SUZE SINA RAZMETNOGA – Ivan Gundulić

- Ivan Gundulić, pjesnik i dramatičar, je rođen 1589. godine u Dubrovniku

- Živio je u vrijeme razdoblja baroka
- Započeo je pisanjem ljubavne poezije koju je kasnije spalio
- Završio je dubrovačku humanističku gimnaziju
- U mladosti je napisao desetak drama, od melodrama su sačuvane samo 4, a
2 u potpunosti
- Od isusovaca naslijedio je kršćanski pogled na svijet, protutursku ideologiju i
poetičke poglede o funkciji književnosti
- Suvremenici su mu dali nadimak Mačica (zbog mirnog i povučenog života)
- 1622. i 1623. godine izlaze u Veneciji dva uzastopna izdanja „Suze sina
razmetnoga“
- 1628. godine se oženio Nikom Sorkočević s kojom je imao petero djece
- Gundulić se proslavio kao klasični pjesnik, te je dobio važnu ulogu hrvatske
književnosti zahvaljujući kompleksnosti, širini i ambicioznosti književnih djela
koja je napisao
- Razbolio se krajem 1638.godine i mjesec dana nakon, umro

- Značaje baroka: kićenost, razigrana duhovitost, neobična metaforika, mnoštvo

epiteta, kontrasta (reakcija na renesansu)
- Traje od kraja 16.st. – kraja 17.st i početka 18.st. (u Hrvatskoj od 17. st. -
polovice 18. st.)
- Reformacija -> početak 16.st.; njemački redovnik Marthin Luther na vratima
dvorca Wittenberg istaknuo je 95 teza; glavna mu je bila motivacija borba
protiv korupcije i svjetovnosti crkve, te njegove se ideje brzo šire Njemačkom,
a i izvan
- Protureformacija -> Katolička crkva različitih mjerama pokušava učvrstiti svoj
položaj (Isusovački red)
- To je književnost koja nastaje pod utjecajem Katoličke crkve te shvaćanja na
zemlji kao ništavnoga, odnosno puno manje vrijednoga nego što je to zagrobni
život u Božjoj slavi
- U Hrvatskoj književnosti prodiru religijske teme naglađene reflektivnosti,
osobito razmišljanja o prolaznosti života

- Poema „Suze sina razmetnoga“ je 1. dubrovačka religiozna poema s

monološkim kazivanjem grješnika primjernoga ispovijednoga tona i
pokajničkoga sadržaja
- Gundulić teološki problem svoga vremena oblikuje na vrstan umjetnički načini
postaje uzorom mnogim sličnim dijaloškim ili monološkim poemama
- Građu poeme Gundulić je preuzeo iz Evanđelja po Luki, odnosno Isusove
parabole, a uzore je pronašao u talijanskoj književnosti16.st.
- Djelo se potpuno uklapa u protureformacijske tijekove zbog toga što
naglašava povratak katoličkoj crkvi, nadu, molitvu i kajanje kao elemente
preko kojih se može steći oprost od grijeha

- Poma se sastoji od 3 plača: „Sagrješenje, Spoznanje i Skrušenje“

- 1. plač ima 444 stiha, 2. 336, a 3. 552
- Religiozna barokna poema (plač) -> barokna književna vrsta koja je stvorena
da bi obradila sadržaje nedovoljno opsežne za ep, sadržaji su obrađeni
- Djelo je građeno od šest (sestina) osmeraca koji se zbog načina rimovanja
ababcc naziva sesta rima
- Suze sina razmetnoga djeluju kao dijalog u 2 glasa, tj. mješaju se dva
narativna glasa (1 glas se nada oprostu, a drugi glas griješi)
- Poema započinje autorovim zazivom Boga da mu pomogne u sastavljanju,
zatim naraciju nastavlja razmetni sin koji se osiromašen prisjeća vremena
svoje rastrošnosti i bludnoga života od trenutka u kojem je spoznao vlastito
stanje, slijede njegova razmišljanja o prolaznosti života i o smrti te ponizan
povratak ocu koji mu sve oprašta
- Alegorijsko se tumačenje u „Sagriješenju“ prepoznaje kao pokajnikovo
sjećanje na grijehe, u „Spoznanju“ kao grijeh i putovi spasenja od grijeha, a u
„Skrušenju“ kao pokajanje, preobraćanje te povratak Bogu

- Svrha Suze sina razmetnoga je zapravo moralna pouka

- Gundulić obrađuje vlastiti grijeh jer Suzama želi steći oprost, duboko kršćanski
svjestan svega „poroda od tmine“ i ranijeg načina književnoga stvaranja, a
istodobno poučava čitatelja koji je pravi put
- Ukratko, Boga ne valja zaboraviti jer tada stvari krenu naopako
- Teme života i smrti, grijeha i ljubavi, pitanje Boga te cijeli niz sličnih motiva
daje Suzama književnu snagu i izvan kršćanskog moraliziranja
- „Sin plače“ sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u kojoj se potope
njegovi grijesi
- Poema počiva na nizu opozicija (suprotnosti), od kojih su najdominantnije
život i smrt, grijeh i pokajanje te svjetlost i tama; takvo antitetičko načelo jedno
je od najznačajnijih obilježa barokne poetike, po kojoj svaka stvar ima svoju
suprotnost
- Priča ima alegorijsko značenje prema kojemu dobri Bog oprašta svakome tko
se iskreno pokaje i skruši