Nakon sto smo ustanovili da se Jahve kune ponosom Jakovljevim (Amos 8:7) da objasnim zasto se Allah

kune mjesecom, Poslanikom a.s, Sinajom, itd.

Ebu Kasim Kušejrijj kaže: “Allah spominje zakletvu da bi kompletirao argument i potvrdio ga. Allah
spominje u Svojoj Knjizi dvije vrste zakletve kako oponentima ne bi ostalo argumenata, pa kaže: Allah
svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni. (Kur'an, Ali Imran, 18.) Također i ajet: Jest,
Gospodara mi moga.“ (Kur'an, Junus, 53.)

Kada je neki beduin čuo govor Uzvišenog: A na nebu je ospkrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi
Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite (Kur'an, Ez-Zarijat, 22-23.) – uzviknuvši
reče: “Ko je taj što je rasrdio Veličanstvenog, pa se Allah kune?“

Allah se Sobom u Kur'anu zekleo na 7 mjesta.Sve ostale zakletve su zakletve stvorenjima.

Ukoliko neko pita: “Kako da se kunem stvorenjima, a zabranjeno je kleti se nečim drugim mimo Allaha?“
Es.Sujuti odgovara na sljedeće načine:

Prvo: Arapi su smatrali važnim ove stvari i kleli se njima, pa je Kur'an obuhvatio ono što oni znaju.

Drugo: Predmet zakletve zavisi od onoga što osoba koja se kune smatra važnim, a vjerniku ništa važnije
od Allaha. Ibn Ebi Hatim prenosi da je Hasan rekao: “Allah se kune čime želi od Svojih stvorenja, a niko se
ne može zakleti osim Allahom.“

Allah Uzvišeni se kune Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem: Tako mi tvoga života! – da bi ljudi znali
veličinu i vrijednost Poslanika, alejhi selam, kod Allaha. Ibn Merdevejh bilježi od Ibn Abbasa da je rekao:
“Uzvišeni Allah nije stvorio časniju dušu od Muhammedove, alejhi selam, i nisam čuo da se Allah kune
bilo čijim životom osim njegovim: A života Mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Kur'an, Hidžr, 72.)

Ebu Kasim el-Kušejri kaže: “Zakletva nečim je iz dva razloga: zbog vrline (vrijednosti) određene stvari ili
njene koristi. Primjer zakletve nečim zbog njegove vrijednosti je sljedeći ajet: I tako mi brda Sinaja, i tako
mi ovog grada mirnog/sigurnog! (Kur'an, Et-Tin, 2-3.), dok je primjer zakletve nečim korisnim je: Tako mi
smokve i masline. (Kur'an, Et-Tin, 1.)

Allah se kune trima stvarima, svojim zatom, Svojim djelima kao: Tako mi nebesa i Onoga ko ga je
sagradio, i tako mi zemlje u Onoga koji ju je raširio, tako mi duše i Onoga ko ju je upotpunio. (Kur'an, Eš-
Šems, 5-8.) Potom se kune onim što On radi: Tako mi zvijezde kada zalazi! (Kur'an, En-Nedžm, 1.) I: Tako
mi brda Tur, i knjige u redove napisane. (Kur'an, Et-Tur, 1-2.)
Ibn Kajjim kaže: “Uzvišeni se kune osnovama imana koje ljudi moraju poznavati. Nekada s kune
tehvidom, nekada činjenicom da je Kur'an istina, zatim činjenicom da je Poslanik istina, da su nagrada,
kazna i prijetnja istina, dok se nekada kune stanjem čovjeka.“

Primjer zakletve tevhidom: Tako Mi onih u redove poredanih i onih koji odvraćaju, i onih koji opomenu
čitaju – vaš Bog je, uistinu, Jedan. (Kur'an, Es-Saffat, 1-4.)

Primjer zakletve Kur'anom: I kunem se časom kad se zvijezde gube, a to je da znate, zakletva velika, on je
zaista Kur'an plemeniti. (Kur'an, El-Vakia, 75-77.)

Primjer zakletve Poslanikom: Ja Sin. Tako mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik. (Kur'an, Jasin, 1-3.)

Primjer zakletve nagradom, prijetnjom i kaznom: Tako Mi onih koji pušu snažno, i onih koji teret nose, i
onih koji plove lahko, i onih koji naredbe sprovode – istina je, zaista, ono čime vam se prijeti. (Kur'an, Ez-
Zarijat,1-6.)

Tako mi onih koji se jedan za drugim šalju pa kao vihor hite, i onih koji objavljuju pa razdvajaju, i Objavu
dostavljaju, opravdanje ili opomenu – sigurno će biti ono čime vam se prijeti! (Kur'an, El-Murselat, 1-7.)

Primjer zakletve čovjekovim stanjem: Tako mi noći kada tmine razastre, i dana kad svane, i Onoga koji
muško i žensko stvara – vaš trud je, zaista, različit. (Kur'an, El-Lejl, 1-4.)

Tako mi onih koji dahćući jure pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu pa u njoj u gomilu
upadaju – čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (Kur'an, El-Adijat, 1-6.)

Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi. (Kur'an, El-Asr,1-2.)

Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, bezbjednog – Mi čovjeka stvaramo u skladu
najljepšem. ( Kur'an, Et-Tin, 1-4.)

Kunem se gradom ovim, a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome, i roditeljem i onim koga je rodio,
Mi čovjeka stvaramo da se trudi. (Kur'an, El-Beled, 1-4.)

Iz knjige:”Izbor tefsirskih tema”

Autor: dr. Hfz. Almir Pramenković