Professional Documents
Culture Documents
Želite Da Gajite Bukovaču
Želite Da Gajite Bukovaču
Da bismo uspeli da vam pružimo prave savete o načinu, uslovima i isplativosti gajenja
bukovače, posetili smo porodicu Petrović. Davne 1979. godine Branislav i Slobodanka Petrović
su na svom gazdinstvu započeli proizvodnju micelijuma bukovače, a micelijuma šitake 1992.
godine. Ovom timu se 2013. godine pridružio i naš sagovornik, Strahinja Maćić, čija je uloga da
organizuje ovu proizvodnju i da predstavi njenu ekonomsku isplativost.
Trikovi iskusnih baštovana: Kako brzo da osušite origano i druge začinske biljke
31/08/2020
26/08/2020
22/08/2020
Micelijum bukovače
Bukovača je izuzetno ukusna gljiva, visoke hranljive vrednosti, bogata proteinima, sadrži sve
esencijalne aminokiseline, minerale, među kojima je najvažnije istaći gvožđe, fosfor, kalijum,
mikroelemente i vitamine B grupe. Posebno je značajno napomenuti nizak sadržaj natrijuma,
usled čega je posebno preporučljiva osobama sa visokim krvnim pritiskom, dok se sušena
koristi kao začin u obrocima.
Ona ima i izvesna lekovita svojstva. Najzanačajnija biološki aktivna jedinjenja bukovače su:
pleuran koji stimuliše hemoralni i ćelijski imunitet, POPS-1 koji ispoljava antitumorsku
aktivnost prema ćelijama raka grlića materice, pleurostrin koji ima antifungalno dejstvo,
lovastatin koji ima antihiperholesterolno dejstvo, dok beta-glukani i drugi polisaharidi imaju
brojne biološke efekte, ali pre svega imunostimulatorni i antitumorski, zatim povećanje
izdržljivosti organizma, snižavanje nivoa šećera u krvi i tako dalje.
O tome kako su Petrovići došli na ideju da se bave ovom vrstom proizvodnje Strahinja kaže: „Na
ideju je došao zapravo Branislavljev brat kada je pročitao u nekom listu da se u Sloveniji može
nabaviti micelijum bukovače tada u svetu vodećeg proizvođača micelijuma – kompanije
‘Somycel’. Prepoznali su priliku, a tematika im je bliska, s obzirom na struku.
Ovaj trio se bavi isključivo proizvodnjom i prodajom micelijuma bukovače, jer smatraju da bi
čovek u nečemu bio izuzetan, on svakog dana treba da se usavršava i da se trudi. Osim toga,
imaju manju proizvodnju gljiva u kontrolne svrhe i za svoje potrebe.
Jeftina i jednostavna proizvodnja bukovače
Naš sagovornik kaže da kupce micelijuma koji proizvodi može da svrsta u tri grupe. Prvu čine
ljudi koji žele da je uzgajaju za svoje potrebe, dakle – za sebe i svoju porodicu i eventualni
višak da prodaju. Takvi proizvođači sa 5-10 vreća supstrata u potpuno improvizovanim
uslovima izuzetno su brojni.
„Za jednu vreću supstrata potrebno je pola bale slame, što iznosi 0-50 dinara (zavisno da li
koristite svoju slamu ili je kupujete) i najlonska vreća, te dobijate 20 dinara po komadu +
optimalna količina micelijuma 1 litar po džaku od 140 dinara. Odatle proizilazi 160-210
dinara, uvećano za utrošak energenata prilikom termičke obrade supstrata. Prinos se kreće
između 20 i 30% od težine supstrata. Dakle, ako se koristi vreća od 50 litara u koju stane obično
oko 18 kilograma supstrata, može se ubrati 3,5-5,5 kilograma gljiva u tri ciklusa plodonošenja.
Maloprodajna cena bukovače je trenutno 350 din/kg u rinfuzu i 400-500 din/kg za pakovanu u
stiroporske tacne.“
On posebno savetuje da oni koji nemaju iskustva u uzgoju gljiva, a žele da se bave
proizvodnjom bukovače, treba da počnu sa malim brojem (npr. sa 5-10) vreća kako bi stekli
potrebno iskustvo. Proizvodnja malog obima nosi zanemarljivo male finansijske rizike, a
pruža veliko iskustvo sa druge strane. Onda je lako postupno povećavati obim proizvodnje do
željenog. Za proizvodnju manjeg obima nikakve mašine nisu potrebne. Kada je u pitanju veća
proizvodnja, onda je potrebna punilica. Seckalica za slamu nije neophodna, dok se za
sterilizaciju supstrata koristi kazan.
Takođe, ocenjuje da je proizvodnja gljiva vrlo perspektivna s obzirom na to da postoji obilje
sirovina – nusproizvoda poljoprivrede u vidu najčešće korišćene slame, ali i soje, kukuruznih
oklasaka, suncokretovih ljuspica, kao i drvnog materijala i otpadaka drvne industrije u našim
brdsko-planinskim predelima.
„Najvažniji uslov jeste kvalitetna priprema supstrata, jer ako se to ne uradi kako treba, učinjene
greške se više ne mogu ispraviti. Greške se sastoje u upotrebi plesnivog materijala, nedovoljne
termičke obrade i nedovoljne vlažnosti supstrata. U prva dva slučaja dolazi do kontaminacije
konkurentskim plesnima i umanjenja roda, dok drugi ciklus plodonošenja izostaje kad supstrat
nije dovoljno vlažan“, objašnjava Strahinja.
On dodaje da što se prostora za uzgoj tiče, gajenje najčešće zauzima ona mesta koja inače stoje
neiskorišćena nakon što su izgubila svoju prvobitnu svrhu. Ako je adaptacija uopšte
potrebna, ulaganje u uređenje i opremanje prostora je jednokratno. Često su to podrumske
prostorije, ali se uzgoj odvija i u namenski građenim objektima poput toplotno izolovanih
plastenika.
Dok oni koji proizvode za svoje potrebe, zasejane vreće stavljaju odmah u prostor u kome će
one kasnije plodonositi, proizvođači za tržište, zbog kontinuiteta proizvodnje, treba da imaju i
jednu manju prostoriju za inkubaciju u kojoj će micelijum prorastati hranljivu podlogu –
supstrat na konstantnoj temperaturi 20-24˚C. Prema Strahinjinim rečima, važnije je da
temperatura bude konstantna, nego da bude idealna. Kad džakovi potpuno pobele, prebacuju
se u gljivarnik, gde će uskoro početi da plodonose.
Prema Strahinjinim rečima, potrebna vlažnost vazduha se obezbeđuje prskanjem poda ili
upotrebom ovlaživača. Osvetljenje treba da je ravnomerno raspoređeno po gljivarniku,
neonsko ili prirodno u trajanju 8-12h, uz redovne izmene perioda svetla i tame, intenziteta oko
500 luksa tj. takvo da se s lakoćom mogu čitati novine u gljivarniku.
Ovaj tim u budućem periodu želi da nastavi da bude pouzdan partner uzgajivačima bukovače,
da isprati sve njihove potrebe i to prevashodno u pogledu obezbeđivanja potrebnih količina
micelijuma visokog i ujednačenog kvaliteta. Posebna pažnja se poklanja edukaciji ljudi koji
žele da uzgajaju bukovače, kao i popularizaciji bukovače u ishrani.