića i povukla
telefon na pod. Brzo je utipkala 911.
Tada se vratila do Billa, čvrsto ga uhvatila za ruku i šaptala mu neka se drži. -
Pomoć stiže - doviknula je Alexu, ali ju je i samu iznenadila slabost vlastita
glasa.
- Kako je Webster? - upitao je.
- Nije se pomaknuo.
- Kriste - čula je kako je rekao. - Možda ti se pripiše još jedno ubojstvo,
Doyle.
Jeff je nesuvislo trabunjao.
Catini su zubi cvokotali. Uhvatila je kraj plahte i povukla je prema sebi. No
umjesto da omota sebe, raširila ju je preko Billa.
Zavijanje sirena koje su se približavale bio je najslađi zvuk što ga je ikad čula.
Nagnula se nad Billa i usrdno rekla: - Drži se, Bille. Pomoć je stigla. Čuješ li
me? Bit će ti dobro. Hoće! - Nije odgovorio, ali se nadala da je osjećao
njezinu blizinu.
Poručnik Hunsaker je prvi ušao u kuću. - Što je sa svjetlima?
- Kutija s osiguračima u smočnici - doviknuo mu je Alex iz kupaonice. -
Uključite glavni osigurač.
- Treba mi pomoć u spavaćoj sobi - javila se Cat.
- Čovjek je pogođen u prsa.
Za nekoliko sekundi upalila su se svjetla. Cat je zažmirila zbog iznenadnog
blještavila. Kad je ponovno otvorila oči, dva bolničara i Hunsaker gurali su se
kroz vrata spavaće sobe.434
Sandra Broivn
Hunsaker je izvukao svoj pištolj. - U redu, Pierce. Opkoljen si. Izađi s
uzdignutim rukama.
- Što to, dovraga, govorite? - viknuo je Alex.
- Nije Alex. On je spriječio... - Cat više ništa nije uspjela reći, već je samo
pokazala prema otvorenim vratima kupaonice.
Jedan od bolničara dotaknuo joj je rame. - Vaš je prijatelj u prilično lošem
stanju, gospođo. Pomaknite se i pustite nas da mu pomognemo.
- Hoće li mu biti dobro?
- Učinit ćemo sve što možemo.
Hunsaker je oprezno prišao vratima kupaonice. Objema je rukama držao pred
sobom pištolj. - Baci pištolj, Pierce.
- Rado, glupava budalo. Ako ćeš ti pokrivati njega.
- Tko je to na podu?
- Jeff Doyle.
- Je li to kujin sin koji je nazvao točno vrijeme i temperaturu pa se pretvarao
da razgovara sa mnom?
- Još niste skinuli lovca s njezina telefona, zar ne? -upitao je Alex.
- Tako je. Vraški dobro da nismo. Tko je ovo malo govno?
- To je duga priča. Stavi mu lisičine i pročitaj mu njegova prava.
- Samo malo, Pierce. Nećeš ti meni govoriti koga ću uhititi. Ja sam došao po
tebe.
- Učini to - kratko je rekao Alex i odgurnuo Hunsa-kera s puta.
Zaobišao je bolničare koji su se sagnuli nad Webstera i borili se za njegov
život. Cat je ukočeno stajala i gledala. Alex je pograbio njezin kućni ogrtač sa
stolice i zaogrnuo
Čvrsto ju je držao pritisnuvši njezinu glavu na svoja prsa. - Je li ti dobro? -
Kimnula je glavom. - Sigurno?
- Da. Prestrašila sam se. Je li Bili -
- Mislim da je još uvijek živ.
Stavio joj je ruku pod bradu i podigao njezino lice
Šarada
435
prema svojemu. - Ponijela si se vraški hrabro. Mogao je i u mene pucati.
Hvala ti.
Sad kad je sve bilo gotovo, koljena su joj klecala i cijelo tijelo podrhtavalo. -
Nisam hrabra.
- Vraga nisi. - Ponovno ju je privukao u zagrljaj stisnuvši je tako čvrsto da je
gotovo ostala bez daha.
- Da ti se nešto dogodilo... - Poljubio ju je u kosu. -Volim te, Cat.
- Doista, Alex? - promrmljala je uz njegova prsa.
- Voliš li doista mene?436
Sandra Broivn
56. poglavlje
vfti
Sto je rekao? - upitao je Dean. Kimnuvši glavom zahvalio je stjuardu koji mu
je donio drugi viski s vodom. - Ništa - odgovorila je Cat. - Tada si ti stigao.
Vladao je pravi kaos. Alex i ja više nismo imali prilike nasamo razgovarati.
- Namjeravao sam te iznenaditi bocom šampanjca kako bismo proslavili
četvrtu godinu tvog drugog života
- rekao je. - No, kad sam stigao do tvoje kuće, bila je okružena policijskim
automobilima, a jedno su tijelo ukrcavali u kola hitne pomoći. Smrtno sam se
uplašio.
Potapšala ga je po ruci, a potom oslonila glavu na naslon sjedala. - Tako sam
umorna. Ne želim više o tome razgovarati. Ali moram. Treba o tome
razgovarati, a zatim sve zaboraviti.
Nakon trenutka razmišljanja, Cat je dodala: - Naučila sam da nije dobro u sebi
skrivati ružna sjećanja. Bolje je izbaciti ih iz sebe, proanalizirati, suočiti se s
njima, a tek ih tada zauvijek pokopati.
- Tko je prosuo to biserje mudrosti? - upitao je Dean.
- Ili uopće ne trebam pitati?
Šarada
437
- Obećao si mi, Dean - rekla je umorno sklopivši oči. - Nećeš napadati
Piercea.
- Točno. Ali pristao sam protiv volje. - Pijuckao je svoje piće. - Uglavnom
smo sve razjasnili. No ima još nekoliko stvari koje ne razumijem u
potpunosti. Rekla si da se Bili pješke vratio do tvoje kuće nakon što je sklonio
svoj automobil. Stigao je istodobno kad i Alex.
- Da. Bili ga je vidio kako trči kolnim prilazom pa se bacio na njega.
Upozorio je Alexa da znamo sve o njemu te da me on i Jeff čuvaju. Alex je
rekao Billu da me štiti od pogrešnog tipa te mu objasnio da je Jeff bio
ljubavnik Judy Reyes.
- Zacijelo je bio uvjerljiv.
- Darovit je u tom smislu - tiho je rekla. - U svakom slučaju, Alex je ukazao
Billu na činjenicu da nema Jef-fova automobila. Očito ga je sakrio kako nitko
ne bi znao da je on u mojoj kući. Čak ni ja ne bih znala dok ne bi postalo
prekasno.
- To je uvjerilo Billa. Pitao je kako može pomoći. Šuljali su se oko kuće i
virili kroz prozore kako bi vidjeli što se unutra događa. Željeli su ga
iznenaditi.
Kardiolog je nastavio njezinu priču. - I kad je Alex vidio Jeffa sa sušilom za
kosu iznad tvoje kade, potrčao je do stražnje strane kuće, ušao kroz kuhinjski
prozor, pronašao kutiju s osiguračima i isključio glavnu sklopku. Prilično je
brzo reagirao.
- Srećom, već je ranije primijetio kutiju s osiguračima pa je znao gdje će je
naći. - Nije mu rekla pod kakvim se okolnostima Alex već dva puta nalazio u
njezinoj kući.
- Hvala Bogu. Još sekunda ili dvije i -
- Nemoj me podsjećati - rekla je i stresla se. - Siroti Bili. Konačno su mi
jutros dopustili da ga vidim. Još uvijek je na odjelu intenzivne njege, ali bit će
mu dobro. Na-ncy je stalno uz njega.
- Što ga je dovelo u tvoju kuću u to doba noći?
- Sjajna ideja za Catinu djecu. - Izgovorila je tu malu laž kako bi zaštitila
privatnost "VVebsterovih.
Nekim je čudom metak prošao ravno kroz Billa ne po-438
Sandra Broivn
vrijedivši niti jedan vitalni organ. Doživio je šok, izgubio puno krvi, ima
ulaznu i izlaznu ranu, ali će se posve oporaviti.
Tog je jutra zamolio medicinsku sestru da ga na trenutak ostavi samog s Cat.
Zahvalio joj je što je u njemu izazvala kajanje zbog veze s Melijom.
- Volim Nancy. Bez njezine ljubavi i podrške... - Zastao je kao da ga je govor
iscrpio.
- Prije Carline smrti vodili smo čaroban život. Činilo se da smo izuzeti od
patnji što su ih doživljavali drugi ljudi. Kad je ona poginula, shvatili smo da
nije tako.
- Bio sam očajan. Nikako to nisam mogao preboljeti. Potražio sam nešto što
bi mi moglo ublažiti bol. Glupo sam završio u ljubavnoj vezi sa ženom koja je
posvemašnja suprotnost mojoj lijepoj, dražesnoj ženi. Zaključio sam da ne
zaslužujem ništa bolje. Kažnjavao sam se jer nisam uspio Carlu spasiti od
smrti.
- Melia me gnjavila dok je nisam zaposlio. Tada je in-zistirala da je prebacim
u Catinu djecu. Ostalo znaš. One noći kad si nas uhvatila zajedno, rekla si
neke stvari koje su mi otvorile oči. Sinoć sam shvatio da to mora završiti. Čim
sam donio odluku, jedva sam čekao da izađem odande.
Posegnuo je za njezinom rukom. - Odmah sam se odvezao tvojoj kući kako
bih ti rekao da si spasila ono što mi je najvažnije na svijetu; moju obitelj.
Hvala ti.
- Zahvali mi tako što ćeš ozdraviti. Ti i ja još uvijek imamo puno posla. -
Poljubila ga je u čelo.
Na hodniku je srela Nancy koja ju je zagrlila. - Hvala ti, Cat.
- Za što? Da nije mene, Bili ne bi sad ležao u bolnici. Nancy ju je pogledala, a
u očima joj se zrcalila dubina
osjećaja. - Sve mi je rekao. Oprostila sam mu, ali možeš li ti oprostiti meni?
Ja... učinila sam ti veliku nepravdu sumnjajući -
- Nije važno - prekinula ju je Cat. - Cijenim tvoje prijateljstvo. I divim se
tvojoj nadarenosti za prikupljanje
Šarada
439
sredstava. Mogu li računati s tim da ćeš i dalje raditi za Catinu djecu?
- Čim podignem Billa na noge.
Dean je prekinuo Catina sjećanja i vratio je u sadašnjost. - Čini se da se
Webster i Pierce jako dobro slažu.
Nasmijala se. - Što je čudno jer se na prvi pogled nisu svidjeli jedan drugome.
Alex se užasno osjećao jer se Jeff domogao njegova pištolja tijekom hrvanja.
Bili je odmahnuo rukom na njegove isprike. Da je ostao u kuhinji kako mu je
Alex rekao, ne bi se našao metku na putu.
- Što će biti s tim Dovleom?
Gledala je kako su Jeffa odvlačili s lisičinama na rukama i ugurali u stražnji
dio policijskog automobila. Još uvijek joj je bilo teško povezati osjećajnog
mladog čovjeka koji je vrijedno radio na programu Catina djeca s
hladnokrvnim ubojicom.
- Kad mu je policija pretražila stan, pronašli su bilješke iz starih novina u
usporedbi s kojima Alexova zbirka djeluje ništavnom. Očito je bio opsjednut
otkako je Judy Reyes umrla. Alex kaže da ga s vremenom očekuju tri optužbe
za umorstvo i dvije za pokušaj umorstva. No umiješane su četiri države.
Izručenja. Odgode. Legalna zavrzlama bez kraja i konca. Bez obzira što će na
kraju ispasti, ostatak života provest će iza rešetaka. - Na trenutak je razmislila.
- To su trojica.
- Kakva trojica?
- Trojica iza rešetaka. Jeff, Paul Reyes i George Mur-phy.
- Cyclops. Ne mogu vjerovati da su ga uhitili samo nekoliko blokova dalje od
tvoje kuće. Pitam se kakve su mu bile namjere?
- Zacijelo ništa dobra - rekla je. - Žestoko se opirao uhićenju pa je čak
ozlijedio jednog policajca. Budućnost ne izgleda blistavo za malog Georgea.
Zadovoljno se nasmiješila. - Hvala Bogu da više neće proganjati Patriciju i
Michaela. Znaš, Patricia već radi kao naučnica u tvrtki koja se bavi izradom
nakita. Moći će zarađivati za život i razvijati svoju darovitost. Dječji440
Sandra Broivn
psiholog radi s Michaelom. Otkako više ne živi u strahu od Cvclopsa, njegova
se ljuska polako otvara.
- Što je s Revesom?
Njezin se smiješak ugasio. - Žao mi je njega i njegove obitelji. Njegova mi je
sestra bila beskrajno zahvalna kad sam nazvala i rekla da nije ubio one tri
osobe s transplan-tiranim srcem.
- Kad smo bili u umobolnici, on mi nije prijetio. On me upozoravao. Sudeći
prema Jeffovoj izjavi na policiji, on je Revesu poslao novinske isječke o
smrtima. Želio je Revesu staviti do znanja da je našao lukav način za po-
ništenje njegove paklenske kazne. Jeff nije mogao ni zamisliti da bi ti isječci
mogli završiti u mom poštanskom sandučiću kao upozorenje.
- Unatoč svojoj mentalnoj nestabilnosti Reyes je shvatio njihovo značenje.
Nekako je došao do zaključka da je glumica Cat Delanev dobila srce njegove
žene. Kad je shvatio obrazac ubijanja, zaključio je da sam ja sljedeća u nizu,
baš kao i Alex.
- Alex je također bdio nada mnom, u nadi da će mi spasiti život. Reyes je
imao nešto slično na umu. Došao je u San Antonio kako bi pripazio na mene.
Pretpostavljam da je moju kućnu adresu saznao tako da me slijedio od
televizijske kuće.
- Zašto te nije jednostavno nazvao, predstavio se i rekao ti u što sumnja?
- Iako je zbog tehničke formalnosti bio oslobođen optužbe, on je brutalno
ubio svoju ženu u napadaju ljubomornog bjesnila. On je psihički bolestan
čovjek. Bih li mu ja, ili bilo tko drugi, vjerovala?
- Imaš pravo.
- Kako se približavao datum godišnjice, postao je tako napet da se vratio na
mjesto zločina, da tako kažemo. Barem je tako pretpostavila njegova sestra.
Jučer sam mu napisala pismo u kojem sam mu objasnila sve što se dogodilo.
Zahvalila sam mu što me pokušao upozoriti. Nisam sigurna da će sve
razumjeti, ali osjećam se nekako bolje nakon što sam mu pisala.
Šarada
441
Zatresla je kocke leda u svom soku što ga nije ni taknula. - Toliko je tragedije
proizašlo iz tog dana od prije četiri godine.
- I toliko dobra - blago je rekao i uhvatio je za ruku.
- Ti su ljudi umrli bez razloga, Dean.
- Ali su isto tako i živjeli sa svojim novim srcima. Njihove su se
transplantacije isplatile. Kad bi morali ponovno sve to proći, zacijelo bi
izabrali isto. Njihovi su životi produženi. To je sve što pokušavamo učiniti;
dati pacijentu više vremena. Tada sudbina preuzima kontrolu. Nitko je ne
može predvidjeti ili promijeniti.
- Sve je to točno. Znam to ovdje - rekla je i pokazala sljepoočnicu. - No ovdje
to moram prihvatiti. - Dotaknula je svoja prsa.
- A za tako nešto nema boljeg mjesta od tvoje privatne plaže. - Palcem joj je
milovao nadlanicu. - Tako mi je drago što ćeš opet biti blizu. Nedostajala si
mi.
- Vratit ću se natrag, Dean. Emisija Catina djeca samo je privremeno skinuta s
programa, dok ponovno ne stanem na noge i ne skupim novu ekipu. To ni u
kojem slučaju nije trajno. Razgovaramo o mogućnosti prikazivanja u drugim
gradovima. To bi bio golem pothvat. No pomisli samo koliko bismo djece
mogli uključiti i možda im pomoći - uzbuđeno je rekla. - Odmarat ću se samo
nekoliko tjedana u Malibuu, a zatim se vraćam.
- Što je s njim? Kako se on u sve to uklapa?
- Alex. - Njegovo joj je ime kliznulo s usana, a da toga uopće nije bila
svjesna. Prožeo ju je osjećaj čežnje. Riskirao je svoj život kako bi spasio
njezin, a ona to nikad neće zaboraviti.
No isto tako nikad neće zaboraviti njegove laži.
Cijeli njihov odnos temeljio se na laži. Kad joj je rekao da je voli, je li i to
bila laž? Postojao je samo jedan način za otklanjanje svih sumnji.
- Ima nešto što moraš učiniti za mene, Dean.
- Tvoja je želja moja zapovijed - rekao je naklonivši se.
- Nemoj se šaliti. Neće ti se svidjeti.442
Sandra Broivn
Drhtavo je uzdahnula i pitala se ima li živaca zatražiti ono što je naumila.
- Želim znati imam li Amandino srce. Zaprepastio se.
- Znam da sam uvijek govorila kako ništa ne želim znati o svom davatelju. I
ne želim. Osim ako je riječ o Amandi. U tom slučaju moram znati.
- Cat -
Podignula je obje ruke i tako prekinula njegova uvjeravanja. - Nije me briga
kako ćeš to saznati. Pozovi se na usluge, igraj prljavo, prekrši medicinsku
etiku, laži, moli, podmićuj, kradi. Imaš veza i znanja što će ti pomoći da
dođeš do odgovora.
Probadao ju je pogledom. - Jasno ti je da bi u mom interesu bilo odbijanje
tvog zahtjeva?
- Ali to nećeš učiniti.
- Isto tako, mogao bih lagati u vezi s onim što otkrijem kako bih te zaštitio od
daljnjih boli. To bi mi također koristilo.
- Ali nećeš ni to učiniti. Reći ćeš mi istinu.
- Kako možeš biti tako sigurna?
- Zato jer si prije četiri godine imao hrabrosti pogledati me ravno u oči i reći
mi da mi možda ne preostaje puno života. - Nije ga dobro vidjela jer su joj
suze zamaglile pogled. Stavila mu je ruku na obraz. - Nikad nisi okolišao kad
je riječ o istini, bez obzira koliko ona bila neugodna ili bolna. Ponovno mi je
potreban takav prijatelj, Deane. Potrebna mi je jednako brutalna iskrenost kao
i kad si mi rekao da umirem.
- Ti uspoređuješ život bez njega s umiranjem?
- Mogao bi biti gori jedino život s njim tijekom kojeg bih se uvijek pitala voli
li me zbog mene same, ili me voli zato što sam netko drugi.
Posegnula je za njegovom rukom i čvrsto je stisnula.
- Saznaj imam li Amandino srce. Molim te.
Šarada
443
57. poglavlje
Nešto je navelo Cat da pogleda prema kući točno u trenutku kad je Dean
izašao na balkon i domahnuo joj. Uzvratila mu je pozdrav i upravo se htjela
okrenuti prema moru kad se još netko pojavio kraj njega.
Vjetar je izvrtao široki obod njezina šešira. Jednom ga je rukom čvršće
pritisnula na glavu, a drugom je držala obod da bi mogla bolje vidjeti.
Iako se ocrtavao na nebu, prepoznala je njegovo mršavo, žilavo tijelo, oblik
glave, držanje. Okrenuo se i nešto rekao Deanu; rukovali su se.
Dean je još jednom pogledao prema njoj i mahnuo, a zatim je nestao u kući.
Osjetila je poriv da mu potrči u susret, ali je ostala na svome mjestu i gledala
kako se spušta niz strmu kosinu. Kad je sišao s posljednje stube i koraknuo na
pijesak, njegove su kaubojske čizme utonule do gležnjeva, ali se činilo da on
to ne primjećuje. Netremice ju je promatrao, baš kao i ona njega.
- Zdravo.
- Zdravo.
- Sviđa mi se tvoj šešir.444
Sandra Broivn
- Hvala.
Gledali su se, kako se činilo, beskrajno dugo. Konačno je uspjela smisliti
nekoliko suvislih riječi. - Ovamo je dopušten pristup samo stanarima. Kako si
ušao?
- Poslužio sam se svojom moći uvjeravanja.
- Upalilo je.
- Poput čarolije.
- I sad si tu.
- Sad sam tu. Šokirao sam se kad mi je Spicer otvorio vrata.
- On boravi ovdje sa mnom. Samo kao prijatelj.
- Tako je rekao. - Slegnuo je i s prizvukom arogancije rekao: - On je dobar
gubitnik.
- Zar je nešto izgubio?
- Da. Privilegiju da može kod tebe spavati. Proveo je zadnju noć s tobom, čak
i kao prijatelj. Od večeras ću ja ovdje spavati. To će biti prva noć od tisuća.
- O, doista?
- Doista. Neću prihvatiti niječan odgovor, Cat. Dao sam ti vremena da
raščistiš sama sa sobom. Izdržao sam tri duga tjedna, a svaki od dvadeset
jednog dana predstavljao je pravi pakao.
- Jesi li mogao pisati?
- Pisao sam poput manijaka. Od jutra do sutra. Bez prestanka. Dok nisam
završio.
- Završio si cijelu knjigu?
- Sve šesto trideset dvije stranice. Poslao sam rukopis Arnieju. Jučer je
nazvao i rekao da je sjajno, najbolje od svega što sam dosad učinio. Na njemu
piše »bestseler« uzduž i poprijeko.
Ispružio je ruku i uhvatio pramen kose što se izvukao ispod njezina šešira.
Pomno ga je proučavao dok ga je trljao među prstima. - Arnieja je zanimalo
zašto sam promijenio osnovni nacrt tako da bih uklopio ljubavnu priču.
- A ti si rekao... ?
- Da sam imao inspiraciju. - Pogledao ju je u oči. - Nisam mogao napisati
ljubavnu priču prije no što sam tebe
Šarada
445
upoznao, Cat. Mislio sam da je taj dio mene umro s Amandom. Nisam imao
pravo.
Obujmio joj je rukama vrat i isprepleo svoje prste na njezinu potiljku. -
Proganjat ću te dok se ne predaš od čiste iscrpljenosti, ako je potrebno.
- Želim biti s Cat Delanev danas, sutra, narednih četrdeset godina. Nije me
briga ni ako imaš srce neke čimpanze. Želim vidjeti tvoju crvenu kosu na
jastuku kraj sebe svakog jutra cijelog života. Volim te.
- Što se tiče onoga što sam učinio... - Okrenuo je glavu i na dugi se trenutak
zagledao u more, a potom je vratio pogled na nju. - Nije postojao nikakav
završni čin mojeg života s Amandom. Nikad nisam imao priliku ispričati se
zato što sam bio takav sebični gad i nisam je oženio. Nikad joj nisam uspio
zahvaliti na strpljivom slušanju dok sam ja proklinjao svoje nevolje. Nikad
nisam mogao s njom tugovati zbog gubitka našeg sina.
Zatvorio je oči kao da će je tako natjerati da shvati. Tada ju je molećivo
pogledao, a njegovog je samopouzdanja i sigurnosti sasvim nestalo. - Nikad
se nisam s njom oprostio. Želio sam joj reći zbogom.
- Shvaćam - promuklo je rekla. - Zapravo, mislim da sam jako sretna što me
voli muškarac koji je jednom već tako volio.
Obuhvatio je njene ruke svojima i podigao ih do usana. - Možeš li mi
oprostiti?
- Volim te.
Sagnuo je glavu da je poljubi, ali je krajičkom oka uhvatio pokret te se
okrenuo i vidio kako im prilazi mlada žena.
- O, Šarah, vratila si se - rekla je Cat. - Jesi li uživala u šetnji?
- Jako. Krasno je ovdje.
Vitka je žena nesigurno promatrala Alexa ispod širokog oboda svog šešira.
Imala je na sebi traperice, tenisice i gornji dio trenirke. Rukavi su joj pokrivali
ruke do zglavaka. Crna kosa ravno joj je padala na ramena. Imala je velike oči
boje kave.446
Sandra Broivn
- Šarah Choate - rekla je Cat uzevši je za ruku i povu-kavši naprijed. - Ovo je
Alex Pierce. Alex, Šarah je tvoja odana obožavateljica.
- Uvijek sam zadovoljan kad upoznam obožavateljicu. Zdravo, Šarah. Drago
mi je.
- Meni također - bez daha je odgovorila.
Pokazao je njezinu trenirku. - Studirate li na UCLA-u?
- Da, gospodine. Studiram englesku književnost.
- Sjajno. Koja godina?
- Druga.
- Šarah je previše skromna pa ti neće reći da je genije - rekla je Cat. -
Napisala je nekoliko priča koje su dobile nagradu i objavljene.
- Impresioniran sam - rekao je. - Čestitam. Porumenjela je do korijena kose. -
Hvala vam. Ali nikad neću biti dobra kao vi.
- Pišete li romane?
- Uglavnom ne.
Cat se umiješala u razgovor. - Zapravo, napisala je nekoliko članaka o svojim
iskustvima (kao) osobe s trans-plantiranim srcem.
Alex se, koji je očito uživao u djevojčinu divljenju, odjednom ukočio.
Pogledao je Cat, a potom opet Šarah koja ga je sad gledala očima punim suza.
- Puno vam hvala. - Zvukovi valova i vjetra prigušili su njezine riječi, ali su
Cat i Alex lako shvatili što je rekla promatrajući njezine usne i izražajne oči.
Zgrabila je Alexovu ruku i čvrsto je stisnula. - Žao mi je za Amandu i vašeg
malog sinčića. Cat mi je rekla kroz kakav ste pakao prošli kad ste ih izgubili.
- No hvala vam zbog odluke što ste je donijeli. Želim reći, znam da je
Amanda na svojoj vozačkoj dozvoli napisala da želi biti davateljica organa,
ali vi ste ostvarili njezine namjere. Bez njezina srca, ja bih bila umrla. Du-
gujem vam svoj život i nikad vam ne mogu zahvaliti. Nikad.
Šarada
447
Cat je zadržala dah jer nije znala kako će Alex reagirati.
Na trenutak se zagledao u djevojčine oči, a zatim joj je položio ruku na
sredinu prsiju. Nije ustuknula. Nasmiješila se.
Tada ju je privukao u zagrljaj. Nekoliko su dugih minuta tako stajali, a vjetar
je šibao oko njih. Kad ju je napokon pustio, glas mu je bio promukao, a oči
sumnjivo vlažne. - Amanda bi bila jako zadovoljna s vama. Iznimno
zadovoljna.
- Hvala vam - odgovorila je i obrisala suze s usana.
- Dugo vremena nisam željela znati ništa o svom davatelju ili obitelji.
Osjećala sam se jednako kao i Cat. Ona još uvijek ne zna i ne želi znati.
- Međutim, nedavno sam se predomislila. Ne mogu objasniti zašto. Odjednom
me nešto počelo tjerati da potražim osobu koja mi je omogućila novi život i
zahvalim se. I tako sam u banci organa zatražila podatke. Čekala sam vijesti
kad mi se javio dr. Spicer.
- Objasnio mi je da je situacija prilično neobična i pitao hoću li razgovarati s
Cat prije upoznavanja obitelji davatelja. Jasno, znala sam tko je ona pa sam
rekla da ću je rado upoznati.
- Doista me iznenadilo kad su mi rekli da je moj omiljeni pisac... pa... znate.
Cat me pozvala da nekoliko dana ostanem kod nje. Dugo smo razgovarale.
Objasnila mi je sve što se dogodilo. Rekla je kako ne vjeruje da će vam
smetati ako mi ispriča o vama i Amandi.
- Ne - rekao je. - Ne smeta mi. Zapravo, jako mi je drago da smo vas našli,
Šarah. To je važnije nego možete zamisliti.
Pogledao je Cat na način od kojeg joj je zastao dah. Obavio joj je rukom
ramena i privukao je k sebi.
Šarah je zacijelo osjetila da je postala nepoželjni treći.
- Pa, mislim da bih trebala poći - rekla je i nasmiješila se.
- Dr. Spicer mi je obećao vožnju do fakulteta prije nego se vrati u bolnicu.448
Sandra Broivn
Sramežljivo je pogledala Alexa. - Mislim da je sudbina odredila naše
upoznavanje, ne čini li vam se?
- Da, tako je.
- Hoće li vam smetati ako vam pišem s vremena na vrijeme? Neću vam
dosađivati ili tako nešto, obećajem. Samo sam mislila -
- Ako ne ostanete u vezi, bit ću jako razočaran. I Amanda bi bila razočarana.
Zasigurno bi željela da budemo prijatelji.
Sarahin blistavi smiješak došao je ravno iz njezina srca. Gledali su za njom
dok se penjala stubama do terase gdje je zastala, domahnula im i ušla u kuću.
- Divna je - rekao je.
- I mislila sam da će ti se svidjeti.
- Zvuči ludo, ali volio bih da je Amanda može upoznati.
- Uopće ne zvuči ludo.
Okrenuo se prema njoj i uhvatio je za ramena. - Hvala ti.
- Učinila sam to i radi sebe, Alex. Morala sam saznati koga zapravo voliš.
- Znaš koga volim - šapnuo je.
Poljubio ju je toplim ustima, punim obećanja i očekivanja.
Kad su se odvojili, na trenutak se odmaknula kako bi ga pogledom mogla
obožavati; crte njegova lica, neposlušnu tamnu kosu, nepravilan oblik obrve.
U njegovim je očima vidjela ljubav.
- Amandi dugujem zahvalnost - rekla je. Zbunjeno je nakrivio glavu. - Ona
nema nikakve veze
s tvojim srcem.
- Ali je imala puno veze s tvojim.
JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI
Po sada objavljeno u BIBLIOTECI "LEO"
Sandra Broivn: PRAVO VRIJEME
Sandra Broivn: SKRIVENE VATRE
Sandra Broivn: ŠARADA
Sandra Broivn: SVJEDOK
Sidney Sheldon: MAJSTOR IGRE
Sidney Sheldon: GNJEV ANĐELA
Sidney Sheldon: OPERACIJA SUDNJI DAN
U pripremi: Sidney Sheldon: KRVNA VEZA

NAKLADNIČKO DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU,

RIJEKA 0 CROATIA
Tina Ujevića 1; tel.: 051/625-910; fax.: 051/625-640 RIJEKA

V1I1EME
Sandra Broivn: PRAVO VRIJEME
TV izvjestiteljica Andrea Malone željela je, više od ičega, posao u velikoj
televizijskoj mreži. Mogao bi joj ga osigurati intervju sa starim američkim
generalom Ratliffom, na njegovu rancu u Teksasu, pogotovo ako bi uspjela
otkriti tajnu koja stoji iza njegova povlačenja. Andrea je naumila zaobići
njegovog sina Lyona Ratliffa, koji ga je čuvao poput psa čuvara. Međutim,
njen je plan izazvao snažan sukob između beskrupulozne izvjestiteljice,
kakvom je postala, i brižne, nježne žene kakva je nekad bila. Neočekivani i
nepobitni utjecaj Lyona Ratliffa uskoro će stvoriti pomutnju u Andreinim
planovima, a njih dvoje baciti u vrtlog sumnji, izdajstva... i ljubavi.
2l6stranica, 12,5x20 cm Tvrdi uvez, 140 Kuna
Sandra Broivn: SKRIVENE VATRE
Sandra Brown smješta radnju svog klasičnog povijesnog romana u Teksas, u
doba stočarstva i izgradnje željeznica, obiteljskih dinastija i vještih spletkara,
a pričom zaokuplja posvemašnju pozornost čitatelja. Onoga trenutka kad je
propovjednikova kćerka Lauren Holbrook ušla u teksašku gospodsku kuću,
shvatila je da je prevarena. Umjesto radnog mjesta sekretarice, bogata Olivia
Lockett daje joj skandaloznu ponudu: udaju za nasljednika dinastije Lockett,
plejboja Jareda Locketta, ali samo na papiru. Lauren nije mogla dokučiti
Olivijin pravi cilj, ali je postala bolno svjesna svojih osjećaja prema Jaredu.
Sada mora vjerovati svom nerazboritom suprugu, usprkos ogromnim rizicima,
i boriti se kako bi njen brak postao snažan kao i njena ljubav.
346 stranica, 12,5x20 cm Tvrdi uvez, 170 Kuna
Sidncy Sbelđm
i
MAJSTOR IGRE
Sidney Sheldon: MAJSTOR IGRE
Junakinja ovoga romana zove se Kate Blackwell i nalazi se na čelu velike
multinacionalne kompanije. Priča započinje u uskom krugu superbogataša
koji su se okupili na proslavi njenog rođendana. Dok sluša pohvale na svoj
račun, Kate je svjesna pitanja: "Što bi se dogodilo kad bi svi ljudi znali istinu
o njenoj obitelji?" Svjesna je i toga da se među najbližim članovima njene
obitelji i sada, dok slavi rođendan, nalazi onaj koga voli, a koji je smišljao
njeno ubojstvo.
Priča o toj hrabroj obitelji Blackwell započela je zapravo stotinu godina ranije
na dijamantskim poljima Južne Afrike, a nastavlja se u zabačenim pariškim
ulicama, luksuznim dvorcima Engleske, mračnim poslovnicama i
spavaonicama Amerike. Obitelj se uspinje stubištem zločina, umorstava,
strasti i prljavih ambicija.
480 stranica, 12,5x20 cm Tvrdi uvez, 195 KunaSidne$ Shehlon
Sidney Sheldon: GNJEV ANĐELA
Glavni lik ovog Sheldonovog romana je Jennifer Parker, mlada ambiciozna
pravnica koja je zbog neiskustva upropastila proces protiv mafijaša Michaela
Morettija. Njena karijera i nade na rubu su propasti, prijeti joj isključenje iz
odvjetničke komore, pa čak i zatvor...
Ovako počinje priča o briljantnoj pravnici i prekrasnoj mladoj ženi koja ubrzo
postaje jedna od najpoznatijih odvjetnica u Americi. Ali, Jenniferin život
određuju i dva izuzetna muškarca U Adam Warner, častan i objektivan
pravnik koji joj pomaže da sačuva i nastavi karijeru, i Michael Moretti,
neobičan i osvetoljubiv "mračni anđeo" koji nad njom širi svoja zlobna krila...
416 stranica, 12,5x20 cm Tvrdi uvez, 185 Kuna
£#,
Sidney Sheldon: OPERACIJA SUDNJI DAN
Kapetana Roberta Bellamvja, pripadnika Obavještajne službe američke ratne
mornarice, poslali su na tajni zadatak. U Švicarskoj se srušio meteorološki
balon na kojem se nalazi osjetljivi vojni materijal. Bellamv mora pronaći
deset očevidaca kako bi ih se moglo upozoriti da ne govore o onome što su
vidjeli. Međutim, tijekom potrage, Bellamv počinje sumnjati da i njega netko
traži, i to nepoznata smrtonosna sila... da je ono što su mu rekli o balonu tek
dio gotovo nevjerojatnog događaja...
Od Washingtona do Ziiricha, preko Rima i Pariza, pisac nas upoznaje s
Bellamvjevom prošlošću Li zašto mu žena koju voli više od svega ne može
uzvratiti ljubav, zašto mu nekadašnji prijatelji postaju smrtni neprijatelji, te
zašto svijet nikad ne smije saznati nevjerojatnu tajnu skrivenu i švicarskim
Alpama...
416 stranica, 12,5x20 cm Tvrdi uvez, 185 Kuna