INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

SAOBRAĆAJNI FAKULTET
TRAVNIK

SEMINARSKI RAD

TRAKASTI TRANSPORTERI

Predmet: Student:Brkić Vildana

Osnove mehanizacije pretovara

Mentor: Broj indexa: S-35/17

Prof.dr. Sarvan Muhamed

Travnik, august 2021.

SADRŽAJ:

1. UVOD...............................................................................................................3
2. Materijali trake................................................................................................5
3.Proračun............................................................................................................6
4. Djelovi pokretne trake....................................................................................7
5. Natezni uređaji................................................................................................8
6. Istovar materijala............................................................................................9
7.Podjela.............................................................................................................10
7.1. Prenosila s čeličnom trakom.................................................. ....................11
7.2. Prenosila sa žičanom trakom......................................................................11
7.3. Bacači.........................................................................................................11
8. Lančana prenosila.........................................................................................11
8.1. Žljebasta lančana prenosila........................................................................12
8.2. Žljebasto-otvoreno prenosilo.....................................................................12
8.3. Žljebasto-zatvorena lančana prenosila.......................................................12
9.Prenosila sa strugalima..................................................................................13
9.1. Povlačna prenosila......................................................................................14
9.2. Žljebasto-povlačna prenosila......................................................................14
9.3. Podna povlačna prenosila...........................................................................14
9.4. Viseća povlačna prenosla...........................................................................14
9.5. Člankasta prenosila.....................................................................................14
10. Zanimljivosti..............................................................................................16
11.ZAKLJUČAK.............................................................................................17
LITERATURA..................................................................................................18

2
1. Uvod

Ljudi se koriste načelima pokretnih traka tisućama godina. Drevni narodi su, koristeći balvane
kao valjke, prevozili teške terete, poput velikih kamenih blokova za gradnju palača i hramova.
Prve pokretne trake bili su podosta jednostavne. Imale su drvene valjke i traku koja je
putovala preko njih. Najranije pokretne trake bile su izrađene od kože, kanvasa ili gume. U
početku pokretne trake su se koristile samo za prijevoz vreća žita na kratke udaljenosti, ali
njihova se konstrukcija polako poboljšavala, tako da su se počele koristiti i za prenošenje
težih tereta.
Zahvaljujući razvoju tehnologije, umjesto drva počeo se koristiti metal, posebice čelik, za
upotrebu na višim temperaturama i u svrhu povećanja trajnosti. U tvrtki Sandvik (Švedska)
1901. izumljena je i počela se proizvoditi čelična pokretna traka. Otada se istražuju novi, lakši
i jeftiniji materijali, pa su stoga mnogi dijelovi danas izrađeni od plastike. Međutim upotreba
plastike nije uvijek moguća, na primjer kod visokih temperature i kod traka s teškim uvjetima
rada, pa se i dalje koristi čelik.
H. Ford je 1913. u svojem pogonu Rouge u Dearborneu (Michigan) uveo ugradbenu
liniju (tekuća vrpca) na osnovi pokretne trake, za sastavljanje svojega vrlo popularnog
automobila Model-T, što je omogućilo veliko povećanje proizvodnje. Vrijeme potrebno za
sklapanje limene oplate (sašije ili podvozja) smanjeno je s 12 sati i 30 minuta na 2 sata i 40
minuta, a od 1914. na 1 sat i 30 minuta. U idućih deset godina svi proizvođači automobila
počeli su koristiti pokretne trake za sklapanje. Tako su one postale uobičajen način prijevoza
teške i velike robe unutar tvornica.

3
 Slika 1. Fordova montažna traka (1913.)
Jedna od prekretnica u povijesti razvoja pokretnih traka bila je uvođenje sintetičkih
materijala za trake. To je počelo tijekom Drugoga svjetskog rata, ponajviše zbog nestašice
prirodnih materijala poput pamuka, gume i platna.
Pokretne trake ili trakasta prenosila prenose sipki materijal ili komadnu robu na vodoravnim
ili malo nagnutim trakama koje su ujedno nosivi i vlačni dijelovi prenosila. Traka se kreće na
nosivim valjcima ili rjeđe na kliznoj ploči, zračnom jastuku i magnetnom jastuku. Prema
obliku nosivih valjaka traka prenosila može biti ravna ili koritasta. Trakasta prenosila izvode
se kao nepomična (stacionarna), prenosiva ili prijevozna.
Pokretne trake imaju široku i raznovrsnu primjenu u rudnicima, metalurškoj i kemijskoj
industriji, na građevnim i zemljanim gradilištima, u prehrambenoj
industriji, poljoprivredi, skladištima i prometu, gdje dolazi u obzir i prenošenje komadne robe
kao što su vreće, sanduci, paketi i slično. U industriji se upotrebljavaju istodobno i kao radna
podloga (proizvodnja na traci ili tekuća vrpca). Pokretne trake služe za male masene protoke i
kratke udaljenosti, te za velike protoke (40 000 t/h) i velike duljine prijenosa (do 100 km).
Trakasta prenosila veoma su isplatljiva prijenosna sredstva za velike udaljenosti.
Takva trakasta cesta (terensko trakasto prenosilo) duljine 11 km izgrađena je u Novoj
Kaledoniji gdje služi za prijenos niklove rudače iz rudnika u unutrašnjosti zemlje do luke.
Godišnji učin (kapacitet) postrojenja iznosi 2 000 000 tona, pa nadomješta vozni park od 60
teških teretnjaka. Nazivni učin tog prenosila iznosi 560 t/h, širina trake 800 mm, a brzina se
može podesiti stalno od 0 do 3,6 m/s. Za pogon trake služi elektromotor snage 800 kW, koji
okreće bubanj promjera 1 250 mm.

4
Godine 1972. tvornica Krupp izgradila je u Zapadnoj Sahari trakastu cestu duljine oko 100
km, koja je tada bila najdulja u svijetu. Sastojala se od 11 trakastih prenosila duljine od 9 do
12 km. Svako prenosilo ima 3 pogonska bubnja. Traka je široka 1 m, brzina trake 4,5 m/s,
a maseni protok 2 000 t/h. Ukupna pogonska snaga iznosi 19 300 kW.
Podjela trakaste ceste na pojedinačna prenosila potrebna je zbog ograničene čvrstoće trake i
radi prilagođavanja terenskim uvjetima. Što je manje predajnih stanica, prijenos je trakastom
cestom isplatljiviji, jer su manja ulaganja i manji troškovi održavanja. Takav prijenos u
prednosti je pred kamionskim prijenosom (veća sigurnost i manje radnika), a i pred
prijenosom pomoću žičara.Brzina trake za komadni materijal iznosi od 0,5 do 1,5 m/s, a za
sipki materijal od 1 do 6 m/s. Normalno su prenosila duga do 500 m, rjeđe do 5 000 m i više.
Uspon prenosila može doseći omjer 1:3. Trake su široke od 0,2 do 2 m (najviše do 3,2 m),
promjeri bubnja od 200 do 2 000 mm, a promjeri nosivih valjaka od 65 do 220 mm. Da bi se
postigli maseni protoci od 30 000 t/h, što je potrebno na primjer za prenošenje jalovine u
rudnicima ugljena, potrebne su trake široke 3 m s brzinama većim od 5 m/s.

Slika 2. Predajna stanica dvije pokretne trake: 1. Pogonski bubanj, povratni bubanj, natezni bubanj

2. Materijali trake

Traka je najvažniji i najčešće najskuplji dio trakastog prenosila. Traka može biti
od tekstila, gume ili polimernih materijala s ulošcima kao vučnim dijelovima (prenosilo s
mekom trakom), od žičanog pletiva (prenosilo sa žičanom trakom) ili od čeličnog lima
(prenosilo s čeličnom trakom).
Tekstilne trake od svile ili pamuka bez gumene prevlake upotrebljavaju se rijetko, i to za vrlo
lake materijale, na primjer u tvornicama cigareta.
Najrasprostranjenije su gumene trake. Vučni je dio gumene trake uložak od pamuka ili od
polimernih materijala. Uložak je prekriven gumenim pločama debljine od 1 do 6 mm.
Gumene trake za vrlo velike vučne sile imaju uložak od čelične užadi. Trake otporne na
visoke temperature, kakve se upotrebljavaju u rudnicima i metalurškoj industriji, imaju uloške
omotane sintetičkom gumom, poli(vinil-kloridom) i slično. Računska vlačna čvrstoća trake
prenosila navodi se u N/mm širine trake. Ona za gumene trake s ulošcima od pamuka iznosi
od 50 do 100 N/mm, od poliamidne svile 160 do 630 N/mm, a s uloškom od čelične užadi od
1 000 do 6 000 N/mm.
Za prenosila s većim kutom nagiba izrađuju se posebne vrste traka s nosivom površinom
različitih profila, s poprečnim rebrima ili s naboranim rubovima i pregradama. Kut nagiba
prenosila s takvim trakama može iznositi do 70°, dok je s glatkim trakama ovisan o vrsti
prenosivog materijala, a iznosi do 28°. Za još strmiji prijenos pa sve do okomitog izrađuju se

5
prenosila s dvije trake. Dvije mekane trake oblikuju neku vrstu zatvorenog žlijeba kojim se
prenosi materijal. Osim sipkog materijala, trakama se može prenositi i komadna roba. Jedna je
od mogućnosti prenosila s mekanim trakama trakasto prenosilo s vučnim užetom. Traku
prenosila nose dva vučna čelična užeta pokretana neovisnim pogonskim užetnicima. Takva
prenosila mogu biti duga od 10 do 15 km (s jednom trakom). Ipak se takva prenosila rijetko
upotrebljavaju zbog glomaznog pogona, kratkog vijeka trajanja vučnih užeta (od 3 do 6
mjeseci) i ograničene širine trake ( do 1 200 mm).
Nosivi valjci, pogonski i natezni bubnjevi te, ako postoje, utovarni i istovarni uređaji
montiraju se na nosivu konstrukciju prenosila. Nosiva konstrukcija nepokretnih (stacionarnih)
prenosila pričvršćena je na pod ili na most za prenosila. Nosiva konstrukcija može se izraditi
tako da se prenosilo može prenositi ili prevoziti. Nosivi valjci su uravnoteženi (izbalansirani) i
imaju valjne ležajeve s trajnim podmazivanjem. Veći se prijenosni učin materijala postiže ako
se umjesto jednog nosivog valjka u slog nosivih valjaka smjeste 2 do 5 kraćih nosivih valjaka
tako da traka dobije koritast oblik s kutovima nagiba bokova od 15 do 36°. Donji, jalovi dio
trake podupire se dugačkim nosivim valjkom. Na mjestima utovara, gdje se nalaze uređaji za
punjenje traka, najčešće se nosivi valjci postavljaju vrlo gusto i oblažu s mekanom gumom da
bi se ublažili udarci.

Slika 3. Pokretna traka s vučnim užetom: 1. vučno čelično uže, 2. traka, 3. u

traku vulkanizirane plosnate čelične opruge, 4. natezni užetnici, 5. pogonski užetnici, 6. natezni
bubanj, 7. povratni bubanj, 8. nosivi užetnici.

3.Proračun

Površina poprečnog presjeka materijala na traci mijenja se sa širinom trake B, s oblikom trake

koji odgovara razmještaju nosivih valjaka u slogu i s nasipnim kutom na traci u pokretu.
Pretpostavlja se da je presjek materijala na ravnoj traci trokut s bazom b = 0,9∙B - 0,05 m, pa
je površina presjeka:

6
Nasipni kut na traci u pokretu β1 iznosi približno 1/3 od nasipnog kuta na mirnoj podlozi.
Koritasta traka omogućuje veću površinu presjeka materijala, pa tako i veću dobavu prenosila
uz zadanu brzinu i širinu trake. Budući da je površina presjeka materijala sukladna
(proporcionalna) kvadratu širine b, volumni protok materijala je:

a maseni protok je:

gdje je: ρ - nasipna gustoća materijala, v - brzina kretanja materijala, a C - čimbenik (faktor)

ovisan o obliku presjeka materijala na traci

4. Dijelovi pokretne trake

Slika 4. Elektromotorni bubanj : 1. i 2. plašt bubnja s privarenom čeonom stijenom, 3. nepomični dio

motora, 4. reduktor, 5. brtva za plašt, 6. brtva za ležaje motorne osovine, 7. priključnica
dovodnog kabela.

Pogonski mehanizam trakastih prenosila sastoji se od elektromotora, reduktora i pogonskog

bubnja. Kao pogonski motori služe kavezni asinhroni motori s reduktorom i spojkom za
pokretanje, ili kolutni asinhroni motori. Motor i reduktor vezani su na pogonski bubanj sa
strane, ili su ugrađeni u pogonski bubanj (elektromotorni bubanj). Sile se trenjem prenosi s
pogonskog bubnja na traku. Za kratke trake najčešći je pogon s jednim bubnjem, koji može
biti smješten uz glavu (pogon na istovarnom kraju) ili na kraju (pogon u blizini utovarnog
mjesta). Duga trakasta prenosila imaju pogon s više pogonskih bubnjeva da bi se povećao

7
obuhvatni kut. Da bi se povećao koeficijent trenja između trake i bubnja, bubanj se presvlači
tarnom oblogom od gume ili keramičkog materijala.

Za točno određivanje pogonske snage potrebno je prenosilo podijeliti na ravne dijelove,

zavoje, mjesta utovara i istovara i tako dalje, pa za svaki dio pomoću posebnih koeficijenata
trenja izračunati otpor kretanja trake prenosila. Zbroj svih pojedinačnih otpora daje ukupni
otpor trenja. Taj je način nezgodan jer se računa s mnogo različitih koeficijenata trenja, pa se
zato najčešće otpor kretanja izračuna samo pomoću ukupnog koeficijenta trenja fu, što je
jednostavnije i dovoljno točno.
Otporom trenja obuhvaćeni su otpori kretanja gornjeg i donjeg dijela trake
(trenje u ležajevima nosivih valjaka, otpora kotrljanja valjaka, trenje zbog nalijeganja
materijala na traku i tako dalje). Pomoću ukupnog koeficijenta trenja fu određuje se približno
otpor trenja Fwt iz izraza:

gdje je: l - vodoravna projekcija duljine prijenosa (transporta), mi - vlastita masa po jedinici

duljine (kg/m) dijelova prenosila koji djeluju na sile trenja, g - ubrzanje sile teže, Im - maseni
protok (kg/s), a v - brzina prijenosa. Ukupni je koeficijent trenja:

gdje je: fg - koeficijent trenja glavnih otpora (fg ≈ 0,015 - 0,03), a fs - koeficijent trenja
sporednih otpora kao što su trenje zbog zakretanja trake, utovara i istovara materijala, čišćenja
bubnjeva i trake, a ovisi o duljini prijenosa i iznosi od 9 za duljinu 3 m do 1,05 za duljinu 2
000 m. Za duljinu prijenosa veće od 500 m mogu se sporedni otpori zanemariti.

Ako se materijal prenosi na visinu h, postoji i otpor dizanja:

gdje je: h - visinska razlika između mjesta utovara i mjesta istovara.

Ukupni otpor Fw prenosila stalne (kontinuirane) dobave, koji za mehanička prenosila s vučnim
elementom odgovara obodnoj sili Fo u vučnom dijelu, dobiva se iz otpora trenja i otpora
dizanja:

Na desnoj strani gornjeg izraza predznak (+) dolazi ako se teret diže, a predznak (-) ako se
spušta. Trake s velikim nagibom potrebno je osigurati da se ne pokrenu unazad kad se
zaustavi pogonski motor.

Pogonska snaga za ustaljeni rad pod punim opterećenjem dobiva se iz izraza:

8
gdje je: v - brzina prijenosa, a η - ukupna korisnost. Obično se može snaga pogonskog
motora Pn odabrati da bude jednako velika pogonskoj snazi za ustaljeni rad pod punim
opterećenjem Pv, jer za izbor snage motora udio za ubrzavanje najčešće nije mjerodavan, pa se
može zanemariti. Pogonske jedinice trakastih prenosila sastavljene od pogonskog bubnja,
spojke i kočnice grade se do snage 1 500 kW.

5. Natezni uređaji

Natezni uređaji proizvode potrebnu silu prednaprezanja za tarne pogone. Prenosila s

razmakom osovina do 100 m imaju natezni uređaj s vijčanim vretenima, uz koja su često
ugrađene i spiralne opruge. Dugačka prenosila imaju natezne uređaje s utegom na povratnom
bubnju, koji je tada i natezni bubanj, ili s posebnim nateznim bubnjem u donjem, jalovom
dijelu trake. Zračni i hidraulički cilindri također se primjenjuju za natezne uređaje.

Slika 5. Natezni uređaji pokretnih traka: 1. gornji dio trake, 2. donji dio trake, 3.
natezno vreteno s oprugom (prigušivač udaraca), 4. natezna kolica, 5. natezni uteg, 6. natezno vitlo s
nateznim užetom, 7. pogonski bubanj, 8. povratni bubanj koji je ujedno i natezni bubanj.

9
6. Istovar materijala

Istovar materijala s trake prenosila najlakši je preko glave na pogonskom bubnju. Za istovar
sipkog materijala ili komadne robe na bilo kojemu mjestu trake prenosila služe ravni i plužni
strugači. Pokretni istovarivači mogu se kretati uzduž čitavog prenosila. Tada gornja traka
prenosila prelazi preko visoko uzdignutog otklonskog bubnja, pa materijal istovaruju preko
glave na bilo kojemu mjestu prenosila.
Za čišćenje trake od ostataka materijala nakon istovara upotrebljavaju se strugači, pritegnuti
utegom ili oprugom na povratni dio trake, zatim rotacijske četke ili trake za struganje. Čiste se
i bubnjevi.

Slika 6. Istovarni uređaji pokretnih traka: a) istovar preko glave, b) ravni i plužni strugači, c) pokretni
istovarivač za sipki materijal; 1. kotači istovarivača, 2. pogonski mehanizam za vožnju, 3. otklonski
bubnjevi, 4. koritasti nosivi valjci, 5. gornji radni dio trake, 6. presipna sipka, 7. tračnice na nosivoj
konstrukciji prenosila, 8. nosiva konstrukcija istovarivača.

7. Podjela

Pokretne trake mogu biti:

 ravne pokretne trake,

 lučne pokretne trake,

10
 pokretne trake s člankastom trakom,
 pokretne trake za prijevoz kamena, šljunka, pijeska i sličnog materijala,
 pokretne trake za prijevoz drobljenog kamena,
 pokretne trake u protueksplozivnoj izvedbi ("S" izvedba),
 izvedba pokretne trake od nehrđajućeg čelika za prehrambenu industriju,
 pokretne trake za sitnozrnate materijale,
 izvedba pokretne trake s podesivom (harmonika) trakom za rasute materijale,
 izvedba pokretne trake s podesivom trakom za prehrambenu industriju,
 montažne trake.

7.1. Prenosila s čeličnom trakom

Prenosila s čeličnom trakom imaju beskonačnu valjanu čeličnu traku kao nosivi i vlačni dio.
Prema konstrukciji i djelovanju slični su prenosilima s gumenim trakama. Čelične trake
izrađuju se od ugljičnog čelika ili nerđajućeg čelika debljine od 0,4 do 1,6 mm. Spajaju
se zakovicama ili zavarivanjem do duljina prijenosa od 300 m (razmak osovina) i širine do 4
m. Traka je oslonjena na drvenu kliznu ploču ili ravne nosive valjke. S opružnim nosivim
valjcima može se postići blagi koritasti oblik trake.
Da bi se smanjila naprezanja na savijanje, promjeri bubnjeva su relativno veliki: 1 000 puta
debljine trake. Čelične trake dopuštaju brzine do 1,6 m/s. Vrlo su osjetljive na udarce, a
upotrebljavaju se na višim temperaturama, za veoma abrazivne ili ljepljive materijale i ako
postoje posebni kemijski ili higijenski zahtjevi, na primjer u prehrambenoj industriji. Da bi se
udružila dobra svojstva čelika i gume, proizvode se čelične trake s
gumenim vulkaniziranim slojem s obje strane. Takve su trake pogodne za velike duljine
prijenosa (nekoliko kilometara), velike visine dizanja i teške pogonske uvjete.

7.2. Prenosila sa žičanom trakom

Prenosila sa žičanom trakom imaju trake ispletene od čelične ili metalne žice okruglog ili
plosnatog presjeka. Trake se mogu izraditi da omogućuju vodoravne zavoje prenosila.
Prenosila sa žičanom trakom upotrebljavaju se za prijenos vrućih i usijanih komadnih
materijala i krupnijega sipkog materijala. Zbog površinske propusnosti žičane trake služe, i za
odvajanje, sušenje i hlađenje prenešenog materijala.

7.3. Bacači
Bacači su kratka trakasta prenosila s velikom brzinom trake (od 10 do 25 m/s). Materijal se
neprestano dovodi na traku i zatim izbacuje na veće daljine. Bacač se sastoji od usipnog
lijevka, pogonskog bubnja, nateznog bubnja, te dvaju kola koja se okreću na zajedničkoj
osovini i pritiskom na rubove gumene trake daju traci konkavan oblik. Iz usipnog lijevka
materijal slobodnim padom dolazi tangencijalno na traku, skreće u smjeru dobave i ubrzava se
na brzinu bacanja. Zbog centrifugalne sile povećava se otpor trenja između materijala i trake.
Daljina bacanja seže do 22 m, visina bacanja do 10 m, širina trake do 1 000 mm, maseni
protok do 1 000 t/h, a pogonska snaga do 15 kW. Bacači se upotrebljavaju za zrnati materijal
koji ne stvara prašinu i za grudast materijal od 40 do 80 mm. Upotrebljavaju se na

11
otvorenim skladištima, za punjenje skladišnih prostorija, silosa, brodova, natkritih vagona i
slično.

8. Lančana prenosila
Lančana prenosila služe za vodoravni, okomiti i kosi prijenos sipkog materijala i komadne
robe. Imaju jedan ili više beskonačnih lanaca kao vučne dijelove, odnosno kao vučne i nosive
dijelove. Lanci za vrijeme rada kližu po nosivoj površini ili se kotrljaju na kotačićima ili
valjčićima ugrađenima u lanac. Postoji veoma mnogo različitih vrsta lančanih prenosila, a
najvažnije su slijedeće vrste: žljebasto lančano prenosilo, prenosilo sa strugalima, povlačno
prenosilo, člankasto i kružno viseće prenosilo.
Lančana prenosila imaju sljedeće prednosti: mogu preuzimati velike vučne sile, lančanici su
malih promjera, oštećeni dijelovi lanaca mogu se jednostavno izmijeniti, neosjetljivi su prema
veoma abrazivnim materijalima. Njihovi nedostaci su: male brzine (od 0,5 do 1,5 m/s), bučan
hod, velika vlastita masa i veliko trošenje (habanje) mnogih dijelova prenosila. Skica
jednostavnoga lančanog prenosila prikazana je na slici. Elektromotor, preko reduktora i
pogonskog lančanika, pokreće beskonačni lanac. Potrebna se sila prednatezanja dobiva
pomoću nateznog uređaja za povratnom lančaniku. Na lancu su, već prema vrsti prenosila,
pričvršćeni različiti zahvatači, vedrice, ploče i slično.

8.1. Žljebasta lančana prenosila

Žljebasta lančana prenosila prenose kroz otvorene ili zatvorene žljebove sipki materijal
pomoću lanca s niskim poprečnim pritkama ili krilima, a lanac je smješten unutar sloja sipkog
materijala i kreće se zajedno s materijalom. Unutrašnje trenje materijala u sloju veće je od
trenja materijala na stijenkama žlijeba, pa zahvatači lanca pokreću materijal u žlijebu naprijed
kao kompaktnu masu u neprekinutom sloju, a ne u pojedinim hrpama kao u prenosilu sa
strugalima. Pri kretanju materijala visina sipine u žlijebu nekoliko je puta veća od visine
zahvatača, odnosno lanca.

8.2. Žljebasto otvoreno lančano prenosilo

Žljebasto otvoreno lančano prenosilo ima žlijeb od čeličnog lima, betona ili, za veoma
abrazivne materijale, od lijevanog željeza. Brzina lanca iznosi od 0,05 do 0,4 m/s, što ovisi o
abrazivnosti materijala, a volumni protok je od 7 do 30 m3/h. Žljebasto otvoreno lančano
prenosilo služi za prijenos troske, pepela, piljevine i slično.

8.3. Žljebasta zatvorena lančana prenosila

Žljebasta zatvorena lančana prenosila nazivaju se i redleri prema engleskoj tvornici Redler
Conveyors Ltd. Različitim oblikovanjem zahvatača lanca i žlijeba omogućen je vodoravni,
kosi ili okomiti prijenos materijala. Za vodoravni prijenos dovoljni su jednostavni zglobni
lanci s niskim poprečnim pritkama (plosnatim zahvatačima), ili lanci s poprečnim krilima u
obliku slova L. Za kosi i okomiti prijenos upotrebljavaju se lanci s poprečnim krilima u
obliku slova U i u obliku slova H.
Redleri su prikladni za sve prašinaste, zrnate i sitnogrudaste materijale kojima je vlaga manja
od 35% i koji nisu ljepljivi (na primjer brašno, šećer, cement, žitarice, kemikalije,
sitan ugljen i tako dalje). Temperatura materijala može iznositi i do 300 °C. Prednosti su tih

12
prenosila u tome što imaju zatvorene žljebove koji ne propuštaju prašinu, što zauzimaju malo
prostora, što se na bilo kojemu mjestu prenosila može materijal utovariti i istovariti, što je
materijal mirniji nego u pužnim prenosilima i što se nagib uzduž puta prijenosa može
mijenjati. Nedostaci su veliko trošenje lanaca i žljebova, velika pogonska snaga zbog velikog
trenja i male brzine i duljine prijenosa.
Žljebasta zatvorena lančana prenosila imaju maseni protok do 800 t/h, a duljinu dobave do 80
m, a visinu dobave do 30 m. Da trošenje habanjem ne bi bilo preveliko, brzine dobave moraju
biti malene, od 0,1 do 0,4 m/s. Širine su žljebova do 1 200 mm za niske plosnate zahvatače, a
do 500 mm za zahvatače u obliku slova U.

Slika 7. Žljebasto zatvoreno lančano prenosilo: 1. žlijeb, 2. pogonski lančanik, 3. natezni lančanik,

4. lanac s niskim poprečnim pritkama, 5. i 6. razdjelna stijena po kojoj kliže lanac.

9. Prenosila sa strugalima

Prenosila sa strugalima imaju sa strane ili iznad sloja materijala lance s tuljkom oslonjene
na kotačićima. Zahvatači su strugala u obliku ploča prilagođenih presjeku žlijeba. Pomoću
strugala materijal se u hrpama gura. Upotrebljavaju se za zrnat i grudast materijal (ne veći od
200 mm) kao što su ugljen, cijepano drvo, pepeo, čelična strugotina,
ljevarski pijesak, vapnenac, sol i slično. Nisu prikladni za veoma abrazivni i ljepljivi
materijal. Prenosila sa strugalima u obliku niskih ploča (od 30 do 80 mm), vučenih kolutnim
lancima koji kližu po podlozi, često se upotrebljavaju u rudarstvu za prijenos ugljena i rudača,
jer se mogu izgraditi s veoma malenom visinom, svega 150 do 250 mm.
Dobava prenosila sa strugalima iznosi do 300 t/h. Duljina prijenosa sa strugalima normalne
visine (do 400 mm) iznosi do 60 m, a s niskim strugalima do 300 m. Brzina je prijenosa od
0,2 do 0,8 m/s, a kut uspona do oko 40°.
Prednosti su prenosila sa strugalima u tome što su jeftiniji, što mogu mijenjati smjer prijenosa
materijala, što zahtijevaju malo prostora i što imaju jednostavan utovar i istovar materijala.
Njihovi su nedostaci u tome što oštećuju materijal trenjem i gnječenjem, što se strugala, lanci

13
i žljebovi veoma troše habanjem, što imaju malu dobavu, a veliki potrošak energije zbog
klizanja materijala koji se prenosi.

9.1. Povlačna prenosila

Povlačna prenosila povlače materijal lancima. Materijal, pretežno komadni, kliže po žlijebu
ili podnoj podlozi, ili ga nose lanci ugrađeni u podlogu. Materijal se može postaviti i na kolica
koja vuku lanci. Povlačna prenosila mogu biti žljebasta, podna i viseća.

9.2. Žljebasta povlačna prenosila

Žljebasta povlačna prenosila prenose materijal po vodoravnom ili nagnutom žlijebu ili po
ravnom podu. Obično od 1 do 4 lanca kližu po čeličnoj plohi ili kanalima tako da oni vire
malo iznad površine dna žlijeba ili poda da bi materijal mogao na njih naleći. Normalna je
brzina lanca od 0,05 do 0,2 m/s, a za pojedinačni komadni prijenos najveća brzina iznosi 0,5
m/s. Potrebna snaga za tu vrstu prenosila relativno je velika, ali nabavna cijena i troškovi
održavanja su maleni.

9.3. Podna povlačna prenosila

Podna povlačna prenosila povlače kolica za prijevoz robe lancima smještenima iznad ili
ispod poda. Takva se prenosila najviše primjenjuju za montažne radove u industrijskoj
proizvodnji (automobilska industrija) i u velikim skladištima s kolanjem vagoneta vučenih
lancima. Podna povlačna prenosila grade se kao povratni ili kao kružni sustavi. Povratni se
sustavi primjenjuju za montažne radove, a njihova prenosila rade samo u ravnoj liniji.
Povratni dio lanca leži ispod ravnog dijela lanca u koji zahvaća svornjak kolica. Kružni
sustavi najčešće se upotrebljavaju u skladištima. Osobite su prednosti tih prenosila u tome što
zahtijevaju malo prostora, što se jednostavno i jeftino mogu izraditi i lako prilagoditi
potrebama prenosila.

9.4. Viseća povlačna prenosila

Viseća povlačna prenosila prenose teret na kolicima koja povlači vučni lanac smješten iznad
poda na visini od 2,5 do 2,7 m. Brzina kretanja iznosi od 0,015 do 0, 035 m/s, a duljine su
prenosila od 150 do 1 200 m. Najčešće se upotrebljavaju u skladištima.

9.5. Člankasta prenosila

Člankasta prenosila prenose sipki materijal ili komadnu robu na člankastim trakama
pretežno vodoravno, ali i uz veliki uspon ili spust. Trake su sastavljene od nosivih članaka
isprešanih od lima u obliku ploče, žlijeba ili kutije. Članci su međusobno povezani lancem u
sredini ili s dva lanca, po jedan na svakoj strani trake. Traka se kreće na kotačićima
pričvršćenima u lancu ili na nosivim dijelovima trake, a u specijalnim izvedbama kotačići
mogu biti pričvršćeni i na nosivoj konstrukciji prenosila. Člankasta prenosila mogu se izraditi
sa zavojima u okomitoj i vodoravnoj ravnini, a u specijalnim izvedbama mogu biti i prostorno
zakrivljeni s minimalnim polumjerom zakrivljenosti od 3 m. Prenosila sa zavojima imaju
samo jedan kolutni lanac u sredini trake, a, osim nosivih kotačića za okomito oslanjanje,
imaju najčešće i kotačiće za postrano vođenje trake.

14
S obzirom na oblik nosivog dijela trake postoje člankasta prenosila s letvicama, pločasta
člankasta prenosila, žljebasta člankasta prenosila i kutijasta člankasta prenosila. Posljednja
spomenuta prikladna su za prijenos pod jakim uzdužnim nagibom (do 60°) prema gore ili
prema dolje.
Maseni protok člankastih prenosila iznosi do 1 000 t/h, duljina dobave do 500 m, brzina
dobave od 0,1 do 1,3 m/s, a širina pločastih, žljebastih i kutijastih traka od 0,4 do 2 m. Zbog
relativno malih brzina dobave prenosila s velikim masenim protocima moraju imati trake
velike širine, a zbog toga i veliku vlastitu masu, pa se primjenjuju samo tamo gdje se trakasta
prenosila s gumenom ili čeličnom trakom više ne mogu upotrijebiti. Prema tome, člankasta se
prenosila primjenjuju za prijenos materijala koji ima krupne grude ili oštre bridove, koji je
agresivan ili vruć, te ako mijenja smjer ili ima velike uspone i padove. Traka je između
nosivih članaka propusna, pa zato člankasta prenosila nisu prikladna za sitan sipki materijal.

15
Slika 8. Prenosilo sa strugalima: a) skica prenosila, b) presjek prenosila, c) prijenos materijala u
hrpama pred strugalima; 1. pogonski lančanik, 2. povratni lančanik, 3. lanac, 4. zahvatač (strugalo), 5.
žlijeb, 6. ulazni otvor, 7. izlazni otvor, 8. jalovi, povratni dio lanca.

Slika 9. Skica člankastog prenosila: a) pločasto, b) žljebasto, c) kutijasto.

Slika 10. Žljebasto člankasto prenosilo: 1. istovar materijala (preko glave), 2. pogonski lančanik, 3.
članak pokretne trake (preklopna čelična ploča s bočnim stranicama), 4. vučni lanac s kotačićem, 5.
nosiva konstrukcija prenosila, 6. usipni lijevak utovarnog uređaja, 7. natezni lančanik, 8. natezni
uređaj, 9. pogonski mehanizam.

10. Zanimljivosti

16
Najdulja pokretna traka na svijetu nalazi se u Zapadnoj Sahari. Duga je 98 kilometara,
od rudnika fosfata u Bu Craau do obale Atlantskoga oceana u El Aaiúnu. Najdulja
pojedinačna pokretna traka prevozi vapnenac i škriljevac od Meghalaye u Indiji do Sylheta
u Bangladešu i duga je 17 kilometara.
Vrlo zanimljiva, praktična i zabavna primjena pokretne trake vidljiva je
u suši (ili sushi) restoranu, gdje se tanjuri sa sušijem (raznolikom sirovom ribom) nalaze na
okretnoj pokretnoj traci, koja putuje kroz restoran i prolazi pokraj svakog stola, tj. gosta,
brzinom od 8 centimetara u sekundi. Gosti mogu naručiti jelo ili pak jednostavno uzeti što
žele od svježe pripremljenog sušija s putujuće pokretne trake. Pokretnu traku za takvu vrstu
restorana u Japanu je izumio Yoshiaki Shiraishi 1958., jer je imao problema s osobljem u
svojemu malom restoranu i poteškoće pri njegovu samostalnom vođenju.

11. Zaključak

Trakasti transporteri danas se primjenjuju i u raznim industrijama kao što su farmacija,

industrija hrane, ugostiteljstvo, industrija cementa itd. jer svojom ekonomičnošću i
jednostavnošću znatno olakšavaju manipulaciju proizvodima ili teretom. Iako je postignut
razvoj pa čak i automatizacija proizvodnje određeni dijelovi kao što su pogonski bubnjevi,
traka i valjci ostali su skoro nepromijenjeni. Moderna industrija nezamisliva je bez trakastih
transportera, stoga može se očekivati da će se njihov razvoj nastaviti. Trenutni fokus pri
razvoju proizlazi sa ciljem uštede na potrošni energije, trajnosti trake te smanjenju buke
prilikom rada.Na temelju svega navedenog može se zaključiti kako trakasti transporteri
omogućavaju bržu, kvalitetniju i efikasniju proizvodnju te imaju značajnu ulogu u modernoj
industriji.

17
LITERATURA

 Mavrin, I. : Transporteri, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

1999.
 2. Lovrin, N., Debelić, D.: ,,O povjesti trakastih transportera“, U: Engineering
Review, Faculty of Engineering/Faculty of Civil Engineering, University of Rijeka,
Vol. 28 No.2, 2008.
 3. Vuljanković, T.: Transporteri u industriji – trakasti transporteri, Strojarski odjel,
Veleučilište u Karlovcu, 2018.
 4. Petek, A.: Opasnosti i mjere zaštite pri radu sa konvenjerima, Odjel sigurnosti i
zaštite, Veleučilište u Karlovcu, 2017.
 5. Tehnička enciklopedija" (Prenosila i dizala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički
zavod Hrvatske, 1987.

18