Professional Documents
Culture Documents
OEDT5-Bipolarni Tranzistori Kao Pojačavači
OEDT5-Bipolarni Tranzistori Kao Pojačavači
Icmax Ib = const.
Pdmax
Oblast zasićenja
Za direktni aktivni (pojačavački) režim rada tranzistora njegova radna tačka se mora nalaziti
unutar nešrafirane oblasti prikazane na izlaznoj karakteristici tranzistora na prethodnoj slici. Granice
direktne aktivne (pojačavačke ) radne oblasti tranzistora su:
Icmax - maksimalna dozvoljena struja kolektora tranzistora; veća struja od te će dovesti do
uništavanja tranzistora zbog prevelikog zagrijavanja,
Ice0 - struja kolektora tranzistora u spoju sa zajedničkim emiterom pri otvorenoj bazi, ona je u
praksi približno jednaka nuli, to je donja granica I c u normalnom radu tranzistora,
Ucemax - maksimalni napon inverzne polarizacije PN spoja C-E; veći napon dovodi do
proboja tog PN spoja i do uništavanja tranzistora,
Uces - napon zasićenja tranzistora (Uces ≈ 0.2V); za manji napon od toga tranzistor će biti u
zasićenju i neće više raditi kao pojačavač,
Pdmax - tzv. maksimalna snaga disipacije ili hiperbola snage disipacije (Pd = Uce · Ic)
tranzistora; ne smije se preći ta kriva jer će to onda dovesti do uništavanja tranzistora zbog
prevelikog zagrijavanja.
To znači da u radnoj tački tranzistora kada on funkcioniše kao pojačavač treba da bude (ovo
je za PNP tranzistor):
,
odnosno, dobije se da je
,
pa je
= β·
gdje je
β= >> α
i
β >>1.
β je koeficijent strujnog pojačanja tranzistora u spoju sa ZE. Mnogo je veći nego u spoju sa
ZB i može da bude vrijednosti od nekoliko desetina do nekoliko stotina puta (u praksi se približno
kreće od 20 do 300).
Zbog najvećeg strujnog pojačanja spoj sa ZE je najčešće praktično korišteni spoj kada se
tranzistor koristi kao pojačavač.
Prema tome spoj tranzistora sa zajedničkom bazom, prikazan na sljedećoj slici,
Ucb Ueb
IC
ima koeficijent pojačanja struje jednak 1 (α ≈ 1), praktično se taj keficijent kreće u opsegu
IE
(0.95 - 0,99), što znači da taj spoj sa ZB ne pojačava struju.
S druge strane, za spoj sa zajedničkim emiterom, koji je prikazan na sljedećoj slici,
U ce
U eb
vrijedi da je:
Ii IC I
, I e I b I c , I c I e , I e c
Iu I B
Ic 1 I 1
I b I c , I c 1 I b , c , 1
Ib 1
1
1
Ib
To znači da taj spoj sa ZE ima koeficijent pojačanja struje jednak 1 , praktično
Ie 1
se taj keficijent kreće u opsegu (20 - 300), što znači da taj spoj sa ZE ima veliko pojačanje struje.
i1 I2
U1 ČETVEROPOL U2
Moguće je više (nekoliko) takvih sistema jednačina za opis četveropola. U zavisnosti koji od
sistema jednačina se koristi tranzistor se prikazuje ili opisuje (modelira) preko odgovarajućih
parametera. U praksi se koristi nekoliko takvih sistema i parametara. Najčešće se koriste tzv. z, y, h
i G parametri. To su dinamički parametri jer se pobudjivanje vrši naizmjeničnim signalima.
Tranzistor tada funkcioniše u dinamičkom režimu i predstavlja se linearnim modelom.
Ako se kao nezavisno promjenljive veličine uzmu ulazna i izlazna struja i1 i i2 , onda su
ulazni i izlazni napon u1 i u2 funkcije tih struja. Tako se dobija sistem tzv. z parametara koji glasi:
,
.
Sve ove veličine su kompleksne jer se pobudjivanje vrši sinusoidalnim naponom odredjene
frekvencije. U području niskih učestanosti parametri su realne veličine, a u području visokih
učestanosti postaju kompleksni.
Ako se za nezavisno promjenljive uzmu naponi u1 i u2, onda su struje i1 i i2 funkcije tih
napona. Tako se dobiva sistem tzv. y parametara koji glasi:
,
.
Ekvivalentna dinamička šema četveropola sa korištenjem y parametara je data na sljedećoj
slici.
i1 i2
u1 y11 y22 u2
y12u2 y21u1
Koristi se i sistem tzv. mješovitih ili hibridnih parametara (tzv. h parametara), kada su
nezavisno promjenljive struja na ulazu i1 i napon na izlazu u2. Sistem jednačina h parametara je
sljedeći:
u1 h11i1 h12u 2
i2 h21i1 h22u 2
Sistem h parametara se najčešće koristi u praksi.
Iz prethodnog sistema jednačina h parametara se vidi da je:
u1
h11 , / u 2 0 - ulazna impedansa za kratko spojen izlaz (ili za konstantan izlazni napon),
i1
u
h12 1 , / i1 0 - faktor prenosa napona za otvoren ulaz (ili za konstantnu ulaznu struju),
u2
i
h21 2 , / u 2 0 - faktor strujnog pojačanja za kratko spojen izlaz (ili za konstantan izlazni napon),
i1
i
h22 2 , i1 0 - izlazna admitansa za otvoren ulaz (ili za konstantnu ulaznu struju).
u2
Ekvivalentna šema (linearni model) tranzistora predstavljen pomoću h parametara je
prikazan na sljedećoj slici.
i1 h11 i2
u1 h22 u2
h12u2 h21 i1
ib h11 ic
ib ic
Svi ovi parametri (z, y i h parametri) se mogu praktično izmjeriti pomoću adekvatnog
elektronskog spoja. Na niskim frekvencijama h parametri se najlakše mjere od svih parametara
tranzistora, pa se zato najčešće prikazuju u kataloškim podacima proizvodjača tranzistora i najlakše
se koriste u praksi. h parametri se mogu grafički odrediti sa statičkih karakteristika tranzistora za
dati položaj jednosmjerne radne tačke i odgovarajuće priraštaje napona i struje.
Prema tome, svi ovi parametri se daju u katalozima proizvodjača tranzistora, mogu se
izmjeriti korištenjem odgovarajućih električnih kola, a mogu se odrediti i grafički sa statičkih
karakteristika tranzistora.
T ekvivalentna šema tranzistora
β·ib
ib rb rc ic
B C
ube re uce
Ce
E
Parametri ovog modela tranzistora su:
rb - otpornost područja baze,
re - otpornost područja emitera,
rc - otpornost područja kolektora,
β - koeficijent strujnog pojačanja tranzistora u spoju sa ZE,
Cc - kapacitivnost inverzno polarizovanog kolektorskog PN spoja.
Cs Ie Cs
Ic
Dodatni elementi Ee, Ec, Re i Rc definišu statičku radnu tačku tranzistora u direktnom
aktivnom režimu (području rada). Baterije (izvori za napajanje) Ee i Ec obezbjedjuju adekvatnu
polarizaciju PN spojeva, tako da tranzistor funkcioniše u direktnom aktivnom području
(pojačavačkom području). Baterija Ee direktno polarizuje emitorski PN spoj, a baterija Ec inverzno
polarizuje kolektorski PN spoj. Otpornici Re i Rc definišu položaj statičke radne tačke na
karakteristici tranzistora (kada nema promjena ulaznog napona). Kondenzatori Ce i Cc (tzv. sprežni
kondenzatori koji se najčešće označavaju sa C s) omogućavaju prolazak naizmjeničnog signala sa
ulaza koji se pojačava i prolazak naizmjeničnog pojačanog signala na izlaz. Oni imaju malu
kapacitivnost. Zbog toga za taj naizmjenični signal oni imaju malu otpornost i praktično
predstavljaju kratak spoj. Za istosmjerni signal imaju veliku otpornost i praktično su prekid.
Kondenzator Ce propušta naizmjenični ulazni signal, a kondenzator Cc propušta naizmjenični izlazni
signal. Na otporniku Rc se stvara izlazni pad napona.
Ic[mA]
Radna prava
Radna tačka
6 Ie = const.
4
A'' Ie=I'e
I'c
A Područje
2 proboja
A'
α
Ec Ucb[V]
2 4 6 8 10
U'cb
Ugao nagiba radne prave α ukazuje na veličinu pojačanja. Taj nagib radne prave i pojačanje
zavise od vrijednosti otpornosti Rc. Očigledno je da što je vrijednost Rc veća manji je ugao nagiba α
radne prave, a veće je pojačanje i obrnuto. Vrijednosti napona i struje u statičkoj radnoj tački A su
U'cb i I'c, a u dinamičkom režimu radna tačka se kreće izmedju tačaka A' i A''.
TRANZISTOR KAO POJAČAVAČ U SPOJU SA ZAJEDNIČKIM EMITEROM
Spoj tranzistora sa zajedničkim emiterom se u praksi najčešće koristi kao pojačavač jer taj
spoj omogućava postizanje najvećeg pojačanja. Sam tranzistor u takvom spoju pojačava struju β
puta, a zahvaljujući još dodatnim otpornicima i napon se može pojačati jako mnogo (i više od 1000
puta), pa se tako može dobiti vrlo veliki koeficijent ukupnog pojačanja.
Električna šema najjednostavnijeg spoja pojačavača sa ZE je prikazana na sljedećoj slici.
Dodatni elementi Ec, Rb i Rc definišu radnu pravu i položaj statičke radne tačke pojačavača.
Kondenzatori Cb i Cc (takodje tzv. sprežni kondenzatori koji se označavaju obično sa C s) propuštaju
ulazni naizmjenični napon i izlazni naizmjenični napon, a predstavljaju prekid za istosmjerni napon.
Otpornik Rb, zajedno sa naponom E c odredjuje struju baze i položaj radne tačke. Na otporniku Rc se
stvara izlazni pad napona.
Otpornici Rb1 i Rb2, zajedno sa baterijom E c, definišu položaj statičke radne tačke. Kako se
struja baze tranzistora može praktično zanematiti, onda se može pisati da je
+ ),
pa je statička radna tačka odredjena sa
= .
h12Uce
Ovdje je:
Rb1 Rb 2
Rb = Rb1|| Rb2 = ,
Rb1 Rb 2
1
Rekv = Rc || R p || .
h22
Kako je:
U be = U ul ,
U ce = U izl ,
h21 = β,
onda se može pisati da je
Uizl = - h21 · ib · Rekv .
Sa druge strane je
= · ,
pa je
U ul h12U izl
ib = .
h11
Onda se za izlazni napon može pisati
h21
Uizl = - h21 · ib · Rek v = - Rekv (Uul – h12Uizl),
h11
odnosno
h21 h
Uizl = (1 - h12 Rekv ) = - 21 Rekv U ul ,
h11 h11
Vidi se da ovaj pojačavač obrće fazu (jer ima - ispred izraza za pojačanje napona) i ima
pojačanje napona | AV | >>1.
U praksi je obično h21 ≈ 0, h22 ≈ ∞. pa se može pisati
h Rc R p
AV = KV = - 21 .
h11 Rc R p
Ako se ne koristi opteretni otpornika Rp onda je
h
AV = KV = - 21 Rc.
h11
Vidi se da je AV direktno proporcionalno sa R c i h21=β. Pojačanje je direktno proporcionalno
sa vrijednošću otpornosti otpornika Rc u kolu kolektora i sa koeficijentom strujnog pojačanja β
tranzistora u spoju sa ZE.
Takvo kolo, odnosno takav pojačavač u spoju sa zajedničkim kolektorom (ZK), se obično
naziva emitersko sljedilo (eng. emiter folower). Pojačanje napona mu je ≈ 1 (u stvarnosti je nešto
manje od 1). Ne obrće fazu i ima vrlo malu izlaznu otpornost.
Električna šema pojačavača u spoju sa ZK je prikazana na sljedećoj slici.
I ovdje dodatni elementi Ec, Rb1 i Rb2 definišu radnu pravu i položaj statičke radne tačke
pojačavača. Kondenzatori Cb i Ce (takodje tzv. sprežni kondenzatori koji se označavaju obično sa
Cs) propuštaju ulazni naizmjenični napon i izlazni naizmjenični napon, a predstavljaju prekid za
istosmjerni napon. Otpornici Rb1 i Rb2, zajedno sa naponom Ec odredjuje struju baze i položaj radne
tačke. Na otporniku Re se stvara izlazni pad napona. Otpornik Rp je opteretni otpornik. Baterija Ec i
kondenzatori Cs su kratak spoj za naizmjenični signal.
Na osnovu prethodne električne šeme može se nacrtati ekvivalentna šema korištenjem h
parametara za naizmjenični signal za pojačavač u spoju sa ZK, kao što je prikazano na sljedećoj
slici.
h21 ib
h12Uce
-
Ovdje je :
Re R p
R’e = Re || Rp =
Re R p
Rb1 Rb 2
Rb = Rb1 || Rb =
Rb1 Rb 2
U praksi je obično h12=0 i h22=∞, pa se ekvivalentna šema može pojednostaviti i dalje
transformisati kao što je to prikazano na sljedećim slikama.
ib h21 ib
Re'