SANACIJA GRAĐEVINSKIH OBJEKATA

- UZROCI NASTANKA ŠTETA NA OBJEKTIMA

U današnje vrijeme sve je više zahtjeva za sanacijom objekata koji su oštećeni.

Oštećenja na objektima mogu nastati usled slijedećih pojava:

- Usljed grešaka u izvođenju temeljne konstrukcije,
- Usljed nekvalitetnog izvođenja objekta,
- Neravnomjernog slijeganja objekata i terena ,
- Usled uticaja rudarskih radova na podzemnoj i površinskoj eksploataciji,
- Usled uticaja vibracija, potresa i saobraćajnog opterećenja,
- Usled uticaja miniranja.

1. UZROCI OŠTEĆENJA OBJEKATA - GRAĐEVINSKE ŠTETE

Na osnovu snimanja na terenu i obrade snimljenih podataka i proućavanja svjetske literature

došlo se do zaključka da oštećenja na objektima mogu nastati usled sljedećih faktora:

- Nedovoljne nosivosti temeljnog tla,

- Nedostatak diletacije kod dogradnje objekata i loše temeljenje dograđenog
objekta,
- Usled grešaka u izboru konstruktivnog sistema,
- Usled dodatnih opterećenja,
- Promjena fizičko-mehaničkih svojstava tla ispod temelja,
- Usled temperaturnih promjena u konstrukciji,
- Usled puzanja zidova,
- Usled lošeg agregata u malteru,
- Usled vibracija od saobraćajnog opterećenja.

1. 1. Nedovoljna nosivost temeljnog tla

Ako se prilikom projektovanja prekorače dozvoljeni naponi,uzme širina temelja

manja od potrebne, tako da stvarni naponi u tlu prekorače nosivost tla. Usled prekoračenja
napona dolazi do popuštanja tla ispod temelja koje se manifestuje kroz lomljenje tla ispod
temelja ili velikog neravnomjernog slijeganja. Usled pucanja tla ili većeg neravnomjernog
slijeganja dolazi do neravnomjernog slijeganja temelja i pojave pukotina na istim. Ova
pojava se javlja usled neadekvatnog temeljenja zgrade, obzirom na vrstu i dubinu temeljenja.
Temeljna armirano-betonska kontra ploča, trakasti temelji (ispod zidova ) i temelji samci
(ispod stubova) proračunati na isto specifično dozvoljeno opterećenje tla različito se sliježu,
jer se na različitim dubinama različito aktivira tlo. Navedene pojave se najčešće javljaju
zbog greške investitora koji u želji da naprave što jevtiniji objekat zanemare pripremne
radnje prije projektovanja ili rade objekte bez projekta ili odstupaju od projektne
dokumentacije koja je pravilno napravljena. Usled toga projektanti prilikom projektovanja
nedovoljno poznaju inžinjersko-geomehanička svojstava tla i stanja slojeva ispod građevina
zbog nedostatka geomehaničkog elaborata ili nedovoljnog broja bušotina pri izradi istog.
Vrlo česte su pojave da izvođači ne izvedu temelje po projektu u pogledu dubine, širine,
armature ili marke betona, što dovodi do oštećenja dijela temelja i preraspodjele opterećenja,
usljed čega dolazi do slijeganja temelja i pojave pukotina.

1.2. Nedostatak diletacije kod dogradnje objekata i loše temeljenje

dograđenog objekta

Projektovanjem i izradom dogradnje objekata obično se ne vodi računa o dubini fundiranja

dograđenog dijela objekta i njegovom uticaju na temelj postojećeg objekta ili uticaju
postojećeg objekta na temelje dograđenog objekta. Dograđeni dio objekta je potrebno
temeljiti na istoj dubini kao i postojeći temelj objekta.

Naknadnim dograđivanjem objekata dolazi do povećanja opterećenja na temelj postojećeg

objekta, tako da se naponi u tlu od uticaja dograđenog objekta povečavaju. Usled povečanja
napona u tlu može doći do prekoračenja napona na kontaktu tla i temelja. Prekoračenje
napona u tlu dovodi do pucanja temeljnog tla koje uzrokuje dodatne napone zatezanja u
temeljima a ponekad i do pojave pukotina na objektu i temelju. Dodatno opterećenje
ponekad ne dovodi do pucanja tla ali dovodi do neravnomjernog slijeganja terena koje
prouzrokuje neravnomjerno slijeganje temelja. Usled neravnomjernog slijeganja dolazi do
pojave napona zatezanja u temeljima i zidovima i pojave pukotina na istim.

1.3. Greške u izboru konstruktivnog sistema

Da bi projektant pravilno projektovao konstruktivni sistem potrebno je da pored dobrog

poznavanja propisa iz oblasti građevinarstva ima i kvalitetno ispitivanje terena koje se
ogleda u : dovoljnom broju geomehanički Bušotina, kvalitetno urađenom geomehaničkom
elaboratu u kom pored karakteristika dozvoljene nosivosti terena trebaju biti i urađeno
slijeganje terena za pojedine načine temeljenja i pojedina opterećenja.
Zavisno od veličine i karaktera slijeganja da li se radi o ravnomjernom ili
neravnomjernom slijeganju projektanti biraju konstruktivni sistem objekta, način
temeljenja, dali će konstruktivni sistem biti statički određen ili statićki neodređen. Ukoliko
su slijeganja veća , a uz to i neravnomjerna onda se bira statički određen sistem . Ukoliko
projektant izabere statički neodređen sistem u statičkoj analizi je potrebno uzeti uticaje
slijeganja oslonaca neodređenog sistema i projektovati konstrukcija da pored ostalih
opterećenja može preuzeti i uticaj slijeganja. Kada se objekat radi na terenu gdje su
slijeganja manja može se birati statički određen ili statićki neodređen sistem.
Projektanti često nemaju kvalitetan elaborat u kojem su određena slijeganja terena usled
opterećenja prave grešku tako što projektuju statički neodređen sistem ne znajući da je teren
ispod objekta podložan neravnomjernom slijeganju te tako zanemare uticaje slijeganja
oslonaca. Usled slijeganja oslonaca dolazi do povečanja napona u konstrkciji koji kada se
superponiraju sa napnima od sopstvene težine i naponima od ostalog opterećenja dovodi do
prekoračenja napona uslijed čega dolazi do pojave pukotina na građevinama.

Pojedini projektanti da bi udovoljili željama investitora i arhitekata projektuju zidove od

opeke ili siporeksa da leže na ploči koja je vitka. Usled velike vitkosti ploče i opterećenja
zidova javljaju se veliki ugibi na ploči. Usled ugibanja ploče dolazi do pojave zatežući
napona koji imaju za posljedicu stvaranje pukotina na zidovima. Pukotine imaju
uglavnom oblik, pravac i smjer isto kao trajektorij glavnih napona.
Kada pored gore navedene greške i izvođač načini grešku tako što pregradne zidove izvede
prije postavljanja oplate za međuspratnu ploču slijedeće etaže. U ovom slučaju nakon
skidanja oplate, opterećenje od ploče prenosi se na pregradne zidove, a samim tim i na ploču
ispod zidova što povećava ugibe ploče , a time i nastanak pukotina u pregradnom zidu i
ploči.

Slika 1. Raspored pukotina na zidu koji leži na ploči

Često se javlja da zid od opeke ili siporeksa leži na ploči koja je ojačana gredom
male visine, koja je slabo armirana, tad usled opterećenja od zida i međuspratne tavanice
etaže iznad zida dolazi do pojave ugiba na gredi i ploči. Usled ugiba grede i ploče dolazi
do pojave zatežućih napona u samom zidu usled čega nastaju pukotine u zidovima.
Raspored, oblik i smjer pukotina je dat na slici 2.

Slika 2. Raspored pukotina na zidu koji leži na ploči ojačanoj gredom malog presjeka
1.4. Dodatna opterećenja

Često se dešava da su dva susjedna objekta suviše blizu jedan dtugog tako da
opterećenje temelja od jednog objekta utiče na temeljno tlo ispod drugog objekta. Usled
dodatnog opterećenja u večini slučajeva dolazi do povećanja napona u tlu tako što se na
jedan te isti dio tla prenosi opterećenje od jednog i drugog objekta. Usled gore navedeni
uticaja dolazi do prekoračenja dozvoljenih napona u tlu koji prelaze dozvoljenu granicu.
Povečanja napona u tlu dovode do povećanja slijeganja objekta koje je neravnomjerno.
Usled neravnomjernog slijeganja objekta dolazi do stvaranja napona zatezanja i pojave
pukotina u temeljima i zidovima iznad temelja.

Slika 3. Uticaj dodatnog opterećenja na temeljno tlo

Prilikom izrade nasipa za puteve ili nasipa za zaštitu od poplava u neposrednoj blizini
postojećih, dolazi do superpozicije opterećenja od postojećeg objekta i opterećenja od
nasipa. Projektanti i izvođači često zanemare ovaj uticaj tako da se na postojećem objektu
jave pukotine.

1.5. Promjene fizičko-mehaničkih svojstava tla

1.5.1. Smanjenje nivoa podzemne vode usled dodatnih iskopa

U praksi se često dešava da se posle izgradnje građevina pristupi izradi naknadnih

iskopa za izradu podzemnih instalacija: ulične kanalizacije ili izrade bunara za vodu.
Dreniranja ili usljed jakog isušenja koherentnog tla na kojima leže građevine dolazi do
smanjenja nivoa podzemne vode. Smanjenje podzemne vode može uzrokovati i velika
suša, crpljenje vode i od korjenja velikog drveća. Smanjenje podzemne vode uzrokuje
isticanje vode iz pora tla ispod temelja usljed čega dolazi do slijeganja istog. Slijeganje tla
prouzrokuje neravnomjerno slijeganje objekta koje izaziva dodatne zatežuće napone koji
dovode do pojave pukotina.
 Slika 4. Uticaj smanjenja podzemne vode na objekat

1.5.2. Smrzavanje tla ispod temelja

Pojedini investitoru u želji da uštede prilikom izgradnje temelje svojih građevina

izvode na manjoj dubini od propisane za pojedine klimatske zone nazvana kao dubina
smrzavanja. Ispod plitko temeljenih objekata, temeljenje manje od propisanog često dolazi
do smrzavanja tla ispod spoljnih temelja, a što prouzrokuje povećanje zapremine tla i
izdizanje terena ispod tih temelja pri čemu nakon naglog povećanja temperature u toku zime
ili u proljeće takva mjesta ostaju veoma meka i raskvašena, a što dovodi do slijeganja
objekata. Imajući u vidu da se ispod unutrašnjih temelja tlo ne smrzava i odmrzava, dolazi
do neravnomjernog slijeganja objekta. Neravnomjerno slijeganje objekta izaziva pojavu
napona zatezanja usljed čega dolazi do pojave pukotina na objektu.

Slika 5. Uticaj smrzavanja tla ispod temelja

1.5.3. Uticaj sušenja i vlaženja terena ispod objekta

Kod građevina na kosim i blago nagnutim terenima investitori često dovedu pitku vod
sa gornje strane građevine (dio uz brdo), naprave korito i česmi za istu. Odvod vode iz
česme puste da teče pod temelje objekta umjesto da rješe odvod sa plastičnim cijevima
daleko od objekta. Voda raskvašava tlo pod temeljima i time dolazi do pojave
neravnomjernog slijeganja temelja jer se tlo raskvasilo samo na jednom dijelu.
Neravnomjerno slijeganje objekata prouzrokuje pojavu zatežućih napona u temelju i
konstrukciji koji izazivaju pojavu pukotina.

Nakvašavanje tla ispod objekta se može dogoditi i usled slivanja atmosferske vode sa
terena i iz oluka pod temelje. Kada padavine prestanu, voda se postepeno isušuje ispod
temelja. Usled sušenja tla ispod plitko fundiranih temelja dolazi do neravnomjernog
slijeganja objekata, što pruzrokuje pojavu nastanka napona zatezanja u konstruktivnom
sistemu objekata, a samim tim i do stvaranja pukotina.

Sunce najviše suši uglove objekta koji su okrenuti prema jugoistoku i sjeverozapadu, pa
se iz tih razloga tlo ispod uglova najviše skuplja, a odgovarajući uglovi objekta se sliježu.
Usled ovoga objekat najčešće ispuca na uglovima i često se ovi uglovi potpuno odvoje.
Nasuprot tome, tlo se najmanje suši u uglovima objekta okrenutih prema sjeveroistoku i
sjeverozapadu, pa se u tim uglovima pukotine ne javljaju. Ispod srednjeg dijela objekta, na
mjestu gdje je tlo zaštićeno kako od direktnog uticaja sunčanih zraka tako i od atmosferskih
padavina, promjena vlažnosti je neznatna i deformacije tla usljed sezonskih promjena su
minimalne. Dugotrajne suše u područjima sa vlažnom klimom mogu dovesti do slijeganja
temelja i pojave pukotina na objektima koji su do tada bili bez ikakvih znakova oštećenja.

Slika 6. Uticaj sušenja i vlaženja terena na objekat

2.5.4. Ispiranja i odnošenja tla

Ispiranja i odnošenja tla može nastati iz više razloga: razrahljivanjem tla zbog
oštećenja kanalizacijske i vodovodne mreže, nepravilne odvodnje atmosferske vode i sl..
Voda pod pritiskom ispira fine čestice, čime se povećavaju pore u tlu. Sa povećavanjem pora
povećava se brzina procjeđivanja pa se odnose veće čestice, sve dok ne dođe do slijeganja u
vidu proloma tla. Fundirani objekti na terenu zasićenom vodom ili fundiranje u vodi su
naročito podložni ovoj pojavi. Do ispiranja i odnošenja tla može nastati i usled nepravilne
odvodnje atmosferske vode sa objekta, voda se slijeva pod temelje, vrši raskvašavanje tla
ispod temelja, smanjuje njegovu čvrstoću i povećava slijeganje na krajevima, dok se
sredina objekta manje sliježe. Usljed neravnomjernog slijeganja dolazi do pojave
pukotina na objektu.

Slika 7. Uticaj vode iz oluka na oštećenje objekta

1.5.5. Oštećenje objekta od temperaturnih razlika

Usled naglih promjena temperature dolazi do zagrijavanja i hlađenja konstrukcija.

Povećanje temperature izaziva širenje konstrukcije, dok hlađenje dovodi do skupljanja
konstrukcije.

Slika 8. Uticaj temperaturnih razlika na konstrukciju

 Ova pojava je posebno izražena na zidovima sa monolitnom armirano-betonskom
krutom stropnom pločom. Pukotine se pojavljuju na fasadnim zidovima, obično u krajnjem i
predzadnjem polju, kao i u srednjim podužnim zidovima zbog temeperaturnog rada armirano-
betonske stropne monolitne ploče ili montažnih ploča, koji su povezani preko serklaža, koji
isto tako toplinski radi i svoj rad prenosi na zidove.

Na zabatnim zidovima obično nema tih kosih pukotina. Tamo se redovno pojavljuju
horizontalne pukotine u zidovima zadnje etaže, i to na spoju zida i stropnih ploča.

1.5.6. Pukotine od puzanja zidova

Jedan od karakterističnih primjera oštećenja zidova, prvenstveno fasadnih ili zabatnih,

su pukotine na zidovima od puzanja. Ostećenja objekata od puzanja zidova se mogu pojaviti
i kod objekata koji imaju vertikalne i horizontalne serklaže. Ova ostećenja nastaju u
početnom periodu eksploatacije objekata, da bi se iza određenog broja godina (cca 3-5
godina) smirila. Ova oštećenja uglavnom nastaju na zadnjoj etaži.

1.5.7. Pukotine u malteru

Kada je agregat za malter različitog hemijskog i petrografskog sastava, sitan i zaprljan

organskim materijama dolazi do različitog skupljanja i širenja maltera usled čega dolazi do
pojave pukotina. Ove pukotine uglavnom nastaju u malteru fasadnih zidova, a mrežastog su
oblika. Pukotine mogu biti veoma guste i tada su vrlo tanke i plitke, a mogu biti i rjeđe, ali
tada su deblje i znatno opasnije, jer su duboke pa mogu proći i kroz čitavu debljinu maltera.
Kroz takve pukotine prodire voda u tijelo maltera, a preko maltera u zid. Pukotine su
posljedica naglog skupljanja i stezanja maltera. Skupljanje je veće što je više veziva i vode u
malteru, što je agregat sitniji i nečistiji.

1.6. Oštećenja od potresa i vibracija

Potresi i vibracije mogu nastati usled rada strojeva, ili od saobraćaja na neravnim
cestama. Rad nabijača, kompresora i drugih velikih strojeva mogu ugroziti objekte i na
udaljenosti do 50m, ukoliko su oscilacije od 10 do 50 Hz, od kojih je posebno opasna
horizontalna komponenta kad dostigne vlastitu frekvenciju objekata i ukoliko proizvod iz
amplitude i broja oscilacija po DIN 4150 iznosi više od 0.4 cm/sek. Ovakve oscilacije
dovode do rastresanja objekata usljed čega se javljaju naponi zatezanja koje ne mogu da
preuzmu zidane konstrukcije, usljed čega nastaju pukotine na istim.

1.7. Uzroci pojave oštećenja objekta uzrokovanih rudarskim

radovima

Oštećenja objekata nastala izvođenjem rudarskih radova su od:

-uticaja površinske eksploatacije,

-uticaja podzemne eksploatacije,
-uticaja potresa od miniranja.
1.7.1. Uticaj površinske eksploatacije

Radovima na površinskim kopovima dolazi do iskopa rude na velikim dubinama.

Usljed iskopa dolazi do procjeđivanja vode iz okolnih padina i na taj način se smanjuje nivo
podzemne vode na okolnim padinama.

Smanjenje nivoa podzemne vode prouzrokuje povećanje poroznosti tla ispod temelja
objekata na okolnim padinama, usljed čega dolazi do neravnomjernog slijeganja objekta.
Neravnomjerno slijeganje izaziva pojavu zatežućih napona u temeljima i konstrukciji
objekta, a što dovodi do pojave pukotina na temeljima i zidovima.

Kada se objekti nalaze na rubu ili u neposrednoj blizini površinskih kopova može doći do
klizanja tla ispod temelja padine usljed čega se objekti neravnomjerno sliježu, što dovodi do
pojave pukotina.

Slika 9. Prikaz uticaja površinskog kopa na smanjenje podzemne vode

1.7.2. Uticaj podzemne eksploatacije na objekte

Usljed podzemne eksploatacije sirovinskih materijala dolazi do stvaranja praznih

prostora u trupu zemlje. Kada se prazni prostori nađu dovoljno blizu površine tla, dolazi do
pucanja sigurnosnih stubova između prostora, usljed čega dolazi do pojave neravnomjernog
slijeganja na površinskim slojevima terena. Ukoliko se mjesto slijeganje poklopi sa
dijelom temelja objekata isti se usljed opterećenja neravnomjerno sliježu. Slijeganje
temelja izaziva napone zatezanja u temeljima i u konstrukciji koji prouzrokuju pojavu
pukotina.

Slika 10. Uticaj podzemne eksploatacije na objekat

Pukotine su kose i kreću se od temelja preko zidova prizemlja do zidova sprata. Pukotine su
uglavnom vezane za otvore ( prozore i vrata) i idu iz uglova prozora prema drugim uglovima
prozora sprata. Pukotine su najčešće pod nagibom od 45¨0 do 60¨0. Ako su prozori
razmaknuti tako da se ne poklapaju pod uglovima od 45¨0 tada se javljaju paralelne
pukotine. Pukotine su stepenaste i idu kroz spojeve, naprimjer zida od cigle, ili elemenata od
kojih je zidan objekat.

Slika 11. Tipične pukotine na vanjskim zidovima usljed neravnomjernog slijeganja

prouzrokovanog podzemnom eksploatacijom

Pukotine uzrokovane kompresivnim naponima (sabijanjem) su manje-više horizontalne. U

podrumskim zidovima, na samim prozorima, dolazi do smicanja ili do smicanja duž
podrumskih zidova i zida sprata na serklažu. Ako su zidovi ili podovi jako slabi dolazi do
izdizanja podne ploče ili slojeva zidova.

Slika 12. Pravac i položaj pukotina nastalih usljed djelovanja rudarskih radova- objekat u
zoni pritiska.

Kada u tlu nastupi djelimični lom i formira klizna ravan i dođe do usjeda kao u
slučaju rasjeda sa skokovima na mjestu formiranja razlike u nivou terena, javit će se
pukotine nastale djelovanjem zateznih naprezanja u objektu. Pukotine su kose i idu od
završnog serklaža ka temeljima kao i oko otvora.

Kod dužih objekata bez diletacija javljaju se pukotine nastale savijanjem koje se zvonasto
protežu uzdužnim zidovima, a sedlasto savijanje zidova ispoljava se u pukotinama koje se
protežu koso prema krajevima.
Slika 13. Pravac i položaj pukotina nastalih usljed djelovanja rudarskih radova objekat u
zoni zatezanja

Kada se podrumski zidovi ne mogu suprostaviti horizontalnim silama usljed pomjeranja

zemlje , tada se zidovi ukose i povijaju prema unutrašnjoj strani. Tanki zidovi podruma koji
leže u pravcu pomjeranja mogu da iskoče prema vani usljed jakog potisnog naprezanja.
Ovakva oštećenja su uglavnom koncentrisana na podrume i prve etaže objekta.

1.7.3. Uticaji potresa od miniranja

Obaveza rudnika prije izvođenja miniranja ili upoterebe novog eksploziva je da

sačini elaborat o uticaju miniranja na okolne objekte. U elaboratu mora biti dokazano da
odabrani način miniranja, količina eksploziva po jednom punjenju i vrsta eksploziva
nemaju štetne uticaje na okolne objekte, živote i zdravlje ljudi i ugrožavanje životne
okoline. Iako je u svim elaboratima dokazano da jamska i površinska miniranja nemaju
uticaja na susjedne objekte, u praksi se pokazuje suprotno. Pojave oštećenja se pojavljuju
iz više razloga:

• Nedovoljnog poznavanja geomehaničkog sastava terena i ostalih njegovih osobina

vezanih za prenos horizontalnih i vertikalnih pomjeranja,

• Nedovoljne kontrole sprovođenja mjera propisanih u elaboratima,

• Povećanja količine eksploziva po jednom punjenju (miniranju) od predviđenog u

elaboratima.

Usljed miniranja javljaju se horizontalna pomjeranja koja izazivaju pomjeranje

temelja, usljed čega dolazi do stvaranja zatežućih napona u objektu koji uzrokuju pojavu
pukotina u zidovima i temeljima.
2. PRIJEDLOG SANACIJE OBJEKATA

Pored toga što je problem uticaje oštećenja na građevinama od uticaja rudarskih

radova i loše gradnje sve veći, svjedoci smo da se u blizini eksploatacioni zona rudarskih
radova grade novi građevinski objekti i da se nastoji sačuvati postojeći objekti. Kako izvršiti
izgradnju objekata visokogradnje i niskogradnje u neposrednoj blizini eksploatacione zone
ili na zemljištu koje će se u bliskoj budućnosti naći u zoni uticaja rudarskih radova, kako
izvršiti sanaciju postojećih objekata, da li je moguće smanjiti štete „poboljšanjem“ tla itd, sve
su ovo manje ili više nepoznanice koje projektanti trebaju razmotriti prije početka
projektovanja novih ili sanacije postojećih objekata. Posle dužih proučavanja svjetske i
naše literature došlo se do zalljučka da se mogu sanirati postojeće štete i ublažiti štete na
novim objektima primjenom sljedećih postupaka.

Usljed neravnomjernog slijeganja objekata ili seizmičkih uticaja od miniranja dolazi do

istezanja pojedinih dijelova temelja, zidova, stubova međuspratne konstrukcije dok se
drugi dijelovi skupljaju. Skupljanjem pojedinih dijelova konstruktivnih elemenata dolazi
do pojave napona zatezanja koji izazivaju pojavu pukotina u konstruktivnom elementu.

Da bi se zaustavilo povećanje pukotina ili sanirale postojeće pukotine u konstruktivnim

elementima potrebno je ukloniti uzroke. Većina obrađenih postojećih objekata je
rađena u zidanoj izvedbi od kamena ili opeke bez horizontalnih i vertikalnih serklaža. Iz
prakse i u literaturi je poznato da zidane konstrukcije vrlo malo ili nikako ne preuzimaju
napone zatezanja. Znajući da zidane konstrukcije ne preuzimaju napone zatezanja potrebno
je na postojećim temeljima, zidovima i međuspratnim tavanicama izvršiti konstruktivna
ojačanja i ukručenja.

2.1. Konstruktivna ojačanja na oštećenim objektima

Konstruktivna ojačanja i ukručenja se mogu raditi na:

- Temeljima.
- Zidovima,
- Međuspratnim tavanicama i
- Stubovima

2.1.1 Ojačanje temelja

Konstruktivna ojačanja i ukrućenja na temeljima se izvode tako što se povećava

površina nalijeganja temalja na tlo i poveća krutost temelja koja se može postići
povečanjem dimenzija temelja ili ugradnjom armature u dograđeni dio temelja. Ojačanja
temelja se mogu izvoditi na slijedeće načine :

- Ojačanje temelja podbetoniravanjem betonskih temelja ispod postojećih temelja,

- Ojačanje temelja sa djelimičnim podbetoniravanjem,

- Ojačanje temelja izradom armirano-betonskih horizontalnih serklaža pored

temelja sa obije strane,
- Ojačanje temelja izradom armirano – betonskih horizontalnih serklaža pored
temelja sa spoljne strane,

- Ojačanje temelja izradom armirano-betonskih horizontalnih serklaža pored

temelja sa unutrašnje strane,

- Ojačanje temelja naknadnim ugrađivanjem šipova,

- Izradom temeljnih greda od prednapregnutog betona u podužnom i poprečnom

pravcu.

2.1.1.1. Ojačanje temelja potkopavanjem po cijeloj širini stope

Ojačanje temelja potkopavanjem po cijeloj širini stope je najednostavniji način

ojačanja temelja. Ovaj postupak se primjenjuje kada je dubina fundiranja oštećenog
objekta mala pa je isti potrebno spustiti na veću dubinu. Postupak spuštanja dna
temelja na višu dubinu se sastoji od naizmjeničnog podkopavanja postojećih trakastih
temelja u vidu prokopa (šliceva) dužine 1,2 do 1,5m, na više mjesta ali na međusobnom
razmaku od 2,40 do 3,00m. Iskopani prokopi se zapunjavaju betonom sve do donje strane
postojećeg temelja, poslije čega se kopaju preostale međukampade koje se betoniraju.
Beton mora biti ugrađen u iskopanu kampadu u što je moguće kraćem roku nakon
završetka njenog iskopa. Glavni nedostatak ove metode je što se postojeći temelji
potkopavaju čime se poremećuje konsolidovano tlo ispod stopa umjesto da se iskorišćuje
povećana nosivost istog koja je nastala usled dugotrajnog slijeganja objekta pod
opterećenjem.

RO
m G
2c 10
/1 /12
10 cm
G
RO
PODROŽNJAČA
14/18cm

PODROŽNJAČA KLIJEŠTA 8/16cm

14/18cm CRIJEP
LETVA 3/5cm
ROG 10/12cm

VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm

5.69
8

2,97 -0.68

-1.18
-1.58
0

0.0

0 0 0
-0.68 -0.68 -0.68
0

-1.18 -1.18 -1.18

-1.58 -1.58 -1.58

Slika 14. Detalj ojačanja i spuštanja temelja sa potkopavanjem

 2.1.1.2. Ojačanje stope temelja djelimičnim potkopavanjem

Ojačanje stope temelja djelimičnim potkopavanjem se radi kada je dubina dna

temelja dovoljna, ali je širina temelja nedovoljna. Osnovni princp kod ove metode je da
se dio konsolidovanog temeljnog tla, sačuva u neporemećenom stanju i da se njegova
povećana nosivost i dalje koristi, i to baš u središnjoj zoni gdje vladaju najveći naponi u
tlu. Izvođenje pojačanja s obje strane postojeće stope konsolidovano tlo se u središnjoj
zoni zadržava, a stopa je sa obje strane obuhvaćena betonom, što je sa gledišta plastičnih
deformacija povoljno. Tako se povećava širina naljeganja temeljne stope sa obje strane,
a time i naponi u tlu.

Izvođenje ojačanja temelja po ovoj metodi preporučivo je izvoditi prvo sa jedne strane,
tako što se izvrši potkopavanje temelja i u što kračem roku zabetonira. Kada je završeno
betoniranje sa jedne strane i beton malo očvrsno pristupa se kopanju sa druge strane
postojeće stope, i to u etapama na uobičajeni način.

Slika 15. Detalj ojačanja trakaste stope djelimičnim potkopavanjem

2. 1. 1. 3. Ojačanje temelja bez potkopavanja

Ojačanje temelja se može izvoditi i bez potkopavanja, tj.tako da se konsolidovano temeljno

tlo uopšte ne poremeti. Ovo se izvodi na taj način što se sa obje strane pored postojeće
trakaste stope izvode armirano betonski serklaži koji se međusobno povežu sa poprečnim
AB ukrutama koje imaju namjenu prenjeti opterećenje sa zidova na temeljno tlo i time
smanjiti napone u tlu ispod temelja. Poprečne ukrute mogu biti od armirano betonskih, ili
čeličnih nosača. Ovi se nosači ugrađuju u perforacije armiranobetonskih ili čeličnih nosača.
Ovi se nosači ugrađuju u perforacije koje se izrađuju u nosečem zudu ili postojećoj stopi ili
djelimično u zidu a djelimično u stopi zavisno od situacije. Razmak perforacija se kreće do
50 cm.
 RO
m G
2c 10
/1 /12
10 cm
G
RO
PODROŽNJAČA
14/18cm

PODROŽNJAČA KLIJEŠTA 8/16cm

14/18cm CRIJEP
LETVA 3/5cm
ROG 10/12cm

VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm

5.69

8
2,97
-0.68

0
-1.58
AB ŠLIC U TEMELJNOJ
TRACI 20X20CM ZA
POVEZIVANJE
0.0 DOBETONIRANIH GREDA
0 0 0

-0.68 -0.68 -0.68 0

-1.58 -1.58 -1.58

Slika 16. Proširenje stope bez potkopavanjanja

50-60 50-60

ZABETONIRANO

Slika 17. Proširenje stope bez potkopavanja

2.1.1.4. Ojačanje temelja pomoću šipova

Kada je nosivo tlo duboko ili kada su uslovi za ručni iskop tla veoma teški pogodan
je postupak ojačanja temelja pomću naknadnog ugrađivanja šipova. Prvo se iskopa
temeljna jama ispod temelja i onda se pristupi ugradnji šipova.
Prilikom podgrađivanja zidova sa naknadnom ugradnjom šipova potrebno je voditi računa
da su postavljeni šipovi blizu centra konstrukcije. Kod većih dubina ekonomičnije je šipove
postaviti na razmaku, kada se mora izvesti naglavna konstrukcija. Uobičajno je
podgrađivanje temeljnih zidova pomoću šipova izvesti sa obje strane temelja, koji se
povezuju naglavnom gredom. Kod temelja ispod stubova šipovi se izvode oko temelja i
povezuju naglavnom gredom. Nekada je praktičnije da se šipovi izvode sa jedne strane i
povežu konzolnom gredom. U ovom slučaju unutrašnji šipovi su opterećeni momentom i
silom pritiska, a vanjski silom zatezanja.
 PRESJEK A-A POSTOJEĆA STOPA
DONJA POVRŠ STROPA

1
1

2
3 2 6
3 7
4
4 4

5
5 5

a b c

Slika 18. Detalj ojačanja postojeće stope naknadnim ugrađivanjem šipova

2.1.2 Konstruktivno ukrućenje zidova od kamena ili opeke

Ojačanje zidova od kamena ili opeke se može vršiti na slijedeće načine:

- izadom vertikalnih armirano-betonskih serklaža sa spoljne strane zida, bez

ukopavanja,

- izradom vertikalnih i horizontalnih armirano-betonskih serklaža sa spoljne strane

zida, bez ukopavanja,

- izradom armirano-betonskih vertikalnih serklaža ukopavanjem u kameni zid ili zid od

opeke sa spoljne strane zida,

- izradom vertikalnih i horizontalnih armirano-betonskih serklaža ukopavanjem sa

spoljne strane zida,

- bušenjem vertikalnih rupa na zidovima, postavljanjem kablova za utezanje,

ankerovanje kablova za utezanje istih po sistemu «IMS»

Koja od gore navedenih metoda će se primjenjivati u konkretnim slučajevima zavisi od

stepena oštećenja i od želje i mogućnosti investitora koji stepen sanacije želi (da li je
privremena sanacija ili stalna).
 2.1.2.1 Ojačanje objekta zidanog od opeke preziđivanjem zidova

Sanacija zidova može se izvršiti njihovim djelimičnim preziđivanjem ili

preziđivanjem cijelog zida. Ukoliko statička provjera utvrdi da su isti izvedeni od
odgovarajućih opeka i odgovarajućih maltera onda se preziđivanje vrši istim materijalima
vodeći računa da se uklone oni dijelovi zgrade koji su naprsli u jačoj mjeri ili zdrobljeni.
Nakon uklanjanja oštećenih dijelova zida potrebno je dobro očistiti preostale dijelove i
kontaktne površine koje će predstavljati spoj sa novo zidanim materijalom. Čišćenje mora
biti tako izvedeno da kontaktne površine budu oslobođene prašine bilo da se to izvede
produvavanjem ili ispiranjem. Na susjednim dijelovima, gdje naprsline nisu bitnije
narušile cjelinu zida pristupa se čišćenju produvavanjem jakim vazdušnim mlazom i
injektiranjem malterom sličnim onom sa kojim je zid prvobitno zidan.

2.1.2.2. Ojačanje zidanog objekta od opeke ili kamena sa malterom sa

spoljne strane

Ukoliko se ocjeni da je zid od relativno dobre opeke bio zidan uz primjenu

slabijih maltera pristupa se dubokom čišćenju fuga zida, nakon čega se produvavaju ili
mlazom vode isperu fuge i pristupa malterisanju uz primjenu boljih vrsta maltera (slika
19).
RO
G
cm 10
/12 /12
10 cm
G
RO
PODROŽNJAČA
14/18cm

PODROŽNJAČA KLIJEŠTA 8/16cm

14/18cm CRIJEP
LETVA 3/5cm
ROG 10/12cm

VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm

5.69

MALTER KOJI SE UBACUJE U

PREDHODNO OČIŠČENE
FUGNE

2,97 MALTER DEBLJINE 3cm

OJAČAN ARMATUROM
PREČNIKA 3 ILI 4cm

0.0

-0.68 -1.28 -1.28

-1.88 -1.88

Slika broj 19. Ojačanje zidanog objekta malterom sa spoljne strane

2.1.2.3. Ojačanje zidanih objekata od opeke ili kamena malterom sa
spoljne i unutrašnje strane da se poveća statička nosivost zidova

U slučajevima kada zidno platno ne odgovara po kvalitetu materijala, a ujedno se i

javlja potreba njegovog konstruktivnog ojačanja, pristupa se pripremi istog kao u
prethodnom slučaju ali se na njegovu očišćenu površinu obostrano polaže elektrovarena
čelična mreža, koja zavisno od njegove statičke uloge koja se provjerava ojačanom zidu,
može biti od šipki φ 3mm, ili φ 4mm sa poljima 10x10cm ili 15x15cm. Te mreže se na
svakih 1.00m međusobno povezuju kroz zid ankerima i zategnu a zatim malterišu u
debljinama od 3 do 4 cm.
RO
m G
2c 10
/1 /12
10 cm
G
RO
PODROŽNJAČA
14/18cm

PODROŽNJAČA KLIJEŠTA 8/16cm

14/18cm CRIJEP
LETVA 3/5cm
ROG 10/12cm

VJENČANICA
14/16cm
VJENČANICA STUB 14/14cm
14/16cm STUB 14/14cm

5.69

MALTER KOJI SE UBACUJE U

PREDHODNO OČIŠČENE
FUGNE

2,97 MALTER DEBLJINE 3cm

OJAČAN ARMATUROM
PREČNIKA 3 ILI 4cm

0.0

-0.68 -1.28 -1.28

-1.88 -1.88

Slika broj 20. Ojačanje zidanog objekta malterom sa spoljne i unutrašnje strane

Kada se zidu želi ili mora provjeriti određena statička funkcija, koju ranije nije
imao, može se armirati izradom mreže na licu mjesta od armaturnih šipki φ8mm, ili φ
10mm sa poljima 20x20 ili 30x30cm a zatim torokretira u debljinama do 5cm ili betonira
u oplati u debljinama oko 6cm, uz prethodnu pripremu zidnih površina i spajanja tih
mreža zatezanjem ankerima, koji se kroz rupu u zidu provuku na svakih 1.00m odstojanja.

Sanacije i ojačanja zidova u trusnim zonama, pogotovo u prizemnoj etaži

visokospratnica, koje su jače «angažovane» trusnim udarom i kod kojih se pojavljuju
izrazite «x» pukotine, može se izvršiti ugrađivanjem takozvanih «libažnih» slojeva,
pogotovo kod međuprozorskih stubaca ili kratkih zidova.

Libažni sloj može se izvesti bilo u vidu betonskog horizontalnog ojačanja u zidu u
debljini od 6-10cm sa šipkama φ6-φ8mm, ili jednostavnim polaganjem elektrovarne mreže
φ4mm, koja se polaže u sloj maltera prilikom zidanja i to obično na pola visine
međuprozorskog stupca.
 Jasno je da prilikom usvajanja rješenja kod kojih se dimenzije zidnog platna
izrazitije mjenjaju, treba uvijek provjeriti da li postojeći temelj, odnosno podvlaka,
odgovara novoj statičkoj funkciji ojačanog zida.

Pripreme zidova za injektiranje, fugovanje prije malterisanja ili priprema istih uz čišćenje
prije malterisanja ili priprema istih uz čišćenje prije armiranja i torkretiranja, može se
uvijek kvalitetno izvršiti. Praksa sa složenih radova sanacije i ojačanja (pogotovo u
Skoplju i Banja Luci) pokazala je da kvalitet takvih zahvata je uvijek dobar, što je
potvrđeno i nakanadnim pregledom tako saniranih objekata.

U brojnim institutima i labaratorijama u svijetu i kod nas vrše se ispitivanja u cilju

utvrđivanja postignutih rezultata kod zidova, koji su sanirani odnosno sanirani i ojačani.
Od brojnih podataka, kojima se danas raspolaže osvrnuti ćemo se na ispitivanja vršena
kod nas i to na oštećenom zidu, koji je bio injektiran a zatim obostrano ojačan mrežama
φ6mm sa poljima 15x15cm, u sloju maltera debljine 1.5cm. Opitni zidovi su zidani punom
opekom normalnog formata.

Rezultati ispitivanja pokazali su da se otpor na smicanje takvog zida povečava za 3.5 puta
u odnosu na isti ne ojačani zid. Svakako moramo uvažiti činjenicu da labaratorijski
pripremeljeni uzorci su kvalitetniji od rješenja koja se mogu postići u svakodnevnoj
praksi na gradilištima ali ostaje činjenica da opitni podaci iz labaratorije jasno potvrđuju
šta se sve može postići, pogotovo kod radova sanacija, rekonstrukcija i revitalizacija, kada
treba postojećim zidovima povjeriti određene dopunske statičke funkcije.

U slučajevima kada treba objekat u cjelini naknadno ojačati ugradnjom vertiklnim

serklaža može se to korektno izvršiti: no u cilju obezbjeđenja boljeg prihvata sila, koje
fasadni zid prima od poprečnih zidova pod uticajem horizontalnih sila, biće u određenim
slučejevima dobro proširiti ojačanje u zoni njihovog spajanja.

2.2.4. Ojačanje zidanog objekta izadom vertikalnih armirano-betonskih

serklaža sa spoljne strane zida bez ukopavanja

Kada je potrebno sanirati objekat zidan od opeke ili kamena koji su rađeni bez
horizontalnih i vertikalnih serklaža, a da se ne ugrozi funkcionalnost objekta u toku
sanacije pribjegava se sanaciji objekta sa spoljne strane. Često je potrebno izvršiti
ojačanje objekta bez ulaza u unutrašnjost objekta odnosno bez oštećenja instalacija,
maltera i moleraja, plafona i podova u unutrašnjosti objekta. Jedna od varijanti je da se
izvedu vertikalni serklaži sa spoljne strane objekta odmah uz zidove. Ova varijanta je
prikazana na slici broj 21.
 B

9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28

4x17
3x 28

Slika broj 21. Ojačanje zidanog objekta izadom vertikalnih armirano-betonskih serklaža
sa spoljne strane zida bez ukopavanja.

2.2.5. Ojačanje objekta izradom vertikalnih i horizontalnih armirano-

betonskih serklaža sa spoljne strane zida bez ukopavanja

Ovaj postupak se primjenjuje kada se ne može ući u objekat zbog njegove

funkcionalnosti a na zidovima su se pojaville srednje pukotine Tada se sa spoljne strane urade
vertikalni i horizontalni AB serklaži koji su armirani jačom armaturom nego što bi se armirali
u običnoj gradnji. Ovi serklaži imaju namjenu da ukrute objekat u horizontalnom i
vertikalnom pravcu.
Armatura na horizontalnim serklažima je potrebno da ima završetak u vidu pravih kuka.

9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28

4x17
3x 28

Slika broj 22. Ojačanje objekta izradom vertikalnih i horizontalnih armirano-betonskih

serklaža sa spoljne strane zida bez ukopavanja.
2.2.6. Ojačanje objekta izradom armirano-betonskih vertikalnih
serklaža ukopavanjem u kameni zid ili zid od opeke sa spoljne
strane objekta

Kada se želi postići bolji estetski efekat, a investitor ima finansijskih mogućnosti
sanacija zidova objekta se može izvesti sa ojačanjem vertikalnih serklaža sa ukopavanjem
u zidove sa spoljne strane.

Ovaj postupak je nešto skuplji, ali daje bolju estetiku saniranog objekta nego sanacija bez
ukopavanja.

Postupak ove sanacije se sastoji u tome što se ukopaju šlicevi u zidove od opeke ili
kamena sa spoljne strane objekta na uglovima i mjestima ukrštanja nosivih zidova.
Ukopani vertikalni šlicevi se očiste, a zatim se ispere prašina, postavi armatura a onda vrši
šalovanje i betoniranje istih.

Armatura se postavlja nešto jača, nego što bi se postavljala u vertikalne serklaže.

9x16.5
8x 28
120
140
9x16.5
8x 28

4x17
3x 28

Slika broj 23. Ojačanje objekta izradom armirano-betonskih vertikalnih serklaža

ukopavanjem u kameni zid ili zid od opeke sa spoljne strane objekta
2.2.7 Ojačanje objekta izradom armirano-betonskih vertikalnih i
horizontalnih serklaža ukopavanjem u kameni zid ili zid od opeke sa
spoljne strane zida

Postupak ove sanacije se sastoji u tome što se ukopaju horizontalni i vertikalni šlicevi
u zidove od opeke ili kamena sa spoljne strane objekta na uglovima i mjestima ukrštanja
nosivih zidova. Ukopani horizontalni i vertikalni šlicevi se očiste, a zatim se ispere
prašina, postavi armatura a onda vrši šalovanje i betoniranje istih.
Armatura se postavlja nešto jača, nego što bi se postavljala u horizontalne i vertikalne
serklaže. Posebno treba obratiti pažnju da se krajevi armature horizontalnih serklaža
završvaju sa pravim kukama. Ova sanacija je skuplja od sanacije sa vertikalnim ukopanim
serklažima ali daje mnogo veću stabilnost saniranog objekta.

9x16.5
8x 28

9x16.5
8x 28

4x17
3x 28

Slika broj 24. Ojačanje objekta izradom armirano-betonskih vertikalnih i horizontalnih

serklaža ukopavanjem u kameni zid ili zid od opeke sa spoljne strane zida

2.2.8 Ojačanje objekta bušenjem vertikalnih rupa na zidovima,

postavljanjem kablova za utezanje, ankerovanje kablova za utezanje istih
po sistemu «IMS»

Danas tržište obezbjeđuje i bušaće garniture, koje pri velikim brzinama bušenja
omogućavaju precizno bušenje vertikalnih otvora u zidovima starih zidanih objekata, bez
izazivanja dinamičkih štetnih planova. U tako stvorene otvore spuštaju se armaturne šipke,
koje se zatim injektiraju po cijeloj visini objekta i spajaju sa temeljnom konstrukcijama. U
slučaju kada se ukaže potreba za čvršćim provlačenje i horizontalnih šipki, koje se
zategnu i betoniraju, tako da se već pomenuti vertikalnim ojačanjem stvori sistem
konstruktivne mreže «opasivanja» cijelog objekta.
Prijedlog mjera za izgradnju novih objekata

Budući projektanti bi posebno prilikom projektovanja novih objekata u zoni

slijeganja morali uzimati u razmatranje uticaj slijeganja objekata na konstrukciju, prilikom
izbora materijala za izgradnju novih objekata voditi računa da se biraju što lakši materijali.
Prilikom izbora temelja predlaže se temeljenje na kontra-pločama sa krutom konstrukcijom
suterena, a po mogućnosti i prizemlja tako da prva etaža radi na principu sanduka. Ovim bi
se omogučilo da se slijeganje objekta vrši ravnomjerno čime bi se izbjeglo pojava
zatežućih napona usljed neravnomjernog slijeganja, a time i pojava pukotina na
konstruktivnim elementima zgrade.

3. IZRADA OTVORA U POSTOJEĆIM ZIDOVIMA

Potreba za izradom novih otvora u postojećim kako konstruktivnim, tako i pregradnim

zidovima često se javlja pri adaptacijama.

Naknadna izrada otvora u pregradnim zidovima obično ne predstavlja nikakav problem. Izradi
istih u opterećenim, konstruktivnim zidovima treba pristupiti s posebnom pažnjom.

Prije početka radova odnosno još prije izrade projekta i potrebnih statičkih proračuna
obavezno je izvršiti detaljno snimanje stanja na licu mjesta. Posebno je važno ispitati nosivost
i stanje u kome se nalazi dio zida koji će igrati ulogu oslonca konstrukcije kojom će novi
otvor biti premošćen. U cilju ovoga potrebno je obiti malter s tog djela zida i isti detaljno
pregledati.

Prilikom probijanja otvora u zidovima, naročito konstruktivnim, uvijek se mora povesti

računa o rasterećivanju tog djela zida za vrijeme probijanja i premošćavanja otvora.

Rasterećivanje može biti djelimično ili potpuno.

Za male otvore s rasponom do l,20m rasterećivanje vrši samo zidno platno ili serklaž u zidu
iznad otvora, te nije potrebno preduzeti naročite mjere u cilju rasterećivanja.

Ako se radi o otvoru s rasponom do 2,50 m, a opterećenja nisu velika, vrši se djelimično
rasterećivanje i time omogućava postepeno izvođenje konstrukcije za premošćavanje otvora.
Djelimično rasterećivanje se postiže na taj način da se zid dubi u etapama i jednovremeno
izrađuje konstrukcija.

Kod otvora sa većim rasponom od 2,50 m ili pak i kod manjih raspona, ali ako su opterećenja
velika, rasterećenje zida se izvodi prihvatanjem gornjih zidova i međuspratnih konstrukcija
pomoću poprečno postavljenih, ugrađenih nosača, koji se prihvataju sistemom međusobno
ukrućenih stubaca tzv. podupirači.

Kada se rasterećivanje vrši na ovaj način, treba posebnu pažnju obratiti na podlogu koja prima
teret od stubaca, kao i na njihov način oslanjanja, kako se ne bi desilo da donja podloga
prilikom opterećivanja popusti. Kada podupirači moraju primiti veći teret i kod većih raspona,
obavezno je konstrukciju za rasterećivanje dimenzionisati statičkim proračunom.
Premošćavanje naknadno probijenih otvora izvodi se na tri načina:
a) premošćivanje zidanim lukom,
b) premošćavanjem čeličnim nosačima,
c) pomoću betonskih prefabrikovanih montažnih elemenata ili betoniranjem na licu mjesta.

a) Premošćavanje zidanim lukom

Premošćavanje otvora u postojećem zidu pomoću luka zidanog od opeke ili kamena
izvodi se za raspone do 1,20 m, tako da se prvo probije zid i na pravi otvor potrebne širine pa
se preko postavljenih vođica naknadno izvede luk.
Kada se vrši djelimično rasterećivanje zida kod većih raspona, onda se otvor i oblik luka
nacrtaju na površini zida, pa se onda, počevši od jednog otpornika ili oba u isto vrijeme, vade
postepeno opeke u cjeloj debljini zida, a na dužini najviše do 1,00 m, te se stvara prostor za
luk i oslonac (sl. 25). Istovremeno zida se luk obavezno u cementnom malteru.

Slika broj 25. Djelimično svođenje luka iznad budućeg otvora u zidu

Preostali prostor između zida koji će se prihvatiti lukom i leđa luka odmah po izvođenju luka
ispunjava se pritesanom opekom u cementnom malteru, ili se ispuni dobro nabijenim
betonom.

Kada ovako izvedemo prvi dio luka, sačekamo da se malter stvrdne, beton veže, pa tek tada
nastavljamo sa bušenjem zida za drugi dio luka.

Sve dok se luk u potpunosti ne izvede, njegovi dijelovi igraju ulogu običnog zida koji prenosi
vertikalno opterećenje. Tek kada se ubaci i završac i malter stegne, luk je sposoban da primi
teret i prenese ga na oslonce. Kada je sve ovako završeno, treba pristupiti uklanjanju zida
ispod luka, tj. formiranju novog otvora (sl. 26).

Slika broj 26. Premošćavanje lukom sa djelimičnim rasterećenjem zida – tačkaste površine se
ruše
Ako je u pitanju zid veće debljine, na izvođenju luka rade istovremeno dva zidara, i to jedan s
jedne a drugi s druge strane zida.

Za veće raspone i veća opterećenja (preko 2,50 m) izvodi se potpuno rasterećivanje, uklanja
zid i luk se izvodi preko vođica na uobičajeni način. I u ovom slučaju treba solidno ispuniti
prostor između gornjeg zida i leđa luka.
Premošćavanje otvora zidanim lukom obračunava se po m3 ozidanog luka.

b) Premošćavanje čeličnim nosačima

Ako se premošćavanje budućeg otvora izvodi sa gvozdenim nosačima, tada se na

početku radova zid probija kod oslonaca i ugrađuju se podmetači koji mogu biti od kamena ili
betona, ili čelična ploča odgovarajuće debljine. Ovi se podmetači moraju solidno postaviti u
cementnom malteru.

Kod malih otvora od l,20 m može se prvo probiti otvor pa zatim ugrađivati podmetači i
nosači.Ugrađivanje čeličnih nosača s djelimičnim rasterećivanjem zida vrši se na sledeći
način:

- Prvo se sa jedne strane zida povade opeke i napravi udubljenje do polovine debljine
zida, i to od oslonca do oslonca. Kada je to gotovo, u udubljenje se postavi nosač. Po
namještanju nosača zid koji se prihvata neće idealno naljegati na gornju površinu nosača, pa
se šupljine moraju i ovde ispuniti slično kao kod luka, i to najbolje utiskivanjem pomoću
pritesane opeke u cementnom malteru. Ovo je veoma važno da ne bi došlo do neželjenog
slijeganja zida iznad nosača.

Kada se malter stvrdne, na isti način postavlja se nosač i na drugoj strani zida. Čelični nosači
se međusobno povezuju zavrtnjima na osovinskim razmacima od oko 50 cm, da bi činili
cjelinu u statičkom pogledu. Prije ugrađivanja čelične nosače treba obavezno premazati
antikorozionim sredstvom. Najzad, kada je sve završeno i zid dobro poduhvaćen nosačima,
pristupa se rušenju zida ispod nosača i formiranju novog otvora.

Slika broj 27. Podmetači na osloncima kod premošćavanja čeličnim nosačima

Za zidove veće debljine (preko 1 1/2 opeke) potrebno je postaviti tri ilii više nosača paralelno.
U ovom slučaju potrebno je da se primjeni potpuno rasterećivanje.

Slika broj 28. Naknadna izrada otvora u zidu sa premošćavanjem čeličnim nosačima i
djelimičnim rasterećenjem zida - tačkaste površine se ruše

Treba prvo da se izrade podupirači te se prihvati gornji zid i međuspratna tavanica, a zatim
probije otvor. Zatim se postavljaju podmetači na osloncima pa preko njih čelični nosači na
uobičajeni način.

Ako je potrebno da se izradi zub u nosaču, tada se spoljni nosač na strani gdje će biti zub
spušta niže za visinu zuba.

Premošćavanje otvora gvozdenim nosačima obračunava se po kg ugrađenih nosača.

c) Premošćavanje armiranobetonskim nosačima

Za premošćavanje otvora armiranobetonskim nosačima postoje dvije mogućnosti:

a) Ugrađivanje prefabrikovanih betonskih montažnih nosača bilo od klasičnog ili

prednapregnutog betona.

Postupak oko ugrađivanja ovih nosača isti je kao što je opisano za premošćavanje čeličnim
nosačima.

b) Betoniranje nosača na licu mjesta sa izradom nešto složenijom.

Zid se u potpunosti mora rasteretiti, što znači da se gornji zid prihvata podupiračima.
Sljedeća faza je probijanje otvora i dubljenje zida za ležišta. Kada je ovo završeno, postavlja
se oplata s donje strane i namješta armatura. Oplata sa strane postavlja se postepeno kako
napreduje betoniranje.
Naročito treba obratiti pažnju da beton ispuni sve šupljine i da nosač na cijeloj površini
prihvati gornji zid. Preporučljivo je beton ugrađivati vibriranjem. Kada se beton dovoljno
stvrdne, šupljine iznad gornje površine nosača popunjavaju se utiskivanjem opekom u
cementnom malteru ili torkretiranjem.

Izrada zuba kod betonskih nosača najlakše je ostvarljiva kako kod onih montažnih, tako i kod
betoniranih na licu mjesta.

Uklanjanju podupirača i probijanju otvora smije se pristupiti tek poslije isteka određenog roka
(28 dana) za konstrukcije od armiranog betona kada je betonska konstrukcija sposobna da
primi opterećenje. S ovog gledišta prefabrikovani elementi su mnogo podesniji.

Obračunavanje premošćavanja otvora armiranobetonskim nosačima obračunava se po m3

izvedene konstrukcije.

4. ZAZIĐIVANJA, DOZIĐIVANJA I OJAČANJE ZIDOVA

Zidovi i stubovi kao vertikalni noseći elementi u zgradama pri raznim adaptacijama mogu biti
izloženi različitim intervencijama. Često se podižu i novi konstruktivni zidovi ili stubovi.
Osnovne su sledeće intervencije:

a) zaziđivanje raznih otvora u postojećim zidovima,

b) doziđivanje novih konstruktivnih zidova ili drugih dijelova objekta,

c) ojačanje postojećih vertikalnih nosećih elemenata u slučaju njihove

nedovoljne nosivosti iz raznih razloga.

a) Zaziđivanja raznih otvora u postojećim zidovima

Kod raznih adaptacija veoma često se nameće potreba za ukidanjem raznih otvora u
postojećim konstruktivnim ili pregradnim zidovima. Ovakva zaziđivanja najbolje je redovno a
najlakše izvoditi s istim materijalom i na isti način kako je svojevremeno izveden postojeći
zid.

U slučaju zidova od opeke zaziđivanje je najlakše izvoditi s opekom istog formata od kojeg je
postojeći zid. Ovo predstavlja izvjesnu poteškoću u slučaju starih objekata koji su zidani
opekom starog formata koji se danas ne proizvodi. Iz navedenog razloga pri adaptacijama
prilikom rušenja potrebno je opeku u što je moguće većoj mjeri sačuvati, da bi se ista mogla
ponovo koristiti, jer i ekonomski momenat nije bez značaja.

Prilikom zaziđivanja debelih zidova, pogotovo ako se radi o zidu od opeke starog formata, s
kojom se oskudjeva, moguće je zaziđivanje izvoditi s manjom debljinom, pa se sa jedne ili
obje strane zida formira niša koja se redovno može dobro iskoristiti i uopšte ne smeta, ili, ako
je to iz nekih razloga nemoguće (na primjer spoljni zid pa je potrebno obezbjediti
odgovarajuću termičku izolaciju), zaziđivanje se može izvoditi s dva tanja zida od 1/2 opeke s
vazdušnim međuprostorom.
Prije početka zaziđivanja otvor treba osloboditi od svih ugrađenih elemenata (tesarskih,
stolarskih, bravarskih dovratnika i dr.), odnosno obiti malter s onih površina koje dolaze u
vezu s novim zidom.

Prilikom zaziđivanja postojećih otvora treba ostvariti dobru vezu između postojećeg i novog
zida. Novi zid bar u svakom trećem redu treba upustiti u postojeći i tako postići vezu između
dva zida, pa u cilju ovoga u postojećem zidu na odgovarajućim mjestima potrebno je
dubljenjem izraditi „šmor-ceve".

Takođe je potrebno ispitati podlogu na kojoj se vrši zaziđivanje, tj. podiže novi zid. Ako je
opeka u gornjim redovima razlabavljena, potrebno je i te redove ukloniti i ponovo ozidati.
Ukoliko će novi zid eventualno biti jače opterećen, može se preko postojeće podloge izraditi
betonski jastuk radi rasterećenja odnosno ravnomernijeg prenošenja opterećenja na podloge.

Pri zaziđivanju normalno nije potrebno izvoditi nikakve mjere obezbjeđenja konstrukcija kao
djelimično ili potpuno rasterećivanje, podupiranja i sl.

Zaziđivanja se obračunavaju po m3, odnosno m2 novog zida uključujući i sva štemovanja i

obijanja maltera. Malterisanje se posebno obračunava.

b) Doziđivanje novih konstruktivnih zidova ili drugih dijelova objekta

Doziđivanje može biti dvojako:

a) Preko postojećih zidova ili drugih konstruktivnih elemenata objekta.

Ovo je redovno produžavanje objekta u vertikalnom smislu.

b) Izradom novih temelja, što je najčešći slučaj kada se postojeći objekat

proširuje dodavanjem u potpunosti iznova podignutih dijelova, što u stvari
predstavlja produžavanje objekta u horizontalnom pravcu.

Kada se produžava objekat u verikalnom pravcu, nadziđivanje, konstruktivni eiementi,

zidovi, stubovi — izvode se preko postojećih takvih zidova ili stubova. Pri ovome je prije
svega važno da se detaljno ispita stanje onih dijelova objekta koji se produžuju sa gledišta da
li su u stanju da prime nova, dodatna opterećenja.

Kod zidova i stubova od opeke ili blokova odnosno kamena potrebno je ispitati i završne
redove takvih dijelova da nisu oslabljeni dejstvom mraza, vatre ili drugih uticaja. Ako je
potrebno, ove slojeve treba zamjeniti novim. Izrada serklaža preko postojećih zidova prije
daljeg zidanja je veoma preporučljiva.

Ako je konstatovano da su postojeći dijelovi zgrade sposobni da prihvate opterećenja od

nadziđivanja, dalje je osnovno i najvažnije postići što bolje povezivanje novodoziđanih
dijelova sa postojećim.

Nadziđivanje se uvijek izvodi na osnovu statičkih proračuna i od materijala vrste i kvaliteta

koji se tim proračunom predvidi.
Nadziđivanja se mogu izvoditi i od prefabrikovanih elemenata ako je to opravdano, ili pak
lakih montažnih elemenata ukoliko donja konstrukcija ne može da primi veća dodatna
opterećenja.

U slučaju da se doziđivanje izvodi u horizontalnom smislu, tada je to u stvari dograđivanje.

Ovakva dograđivanja su vezana s izradom i novih temelja. U odnosu na postojeći objekat,
odnosno temelje, mogu postojati tri mogućnosti :

- temelji novodozidanog objekta su na istoj koti kao i postojećeg,

pa se u tom slučaju radovi mogu normalno izvoditi bez ikakvih posebnih
intervencija;

- temelji novodozidanog dijela projektovani su na većoj visini od posto-

jećih. U ovom slučaju ovi bi temelji vršili bočni pritisak na podrumske ili temeljne
zidove postojećeg objekta, pa se u zoni susjedstva temelji novog objekta moraju spustiti na
kotu postojećih. Ako su u ovom slučaju stope novoprojektovanog objekta upravne na
podrumske zidove stare zgrade, spuštanje se izvodi kaskadiranjem čija je konstrukcija
prikazana na slici 29.

Novi dio objekta ima temelje na većoj dubini od postojećeg objekta. U ovom slučaju treba
pristupiti spuštanju temelja stare zgrade kako je to opisano u poglavlju „Spuštanje temelja na
nižu kotu".

S obzirom da će novopodignuti dio objekta biti izložen većem ili manjem slijeganju, takve
naknadno dograđene dijelove zgrade nikada ne treba kruto vezati i spojiti s postojećim
zidovima i drugim konstruktivnim dijelovima, već odvojiti pomoću dilatacione spojnice.

Slika broj 29. Konstruisanje kaskadnog spuštanja stope sa više na nižu

Sva doziđivanja u klasičnom materijalu (opeka, blokovi, kamen, beton...) obračunavaju se po

m3. Pripremni i završni radovi posebno se obračunavaju.
c) Ojačanje postojećih vertikalnih nosećih elemenata u slučaju njihove
nedovoljne nosivosti

Ovakva ojačanja potrebno je izvoditi radi povećanja opterećenja do kojeg dolazi usljed
adaptacije ili zbog dotrajalosti (oštećenja) takvih nosećih elemenata.

Posebno je važno prilikom adaptacija ispitati, ukoliko se neki zid ili stub želi naknadno
opteretiti sa znatnim dodatnim opterećenjem, da li je isti sposoban da takav teret primi.
Moramo uvijek imati u vidu da u zidovima i stubovima mogu postojati razne šupljine,
pukotine i tome slično, koje se spolja ne mogu uočiti ali koje i te kako utiču na nosivost i
stabilnost tog elementa. Ispitivanja bez oštećenja tih elemenata mogu se izvoditi na više
načina, kao na primjer soničnom metodom, tj. korišćenjem mjerenja brzine prodiranja zvuka
kroz elemenat (ta se metoda prije svega primjenjuje za betonske dijelove) ili korišćenjem
radioaktivnih izotopa za zidove od opeke i elemente od drugih materijala.

Za ojačanje postojećih vertikalnih nosećih elemenata, prije svega zidova i stubova, mogu se
preporučiti dva postupka, i to: a) zamjena konstruktivnog elementa novim veće nosivosti, i b)
ojačanje postojećeg elementa (naročito kod stubova) obuhvatnim armiranobetonskim plaštom.

Ukoliko se pokaže da neki konstruktivni zid ili dio zida, odnosno stub, nije u stanju da primi
povjerena mu opterećenja, takav se elemenat može zamjeniti novim veće nosivosti.

Prije zamjene potrebno je izvršiti rasterećivanje tog elementa na jedan od za to primjenjivanih

načina (vidi „Sistemi i izrada podupirača") podupiranjem konstrukcije koju zid ili stub nosi.

Kada je ovaj dio posla obavljen, pristupa se uklanjanju zida ili stuba i izvođenju novog od
jačeg materijala. Treba obratiti pažnju na izradu spoja između novog elementa i postojeće
konstrukcije koja se oslanja na ovaj. Opterećivanje novoizvedenog konstruktivnog elementa
može se izvršiti tek kada isti za to bude sposoban.

Naročito kod stubova ili kraćih zidova umjesto zamjene moguće je isti ojačati izradom
armiranobetonskog plašta po cijelom obimu i visini datog elementa (sl. 30). Ovaj se postupak
podjednako može primjeniti za elemente od opeke, kamena ili betona.

Prije početka izvođenja oštećeni napukli dijelovi moraju se ukloniti sa zida ili stuba koji se
ojačava a malter treba obiti. Zatim se pristupa postavljanju predviđene armature koju treba
pažljivo postaviti tačno po nacrtu, obračajući posebnu pažnju na uzengije koje ovde imaju
važnu ulogu pa su zato redovno i većeg presjeka (8 —l0mm) i gušće postavljene.

Prije početka betoniranja i postavljanja oplate površinu elementa koji se ojačava treba dobro
očistiti i nakvasiti.

Beton treba ugrađivati površinskim vibriranjem oplate. S obzirom na gustu armaturu i mali
presjek betona, beton mora biti plastičniji (vodocementni faktor približno 0,7). Agregat ne bi
smio da bude sa krupnoćom zrna iznad 15 min. Betoniranje se izvodi u više etapa sa
postepenim dodavanjem oplate a u zavisnosti od visine elementa.
Ovakva ojačanja se obračunavaju po kg armature i m3 ugrađenog betona.
Slika broj 30. Izrada armiranobetonskog plašta po cijelom obimu i visini datog elementa