Aktivnost 1

Empirijske metode – primjer iz udžbenika

Upute:

- Pronađite u udžbeniku za odabrani razred primjer za empirijsku metodu. Napišite na koji biste
način odabrani primjer proveli u razredu.
- Napišite može li se i na koji način odabrani primjer koristiti kasnije u nastavi matematike i u
koju svrhu.
- Povežite odabrani primjer s barem dva načela.
- Obrazložite svoj odabir.

Riječ empirija dolazi od grčke riječi empeiria i temeljno podrazumijeva iskustvo. Samim time,
empirijski znači iskustveno, a empirijske metode u nastavi su one metode koje uključuju promatranja,
pokuse, mjerenja, odnosno sve ono što omogućuje iskustveno stjecanje znanja i vještina. U nastavi
matematike, empirijske metode nisu tipične; one nikada neće dati dokaz matematičkih tvrdnji,
međutim njima se uspješno možemo poslužiti radi motivacije učenika ili njima lakšeg razumijevanja
gradiva i to onda kada nastavno gradivo isto dozvoljava.

Kao primjer za empirijsku metodu u nastavi matematike, u udžbeniku za sedmi razred, odabrala
sam sljedeći primjer: „Odredimo zbroj veličina (unutrašnjih) kutova peterokuta i šesterokuta. Ako
mnogokut ima n vrhova, koliki je zbroj veličina njegovih (unutrašnjih) kutova?“.
 Kako bih navedeni primjer provela u razredu, od učenika bih zatražila da za taj nastavni sat
ponesu nekoliko araka papira, bojice i škare. Učenici od ranije znaju da je zbroj veličina unutrašnjih
kutova trokuta 180°, a četverokuta 360°. Također znaju što je dijagonala mnogokuta te da je broj
dijagonala iz jednog vrha mnogokuta s n vrhova jednak n-3.

Naš prvi zadatak jest odrediti zbroj veličina unutrašnjih kutova peterokuta. Zatražila bih od
učenika da škarama u papiru izrežu jedan peterokut, zatim da olovkom označe (fiksiraju) jedan vrh i
nacrtaju sve dijagonale peterokuta iz tog označenog vrha (znamo, imamo ih dvije). Nadalje, zatražila
bih da prerežu peterokut režući po naznačenim dijagonalama i odrede broj tako dobivenih trokuta
(vidjeti će, trokuta su tri). Zatražila bih zatim da tako dobivenim trokutima osjenčaju unutrašnje kutove
(svakom trokutu u svojoj boji) te ponovno sastave početni peterokut stavljajući određene trokute
jedan do drugoga. Pošto znaju da je zbroj veličina unutrašnjih kutova trokuta 180°, a ujedno vide da
unutrašnji kutovi trokuta koji u određenom poretku čine zadani peterokut formiraju unutrašnje kutove
tog peterokuta, očekujem da opisana aktivnost učenike motivira i posluži im kako bi lakše razumjeli
zašto je zbroj veličina unutrašnjih kutova trokuta 3·180°=540°. Za potvrdu, od učenika bih zatražila da
pomoću kutomjera izmjere veličine unutrašnjih kutova tog peterokuta, iste zbroje i usporede rezultat
dobiven mjerenjem s onim dobivenim određivanjem broja 3·180°.

Određivanje zbroja veličina unutrašnjih kutova šesterokuta proveli bi na istovjetan način;

izrezivanje šesterokuta, označavanje jednog vrha, crtanje svih dijagonala šesterokuta iz tog označenog
vrha, rezanje šesterokuta po naznačenim dijagonalama, prebrojavanje dobivenih trokuta, sjenčanje
unutrašnjih kutova svakom od trokuta, ponovno sastavljanje šesterokuta stavljajući određene trokute
jedan do drugoga, određivanje broja 4·180°, mjerenje veličina unutrašnjih kutova šesterokuta
kutomjerom, uspoređivanje rezultata dobivenim mjerenjem s onim dobivenim određivanjem broja
4·180°.

Nastavno, s učenicima bih provela grupnu diskusiju na temu „koliki je zbroj veličina unutrašnjih
kutova mnogokuta s n vrhova“. Kako što sam na početku istaknula, učenici od ranije znaju da je broj
dijagonala iz jednog vrha mnogokuta s n vrhova jednak n-3. Sada znaju da dijagonale peterokuta
(šesterokuta) iz jednog vrha određuju trokute kojih ima za jedan više od broja dijagonala iz jednog
vrha tog peterokuta (šesterokuta), a ujedno da unutrašnji kutovi trokuta koji u određenom poretku
čine zadani peterokut (šesterokut) formiraju unutrašnje kutove tog peterokuta (šesterokuta).
Razmatranjem mnogokuta s n vrhova, očekujem da induktivno zaključe da je broj trokuta određenih
dijagonalama ih jednog vrha tog mnogokuta broj n-3+1=n-2. Dakle, očekujem da im iskustveno znanje
stečeno provedenom aktivnošću posluži induktivnom formiranju zaključka kako je zbroj veličina
unutrašnjih kutova mnogokuta s n vrhova jednak broju (n-2)· 180°.

Navedeni primjer i opisanu aktivnost mogu povezati sa sljedećim načelima:

- aktivnost i samostalnost; uspjeh učenika u nastavi proporcionalan je udjelu vlastite aktivnosti,

a navedeni primjer i aktivnost od učenika zahtjevaju samostalnost i uključenost koja ih potiče
na promatranje, uočavanje, zaključivanje – veze između broja dijagonala mnogokuta iz jednog
vrha, broja trokuta određenih tim dijagonalama, činjenice da unutrašnji kutovi trokuta koji u
određenom poretku čine zadani mnogokut formiraju unutrašnje kutove tog mnogokute,
zbroja veličina unutrašnjih kutova trokuta i zbroja veličina unutrašnjih kutova mnogokuta.
Nadalje, navedeni primjer i aktivnost omogućuju učenicima učenje s razumijevanjem,
odnosno omogućuju im razumijevanje formule za određivanje zbroja veličina unutrašnjih
 kutova mnogokuta s n vrhova.

- postupnosti, povezanosti i sustavnosti; kao što je navedeno, učenici od ranije znaju da je zbroj
veličina unutrašnjih kutova trokuta 180°, zatim što je dijagonala mnogokuta te da je broj
dijagonala iz jednog vrha mnogokuta s n vrhova jednak n-3. Dakle, određivanje zbroja veličina
unutrašnjih kutova mnogokuta s n vrhova prirodno se nadovezuje na ranije obrađeno gradivo.
Nadalje, način na koji je primjer zadan, a aktivnost osmišljena, potiče učenike na uočavanje
bitnih obilježja tog dijela gradiva.

- pristupačnosti; primjer i aktivnost za učenike su niti prelagani niti preteški, već primjereni. Od
učenika se zahtjeva uključenost (povezivanje ranijih znanja s novim zahtjevima, rad i
rješavanje datog problema), što im omogućuje stjecanje radnih navika i razvoj matematičkih
znanja. S druge strane zahtjevi nisi preteški, te se očekuje da će učenici biti upješni.

- zornosti; ovaj primjer i aktivnost nemaju za cilj dati dokaz formule za određivanje zbroja
veličina unutrašnjih kutova mnogokuta s n vrhova, već učenicima omogućuju zorni prikaz veze
između broja dijagonala mnogokuta iz jednog vrha, broja trokuta određenih tim dijagonalama,
činjenice da unutrašnji kutovi trokuta koji u određenom poretku čine zadani mnogokut
formiraju unutrašnje kutove tog mnogokute, zbroja veličina unutrašnjih kutova trokuta i
zbroja veličina unutrašnjih kutova mnogokuta. Zorni prikaz svega navedenoga omogućuje im
razumjeti i savladati spomenute matematičke sadržaje.

- postojanosti znanja; zbog aktivnog sudjelovanja učenika i multisenzornih zahtjeva ove

aktivnosti osmišljene na zadanom primjeru (učenici izrezuju trokute po dijagonalama,
označuju unutrašnje kutove svakog od trokuta, spajaju trokute opet u početni mnogokut,
prebrojavaju trokute) te povezanosti sadržaja sa ranije obrađenima, očekujem da će učenici
bolje upamtiti prezentirane sadržaje.

- motivacije; ovim primjerom i aktivnosti prezentiramo problemsku situaciju – zadajemo

motivacijski zadatak, a njegov tijek, koji prati tijek matematičkog sadržaja od problema ka
zaključku, je u svakom dijelu zorno prikazan što zasigurno na učenike djeluje motivirajuće. Do
izražaja dolaze sljedeći motivi; gregarni motiv (navedena aktivnost zadana je svim učenicima
nekog razrednog odjela, stoga potrebu za zajedništvom i pripadnošću zadovoljavaju svojim
aktivnim sudjelovanjem), motiv afirmacije (učenici će zasigurno uspješno doći do potrebnih
zaključaka - ukoliko je potrebno uz moj poticaj i pomoć, čime će zadovoljiti potrebu za
postizanjem uspjeha), motiv sigurnosti (navedena aktivnost osmišljena je kako bi učenici
uspješno savladali gradivo. Ukoliko je potrebno učenici će do uspješnog rješenja doći uz moj
poticaj i pomoć, što će im uz uspjeh pružiti i osjećaj sigurnosti), motiv radoznalosti (učenici
kroz navedenu aktivnost stječu matematička znanja i vještine, razvijaju svoje sposobnosti i
interese, istražuju, razmišljaju, dokučuju i zaključuju, čime će zadovoljiti motiv radoznalosti),
motiv stvaralaštva (za uspješno rješenje zadatka potrebna je njihova kreativnost i stvaralaštvo,
što je ujedno jedna od temeljnih ljudskih potreba – ona za ostvarivanjem osobnih potencijala,
a što je baza motiva stvaralaštva).

Odabrani primjer i opisana aktivnost može se koristiti i kasnije u nastavi matematike i to u trećem
razredu srednje škole pri obradi sadržaja iz kombinatorike; osnovni principi prebrojavanja.
 Navedeni primjer odabrala sam iz razloga koji proizlaze iz svega napisanog – primjer i opisana
aktivnost temeljena na istom za učenike je motivirajuća, omogućuje im samostalnu i aktivnu
uključenost koja ih potiče na promatranje, uočavanje, zaključivanje, odnosno učenje s
razumijevanjem, a njegov tijek, koji prati tijek matematičkog sadržaja od problema ka zaključku, u
svakom je dijelu zorno prikazan, što učenicima dodatno olakšava razumijevanje, potiče ih na
kreativnost u razmišljanju i lakše pamćenje gradiva. K tome, primjer i aktivnost prirodno dopuštaju
primjenu empirijske metode, odnosno sve ono što omogućuje iskustveno stjecanje znanja i vještina
učenika. Navedeni primjer u sedmom razredu nije naravno jedini koji omogućuje primjenu empirijske
metode, ali je zasigurno zanimljiv i jednostavan kako za provedbu učenicima, tako i učitelju, a ujedno
od učenika zahtjeva povezivanje novih koncepata s ranije usvojenim sadržajima, pomno promatranje,
uočavanje i formiranje zahtjevnih matematičkih zaključaka.

Fotografije za primjer određivanja zbroja veličina unutrašnjih kutova peterokuta:

Literatura:

Zvonimir Šikić, Vesna Draženović Žitko, Iva Golac Jakopović, Branko Goleš, Zlatko Lobor, Maja Marić,
Tamara Nemeth, Goran Stajčić, Milana Vuković, MATEMATIKA 7, udžbenik matematike za sedmi
razred osnovne škole, 2. svezak, Profil Klett d.o.o., Zagreb, 2020.