Srednja strukovna školaŠiroki Brijeg

Široki Brijeg

Zanimanje: Elektrotehničar

( DOMAĆI RAD)

IZMJENIČNA STRUJA

Mentor: prof. Ivan Šimić Učenik: Filip Slišković

Široki Brijeg, svibanj, 2014

SADRŽAJ:

UVOD....................................................................................................................................3

1. IZMJENIČNE STRUJE.............................................................................................4
2. OSNOVNI UČINCI IZMJENIČNE ELEKTRIČNE STRUJE..................................5
3. DOBIVANJE IZMJENIČNIH NAPONA I STRUJE................................................5
4. OTPORI U KRUGU IZMJENIČNE STRUJE...........................................................8
5. STRUJNI KRUG IZMJENIČNE STRUJE................................................................9
6. SNAGA I ENERGIJA IZMJENIČNE STRUJE......................................................11
7. TRANSFORMATORI.............................................................................................12
8. TROFAZNI SUSTAV..............................................................................................14

ZAKLJUČAK......................................................................................................................16

LITERATURA.....................................................................................................................17

2
UVOD
U ovom maturskom radu pisati ću o temi izmjenične struje.

Izmjenične struje su vremenski promjenljive struje kojima se pored jakosti mijenja i smjer
strujanja. Od najvećeg su interesa periodički promjenljive izmjenične veličine. Iznos
izmjenične veličine u određenom trenutku vremena naziva se trenutnom vrijednošću
izmjenične veličine. Promjenljive veličine označavaju se malim slovima. Bitna značajka
periodičkih promjenljivih veličina je njihov period T [s]: nakon vremenskog intervala T
ponavlja se slika promjenljive veličine. Frekvencija f izmjenične veličine je broj cijelih
promjena te veličine u jedinici vremena:

1
f= ¿
T
Smjer struje i napona se stalno mijenja i ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima –
periodama. Proizvode se pomoću generatora u elektranama, te se nakon prijenosa i
transformacije koriste u gradskoj mreži.

1. IZMJENIČNE STRUJE

3
Izmjenična struja je vremenski promjenjiva struja kojoj se mijenja jakost i smjer
protjecanja tijekom promatranog vremena. Grafički se predočuje vremenskim dijagramom
i = f(t). Izmjenične električne struje i naponi su periodički promjenjive električne veličine.

U primijenjenoj elektrotehnici koriste se periodične izmjenične električne struje i naponi

čije se promjene jakosti i smjera mijenjaju po sinusnom zakonu, a nazivaju se harmonična
struja i harmonični napon. Oznake izmjeničnih električnih veličina:

i(t), i - jakost izmjenične struje

u(t), u - izmjenični napon

e(t), e - izmjenična elektromotorna sila

p(t), p - izmjenična električna snaga (radna)

U javnoj električnoj mreži primjenjuje se harmonički napon dobiven iz sinkronih

generatora pretvorbom mehaničke energije.1

Doc. dr. sc. Vitomir Komen, dipl. ing. el., IZMJENICNA ELEKTRICNA STRUJA I ELEKTROTEHNIKA
1

4
 2. OSNOVNI UČINCI IZMJENIČNE ELEKTIČNE STRUJE

Osnovni učinci izmjenične električne struje

a) Toplinski učinci – električna toplina

- pri prolazu izmjenične struje kroz trošilo određenog otpora na njemu se stvara određena
količina topline

b) Magnetski učinci

- elektromagnetska indukcija

- učinci magnetskih sila

c) Kemijski učinci i elektroliza

- izmjenična električna struja se ne može iskoristiti za elektrolizu2

3. DOBIVANJE IZMJENIČNIH NAPONA I STRUJA

Kod izmjeničnih struja smjer se stalno mijenja u pravilnim vremenskim razmacima, jer se
u izvoru istom frekvencijom mijenja smjer elektromotorne sile (napona). Najčešće je to
promijena u obliku sinusoidne funkcije.

2
www.veleri.hr

5
Izmjenične struje su glavni izvor elekrične energije. Izmjenični naponi proizvode se u
sinkronim generatorima u elektranama i odatle se nakon prijenosa i transformacije
upotrebljavaju u gradskoj mreži. Generatori za proizvodnju izmjeničnih napona osnivaju se
na principu elektromagnetske indukcije. Promjenom magnestkog toka kroz vodič u obliku
zavojnice inducira se izmjenična elektromotorna sila.

U sinkronim generatorima za proizvodnju izmjeničnih napona promjena magnetskog toka

postiže se tako da vodič miruje, a magnetsko polje rotira, tj. magneti (obično
elektromagneti) su na rotoru generatora.

Da bismo razumijeli princip rada generatora izmjenične struje, pretpostavimo radi

jednostavnosti, da se svitak sastoji od jednog pravogutnog zavoja (petlje) žice koja rotira u
homogenom magnetskom polju. Kada se pravokutna petlja vrti u homogenom magnetskom
polju, na njezinim će se polovima inducirati izmjenična elektromotorna sila koje se iznos i
smjer stalno mjenja u vremenu. Pri okretanju petlje mjenja se, naime, kut pod kojim petlja
siječe silnicu, a time i tok ᴓ roz petlju, pa je prema Faradayevom zakonu inducirana
elektromotorna sila:

−d ∅
ε=
dt ¿
¿

Kad je površina petlje okomita na silnice, magnetski je tok ktoz petlju najveći, a kad je
površina petelje paralelna silnicama, tok je nula. Brzina je promjene toka (dᴓ/dt) največa (a
time i elektromotorna sila) kada je površina paralelna silnicama, a jednaka je nuli kada

6
silnice prolaze okomito kroz površinu petlje. Pri svakom okretu smjer elektromotorne sile
mijena se dva puta, i to onda kada petlja prolazi kroz položaj. n

B, a tada je magnetski tok kroz petlju:

Ako je površina petlje S, magnetska indukcija ⃗

B × ⃗S =BS cos ϑ
∅= ⃗

gdje je ϑ kut između normale na površinu petlje i silnica polja, a ⃗S vektor u smjeru normale
na površinu ( ⃗S=S n⃗ ). Kada se petlja vrti stalnom kutnom brzinom ω, kut ϑ mijenja se u
vremenu (ϑ= ωt), pa se i tok kroz petlju mijenja po zakonu:

∅=BS cos ωt

i pritom nastaje inducirana elektromotorna sila:

−d ∅
e= =BSω sin ωt=ε n sin ω t
dt

gdje smo s ε m označili njezinu maksimalnu vrijednost (amplitudu). Ako se petlja sastoji od
N zavoja žice, inducirana je elektromotorna sila:

e=NBSω sin ω=ε m sin ωt

Izmjenična elektromotorna sila i struja mijenjaju se sinusoidno s periodom T=2π/ω i

frekvencijom f =ω /2 π. Frekvencija izmjenične struje za rasvjetu i industriju (gradske
mreže) u Europi je 50Hz. Veličina ω=2 πf naziva se kružna frekvencija i ona za gradsku
mrežu iznosi 314 rad/s. Slično izrazu izmjenični sinusoidni napon prikazujemo izrazom:

u=U m sin ωt

A izmjeničnu sinudnu struku izrazom:

i=I m sin ωt

Trenutne vrijednosti izmjeničnih struja i napona označavat ćemo malim slovom (i,e,
odnosno u), a maksimalne vrijednosti velikim slovom s indeksom m ( I m ,U m , odnosno ε m).
U praksi se upotrebljavaju i efektivne vrijednosti struje i napona koje ćemo označavati
velikim slovom bez indeksa (I, U, odnosno ε).

7
Efektivna vrijednost izmjenične struje definira se kao vrijednost koju bi imala ona
istosmjerna struja stalne jaskosti koja bi proizvela isti toplinski učinak na nekom omskom
otporu kao i ta izmjenična struja. Budući da je snaga istosmjerne struje dana izrazom P=
I 2 R , za efektivnu snagu izmjenične struje možemo pisati:

P=I 2 R

gdje je I efektivna vrijednost izmjenične struje. Efektivna je vrijednost kvadratni korijen iz

srednje vrijednosti kvadrata napona odnosno struje. Efektivna vrijednost napona gradske
mreže je 220V, a njego maksimalna vrijednost je 220√ 2=310 V .3

4. OTPORI U KRUGU IZMJENIČNE STRUJE

Vrste otpora u strujnim krugovima izmjenicne struje:

-djelatni ili radni (omski) otpor R

-induktivni otpor XL

-kapacitivni otpor XC } reaktivni otpori (reaktancije)

• Djelatni (radni) otpor R Je trošilo koje se jednako ponaša i u istosmjernom i u

izmjenicnom strujnom krugu. Djelatni otpor predstavlja svako trošilo u kojem se elektricna
energije pretvara nepovratno u toplinu (elektricne peci, elektricne kuhala, žarulje i sl.)

Kod djelatnih otpora promjene struje sukladne su promjenama napona pa zato kažemo da
su napon i struja u fazi, odnosno da je fazni pomak φizmedu njih jednak φ = 0 (cosφ = 1)

3
Petar Kulišić, Vjera Lopac, Elektromagnetske pojave i strutura tvari, Zagreb,1991, 171 str

8
 5. STRUJNI KRUG IZMJENIČNE STRUJE

JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG IZMJENIČNE STRUJE

Elementi jednostavnog strujnog kruga izmjenicne struje:

-izvor izmjeničnog napona

-trošilo izmjenične struje

-spojni vodiči (vodovi)

Označivanje referentnog smjera izmjenične struje

-smjer struje i – strelicom uz vodič

-smjer napona – strelicom uz izvor napona ili uz komponentu strujnog kruga

Vrste elemenata koji se pojavljuju kao otpori u strujnom krugu izmjenične struje:

a) OTPORNIK (otpor R) – djelatni otpor R

9
b) ZAVOJNICA (induktivitet L) – induktivni otpor XL (induktivni reaktivni

otpor, induktivna reaktancija)

c) KONDENZATOR (kapacitet C) – kapacitivni otpor XC () (kapacitivni

reaktivni otpor, kapacitivna reaktancija)

Ukupni otpor realnih trošila izmjenicne struje se sastoji od

- djelatnog otpora R

- reaktivnog otpora (reaktancije) X

- induktivnog reaktivnog otpora XL

- kapacitivnog reaktivnog otpora XC

INDUKTIVNI OTPOR X L

Induktivni otpor predstavlja zavojnica induktiviteta L, a zanemarivog djelatnog otpora. U

istosmjernim strujnim krugovima zavojnica se ponaša kao kratki spoj. Zavojnica
induktiviteta L za izmjenicnu struju predstavlja INDUKTIVNI OTPOR X L odnosno
INDUKTIVNU REAKTANCIJU X L .

Trošila koja imaju induktivnu reaktanciju nazivaju se induktivna trošila. Induktivna

reaktancija X L nastaje zbog samoindukcije u induktivnom trošilu.

Najvece induktivne otpore imaju zavojnice s željeznim jezgrama (namoti elektromotora,

transformatori i sl.). Induktivniotpor odnosno induktivna reaktancija zavojnice
induktiviteta Lse racuna prema izrazu:

10
KAPACITIVNI OTPOR X C

Kapacitivni otpor u izmjeničnom strujnom krugu predstavlja kondenzator kapaciteta C.

Kondenzator u istosmjernom strujnom krugu djeluje kao prekid strujnog kruga.
Kondenzator kapaciteta C u izmjeničnom strujnom krugu propušta izmjeničnu struju, ali
joj pruža određeni otpor – kapacitivni otpor X C odnosno kapacitivnu reaktanciju X C .

6. SNAGA I ENERGIJA IZMJENIČNE STRUJE

Snaga izmjenične struje je izravno razmjerna naponu i jakosti struje, a kako su pri
izmjeničnoj struji napon i struja vremenski promjenjive veličine, to je onda i snaga
izmjenične struje vremenski promjenjiva velicina. Trenutačna vrijednost snage izmjenične
struje na nekom elementu kroz koji teče struja i i na kojem je napon u, jednaka je umnošku
trenutačnih vrijednosti napona i struje:

11
U praktičnim računima se redovito razmatra srednja snaga izmjenične struje. U
izmjeničnim strujnim krugovima čija se impedancija sastoji od djelatnih i reaktivnih
otpora, postoje tri snage:

1. djelatna (radna) snaga P (W)

2. jalova snaga Q (VAr)

3. prividna snaga S (VA)

7. TRANSFORMATORI

Velika prednost izmjeničnog napona je mogućnost transformacije od jednog napona na

drugi. Transformatori su uređaji koji prenose električnu energiju iz jednog (primarnog) u

12
drugi (sekundarni) krug posredstvom magnetskog polja. Transformator se sastoji od dvije
zavojnice s N 1 zavoja i sekundarne s N 2 zavoja koje su međusobno magnetski (induktivno)
povezane npr. tako da se motaju na zatvorenoj željeznoj jezgri. Gubici u transformatoru
nastaju zbog histereze i vrtložih struja. Da bi se smanjili gubitci za jezgru se odabiru meki
magnetski materijali i jezgra se izrađuje od međusobno izoliranih limenih pločica.

Pretpostavit ćemo da je transformator idealan, tj. da su gubitci u omskom otporu zavojnica

te gubitci zbog histereze i vrtložnih struja u željeznoj jezgri zanemariv i da nema rasipanja
magnetskog toka izvan jezgre transformatora. Čitav magnetski tok proizveden u primarnoj
zavojnici idealnog transformatora prolazi i kroz sekundarnu zavojnicu. Snaga i energija
koju dovodimo primarnoj zavojnici prenosi se potpuno u sekundarnu.

Pretpostavimo da je primarna zavojnica transformata priključena na izmjenični napon u1. U

praznom hodu (kada u sekundarnoj zavojnici ne teče struja jer nije spojena na trošilo) kroz
primarnu zavojnicu teče struja praznog hoda ( I ph=U 1 /( L1 ω)¿ , u željeznoj jezgri nastaje
promjenjiv magnetski tok te se na primarnoj zavojnici inducira elektromotorna sila
samoindukcije e 1 koja uravnotežava narinuti napon u1. Promijenjivi magnetni tok prolazi i
kroz sekundarnu zavojnicu i u njoj inducira elektromotornu silu e 2. Prema Faradayevom
zakonu indukcijete su elektromotorne sile

d∅ d∅
e 1=−N 1 ,e 2=−N 2
dt dt

Od tud je

e1 N 1
=
e2 N 2

Za idealan transformator taj omjer vrijedi i za napone u1 iu2 na krajevima primarne i

sekundarne zavojnice. Ako je izmjenični napon sinusoidalan taj omjer vrijedi i za efektivne
vrijednosti napona:

U1 N1
=
U2 N2

13
Kada se na skundarnu zavojnicu transformatora priključi trošilo impedancije Z , kroz
zavojnicu protekne struja I 2. Zbog toga se promijeni i magnetski tok kroz željeznu jezgru,
te da bi na primarnu ostao napon U 1 (na koju je transformator priključen), povećava se i
struja I 1 kroz primarnu zavojnicu. U idealnom transformatoru snaga utrošena u otporu
priključenom na sekundar jednaka je snazi koja se iz izvora dovodi primarnoj zavojnici.
Zanemarimo li struju praznog hoda možemo pisati:

U 1 I 1=U 2 I 2

I 1 : I 2=U 2 :U 1=N 2 : N 1

Struje Kroz primar i sekundar transformatora odnose se obrnuto nego napon na njima. Pri
istoj snazi, onoliko puta koliko se poveća napon toliko se puta smanji jakost struje.

Pri prijenosu električne energije na daljinu upotrebljavaju se visoki naponi (180

kV,380kV), koji se prije upotrebe transformiraju na napon gradske mreže. Zbog tako
visokih napona struja kroz vodovode dalekovoda relativno je mala, pa su i gubitci na
otporima vodovoda na taj način bitno smanjeni. To je upravo najvažniji razlog da se
električna energija upotrebljava u obliku izmjeničnih struja.

U realnom transformatoru gubitci nisu sasvim zanemarivi, kao što smo prethodno postavili
pri razmatranju idealnog transformatora. Međutim, stupanj korisnosti transformatora

U 1I1
n=
U 2I2

Može biti vrlo velik, čak i do 0,99, tako da izrazi koje smo izveli za idealni transformator
vrlo dobro vrijede i za realni. 4

8. TROFAZNI SUSTAV

Potreba za izmjeničnim strujama proistječe iz distribucije električne energije, jer s

udaljenošću rastu i gubici na prijenosnim vodovima elektroenergetskog sustava. Vodič

4
Petar Kulišić, Vjera Lopac, Elektromagnetske pojave i strutura tvari, Zagreb,1991,194 str

14
pruža otpor struji koja protječe kroz njega. Da bi se ti gubici smanjili koristi se vremenski
promjenljivo magnetsko polje koje omogućava transformaciju električnog napona.

Transformacijom na visoki električni napon, od npr. 400 [kV], smanjuju se gubici u

vodovima, jer se razmjerno smanjuje jakost električne struje. Najjednostavniji je sustav s
jednom fazom. Spajanjem dva jednofazna sustava, može se dobiti dvofazni sustav, s tri
trofazni, itd. Ako se svi povratni vodiči svih faza spoje, nastaje višefazni sustav, za što je
na ideju prvi došao Nikola Tesla.

Glavne prednosti trofaznog sustava nad jednofaznim su:

-omogućavanje ekonomičnijeg prijenosa električne energije, s manjim gubicima i uštedom

materijala za vodove;

-generira se rotacijsko magnetsko polje, nakojem se temelji rad vecine rotacijskih strojeva;

-trenutna snaga simetričnog trofaznog trošila je konstantna bez obzira na vrstu spoja;

-trofazni uređaji su robustni i ekonomični.

15
ZAKLJUČAK

U gradskoj električnoj mreži iskorištava se električna struja čiji smjer nije stalan već se
mjena 100 puta u sekundi5.

Električna struja čiji se smjer neprestano mijenja zove se izmjenična struja.

Osnovni učinci su toplinski, magnetski i kemijski.

Kod izmjeničnih struja smjer se stalno mijenja u pravilnim vremenskim razmacima, jer se
u izvoru istom frekvencijom mijenja smjer elektromotorne sile (napona).

Vrste otpora u strujnim krugovima izmjenicne struje: djelatni ili radni (omski) otpor RL,
induktivni otpor XL, kapacitivni otpor XC reaktivni otpori (reaktancije).

Snaga izmjenične struje je izravno razmjerna naponu i jakosti struje, a kako su pri
izmjeničnoj struji napon i struja vremenski promjenjive veličine, to je onda i snaga
izmjenične struje vremenski promjenjiva veličina.

Transformatori su uređaji koji prenose električnu energiju iz jednog (primarnog) u drugi

(sekundarni) krug posredstvom magnetskog polja.

5
Vladimir Paar, Elektromagnetizam, Zagreb, 1992, 79 str

16
LITERATURA:

1. Petar Kulišić, Vjera Lopac, Elektromagnetske pojave i strutura tvari, Zagreb,1991

2. Doc. dr. sc. Vitomir Komen, dipl. ing. el., IZMJENICNA ELEKTRICNA STRUJA
I ELEKTROTEHNIKA
3. Vladimir Paar, Elektromagnetizam, Zagreb, 1992
4. www.veleri.hr

17