ZLOČIN I KAZNA – Fjodor Mihajlovič Dostojevski

- F.M.Dostojevski rođen je u moskvi 1821.godine

- Početak djetinjstva i školovanja Dostojevski je proveo na imanju koje je otac
kupio 1833. g.; 1837.g. umire mu majka, a dvije godine nakon iznenada umire i
otac u nerazjašnjenim
- Studirao je na Vojnoj inženjerskoj akademiji u Peterburgu, nedugo nakon što je
diplomirao i stekao čin potporučnika napušta vojnu službu i karijeru koju mu je
zacrtao otac i pokušava živjeti od pisanja
- 1847. se pridružio Petraševskom krugu, skupini intelektualaca radikalnih
socijalističko-utopističkih ideja čiji su pripadnici zagovarali i radikalne,
terorističke akcije koje bi vodile reformama ondašnjeg ruskog društva
- 1849. Dostojevski je uhićen i osuđen na smrt, međutim nakon 8 mjeseci
zatvora, kazna je preinačena u osudu na progon i prisilni rad u zatvoreničkom
logoru u Sibiru (4 godine) te potom služenje u vojsci
- U Sibiru Fjodor je proveo 10 godina, te ga je to temeljito preobrazilo; on se sve
više okreće pravoslavlju i odbacuje svoj mladenački i intelektualni socijalizam
- Ono što je obilježilo njegov život jest epilepsija, prve napadaje je dobio dok je
boravio u zatvoru
- 1857. Vjenčao se Marijom Isajevom
- Tijekom 1860-tih posvećuje se intenzivnom književnom i izdavačkom radu, te
66-te ženi se s unajmljenom scenografkinjom, a tada i nastaje jedan od
najčuvenijih romana „Zločin i kazna“
- Dobro je poznavao francusku i njemačku književnost
- Napisao je brojne romane i pripovijetke, a najpoznatije su: „Zločin i kazna,
Idiot, Poniženi i uvrijeđeni, Bijedni ljudi, Bjesovi, Karamazovi, itd.“
- Najčešće obrađuje gradsku problematiku koju karakterizira teška i turobna
tragičnost, likovi su u neprestanom sukobu sa sobom i s društvom
- Dostojevski se može smatrati ocem psihološkog romana građenog dramskom
tehnikom

- Književno razdoblje realizam traje od 1830. do 1870.g.

- Upućuje na društvenu zbilju kao središnju zaokupljenost pisaca realizma
- Javlja se kao reakcija na romantizam
- Realizam u književna djela uvodi ljude iz svakodnevnog života i iz svih
društvenih slojeva
- Opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje postupke, ponašanje
i psihologiju likova te njihov svjetonazor
- Junak realističke proze nastoji poniknuti u društvene odnose i doživjeti
društveni uspon
- Likovi su najčešće uvjetovani sredinom iz koje potiču i koja ih okružuje
- Pojavljuje se prvenstveno roman
- Realistički pripovjedač najčešće je objektivan, iskaz u trećem licu jednine, te
kronološki red zbivanja
- Ruski realizam je postao svjestan specifičnosti života u Rusiji

- Roman Zločin i kazna objavljen je 1866. g. u časopisu Ruski vjesnik

- Roman ujedinjuje trivijalnu priču, romantične likove i oštru realističku kritiku
društvene zbilje, ujedno otvara vrata novim mogućnostima izražavanja i
pripovjednim tehnikama koje će se započeti koristiti u modernoj književnosti;
prevladava podsvjesna motivacija (tehnika sna – san o konju), filozofska
motivacija (teorija o nadčovjeku), relativno doživljavanje vremena lika i
simbolika prostora, te nema pouzdanog pripovjedača
- Fabula je relativno jednostavna, no unatoč tome roman je vrlo uvjerljiv i
podložan različitim tumačenjima
- U romanu je osnovni problem etičke naravni odnosno pitanje: je li moguća
etička odgovornost u svijetu ako pretpostavimo da nema Boga
- Dostojevski analizira egzistencijalnu napetost u ruskog intelektualca stvorenu
na temelju razlike između stvarnosti života i fikcije književnosti
- Iz romana proizlazi postupno psihološko lomljenje Raskoljnikova (čovjek u
raskolu između svoje humane biti i surovih traženja koja pred njega postavlja
surova stvarnost), to je lomljenje povezano uz situacije u kojima je on
neprestano na granici priznanja zločina
- Kod Raskoljnikova je moralno djelovanje u svijetu bez transcendentnog i
univerzalnog uporišta osnovno pitanje oko kojeg se on koleba: kako opravdati
postojanje onoga koji svojim postojanjem nanosi štetu drugima
- Dijalogizam u romanu Dostojevskoga je takav da od strukture i kompozicije,
preko tipizacije i oblikovanja karaktera, sve do izloženih gledišta pojedinačnih
likova, koji nisu samo međusobno u dijalogu, već su u dijalogu s pripovjedačem
i s autorom ali i sa sobom samima (poput Raskoljnikova)