Jer neku opću predstavu naravno moraju imati ako moraju dobro obavljati svoj posao, ali što je

moguće bljeđu zato što tako mogu postati sretni i dobri članovi društva.

Zajednica, istovjetnost, stabilnost.-Geslo

Što niža kasta to manje kisika.

A to je tajna sreće i vrline voljeti ono što se mora raditi. To je svrha cjelokupne obrade navesti ljude
da vole svoju neizbježnu društvenu sudbinu.

On je sasvim dobro shvaćao zašto se nižim kastama nesmije dopustiti da vrijeme koje pripada
zajednici trate na knjige i da bi uvijek postojala opasnost da pročitaju nešto nepoželjno.

Jaglike i pejzaži imaju jedan veliki nedostatak besplatni su.Ljubav prema prirodi ne daje posla ni
jednoj tvornici.

U isto vrijeme namjestili smo da bavljenje svakim od tih sportova zahtjeva upotrebu određenih
sprava. I tako sad oni postaju potrošači industrijske robe kao i javnog prijevoza.

Svijest koja rasuđuje želi odlučuje sazdana od ovih ideja. Ali te ideje su naše ideje. Ideje koje određuje
država.

Zamislite tu glupost: dopustiti ljudima da se igraju kompliciranih igara kojima se ni na koji način ne
povećava potrošnja.

Svatko pripada svima.

Osjećaji se pojavljuju između pojave i ispunjenja želje.

Najčešće je sam u slobodno vrijeme-sam u faninom glasu se osjećalo zgražanje.

Kršćanstvo- etika i filozofija nedovoljne potrošnje.

Najgore je što i ona sama sebe smatra za meso.

Dobronamjerni su se ponašali kao i zlonamjerni.

Ali čudno je kad čovijek pomisli da Alfe i Bete nemogu pognojiti više biljaka nego ovi dole, ovi gadni
Game, Delte i Epsiloni.

Nude mu drogu- Radije ću ostati ono što sam, a ne neko drugi ma koliko on bio veseo.

Kad je čovjek drugačiji suđeno mu je da bude sam.

Ja bih radije bio nesretan nego ovako lažno sretan kao što ste vi.

Ljepota privlači a mi nećemo da ljude privlače stare stvari. Mi hoćemo da vole nove.

Mora se birati ili sreća ili velika umjetnost.

U stanju zadovoljstva nema ničeg od onog sjaja koga ima u muškoj borbi protiv nesreće, nimalo
slikovitosti koje ima u hrvanju sa iskušenjima ni konačnom padu prouzrokovanom strašću ili
sumnjom. Sreća nikad nije veličanstvena.

Govor o alfama –str. 130

Svaka promjena ugrožava stablinost.

Sva naša znanost je „narodni kuhar“ sa ortodoksnom teorijom kuhanja koju nitko ne smije donijeti u
pitanje i spiskom recepata kome se ništa nesmije dodavati bez odobrenja glavnog kuhara.

Rekao bi čovijek da ga vode na klanje, Međutim da ima i mrvu pameti shvatio bi da je njegova kazna u
stvari nagrada. Poslati će ga na otok. Drugim riječima na mijesto gdje će se upoznati sa
najzanimljivijim ljudima i ženama na svijetu.Sa svima onima koji su iz ovog ili onog razloga postali
previše individualisti da bi se mogli uklopiti u kolektivni život. Sa svima koji su nezadovoljni
ortodoksnošću koji imaju svoja osobna nezavisna mišljenja. Jednom riječi sa svima koji nešto znače.

Sreća je nezgodan gospodar.

Istina je prijetnja znanost je javna opasnost. Mi joj dopuštamo da se bavi samo onim problemima koji
su nam hitni.

Industrija se razvija normalno u uvijetima opće sreće a ne istine i ljepote.

Bog je nespojiv sa genetičkom znanošću, mašinama i općom srećom.

Civilizacija nema nikakve potrebe za plemenitošću i heroizmom.