Ontološko razdoblje (399. – 322.

)
Platon

 Potomak ugledne aristokratske atenske obitelji

 Bavi se problemima politike i socijalne etike
 Utemeljitelj je filozofije politike
 387.god u Akademovom vrtu osniva filozofsku školu Akademiju
 Njegova djela su prvi filozofski spisi sačuvani u cijelosti
 Uzori:
o Pitagorjeci – bitak je idejne naravi
o Parmenid – bitak je vječan
o Heraklit – Platonov učitelj Kratil je bio veliki poznavatelj Heraklitove filozofije, svijet je
osjetnog opažanja
o Sokrat – kao Platonov učitelj virši najveći učinak
 Faze:
o Rana (sokratksa)
o Prijelazna
o Zrela
o Kasna
 Djela:
o Država ili o pravednosti
o Simpozij ili o ljubavi
o Fedon ili o duši
o Fedar (priroda ljubavi)
o Parmenid ili dijalog o idejama
o Obrana Sokrata
o Zakoni (nastavak Države – mijenja teze)
o Sofisti ili o znanju
o Gozba
o Teetet ili o spoznaji
o Kratil ili o teoriji jezika

Ideje i pojave

 Ideje (bitak) – nematerijalan svijet, vječne i nepromjenjive, savršene

o Inteligibilan svijet – ne možemo ga spoznati osjetima, nego samo umom
 Pojave – materijalan svijet – prolazne, nesavršene, kopije ideja
o Svijet pojava ne bi postojao da nema svijeta ideja
 Objektivni idealizam – bitak postoji samostalno, neovisno o materiji
o Čovjek pripada svijetu ideja – duša i svijetu pojava – tijelo
o Naučava reinkarnaciju – seoba duša, duša se pročišćava tako da se utjelovi
Usporedba sa spiljom

 Ljudi su uokovani u spilji, ne znaju za bolje - metaforično

a
n
l
ti
b
(
e
p
z
c
ž
r
d
i
š
s
j
o
v j
a
(
ž
i
n
j
n
)
t
e
s
i
u
o
m
ž
(
a
p )
j

 4 stupnja stvarnosti – 4 stupnja spoznaje:

o Sjene pojava  nagađanje
o Pojave  vjerovanje
o Predodžba  predočivanje
o Ideja  znanje
 Ideja dobrote je zadnja – nju zadnju spoznajemo, ali je ona uzrok svega

Spoznajni problem

 Misaonom svijetu odgovara umna spoznaja – noesis

 Pojavama vidjljivog svijeta odgovara mnijenje – foksa
 Umna spoznaja upravljena je bitku, a mnijenje pojedinačnome
 Vrste umne spoznaje:
o Znanje o idejama
o Preodočivanje matematičke razumske spoznaje
 Vrste mnijenja:
o Vjerovanje o konkretnim stvarima i pojavama
o Nagađanje o sjenama tih stvari
 Spoznaja nije postupno sazrijevanje i uspon od nižih oblika ka višima
 Opažanje ne vodi misaonoj pojmovnoj spozanju

Teorija sjećanja

 Spoznaja je sjećanje (anamneza)

 Spoznajni proces – prisjećanje duše na sadržaje koje je znala prije spajanja sa tijelom
 Duša nalazi znanje u samoj sebi
 Duža dok je boravila u carstvu ideja bila je u carstvu sveznanja, učenjem se prisjeća svoga
znanja
 Ernest Bloch to učenje naziva učenje o anamnezi apriorizmom (izražava prednost bivšeg nad
budućim, bit je istovjetna s bivšim)

Dijalektika

 Prava metoda spoznaje – dobro postavljenim pitanjima u duši se izaziva sjećanje na ideje
 Bit filozofije kao traženja istine
  Tri koraka – dijalektička trijada ili trokoračje
o Teza
o Antiteza
o Sinteza
 Učitelj mora biti odličan dijalektičar kako bi učenika vodio ka spoznaji

Eros

 Filozofska težnja za spoznajom

 Sokrat je oličenje takva Erosa

Država ili o pravednosti

 Cilj države je osigurati sreću i blagostanje zajednice (jamči sreću pojedinca)

 Srž pravednosti je u organizaciji podjele rada (u državi svatko mora raditi isključivo ono za što
je sposoban)

Mit o državi

 3 staleža – 3 dijela duše – 3 vrline

Vladari (primjesa zlata) – umni dio – mudrost

Čuvari (prijesa srebra) – srčani dio – hrabrost

Proizvoditelji (primjesa željeza i mjedi) – požudni dio – umjerenost

 Država će propasti ako se staleži zamijene, odnosno ako na vlast dođu oni s primjesmom
željeza i mjedi
 Ako pojedinac spoznaja ideju dobra dobiva vrlinu mudrosti
 Ako čovjek umnim dijelom upravlja nad srčani – hrabrost
 Tek kada pojedinac stekne vrline mudrosti, hrabrosti i pravednosti, isto tako i država
dobit će četvrtu vrlinu – pravednost – klasični grčki etički ideal

Kritika postojećih država

 Sve današnje države imaju lošu upravu

 Filozofijom se može spoznati sve što je pravedno
 Ljudski rod se neće osloboditi nevolja sve dok predstavnici prave i valjne filozofije ne
dođu na vlast ili dok vladari uz božju providnost ne prionu uz filozofiju

Postanak države

 Razgovor sokrata i Adimanta

 Država nastaje zato što su čovjeku potrebni drugi
 Stvoriti državu naša je potreba

Sustav obrazovanja
  U dobi od 14 godina djeca krću u školu uče pjesništvo i glazbu – oni koji ovdje pokažu
najmanje sposbnosti postaju proizvoditelji, ostali nastavljaju školovanje
 Od 16 do 20 godine uče matematiku i ratničke vještine – oni sa najmanjim sposobnostima
postaju čuvari, tko prođe državni ispit – potencijalni vladar
 Od 20 do 35 uče dijalektiku, a do 50 – te godine stječu životno iskustvo te postaju vladari
 Vladari i čuvari nemaju privatno vlasništvo, sve što im je potrebno daje im država

Ljepota i umjetnost

 Ideja ljepote jedno od najvišig mjesta u hijerarhiji svijeta ideja

 Lijepo: sklad, harmonija
 Umjetnost ima drugorazrednu ulogu, ona ima odgojnu zadaću – svedena je samo na sredstvo
 Jedina umjetnost koju Platon cijeni je ona koja koristi državi
 Umjetnost je treća od istine – ona je kopija kopije

Kritika Platonove države

 Cenzura – država kontrolira sve uključujući glazbu i umjetnost

 Totalitarizam – ne postoji obitelj ni privatni život, sve je u rukama države
 Eugenika – bira se najbolje potomstvo

Aristotel

 Najslavniji Platonov učenik, rodom iz Stagire

 Odrastao je u lječničkoj obitelji – sklon empirijskoj provjeri
 Univerzalni genij
 Polihistoričar
 Napravio je veliku sintezu grčkog znanja i iskustva – navjeći sistematičar
 Odrastao na dvoru makedonskog kralja, zatim odlazi na 20 godina u Akademiju
 Filip Makedonski ga poziva da uči Aleksandra – 3 godine
 Vraća se u Atenu i osniva filozofsku školu Likej (u šetalištima, grč.šetalište – peripatos) te se
naziva Peripatetička škola
o 2 tipa predavanja
 Egzoterična – otvorena, svi mogu na njima prisustvovati
 Endoterična – proučavanje filozofije, zatvorena predavnja
 Utemeljitelj logike, etike i metafitike
 Djelja:
o Organono – uvod u filozofiju
o Nikomahova etika
o Metafizika
o Politika
o Poetika ili O pjesničkom umijeću

Kritika Platonovih ideja

 Tvrdi da kod Platona bit nije sadržana u samoj stvari

  Stvar čine 4 uzroka postojanja:
o Tvar (materija) – čini građu, ona je pasivna
o Oblik (forma) – bit stvari, sadržan je u samoj stvari, ono po čemu se stvari razlikuju
o Uzročnik kretanja – uzrokuje da nešto što je postojalo potencijalno prijeđe u aktivni
o Svrha – sve što je nastalo u sebi ima neku svrhu
 Teleološko gledište – sve ima svrhu
 Kod neživih bića uzročnik kretanja je vanjski, a kod živih i unutarnji i vanjski
 Cijelu prirodu tumači kao hijerarhiju oblika
o Što je nešto više puta preoblikovane, i sebi ima sve manje materije i sve više forme i
postaje savršenije
o Na kraju savršenstva mora stajati čisti oblik – to je bog (ne postoji u materiji)
o Samo je bog pokrenuo sve – prvi pokretač, i stoji na kraju kao najsavršeniji oblik
o Takvim naučavanjem Aristotel se uklopio u kršćansku filozofiju te nastaje pravac
kršćanski aristotelizam, najveći predstavnik je Toma Akvinski pa se učenje naziva i
tomizam

Etika

 Čovjek će biti sretan ako razvije svoju umnu prirodu u praktičnoj djelatnosti i u spoznaju
 Vrline dijeli na:
o Etičke vrline – vrline volje, postižu se ako um usmjeruje i odgoji volju po načelu zlatne
sredine ( plašljivost – hrabrost – neustrašivost, škrtost – darežljivost – rasipnost)
o Dijanoetičke vrline – znanje, razboritost, umovanje, dio najvišeg blaženstva koji
obuzima mudraca kada se teorijskom spoznajom približi prvim izvorima i uzrocima
 Realist u etici – svaki određeni pojedinca može uvijek ostvariti kakvo realno dobro, nešto
čime će ostvariti napredak

Politika

 Čovjek je po prirodi političko biće –zoon politikon, svoju bit može ostvariti tek u političkoj
zajednici ili državi
 2 vrste vladavine:
o Valjana – cilj joj je opće dobro, neovisno vlada li jedan ili pojedinac (kraljevstvo,
republika)
o Nevaljana – cilj joj je korist samo onih na vlasti (tiranija, oligarhija)
 Odgoj građana je temeljna funkcija države
 Država ne smije biti ni premala ni prevelika (uzori su grčki polisi)

Etička funkcija tragedije

 Cijeni Eshila, Euripida i Sofokla – provodi analizu njihovih postupaka

 Definicija tragedije: „Tragedija je oponašanje ozbiljne radnje koja je u sebi završena i ima
određenu veličinu, govorom koji je otmjen i poseban za svaku vrstu u pojedinim dijelovima,
likovima koji djeluju, a ne pripovijedaju, a izazivanjem sažaljenja i straha pročišćuje takve
afekte“
o Bitna je etička, odgojna funkcija tragedije – katarza
Način na koji dolazimo do spoznaje

 Indukcijom
 Prvo opžamo pojedinačne predmete – prva supstancija
 Pokušavamo ih klasificirati u rodove i vrste – druga supstancija
 Najopćenitije rodove naziva – 10 kategorija:
o Biće ili supstancija
o Kakvoća
o Kolikoća
o Odnos
o Mjesto
o Vrijeme
o Položanje
o Imanje
o Djelovanje
o Trpljenje
 Istina je podudaranje pojma i stvari (slagane misli i stvari) – klasična teorija istina tj.teorija
adekvacije ili korespodencije
 Tijek izvođenja istine je deduktivan

Helenističko rimska filozofija (322 – 529)

 Helenizam – kulturno povijesno razdoblje u kojem je došlo do miješanja naroda, kultura i
tradicija, ali najveći utjecaj vrši Grčka
 Rimska – grčki filozofi odlaze u Rim
 Mijenja se zančenje filozofije – 3 discipline:
o Logika
o Filozofija prirode (fizika)
o Etika – bave se pitanje kako sačuvati duševni mir te idealom mudraca (to je onaj koji
je sačuvao mir)
 Djeluju filozofske škole – 2 temeljne orijentacije:
o Etička orijentacija:
 Stoici
 Epikurejci
 Skeptici
o Religiozna orjentacija
 Židovska filozofija religije
 Novoplatonizam
 Rana filozofija kršćanstva

Stoička škola (4.st.pr.K – 2.st.po K)

 Nastala je u Grčkoj, kasnije se seli u Rim

 Grč.stoa – trijem
  3 stoe:
o Stara – grčka filozofija (utemeljitelj Zenon, Hrizip – najbolji dijalektičar)
o Srednja – prijelaz iz grčke u rimsku filozofiju
o Mlada – potpuno rimska (Seneka – Neronov učitelj, Epiktet – rob, Marko Aurelije –
car)
 Od prirode nitko nije rob, svi ljudi su jednaki, svi se mogu baviti filozofijaom
 Mudrost i filozofija nas štite - potiču nas da se pokoravamo bogu
 Osobina neobrzovana čovjeka je optuživati druge zbog svojih djela, obrazovani nikoga ne
optužuju

Ideja kozmopolitizma

 Stoik se svugdje osjeća građaninom svijeta

 Stoička etika teži sreći pojednica
 Ideja jednokosti svih ljudi
 Fatalizam – mi ni na što ne možemo utjecati, filozofija kao utjeha – daje nam mogućnost da
razumijemo stvari

Ideal mudraca

 Način na koji postiže duševni mir

o Živjeti u skladu sa logosom (logos je sve: Zeus, um, udes,nus...)
o Posjedovati vrčine (umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost)
o Nova vrlina – samodostatnost ili autarkija (čovjek je sam sebi dovoljan, zadovoljan je
onime što ima)
o Izbjegavati ono suprotno vrlinama – opačine
o Izbjegavati afekte – pretjerano jake pokrete duše: strah, žalost, požuda, naslada

Logika

 Tradicionalana logika – Aristotelova – deduktivna i pojmovna

 Logika sotičko – megarske škoje – uzima sud kao cjelinu (preteča moderne logike)

Panteizam

 Logos prožima sve i sve je u logosu ( impresonalno shvaćanje boga – bog je u svemu i sve je
bog)
 Mikrokozmos (čovjek) = makrokozmos (univerzum)

Epikurejska škola (od 4.st)

 Nitko nije premlad ni prestar da se bavi filozofijom

 Ona nam pomaže da ostvarimo sreću – eudajmoniju
 Smrt nas se netiče jer je sve dobro i zlo u osjećanju, a smrt je gubitak osjećanja
 Dok postojimo, nema smrti, a kada nastupi smrt nema nas – materijalizam
 Cilj blaženog živtoa jepostizanje tjelesnog zdravlja i duševnog mira (ataraksije) –
produhovljeni hedonizam – cilj blaženog života nisu tjelesne naslade već duševne
  Trijezan razbor i ugodan život, živjeti ugodno znači živjeti razborito
 Kritika Demokritova atomizma (nužnosti kretanja – mahanicističke slike)
o Postoji mogućnost deklinacije atoma
o Ukida determinizam – utemeljena sloboda
 K. Marx je prvi uvidio tu razliku učenja Epikura i Demokrita
 Rimski pjesnik Tit Lukrecie Kar u 1.st.pr.K napisao je spjev O prirodi stvari – izvori Epikurova
učenja

Skeptička škola

 Utemeljitelj je Prion
 Saznajemo o njoj iz teksta Seksta Empirika: Pironove postavke
 Osnvna vrlina je suzdržavanje od donošenja sudova
o Postoje argumenti za i protiv
o Ne možemo objektivno spoznati
 U praktičnom životu treba se voditi za većeinom, ali mi to ne činimo iz uvjerenja i zato ne
gubimo duževni mir – konformizam

Novoplatonizam (2/3.st.po K.)

 Najznačajniji predstavnik je Plotin

 Nastaje kao konkurencija kršćanstvu koje se sve više širi
 Platonova filozofija + mistični elementi = novoplatonizam
 Jedno je uzrok i izvo svega
o Sve nastaje emanacijom (isijavanjem) iz Jednoga
o Ono što je bliže jednome ima jači bitak i slabiju materiju
o Čovjek dušom spoznaje jedno putem misičnog čina – ekstazom
 Iracionalizm (misticizam)
 Apsolutni monizam
 Metafizika se bavi emanacijom (iz jendoga nastaje sve), a etika – kako se približiti jednome
(samo moralno pročišćen čovje može odvesti dušu do stanja ekstaze)

Filozofija ranog kršćanstva

 Gnoseološke i onotološke pretpostavke kršćanstva

 Etika ljubavi: vjera, ufanje, ljubav – teleološke etike
 Etički ideal: nasljedovanje Isusa
 Izvor morala je u Bogu – teonomna etika

Ontološke pretopstavke kršćanstva

 „U početku bijaše Riječ...“

o Riječ – preuzeto od Filona Aleksandrijskog
 Idalizam Bog je Duh
 Pravi život je onaj na duhovnoj razini
Gnoseološke preptostavke kršćanstva

 Iracionalizam: vjerom prihvaćamo, razumom ne spoznajemo

Osnovan načela kršćanske etike

 Moralna etika
 Moralno savršestvo postiže se oponašanjem Boga
 Etika vrline:
o Vjera – povjerenje u autoritet
o Nada – snaga koja nas pokreće ka cilju
o Ljubav – najviša vrlina, Bog je ljubav
 U 2.st.dolazi do sukoba gnostika i apologetika oko vjere i znanja
o Gnostici – o Bogu možemo imati znanje, možemo ga spoznati. Možemo naći motiv
oholosti (onaj koji to radi sebe može shvatiti kao Boga)
o Apologetici – vjera je jedini put do Boga

Sv. Aurelije Augustin

 Najpoznatiji predstavnik patristike

 2 faze djelovanja:
o Do 387.godine
 Poganski filozof
 Pristaša skeptika – ne sviđa mu se taj skeptički stav koji nas dovodi da
sumnjamo i u samo sumnju
 Polemika sa skepticima, sv. Augustin: „Sumnjam dakle jesam“
 Uzori su mu još Platon i novoplatonisti
 Manihejski utjecaj (iranska sljedba, prorok Mani, dualizam da svijetom
vladaju dva principa, postoji nada u pobjedu jedne sile, ali ne nužno)
o Od 387.godine
 Obratio se na kršćanstvo, zaredio se, 395.godine postaje biskup
 Bog odlukom svoje volje stvara svijet i u njemu čovjeka, temelju svega je
Božja volja – voluntarizam – volja je u temelju svega što postoji – ontološki
voluntarizam
 Bog čovjeku kao najveći dar daje slobodu
 Slobodna volja je slobodna onda kada je u skladu s Božjom voljom
(jedino slobodno biće je Bog)
 Tvorac je filozofije povijesti
o Povijest je nešto što postoji u vremenu, ima svoj početak i kraj, prije nje je bila
vječnost, a poslije nje je također vječnost
o Početak povijesti je kad Bog stvara Zemlju, kraj povijesti je kada nebeski Jeruzalem
siđe na Zemlju
o Ono što je u vremenu – zemaljska država
o Ono što je vječnost – božja država
o Povijest je svrhovita – teleološko gledište
 Djela: Ispovijesti, O Božjoj državi
Srednjovjekovna (kršćanska) filozofija (500. – 1500.)

 Crkva je utjecajna u svim segmentima života

 Feudalni odnosi
 Nastaju sveučilišta – prva Bologna (1119.)
 Period Križarskih ratova – miješanje zapadne i istočne kulture

Patristika (6. – 9.st)

 Približavanje s antičkom filozofijom u etici

 Prvo su prihvaćeni stoici (ozim kozmologije koja vodi u panteizam)
o Platon – vrline
o Aristotel – Bog kao najsavršenije biće
o Sokrat – slušao je savjest (Božji glas)