Naučite primati: 12 praktičnih
norma.
alata koji će vam pomoći da se
otvorite CHRISTINA LOPES
"Bolje mi je davati nego primati."
Jeste li to ikada prije rekli?
Godinama sam koristila ovu liniju. Bio je to moj
pokušaj kad su mi ljudi pokušali dati nešto:
kompliment, "hvala", ljubav, poštovanje,
suosjećanje. Zaista bilo što.
Samo sam bio loš kad sam primio. Osjećao bih se
tako neugodno i brzo bih se ugasio koristeći
nekakav odbacujući komentar poput "Nema
potrebe zahvaljivati mi, nije to bila velika stvar."
Stoga suosjećam s vama kada je u pitanju učenje
kako primati. To je vještina za koju su mi trebale
godine da savladam.
A ako se i vama čini da ste slabi od primanja, ovaj
post je za vas.
Iako postoji mnoštvo sadržaja vani koji se
fokusiraju na “How To” primanje, želim uzeti malo
drugačiji pristup i pomoći vam da shvatite zašto
uopće teško primate.
Poznavanje ZAŠTO je doista učinkovita strategija
za iscjeljivanje negativnih obrazaca i ponašanja.
Kad jednom shvatim zašto se ponašam na
određeni način, postat će mi lakše pustiti ga i
učiniti nešto drugačije.
A evo i tajnog umaka:
Zapravo postoje samo dva glavna razloga zašto
ne znamo primiti. To je zato što se osjećamo
nesigurno ili se ne osjećamo vrijednima .
U ovom postu dublje ću zaroniti u ova dva glavna
pitanja, kao i podijeliti 12 praktičnih alata i vježbi
koji će vam pomoći da ih brzo preokrenete.
Kad se počnete osjećati sigurnima i vrijednima u
svijetu, također ćete prirodno znati primati
graciozno.
U redu, počnimo.
ZAŠTO NE ZNAMO PRIMATI
1. OSJEĆAJ SE NESIGURNO
To se može dogoditi na mnogim razinama. Za
nas koji smo imali teško djetinjstvo s
emocionalnim ili fizičkim zlostavljanjem ili
disfunkcijom, osjećaj nesigurnosti postao je
Razmisli o tome:
Dijete se obično osjeća najsigurnije sa svojim
"plemenom", svojom obitelji ili skrbnicima. Kad se
nešto osjeća nesigurno, dijete će automatski
otrčati kući do "mame" ili "tate".
Ali što ako ni "dom" nije siguran?
Što ako u obiteljskoj jedinici postoji disfunkcija ?
Dijete će se u osnovi nigdje osjećati sigurno. A to
će na kraju dovesti do nedostatka povjerenja u
sve i u život.
I ona će shvatiti da je jedini način da budete
sigurni osloniti se samo na sebe. Kako raste,
njezin će um postati kontroliran.
Ovo ima smisla zar ne?
Ako se nigdje ne osjećam sigurno , morat ću se
osloniti na sebe u tu sigurnost. Vanjski svijet
postaje neprijateljski raspoložen, zastrašujući. Um
će se konstantno osjećati "nesigurnim" u bilo
čemu. Čak i male stvari.
Neki ljudi postaju čudaci za kontrolu, drugi boje
usklađuju svoje ormare ili uređuju namještaj na
određene načine. Drugi prejedanje jedu ili
opsesivno vježbaju.
I mnogi drugi, uključujući mene, zatvorit će svoja
srca za bilo koju vrstu ljubavi ili intimnosti.
Zatvaraju srce za primanje.
Cijeli proces izgleda otprilike ovako:
Osjećam se nesigurno, nemam povjerenja,
kontroliram.
Zato je davanje ugodnije od primanja: omogućuje
nam da kontroliramo. Kad dajem, kontroliram što,
kada, gdje i kako dajem.
Ali primanje je vrlo različito. Da bih primio, moram
se otvoriti i olabaviti stisak nad životom.
Primiti otvorenog srca znači predati se darovatelju
na nekoj razini. Odjednom, čini se da imaju
kontrolu. A to plaši nekoga tko ima duboke rane
oko sigurnosti i nedostatka povjerenja.
Za mene se nesiguran osjećaj koji sam osjećao
kao dijete očitovao u teškom nedostatku
povjerenja u sve, uključujući i sebe.
No, nepovjerenje je otišlo još dublje.
Godinama sam imao jako kompliciran odnos s
Izvorom ili Bogom. Nisam vjerovao da sam
„zaštićen“ od Boga ili „siguran“ s njom. Za mene
je cijeli svijet koji je stvorila bio neprijateljski i
nesiguran.
Tek mnogo kasnije (i nakon puno ozdravljenja)
promijenio sam svoj odnos s izvorom iz odnosa
roditelj-dijete (u biti žrtvovan način postojanja) u
osnaženi na temelju spoznaje da sam izvor ja .
Za detaljnije objašnjenje kontrole i osjećaja
nesigurnosti pogledajte moj video na tu temu:
2. OSJEĆAJ SE NEDOSTOJNIM
Svi negativni osjećaji koje ikad imamo prema sebi
samo su odraz koliko se osjećamo odvojeno od
Izvora ili Svemira.
Što se više osjećamo odvojeni od Jedinstva (neki
ga zovu Domom), to više vjerujemo da smo
nedostojni.
Taj osjećaj odvojenosti korijen je većine naših
najdubljih pitanja današnjice.
Kao što fenomenalno popularna duhovna knjiga
"Tečaj čuda" kaže:
"Osjećaj odvojenosti od Boga zaista je jedini
nedostatak koji trebate ispraviti."
Ili kako je rekao pokojni Wayne Dyer:
"Došli ste iz veličanstvenosti, a i dalje ste
veličanstveni."
Problem je u tome što većinu nas odgajaju
članovi obitelji koji se također osjećaju
odvojenima od Izvora, a isto su činili i njihovi
preci. Zapravo, taj osjećaj odvojenosti postao je
norma u većini kultura i društava.
Čak i kulture sa stvarno čvrstim vjerskim
uvjerenjima i dalje nose "gen" razdvajanja.
U mojoj vlastitoj katoličkoj kulturi (ja sam
Portugalac) vjeruje se da se s Bogom može
"povezati" samo putem posrednika poput
svećenika. Postoji ideja da morate kleknuti i moliti
se nekom Bogu visoko visoko na nebu, odvojeno
od vas i mene.
Nitko ne shvaća niti osjeća da kad stanu na
koljena kako bi se pomolili ... oni se zapravo mole
na dubokoj razini. Samo izgovaranje ove izjave -
da JA JESAM Bog - zapravo može dovesti ljude u
probleme u mnogim kulturama.
I svi smo jako patili zbog ovoga. Grčki filozof iz 1.
stoljeća Epiktet to dobro ilustrira kada kaže:
"Nosiš Boga u sebi, jadniče, i ne znaš ništa o
tome."
Rezultat osjećaja odvojenosti od Univerzuma je
da se i mi počnemo osjećati nedostojno ljubavi,
obilja i općenito primanja.
Počinjemo se osjećati kao da moramo raditi da
bismo bili vrijedni. Jednostavno ne osjećamo
svoju urođenu vrijednost. Naučiti kako primati bez
osnove dostojnosti nemoguć je zadatak.
Koliko je samo osjećaj nedostojnosti sveprisutan?
Kad sam pitao svoju publiku što je bilo najteže u
primanju, evo što su neki od njih rekli:
Osjećaji nedostojnosti mogu nas na kraju navesti
da čin primanja vidimo kao transakcijski proces.
Drugim riječima, mogu primiti samo ako zauzvrat
imam nešto vrijedno.
Ako to ne učinim, osjećam se nelagodno jer moj
um misli da će doći vrijeme „povrata novca“:
Nekada sam se tako osjećao i to je jedan od
razloga zašto sam mrzio bilo što primati.
Jednostavno nisam želio osobi "ništa dugovati" u
budućnosti. Vjerovao sam da uz prijem uvijek
postoje nizovi.
No, hajde da to razložimo dalje.
Zašto tako često mislimo da su vezani konce
kada nam netko nešto da?
I najvažnije:
Zašto osjećaje poput zahvalnosti, ljubavi ili radosti
ne smatramo dobrim „plaćanjem“ za primanje?
Zašto smatramo da jednostavno "hvala" nije
dovoljno?
To je zato što se ne osjećamo vrijednima niti
vrijednima , pa se tako nešto neopipljivo poput
zahvalnosti ne osjeća dovoljno.
Kad dođemo do točke bezuvjetne vrijednosti,
možemo to primiti otvorenog srca i osmijeha na
licu. Više se ne osjećamo kao da se moramo
vratiti ili vrijedno raditi kako bismo zaslužili taj dar.
Za bombu istine možda niste svjesni:
Ako ne znamo primati otvorenog srca, ne znamo
ni davati.
Dobro, uši mi zvone od vaših prosvjeda:
“To nije istina Christina! Ja sam zaista
velikodušan davatelj i zapravo više volim davati
nego primati! ”
I ja sam nekada razmišljao o sebi isto. Ali
jednostavno nije tako i evo zašto.
Davati i primati oboje dolazi iz srca. Oni su u biti
djela ljubavi. Stoga, kad zatvorim srce za
primanje, blokiram i istinsko davanje.
Kad darujemo iz zatvorenog srca, darivanje uvijek
ima skriveni motiv.
Evo primjera iz vlastitog života.
Prije mnogo godina, dok sam bio kliničar, završio
sam dvije humanitarne misije u Indiju i Peru. Moj
je posao bio obučavati terapeute i liječnike iz
područja neuropedijatrije. Volim poučavati pa su
mi moje misije donijele malo radosti u srce.
No kasnije, kao dio svog procesa ozdravljenja,
morao sam se pomiriti s dubljim razlozima zašto
sam uopće završio te misije.
Budući da sam bio humanitarac, osjećao sam se
bolje u vezi sebe. Tada sam imao tako užasan
osjećaj vlastite vrijednosti da sam zapravo
putovao u daleke zemlje kako bih dobio potvrdu .
Vidiš?
Nisam postao humanitarac jer sam želio iskreno
darovati otvorenog srca. Učinio sam to zbog svih
"hvala" koje sam dobio od svojih indijskih i
peruanskih učenika. Učinio sam to jer sam tada
mogao čuti druge kako komentiraju koliko sam
velikodušan i divan kao osoba.
Davao sam s skrivenim motivom.
Tek kad sam izliječio pitanja sigurnosti i
dostojnosti, napokon sam naučio kako istinski
primati i davati.
U redu, prijeđimo na 4 savjeta i 12 praktičnih
alata i vježbi koji će vam pomoći da se osjećate
sigurno i dostojno u životu.
KAKO NJEGOVATI OSJEĆAJ SIGURNOSTI
SAVJET #1: PREGLEDAJTE I OSLOBODITE
SVOJU PROŠLOST
Počnite s razumijevanjem kada i zašto je počeo
osjećaj "nesigurnosti". Također, kada ste se sjetili
da ste postali kontrolor? Koristite pitanja poput:
"Što mi se dogodilo kao djetetu zbog čega sam se
osjećala nesigurno?"
"Zašto tada nekome nisam rekao da sam
uplašen?"
"Kakva je bila moja obiteljska situacija tijekom
djetinjstva i kako sam se osjećala u vezi s tim?"
"Koja područja u mom životu najviše kontroliram i
zašto?"
ALATI + VJEŽBE ZA OSLOBOĐENJE
PROŠLOSTI
1.1 KORISTITE ČASOPIS
Zapišite odgovore na gornja pitanja i dodajte bilo
koje druge misli ili emocije koje se pojave dok
radite ovaj posao. Ovdje nije cilj zaglaviti ili se
previše zadržavati u ovom procesu pregleda.
Zapamtite: pregledavate prošlost samo da biste
stekli razumijevanje i ozdravili. Ne radite ovo da
biste izigrali žrtvu ili okrivili nekoga za sve svoje
trenutne probleme.
Za mene je ovo bio proces koji je oduzimao
vrijeme i svjesnu svijest o mojim obrascima
mišljenja.
Ali opet, kad znam zašto (jer sam se osjećao
nesigurno u x situacijama), to dolazi prirodno.
Podsjeća me na priču koju priča jedan od mojih
omiljenih duhovnih učitelja, Ram Dass. Jednom
se zaista borio sa vezanošću za nešto i otišao je
do svog gurua zatražiti vodstvo:
"Kako mogu otpustiti ovaj privitak?"
Guru se nasmiješio i rekao: "Samo prestani."
Ram Dass u to vrijeme nije bio od velike pomoći,
ali je shvatio koliko je to istina.
Samo ispustite . Obožavam ovu mantru. A to je
upravo ono što možete učiniti kad shvatite zašto
ste se u djetinjstvu osjećali nesigurno.
1.2 RAZGOVARAJTE S NEKIM
Osim vođenja dnevnika za iznošenje svih svojih
„stvari“, možete se povjeriti i nekome kome
vjerujete. Možete ih zamoliti da "svjedoče" vašoj
prošlosti . Ovo je također doista učinkovita
strategija ozdravljenja, sve dok odaberete pravu
osobu za ovaj sveti zadatak.
Pobrinite se da osoba bude pouzdana, otvorena i
da ne osuđuje .
Ako pogriješite ako razgovarate s nekim tko
osuđuje vašu prošlost, možda ćete se osjećati
gore jer će se osoba okrenuti i dodati osude na
vrh vaše priče.
A prosuđivanje je doista veliki blok za
ozdravljenje.
1.3 UČINITE CEREMONIJU ČIŠĆENJA
Osobno volim ceremonije i puno ih koristim u
svom poslu. Tijekom mojih privatnih povlačenja
zapalim vatru i zamolim svoje klijente da bace sve
što žele pustiti u plamen.
Vrlo je katarzično gledati nešto što ste držali
godinama samo izgorjelo u požaru.
Možete spaliti pismo, svoj dnevnik, slike ili odjevni
predmet koji vas podsjeća na vašu bolnu prošlost.
Sve što vam znači i od čega se želite osloboditi.
Šamanske kulture koriste vatrene ceremonije kao
središnje događaje u svojim plemenima. A razlog
zašto je ova vrsta ritualnih djela taj što vaša
podsvijest radi sa slikama i arhetipovima, što
vizualnu komponentu i ceremoniju oko vatre čini
tako iscjeljujućom za um i dušu.
Kontrola počinje polako nestajati, jer postajete
potpuno svjesni svih područja u svom životu u
kojima ste kontrolirali u prošlosti.
Neću lagati:
Možda će vam u početku biti teško preći s
osjećaja nesigurnosti i kontrole nad životom u
potpunosti vjerujući.
Zaista je veliki skok ići s jednog kraja štapa na
drugi. Ali ne gubite nadu. Osjećaj sigurnosti i
povjerenja možete njegovati polako , jedan po
jedan korak.
Nakon što je povjerenje u život znači ja znam sa
svim svojim bićem da je svemir je
dobronamjeran . Uvijek radi za mene, a ne protiv
mene.
Kad to shvatite, počinjete vjerovati procesima koji
oživljavaju sve što vidite.
Razmislite o ovome:
“Planeti ostaju u orbiti, sićušno sjeme izrasta u
divovska stabla, vremenski obrasci čuvaju
milijune godina šume diljem svijeta, a jedna
oplođena stanica izrasta u prekrasnu bebu. Ništa
od navedenog ne činimo kao svjesna djela volje;
sve ih čini neshvatljivo savršenstvo samog
života ... Ako prirodni razvoj procesa života može
stvoriti i voditi brigu o čitavom svemiru, je li zaista
razumno pretpostaviti da se ništa dobro neće
dogoditi ako ga ne prisilimo na ? ”
Michael Singer, Eksperiment predaje

No, ako ne volite ceremonije požara, bez brige.

Također možete jednostavno poslušati pjesmu
meditacije poput ove i mentalno ponoviti ovu
mantru namjere:

JA SAM PROBUDENO BIĆE.

JA SAM Gospodar svog života.
Potpuno oslobađam prošlost i idem naprijed s
namjerom.
Prošlost me više ne drži kao taoca.
I tako je to.

SAVJET 2: POVJERITE SE ŽIVOTU ... JEDAN

KORAK ODMAH

Jednom kad shvatite zašto ste se toliko dugo

osjećali nesigurno i zašto vam je um kontrolirao
život, tada prirodno počinjete ublažavati svoj
stisak nad svime.