Professional Documents
Culture Documents
PČK - Predavanja 11 - Korekcije Parisovog Zakona, Vijek Trajanja. Utjecaji Na Širenje Pukotine
PČK - Predavanja 11 - Korekcije Parisovog Zakona, Vijek Trajanja. Utjecaji Na Širenje Pukotine
Za proračun trajne čvrstoće najzanimljiviji je srednji dio krivulje na dijagramu ln(da) = f (ln ∆K ) .
Najjednostavniji model koji približno opisuje tu funkciju postavio je P.C. Paris tako da je pretpostavio da je taj
dio krivulje u dvostruko logaritamskome mjerilu linearan:
da m
= C0 ( ∆K ) . (1)
dN
U ovom modelu C0 konstanta je materijala, a m eksponent između 2 i 4.
Primjeri dijagrama za neke materijale prikazani su na slikama 4 do 6.
a) iniciranje pukotine;
b) faza eksponencijalnog rasta pukotine i
c) nestabilni rast pukotine
a) C = 6,89·10-9, m = 3,0,
b) C = 1,36·10-7, m = 2,25,
c) C = 5,61·10-9, m = 3,25.
(Jedinice za ∆K su MPa·m1/2,
PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 1/3
Slika 3. Brzina širenja pukotine za neke materijale
Svakako je ciklični koeficijent intenzivnosti naprezanja ∆K najvažniji faktor koji određuje brzinu širenja
pukotine, ali nije i jedini. Drugi, također vrlo važan faktor koji utječe na brzinu širenja pukotine jest omjer
najmanjeg i najvećeg naprezanja R, pa je, bar u linearnom dijelu dijagrama, potrebno uzeti u obzir i taj utjecaj.
Utjecaj na ∆Kc može se opisati jednadžbom:
∆K c = (1 − R ) K c . (2)
Ima nekoliko modela koji opisuju te utjecaje, a najčešće se spominje Formanov model, koji se osniva na
sljedećoj jednadžbi:
m m
da C ( ∆K ) C ( ∆K )
= = . (3)
dN (1 − R ) K c − ∆K (1 − R ) ( K c − K maks )
Ta jednadžba opisuje pojave u II. i III. fazi širenja pukotine. Za opisivanje u tijeku I. faze širenja pukotine
može se uporabiti jednadžba:
m
da C ( ∆K − ∆K c )
= . (4)
dN (1 − R ) Kc − ∆K
Kod negativnih veličina R, tj. ako ciklus opterećenja zalazi i u tlačno područje, potrebno je u razmatranje
uzeti samo onaj dio ciklusa opterećenja kod kojeg je σ ≥ 0.
m
da ∆K
== C ( ∆K Walk ) = C . (5)
m
1−n
dN (1 − R )
gdje je
n Walkerov eksponent čija je vrijednost od 0 do 1, obično 0,5
PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 2/3
Određivanje broja ciklusa do loma
Iz poznate zakonitosti za brzinu širenja pukotine može se jednostavno izračunati broj ciklusa do loma, dakle
“život“ ciklično opterećene konstrukcije. Iz Parisova modela bit će:
da da
= C ( ∆K ) odnosno po Walkeru
m m
= C ( ∆K Walk ) (6)
dN dN
pa je prema tome:
da da
dN = m
odnosno po Walkeru dN = m
. (7)
C ( ∆K ) C ( ∆K Walk )
Provede li se integriranje broja ciklusa, može se odrediti broj ciklusa opterećenja koje će uzrokovati rast
pukotine na veličinu a:
N a da N a da
∫ dN = ∫ m
odnosno po Walkeru ∫ dN = ∫ m (8)
N0 a0 C ( ∆K ) N0 a0 C ( ∆K Walk )
Ovdje je N0 broj ciklusa opterećenja koji se mogu ostvariti do stvaranja pukotine duljine a0.
Lom konstrukcije nastat će kad je:
K maks = K c (9)
pa iz tog uvjeta možemo odrediti veličinu pukotine ac u trenutku loma. Budući da je:
K = σ Y (a) π a , (10)
pri čemu je Y(a) funkcija koja ovisi o geometriji pukotine.
PČK_predavanja 11_Korekcije Parisovog zakona, vijek trajanja. Utjecaji na širenje pukotine.doc – stranica 3/3