PROLOG

Spotakla sam se na svoje odvezane tenisice dok sam trčala prema prednjim
vratima busa. Znam da će moja baka danas biti tamo, ali se nadam da se i mama
odlučila pojaviti. Gospodin Freeman, moj učitelj iz osnovne škole rekao mi je da je
moja slika za 'Majčin dan' jedna među najljepšima.
Znam da će se mami svidjeti. Nije je bilo skoro tjedan dana doma, ali danas je
večer kad ona dolazi. Tata se uvijek pobrine da mama ima savršeni vikend za
'Majčin dan'. Loša sjećanja na nju dok viče na tatu kako nije sretna prođu mi kroz
misli na sekundu i požurim doma.
Gurnem i otvorim vrata vičući, „Mama. Mama. Jesi li doma?“ Zaobiđem zid,
uđem u kuhinju i vidim oca s laktovima na šanku i zabijenom glavom u njih. Pored
njega je velika prazna boca pića. Miris tog otrova je jak. A baka miješa hranu u
velikom loncu.
„Mi niña1.“ Bakin topli osmijeh me razveseli, što mi čini ovaj savršen dan još
boljim. Zamrznem se, uhvativši svoje savršeno umjetničko djelo čvrsto u rukama,
jer znam da nešto nije u redu. Baka je uvijek jako ljuta i crvena u licu kad tata pije,
ali se uvijek smiješi.
„Tata“, šapnem. Poslije dugo vremena, pogleda me sa svojim crvenim očima i
suzama koje mu se slijevaju niz lice. Ne govori. Počnem plakati jer je moj tata tako
tužan. To me boli.
„Sine.“ Baka mahne kuhačom u njegovom smjeru.
„Layla.“ Potapša svoje krilo. Potrčim prema njemu spuštajući sliku na stol i
omotam svoje male ruke oko njegovog vrata.
„Mama se nikada neće vratiti.“
Zabijem svoje lice još dublje u njegov vrat i zaplačem.
Njegova velika ruka me tješi po leđima. „Tako mi je žao, dijete drago. Abuela 2 i
ja ćemo uvijek biti tu za tebe. Stalno.“
Usred jecaja podižem glavu i pogledam ga. I dalje ima onaj tanki rez ispod oka, i
još jednu masnicu s nijansama tamno ljubičaste boje. Moji mali prsti prelaze
preko oštećenih zglobova. Moj tata je borac. On je prvak.

1 Mi niṅa - kćeri moja

2 Abuela - baka
 Okrenem mu se u krilu i počnem trgati svoj umjetnički projekt. Ne zaustavljam
se dok ga ne potrgam u sitne komadiće, a zatim ih rukom pobacam na pod.
Skočim s krila i počnem ih gaziti sve dok se moje malo tijelo ne umori. Zatim
padnem na te papire na pod.
 1. POGLAVLJE
Layla
Zrnca znoja padaju mi s čela. Ramena mi zadrhte dok me drugi orgazam večeras
udara. Tyler zareži i zadrhti prije nego što se sruši na moje tijelo. Naš znoj se
miješa. Osjećam lagane poljupce na sljepoočnici.
„Nedostajat ćeš mi, Layla.“
Radim male krugove po njegovim leđima. „Bit ćeš toliko zauzet da neće biti
vremena da ti nedostajem.“
„Pogrešno.“
„Ha. Biti ćete dobro, dr Mitchell.“ Pomilujem ga po prsima i izmigoljim se ispod
njega.
Naučila sam da Tyler nikad ne osjeća potrebu da se nakon seksa mazi, grli i
ljubi. U početku je to boljelo jer sam željela više od Tylera. Ali je jasno dao na
znanje da ne dijelimo isti interes. Naše karijere nas drže dovoljno zauzetima i
uvijek na nogama. Zadnjih godina sam bila putujuća medicinska sestra i volim to.
Tyler i ja smo imali isti raspored. To se stalno ponavlja. Naučila sam potisnuti svoje
želje i biti sretna s onim što mogu dobiti od Tylera.
To nije ljubav. Možda više požuda, ali znam da uvijek može biti više. I to je ono
što me uvijek vraćalo po još.
„Koliko dugo će trajati tvoj put?“ Začujem njegov glas s kreveta.
„Ostajem dva tjedna jer nisam bila doma više od godinu dana.“
„Prije šest mjeseci, Layla.“
Uključim tuš, stavim ga na toplu vodu. „Pa, imam osjećaj da je prošla cijela
godina.“ Pogledam preko ramena u Taylera koji mi se približava sa svojim
mišićavim tijelom.
Pređe preko kupaonice, omota ruke nisko oko mog struka i ljubi me u vrat.
„Znam da ti nedostaje dom.“
Uzdahnem, naslonim se rastopljeno na njega „Da. Stvarno mi nedostaje. Ali isto
volim i ovaj posao. Ali moj padre 3 i Abuela su moj cijeli svijet.“

3 Padre - otac
 Potisnem tugu, očaj i bol u srcu, moj rodni grad me podsjeća na te osjećaje, ne
dopuštajući suzama da padnu.
Tyler zagunđa na zvuk mog španjolskog. Ne voli ga i ne može shvatiti zašto ne
mogu prekinuti tu naviku.
„Onda znači da dobivaš najbolje od oba svijeta.“
„Da, dobivam.“ Smješkam se uzbuđeno zbog povratka kući na zasluženi odmor.
Kao i uvijek očekujem više od Tylera, ali to nikad ne dolazi i sama sam si kriva za
to.

„Ne, hvala Vam.“ Mahnem stjuardesi.

Prebacim mobitel na zrakoplovni način i opušteno se smjestim u svoje sjedalo
prve klase. Kapci mi se zatvaraju, san me preuzme. Tijelo mi poskoči kad avion
sleti. Prigušim vrisak, a zatim se okrenem da vidim je li netko zapazio.
Stavim ruku na srce da ga smirim. Pogledam kroz prozor i vidim dobro poznati
grad Portland u Oregonu. To je najbliža zračna luka do mog rodnog grada
Vancuuvera. Srce mi se rastopi pri samoj pomisli na oca i baku. Oni su moj cijeli
svijet. Moj cijeli navijački klub, moji navijači, treneri i sve od prvog dana.
Upravo su me njih dvoje potaknuli da postanem putujuća medicinska sestra.
Išla sam na lokalni fakultet i imala sam dobar posao medicinske sestre u hitnoj
službi, ali moj otac je uvijek htio više za mene. Ja sam njegovo jedino dijete, k
tome djevojčica. On je zahtijevao najbolje za mene. Putovao je po svijetu kao
vodeći svjetski bokserski prvak, prije nego što se zaljubio u tu zlu ženu.
Zavela ga je, ukrala mu srce i rodila mu dijete, pa pretpostavljam da je na kraju
to sve vrijedilo. Mrzim je još uvijek. Svaki Majčin dan budem pijana i pustim da
bijes raste u meni. Sve to skrivam od tate i bake, jer su žrtvovali sve za mene.
Moj stomak zakrči na mostu za iskrcavanje iz aviona i ja se nasmiješim. Znam da
će me doma dočekati golemi lonac s tamalesima spreman da ga pojedem. Bakina
tradicionalna kuhinja je jedan dio čari doma. Pobrinula se da tečno govorim
španjolski, da sam marljiv čovjek s čašću i da mi je uvijek pun trbuh omiljenih
tamalesa.
Krenula sam prema izlazu tražeći pogledom tatinu crnu Escaladu. Obično je
sretan što će me pokupiti, ali ga danas nema. Prolazi pet dugih minuta dok se
sjetim da sam isključila mobitel, treba mu par sekundi da se upali. Provjeravam
jesam li dala prave informacije o letu. Jesam.
Potom zvukovi od poruka mi napadnu mobitel, stišam ga. Panika me hvata.
Nešto nije u redu. Osjećam to u grudima.
„Layla.“
Podignem pogled i ugledam Jaga kako prstima prolazi kroz svoju tamnosmeđu
kosu. Bez daha je i jedan pogled na njegovo lice mi govori sve što trebam znati.
Padajući na koljena počnem paničariti. Vid mi se zamagljuje prsa me stišću… Moj
svijet se urušava ispod mene.
Osjećam kako me Jagove jake ruke hvataju za nadlaktice i prisiljavaju me da
ustanem. Izgovara te riječi koje ruše cijeli moj svijet.
„Tvoja baka.“
„Jag?“
„Moramo do bolnice odmah.“
Pratim ga do njegovog kamioneta. S lakoćom baci moju torbu iza i pomaže mi
da se popnem unutra. Jag se nikad nije promijenio. Kunem se da još uvijek vidim
ono slomljeno dijete kakvo je nekada bio. Taj čovjek mi je nešto najbliže bratu što
ću ikad imati. Jag trenira s mojim ocem već godinama i probija se u MMA svijetu,
ali ništa od toga u ovom trenutku ne nudi mi utjehu. Želim biti kod kuće sa svojom
obitelji.
Bolnica ima isti tupi zvuk koji zuji okolo kao i svaka bolnica. To bi trebao biti
poznat i ugodan zvuk za mene, ali nije. Tjera me na povraćanje. Zaobilazimo
čekaonicu i ugledam ga.
Kao i onog dana prije dosta godina, s laktovima na koljenima i lice zabijeno u
rukama. Nema prazne boce pića ni bakine kuhinje. Ne, umjesto toga je samo miris
smrti.
Spuštam se na koljena, stavljam ruke na njegova koljena i čekam da me
pogleda. Ipak ne diže glavu. Osjećam kako mu srce udara kao ludo ispod mog
dodira.
„Papi.“ Napokon podigne pogled, drugi put u životu sam ga vidjela da plače.
Suze mu bez srama padaju niz lice.
„Što se događa?“
 Nema priliku da odgovori jer liječnik ulazi u zagušljivu čekaonicu i privuče svu
našu pažnju. „Obitelj Marije Diaz?“
Ustanem, popravljam košulju preko bokova. Hladnoća mi struji kroz tijelo u
noge. Moje kratke hlače trenutno mi ne pomažu.
„Da“, napokon odgovorim.
„Layla“, odgovara dr McHughes.
„Hej.“ Jedva mahnem rukom, u glasu mi se čuje strah.
Prebacuje kapu u rukama. „Nisam znao da je Marija tvoja baka.“
Kimnem glavom. Prije par godina sam radila ovdje mjesec dana. Teško mi je biti
opet u mom rodnom gradu. Dr McHughes želio je puno više od kolegijalnosti.
Stvar je u tome što sam se zavjetovala da nikome, osim mojoj obitelji, neću
dopustiti da me išta veže za ovaj grad.
„Da, je.“ Igram se s prstima. „Tek sam sada sletjela i nemam pojma što se
događa.“
„Dr Olsen juri u bolnicu. Ovdje je ovaj tjedan.“
„On je specijalist za srce“, šapnem za sebe.
„Da, Marija će za nekoliko minuta dobiti hitnu trostruku premosnicu.“
„Moram je vidjeti.“ Jurim kraj njega, ne čekajući odgovor.
Zgrabi me za podlakticu prije nego što se previše udaljim iz čekaonice. „Bi li tvoj
otac volio poći s tobom?“
Okrenem se natrag prema slomljenom čovjeku i ispružim ruku u njegovom
smjeru. Potrebno je nekoliko njegovih ljudi da mu pomognu da ustane. On klimne
glavom prije nego stavi svoje prste u moje. Uvijek ću imati strahopoštovanje
prema očevoj građi. On je moderni Hulk. Čovjek nadvisuje sve.
Hodamo ruku pod ruku hodnikom. Papi mi stišće ruku gotovo do točke bola.
„Došao sam kući na ručak i zatekao sam je na podu u kuhinji“, šapće on.
Stisnem mu ruku malo čvršće.
„Ona je večeras spremala tamales za obiteljsku večeru.“
„Papi“, šapućem između jecaja.
„Ne mogu izgubiti madre.“ Glas mu pukne, uzrokujući bol koju osjetim u
kralježnici.
Moj otac, heroj i zaštitnik slomio mi je srce u pet riječi. Moja Abuela već
godinama je naša stijena. Dala nam je nadu kad je nije bilo. Smišljala je recepte
kada u kući nismo imali hranu. Stajala je kraj mojeg oca kad je dobivao batine i
kada se morao boriti zubima i noktima da bi vratio šampionski pojas. Mogla sam
joj reći da idem u školu za klauna, a ona bi bila sretna i ponosna.
 Ulazimo u malu pred operacijsku sobu u kojoj jedva prepoznajem krhki obris
moje bake. Uvijek je bila simbol snage i otpornosti. Stisnem očevu ruku, teško mi
je natjerati noge na pokret.
„Moje dijete.“ Bori se da podigne ruke s kreveta.
Jurim na njenu stranu, zakopavši lice u njene grudi i zagrlim je jako. „Kod kuće
sam.“
Papi se pomiče na suprotnu stranu kreveta i uzima je za drugu ruku.
„Morate završiti tamales.“ Glas joj je slabašan.
„Dobro.“ Odsjekla sam je. Tamales su posljednja stvar o kojoj želim da brine.
„I ti moraš naći lijepi komad dupeta za sebe, dušo.“ Natjera se na slabašan
osmijeh.
Smijem se. Nikad nije odustala od ideje da se udam, zatrudnim i sretno živim do
kraja života. Svi znamo da je htjela kuću punu malih bambinosa 4 koja trče naokolo
da se brine o njima. „Vidjet ćemo.“ Namignem joj.
„Vrijeme je.“ Pusti ruku mog oca i potapša se po grudima. „Moje srce je puno i
istrošeno.“
„Ne“, šapnem. „Molim te, doći ću i ostati zauvijek doma, udati ću se za Juana ili
Stevena. Tvoj izbor“, molim je.
Nudi mi slab osmijeh. „Obećaješ?“
Kimnem glavom.
Ponovo zgrabi ruku mog oca. „Umorna sam, stara i sretna za svoje godine. Vas
dvoje, brinite se jedno o drugom. Uvijek ste bili cijeli moj svijet. Volim vas
zauvijek.“
„Madre5.“
„Sine, vrijeme je da si sam opereš rublje i nađeš dobru ženu.“
Čak i na samrtnoj postelji, ona popravlja sve za nas.
„Pustite me“, kaže s pouzdanjem i sigurnošću.
Moj otac i ja smo je držali. Zagrlim je, prislonim lice uz njen obraz, udahnuvši
njen miris koji je moj dom, dok Papi počiva na njezinom ramenu. Oboje se
utapamo u svojim uvjerenjima i molimo se za nemoguće.
Po nju dolaze medicinske sestre i nekoliko njih prepoznajem. Kad sam ugledala
doktora McHughesa opet se počinjem moliti.
„Molim. Molim Vas, pustite me da idem tamo. Njoj je potrebna obitelj.“

4 Bambinos - djeca
5 Madre - majka
 Odmahne glavom.
„Nikad nije bila u bolnici i mrzi liječnike. Molim Vas.“
Doktor dugo šuti, prije nego što konačno kimne. „Samo u područje za kirurško
pranje ruku. Ne možete doći u operacijsku salu.“
„Ok, hvala. Želim je samo držati za ruku. Upoznata sam s bolnicom, požuriti ću
naći neko zaštitno odijelo moje veličine.“ Uspijevam na vrijeme prije nego su je
počeli voziti natrag u salu.
Jag je pored moga oca dok nestajemo iza vrata za automatsko zaključavanje.
Osjećam njezin nježan stisak na rukama i pogledam dolje.
„Ti si posebna djevojka, Layla“, govori Abuela, a svaka joj je riječ na
španjolskom.
Plačem. Nemam hrabrosti da progovorim. Zaobilazimo nekoliko uglova i idemo
kroz dugački hodnik. Znam da smo blizu točke kad ću je morati pustiti, ali ne
mogu.
„Živjela sam toliko dugo zbog tebe. Dok su moji prijatelji umirali oko mene ti si
me držala mladom. Brini se o svom ocu, kuhaj tamales, budi sretna, nauči svoju
djecu da govore španjolski, i za ime Boga, pronađi dobrog čovjeka za kojeg ćeš se
vjenčati.“
Oči su joj se okrenule i zatvorile. „Abuela. Abuela!“ vrištim sve glasnije i
glasnije. Tada zvuk ravne linije probija moje bubnjiće. „Ne. Ne. Ne.“
Doktor McHughes me privuče u zagrljaj, povlačeći me na svoja snažna prsa.
„Nije bila dovoljno jaka za ovu operaciju. Ovako je najbolje.“
Odgurujem se od njega, guram lice u ruke i plačem. Nemam pojma koliko je
vremena prošlo prije nego što sam našla dovoljno energije i hrabrosti da odem
natrag u čekaonicu. Uvijek sam smirena i usredotočena, ali ne i sada. Pomičem se
naprijed – nazad u svojoj razbijenoj ljuski.
Zaobilazim ugao od čekaonice i čekam da uspostavim kontakt očima s Papijem,
a zatim se skvrčim na pod. Vrištim i povraćam. Otac me pokušava utješiti, ali i
njegove emocije su previše snažne. Dvojica njegovih boraca pomažu mu da stane
na noge.
Borac kojeg ne prepoznajem povlači me na svoja prsa. Nije se trznuo na miris
povraćanja niti je zagunđao kada me podigao. Prisloni me uz prsa kao što bi majka
svoje novorođenče. Usne prisloni na moje čelo na umirujući način.
„Žao mi je.“
Te dvije riječi prekrivaju moju kožu. Glas mu je dubok i iskren.
 2. POGLAVLJE
Layla
Prati Jagov kamion dok vozi tatinu Escaladu. Miriše kao da je moj otac ovdje, a
njegova napola pojedena vrećica sjemenki suncokreta se nalazi u konzoli. To je
njegova nervozna navika.
Nakon nekoliko minuta vožnje udari me spoznaja i izbacim iz sebe.
„Ne želim ići kući.“
Pogledao me je znatiželjnim pogledom.
„Kuhala je tamales za mene. Ne želim ići kući.“
„Dobro.“ On kimne. „Teretana?“
„Ne.“
„Dobro“, odgovori mirnim glasom.
Vozimo se dugo u tišini. Proljeće je u Vancouveru u Washingtonu prilično je
toplo, ali meni je hladno do srži i sva drhtim. Uhvatio je moj pokret, okrenuo je
grijanje prema mojem sjedalu i podesio grijač na najjače. Cijenim trud, ali nemam
tu naviku da zahvalim čovjeku.
Zaustavi se kod ronilačkog bara na rubu grada. Gasi motor i izlazi van bez
ikakvog objašnjenja. Slijedim ga, što drugo da napravim? Gdje sam drugdje
očekivala da me odveze? Osjećam njegovu veliku ruku na mojim leđima kad se
stara istrošena drvena vrata širom otvore. Neugodan miris cigareta nas zapuhne.
To je mračno mjesto, ali nitko me neće prepoznati i na tome sam zahvalna. Sve
je tipično, tako vrlo tipično. Starosjedioci sjede za šankom, istrošeni su i pričaju
konobaru svoje probleme dok nekoliko ljudi igra biljar, a ostali se druže u mračnim
kutovima kafića.
Sjedamo u svoj mračni kutak. Pobrinuo se da mi bude ugodno kad sam se
smjestila prije nego što je otišao do šanka. Proučavam čovjeka ispred mene
izbjegavajući stvarnost svoje situacije. On je definitivno borac u teškoj kategoriji.
Visok, jaka ramena, duge i vrlo definirane ruke koje bi mogle pogoditi
protivnika jednim smrtonosnim udarcem i noge koje su jedne od najjačih koje sam
ikada vidjela. Mogu samo zamisliti koliko je njegovih udaraca srušilo druge ljude.
Sigurna sam da je došao ravno iz teretane s obzirom da je u crno-crvenim
hlačicama. Nastavljam ga proučavati dok se vraća za naš stol.
 „Mrzim borbe.“
Baci mi pogled sa strane. „U redu.“
„Ozbiljno mrzim borbe. Od malih nogu. Nikada nisam voljela gledati oca kako se
vraća kući izmučen i pretučen. On i moja Abuela su bili sve što sam imala.“
On kimne.
„A kafić, ozbiljno?“ Ponašam se kao kučka i ne mogu se zaustaviti. To nisam ja,
ali trenutno sam izvan kontrole.
Slegne ramenima.
Da mi u bolnici nije šaputao, mislila bih da je nijem.
„Ako misliš da ću se napiti i pasti ti u krilo kao neka bokserska zečica, onda nisi
u pravu.“
Smije se. Jebenim glasnim smijehom se smijao. Konobarica s duplim D
košaricama koje se prelijevaju izvan topa spušta pladanj žestica s bistrom
tekućinom u njima. Spusti ih i naslanja svoje sise na njegov obraz. On se nasloni
iza na stolicu izbjegavajući kontakt s njom. Bonus bod za njega.
„Kako je ona znala našu narudžbu?“ pitam, pokazujući prstom na čaše pune
bistre tekućine.
„Hm, upravo sam je naručio za šankom.“ Opusti se na sjedalu, bacivši ruku na
naslon stolice pokraj sebe. „Pio sam one noći kad mi je otac umro. Nije pomoglo,
ali osjećao sam se dobro.“
Protrljala sam dlanovima lice. „Žao mi je.“
„Ne treba ti biti. Razumijem sve.“ Slegne ramenima.
„Koliko je prošlo?“
„Otprilike godinu dana.“
„Žao mi je zbog tvog gubitka.“
Pruža mi čašicu i uzima jednu za sebe. „Živjeli.“
Oboje smo popili na eks. Nisam neki pijanac, ali obično kada naručujem žestice
to bude uz neki gazirani sok, ali večeras sva pravila su jebeno nestala.
Ispružim ruku nakon što sam progutala goruću tekućinu. „Ja sam Layla.“
Njegova masivna ruka proguta moju. „Ja sam Cruz.“
„Drago mi je što smo se upoznali.“ Pokušavam mu protresti ruku gore-dolje, ali
Hulk je, pa eto Hulk.
Ponovno popijemo još dvije žestice prije nego što progovorimo. Svaki put se
trznem dok mi tekućina pali trbušnu šupljinu.
„Treniraš s mojim ocem?“
„Da.“
 „Ne voliš puno pričati, zar ne?“
„Bingo.“ Podiže obje obrve.
„Savršeno.“ Uzmem još jednu žesticu sa stola. Ovaj put klizi puno lakše.
Pred nama se pojavljuje pladanj pržene hrane. Zahvalna sam na tome pošto
nisam iskusan pijanac. S tanjura uzimam nekoliko kolutića luka, testiram njihovu
temperaturu prije nego što zagrizem.
„Hvala“, kažem punih usta.
„Nema problema.“
„Jesi li Meksikanac?“ ispljunem. Krivim za to gubitak Abuele i alkohol.
Uglavnom velike količine alkohola.
„Portorikanac.“
Osjećam da ima još nešto pa krenem ispitivati.
„Oh, Portorikanac.“ Tvrdo sam izrekla R. „Ne voliš da te zovu Meksikancem, zar
ne?“
Njegov dubok smijeh ispunjava kafić, nadjačavajući lagano čavrljanje. Cruz se
nagne naprijed, nasloni laktove na stol i zagleda se ravno u mene. „Ne.“
„Pa, ja sam Meksikanka. Zapravo, pola Meksikanka i pola lovačkog psa.“
Ovog puta se gušio pivom kojom je ispirao žestice. „Lovački pas?“
„Da, nemam pojma što je moja majka osim kuje koja nema srca i koja je imala
super sise i zavela mog oca.“
„Shvaćam. Nikada prije nisam upoznao meksičkog lovačkog psa.“
„Sad jesi.“ Prođem rukom niz svoje tijelo i ne promakne mi njegov pogled koji
se predugo zadržao na mom rascjepu između grudi.
To je jedino što sam dobila od svoje majke, fenomenalni dekolte. Valjda bih
trebala biti malo zahvalna na tim genima, ali ostatak je od strane moga oca. S
tamnijom kožom, kovrčavom crnom kosom i tamno smeđim očima, slika i prilika
sam svog oca – ali bez sisa.
„Tvoj otac je sjajan čovjek. Nisam bio u dobrom stanju kada me je primio.“
Bol me udara i ubija moju dušu. Nema riječi kojima da objasnim kako gubitak
jednog od dvoje ljudi koji su cijeli tvoj život mogu uništiti osobu, pa zgrabim još
jednu žesticu i ispijem ju.
Cruz me ne osuđuje niti me upozorava da usporim. Opušta se natrag u svojoj
stolici pijući pivo. Bar se ubrzo počinje vrtjeti i započinje hihotanje. Nisam zloban
pijanac. Ne, ja sam graciozna, frfljajuća, hihotajuća budala.
 Nastavljam dalje s pričom kako sam izgubila nevinost u trgovini s krafnama, prvi
put kada sam pušila travu i prihvatljive veličine kurca. Cruz se smješka i pijucka
pivo, slušajući me cijelo vrijeme bez prekida.
 3. POGLAVLJE
Layla
Jezik mi se udvostručio. Grlo mi je toliko suho da me grebe. Toliko sam žedna.
Želim plutati po Niagari gutajući svu svježu vodu. Kad pokušam otvoriti oči, bol me
udari u glavu, jako i neumoljivo. Bol. Žeđ. Sve je tako stvarno.
Izvučem guzicu iz svog kreveta, u istom sam topu i kratkim bijelim hlačama u
kojima sam doletjela kući. Smrdim, boli me fizički i psihički, ali žeđ je stvarna.
Popila sam dvije pune čaše vode i odem pišati. Popijem još kao da mi je to
posljednje piće, otvaram tuš u kupaonici. Pozdravljam toplu vodu, između
tuširanja i pranja kose isplazim jezik, pijući još vode.
Kava je slatki spasitelj. Pijuckam pazeći da ne budem još bolesnija nego što
jesam. Provjeravam stan tražeći oca, ali vidim da nije ovdje. Znam gdje je. U
sportskoj dvorani. Zahvalna sam na tome što je kuhinja počišćena od nereda s
tamalesima. Nisam sigurna u kojoj je fazi bila kod kuhanja Abuela, ali samo sam
jako zahvalna što ne vidim ništa od toga. Obučem tatine šlape i krenem dolje.
Odlično su se uklopile s mojim beskućničkim izgledom – vrećasta trenirka,
dukserica i mokra kosa.
Poznati zvuk boraca koji neumoljivo udaraju u stvari prolazi kroz stubište.
Teretana je ispod nas, ali morate izaći vani i ući kroz druga vrata. Posao je u punoj
snazi, jer svi se kreću i napadaju vreće za udaranje, dok se drugi fokusiraju na
kardio trening i nekoliko parova sparinguje u različitim ringovima. To je moj dom,
moj dom, čak i ako mrzim taj sport.
Tata je u sredini ringa, razvaljuje novaka. Sve to sam iskusila. Imam empatije za
mlade borce. Papi Dexter Garcia, ima tešku ruku unutar i van ringa. On je tip
čovjeka kod kojeg moraš zaslužiti poštovanje, i jednom kad ga imaš učiniti ćeš sve
da ga ne izgubiš. Viđala sam kako ulične borce pretvara u šampione koje se
respektira. Jednom kada uđeš u njegovu dvoranu, predstavljaš sebe, a to ti znači
sve u životu.
Sjednem na pult, čvrsto držeći svoju šalicu kave kao da ima neku čarobnu moć.
Papiri polete po zemlji, ali nema nikakve druge štete. Budući da sam Dexterova
jedinica, k tome djevojčica, mogu raditi šta hoću u teretani.
Opušteno se naslanjam na pultu i upijam svoje okruženje. Oštrica boli pogađa
moju dušu. Život ide dalje kao da se nikad ništa nije dogodilo. Vidim da Jag
naporno trenira, a nikad ne biste rekli da je moga oca jučer dizao s bolničkog
poda.
Tada vidim Cruza. Skakuće, udara po vreći za boks. Lagan je na nogama dok mu
se gornji dio tijela elegantno pomiče. On je nakaza prirode s velikom građom tijela
i brzim pokretima. Slike sjećanja od sinoć mi dolaze. Bio je suosjećajan i ljubazan
iako su se moje emocije kretale u rasponu od slomljenog do kučkastog načina
rada. Sigurna sam da je glasno i jasno shvatio moj dopis: mrzim borilačke
sportove.
Spuštam svoju šalicu kave pored sebe, a zatim zakopavam lice u dlanove,
prisjećajući se svih ostalih slučajnih stvari koje sam odlučila podijeliti. Stvarno,
Layla, zar stvarno?
Podignem noge na pult i prekrižim ih, ispijajući kavu i gledajući po teretani.
Pogled na Cruza mi se vraća prilično često, ali nikad ne piljim. Pogrebni aranžmani
mi se motaju po glavi, ali odbijam se suočiti s njima. Abuela bi još spavala kada bi
se išuljala ovdje i kada bih se vraćala gore već bi bila u žurbi da mi zagrijava
tamales. Poricanje. Poricanje. Poricanje.
Stražnjica mi je utrnula, nemam pojma koliko dugo ovdje sjedim kad mi Papi
prilazi.
„Jutro“, promrmlja.
„Hej, stari.“ Potapšam ga po ramenu.
„Kada si sinoć došla kući?“
Slegnem ramenima jer iskreno, nemam prokletog pojma. „Ti?“
„Nisam ni došao kući. Probudio sam se na prostirci s jakim mamurlukom.“
Hihoćem se. „Čekaj. Nisi došao kući?“
„I ovo je dom.“
„Ali kuhinja je bila očišćena.“
Slegne ramenima, odmotavajući vrpcu na šakama. „Nemam pojma. Gdje si
otišla?“
„Cruz me izveo.“
„Cruz?“ Zastane i pogleda me.
„Nisam htjela ići kući suočiti se s tim.“
„Pretpostavljam da si zbog toga sada ovdje dolje.“
Kimnem glavom. „Znam da imamo stvari koje moramo obaviti, ali nisam još
spremna.“
On priđe korak bliže, trzne s bradom. „Volim te, Layla“, govori na španjolskom.
„Volim i ja tebe, stari.“
 Hoda iza radnog stola i sjeda, sortirajući papire koje sam pomiješala. Gunđa,
pokazujući svoje nezadovoljstvo, ali znam da je duboko u sebi sretan što sam
ovdje. Uvijek sam prezirala teretanu, povezujući ju s njegovim ozljedama kada
sam bila djevojčica. Odrastanje s ocem koji je živio za borbe bilo je zastrašujuće
kao pakao.
Nikad nisam prisustvovala ni jednoj borbi i mrzila sam ga vidjeti nakon borbe
punog modrica i natečenih očiju. Bio je nepobjediv, ali imao je ovisnost da je
morao dobiti batina i ozlijede prije nego što bi pustio svoju vlastitu zvijer na svog
protivnika.
„Hej.“
Podignem pogled da vidim znojnog Cruza ruku spuštenih nisko na bokovima.
„Bok.“ Pogledam u svoju praznu šalicu kave. „Kako se osjećaš jutros,
šampione?“
„Bilo je i boljih dana. Krećem se malo sporo.“
Otac s zahtjevnim i dubokim glasom zabrunda iza mene. „Kakvo je ovo sranje,
čuo sam da si sinoć izveo moju kćer?“
„Oprosti, Boss. Pokušavao sam pomoći.“
Svi ga borci zovu Boss, to je bilo njegovo borbeno ime u ono doba. Boss je bio
ikona u svijetu borbe i još uvijek je i van ringa.
„Zanemari njegovu mrzovoljnu guzicu.“ Odmahnem prema ocu.
„Već si jela?“
Odmahnem glavom i osjećam vrtoglavicu. U želucu mi je muka, nisam ni
sigurna da bih mogla jesti.
„Moraš nešto da ti upije dio tog alkohola.“
„Čekaj.“ Tata zaobiđe stol. „Izveo si je van i napio?“
Osmijeh mi zatitra, volim vidjeti oca kako je sav mrzovoljan i zaštitnički
raspoložen prema meni. Neke stvari se nikad neće promijeniti.
„I uzeo je moju V-kartu6 na stražnjem sjedalu tvoje Escalade, tata.“
Cruz je problijedio. Ogromna zvijer od čovjeka zaljulja se s jedne na drugu
stranu. Nervoza na njemu je vidljiva. Bori se da pročisti grlo, ali ne uspijeva.
„Tata.“ Hvatam ga za rame. „Isuse, smiri svoje hormone. Odveo me u bar i bio
totalni gospodin. Nisam mogla otići kući i vidjeti kuhinju bez Abuele. Iz istog
razloga zašto i ti sinoć nisi došao kući.“
„Znači, još uvijek imaš tu kartu?“

6 V-karta - nevinost
 Sada se zacrvenim od neugodnosti, moje vlastite riječi su mi se obile. „Tata!“
„Pa, imaš li?“
„Cruz nije uzeo nijednu karticu. Bio je potpuni gospodin.“
„U redu.“ Napokon gunđajući se okrene, odustajući od teme.
Prođe još nekoliko neugodnih trenutaka prije nego što Cruz ponovno progovori.
„Doručak?“ pita podignutih obrva.
„Naravno.“
„Obožavam jesti krafne nakon napornog jutarnjeg treninga.“ Namigne mi
pokazujući djelić svoje razigrane strane.
„Isuse, ti vozi.“ Zakopala sam lice u dlanovima, sjetivši se kako sam mu
objasnila kako sam izgubila djevičanstvo u dućanu s krafnama, uključujući i prah
krafne koji je bio na mojim guzovima.
 4. POGLAVLJE
Layla
„Hvala. Nisam se htjela vratiti kući i početi planirati.“
Cruz uzme veliki zalogaj krafne s preljevom od čokolade. „Bez brige.“
Zavrtim kavu ispred sebe. „Kako si ti to napravio?“
„Sprovod?“
Kimnem glavom.
„Bio sam otupio. Puno sam pio. Zapravo mi je donijelo veće probleme nego što
bih htio priznati.”
„Da, mislim da mi je jedan dan pijanstva bio dovoljan.“
„Sinoć si se zabavila.“
„Previše govorim i smijem se kad sam ohrabrena s alkoholom.“
„Bilo je slatko.“
Namrštim nos. „Ne mislim da je išta kod mene sinoć bilo simpatično, više veliki
nered.“
„Mi smo jako slični.“ Zgrabi svoju čašu vode i približi je do usana.
„Ne mislim da je tako. Mrzim borbe, a ti si borac.“
„Odgajao me otac.“
„Nemaš mamu?“
Odmahuje glavom, a svaka njegova osobina se pretvori u tugu. „Ne. Ja sam
proizvod jednostrane ljubavne veze.”
„Dakle, i ti mrziš Majčin dan?” pitam.
„Prezirem ga.“
„Možda i imamo više zajedničkog nego što sam mislila.“
„Da, moj otac je napumpao koleginicu na koledžu. Gledala je na veće stvari
poput društvene klase, novca i moći. Željela je dijete staviti na posvajanje, ali moj
se otac borio za mene.“
„Zvuči kao sjajan tip.“
„Tvoj otac i moj su vrlo slični.“
„Kako si završio ovdje?“
„Naši su očevi u to doba bili dobri prijatelji, iako su nekoliko puta jedan
drugome skidali šampionski pojas.“ Uzeo je posljednji zalogaj krafne. „Otac mi je
rekao da dođem ovamo prije nego što je umro.“
 Posegnem za njegovom rukom, vidjevši bol na licu. „Žao mi je.“
„Da, nikad nisam mislio da ću prodati njegovu teretanu i ostaviti njegovu
ostavštinu, ali nisam se mogao nositi sa svim tim. Mislim da je znao da ću biti
takav. Trebalo mi je nekoliko godina da skupim hrabrost za to.“
„Smiješno kako tate ponekad mogu biti u pravu.“
Prelazi preko dlana i zapetlja svoje prste s mojima.
„Da, tako je.“
„Kako si ga uspio pokopati i sve to?“
„Mnogo pića, bolova u srcu i borba sa emocijama.“
Osjećam kako mi suze prijete. „Oni su sve što imam. Sve su žrtvovali za mene.
Abuela se pobrinula da odem na fakultet i proživim sve svoje snove.“
„Drži se toga. Ne skreći sa puta ili će sav njihov naporan rad i vjerovanje u tebe
propasti.“
„Boli“, priznajem, puštajući suze.
„Znam, a ljudi će govoriti najgluplje stvari. Upozoravam te već sada.“
Koristim ruku da obrišem suze koje mi se kotrljaju niz obraze.
„Ljudi će reći da biva lakše s vremenom, ali to nije istina. Pronalazim se još,
postaje sve teže kako prolazi svaki dan. Želim ga nazvati barem deset puta na dan
da ga obavijestim o treningu i o mom sljedećem protivniku.“
„Svake noći razgovaram s njom prije odlaska u krevet bez obzira na vrijeme“,
počnem.
„I dalje ga svako jutro tražim u teretani iako sam ovdje u Washingtonu, a ne u
teretani u Teksasu. Bez obzira koliko je mjeseci od tada prošlo.“
I tako se jedno drugome povjeravamo, izbacujući našu intimu o vlastitim
situacijama. Poslije desetak krafni i puno priče, Cruz plaća račun. Još nisam
spremna da krenem kući. Čula sam za faze tugovanja i sada se pitam je li i
izbjegavanje dio toga.
„Znači, zvuči kao da ćemo ove godine zajedno slaviti Majčin dan?“ ponudim.
Njegov široki osmijeh je jedini odgovor koji mi treba od njega.
„Što radiš ostatak dana?“ pitam.
Otvara vrata i čeka da izađem. „Treniram tri puta dnevno.“
„Opa, impresivno.“
„Ovo oružje se ne pojavljuje preko noći.“ Pruži ruke prema meni.
Nasmijem se i gurnem mu ruku prema dolje. „Opa,Tigre.“
„Također ne pijem ili ne jedem bezvrijednu hranu dok treniram.“ Namigne.
„Zanimljivo.“
 „Da, opravdavam se s činjenicom da si me na to natjerala.“
Ispustila sam još jedan srdačni smijeh. „A kad bih ti rekla da skočiš s mosta?“
„Skočio bih, čini se.“ Slegne ramenima i uvuče ruke duboko u uske plave
traperice.
„Imaš vremena za šetnju?“ pitam s nadom u pogledu.
„Naravno. Ti vodiš.“
Žudim da uzmem njegovu ruku u svoju. Muškarac je vruć, hodajući orgazam koji
vrišti za opuštanjem, ali je više od toga. Cruz pruža udobnost i zaštitu. Zaboravljam
sada na ostala ružna sranja koja okružuju moj život.
Telefon mi zvoni u džepu, odvlači mi misli od želje da držim Cruza. Ne
prepoznajem broj, a trenutno mi ništa nije važnije od boljeg upoznavanja ovoga
čovjeka. On me tjera na zaborav.
„Ne trebaš se javiti?“ pita on, gledajući dolje.
„Ne.“
Počinjem opušteno hodati dok me Cruz prati u stopu. Šutimo u tišini hodajući
niz pločnik u središtu Vancouvera. To je moj omiljeni dio grada sa starim
zgradama i obiteljskim dućanima. To je prekrasno, a kunem se da moja duša uživa
u tim ciglastim zgradama. Tatina je teretana na drugom kraju grada, tako da je
posjećivanje ovog djela grada kada sam bila mlađa uvijek bila poslastica.
„Cruz?”
„Da.“ On gleda prema meni.
„Jesi li me ušuškao sinoć?“
Lagano se nasmije. „Ako to zoveš tako kada sam te nosio u krevet i pokrivao
pokrivačem do brade. Onda da, jesam.“
„Hvala“, šapnem.
„Promijenio bih ti odjeću, ali nisam htio da dobiješ pogrešnu poruku.“
„Hvala, Cruz.“ Zastajem na trenutak. „Jesi li očistio i kuhinju?“
On kimne.
Plačem.
Smrzne se, zagrli me čvrsto u naručje.
„Tako mi je žao, Layla“, šapne mi u kosu. „To je najmanje što sam mogao
učiniti.“
Ne mogu pronaći riječi odmah i pustim da mi suze padaju. Trebam se isplakati
kako bih se mogla usredotočiti na dogovor oko pogreba. Ostajem u Cruzovom
naručju, udišući njegov miris dok mi se osjetila ne vrate. Nevoljko se odmaknem
od njega i ponudim mu slabašni osmijeh.
 „Hvala ti na svemu, Cruz.“
Uhvatio je moju ruku u svoju i nastavimo koračati pločnikom. Trenutno sam za
cijeli svijet napukla i ranjiva. Sve se u mom životu promijenilo i nemam pojma što
mi budućnost pruža. Nikada se u životu nisam osjećala tako izgubljeno.
„Layla.”
Okrenem se kad začujem svoje ime i zamalo padnem na zemlju. Cruz me hvata i
lagano mi omota ruku oko leđa da ne padnem. Shelby Winters, moja bivša
najbolja prijateljica koja je jebala mog bivšeg dečka u našoj sobi na koledžu. Ash
Chandler je bio moja nekadašnja ljubav i moja budućnost dok ga nisam zatekla sa
svojom najboljom prijateljicom kako ga jaše poput divljeg konja. To dvoje su me
natjerali da zamrzim ovaj grad i sve u vezi s njim.
Shelby mi je bila najbolja prijateljica još iz vrtića, a Ash je bio moja
srednjoškolska ljubav. Varanje nije bila posljednja nit koja je razdvojila Asha i
mene. Kad bi samo bilo tako jednostavno. Bilo je šanse da mu oprostim da je sve
bilo crno ili bijelo. Bio je potpuno suprotno. Ash je tada uništio sve između nas.
Ruke mi se spuštaju na donji dio trbuha kako bih zaštitila ono što nikad nije imalo
šanse. Moj Papi, Abuela i Jag su me dignuli kada sam pala.
„Pitala sam se jesi li se vratila kući“, vikne dok nam se približava.
„Kako lijepo od tebe“, nasmiješim joj se.
Jednom davno je srušila sve dobro u što sam vjerovala da ima u svijetu. Kako
mi se usuđuje prići?
„Oprosti, htjela sam da znaš da si mi u mislima.“ Pritisne dlanove na svoja prsa.
„Bila mi je poput bake. Voljela sam je.“
„Čini se da previše voliš stvari.“
„Layla, nikad mi neće biti dovoljno žao.“
Oči mi slijeću na masivni dijamantni prsten na njezinom prstu. Prati moj pogled
i pomiče ruku iza leđa.
„Čekaj, tako sam bezobrazna“, svaku riječ pretjerano naglašavam. „Cruz, ovo je
moja nekadašnja najbolja prijateljica. Odrasle smo zajedno i bile jako vezane.
Jednog dana sam je uhvatila kako jaše moga bivšeg dečka poput jebenog prvaka.
Shelby - ovo je Cruz, moj novi prijatelj.“
Shelby je znala cijelu priču, pakao koji mi je Ash priuštio, i još uvijek je odlučila
spavati s njim. Mjesecima je bila tamo sa mnom dok sam noću plakala, zabrinuta
što mi budućnost donosi. Bila je tamo . . . sve dok nije odabrala njegov krevet
umjesto mene.
 Cruz pročisti grlo i kimne glavom. Izbacim prsa od ponosa kada nije spomenuo
da mu je drago što su se upoznali.
„To je bila pogreška. Žao mi je“, promrmlja Shelby.
„Ti si pogreška.“ Riječi su oštre, brutalne i prodorne, što i trebaju biti.
„Trebaš znati…”
„Ne, dosta. Nemoj mi se više ikada obraćati.“ Okrenem se puštajući Cruza da
me drži blizu sebe i započnemo hodati drugim smjerom. Držim ruke na trbuhu,
zakopavajući prste u odjeću. Malo ih otpustim nastojeći da ožiljci iz prošlosti ne
budu previše uočljivi.
Prođemo blok i pol prije nego što se šlape na mojim nogama, barem četiri
veličine prevelike za mene, uhvate na rub kolnika. Spotaknem se naprijed,
dočekujući se na ruke i koljena. Trga mi trenirku na koljenima, osjećam kako
šljunak na pločniku struga slojeve moje kože.
„Isuse, Layla.“ Cruz me uhvati u naručje i smjesti na obližnju klupu.
Sagnuo se, pregledavajući moja koljena i brišući krv s rubom svoje majice.
Proklete suze krenu pa napadaj luđačkog smijeha. Tako prokleto tipično za moj
život. Sruše me, ponovo se dignem na noge, a onda opet jedem sranja posuto s
mrvicama. Jebeno mi je muka, iscrpljena sam od suza, a u meni je ostao samo ludi
smijeh.
„Jesi li dobro?“ Cruz me pogleda.
„Ne”, kažem između maničnog smijeha.
Ustaje zadovoljno pošto je krvarenje prestalo i sjedne pokraj mene. Sjedimo
rame uz rame na klupi u tišini. On je prvi koji je progovorio.
„Je li to bio tvoj bivši Ash Chandler?“ Ostaje hladan, zureći u ulicu.
„Da, trenirao je s tatom. Zajedno smo išli u srednju školu.“
„Mmmm.“
„On je jebeni kreten, pompozni šupak, trulo kopile i nadam se da će ga neko
naguziti.“
Cruz se tiho nasmijao. „Možda ovo nije vrijeme, ali znaš li ti o teretani njegovog
oca?“
„O da, onoj koja je napravljena od novca koji potiče iz osvete.“ Kucnem prstima
po klupi. „Između naših obitelji stvari su nakon nekog vremena postale jako ružne.
Papi je visoko držao glavu dok je Ashova obitelj kupovala sve što su imali.“
„Da, zadavali su tvom ocu probleme.“
 „Titan's Tribe“, promrmljam. „Tata nikad nije volio Asha. Pokušao ga je
trenirati, ali Ash nikad nije imao poštovanja i oslanjao se na novac svog oca kako
bi se provukao u životu.“
„On je kretenčina.“
„Bila sam tako glupa.“ Oboje nastavljamo zuriti u glavnu ulicu. „Ne mogu
vjerovati da sam bila tako slijepa.“
„Svi radimo glupa sranja.“
„Ne, bila sam glupa. Velika razlika.“ Okrenem se prema Cruzu. „Otišla sam zbog
njih. Okrenula sam leđa svojoj obitelji i ostavila oca u svim jadima. To je nešto što
sebi nikada neću oprostiti. Bila sam kukavica.“
Cruz se malo okrene na klupi i stavi prst na moju čeljust. „Layla, nikad nisam
upoznao roditelja ponosnijeg na svoje dijete. Nemoj se ubijati zbog prošlosti. Svi
imamo sranja koja nas progone. Ne dozvoli da te kontrolira.“
Šutim.
„Lakše je reći nego učiniti. Vjeruj mi, znam to“, kaže on.
Zatvorim oči, boreći se k’o pakao da me ovaj grad ne sruši. „Dogovoreno.“
Tišina putuje između nas dugo vremena. Jedini zvuk je usporeni promet s
glavne ceste.
„Treba nam još krafni“, promrmljam, hvatajući Cruzovu slobodnu ruku,
isprepletem njegove prste s mojima.
Polako se kreće, gledajući dolje na naše ruke. Osmijeh mu se pojavljuje na licu.
Istovremeno opijeno i preplavljujuće.
„Proklete krafne“, promrmlja.
Oboje se smijemo. Cruz mi stisne prste. Ova mala gesta mi daje nadu. Nadu
koju nemam već dugo vremena. To je osjećaj koji me je dugo držao zarobljenicom.
 5. POGLAVLJE
Layla
Tata nije spavao u svojoj sobi od dana kada sam došla kući u posjet. Ne mogu ga
kriviti, pošto se svi nosimo kako znamo. Vratila sam se krafnama, Cruzu i
izbjegavanju koliko je god moguće. Prošli tjedan, špijunirala sam Cruza u teretani,
nisam bila spremna priznati koliko seksi smatram njegovo tijelo. Navečer bi me
odveo van nešto pojesti i zatim me otpratio kući. Jedne večeri smo požderali
nekoliko porcija tamalesa koje je baka završila. Cruz je bio šokiran kada sam ih
pojela dvanaest. Iako sam se morala iskrasti u kupaonicu da bih popila šaku
Tumsa.
Vrata su zaškripala kada sam ih otvorila prema tatinoj sobi. Njegov miris me
snažno zapuhnuo. To je oduvijek bio miris doma i ljubavi. Njegov krevet je složen i
sve je na svom mjestu kao i uvijek. Tata je tip čistunca kod kuće, ali teretana je
druga priča. Pogled mi se zaustavi na slici na njegovom noćnom ormariću. Bila je
tamo od kada pamtim. To je slika moje majke. Njegove jedine prave ljubavi.
Sjećanja na mene kako mu govorim kako je mrzim sa svakom svojom kosti kada
sam bila mlađa naviru. Uvijek mi je rekao da je ne mrzim. Tada bi nastavio sa
lekcijom kako bi te mržnja spustila na dno i kako nije vrijedno tvog truda. Nikada
mi nije bilo jasno kako ljubazan, nježan div poput mog oca, borilački šampion, je
postao tako mudar.
Sjela sam na stranu kreveta kraj slike i našla se kako ju uzimam u ruke. Vidim
neke dijelove mene u njoj. Oblik očiju i moguće malo nos. Odmahujem glavom,
znajući da je to samo nada koju sam imala kada sam bila mala curica. Žudjela sam
za nekakvom vezom s njom. Moje suze su odavno presušile, čak se i moja ljutnja
prema njoj počela smanjivati. Baka je bila moja majka. Taj divan dar bio mi je
darovan onaj dan kada me je majka ostavila. Trebala bih joj biti zahvalna na tome.
„Layla.“
Skoro sam poskočila sa kreveta, ali sliku sam držala i dalje na prsima. Okrenula
sam se i vidjela Cruza naslonjenog na štok sa rukom na boku. Njegova bijela
majica na kopčanje grlila mu je prsa. Imao je prvih nekoliko gumba otkopčanih
dok su mu rukavi bili zategnuti na bicepsima. Rukavi su povučeni prema gore,
otkrivajući zanimljive tetovaže na njegovim podlakticama.
 „Tvoj tata me poslao po odijelo.“ Pogledao je prema slici koju sam grlila na
prsima. Vratila sam ju dolje na tatin ormarić i otišla do ormara, vadeći njegovo
jedino odijelo, koje je visjelo u zaštitnoj platnenoj vreći.
„Da li si dobro?“ pitao je kada sam mu dala odijelo.
Kimnula sam. „Mislim da jesam. Osjećam se prazno.“
„To je normalan osjećaj.“ Sagnuo se i poljubio me u čelo.
Stisnula sam mu ruku. „Hvala ti što si ovdje.“
„Nemaš brige.“ Okrenuo se prema vratima i spustio se stepenicama.
Spremna sam sići dolje. Moram samo obuti svoje crne štikle. Pomazila sam
bisernu ogrlicu oko vrata, onu koju je baka uvijek nosila za praznike i specijalne
prilike. Naganjala bi me sa drvenom kuhačom da zna koliko patim. Bila je
nesebična i ne bi htjela ništa od ovoga.
Teretana je tmurna kada uđem. Svi tatini borci su spremni i stoje iza njega. To
mnogo govori o njegovoj posvećenosti ne samo tom sportu već i o muškarcima
koje oblikuje i trenira. Odmah sam opazila Cruza. Pomaže to što je viši od drugih.
Kimnuo mi je i lagano se nasmiješio prije nego sam otišla do tate i primila ga za
ruku.
Njegov dlan je znojan i drhti u mom. Čovjek koji je uvijek bio moj čvrsti temelj
puca točno ispred mene. To puni moju želju da budem njegova stijena. Sada je
moj red da ja to budem za njega.
Hodali smo kao jedna obitelj dolje prema Crkvi na uglu. Elegantna mrtvačka
kola postavljena su naprijed zajedno sa malom grupom okupljenih ljudi. Baka je
bila dobro poznata u zajednici i jako voljena. Ona je bila ta koja je uvijek nudila
ljubazan osmijeh i pomoć. Hranila je gladne trbuhe u susjedstvu i pomogla
svakome kome je trebalo.
Bila sam blizu svog Papija, ne puštajući njegovu ruku. Sva su lica bila blijeda.
Trudila sam se najviše što sam mogla da se svima nasmijem i kimnem, ali ne mogu
vam reći tko je bio tu, a tko nije. Zastala sam na trenutak kada je lijes došao na
vidjelo. Osjetila sam ruku kako mi se pomiče po leđima.
Provirila sam preko ramena da bih vidjela Cruzove smeđe oči, ohrabrujući me
dalje. To je sve što sam trebala da odvedem tatu do sjedala. Kada smo svi sjeli
svećenik je počeo sa molitvom i o njezinom životu. Tata je tiho plakao kraj mene,
slamajući mi srce sekundu po sekundu. Nikada ga nisam vidjela psihički
povrijeđenog. On je čovjek koji je navikao kažnjavati svoje tijelo i gurati ga do
ekstrema, ali gubitak njegove majke ga je smlavilo.
 Zavjetovala sam se u tom trenutku da ću ostati kraj njega koliko god bude
trebalo. Biti ću ovdje za njega. K vragu, čak ću mu i pomoći sa teretanom iako to
nije moje najomiljenije mjesto. Super stvar sa bolničarskom službom je da ima
posla svugdje.
Kada je tata pozvan da održi govor, nije se pomaknuo. Čovjek je smožden i nije
u stanju govoriti, pa se ja ustanem i poravnam svoju crnu haljinu. Noge mi drhte
dok hodam prema mikrofonu. Lica su i dalje mutna i moje srce plače od boli sa
svakim otkucajem. Ovo je nešto što nijedna mala curica ne sanja. Znam da sam
žena, ali sam odrasla u zaštiti moje bake i tate i uvijek ću biti njihova mala
djevojčica u srcu.
„ Hv-Hval….“ Zastala sam, pokušavajući kontrolirati svoj glas. Sada nema suza
koje mi prijete, ali me izdaje moj glas. „Moj otac i ja bismo vam se htjeli zahvaliti
što ste došli danas. Nemam riječi koje bi odale mojoj Abueli ikakvu počast. Ako
sjedite ovdje danas, onda znam da vam je dotakla život na neki način. Uvijek je
bila ovdje za mene i mog oca, ali sada nas je ostavila snažne i pametne. Sada je
naš red da nastavimo njezino naslijeđe.”
„Uvijek ću nositi podsuknju ispod haljine, kuhati njezine recepte i nikada ne
odustati u traženju muškarca svojih snova. To su neke od stvari što je uvijek htjela
za mene. Priznat ću da moje kuhanje nije ni blizu kao njezino, ali njezin život će
živjeti kroz to. Volim te uvijek i zauvijek do mjeseca i natrag, Abuela.“
Skroz sam ispuhana dok se vraćam natrag na sjedalo. Moj tata sjedi uspravnije i
smije mi se. Ne treba ništa govoriti. Znam da je ponosan.
Jag nas vozi do groblja gdje baka bude stavljena na počinak. Načula sam tatu na
telefonu kada je kupovao parcelu. Kupio je četiri, odmah pokraj jedne parcele.
Jedne koju ne želim vidjeti. Slomiti će sve u meni, ali danas nemam opciju da to
izbjegnem. Nisam trebala pitati zašto je to učinio. Htio je da njegova majka bude
okružena sa svojom obitelji. Jedna za nju, njega, mene i moje buduće voljene… To
je bio posljednji slom koji sam imala.
Stalno čekam predstojeći slom. Zapisujem to suočavanju s činjenicama i
izbjegavanju života. Tata vodi svoju obitelj nakon izlaska iz Escalade. Jag i Trick su
pokraj njega dok ja slijedim iza. Cruz me primi za ruku i lagano me stisne. Nikada
neće znati koliko mi to tada značilo. Bio je moja stijena bez da je to znao i zato
sam se zapitala da li je on imao ikoga kada je izgubio oca.
Nebo je sumorno s naznakom tuge koja prolazi iznad nas. Svi su u crnom sa
tmurnim izrazom lica. Kada je njezin lijes spušten u zemlju, osjećam kako pucam
iznutra. Bolno srce koje sam zakopala dok sam planirala sahranu počinje izlaziti
van. Borim se da izdržim sve to. Ali nekada je moć prejaka da je bilo što zaustavi.
Svi su se raspršili ili se grupirali u tihe razgovore. Ja sam ostala smrznuta ispred
bakinog spuštenog lijesa. Pala sam na koljena, pogledala u nadgrobni spomenik
pored nje, zgrabila travu i počela plakati. Sve unutar mene se skrhalo.
Njezin smijeh, sjaj u njenim očima i ljuta aroma njezina kuhanja, navalili su na
mene. Nikada to više neću iskusiti. To su sada sve sjećanja i to je sve što će ikada
biti. Bila sam sebična i otišla od kuće, ostavljajući ju.
Suze su krenule jače i brže, padajući na već ionako mokru travu. Dio moje duše
bio je otrgnut od mene i pokopan zajedno s njom. To boli. Takvu bol još nisam
doživjela. Moji nožni prsti su utrnuli u tom skutrenom položaju, ali svejedno sam
pustila sve iz sebe van.
Uskoro su me zagrlile snažne ruke. Ne moram pogledati da bih znala da je Cruz.
Ne govori ni riječi već samo drži moje tijelo koje se nekontrolirano trese. Njegov
stisak umiruje natečene rubove boli, isključujući ih na tupu bol.
„Tvoj tata nije dobro.“
Podigla sam glavu da bih vidjela da su svi otišli, čak i Escalada.
„Rekao sam Jagu da ga odvede u teretanu. Vratit će se po nas.“ Cruz je sjeo na
guzicu, povlačeći me k sebi na prsa. Pustila sam ga da me zagrli i utonula sam u
njega.
„Ostani koliko želiš. Biti ću ovdje.“
„Da li uvijek ovako boli?“
Uzdahnuo je. „Nikada ne lažem, Layla, i Bože, sada bih volio da mogu.“
„Kako ti živiš?“ Zaplačem.
„Digneš se i ideš dalje, dušo.“ Maknuo mi je kosu iz lica.
Ostali smo tako tiho dok se nije počelo smračivati.
„Ne mogu otići.“ Sjednem naprijed, guzica mi je utrnula od sjedanja na nogama
tako dugo. „Ne mogu je ostaviti.“
On me pusti i ustane. Glasno vrištim i počnem udarati po zemlji. Opazim više
pari cipela oko sebe, ali ne pozdravim njihove vlasnike. Koristeći zadnje ostatke
energije, lupam po zemlji i vrištim. Kada se srušim, Cruz me skupi u svoje naručje,
privijajući me kao novorođenče uz svoja prsa.
Omotala sam mu ruke oko vrata i držim se kao za život, još uvijek plačući od
boli. Osjećam se kao izdajica, ostavljajući njeno hladno, mrtvo tijelo kako leži
duboko u zemlji. Osjećam to i jako me boli. Boli za disati, misliti i živjeti.
 Sjeo je na zadnje sjedalo Escalade sa mnom i digla sam pogled dovoljno da
vidim Jaga i mladog borca na prvim sjedalima. Trick je vjerojatno sa tatom u
teretani.
„Nemoj me voditi kući.“ Zgrabila sam ovratnik Cruzove košulje. „Molim te, ne
mogu.“
Jag je podignuo rozu kutiju punu krafni sa prednjeg sjedala. „Čuvamo te
djevojčice.“
Naslonila sam se natrag na Cruzova prsa i jecala.
 6. POGLAVLJE
Layla
Opet smo u istom kutu u istom baru, ali ovaj put su s nama Jag i Riot. Kada se
ispričam za wc, Cruz me prati. Pogledam se u ogledalo, uzdahnem na crnu šminku
koja mi je curila niz lice. Uzela sam malo hladne vode i grubi papirnati ručnik da to
obrišem, ostavljajući crvene tragove nakon brisanja.
Moja kratka crna haljina još uvijek ima trave i blatne fleke. Pokušavam što bolje
obrisati sjećanje.
„Hey.“ Cruz je kimnuo kada sam otvorila vrata toaleta.
„Sve boli. Boli me misliti, disati i hodati.“
„Dođi.“ Ispružio je ruku.
Primila sam je bez razmišljanja. To je bila moja štaka. Kutija krafni je otvorena
na stolu, okružena sa hrpom čašica žestice. Zgrabila sam jednu i iskapila je bez
razmišljanja, tada još dvije. Zatim sam krafnu prelivenu sa šećernom glazurom
natrpala u usta.
„Što tata radi?“ pitala sam, pljuckajući šećer u svim smjerovima.
„Ovo.“ Jag je pokazao na nas. „Minus krafne i sa nekoliko vreća za udaranje.“
„Da li je sam?“
Jag je izgledao povrijeđen mojim pitanjem. „Imaj više vjere u Diablose,
djevojčice.“
„Vi mulci bolje da mu čuvate leđa ili ću sjeckati muda.“ Još malo šećera je
špricalo svuda okolo.
„Držimo leđa od vas oboje, nemoj to zaboraviti“, Jag je naglasio.
Slegnula sam ramenima. „Volim vas, dečki. I znam da sam vam uništila
večerašnju ševu na nekom partiju.“
Cruz se zagrcnuo , a Jag se široko osmjehnuo.
„Sa ovakvim alatom“, Jag se primio za međunožje, „ništa ne može zaustaviti
moju igru. Prirodno rođeni jebeni šampion.“
Svi smo se počeli smijati i bio je to dobar osjećaj na najkraću sekundu. Jag je
oduvijek dobar u olakšavanju teških situacija. Zbog toga ga volim.
Strusila sam žesticu, priznajući njegov komentar i znala sam da je to živa istina.
On je muška kurva. Pijana sam i opazim da je Cruz odmaknuo tacnu sa žesticama i
ispred mene stavio čašu ledene vode. I što sam onda napravila? Progutala sam to
sranje kao da je viski od kojeg ću biti tupa.
Kada moja osobna himna počne svirati iz jukeboxa u kutu, skočila sam na noge.
U mojoj glavi to je bilo elegantno, ali sam pijana, a ne glupa i znam da sam se
skoro srušila na pod. Uhvatila sam se za nečiju guzicu da ne poljubim pod.
Cruz je pocrvenio i kimnuo prije nego je maknuo moju ruku i tada, ne toliko
diskretno, namjestio je svoje traperice gdje je bio njegov golemi kurac. Zgrabila
sam javorovu štangicu iz kutije i počela sam izgovarati riječi na 'Dont Stop Believin'
od Journeya. Moji bokovi su se ljuljali naprijed natrag i možete se kladiti da sam
otpjevala svaku riječ. U mojoj glavi bila sam kao Madonna ili Cher, ali pogledi koje
sam dobivala su govorili drugu priču.
Noga mi je udarala u ritmu pjesme koja je postajala sve brža. Još sam dodala i
malo zračne gitare sa svojom krafnom. Kada sam se vratila pjevanju, moja druga
ruka je dodavala akcije kao one koje sam radila kada sam bila mala djevojčica koja
je skakala na svom krevetu gore dolje.
Skočila sam na obližnju stolicu, jer sam se skroz ufurala u pjesmu koja se
približavala velikom napjevu. Imala sam pažnju cijelog bara koji mi je pljeskao.
Mislim, tko ne voli pijanu budalu koja misli da zna pjevati i plesati? Osjetila sam
ruku na svojoj nozi i tada glasno režanje. Cruz je gurnuo čovjeka natrag i stao me
čuvati ispred mojih nogu. Kliznuo je rukom gore dužinom ispod mog koljena i
trebalo mi je puno snage da se fokusiram na pjesmu, a ne na njegov dodir.
Zaljuljala sam bokovima još malo brže zajedno sa ostatkom tijela dok sam
pjevala i prepuštala se. Smijala sam se kao luđakinja kada je pjesma završila i
publika je podivljala. Kimnula sam im najbolje što sam znala i naklonila se za svoj
finale. Cruz je ispružio ruke prema meni i ja sam skočila u njih kao i svaka rock
zvijezda koja bi se bacila u publiku.
Moje ruke su ga primile oko vrata, a noge oko struka. Kada sam se odmakla i
pogledala ga u oči, nalazili smo se licem u lice, a naše usnice su bile savršeno u
simetriji. Moja usta su gladovala da susretnu njegova. Ta želja je toliko velika kao
da ništa nikada nisam toliko željela u životu. Polizala sam usne.
„Poljubi me“, šapnula sam.
„Layla, pijana si.“
„Htjela sam da me poljubiš već tjedan dana.“
Grizao je donju usnicu i zatvorio oči. Osjetila sam njegovu unutarnju borbu, pa
sam iskoristila svoju priliku. Ironično kako je ovaj čovjek zvijer i opaki borac, ali
častan na način na koji se odnosi prema meni. Napala sam ga usnama, jako ga
ljubeći. Pomicala sam svoje usne po njegovima i tada mu lagano prešla jezikom po
rubu usnica. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da ih otvori i kada je to napravo,
preuzeo je totalnu kontrolu i proždirao me. Naše glave su pod pravim kutom koji
nam omogućuje da istražujemo jedno drugo.
„Jebeni borci su ti sigurno u krvi.“
Zvuk njegova glasa prostruji kao ledena voda kroz vene. Okrenem se da bih
vidjela Asha kako stoji iza nas sa Shelby pod njegovom rukom. Ovo uopće nije
njegov tip mjesta za izlazak. Da li nas je pratio?
„Miči se odavde“, Jag je zarežao.
Približio se vrlo ljut. Jasno je da je njegov zakleti neprijatelj došao i da će on
zaštititi svoju obitelj pod svaku cijenu. Tužno je to što je sve između Asha i mene
otišlo k vragu, ali to je hladna istina, ali vidjeti Shelby pod njegovom rukom je
jebena glazura na govnarskoj torti mog života.
Osjetila sam kako se Cruz napeo dok me držao. Zarežao je i tada me spustio,
pobrinuo se da sam čvrsta na nogama prije nego je stao ispred mene kao ljudski
štit.
„Čuo si ga. Odlazi.“ Cruzov glas zvučao je tako opako da sam osjetila trnce kroz
svoju pijanu ukočenost.
„Novi zgodni dečko u gradu. Boss ti već dao da mu obrađuješ kćer?“ Ash se
uspravio.
Cruz je koraknuo naprijed, povlačeći ruke natrag, spremajući se proći kroz
Ashovo lijepo lice.
Jag je zgrabio Cruza za kragnu. „Ne ovdje. Čuvaj to za ring. Znaš Bossova pravila.
Nema borbe izvan jebenog ringa. Ovaj seronja nije vrijedan da zajebeš svoju
karijeru, Cruz.“
Povučem se kada Jag povuče Cruza natrag. Dvojica muškaraca su različite
kategorije, ali Jagova odlučnost je nadmoćna nad njim iako bi ga Cruzova veličina
mogla strgati.
„Moja nova zaručnica i tatina nova zaručnica su htjeli doći ovamo. Nisam znao
da su Diablovi povukli takav potez da vladaju lokalnim ronilačkim barovima, ali
onda opet, lokalni ronilački bar je na istom nivou kao i lokalna ulica ološa.“
„Odjebi, Ash“, izbrbljala sam.
„Tatina zaručnica voljela je ovo mjesto kada je živjela ovdje. Izgleda da se
osjećala nostalgično noćas.“
„Tvoj stari je kupio još jednu mladenku na web-u? Samo žene koje se mogu
nositi s njegovim mikro penisom.“ Jag je ispljunuo riječi sa otrovom u glasu.
 Ashov tata se odlučio pojaviti u tom trenutku. Izgleda isto kao Ash, ali sa bijelo-
crnom kosom i borama u kutovima očiju. Tada se dogodilo. Njegova zaručnica
iskorakne iza njega. Prestanem disati i osjetim kako me koljena izdaju u sekundi.
Moja majka stoji ispred mene. Prekrasna je kao i što je bila kad sam bila mala i
zrcalni odraz kao na slici koja stoji na tatinom noćnom ormariću. Dobro je
ostarjela... Još je ljepša nego je se sjećam.
Ljutnja i bijes kuhaju u meni. Kako se usuđuju? Zašto je jebeno sada tu i zašto
sada? Moje noge su stabilne. Otrijeznila sam se u treptaju oka.
„Ti jebeni kurvin sine.“
Podigla sam šaku i zamahnula najjače što sam mogla. Spojila se sa Ashevom
samozadovoljnom facom. Dobila sam šansu da još jedanput zamahnem prije nego
su me odvukli natrag. Osjetila sam kako su mi pukle kosti u ruci, ali svejedno mi je.
I dalje zamahujem iako mi ruke nisu dovoljno duge.
Počinjem lupati nogama i spojim ih s Ashevim kurcem pošto se sagnuo već u
boli.
„Puštaš cure da te istuku, Ash?“ Jag je rekao u smijehu. „Stari, vagina ti se vidi.“
Jag se unio u Ashovo lice rugajući mu se ponovo i ponovo.
„Cruz će te ubiti u Vegasu, curice.“
Zadnju rečenicu sam čula, ali nemam ju vremena obraditi. Cruz i Ash će se boriti
za titulu u Vegasu. Sve mi je to previše u ovom trenutku.
Nikada nisam pogledala majku u oči, ali sam krajičkom oka vidjela kako Ash
pljuje krv. Moje cijelo tijelo se trese od bijesa iako sam obavijena Cruzovim
rukama.
„Natrljaj tampon na to, pičkice.“ Jag je trznuo bradom prema Ashu i njegovom
tati, Montyju, prije nego je krenuo van iz bara sa svima nama.
Noćni povjetarac nije ništa napravio da smiri moju unutarnju oluju. Zbunjena
sam i više nego bijesna. Kako se usuđuje vratiti ovamo?
Jag je otvorio vrata i Cruz je dao sve od sebe da me smjesti na zadnje sjedalo.
Sjeo je pored zalupivši vratima. Šokirana sam što se staklo nije skrhalo od brutalne
sile.
„Bolnica“, on zahtijeva prije nego je Jag upalio motor na Escaladeu.
„Trgovina alkoholnim pićima“, odgovaram.
„Bolnica.“ Cruz je potapšao Jaga po ramenu i to me totalno razbjesni.
To prekine i posljednju nit koja me drži na okupu. Moj život se smrvio oko mojih
nogu sa mnom kao lutkom kojoj vuku konce svi duhovi koji me opsjedaju. Pukla
sam.
 „Jebena trgovina alkoholom ili iskačem van.“ Otvorila sam vrata.
Cruz si stisne stražnji dio vrata. Oči mu gore. Gledam kako mu se šake stišću i
opuštaju.
„Smiri svoje sranje, Hulk. Spremi taj bijesni zeleni kurac natrag u svoje hlače.“
Jag nas odveze sa parkirališta. „Zovem tvog tatu.“
„Ne.“
„Prestani biti kuja. Jebeno se neću svađati s tobom.“ Bacio je pogled u
retrovizor, zureći u moju ruku.
Uzmem si vremena da ju pogledam. Tada me počne boljeti. Već je otečena i
lupa me sa gorućom boli.
„Kučkin sin.“ Podignem svoju povrijeđenu ruku i stavim ju ravno u naslon
sjedala.
„Kriste.“ Cruz me zgrabio za ruku. „Layla, koji kurac?“
Jag je stao u trgovini alkoholnim pićima i iskočio je van bez da me je pitao što
želim. Nije uopće jebeno važno dokle god moje vrišteće srce i duša jebeno zašute
na nekoliko trenutaka. Ostajem mirna na zadnjem sjedalu sa Cruzom koji još
uvijek drži moju ruku kao ranjenu životinjsku bebu. Njezino lice mi se vrati u
sjećanje. Ovaj cijeli dan mora biti moja najgora noćna mora u povijesti svih loših
snova.
Jag je uskočio natrag na prednje sjedalo i u jednom brzom potezu doda natrag
bocu viskija. Tamno je na zadnjem sjedalu pa se ni ne potrudim pročitati što piše
na etiketi. Stavim bocu između nogu i skinem joj čep sa zdravom rukom. Tekućina
peče kada nagnem bocu i pustim ju da curi. Popijem tri dugačka gutljaja prije nego
ju vratim natrag.
„Ni Boss nije u ništa boljem stanju“, Jag je šapnuo Cruzu.
„Zašto bi i bio? Da li vi budale ne shvaćate da se naš život sasuo oko naših
jebenih nogu?“ vikala sam.
Ne želim čekati na odgovor prije nego opet otpijem tri dugačka gutljaja iz boce.
Istrgnuta mi je iz ruku prije nego sam je uspjela vratiti među noge.
„Dosta.“ Cruz je pružio otvorenu bocu prema Jagu. „Nećeš to raditi, Layla.
Dosta.“
„Jebi se Cruz.“ Moje riječi se petljaju.
Vrti mi se u glavi, a u trbuhu mi je bućkalica od viskija i krafni.
„Jebene Latine su uvijek zločeste pijanice“, Jag je rekao sa prednjeg sjedala dok
je vozio ulicom.
 „Prave…“ Jebiga, moj jezik je predebeo da bih pričala. Pokušam ponovo. „Prave
riječi kad dolazi od tebe, ti vražji Meksikancu.“
Tada u vrlo odraslom ponašanju, izbeljim mu jezik. Cruz zareži pokraj mene.
Kada ga pogledam iz njega se sve dimi kao da bih ga mogla bocnuti u rame i on bi
zauzeo stav za borbu. To je primamljivo, kao bockanje ljutog, seksi, mladunčeta
medvjeda sa štapom zato što si znatiželjan. U trbuhu mi je vrtuljak. Onaj brzo
okretajući, budalasti i…
„Povraćat ću.“
Jedva sam se izvukla prije nego je Jag zaustavio auto i moja glava je vani kroz
prozor. Prilično sam sigurna da do vremena dok se moj želudac ispraznio da je
strana sportskog Escaladea gadna kombinacija slatkog i pića iz mog želuca.
„Bolnica“, Cruz je zarežao.
Obrišem svoja usta sa stražnjom stranom ruke i okrenem se prema njemu. „Da
imam štap, bocnula bih te samo da te raspizdim.“
„Možeš koristiti moj štap da se popišaš na njega.“ Jag je urlao od smijeha.
Cruz se tresao od bijesa.
„Rekla sam da ga raspizdim, ne da se popišam na njega.“
„Ne, nisi“, Jag se usprotivi.
Otvorim usta da bih se svađala kao dvogodišnjakinja.
„Dosta“, Cruz je zarežao da je zavibrirala cijela unutrašnjost Escaladea.
Počnem jecati, ne prepoznajući osobu koja sam postala i tijelo mi se počne
grčiti.
„Da li će opet povraćati?“ Jag je pitao.
Pokušavam odmahnuti glavom, ali je preteška.
„Ono je bila moja mama sa Ashevim tatom.“ Jedva prepoznatljive riječi izađu
između mojih jecaja. Režu kroz mene dok padaju sa mog jezika. Bol u ruci nije
ništa usporedno kako se moje srce osjeća.
„Layla“, Cruz je šapnuo.
Povuče me k sebi u krilo, smještajući mi glavu ispod njegove brade i sa širokim
dlanom me mazi po leđima gore dolje.
„Jebeno se šališ?“ Jag je lupio po volanu. „To je bila tvoja mama? Nisam ni
prepoznao kuju.“
Svi borci znaju za tatinu povijest jer je ona pokretač za njegovu strast i karijeru,
zajedno sa njegovim rigoroznim metodama treniranja.
„Mrzim je.“ Moje riječi izađu između prekinutih jecaja.
 „Dušo, u redu je. Bit će sve u redu. Imaš sada novu obitelj.“ Cruz me ne prestaje
tješiti dok me čvrsto drži u rukama.
 7. POGLAVLJE
Layla
Više jebeno nikada ne budem pila. Već sam to i prije rekla, ali sada to i mislim.
Zaklela bih se na svetu Bibliju da samo mogu otvoriti vražje oči. Udovi su mi
povrijeđeni i bole, a u trbuhu se mućka. Povraćat ću, ali ne mogu se dignuti.
Podigla sam ruke da pokrijem čelo da prigušim lupanje.
„Jebem ti“, zarežim kada me nešto tvrdo nabije u čelo.
„Što je?“
Tada vrisnem, tako glasno da mi skoro izlete očne jabučice. Pogledam prema
Cruzu koji je skočio sa poda.
„Isuse, usrala sam se.“ Pokrila sam prsa. „Uplašio si me.“
„Oprosti.“ Lagano mi se nasmijao. „Jesi li stvarno?“
„Isuse, ne, ali bilo je blizu. Viski i ostala sranja.“
Pogledam dolje prema rukama u krilu. Neonsko rozi gips mi je stavljen na desnu
ruku. To je krivac koji je skoro nokautirao moje pijano dupe.
„Jebem ti“, šapnem.
„Pazi jezik“, tata je zarežao sa ulaza.
Pogledala sam ga. Izgleda loše poput mene. Kosa mu strši, oči su natečene, a
tijelo mu je pogrbljeno. Njegov pogled skrene prema Cruzu koji sjedi uspravno na
podu kraj mog kreveta.
„Što se jebeno ovdje događa?“ on zareži, lupajući dlanom u zaglavljena vrata.
Cruz skoči na noge u istoj odjeći od sinoć, njegovoj zgužvanoj bijeloj košulji i
hlačama. Podigne obje ruke iznad glave.
„Pomogao sam joj da dođe kući sinoć, Boss. Vi ste se onesvijestili u teretani i
mislio sam da nije dobro da bude sama.“
Lagano je kimnuo prema Cruzu, ali svejedno nije bio impresioniran što je jedan
borac proveo noć u mojoj sobi. Tatin pogled tada prostrijeli moj gips.
„A ovo?“ Pokazao je prema ruci.
Lupila sam se po čelu sa zdravom rukom, sjećajući se prošle noći. Koji zajeb!
„Odalamila sam Asha.“
„Dvaput“, Cruz je dodao. „Dva opaka desna krošea i udarac u jaja.“
„Zašto je seronja bio tamo?“ tata je vikao.
 „Isuse, dosta s tim sranjima špiljskog čovjeka.“ Maknem posteljinu i ustanem.
Za razliku od Cruza, ja nisam u istoj odjeći. Nosim kratke hlače i uski top koji
pokazuje moj pupak. Pokrijem ga u obrambenom stavu i nastavim dalje.
„Otišli smo u bar da bih utopila svoju tugu u piću. Ash i njegov tata su se
pojavili. Oh i jebena Shelby.“
Tata je zarežao na mene, ali sam odrasla i mogu koristiti jebem ti kao glagol,
imenicu ili koji god dio govora koji želim. Plus, on ima rječnik mornara bez jedne
noge da bi mogao raspravljati u ovom slučaju. On je taj koji me je darovao sa
raznovrsnim rječnikom. Razlika je jedino da ih nikada nije upotrebljavao prema
meni, samo ih koristi kao modifikatore.
„Naljutila sam se i lupila seronju. Kada me Cruz maknuo s njega, onda sam ga
lupila u jaja. Tada sam popila previše viskija i ispovraćala se po cijelom Escaladeu.“
„Kako si onda zapravo slomila ruku?“ pitao je, češući se po glavi.
„Kad sam ga lupila, no.“
„Isuse, Layla, zar te nisam ništa naučio?“
„Bila sam bijesna.“ Slegnula sam ramenima.
„Bit ću u teretani većinu jutra.“ Okrenuo se da ode. „Vidimo se tamo za
petnaest, Cruz. Nema odmora.“
Kada čujem da se zatvaraju ulazna vrata, pustim svoju frustraciju sa glasnim
izdahom od kojeg sva presušim.
„Taj čovjek nikada ne uzima jebenu pauzu.“ Okrenem se prema Cruzu. „Njegova
majka je tek pokopana, a on već ide natrag u vražju teretanu.“
„Njegov način da se nosi s tim.“ Cruz je slegnuo ramenima. „Svi mi to radimo na
svoj način.“
Skljokala sam se natrag na krevet dok je on nastavio.
„Ti udaraš svoje bivše i napijaš se do besvijesti.“
„Da li me osuđuješ?“
„Ne.“ Odmahuje glavom, zaobiđe krevet i sjedne pokraj mene. „Radio sam to
isto. Razvalio sam tatinu teretanu i ostajao pijan mjeseca dana.“
„Žao mi je zbog sinoć.“
„Nemoj da ti bude. Bilo je prokleto vatreno.“
„Vatreno?“ pitala sam, gledajući prema njemu.
„Ti kako udaraš Asha bila je najvatrenija stvar koju sam ikada vidio. Dobro si ga
opalila.“
„A što sa mnom kako povraćam niz stranu auta?“
 „Što?“ Izgledao je šokirano. „Ne sjećam se toga.“ Namignuo mi je i ispalio
obadvije svoje rupice u prekrasan osmijeh. Te rupice su napaljujuće. „Taj dio je
valjda bio ružan san.“
„Sigurno.“
Primio je moju ruku, povezujući svoje prste sa mojima, zbog čega je
raspoloženje u sobi postalo vrlo intenzivno.
„Moraš mu reći za svoju mamu.“
„Ona nije moja mama“, prkosno uzvraćam i pokušavam se opustiti. „Znam“,
odgovaram, proučavajući komadiće laka na mojim nožnim prstima.
„On to mora čuti od tebe.“
„To će ga uništiti.“
„Možda, ali možda te iznenadi. Bio je jak za tebe već godinama.“
Okrenula sam se da ga pogledam, zureći mu ravno u oči. „Ti si me presvukao
sinoć.“
„Smrdjela si.“ Ponovo se nasmijao. „Možda si povraćala još nekoliko puta u
bolnici.“
Pokrila sam lice. „Sranje. Oprosti za sve to.“
„Nema veze. Zato postoje prijatelji.“
„Prijatelji?“ pitam.
„Prijatelji gdje bi jedan od njih mogao očekivati večeru i spoj sljedeći tjedan
kada se vratim.“ Podigao je obrvu.
„Kuda ideš?“
Panika me gadno lupila, što je apsurdno.
„Imam posla za riješiti.“
Želim još više toga pitati, ali znam da bi mi ponudio sam da želi, ali nije.
„Odlazim nakon treninga danas.“
„Dobro“, prošapćem.
„Nema ronilačkih barova i krafni bez mene.“
„Krafni? Koliko te dugo ne bude?“
„Pet dana.“
„Ubijaš me, Mali.“
Te vražje rupice opet obasjaju njegovo lice. „Nema ništa malog kod mene,
Layla.“
Moje cijelo tijelo drhti za potrebom da se nagnem i poljubim ga, ali kombinacija
jutarnjeg daha i povraćanja od jučer zaustavlja tu ideju.
„Nazvat ću te.“ Ustane se i poljubi me u vrh glave.
 Dođe do vrata i okrene se prema meni. „Da li sam spomenuo da sam čovjek za
šalu?“
„Ne.“ Zakrenem glavu zbunjena.
„Odobravam, Layla. Definitivno odobravam.“
Kada čujem da se zatvaraju ulazna vrata, brzo se dignem i više od svega htjela
bih skočiti na njegova leđa. On uopće nema moj broj, niti ja imam njegov.
Potonem, misleći da je to bilo samo lijepo reći da me smiri na neko vrijeme. Cruz
Felix je prošao dosta toga sa mnom i prešao je i iznad i ispod prijateljskih dužnosti.
K vragu, ni ne znam kada smo postali prijatelji, ali jesmo. Toliko znam da je istina.
Napunim si kadu vodom, vrućom vodom, sa nadom da će spržiti jučerašnji dan.
Mrzim se kupati i živim za tuširanje, ali ovaj rozi gips ne bi dobro podnio tuširanje,
a biti će sranje kupati se jednom rukom. Posebno pranje kose koja je do pola
mojih leđa.
Zazvoni mi telefon na polici u kupaoni dok se hrvam sa kratkim hlačama
jednom rukom. Ti udarci bolje da su napravili štetu Ashovom samozadovoljnom
licu. Uzmem telefon i kliznem prema ekranu da bih vidjela poruku od The
Notorious Rumbler.
„Koji vrag?“ šapnem sama sebi.
Tada vidim sliku koja je povezana sa kontaktom. To je slika Cruza koji sjedi na
kraju kreveta sa mnom koja spavam u pozadini. Složio je prste tako da izgleda kao
da kopa moj nos dok spavam. Moja usta se širom otvore. Njegovo lice koje prati
kameru sa njegovim ubitačnim rupicama. Na trenutak se zamislim koliko je gaćica
eksplodiralo sa tim zločestim rupicama.
„Čekaj“, ponovo si šapnem i odem na svoju kameru. Tamo je hrpa Cruzovih
selfija i mojih slika dok spavam. Konačno to prijeđem i krenem čitati tekst.

The Notorious Rumbler: Oprosti, zaboravio sam ti tražiti broj.

Ja: Vidim da te to nije spriječilo.

The Notorious Rumbler: Uzeo sam ti telefon sinoć.

Ja: Vidim.

The Notorious Rumbler: Usrano vrijeme sa moje strane da moram otići, ali se
veselim toj večeri.
Ja: Da li si mi kopao nos?

The Notorious Rumbler: Borac nikada ne govori.

Ja: Skinuo si me.

Njegov odgovor nije tako brz ovaj put. Tri točkice dugo trepere. Zatvorim vodu i
sjednem na rub kade, čekajući odgovor.

The Notorious Rumbler: Smrdjela si i bilo mi je zadovoljstvo.

Njegov odgovor me nasmije. Ne mogu vjerovati da se mogu smijati u najtamnijim

vremenima u mom životu. Totalno sam u banani, a tu sjedim kao vražji idiot
smijući se. Osjećaj je dobar.

Ja: Ja nisam za poklone. Vratit ću uslugu.

The Notorious Rumbler: Treniranje i potencijalna erekcija baš ne idu zajedno.

Pišem ti navečer.

Imam ludi nagon da mu pošaljem zločestu sliku. Neku koja mu sve pokazuje.
Ostala sam bez svog voljenog mozga.
 8. POGLAVLJE
Layla
Mrzim rozu boju. Zapravo, to je više od mržnje; to je na granici sa odbojnošću i
sada sa tim nemogućim neonski rozim podsjetnikom na Asha Chandlera, moja
mržnja je prešla običnu mržnju. Jag je bio brz na tome da je on izabrao tu boju baš
za mene. Jag i ja smo odrasli zajedno. Tata ga je uzeo sa ulice i istrenirao ga je u
borca kakav je danas.
Bili smo u sedmom razredu kada je prvi put Jag bio poslan u zatvor za
maloljetnike, a kada se vratio hodao je po tankoj liniji za tatu. Ostalo je povijest.
Ispalo je da ne moram reći tati da se moja majka vratila u grad. Jag je preuzeo
na sebe da mu prenese te vijesti. I koliko god da ga mrzim što mi je izabrao tu
rozu boju, isto toliko ga volim. Jag je odan mom ocu do kraja. U dubini sam znala
da će on biti taj koji će mu reći. Također mu je ispričao dio po dio što se dogodilo
te užasne noći u baru. Obojca su me neprekidno zezala zbog te situacije. Da su me
bolje naučili i sve to bla bla bla.
Jag mi je sa strane rekao da je rekao koju dobru riječ za Cruza, dajući mom tati
na znanje da nije bilo nikakvih gluposti. Nisam propustila tapkanje po ramenu i
mig koji mi je dobacio kada je rekao „još“. Jag, koji se ponaša poput starijeg brata,
također me upozorio na The Notorious Rumbler i na činjenicu da se i on bori sa
svojim demonima. Jag voli pričati, pa je bilo vrlo lako izvući informacije od njega.
Saznala sam da je Cruz ostao zatvoren otkako je došao u teretanu i da je proveo
najviše vremena sa mnom nego sa bilo kim drugim ovdje. Neću lagati; zbog toga je
moje srce zakucalo malo glasnije u prsima.
Znam da tata i Jag isto pate koliko i ja zbog smrti moje bake, ali sam bila sebična
i zatvorila se u sebe. Kuću napuštam jedino ako treba ići po namirnice ili dolje do
teretane da posjetim tatu. Samo mu ostavljam jelo i bježim što dalje odande.
Također izbjegavam kontakte sa svim svojim kolegama, čak i Tylerom. Znam da
nije zdravo ostati zatvorena u mojoj sobi većinu dana, ali sada je to jedino što kod
mene prolazi.
Cruz je pisao i zvao svakog dana kao što je i rekao da bude. Dolazi kući večeras i
rekao je da bude navratio. Još uvijek mi nije ništa rekao o tome gdje je, što radi ili
što se toga tiče, radi koga. Kako svaki dan polako prođe, sve sam više znatiželjna u
vezi toga. Ali uvijek se vratim tome da se podsjetim da se bavi obiteljskim
poslovima. To jednostavno mora biti to.
Mislim, to je jedino fer pošto je on bio uz mene kroz moje uspone i padove, pa
više padove i još daljnje trenutke pada u životu. Moja znatiželja raste, želeći znati
što je bilo toliko važno za njega da je odletio na pet dana i propustio treninge.
Načula sam tatu u telefonskom razgovoru s njim o treniranju u hotelskim
teretanama, ali svi znamo da to nije ni blizu onome što muškarci rade u Diablos
Throne. Nešto je moralo biti vrlo važno u njegovom životu da odustane od
treninga i napusti svoj tim. Muškarci u teretani su grupa braće. Oni se oslanjaju
jedan na drugoga svaki dan da tjeraju svoja tijela u borbeni način.
Mrzim borbu; to nije nikakva tajna. Kako sam rasla moja mržnja je oslabjela, ali
tvrdoglavi dio mene me sprječava da to priznam.
Kao mala djevojčica koja sam gledala svog tatu kao heroja, mog kralja u sjajnom
oklopu, viteza na svom tronu ili kako god se već kaže – boljelo me, rezalo me kroz
dušu kad god je došao kući iz borbe izubijan i povrijeđen. Iako je pobijedio većinu
svojih borbi, ipak je došao kući sa ožiljcima iz bitke. Sjećam se njegovih očiju
natečenih i zatvorenih, njega koji se smije kao budala jer je pobijedio. Ali sve se to
naplatilo na njegovom tijelu.
Volim to što vodi svoju teretanu od prošlih zarada i još uvijek ima dovoljno od
toga da zadovolji njegovu glad za sportom. Mislim da nitko ne shvaća koliko velik
utjecaj on ima na sve mlade borce. Vidjevši Asha i njegovog oca onu večer u baru
podsjetilo me na to koliko zla je još uvijek u sportu.
Pretpostavljam da je dobro što sam se onesvijestila u Escaladeu, zato što ne
mislim da ta dvojica muškaraca – koliko god dobri borci bili – da bi me mogli
smjestiti u bolnicu. Previše loših sjećanja. Zato sad živim na svom bankovnom
računu, rezancima i puno besplatne pornografije sa Amazona.
Kada uđem u teretanu gužva je kao i obično sa tipičnim zvukom zujanja boraca
koji udaraju u vreće, okretanje sprave za trčanje i prodoran glas mog tate koji
tjera borce na još bolji trening. To je sve zvuk doma. Mog doma. I njega ću štititi
sa svim i svačim što imam.
Sjela sam iza pulta u tatinu radnu stolicu i digla noge gore, upijajući okolinu.
Oduvijek mi je bilo čudno kako ti muškarci mogu tjerati svoje tijelo do ruba.
Poznajem ljudsko tijelo i za što je sposobno; međutim, ovi muškarci guraju svoja
tijela tako jako i tako ekstremno skoro do točke pucanja. Krajnji rezultat su
šampioni, borilački šampioni koji okrunjuju zidove Diablos Throne teretane.
 Postalo mi je dosadno u sekundi, što me ne iznenađuje, pa sam otvorila ladicu
da vidim da li tata ima kakvih grickalica. Gornja ladica je prepuna samoljepljivih
blokića, starih računa, recepata i raznih sranja. Smiješno je kako je njegov stol
jedino područje u njegovom životu koje nije organizirano. To nisam nikada
razumjela.
Moja Abuela je bila ta koja nas je držala u redu i organizirane, punih trbuha i
voljenima. Odmahnem glavom, trpajući katastrofu natrag u ladicu i čvrsto je
zatvaram. Tada krećem na drugu. Prazna je, osim jedne slike njega i moje mame,
što me također ne iznenađuje; nema rime ni razuma za tatin nered.
Tek kada otvorim zadnju ladicu vidim crveno. To, osvojila sam jackpot. Ali moja
krv uzavri. Ladica je dupkom puna nezdrave hrane. Twinkiesa, čokoladnih muffina,
čokoladica, masnog čipsa i dvije ili tri velike boce viskija uzduž ladice.
Vidim sve crveno, zato što je baka umrla od bolesnog srca. Njezin sin, moj otac,
trebao bi znati da je to nasljedno. Moje misli su nerazumne i moji postupci su još
nerazumniji, ali prelazim od gledanja crvene do vrtoglavice, tada na rubu da mi se
sve zacrni pred očima od bijesa.
On je jedina osoba koja mi je ostala na ovom svijetu. Moj jedini član obitelji;
neću stajati sa strane i gledati kako si to radi svom tijelu. Zalupim ladicu stola tako
jako da je zvuk lupanja metala prigušio glasove u teretani, tada lupim teškom
metalnom kutijom na stolu. Ni ne pogledam da bih vidjela da je svačija pozornost
na meni zato što sam ljuta preko svake mjere. Počela sam nabrajati na
španjolskom zato što to obično radim kada sam ljuta. Pustila sam da psovke lete
na španjolskom dok sam ribala tatu da je šupak.
„Dosta, Layla.“ Tata mi je prišao.
„Ne.“ Stavila sam ruke na bokove.
„Što je dovraga ušlo u tebe?“
Čujem zvono iznad vrata da zvoni, ali ne pogledam da vidim tko je.
„Da li pokušavaš umrijeti? Želiš me ostaviti ovdje samu?“
„Isuse, ne.“
Pokupim šaku nezdrave hrane i bacim je na njega. Mogu čuti zvučni uzdah
preko teretane od njegovih boraca. „Što je ovo onda?“
„To je hrana.“
„Nemoj biti pametnjaković.“ Zgrabim sliku iz druge ladice i podignem je pred
njegovo lice. „I zašto, tata? Ona nas je jebeno ostavila. Ostavila nas je i sada...“
 Riječi se zaustave u mom grlu i frustracija se nakuplja u meni. Ne znam kako da
to sve izbacim iz sebe. Podrapam sliku na malene komadiće i bacim je u zrak. Moj
tata mi se približi, uzimajući me u zagrljaj. Lupam ga po prsima.
„Layla, dušo, bit će sve u redu.“
„Ne mogu te izgubiti“, šapnem.
„Nećeš.“
Pustim da me tata grli. Utonula sam u njegov zagrljaj kao što sam bezbroj puta
dok sam još bila djevojčica. Šaptao mi je iznova i iznova da će sve biti u redu dok
mu nisam povjerovala. Nakon nekoliko dugih trenutaka tišine, uzviknuo je preko
moje glave.
„Vratite svoje guzice natrag tamo. Ne trenirate da bi bili Miss Amerike.“
Čujem da su se muškarci razišli i zvuk teretane koja se vratila u život u sekundi.
„K vragu, djevojčice, trebamo te upisat za borbe.“ Čujem Jaga kako se šali.
Tata se pomakne i Jag me zgrabi u snažan zagrljaj prije nego se vrati treningu.
„Moraš kontrolirati svoju narav, Layla“, tata me izgrdio.
„Jako dobro što si mi ti to rekao pošto sam to naslijedila od tebe.“
„Ja to kontroliram. Velika razlika.“ Razbaruši mi kosu. „Ti trgaš svoje kosti.“
Pokažem mu srednji prst brzo i razigrano prije nego ima šansu da me prekine.
„Moj jedini san za tebe je bio da odrasteš u samopouzdanu i hrabru ženu.
Mislim da mi se obilo o glavu.“ Povukao me u još jedan dugi zagrljaj.
„Moram se vratiti treningu, dijete.“
„Volim te“, šapnula sam.
Vratio se natrag u ring gdje ga čekaju dva mlada borca. Okrenem se da vidim
tko je to došao tijekom mog sto trideset i drugog sloma otkad sam se vratila
doma.
Cruz stoji bez riječi sa svojom torbom podignutom preko ramena, njegova
mornarsko plava polo majica grli mu prsa, i one vražje gimnastičke hlače su mu
spuštene nisko na bokove.
Polizala sam usne i zagrizla donju usnicu.
„Dobrodošao kući, Cruz.“
 9. POGLAVLJE
Cruz
Pet dana i bio sam siguran da više ne bude u mom sistemu, ali još uvijek je.
Njezine velike smeđe oči, prekrasna tamnoputa koža i borbeni stav privlače me
više nego prije. Rekao bih da je to zato jer je prelijepa žena, a moj kurac je gladan.
Bio sam u krivu. Bilo je sve teže i teže boriti se protiv nagona.
Pošto sam bio borac, nikada nisam imao ozbiljnu vezu. To ne dopušta dovoljno
vremena koliko žene trebaju. Ona je drugačija. Želim joj to dati. Nisam vražja
djevica. Pukni ih i odi je bila moja igra u prošlosti. Nije kao da sam seronja ili gad
prema njima; one to žele. Poslije borbi, kada je adrenalin visok, a pičkice šeću
naokolo, ja sam bio taj koji je udovoljio, ali nikada se nisam obvezao na ništa
drugo.
Mrzio sam što sam ostavio Laylu, ali morao sam. Iznenađenje koje sam našao
kada mi je tata umro nije bilo nešto što sam mogao ostaviti nedirnuto. Što sam
više istraživao, to mi se više okretao želudac. Dio mene je toliko bijesan na tatu
što mi je to skrivao, a onda se osjećam kao jebeni seronja što mrzim mrtvog oca
koji mi je dao svijet.
Layla je ta koja to sve osvjetljava. Kada ju vidim, sve to nestane. To je bolesno i
pogrešno, ali je dobro za mene. Kada izađe ispred pulta, upijam ju cijelu. Nosi
uske tajice za jogu sa još užom majicom dugačkih rukava. Pripija se perfektno na
njezine sise, zbog čega mi je teško misliti.
„Hej, Razbijačice.“
Nagnula je glavu, gledajući me. „Razbijačica?“
„Da, izgleda da si pravi borac.“
Preokrenula je očima. „Ja sam izvan kontrole.“
To je pogreška, velika jebena pogreška, ponavljam si u glavi ponovo i ponovo,
ali to na kraju ignoriram. Zgrabim je za struk i povučem je k sebi dok nismo prsa uz
prsa. Nadvisujem njezinu malenu građu, ali nekako si totalno pašemo jedno uz
drugo.
„Nedostajala si mi, Razbijačice.“
Slegne ramenima kao da to ništa ne znači. „Nisi mi baš nedostajao.“
Uštipnem je zbog čega zacvili i poskoči bliže mojim prsima.
 Lagano me potapša po prsima sa zdravom rukom. „Dobro, dobro! Nedostajao si
mi, Notorious.“
Ne promakne mi kako je polizala svoje usnice. Potrebno mi je puno
suzdržavanja da se ne sagnem i probam je. Želim je tako jako.
„Moram trenirati i mislim da se Bossu ne bude sviđalo ovo u njegovoj teretani.“
„Večera večeras?“
Kimnem i mignem joj. „Moj stan.“
„Ok.“ Malo se zarumenjela.
„Ponesi stvari za spavanje.“
Želim završiti misao sa onim što mi se mota po glavi. Želim je razodjenuti cijelu
dok je budna ovaj put. Dirati je po cijelom tijelu, kušati je, tada je uzimati cijelu
noć. Moj kurac se trza na samu pomisao. Primoran sam se povući jedan korak.
Pakleno se trudim da namjestim moju bijesnu erekciju. Layla se nasmije na moj
pokret.
Nikada neću preživjeti ovu ženu. Boss će me ubiti.
Podigne se i pogladi me po obrazu. „Vidimo se večeras u sedam.“
Okrene se i krene prema vratima. Proučavam njezino savršeno dupe dok
odskakuje, tada namjestim tvrdoću u sportskim hlačama. Prebacim torbu za
treniranje preko ramena i krenem prema svlačionici, ne želeći ništa nego
posegnuti dolje i pogladiti svoj ljuti kurac.
Kada izađem natrag u teretanu, nisam iznenađen kada se nađem prsa o prsa sa
Bossom. On je bijesan. Ne povlačim se od nikoga, ali on mi je trener i idol, pa mi je
muka od pomisli da sam ga razočarao.
„Što se to događa?“ zareži sa rukama na bokovima.
Ugrizem se za unutrašnjost obraza, znajući da se ovim moram oprezno
pozabaviti. „Sviđa mi se.“
„Ona je moja kćer.“
„Znam, gospodine.“
„Prošla je kroz pakao sa muškarcima. Ako ju povrijediš, jebeno ću te ubiti. To
sam isto trebao obećati i Ashu Chandleru.“
Samo spominjanje tog jebenog izbljuvka me razbjesni. Uskoro ćemo se sresti u
osmerokutu ako ću imati dovoljno sreće, ali moj je gnjev samo rastao kada sam
saznao više o povijesti između njega i ove obitelji. Znao sam da je neko usrano
rivalstvo između dvije teretane, ali opseg štete je opasan.
„Ja to razumijem, Boss. Obećavam da je neću povrijediti. Ja uh…“
Lupi me po ramenu. „Dobar odgovor. Brini se za nju.“
 Okrene se na peti i ode od mene. Totalno sam očekivao da će mi iščupati
obiteljske dragulje i objesiti ih na zid teretane. Ostajem na miru, obrađujući
njegove riječi. Opuštam se i zahvalan sam da je jedina osoba koja smiruje moj
svijet je sada slobodna za izlazak, proždiranje i jebanje. Ona me iscjeljuje, a da to
ni ne zna.
 10. POGLAVLJE
Layla
Sličim na mačku bez dlake kada se pogledam u ogledalo. Nasapunati, depilirati i
ponoviti dok svaki komadić moje kože nije gladak. Što god je zaiskrilo između
Cruza i mene danas u teretani bilo je jebeno stvarno i ošamarilo me u lice.
Naravno, ja cijenim njegov dobar izgled, jamice i tijelo kao Hulk prije nego je
otišao, ali sada je to hram koji želim proždrijeti. Kada me njegov veliki dlan zgrabio
za bok, htjela sam skočiti u njegovo naručje i poljubiti ga. Nisam niti shvaćala
koliko mi je mnogo nedostajao moj novi prijatelj prošlih pet dana dok ga nisam
opet vidjela. Sve misli o tome da trebam ostati u svojoj sobi valjajući se u boli,
nestale su.
Zbog njega želim živjeti i probati ponovo. Nemam vražje ideje kako to objasniti.
Cruz Felix budi u meni nešto ohrabrujuće i divlje. Zaklinjem se da neću piti večeras
zato što se ovaj put želim sjećati kako me skida. Sva sam se naježila kad sam
zamislila kako njegovi prsti vrludaju po mojoj koži.
„Layla.“ Tatin glas plutao je po kući.
Zgrabila sam veliku torbu i odlebdjela do dnevne sobe. Da, lebdim na prirodnoj
uzvisini sa obećanjem Cruza. I ako samo dobijem uživanje u našem druženju,
njegove slasne jamice i njegov slatki drvenasti miris to je dovoljno da me podigne
više nego jebeni zmaj.
„Hej, stari.“ Zaobiđem ugao u dnevnu sobu.
Moj tata izgleda trošno, umorno i pometeno od onoga što mu je život priredio.
Baci se na kauč sa ispruženim nogama.
„Ja nisam ničiji stari“, zareži.
Znam da se igra.
„Idem večeras van sa Cruzom.“ Malo se pribojavam njegovog odgovora. Nikad
se nisam zamišljala sa nekim borcem.
On kimne. „Znam.“
Moja ramena se malo opuste. Nisam baš bila sigurna kako će reagirati. Znam da
je pametan čovjek i na neki okolišajući način mi je dao svoj pristanak.
„Neće ti se ovo sviđati, ali moramo o tome razgovarati.“
„Molim?“
Napetost se opet vratila.
 „Sjedni.“ On kimne.
Ne prepirem se s njim kako inače znam i sjednem u bakin omiljeni pohabani
kožni naslonjač.
„Naletio sam na tvoju mamu danas popodne.“
Prekrijem usta u stravi prije nego se izborim kroz ljutnju. „Ona nije moja mama.
Moja mama je mrtva.“
On kimne sa slaganjem. „Znam, draga. Nešto se kuha i to loše. Jako loše. Ona je
s onim seronjama i znam da je nešto tamo za nju.“
„Kao što?“ pitala sam.
„Nemam pojma, a to je ono što me smeta. Tu je cijela tona sranja između naših
teretana. Titan's Tribe žudi za tim da me zatvori i pokaže svoju moć, ali sa Cruzom,
imamo jebeno jaku vojsku. Njega se boje. Strah tjera ljude da rade glupe i opasne
stvari.“
Kimnula sam dok sam slušala.
„Drži glavu ravno i gledaj svoju okolinu. Imao sam sastanak i sa svim borcima,
također. Samo želim biti spreman.“ Nagne se naprijed. „I drži svoj latino
temperament pod kontrolom.“
Hladan strah puzio mi je po koži. „Ok, Papi.“
„Ne sviđa mi se način kako su ti prišli u baru. Bit će dobro što će Cruz biti uz
tebe.“
„Mogu se sama brinuti za sebe.“
„Sjećaš li se svog ispada sa brzom hranom? Ovo je moj ispad previše
zaštitničkog oca.“ Podignuo je ruke iznad glave. „Zbog mene to izgleda dobro.“
„Budalo.“ Nasmijem se.
„Samo napravi kako sam ti rekao. Ne mogu podnijeti još sranja.“
„Bez brige, tati.“ Ustanem i on također.
Podignem se na prste i zagrlim ga na duže vrijeme. Prije nego ga pustim, kažem
mu vijesti. Ne bude sretan zbog toga.
„Ne vraćam se na posao.“
Zakorakne unatrag i moja predviđanja su točna. „Kakvo sranje.“
„Tata, nema više nikakvih ispada od nijednog od nas. Trebam biti ovdje da se
oporavim i da se razumijemo, trebaš me.“
Lupi rukama o svoje bokove, nezadovoljan sa mnom. „Dobro.“
„S vremenom kada budem spremna, vratit ću se raditi ovdje. Ti si sve što mi je
ostalo.“
 Napokon kimne, ali ne odgovori. Papi zna kada treba odustati sa mnom, znajući
da neću popustiti u ovome.
„Tata, znam da si radio kao konj da bi me školovao i sagradio svoju teretanu. Ne
odustajem od toga. Volim biti medicinska sestra, ali trebam mali predah.“
„Razumijem. Kako ti je ruka?“ Pokaže na neonski rozi gips.
„Dobro.“ Zakolutam očima, još uvijek mrzeći taj rozi podsjetnik.
Glasan zvuk kucanja odjekne na vratima. „Oh sranje, Cruz.“
Skočim prema vratima i otvorim ih prema divu koji me promatra. On se
otuširao i spremio; od njegove pojave bi svim ženama klecala koljena. Traperice su
mu nisko na širokim bokovima dok mu uska majica grli prsa, a seksi miris kojim
odiše je samo trešnja na vrhu. Sve misli na ružan razgovor koji smo vodili Papi i ja
ispario je u zraku.
„Mislio sam da si me ostavila“, rekao je, stavljajući ruke u džepove.
„Ne, skoro sam dobila zabranu od onoga tamo.“ Pokazala sam palcem preko
ramena.
„Boss.“ Cruz kimne.
Tata mu kimne natrag i mahne prije nego ode u svoju sobu.
„Da li je on dobro?“ Cruz pita.
„Bit će nakon što se sranje od oluje malo smiri.“ Okrenem se od Cruza i viknem
tati. „Ja idem. Te quiero papá.“
„También te amo. Mantenerse a salvo.“
Smiješim se, volim čuti poznati španjolski kako si kažemo volim te i kako mi Papi
uvijek kaže da se čuvam. Izađem van i stanem kraj Cruza dok zatvaram vrata i
provjeravam da su zaključana izvana. Primi me za ruku, vodeći me dolje niz
stepenice dok nismo na nogostupu.
„To je bilo jebeno seksi“, Cruz je napokon rekao, prekidajući tišinu.
Pogledam ga samozadovoljno. „To kako sam pričala sa tatom? Koliko si udaraca
u glavu primio danas?“
Urliknuo je od smijeha. „Layla ti si stvarno nešto posebno.“
„Ti si taj koji je rekao da je to seksi.“ Sa slobodnom rukom, napravila sam
zračne navodnike. „Jebeno.“
„Ti kako pričaš španjolski je bilo seksi, pametnjakovićko.“
Zagrizem donju usnicu i nasmijem se. „Kako to da ti nikada ne pričaš
španjolski?“
Sliježe ramenima. „Samo sam ga s tatom pričao.“
„Kladim se da je bilo seksi.“ Zaigrano ga lupim po trbušnim mišićima.
 „Čudakinjo.“
„Uvijek treba poznavati jednu.“ Nasmiješim mu se.
„Sviđaš mi se, Layla.“
„I bolje ti je, pošto si ti jedini prijatelj kojeg imam sada.“ Otrčimo preko ulice.
„Kamo idemo?“
„Večera?“
„Mislila sam da idemo k tebi.“
„Nisam htio gubiti vrijeme kuhajući.“
„Ok.“ Kimnem. „Krafne?“
„Mislio sam da bi mogli imati krafne za desert. Imam planove.“ Namigne mi,
otkrivajući te jamice.
„Stvarno?“ pitam.
Cruzov mobitel oglasi se u njegovom džepu. Posegne za njim i uzme ga bez da
je propustio koji korak dok nas vodi prema našem odredištu. Gunđao je i režao u
mobitel sa pokojim „da“ ubačenim prije nego je poklopio.
„Da li je sve u redu?“ pitam.
Mogu reći po njegovom napetom držanju i raspoloženju koje je lebdjelo oko
njega da nije.
„Ne.“
To je odgovor od jedne riječi. Primim ga za ruku, ispreplićući prste s njegovim.
Sada je moj red da budem tu za njega.
„Trebaš li razgovarati o tome?“
„Ne.“
Pa, to je prošlo dobro.
„Onda krafne, sada?“ pitam ga.
Cruz stane i okrene se prema meni. Slobodnom rukom prijeđe preko lica prije
nego što progovori.
„Oprosti. Neka sranja s kojima se suočavam su nevjerojatna.“ Zastane na
trenutak. „Krafne ne bi bile dovoljne ni za početak.“
„Tu sam za tebe, Cruz.“ Stisnem mu ruku u svojoj.
„Hvala ti. To je sve što trebam.“
Uvijek je bio nježni div. Ali s njegovom čeljusti koja se trza u bijesu počinjem
vidjeti i njegovu drugu stranu. Prijetnja njegovog temperamenta podiže se do
vrtloga u njegovim očima boje viskija. Znam da me nikada ne bi ozlijedio, ali k
vragu, strašan je u ovom trenutku. Trudim se da otklonim taj osjećaj.
 Okrenemo se i počnemo hodati u tišini. Misli o onome s čim se suočava vrte mi
se po glavi. Sranje je to što mi je prvo na pamet pala druga žena. Da li je ostavio
nekoga u Texasu? Pa što ako je? Mislim, mi smo samo prijatelji. Prijatelji koji
skidaju jedno drugo, drže se za ruke, jedu krafne zajedno...prijatelji, zar ne?
„Gdje si bila?“ Cruz je pitao, otvarajući vrata u mali steak restoran.
Pogledam ga sa zbunjenim pogledom.
„Nestala si mi tamo na minutu.“
Jednom kada Cruz uđe u restoran, hostesa je već sva oko njega. Njen osmijeh je
veliki, a sise ekstra prpošne i na raspolaganju, ne dajući mi vremena da odgovorim
na njegovo pitanje.
„Koliko večeras, Cruz?“ zaprede.
Oni su si na ti. Jebeno prekrasno.
„Dvije, molim.“
Kunem se da vidim kako njena koljena klecaju kad joj se obrati. Ona praktički
grli zrak na suho da bi mu bila što bliže. Njeni bokovi se njišu na seksi način dok
nas vodi u separe u kutu. Slabo je osvijetljen i ima romantičan osjećaj. Ponovo,
moj mozak postaje moj najgori neprijatelj. Vjerojatno je vrlo često tu pošto je na ti
sa hostesom – pa koliko je točno žena tu doveo?
Hostesa ostavi jelovnike na stolu i podraga Cruza po ramenu prije nego ode.
Stisnem šake, trudeći se da zadržim bijes.
„Ne mogu ja ovo“, izlanem dok je Cruz krenuo sjesti.
Odmah ustane na zvuk mojih riječi.
„Da li postoji druga žena?“
Idem ubojito, pitajući direktno bez kajanja. Nema kruženja oko stvari; samo
tupo kao tupi nož za maslac koji ide direktno u metu.
On protrlja svoje lice od frustracije. „Ne, Layla.“
„Nemoj mi lagati, Cruz.“
Pustio je ruke sa strane i zamislio se na trenutak prije nego je ponovo
progovorio. Čeljust mu je stisnuta od frustracije i pripremim se za njegovo vikanje.
„Nije bilo nikoga u mom životu od mog oca do tebe i to je istina. Neću tu jebeno
moliti Layla. Bog zna da imam dosta toga uz treniranje i sranja. To je tvoja
odluka.“
Bila bih lažljivica kad bih rekla da me njegove riječi nisu zarezale do boli. Bile su
sirove, zlobne i istinite. Znam da mi ne laže, ali mi isto tako ne želi dati ništa više.
Kimnem, prihvaćajući njegov odgovor. Sjednem i on me slijedi. Pročistim grlo prije
nego progovorim.
 „Hvala ti.“ Izađe kao šapat dok sam provlačila prst po naboru netaknutog
bijelog ubrusa. „Telefonski poziv, tvoj stav i ta hostesa su me malo izludili. Ja inače
nisam takva, ali sa svim što se dogodilo u posljednje vrijeme, malo sam pošizila.“
„Zahvaljujem na tvojoj iskrenosti, Layla. Nikakve umne igrice za ikoga od nas,
ha?“ Nagne se naprijed sa laktovima na stolu, napetih bicepsa ispod njegove
majice.
„Dogovoreno.“
„Još uvijek se bavim sranjima od kuće od kada je tata umro. Ne razgovaram o
tome i ne želim. To je kao da skidaš krastu sa gadne rane koja nikada nije ni
zacijelila.“ Hvata se za stražnji dio vrata. „Nemoj me tjerati.“
Kimnem, bez riječi. Bol je previše poznata. Povređuje me, ali je iskren. To sam i
tražila. Nikada nisam vidjela tu njegovu hladnu stranu. Njegova prošlost je samo
to – njegova prošlost.
„I vezano za hostesu, bio sam ovdje dvaput i odmah me prepoznala.“
„Prepoznala?“ pitam.
„Svjetski prvak“, promumlja.
Pogledam preko ramena u očajničkom pokušaju da si olakšam raspoloženje.
Točno znam na što je mislio. Osjetim njegove čizme kako me gurkaju pod stolom.
„Dobro, dobro, ok. Valjda ću se morati naviknuti na zabavljanje sa Gospodinom
Poznatim.“ Nasmijem se, trudeći se najviše što mogu sakriti činjenicu da patim
iznutra zato što mi se ne želi otvoriti.
Posegne prema meni, gladeći me gore dolje svojim velikim dlanom po gipsu.
Nešto se još uvijek kuha u njemu, ali mi je jasno dao do znanja da ne želi da mu se
petljam u osobni život. Malo sam ipak razuvjerena u vezi druge žene, ali misao i
dalje postoji.
Kao što je hostesa bila predispozicionirana prema Cruzu, naša konobarica radila
je istu stvar. Zbog toga je teško gutati obrok malo po malo, ali uspijevam. Kada se
spremamo otići, plava konobarica dotrči do nas sa komadićem papira u ruci.
„Um.“ Malo zamuca. „Da li bi mogao potpisati ovo za mog malog brata? Oprosti
što pitam, ali on je jedan od tvojih najvećih obožavatelja.“
Cruz pogleda prema meni tada se okrene natrag prema konobarici sa najvećim
osmijehom i sa tim vražjim jamicama koje se perfektno uklapaju.
„Nema problema.“
Odmakne debele plave pramenove od lica. „Hvala ti. Odgajam ga sama i misli
da će jednog dana biti borac.“
 Cruz pogleda na njezinu oznaku s imenom koja se baš našla na njezinoj lijevoj
sisi i potrebna mi je sva unutarnja snaga da mu ne stanem na nogu pošto njegov
pogled ide preblizu njenog dekoltea. „Saylor, izvoli.“
Preda joj papir na koji je napisao poruku i potpisao se. Potpis mu je jebeno seksi
i osjećam ružno ljubomorno čudovište kako se budi u meni. Ja želim njegov potpis.
„Dovedi ga do dvorane. Treniram u Diablos Throne.“
Ona entuzijastično kimne, ali prije nego što ode, doda mu još jedan papiić. Na
ovom je njezino ime iza kojeg slijedi broj telefona. Popizdila sam. Svaka nijansa
crvene zamagljuje mi vid. Toliko sam ljuta da ni ne čekam Cruza da mi otvori vrata.
Gurnem staklena vrata i dočekam večernji hladni zrak koji mi puše u lice. Skrenem
lijevo, praveći dugačke korake prema svojoj kući. Dosta mi je za večeras. To je
iracionalno; znam to. Stvar sa ljutnjom – nikada ne sluša zdravi razum.
Stisnem šake sa strane sa bijesom koji raste do točke eksplodiranja. Ja sam
idiot. Ali moja mržnja i ljutnja pobijede na kraju. Potpetice mojih cipela lupkaju po
nogostupu dok brzo hodam.
„Layla.“
Ne okrenem se kada Cruz kaže moje ime. Svatko sa imalo pameti bi ga slušao.
Njegovi koraci odjekuju iza mene i znam da će me stići svaki čas. Ne bi se trebala
ljutiti…ne bi se trebala ljutiti...ponavljam si konstantno u glavi, ali sam i dalje ljuta.
„K vragu, Layla“, viknuo je kada me zgrabio za vrh ruke i okrenuo prema sebi.
„Što se k vragu događa?“
Pokušavam izvući ruku iz njegove, ali čovjek je sama snaga. Nije me povrijedio,
ali ni ne popušta. Gleda me s visoka i čeka na odgovor. Namrgođen je, čeljust mu
je zategnuto napeta i oči mu gore. Mogao bi me prepoloviti na pola u treptaju
oka. Ne bojim se njegove sirove snage, već njegovih tajni.
„Popizdila sam.“
„Vidim to“, šapne kroz stisnutu čeljust.
„Nemoj biti seronja.“
„Prestani biti kuja i reci mi koji ti se vrag događa.“ Priđe mi bliže ne prekidajući
kontakt očima.
„Dao si joj svoj autogram i pozvao ju u jebenu teretanu. Vjerojatno imaš i njezin
broj spremljen u džepu za kasnije. Da li ti je to dovoljno dobar razlog?“ vrištim.
„Poslao sam autogram njezinom bratu i pozvao ga u teretanu. Sve bi napravio
da inspiriram malu djecu. To je ono što je moj tata napravio za mene.“
„Pa nisi li ti pravi jebeni superheroj.“
„Znači ti si ljuta jer želim pomoći djetetu?“ Podigao je obrvu.
 Guram ga u prsa sa slobodnom rukom pokušavajući ga odgurnuti, ali cigleni zid
se ni ne pomakne.
„Ne. Da. Ljuta sam na tebe što si me izostavio od svih tih žena i zbog tog
jebenog broja u tvom džepu.“
„Layla, ti si idiot.“ Svaka riječ čista i precizna.
„Jebi se, Cruz.“
„Ne, slušaj me.“ Gurne me natrag na cigleni zid, zarobivši me između svojih
ruku i čvrstog tijela. Dlanovima je lupio u zid sa obje strane mog lica. „Nemam
njezin broj.“
Zakolutam očima, ne želeći odustati od borbe.
„Stavi ruke u moje džepove.“
Ne odgovaram ni riječima ni pokretima ovaj put. Tišina plovi između nas. Cruz
se prvi pokrene, grabeći me za oba zgloba i vodeći ih prema zadnjim džepovima
pa prednjim.
Jezik mu izađe van, poliže donju usnicu. Tada mi gurne ruku dublje u njegov
džep.
„Osjetiš li tvrdi kurac? Osjetiš li, Layla? Tako je tvrd od trenutka kad sam te
sreo. Sanjam o tvojim široko rastvorenim nogama, moj jezik kako te kuša, i kako bi
to tvoje lijepo lice izgledalo kada svršavaš ispod mene.“ Gurne bokove prema
meni, grizući se za donju usnicu. „Još kakvih jebenih pitanja?“
„Cruz…“
Moje riječi su presječene kada spusti usne na moje. Ruka mu padne sa moje
ruke i zaplete se u moju kosu, vukući me prema njemu. Drugu ruku stavlja na
moju guzicu, približavajući me još bliže dok se njegova erekcija ne smjesti na moj
centar i dublje u moju ruku. Nasrne na mene i dalje me ljubeći. Jezik mu proždire
moja usta i prije nego se odmakne, ugrize me za donju usnicu režeći.
Podiže glavu i spušta i drugu ruku na moju guzicu, mazeći ju i privijajući me k
sebi. Isplazim jezik, liznuvši malo krvi koja mi je bila na usnici.
„Što si ono htjela reći?“ Podigne obrvu.
Šapnem kroz natečene i ljubljene usne. „Htjela sam reći da nisam imala više
pitanja.“
To je najiskreniji odgovor koji sam dala u dugo vremena. Ne trebam znati
njegovu prošlost da bih bila s njim u sadašnjosti. Trebam njegovo tijelo na mom i
njegovo srce u mom životu.
 „Ti si ljubomoran tip. To me napaljuje.“ Njegov stisak se pojača na mojoj guzici.
„Bježi od mene, Layla. Stići ću te i opustošiti tvoje tijelo tako da ne budeš mogla
ravno hodati.“
„Cruz.“ Ugrizem se za donju usnicu i zatvorim oči. „Ja…uh…ne znam zašto sam
se tako ponašala.“
Ponovo me stisne za guzicu. „Mislim da je vrijeme da idemo k meni. Potpisat ću
svoje jebeno ime na tvojoj slatkoj guzici. Ne trebaš biti ljubomorna na autograme,
bejbi.“
Ovaj put sam ja dobrovoljno gurala svoje bokove u njegove sa rukama koje su
još bile duboko u njegovim džepovima. Trenje me natjeralo da zastenjem i
ponovim radnju.
„Nisam dobra za veze i nikada se nisam seksala s nekim ovako brzo. Imala sam
nekoliko prijatelja za seks. Cruz Felix, ako se ovo dogodi večeras, tada si moj. Da li
me čuješ?“
„U krivu si, Layla.“ Još me jednom poljubi, ostavljajući me bez daha. „Ovo će se
dogoditi i dušo, tvoje dupe je moje.“
Zahtjevan. Razuman. Jebeno zgodan. I ima tvrdi kurac za mene. Nikada u životu
nisam otišla od viđenja crvenog do napaljenosti iznad svakog vjerovanja. Cruz
posegne za mojom rukom, izvlačeći je iz svog džepa. Druga ruka, ona sa gipsom,
izašla je lako pošto su samo moji prsti bili u njegovom džepu. Naši prsti se
prirodno isprepletu i nastavimo hodati natrag prema teretani i dalje prema
njegovom stanu.
„Što je sa krafnama?“ pitam kada smo prešli cestu.
„Kupio sam ih nekoliko ranije.“ Pogleda me zabavljeno.
„Oh, stvarno.“
„Pretpostavio sam da bi mogla pojesti jednu s mog kurca za desert.“
Poznata sam po tome da nikada ne zašutim. Uvijek ona koja odgovori ili bar
imam zadnju riječ, ali Cruz Felix me ostavio bez riječi. Nešto se pokrenulo među
nama. Nešto ozbiljno. On je u raspoloženju koje me plaši i sigurna sam da ne bude
stao dok ne bude kompletno zadovoljan.
 11. POGLAVLJE
Cruz
Sve je išlo previše jebeno dobro. Trebao sam znati da će se nešto razbuktati
između nas. Kad sam vidio Laylinu ljubomoru kurac mi se napeo kroz jebene
traperice.
Osjećam se kao seronja što krijem cijelu istinu od nje o telefonskom pozivu, ali
iskreno, to je nešto sa čim nemam snage da se sad suočim. Ovo drugo što se
događa u mom životu je svježe i novo. Započelo je s eksplozijom i pokušavam
pronaći način da izgradim odnos, a Layla je ušla u moj svijet dodajući sasvim novu
dimenziju.
Vrata mog stana zalupila su se iza nas i zabio sam Laylu u zid prije nego što je
imala priliku proučavati unutrašnjost. Njezin tata posjeduje ovo mjesto, tako da
sam siguran da ga je već vidjela i u ovom trenutku nisam u jebenom raspoloženju
da joj priuštim razgledavanje. Sve misli o gostoljubivosti lete kroz prozor. Radije
bih razgledao njezino jebeno zaobljeno tijelo ostatak noći.
Naša tijela se pritiskaju. Osjećam kako joj se grudi dižu i spuštaju uz uzbuđenje
koje joj pleše u očima. Ruke mi padaju do njezinih toniranih bedara. Nježno je
stisnem, povlačeći joj guzu do svog struka. Zarežim, shvativši da smo sada goli, da
bih je jebao uza zid.
Prije nego što je imam priliku poljubiti, Layla mi obujmi lice, poprimajući
ozbiljan pogled. Ako me sad odbije, ispizdit ću kao nikad do sad.
„Cruz, jesi li dobro?“ šapće ona.
Kimnem glavom. To je sve što trenutno mogu učiniti.
„Što se događa s nama?“
„Već neko vrijeme te želim.“ Ugrizao sam je za donju usnu, povlačeći je prema
sebi sve dok ne iskoči natrag. „Jebeno gledanje kako spavaš umalo me ubilo. Ja
nisam za vezu, Layla, ali jebeno te moram imati. Ne znam što je to.“
Progutao sam ostatak riječi. Zaista bih joj trebao reći da imam osjećaj da kada
se to jednom dogodi, nikada mi je neće biti dovoljno. Ja sam promijenjen čovjek i
nemam pojma zašto. To bi mogao biti preokret cijelog mog jebenog života, ova
prekrasna, veličanstvena žena koja je upala u njega.
„Onda me uzmi.“ Ona mi povuče lice natrag i ovaj put me poljubi.
 Uspijevamo ući u moju spavaću sobu; odjeća nam pada na pod, dok se naše
ruke koordiniraju u jedinstvenom plesu preko gole kože. Spustim je na krevet,
očaran slapom divlje tamne kose koja se širi po mojoj postelji. Layla je prekrasna
žena. Privučen sam njoj, vezan nevidljivom, neobjašnjivom vezom.
Prekinem poljubac i nastavim je ljubiti niz njezinu vilicu, ključnu kosti i idem sve
niže. Zaustavljam se kod njezinih sisa, poklanjajući pažnju objema. Zarolam jezik
preko hrapavog pupoljka, grickajući ga zubima, dok drugi uvrćem prstima. Layla se
migolji i izvija ispod mene. Njeni nokti grebu me po ramenima.
Što je glasnija i uzbuđenija, to više pobuđuje moju želju. Moram izdvojiti
vrijeme za nju, ali nema paklene šanse da ću moći. Prsti mi proučavaju
unutrašnjost njenih bedara. Ignoriram njezin šapat protesta kad me više ne može
dotaknuti. Namjestim se među njene noge.
„Prokletstvo, bejbi, totalno si mokra.“ Lijeno provlačim prst kroz njezine
nabore. Layla se izvija, moleći još. Umočim jedan prst u nju, kradući joj dah. Ne
mogu se suzdržati, uvučem jezik među njezine nabore dok je prstom obrađujem.
Dodajem još jedan prst, nastavljajući je lizati dok mi ne stisne prste i vrišti
svršavajući.
Ustanem i spustim svoje boksere jednim naletom.
„Isuse.“
Pogledam prema Layli koja je podignuta na laktovima i bulji u moj kurac.
Vragolasto joj namignem prije no što posegnem u moj noćni ormarić po kondom.
„Cruz“, šapne ona.
„Hm?“ Podižem pogled prema njoj dok cijepam paketić zubima.
Ona pokazuje na moj dignuti kurac, koji se točno usmjerio prema njoj. „Ti si
jebeno ogroman.“
Samo slegnem ramenima. Nije prvi put da to čujem. Jebote postoji i Twitter
haštag o tome.
„I dalje ga želiš?“ pitam prolazeći rukom kroz svoju kosu, mrseći je.
Layla mi ne odgovara riječima. Tijelo joj se savija, a ona puzi prema meni na
rukama i koljenima dok njezin dah ne okrzne pulsirajući glavić mog kurca.
Zapanjeno gledam kako se njezina ruka omotava oko mene. Polako klizi od baze
do vrha. Topao osjećaj prodire mi u prsa, uznemiravajući cijelo moje biće. Čudan
je to osjećaj i nikad ga nisam ranije osjetio.
Njezine pune usne omotaju se oko mene, prisiljavajući me da zabacim glavu i
zarežim. Osjećaj je jak, prožima me. Koljena mi slabe i u glavi mi se vrti dok me
iznova i iznova uzima u usta. Poznati trnci na dnu kralježnice prvi su znak da neću
dugo izdržati.
„Layla, dosta“, zarežim i povučem se. Njezina usta se odvoje od mog kurca uz
glasan zvuk POP koji odjekuje sobom. Nasmijem se.
„Zamalo sam prebrzo svršio. Moram biti do muda duboko u tebi, dušo.“
Zbog toga joj lice zasija. Moj kurac bolno pulsira, trebajući olakšanje. Ako sada
utonem u nju, svršiti ću za sekundu poput tinejdžera djevice. Vraćam se do
noćnog ormarića, pronalazim crni marker i pokazujem joj ga.
Počinje puzati po krevetu, ali ja sam brži i uhvatim je za gležanj, povlačeći je
prema sebi. Laylin smijeh ispunjava malu sobu.
„Cruz, bila sam idiot.“
Podignem obrvu i ugrizem donju usnu. „Nikad ne prekršim obećanje, dušo.
Smatraj to svojom prvom lekcijom.“
Prevrnem je na trbuh i podignem joj dupe pa je pljesnem po jednom guzu.
Njezina obla guza se malo zacrveni pod otiskom dlana, zbog čega mi kurac još više
očvrsne.
„Cruz.“ Ovaj put je nestala sva razigranost u njezinom glasu. Glas joj je ispunjen
potrebom.
Pokrivam joj leđa svojim tijelom, provlačeći svoj penis kroz rascjep između
guzova. Layla se ljulja prema meni.
„Sviđa ti se pljeskanje?“ šapnem joj u uho grickajući joj resicu.
Ona kimne glavom. „Sviđa mi se što me dodiruješ.“
Moj penis klizi između njezinih nogu obložen njenim sokovima slatkim poput
grijeha. Samo sam jedan potisak od potapanja duboko u nju. Pomičem lagano
kukovima izazivajući je. Layla se meškolji, moleći za još. Prsti joj postaju bijeli dok
se čvrsto drži za posteljinu. Ugrizem je za osjetljivu kožu na vratu s još jednim
zaokretom kukova.
Sjednem nazad na noge i još jednom je pljesnem bojeći joj već ružičasto dupe, a
zatim zubima skinem poklopac markera. Layla se vrpolji ispod mene. Pljesnem joj
drugi obraz guze čineći joj kožu zategnutim platnom za moj autogram.
„Tražila si, dušo, i dobit ćeš ga.“
Hladni kraj markera klizi joj po guzi, a ja iscrtam četiri slova mog imena na
njezinoj savršenoj koži. Ta četiri slova su uvijek bila moj potpis. Vježbao sam to još
otkako sam porastao da mogu pisati. Ta četiri slova sadrže sve u sebi za što sam
ubijao svoje dupe radom. Veće je nego što ga obično potpisujem. Prsa mi se stežu
dok na njoj stoji moje ime. Ona je moja.
 Bacim marker preko ramena, a zatim trljam usnama o njezinu guzicu, vrhom
nosa prateći svoje ime.
Mrmljam u njenu kožu. „Sretna sada? Nema više ljubomornih ispada? Moje ime
je na tvojoj guzici, Layla. Sad si moja.“
Osjećam kako steže zdjelicu ispod mene, pokušavajući se uhvatiti za bilo kakvo
trenje, i više ne mogu izdržati nikakvu samodisciplinu. Moram joj vidjeti lice kad
potonem u nju dok je nemilosrdno rastežem.
Preokrećem je jednim brzim pokretom, a zatim je uhvatim za gležnjeve,
povlačeći je prema sebi. Podiže kondom u ruci i naginje se naprijed dovoljno da ga
stavi na moj kurac. S tim malim dodirom, skoro sam ponovo spreman svršiti.
Kad je kondom namješten, pretvorim se u divlju zvijer. Gurnem joj gležnjeve do
prsa i potonem u nju bez upozorenja. Laylin vrisak zamagljuje mi vid, imam van
tjelesno iskustvo dok sam konačno duboko u njenoj toplini.
Nabijao sam se u nju iznova i iznova prije nego što sam je prekrio tijelom,
stavljajući joj noge iznad glave. Položaj mi omogućuje da utonem toliko duboko u
nju da sam prisiljen misliti na mačiće i stare prljave čarape da je još ne napunim
spermom. Layla se trlja o mene, udovoljavajući svakom mom nagonu. Ubrzo,
njezina slatka maca stisne mi kurac dok viče svršavajući.
„Još jednom dušo. Daj mi još jednom.“ Koljena mi se ukopavaju u madrac dok
jače i brže guram u nju.
„Cruz. O moj Bože. Cruz“, pjeva stalno iznova dok ne osjetim kako mi opet
stiska kurac.
„Layla“, protisnem među zube. Moj penis pulsira jednom, dvaput prije nego što
se napokon ne predam. Cijelo tijelo mi se napne i ukočim se nad njom. Njezini
savršeni kukovi trljaju se prema meni, izvlačeći svaku uncu užitka.
Pustio sam da joj noge padnu na madrac, a onda moje tijelo padne na njezino.
Borim se da većinu svoje težine usredotočim na laktovima. Naša čela se dodiruju i
tada primijetim suze kako lagano klize iz Laylininih očiju. Vrhom palca ih pokupim,
sušeći joj lice.
„Što se dogodilo između nas?“ šapće ona.
Nemam odgovor za nju, pa šutim.
„Nikad to nisam osjetila“, šapne opet.
Kimnem u znak slaganja. „Ni ja, mi amor.“
Nisam ni shvatio da joj govorim na španjolskom.
 12. POGLAVLJE
Layla
Probudim se prigrljena uz čvrste grudi Cruza Felixa. Proveli smo većinu noći
istražujući jedno drugo. Sa svakim dodirom, lizanjem i poljupcem sve više sam
padala na ovog čovjeka. Mislila sam da znam što je ljubav dok nisam upoznala
ovog kompliciranog, ali opet jednostavnog čovjeka.
Ti osjećaji me jebeno plaše. Sve to je prerano, ali ipak osjećam taj nezaobilazni
vrtlog. Jednom u životu sam mislila da sam znala što je to ljubav. Mislila sam da mi
je Ash pokazao kako je to biti voljen i kako je to voljeti. Ali sve maske su prerano
pale i pokazalo se njegovo pravo lice.
Zadrhtim u Cruzovim rukama i tjeram ružne misli. Zatim mi dvije stvari od sinoć
padnu na pamet. Cruz je govorio španjolski i nazvao me svojom ljubavlju. To je
utjecalo puno više na moje osjetljivo srce nego što sam spremna priznati.
„Buenos dias, mi amor7.“
Ugnjezdim se na njegovim prsima znajući da jutarnji dah može biti neugodan,
bez obzira na kemiju između dvoje ljudi.
„Govorio si španjolski“, šapnem mu u prsa.
„Da.“ Njegova velika ruka prolazi kroz moju kosu.
„Zašto?“ pitam bez razmišljanja.
„Osjećam se dobro, kao da sam kod kuće.“ Poljubi me u glavu. „Dugo se nisam
tako osjećao.“
„Moram u kupaonicu.“ Izvučem se iz njegovog zagrljaja i krenem prema maloj
kupaonici.
Osvježim se i odlučim da će pranje zuba prstom biti bolje nego ništa. Kad se
vratim u spavaću sobu, krevet je prazan. Srce mi potone do trbuha. Tada me
pogodi miris kave. Cruz uđe u sobu držeći dvije šalice sa velikim osmijehom.
„Nisam siguran kakvu kavu piješ.“ Slegne ramenima i ide sramežljivo ka meni.
„Baš takvu“, kažem mu, „S velikim seksi tipom koji mi je dostavlja.“
Cruz odmahuje glavom i pomalo se zarumeni.
„Hvala ti.“ Uzimam šalicu iz njegove ruke podižući se na prstima za brz poljubac.

7 Buenos dias, mi amor – Dobro jutro, ljubavi moja

 Cruz mi udovoljava, naginjući se da mi olakša. Nisam sigurna da ću se ikada
naviknuti na njegovu vrhunsku građu. Kada se naše usne spoje, draži me da
isplazim jezik, te prolazim preko njegovih usana. Razdvaja usne dopuštajući mi da
uronim u okus svježe kave. Telefon mu zazvoni, razdvajajući nas.
Sjednem sa strane na krevet i ispijam vruću kavu dok on priča. Ne osjećam se
kao luđak sa prevrtljivim osjećajima kao sinoć. Odgovara s par riječi prije nego što
prekine vezu, baš kao sinoć.
„Je li sve u redu?“ pitam grickajući donju usnu.
„Da.“ Kimne glavom.
„Hej, kako to da nemaš jutarnji zadah?“
Lagano se nasmije prije nego što sjedne na krevet pored mene. „Držim pastu za
zube i četkicu u torbi za trening. Koristio sam kuhinjski sudoper dok si obavljala
ženska sranja.“
„Ha. Pišanje, umivanje lica vodom i četkanje zuba prstom jedva da se mogu
računati kao ženska sranja.“
„Layla.“ Glas mu je ozbiljan.
Okrenem se prema njemu s ozbiljnim izrazom lica.
„Moram ti nešto reći.“
„U redu.“ Gutam brigu. „Nemoj mi reći da imaš ženu ili nešto slično.“
Zbog toga se lagano smije. Cruz se odmakne prema uzglavlju dok se ne nasloni
na njega i raširi noge. Snažnom rukom povlači me prema sebi dok mi leđa ne budu
naslonjena na njegova prsa.
„Plašiš me“, šapnem.
„Sada te posjedujem. Trebala bi se plašiti.“ Klizi usnama niz moj vrat.
„Cruz, molim te.“ Stisnem mu bedro.
„Ne znam odakle započeti niti ti mogu dati puno informacija.“ Zagnjurio je svoje
lice u moj vrat. „Kad mi je otac umro, morao sam očistiti teretanu i na kraju je
staviti na prodaju. Našao sam neke papire koji su mi zauvijek promijenili život.“
Nešto se dogodi što me razori. Cruzov glas pukne od osjećaja koji se izlijevaju.
Djelujem brzo, okrećući se u njegovom naručju dok postavljam svoju šalicu kave
na noćni ormarić. Sjednem na koljena između njegovih raširenih nogu i uhvatim
mu lice.
„Cruz, u redu je. Vjerujem ti.“
Nemam pojma odakle dolaze posljednje dvije riječi, ali to je zapravo čista istina.
Vjerujem ovom čovjeku koji me je držao za ruku kroz najteže dane i sate moga
života.
 „Pozivi, moje raspoloženje... Ne mogu, Layla.“ Stisne oči zatvorivši ih.
„Ne moraš, dušo. Kad budeš spreman.“ Obujmim mu lice, pritisnem usne uz
njegove, a zatim se povučem. „Kad budeš spreman, ja ću biti ovdje.“
„Obećavam ti da to nije druga žena ili ljubav ili takvo neko sranje, Layla.“ Zgrabi
me za dupe podižući me u zrak dok skuplja noge. Spušta me dolje, pa ga zajašim.
„Jebeno si mi posjedovala misli dok me nije bilo. Kunem se Bogom da mi je kurac
postao izlizan od previše tuširanja jer sam mislio na tebe.“
Smijem se njegovim hrabrim riječima. „Romantično, gospodine Šarmantni.“
„Loš sam u ovakvim razgovorima.“
„Jesi“, slažem se. „Ali ti si stvarno, stvarno dobar u tome što činiš da se osjećam
posebnom, a ne usamljenom. Super si nadaren u krevetu, tako da ti mogu
oprostiti verbalno preseravanje.“
Napola mi se osmjehne, a zatim me pomiluje dlanom po licu. „Prokleto smo
sjebani, nas dvoje.“
„Da, jesmo, ali osjećaj je tako dobar.“
Cruz pomiče svoju šalicu kave s madraca na noćni ormarić. Kako, dovraga,
nismo to prevrnuli je van mog shvaćanja. Pripisujem to prirodnom talentu i
borbenim rukama. Jednim brzim potezom prikovao me na leđa na krevetu.
„Isuse, preuzmi kormilo.“ Previše se smijem.
„Iznenadio sam te.“
„Da, uspio si, šampione.“
„Imam oko trideset minuta prije nego što moram biti u teretani. Imam planove,
neke ozbiljne planove s ekstremnim rokom.“ Podiže bokove u moju zagrijanu
jezgru.
Kunem se Isusom da sam gotovo svršila od trenja.
„Kakve planove?“ pitam.
„Moram istegnuti mišiće i treba mi pomoć.“ Opet se savija, a ovaj put osjećam
kako mu se kurac ukrućuje.
„Mogu ti pomoći“, stenjem.
„Da?“ pita dok mi utiskuje vruće poljupce niz vrat.
„Samo još jedna stvar.“ Podignem se na laktovima i uspostavim kontakt očima s
njim. „Stavi lice na pravo mjesto, molim te.“
Spusti glavu na moje sise, smijući se. „Isuse, shvaćaš li išta ozbiljno?“
„Oh, vrlo sam ozbiljna u vezi s tim. Zapravo, prilično sam sigurna da tvoje
zgodno lice mora biti na tom mjestu svakog dana. Znaš, kako bi moj savršeni vid
ostao neometan.“
 Drži glavu zakopanu u mojim sisama, a pritom pruža dlan i obujmi mi guzu. To
je moja nova omiljena stvar, ti veliki dlanovi lagano tapkaju po mojoj guzi. To je
odlično. Cruz je jedini čovjek s kojim sam bila koji može primiti moju guzu u svoj
dlan, a da si tako savršeno pristaju.
„I gnjuranje glave među sise je dobro također“, dodajem s hihoćenjem.
Posegnem dolje da podignem majicu da mu dam pristup djevojkama. Hvala
Bogu da nisam jutros stigla obući grudnjak. Uspijevam je povući preko glave,
puštajući Cruza da uživa u mojim sisama. Ne mogu zadržati ozbiljno lice dok se
ponaša kao dijete u trgovini slatkišima dok mi proždire sise.
„No puedo permitir que mi amor se quede ciega 8.“ Klizi niz moje tijelo dok mi
se noge šire.
Svira me kao dobro podešen glazbeni instrument s laganim kretnjama prstiju
kroz moje nabore, ližući i ljubeći me naizmjenično dok me ispunjava prstima. U
sekundi sam napaljena. Cruz mi lagano trlja klitoris i šalje me ravno preko ruba.
Ne sramim se vikati njegovo ime dok podižem bokove. Pruži ruku do noćnog
ormarića, hvata kondom i otvara ga zubima.
Utone u mene bez upozorenja, tjerajući me da vičem još glasnije. Osjećaj njega
duboko u meni je nešto što nikada neću moći objasniti. Njegovo tijelo me prekriva
dok se pokreće u meni, te mi po cijelom licu reda poljupce.
„Više. Treba mi više, Cruz.“
Sjeda na pete, namještajući moje kukove prema sebi. Stisak mu je bolan dok
mu prsti uranjaju u moje meso. Opet i opet nabija u mene, pogađajući savršeno
mjesto. Počinjem vidjeti bljeskove prije nego što me orgazam pogodi.
„Cruz. O moj Bože. Cruz“, pjevam, uživajući u nevjerojatnom osjećaju koji
ushićuje moje tijelo.
„Moje ime na tvojoj guzi“, procijedi kroz zube.
Tada me pljesne velikim dlanom po jednom guzu, šokirajući me. Još dva puta se
nabije i osjećam kako pulsira u meni; znam da će svršiti u kondom. Srušio se na
mene.
„Žao mi je dušo.“
Posegnem i provlačim ruku kroz njegovu kosu. „Nemoj da ti bude. Osjećam se
sigurno pod tobom.“
Ležimo u tišini dok se oboje ne prisilimo pripremiti za dan. Tuširamo se zajedno,
ostajući disciplinirani da se ne upuštamo u seksualne aktivnosti. Razmišljam kako

8 No puedo permitir que mi amor se quede ciega - Ne mogu dozvoliti da moja ljubav nema dobar pogled
što prije da stignem do liječnika po te čarobne pilule. Ne želim ništa drugo nego
kliziti gore i dolje njegovim penisom umazanim spermom. Pomisao me iznova
zagrijava. Navukla sam Cruzove bokserice i jednu njegovu veliku majicu sa
kapuljačom. Progutala mi je tijelo.
Spuštam pogled do telefona i vidim poruke od Papija.

Papi: Trebam te danas u teretani.

Ja: Zašto?

Papi: Zaostajem sa svime. Trebam pomoć.

Papi: Molim te.

Ja: stižem za malo više od pola sata.

Papi: Ponesi odjeću za vježbanje... moraš trenirati.

Ne odgovaram niti se raspravljam. Trening je posljednje što želim raditi, ali

znam da je na rubu zbog sinoćnjeg razgovora. Ako će ga smiriti to što će pooštriti
moju samoobranu, učinit ću to za njega, ali tu podvlačim prokletu liniju sa jebenim
vježbama. Moja debela guzica to ne želi.
„Sve u redu?“
Gledam kako Cruz oblači robu za trening. Još je vruć i ukusno primamljiv.
Usredotočim se na zamršene tetovaže na njegovim prsima i rukama. Opasne su i
seksi, sve u jednom.
„Jeste.“ Ustajem i odlazim k njemu.
Moji prsti klize preko tetovaže pištolja koja se proteže preko njegovih prsa do
druge tetovaže koji se obavija oko njegove ključne kosti.
„Cruz, nema drugih djevojaka, zar ne?“
„Layla, ne.“
„Nisam glupa. Gledala sam borbe i znam što se događa.“
„Shvaćam. Moje ime je na tvojoj guzici. Samo tvojoj guzici.“
Sjećam se osjećaja markera na svom dupetu dok je on pisao četiri slova svog
imena, pružam ruku i protrljam, a onda se nasmiješim. Možete se kladiti da se
osigurao da bude još uvijek tamo u jako crnoj boji nakon našeg tuširanja.
 „Vidimo se u teretani. Tata treba pomoć i želi da treniram.“
„Dobro.“
Prevrćem očima znajući da je i Cruz zabrinut zbog povratka moje majke u grad i
druge teretane. Pomazim mu prsa još jednom prije nego što se uputim svojoj kući.
 13. POGLAVLJE
Layla
Ako je količina neispunjene papirologije pokazatelj Papinog mentalnog stanja,
onda to ne izgleda dobro. On je uvijek u teretani na visini zadatka, ali sad je nered.
Krv mi ključa razmišljajući o majci kako igra veoma opasnu igru uma s njim.
Uzimam minutu da pogledam njen profil na Facebooku i tamo je slika na njenom
zidu sa jebenih zaruka. Muči me što vidim dio sebe u njoj. Tada mi se neizbježna
pitanja ponavljaju u glavi. Kako nas je mogla napustiti? Hoću li biti kao ona? Zašto
se dovraga vratila i to sa neprijateljem?
Jag pljesne po pultu. Pogledam ga i nasmiješim se kad vidim glupana s
ljubičastom maramom na glavi. Njega zaboli tko šta misli o njemu.
„Traka za trčanje trideset minuta. Onda se poslje nađemo u ringu, šlampavice.“
„Odjebi, nabrijani.“ Vratili smo se nadimcima iz djetinjstva. „Neću traku za
trčanje, nabrijani!“ Udarim po pultu.
„Želiš li da te cinkam?“ Podigne obrvu.
Isplazim mu jezik prije nego zaobiđem pult. Popravim svoje labave hlače i režim
pri pomisli na traku za trčanje.
„Neće te ubiti, Lay.“
„Mogla bi.“
Jag me razigrano gurne ramenom. Udarim ga u rebra, a on zavija privlačeći
pozornost čitave teretane. Na isti način kao kad smo bili djeca. Nismo krvni brat i
sestra, ali sigurno smo se tako ponašali.
„Papak.“
Jag skače prema meni, i kao budala, pokušavam pobjeći. A pod pobjeći, mislim
na brzo hodanje kombinirano sa trčanjem. Hvata me za struk i čini nešto što smo
radili kao djeca.
Seronja naglo skine moje hlače. Zvučni uzdah ispunjava teretanu praćen
glasnim udarcem. Zavrtim se prije nego što navučem hlače i vidim svog oca koji je
bacio ogromnu težinu usred ringa za sparingovanje. Cruz je sablasno bijel. Jag
vrišti od smijeha s mojom guzom ravno u licu.
Podignem gaće tako visoko da bih posramila i Stevea Urkela.
„Debilu“, šapnem Jagu.
Još se uvijek smije dok Papi hoda prema nama.
 „Eres una estúpida? Un tatuaje 9?“
Udarim se dlanom po licu i zastenjem. Kako reći starom da nije tetovaža i kako
je točno to dospjelo tamo?
„Muško ime? Prokleti borac na tvojoj guzici?“
Njegovo lice, mješavina bijesa i žarke volje za ubojstvom nekoga, u kombinaciji
s miksanjem engleskog i španjolskog, siguran je znak da će uskoro eksplodirati.
„Ay carajo, papa 10!“
„Pričaj, Layla.“
„To je samo marker.“
„Zašto je na tvojoj guzici?“
„Gospodine.“ Cruz stane između nas.
„Ti.“ Gurne prst u Cruzova prsa. „Traka za trčanje. Osam kilometara, odmah.“
Cruz ga poštuje i odlazi do trake za trčanje bez ijedne riječi. Kao da smo dvoje
male djece koja su nešto skrivila. Papi okrene pogled prema meni.
„Nisam dijete. To je šala. Eto što je to.“ Frustrirano dižem ruke uvis.
„Pokažeš li svoje dupe u ovoj teretani opet tako, kunem se Bogom da ću izgubiti
svoje strpljenje.“
„Nije kao da sam svima htjela priuštiti zabavu, zaboga. Jag ih je povukao.“
Pokazujem na Jaga koji se valja po podu od smijeha.
Kao magijom, Jagovo smijanje utihne.
„Jag. Traka za trčanje, odmah.“
Sada ti nije tako smiješno, drkadžijo.
Sada se ja smijem njemu. Pa, sve dok mi Papi ne kaže istu stvar. Zauzmem
zadnju traku za trčanje pored onih koje Cruz i Jag već koriste. Obojica me
pogledaju dok palim traku. Tada svo troje prasnemo u smijeh. Cruz odmahuje
glavom zbog čega se još jače smijem njemu.
Tata nam dovikuje, a mi se još jače smijemo.
„Dečki, vi ćete platit za ovo“, zareži Papi.
Dvojica muškaraca utihnu i okrenu se prema naprijed kao dobri mali vojnici,
zbog čega se samo jače smijem. To je jedan od onih nezgodnih trenutaka u kojem
se ne biste trebali smijati, a ta misao vas uvija i stvara vam nekontrolirane kikote.
Noge mi udaraju o traku koja se okreće i jače se smijem. Jag ima ogroman
osmijeh na licu. Naplata će biti bijesna kuja. Pogledam prema Cruzu i vidim kako

9 Eres una estúpida? Un tatuaje - Jesi li glupa? Tetovaža?

10 Ay carajo, papa - Oh, dovraga, tata
se teško bori da se ne nasmije. Kad otrčim kilometar i pol, ugasim stroj i nađem
Papija. Nije mi više devet godina, a pakleno sam sigurna da ne mogu podnijeti više
ova sranja. Pluća su mi zapaljena, a noge mi jebeno gore.
„Papi.“ Okreće se prema meni sa nadrkanim pogledom na svom licu.
„Završila si sa trakom?“ Podigne obrvu.
„Da.“
„Jesi kako da ne.“ Njegova čeljust pulsira. „Vrati se tamo.“
„Ne.“ Ruku podbočim na bok. „Ovo je sranje. Odrasla sam osoba.“
Baca utege koje je dizao. „Stvarno odrasla – kao volim da ogolim dupe s
potpisom.“
„To je bio jebeni Jag, njegov stav drkadžije.“
„Dios mio, tvoj jezik.“
Sjednem na pod da zategnem vezice na tenisicama. „Ne ispričavam se što sam
izašla sa Cruzom i zbog onoga što radim s njim. Žao mi je što ste mi morali vidjeti
dupe, ali Jag je kriv.“
Gunđa, zatim namještava rukavice za dizanje utega na rukama. „Želim da
treniraš s Jagom. Moraš pooštriti svoje sposobnosti samoobrane.“
„Dobro. Ali ako promašim i lupim nabrijanog u jaja, nisam ja kriva.“
Nasmiješi se prepoznajući stari nadimak. „Dovraga, vas dvoje ste kao dva
borbena bambinosa.“
„Prvi je počeo, Papi.“ Osmjehnem se kao i kad sam bila djevojčica. Taj osmijeh
me svaki put izvlačio iz nevolje.
„Idi na trening, onda mi treba pomoć da se teretana pripremi za borbu koju
imamo za nekoliko dana.“
„Borba?“
„Teretana je domaćin borbe.“ On naglašava svaku riječ.
Kimnem glavom, a onda me udari. „Je l’ se Cruz bori?“
„Prokleto je sigurno.“ Tata podiže uteg prema gore. „Treba mu razbistriti glavu.
U Vegasu puca na titulu prvaka.“
Petljam s vezicama, ne želeći ga gledati dok postavljam pitanje. „Hoće li, uh,
Ashova teretana biti tamo?“
„Na – jebenu – nesreću. Ni na koji način ne mogu izbjeći tu kopilad otkako su
sankcionirani i bore se za iste titule.“
„Tko se bori protiv Cruza?“ Naježim se na tu pomisao. Ash je prljav borac, a
takvi su i jebeni ljudi iz njegove ekipe. Učinit će sve da povrijede Cruza, posebno
ako saznaju za nas.
 „Nitko iz Titan’s Tribe.“ Zastaje na trenutak. „Ovaj put. Klinac mora držati glavu
čistu od svih sranja.“
„Postoji li šansa da se Cruz može boriti protiv Asha za titulu prvaka u Vegasu?“
„Izgleda da su dobre šanse za to sada.“
Kimnem glavom i polako ustajem da sačekam Jaga, obrađujući sve informacija.
Prođe nekoliko minuta prije nego što drkadžija došeta s usranim osmijehom na
licu.
„Zaveži.“ Udarim ga u prsa.
„Nisam rekao ni riječ.“ Poseže dolje, primajući se za međunožje. Bože, tako je
prokleto prost.
„Skoro si priuštio Papiju jebeni srčani udar, kretenu.“
„Vrijedilo je. Jebeni Cruz postao je bijel kao duh.“ Jag se presavija od smijeha.
„Mislio sam da će se veliko kopile onesvijestiti.“
Ne mogu, a da se ne nasmijem Jagu. „Malo upozorenje, kretenu, šutnut ću te
tijekom ove borbe. Nećeš ni vidjeti da dolazi.“
„Sretno, propalice.“ Ispravlja se s pobjedničkim osmijehom na licu. Dobro
izgleda i ima svoj šarm sa damama. On je takav žigolo.
Iskoristim njegov stav i brzo zamahnem nogom svom snagom dok ga ne
pogodim u uređaj za izradu djece. Jag se presavije, zavijajući od boli. Još jednom
privlačimo pažnju svih u teretani. Papi odmahuje glavom i viče na nas.
Ignoriramo ga, baš kao i kad smo bili mali. Noge mi polete i prije nego što sam
se snašla i moja guzica udara u prostirku. Jag napada, hvatajući me u jebeni klinč.
Oduvijek me je nerviralo kako me je mogao pokoriti za treptaj oka. Pokušavam ga
koljenom nabiti u prepone, ali me je prikliještio. Laktovima ga udaram u kičmu, ali
ga to ne dotiče.
„Jesi li ikad vidio pile da gleda preko ograde?“ Mrmljam.
Zna što slijedi i pokušava se maknuti. Ovaj put sam brža, uhvatim mu dlake na
vratu i povučem ih što je više moguće. Jag viče od boli. Njegove kolege iz teretane
urlaju od smijeha. Nema ničeg boljeg od natezanja punoljetnog muškarca da plače
kao mala pičkica. Napravim grešku uživajući previše u ovom trenutku.
„Ti mali kuronjo“, ispljune.
Jag uspijeva da mi zarobi glavu pod svojim pazuhom i odvuče me do ringa.
Prvi put nakon povratka kući osjećam se vedro i sretno. Ni tuga koja je ostala u
dubini, ni ozljeda i zbunjenosti zbog povratka moje majke. Sve je nestalo, a dom
se konačno počinje osjećati kao novootkriveno mjesto. Prokleto je dobar osjećaj,
ali ako sam nešto naučila u životu je to da ništa ne traje dugo.
 14. POGLAVLJE
Layla
Cruz je sjeo na klupu u teretani i tipka po svom mobitelu. Iako se čovjek potpisao
na moju guzu i označio me kao svoju, još uvijek imam sumnje u vezi s njim. Nešto
je isključen. Bori se s nečim, ili možda nekim, mračnim. Brzo sam otjerala tu
misao, ne ostavljajući ružnu nesigurnost da obavije ovu situaciju.
„Hej.“ Sjednem kraj njega, praveći malu udaljenost između nas.
Kimne mi, a zatim dovršava slanje poruke. „Hej ti.“
Glas mu je dubok i blag.
„Jesi dobro?“ Pokazujem na njegov telefon.
„Biti ću.“ On zastaje, ali na kraju nastavi. „Čistim sve što je ostalo nedovršeno
od sranja mog oca.“
„Žao mi je, Cruz.“ Jer mi je žao njega. Bol u njegovom glasu je očita.
„Jebeno umirem od gladi.“
Moram mu odati priznanje – na efikasan način mijenja temu.
„Smanjivanje težine za sutrašnje vaganje?“ pitam.
On kimne. „Da, neka đavolica je donijela krafne u moj život, a ja ih se ne mogu
dovoljno zasititi.“
„Nisam imala zadovoljstvo probati pojesti jednu sa određenog kurca.“
„Draga moja, za to su potrebne VIP ulaznice.“ Njegovi zubi bljesnu ka meni.
„Seronjo.“ Gurnem ga ramenom. „Prilično sam sigurna da je neki smotanko
donio krafne u moj život.“
Cruz me u sekundi zgrabi za bokove i povuče u svoje krilo. Noge mu automatski
omotam oko struka, a ruke oko vrata.
„Mogu ti ovo reći.“ Naginje se naprijed ljubeći me. „Ti si jedino što mi uljepšava
dan.“
„Ahhh... zar ti nisi romantičar, šampione.“ Smiješim se, pritiskajući usne na
njegove.
Osjećam kako mu usne pristaju mojima. Glasno režanje se čuje između nas.
Uhvatim mu obraze, trljajući jastučićima palca po njegovoj glatkoj koži.
„Koliko?“
„Dobra dva kilograma sigurno. Proklete jebene krafne i alkohol. Znao sam.“
Spusti čelo na moje. „Život mi je skrenuo s puta, a nisam se usredotočio.“
 „Žao mi je.“ Osjećam se krivom i sjetim se Papinih riječi od ranije.
Zgrabi mi dlanom guzu da me gotovo zaboli. „Kao što rekoh, Lay, ti si najbolji
dio mog dana otkada si se vratila kući. Ti mi pomažeš.“
„Treba li ti onda pomoći da sagoriš malo kalorija?“ Klizim jednom rukom
između nas gurajući je u tanke sportske hlačice. Debeli, pulsirajući kurac
pozdravlja moj dlan.
On pozdravlja taj potez režanjem, pa ga nastavljam obrađivati. Teretana je
prazna i zatvorena, a nas dvoje smo je okupirali. Vrtim bokovima u krilu,
pokušavajući pridobiti neko trenje kako bih olakšala nakupljanu toplinu u sebi.
„Imam puno kalorija koje je potrebno sagorjeti.“ Namigne mi. „To je vrlo velik
posao.“
Smijem se njegovoj glupoj šali, zatim mu još jače stisnem kurac i brže vrtim
bokovima, moja snaga mu daje odgovor. Tada sam u zraku stegnuta uz njegova
prsa i u sljedećoj sekundi leđa su mi na prostirci, a Cruz mi je prekrio tijelo.
Hvala Bogu za labave hlačice za trening koje nosim u teretani otkako Papi misli
da treniram. Cruz ih skine u jednom potezu, sve dok nisam gola u donjem dijelu.
Okreće me na jednu stranu provjeravajući moju guzu. Osjećam mu trag prstiju
tamo gdje je nekoć bilo njegovo ime.
„Bila sam tužna kad se ispralo“, promrmljam snažno pritisnuvši guzu na
prostirku.
„Onda izgleda kao da mi treba marker.“ Pritisne me na prostirku, a onda raširi
noge.
Osjećam kako me sramota preplavljuje, izložena tako svjetlu i točno usred
teretane. Čini se da osjeća moju nelagodu i počinje trljati dlanovima gore-dolje po
unutrašnjosti mojih bedara.
Čini mi se kao da je prošla vječnost otkada me ovako dodirivao, iako su prošla
samo dva dana. On zareži, zatim nagne glavu dok ne osjetim njegov dah na svojim
osjetljivim dijelovima.
„Cruz“, stenjem.
„Previše kalorija.“ Osjećam kako se njegov osmijeh širi po mom otvoru.
Ne mogu se ne nasmijati poput jebenog luđaka i zdravom rukom ga uhvatim za
glavu, povlačeći ga prema sebi.
„Lice na mjesto“, podsjećam ga.
Ispruži jezik i liže mi nabore, a zatim mi zaokruži jezikom po osjetljivom
pupoljku.
„Isuse“, vrištim, „još.“
 Ruka mi se zakopa u njegovu kosu, povlačeći ga sve bliže i bliže. Osjećam kako
Cruz uranja dva prsta u mene, ispunjava me do točke gdje sam spremna
eksplodirati od preplavljujućeg osjećaja. Potrebno je samo dva puta da gurne i
izvadi prste prije nego što mi se bedra stisnu s obje strane njegove glave, a ja mu
povlačim kosu dok vičem njegovo ime.
„Skidaj hlače“, naređujem dok Cruz puzi prema gore po mom tijelu. „Sada.“
On se smije i odmahuje glavom, ali spušta ih zajedno sa boksericama u jednom
naletu. Dio mene je tužan što ga nisam mogla proučiti u seksi boksericama koje
grle mišićava bedra i zatežu dupe. Kad pokrije moje tijelo, sve znakove tuge
preuzima radost i slavlje.
„Vrijeme je za sagorijevanje kalorija.“ Lupkam prstima po vrhu njegovih
ramena.
Posegne u torbu za trening, izvadi kondom i navuče ga poput stručnjaka. Ne
preispitujem zašto je toliko stručan. Jebeno sam zahvalna.
„Prva runda.“ Nasmiješi mi se vražjim osmijehom.
Ne čekam da Cruz uđe u mene. Glava njegovog natečenog kurca trlja po mom
ulazu. Klizim bokovima gore dolje, puštajući da me masira dok više ne mogu to
podnijeti. Potreban je samo još jedan pomak prema gore dok u potpunosti ne
bude unutar mene. Tako povezani uživamo u osjećaju da se naša tijela ujedinjuju.
„Nikada nije bio tako dobar osjećaj, Cruz. Nikada“, šapnem.
On zatvara oči. „Što mi to radiš?“
To nije pitanje na koje bi trebalo odgovoriti, ali je identično onome koje me već
duže progoni. Prebrzo padam na momka o kojem znam tako malo. Nikada nisam
bila tako vezana za nekog čovjeka i to me plaši.
Kad Cruz počne zavodljivo pomicati bokove u ritmu, omotam mu noge oko
bokova, stežući ga kao da mi život ovisi o tome. Bliskost uzrokuje rasplamsavanje
intenzivnog trenja. Spremna sam za orgazam po drugi put.
Zastenjem kad pogledam njegovo prekrasno iscrpljeno lice prekriveno
zadovoljstvom. Saznanje da mu ja to radim zapalilo me. Izvikujem mu ime iznova i
iznova sve dok se ne rastopim na prostirci.
„Pobijedio sam u drugoj rundi. Bolje ti je da se uključiš u igru, dušo.“ Prevrće
nas tako brzo da sam prisiljena koristiti svoju zdravu ruku na njegovim prsima da
se stabiliziram.
„Oh stvarno?“ pitam podižući obrve.
„Bolje zauzmi položaj.“
„Ti si taj koji mora sagorjeti kalorije“, protivim se.
 Njegove velike ruke me love za bokove podižući me malo, ali ne prekidajući
našu vezu. Prije nego što imam priliku postavljati pitanja, započinje nabijati u
mene. Ližem usne, gledajući kako mu se trbušnjaci stežu dok se kreće u meni. Kut
je savršen, udarajući točke unutar mene za koje sam sigurna da mi nikad nisu
dotakli. I samo tako će me ponovo baciti u vrišteći nered.
„Isuse“, šapnem.
„Još jedna pobjeda.“ Nasmiješi se s vragolastim osmijehom.
Otvaram usta kako bih prosvjedovala, ali on opet gura u mene zbog čega
padam preko ruba i gubim zdrav razum. Pala bih na njega, ali Cruz me čvrsto drži.
Još uvijek pumpa, zbog čega ludim.
„Ti si nešto posebno.“ Uspuhana sam i potrebna mi je sva energiju da izbacim
riječi.
„Ja sam šampion.“ Namigne mi.
Lupim ga po prsima i odlučim da ću pobijediti u sljedećoj rundi, onda se
spustim i zaposlim se. Počinjem polako vrtjeti bokovima pitajući se kako sam do
vraga doživjela orgazam tri puta i spremna sam za još. Mislim da moje tijelo nema
u sebi taj osjećaj za još jedan, ali osjećaj povezanosti je nadrealan.
Cruz me iznenadi nježnim, slatkim poljupcem na usnama i liježe opet dolje.
Ponavlja radnju iznova i iznova sve dok nije učinio barem pedeset trbušnjaka.
Svaki put kad me poljubi ja se nabijem na njega sve dublje dok ponovno ne
osjetim da mi se sprema orgazam.
„O, ne, nećeš.“ Gurnem ga na leđa. „Ja pobjeđujem u ovoj rundi.“
Dlanovima klizim preko njegovih prsa. Počinjem se kretati brže i jače dok Cruz
ne zagrize svoju donju usnicu. Znam da je blizu i da neću stati.
Mijenjam kut i osjetim kako pulsira u meni. Njegove ruke stiskaju moju guzu, a
zatim započinje stenjati prije nego što svrši u mene. Cruzovo cijelo tijelo se izvija i
topi natrag na prostirku.
„Jednoglasna odluka.“ Namignem mu. „Layla, lijeni terminator pobjeđuje.“
Cruz prekrije podlakticom oči i odmahuje glavom.
„Prerano?“ Naginjem se da mu poljubim vrh brade. „Previše otrcano?“
Ne pomiče ruku dok govori, već uspijeva uhvatiti moja usta i na njima šapuće.
„Ti si nevjerojatna.“
Ostatak noći provodimo u teretani. Vidim Cruzovu stranu kojoj nikada nisam
bila svjedok. Znam da je šampion i što je potrebno da to postane, ali ovo je prvi
put da ga gledam u njegovom elementu. Nakon što smo se očistili u svlačionici,
Cruz se presvukao u robu za trening i koristio traku za trčanje, a zatim vreću za
udaranje.
Pokušavam raditi, završavajući posljednje pripreme za borbu. Sutra je vaganje,
što znači da će mediji preplaviti teretanu, podižući gledanost za borbu. Ne
završavam mnogo posla jer mi Cruzova mišićava guzica odvlači pažnju.
Tijelo mu je stroj. Moje vlastito tijelo boli na ukusan način od tog stroja koji me
proždre. Pokušavam se usredotočiti na papirologiju, završavajući ispis broja
ulaznica za borbu.
„Dušo.“
„Da.“ Pogledam prema iscrpljenom i vrlo znojnom Cruzu.
„Dođi ovamo.“
Krećem se raspravljati kao i s bilo kim drugim, ali nešto ima u zrncima znoja
koje mu cure s čela. Kad sam već nekoliko koraka od njega, on ispruži ruku, zgrabi
me oko vrata i prilijepi me za sebe. Moja leđa pritisnuta su mu uz vlažna prsa, a
njegova ruka pokriva moje grlo.
„Što sad?“ on pita.
„Zgrabiti kurac?“ pitam.
„Pogrešno.“ U tren oka on drži obje moje ruke u jednom velikom dlanu, moj
gips mu nije prepreka.
„Iako, zgrabiti kurac uvijek je pobjeda.“
„Layla, ja sam neprijatelj i spreman sam ti nauditi.“ Spusti usta na moje uho.
„Što ćeš, dovraga, učiniti?“
„Neću te povrijediti, Cruz. Imaš borbu prekosutra.“
„Učini to“, zareži.
„Ne.“
„Jebeno učini to. Želim to vidjeti.“
„Nitko me neće ozlijediti.“
„Onda to dokaži, Layla.“
Ovdje se radi o Ashu i predstojećoj borbi. Brine se za moju sigurnost jer je
Titan’s Tribe u našoj teretani.
Zastajem na trenutak, ne želeći ići dalje s ovim.
„Mogu li ti samo objasniti, Cruz?“
Ruka mu se steže oko mog grla odsjekavši mi zrak, a ja to uzimam kao ne.
Spuštam glavu dok mi brada ne bude na prsima, a zatim je podižem unatrag što
jače mogu dok se ne povežem s njegovim licem. Osjećam kako mu popušta stisak i
gurnem lakat natrag u njegova rebra, prisiljavajući ga da se povuče dovoljno da se
ja okrenem.
Cruz se sagne, ali brzo se oporavlja.
„Udarila bih te nogom u jaja i onda pobjegla.“
Pokriva međunožje, a onda mi kimne.
„Jesam li prošla?“ pitam, prilazeći mu i trljam vrhovima prstiju natečenu kožu
ispod oka.
„Da.“ Povuče me k sebe. „Mogao bih te naučiti još nekoliko stvari.“
„Nisam te željela povrijediti.“
„Barem seronja u ringu sada neće prvi krenuti na mene. Kad uđem u ring
izgledati ću opako.“
„Opaki smrdljivac.“ Naboram nos.
„Idemo kući da se tuširamo.“ Stisne mi guzu.
Ugasim svjetlo na prekidač dok Cruz drži otvorena vrata za mene, a zatim
idemo ruku pod ruku do njegovog stana.
Tuširanje, krevet i maženje sa Cruzom savršen je završetak savršenog dana u
mom novom životu.
 15. POGLAVLJE
Cruz
Nisam ovako dobro spavao otkada mi je tata umro. Spavanje je postalo neprijatelj
sve dok nisam upoznao nju. Laylina duga i divlja tamna kosa prostrla mi se po
prsima i njeno malo tijelo stisnulo se uz moje. Maknuo sam pokrivač pa su se
njene sise pritisnule na moja prsa.
Poljubio sam je u čelo i stisnuo je čvrsto uz sebe. Njena moć neku večer u
dvorani me šokirala. Boss ju je dobro istrenirao. Nešto se kuha u teretani Titan's.
Bossovo jedino pravilo je da nema tučnjave izvan teretane ili ringa...nikada.
Nikada nisam nepoštovao tipa nakon svega što je učinio da mi spasi dupe
nakon što mi je tata umro. Bili su stari prijatelji. Nije ni trepnuo kada sam zatražio
pomoć. Bilo je gotovo jebeno nemoguće ne nokautirati Asha jučer na vaganju. Kad
je idiot počeo o tome kako je jeo sa Layline fine mačkice, morao sam prikupiti sve
nove vrste samokontrole. Naravno, Ash bi mi pričao svakakva sranja i da se ne
borimo. Nadam se da ću dobiti tog kučkinog sina u Vegasu.
Jag je bio taj koji me povukao prije nego sam imao priliku udariti. Upozorenje
da se klonim Layle je bilo to što me raspizdilo. Te seronje nešto planiraju. Boss i
Layla su sada moja obitelj. Sve ću napraviti da ih zaštitim. Jebeni život me naučio
da uvijek štitiš one koje voliš.
Zarežao sam, stežući je bliže sa tom jednom riječi koja mi je plovila po
mislima…ljubav.
„Mmmmm“, Layla je promumljala, privlačeći se bliže meni. „Da li si ti to upravo
zarežao?“
Pomazio sam je obrazom po vrhu glave. „Oprosti, dušo. Spavaj dalje.“
„Tako sam umorna. Trebam još sna.“
Držeći je čvrsto, čekao sam dok joj se disanje nije usporilo i izjednačilo opet.
Volim je. Udari me jako i odjedanput. Jebeno sam zaljubljen u ovu vatrenu, Latino
ženu koja voli šefovat.
Mobitel mi zavibrira na noćnom ormariću, odvlačeći me od mojih misli. Kliznem
po ekranu i ovaj put zadržim režanje da ne probudim Laylu.
JEBEMU.
 Druga žena u mom životu i ovaj put ne mogu se nositi s tim sranjem. Treba se
to riješiti, ali nemam jebenog pojma kako tome pristupiti. Mračno je i opasno, ali
kako sam rekao, moji voljeni u životu uvijek će biti zaštićeni bez obzira na
emocionalnu ili fizičku bol. Skliznem sa kreveta, ljut zbog gubitka dodira kože sa
Laylom.
Pričekam dok nisam ušao u svoju malu kuhinju i počnem si pripremati zobenu
kašu i proteinski shake za dan borbe. Naslonim se na pult, prekriživši noge i
odgovorim na poruku. Druga žena u mom životu pati i ne mogu joj ukloniti tu bol
bez obzira kako jako se trudio. Sada sa trenutnim razvojem događaja, nisam
siguran da li imam mogućnosti da joj pomognem.
Mikrovalna zapišti i blender je završio miksanje; međutim, prazan osjećaj u
mom trbuhu uopće ne traži hranu. Trebam energiju za borbu i bistru glavu, ali
kako dovraga da to napravim kada je ona u opasnosti, a ja nisam tamo da je
zaštitim? Ako joj samo takne dlaku s glave, tada ću ga ubiti zato što volim i nju.
Lupim šakom o pult shvaćajući da joj se neću moći vratiti najmanje tri tjedna.
Morati ću naći vremena.
„Hej.“
Osjetim ruke kako su me obgrlile sa leđa, tada me obavije njen slatki miris
jagode. Samo mali podsjetnik na drugu ženu koju trebam zaštititi.
„Jesi li dobro?“ pita me, mazeći me obrazom po leđima.
Tek sam tada shvatio da sam napet od straha i jebenog bijesa. Dosta mi je
ovakvog života i svih jebenih tajni koje me proganjaju. Layla je upala u moj život
stvarajući ga koliko-toliko normalnim, ali tada su se nakupile sve tajne koje ga
spremaju uništiti.
„Dobro sam“, napokon priznajem.
Mrzim joj lagati. Od svih ljudi, prisiljen sam lagati ženi koju volim. Prošla je kroz
pakao i sada je na pola puta natrag. Nema vražje šanse da ću joj to opet priuštiti.
Ona ne treba znati ništa od ovih sranja. To je pogrešno i zbog toga sam seronja, ali
me jebeno nije briga.
„Doručak šampiona.“ Okrenem se u njenim rukama, mašući sa čokoladnim
shakeom ispred nje.
Nos joj se namreška sa gađenjem. „Sretno s tim, šampione.“
Zezam je tako da stavljam šalicu na rub njenih usana i samo tako kako sam je
zezao i za njene vještine samoobrane, brza je da izbjegne opasnost.
 „Pop-Tarts11?“ pita, primajući rub majice.
„Ti si mali vrag.“
„Pokazat ću ti sise za Pop-Tarts.“ Povuče majicu prema gore do sisa.
Njena preplanula put dođe do izražaja. Njen pupak me mami, a onda se pokažu
rubovi njenih sisa. Primim čašu tako čvrsto da bi se mogla raspuknuti svaki čas.
„Dati ću ti da ih ližeš za Pop-Tarts od jagode.“ Podigne moju majicu koju ima na
sebi preko svojih sisa, pokazujući mi ih.
Pokažem prema ormariću koji sadrži sve moje grickalice. Rijetko ga gledam, ali
nikada ne jedem iz njega. Zapravo, ponosio sam se svojom strogom dijetom dok
ova mala čarobnica nije došla u moj život.
Layla je složila playlistu pjesama na mom iPod-u koji je spojen na mali zvučnik
prije nego je poskočila prema ormariću, ostavljajući vrata širom otvorena. „Pop-
Tarts, Oreos i ostali slatkiši, oh Bože!“
„Jebem ti“, zarežim kada ugledam njene roze tangice kako vire grleći njenu
slatku guzicu.
Iznenada, vratio mi se apetit punom snagom. Moj kurac je tvrd do bola. Boli, ali
je to slatka bol. Proučavam njenu guzu dok ostaje nagnuta analizirajući sadržaj
mog ormarića sa slatkišima.
Layla mrda guzicom lijevo-desno dok odabire. To malo govno me mami sa
svojim prekrasnim tijelom.
„Ja bih se trebao odmarati danas“, zarežim.
„Oh.“ Ne okrene se da me pogleda, ali nastavi njihati bokovima.
Krećem se prema njoj prije nego sam se snašao. Rukama ju zgrabim za bokove i
smirujem ju. Trljam se svojim tvrdim kurcem o njenu guzu. Automatski prede i
guzu gura unatrag, tjerajući me da se skoro ispraznim kao budalasti tinejdžer.
Tanki materijal mojih bokserica ne sakriva moju potrebu za njom. Nastavljam
uvijati svoje bokove uz njenu guzu, jebeno želeći je uzeti točno tu ovako. Tada 'No
Diggity' od Blackstreet i Dr.Drea počne svirati u kuhinji.
Počnem se pomicati u ritmu bokovima, trljajući ih uz Laylinu prekrasnu guzu.
Moj stisak se pojača, trebajući je sve više.
„Našla sam.“ Layla se uspravi.
Povučem je k sebi na prsa, trljajući se uz nju na pjesmu. Moje ruke prelaze
preko nje do naprijed dok se nisu uvukle u njene seksi tangice.

11 Pop-Tarts imaju slatko punjenje zapečaćeno unutar dva sloja tanke, pravokutne kore za tijesto. Većina vrsti je
smrznuta. Iako se prodaju unaprijed kuhane, dizajnirane su za zagrijavanje u tosteru ili mikrovalnoj pećnici.
 „Mmmmmm.“ Gricnem je za uho. „Moja cura je vlažna.“
„To je zbog Pop-Tartsa“, šapne. „Tako je dobar.“
„Lažljivice.“ Liznem je za ušku i uronim dva prsta u nju.
Čim su ušli u njenu vlažnost, izvadim ih van.
„Hej.“ Okreće se u mojim rukama usred ugriza. „Zašto si stao?“
Slegnuo sam ramenima. „Mislio sam te ostaviti da uživaš u orgazmičkim Pop-
Tartsima.“
„Cruz“, zacvili, izbacivši donju usnicu.
Kvragu, tako je jebeno prekrasna i neodoljiva. Kunem se da ona popravlja sve u
mom sjebanom svijetu. Zbog Layle želim sve zaboraviti i samo se utopiti u njoj.
Nije zdravo, ali to je što želim. Ne mogu zaustaviti vrtlog u koji sam uvučen.
Zlokoban osmijeh je na mom licu dok je primam za struk i podignem je na pult.
Layla vrisne i nastavi jesti svoj Pop-Tart, dok mrvice padaju na njena prsa.
„Sise“, zahtijevam.
Odgovara tako da podigne majicu dok ne vidim njene ispupčene bradavice.
Zabavljeno gledam kako pušta da mrvice padaju po njoj.
„Pop-Tart za lizanje?“ pita, nagnuvši se u stranu dok širi noge.
Podignem obje obrve i nastavljam još malo plesati, primičući se pomalo prema
njoj. Spustim ruku na svoje bokserice, primajući se za kurac. Ovo natjera Laylu na
lagani uzdah. Uživa u ovoj predstavi, pa nastavljam zagrijavati atmosferu dok si
gladim kurac ispod bokserica.
„Tako je dobro“, zacvili dok si spušta ruku preko trbuha pa dolje do pokrivenog
središta sve dok uživa u svom doručku.
„Nema diranja, Layla.“ Nagnem se naprijed još uvijek se njišući uz pjesmu.
Stavim jednu bradavicu u usta, proždirući je dok se igram sa drugom. Kružim
jezikom okolo i naokolo uživajući u njenom slatkom okusu. Layla se zabija u mene
boreći se da me privuče, ali se nagnem natrag svaki put kada se pokuša približiti
mom trbuhu.
Premjestim se na drugu bradavicu, ližući, grickajući i sisajući sve dok Layla ne
stavi obje ruke u moju kosu povlačeći me i čupajući. Skoro pojedeni Pop-Tart
padne preko njezinog trbuha i smrvi se između nas.
„Jebi me, Cruz.“ Povuče mi glavu da ju pogledam. „Jebi me sad.“
„Molim te?“ Podignem obrvu.
„Jebi me sada, molim te.“ Primakne svoje lice do mog i brzo me ljubi.
„Jebi me uz pjesmu sa kojom izlaziš u ring.“
„Isuse, zbog tebe ću se rasprsnuti.“
 „Da li je ta pjesma na iPodu? Stavi je i jebi me“, nastavlja moliti.
„Danas je dan borbe, dušo. Ja bih trebao ležati na leđima dok se ti brineš za
mene.“
„Sada, Cruz!“ Njezini nokti se zabiju u moja ramena.
Duboki cerek mi pobjegne prije nego se okrenem prema iPodu i nađem
pjesmu. Kada se nađem pred Laylom opet, ona je skinula tange i raširena je za
mene.
„Trebam te probati.“ Nagnem se naprijed.
„Kvragu, kada ta pjesma počne bolje da me jebeš.“
Imam nekoliko trenutaka prije nego zasvira slijedeća i dobro ih planiram
iskoristiti. Ne trebam šećer ni ikakve slatkiše do kraja mojih dana sa ovim u svom
životu. Zaokružim jezikom oko njezinog klitorisa, srčući sve njezine sokove sve dok
Layla ne vrišti i vuče me za kosu.
Tu je mali trenutak tišine dok se mijenja pjesma, tada se nasmijem preko
njezinih nabora dok čujem prvi takt pjesme koja me podržava za borbu.
„Jebeno seksi“, šapne.
Ustanem, grabeći je za guzicu, povlačeći je k sebi. Prsti joj spuštaju moje
bokserice i ja ih skinem do kraja. Kurac mi je spreman, nalazeći lagano njezin
otvor. Layla se gura na mene.
„Ovo mi je najdraža pjesma.“
„Lijepo.“ Ugrizem je za vrat.
„I sada će me pojebati šampion uz nju.“
„Baš tim redom.“ Stisnem je za guzove, pjevajući uvodne riječi pjesme „Beliver“
od Imagine Dragons.
Ustanem omotan sa njezinim nogama oko struka, a njezina pičkica je uhvatila
moj kurac poput stege. Layla je poskakivala gore dolje po mom kurcu,
odgovarajući na svaki moj nasrtaj. Energija u kuhinji je neodoljiva. Ova djevojka i
moja pjesma me ispunjavaju kao što nikada nisam smatrao mogućim.
„Da li si blizu?“ zaškripao sam kroz stisnute zube.
„Skoro. Bože, tako blizu“, kaže između uzdaha. „Pomozi mi. Bože, tako blizu.“
Pjesma još nije ni na pola, a mi se raspadamo zajedno, naši apetiti tako proždrljivi
jedno za drugim.
Nagnem se prema dolje, slijedeći njene instrukcije dok zadržavam naš ritam i
nađem jednu bradavicu. Moji zubi su se spustili dolje na taj osjetljivi dio. To je
upalilo. Layla se stisne oko mene poput stege, cijedeći moj kurac.
Vid mi se počinje magliti sa hladnim trncima koji mi se penju uz kralježnicu.
 „Kondom“, promuknem.
„Sranje.“ Izbaci jednu riječ zadihanim glasom i dalje punim potrebe.
Pažljivo, stavim Laylu natrag na pult i već mi nedostaje taj osjećaj kako me jaše.
Primim se za korijen, gladeći ga rukom. Jebem ti, svršit ću posvuda po kuhinjskom
podu upravo sada jer sam već predaleko. Brzo je skočila sa pulta i spustila se na
koljena. Njene usne se omotaju oko moga kurca. Kunem se da je brzo pumpala i ja
sam eksplodirao. Ruke su mi se zaplele u njenu kosu, povlačeći je i tjerajući je da
ide dublje kako je moje sjeme punilo njeno grlo.
Kada sam došao k sebi, podignuo sam Laylu u naručje i posjeo je natrag na pult.
Preskočio sam njezinu borbenost da dođem do daha. Pjesma je završila i druga je
počela, ali sam fokusiran na Laylu koja je stisnuta uz mene, pokušavajući doći do
daha također.
„To je bilo prvi put“, šapnuo sam u njezin vrat.
„Sranje.“ Stisne ruke čvršće oko mene. „To su bili dobri Pop-Tarts.“
Uštipnem je sa strane i osjetim kako se migolji ispod mene. „Ti si budala.“
Layla sjedne i nagne se natrag dok se ne nađemo licem u lice. Osjetim njene
noge kako se omotaju oko mene, spajajući se točno iznad moje gole guzice.
Toplina njenih dlanova koji me miluju po licu prave moj jebeni svijet savršenim.
Spustim svoje čelo na njezino i zatvorim oči. Trebao bih jebeno šiziti zato što sam
zaboravio kondom, ali ta me pomisao ne plaši koliko bi trebala.
„Cruz“, Layla prošapće.
Odgovorim joj gunđanjem, držeći zatvorene oči dok mi se cijelo tijelo opuštalo
u njezinom.
„Zaljubljujem se u tebe.“
Riječi su slatke i nježne, udarajući me takvom silom kakvu još nisam osjetio.
Treba mi dugo vremena dok ne odgovorim. Layla se nije napela ni poludjela zato
što nisam odmah odgovorio.
„Dobro.“ Zastao sam. „Zato što sam ja već zaljubljen u tebe.“
„Otvori oči.“ Layla me podraga po obrazima jagodicama prstiju. Slušam je i
zagledam se u njene oči boje viskija koje su se umočile u moj cijeli svemir.
„Hvala za Pop-Tarts.“
„Hvala za lizanje.“ Mignem.
 16. POGLAVLJE
Layla
Dan je bio bez velikih događaja, pa, još od našeg doručka. To je bilo intenzivno.
Najbolji doručak ikad. Nakon epskog Pop-Tarta, poslastici nad svim poslasticama,
zajedno smo se istuširali, pogledali nekoliko filmova, a zatim prošetali centrom
grada.
Cruz je inzistirao da mi kupi nove hlače za vježbanje koje mi pristaju nakon što
sam ja odabrala filmove koje smo gledali. Mislim da sam ga šokirala svojom
opčinjenošću Bruce Willisom. Imao je lagani srčani udar kada sam probala uske
joga tajice i pokušao me uvjeriti da probam vrećaste trenirke s vezicama. Čak je
zarežao na ostale muškarce u trgovini, što me je još više potaklo da mrdam
guzom.
On je zaštitnički opsjednut prema meni. Zbog te moćne kombinacije ja ga volim.
Da, volim ga. Nikada, ni u svojim najluđim snovima nisam mislila da ću se zaljubiti
u borca, ali jesam.
„Hvala ti na prekrasnom danu.“ Cruz se nagne i poljubi me u čelo.
„Uvijek, mi amor.“ Pratim ga u stopu i udarim rukom njegovo savršeno dupe.
„Idem u stan na nekoliko sati.“
Ugrizla sam se za donju usnu ne želeći ništa više od toga da mi Cruz skine
odjeću i opustoši me upravo ovdje, na prednjim stubama moje kuće iz djetinjstva.
„Ako moraš ići“, cvilim.
„Čekaj, mi amor.“ Njegov je glas dubok i hrapav radeći svakakve, vrlo nestašne,
stvari mojim gaćicama.
„Mogli bismo se ljubakati u mojoj sobi. Bilo bi kao da smo ponovno u srednjoj
školi i skrivamo se uokolo.“
„Ne treba mi da me Boss kastrira prije meča.“
„Dobro, gospodine Zabavni.“ Nasmiješim mu se i poljubim ga u usne.
Prije nego što otvorim vrata kuće svoga oca Cruz mi stisne zglob. „Layla, budi
pametna večeras. Ne idi nigdje večeras gdje možeš biti stjerana u kut.“
„Prijetiš mi, šampione?“ Stavim ruku na bok. „Kao, navalit ćeš na mene ako
budeš imao priliku.“
„Jebeno sam ozbiljan.“
 Te tri riječi vibriraju mu iz grudi. Glas mu je pun prijetnje i brige, stvarajući
moćnu mješavinu bijesa. Ukočila sam se s naglom promjenom Cruzova
raspoloženja.
„O-okej“, promrmljam.
„Ash i Titans će biti tamo. Oni su jebeni idioti. Ne vjerujem im.“
Njegov bijes polako se pretvara u brigu i očaj. Vidim kako se njegove misli
smjenjuju po licu. Smeta mi to. Pustila sam kvaku i uhvatila njegove obraze,
povlačeći ga, tako da se sada dodirujemo nosevima.
„Obećavam, dušo. Neću napraviti ništa glupo.“ Zastajem i ispravljam se.
„Večeras. Jer znaš da govorimo o meni. Cruz, upravo u ovom trenutku mog života
značiš mi sve. Podigao si me kad sam bila na dnu. Natjerao si me da se
osmjehnem, smijem i živim. Tu sam za tebe. Razmišljaj večeras o borbi.“
Naše usne se zapečate zajedno. Električna struja prolazi kroz nas oboje dok se
otvaramo jedno drugom. Naši se okusi miješaju u jedno. Polako ga ližem jezikom
duž njegove donje usne i otvaram se za njega. Povučem se kad dobijem poriv da
isto to uradim na njegovom kurcu koji se pritiska na moj trbuh.
„Ozbiljno mislim na dio gdje se sada trebaš usredotočiti samo na borbu. Ne
izlazim s gubitnicima.“ Dotaknem mu vrh nosa.
Zvuk nečijeg kašljucanja me trgne. Oboje pogledamo dolje i vidimo mog Papija
kako stoji na stubama. Cruz kimne s blagim rumenilom, dokazujući da mu je ruka
bila u posudi s kolačićima, a zatim diskretno namješta svoj tvrdi kurac. Bože, kako
bih voljela da je njegova ruka bila u toj prokletoj posudi s kolačićima.
„Boss.“ Kimne glavom, odmičući se dalje od mene.
„Cruz.“
„Upravo odlazim, gospodine.“
„Prokleto dobra ideja.“ Papi prođe pored mene ulazeći u kuću.
Okrenem se da vidim kako se Cruz spustio niz stepenice i stoji na dnu. Čovjek je
zvijer, ali opet pakleno dražestan.
„Ćao.“ Mahnem mu prstima.
Namigne mi i odmahne glavom. „Bože, Layla, ponašaš se kao prokleti
tinejdžer.“
„Voliš to!“
„Znaš da volim.“ Okrene se i počne trčati prema svom malom stanu blizu
teretane.
Čovjek je jebena mašina. Dok džogira prokleto je seksi i gaćice mi se vlaže.
Njegovo tijelo je savršenstvo isklesano od mišića. Vidjela sam ga u teretani s
maskom koju nosi kad je u treningu i borbi. Kada je u tom stanju, čovjek je zvijer
sa izgrađenom agresijom. Za većinu to nije uočljivo, ali meni je očito. Oči mu
dobivaju tamniju sjenu, vene na vratu mu pulsiraju i nema topline oko njega. On
je stroj.
Čujem tuš kad zatvorim vrata za sobom. Dobro za mene, nema predavanja od
Papija. On može djelovati prgavo i razdraženo, ali samo laje, ne ujeda.
Zavalim se na krevet, odlučivši da se ne tuširam i uživam u Cruzovom mirisu.
Miris njegove kolonjske lebdi oko mene otkako me cijeli dan držao blizu sebe.
Odlučim upaliti svoj MacBook i surfati Facebookom. Nisam bila puno na tome
od povratka kući. Ako predugo razmišljam o tome, to je prokleto tužna činjenica.
Facebook me uvijek podsjeća na sve iz mog života prije povratka kući. Ne
propušta ni jednu stvar.
Nekada sam mislila da će njegovanje bolesnika i putovanje biti krajnji cilj za
mene. Ne više. Sigurna sam da je jahanje Cruzovog zgodnog kurca moj krajnji cilj.
Da, njegov je kurac tako lijep.
Stisnem bedra razmišljajući o tome dok se učitava početna stranica. Njegova
izbočina je uočljiva čak i kada nije uzbuđen. Meni je to najdraži njegov dio kojem
se divim. Primjećujem da imam nekoliko poruka i odlučim prvo krenuti od njih.
Ima ih preko dvadeset; više od polovice su od Tylera.
Tada se ružna kučka zvana krivnja pojavila. Tyler i ja smo se zabavljali bez
obaveza. Znam da je igrač, pa zašto, dovraga, to osjećam? Jer sam u jednom
trenutku pomislila da želim više.

Tyler: Hej, kako ide?

Tyler: Layla Lou Lou, jesi li tu?

Tyler: Trebam li pozvati društvo za potragu i spašavanje?

Tyler: Nedostaješ mi, a i mom kurcu! Nadam se da stvari idu dobro.

Redaju se poruke, u kombinaciji sa slikama kurca, koje mu ne služe na čast. Ne

znam ni kako nazvati to što smo Tyler i ja radili u odnosu na čarobno Cruzovo
razaranje. Potrebno je nekoliko minuta i još više istipkanih i izbrisanih poruka prije
nego što se odlučim za jednu.
 Ja: Hej. Oprosti što sam bila super zauzeta stvarima. Dobro sam.

Ono što sam stvarno htjela napisati je: „Bila sam super zauzeta sa pravim
muškarcem koji se prema meni ophodi izvrsno i nije sa mnom samo zbog
jebačine. Hvala na uspomeni. P.S. Ima dobrih šest centimetara većeg od tvog.“
Što je dovraga sa mnom? Bila sam prokleta budala cijelu godinu s Tylerom.
Izdržala sam s nepoštivanjem i samo s onim za što me je koristio jer nisam znala
kakav je osjećaj prave ljubavi. Naježim se kad vidim da točkice plešu na dnu
ekrana.

Tyler: Konačno. Bio sam spreman doletjeti tamo i pokupiti svoju djevojku.

Je li on ozbiljan? Znao je za sprovod. Objavila sam status o vremenu i mjestu da

obavijestim lokalne prijatelje, a od njega niti jedne jebene riječi ili poziv. Ali čini se
da je imao dosta slika svog kurca da mi pošalje. Odjednom se osjećam kao da ću
povratiti. Odjednom me sve pogodi. Tyler me nije koristio. Ja sam mu dopustila da
me koristi. Postoji velika razlika u tome.

Ja: Nema potrebe. Bit ću neko vrijeme ovdje i izvrsno mi ide.

Tyler: Mislio sam da si mi poslala poruku. Telefon mi se pokvario i nisam ga

zamijenio još.

Ummm, ne, zapravo, nisam ni razmišljala o tome da ti pošaljem poruku.

Ja: Bila sam super zauzeta, Tyler. Ostajem ovdje i želim ti sve najbolje u
budućnosti.

Tyler: Jesi jebeno ozbiljna, Layla?

Njegove oštre riječi me iznenade. Nemam pojma zašto. Dovraga, to je Tyler u

svom punom izdanju. Krivim za to Cruza što me je tretirao kao kraljicu. Točkice
eksplodiraju pri dnu zaslona dok kuca i šalje poruku za porukom.

Tyler: Mislio sam da sam za tebe više od ševe. Isuse, mislio sam da smo barem
prijatelji.
 Tyler: Znaš što? Jebeš ovo. Bio sam tu za tebe posljednju godinu. Ako ti nije
došlo do mozga da želim više, onda ti želim ugodan život.

Prsti me svrbe da mu svašta napišem. Je li u zabludi? Nikad nije želio više; u stvari,
uvijek me je gurao iz kreveta nakon što dobije svoje oslobođenje. To je brzo
eskaliralo. Kliknem na poruku da magarcu dam do znanja da sam pročitala poruke.
Moj Latino temperament umire da se poigra. Tyler je pretjerao. Povremeno mi
je kupovao kavu i jednom mi je uzeo robu sa kemijskog čišćenja. Ako muškarac
misli da se tako nabacuje nekoj osobi ili da gradi dugoročnu vezu onda treba da
pregleda jebenu glavu.
„Sretan put, luđaku“, šapnem.
Treba mi nekoliko sekundi i bez krivnje ili srama ga bez razmišljanja blokiram
na Facebooku i izbacim iz svog života.
„Layla.“
Pogledam prema Papiju koji je zgodna stara lisica. Pojavio se u svojoj fensi
opremi za vježbanje, spreman za noć borbe. Prosijeda kosa mu svjetluca na
svjetlu, a njegov stoički stas je u punoj snazi. Spreman je voditi svoje dečke u rat.
„Papi, mislim da si postigao status srebrne lisice.“
Odmahne glavom, a zatim provuče ruku kroz kosu. On je naočit, samo kad bi se
htio pokazati takvim. Mislim da se to nikada neće dogoditi; srce mu se trajno
razbilo.
„Spremna?“ Nasloni se na štok.
„Sići ću za dvadesetak minuta.“
„Ne želim da ideš sama.“
„Papi.“ Prevrnem očima. „Ash i njegova ekipa su samo kreteni. Neće me
ozlijediti u javnosti.“
„Dozvoli mi da onda preformuliram.“ On prilazi krevetu i sjedne. „Želim večeras
da uđemo ujedinjeni u teretanu. Nismo odavno bili na meču zajedno. Nedostajala
si mi. Kad je Madre otišla…“
Posegnem prema njemu i uhvatim ga za ruku, prekidajući njegove riječi.
Povrijeđenost u njegovom glasu me ubija. „Ništa me neće učiniti ponosnijom,
Papi. Daj mi nekoliko minuta.“
Brzo se presvučem, ništa seksi. Večeras se radi o Cruzu i njegovoj potrebi da se
usredotoči. Provjeravam se u ogledalu na stražnjoj strani vrata kupaonice,
izravnavam svoju crnu Diablo majicu i navlačim hlačice. Bijele Conversice i
raščupana punđa se super slažu sa mojim outfitom.
Hodamo do teretane u tišini. Proljetni noćni zrak osvježava ublažavajući stres
koji lebdi oko nas. Stisnem Papijevu ruku, dajući mu do znanja da ćemo to zajedno
preći, korak po korak.
U teretani već vrvi od uzbuđenja. Borci koji nemaju zakazane borbe večeras,
savršeno izdaju ulaznice, koncesije i prostor za sjedenje dok ulazimo. Kao dobro
podmazan stroj. Sve se glave okreću kad Papi pročisti grlo. Vidim kako mu prsa
nabreknu od ponosa. Ovaj čovjek je godinama krv, znoj, suze i svoj život posvetio
baštini, što to sve čini još slađim kad se isplati.
Iako znam da je u svlačionici, to me ne sprečava da pogledom prođem po
prostoriji tražeći Cruza. Ima još desetak borbi slične ovoj prije nego što se zaputi u
Vegas po titulu. To jest ako pobijedi sve njih.
Nervoza je stvarna. Kao oluja koja prijeti da me sruši. Sada je Papi stisnuo moju
ruku pokušavajući me utješiti. Koračamo jedno pored drugog do ruba kaveza. Ne
vidim je dok ne bude prekasno, ali krećemo se prema ženi koja me je rodila i
Ashovom ocu.
Miris njezinog parfema me zapuhne. To je točno onaj miris kojeg se sjećam kao
mala djevojčica. Mislila sam da je to najslađi miris na svijetu i ušuljala bih se u
njezinu kupaonicu da ukradem malo. Sada mi se stomak okreće. Mogu cijeli dan
govoriti sebi da je mrzim. I lagala bih. Djevojčica, koliko god priča bila ružna, uvijek
će imati neku ljubav prema svojoj mami.
Papi se nagne i skloni mi kovrču s lica. „Mi to možemo.“
Pogledam ga i šapnem, „Te quiero.“
Njen smijeh lebdi oko teretane uzrokujući suze u mojim očima, ali ja se borim
se da ih progutam. Fokus. Fokus. Fokusiraj se večeras, na Cruzovu borbu i Papijev
naporan rad. Osjećam kako mi pogledom buši rupe u leđima. Reagiram prije nego
što razmislim. Okrenem se prema njoj i zateknem je kako zuri u mene. Nikad
nisam pustila Papinu ruku. Osjećam kako se njegovo tijelo okreće prema meni.
„Kako se usuđuješ?“ sikćem, u tonu mi nije bilo oproštaja.
Ona ustaje, prebacuje dugu kosu preko ramena i pročisti grlo, ali ne odgovara.
„Ahora no12, Layla“, šapne mi Papi.
„Ti. Si. Kukavica.“ Ispljunem svaku riječ, ne propuštajući ritam.

12 Ahora no – ne sada
 Povlače me Papi i još jedan borac, ali ne prestajem. „Ti si smeće. Kako spavaš
noću?“
„Layla.“ To je jedina riječ koja joj sklizne s jezika.
„Da se nisi usudila!“ Prilazim joj bliže, ne odustajući. „Mrzim te. Svake večeri
kad spustiš glavu na jastuk nadam se da ćeš vidjeti djevojčicu koju si slomila.
Kučko.“
Mogla bih nastaviti bez prestanka. Nije vrijedna toga. Brzo shvaćam svoju
grešku. Nisam treniran borac sa disciplinom i trebala bih biti hladne glave, ali
nisam.
„Žao mi je, Papi. Tako mi je žao.“ Obraćam mu se. „Završila sam s njom. Bilo mi
je previše što je ovdje i uništava tvoje veliko veče.“
Šokira me kad me s njegove dvije jake ruke omota u zagrljaj, zakopavši mi lice u
svoja čvrsta prsa. Ista ona prsa koja su tijekom godina upila toliko tužnih suza. Ona
konstanta u mom životu se nikad ne mijenja. Osjećam kako mi ljubi vrh glave,
pokazuje mi svoju ljubav iako sam sjebala. Podupire me, okrećući nas od kaveza.
„Zovu te prokleti Boss, a ne možeš kontrolirati svog prokletog mješanca. Stavi
joj brnjicu.“
Prepoznala bih taj glas bilo gdje. Monty Chandler, Ashov otac, prerušeni vrag
koji koristi svoje duboke džepove kako bi dobio što želi. Te riječi da dolaze od bilo
koga drugoga uništile bi me. To što ih on izgovara ne znači ništa. Možda je
neetičan, ali pametan je; točno je znao gdje će udariti Papija, točno tamo gdje će
ga najviše povrijediti.
Papijeva glava se podiže od moje, ruke su mu napete, a disanje ubrzano. Znam
da se sprema dočarati sve one godine treniranja u ovoj teretani. Njegovi ljudi ga
ne mogu takvog vidjeti. To nije on.
Odmaknem se i gurnem u njegova prsa. „Papi, ne. Nije vrijedan.“
Ne pomiče se. Guram jače, događa se isto. Borac koji je bio pored nas hvata
Papija za lakat, povlačeći ga unatrag.
„Treneru – srce, vatra i želja.“ Potapaše ga po prsima. „Srce, vatra i želja.“
To je moto teretane i oslikano je podebljanim tiskanim slovima. Svi borci žive i
bore se uz to. Riječi kao da ga pomalo smiruju. Jag se stvori pored nas, drsko
cimajući bradom ka Monty Chandleru i njegovoj ekipi prije nego što baci ruku na
Papijeva ramena.
Čini trik. Stopala mu se pomiču. Razočarana sam svojim postupcima.
„Layla.“ Tata ulazi u malu prostoriju za opremu i signalizira mi.
 Slijedim njegove naredbe bez riječi. Spuštam glavu dok zatvaram vrata, nemam
hrabrosti pogledati ga u oči.
„To je ono što rade. Kako djeluju. Oni pobjeđuju igrajući jebene psihološke
igre.“
Spustim glavu na njegove riječi. Ima rječnik kočijaša, ali rijetko ga koristi sa
mnom.
„Pogledaj me, mi hija.“ Zastaje dok ga ne pogledam. „Titan’s Tribe nas može i
hoće pobijediti samo ako igramo njihove igre. Nemaju talenta, predanosti ili
sirove snage. Oslanjaju se na jebene psihološke igrice. Ako se upecaš, oni
pobjeđuju.“
Papi korakne bliže. Očekujem od njega da izađe kroz vrata. Ali on ne izlazi već
me opet zagrli, poljubivši me u vrh glave. „Bez plača. Bez žaljenja. Podigni bradu i
bori se.“
Ruke mu čvrsto stežem oko struka, zagrlivši ga svim onim što imam. Bila sam na
rubu suza i da se raspadnem dok me njegove riječi nisu potakle. On je u pravu.
Znala sam to, ali nekada mi osjećaji i bijes zamrače sve što znam. Prvo prekinem
zagrljaj, odstupim unatrag i podignem ramena. Nisu potrebne riječi, pa umjesto
toga otvorim vrata i izađem s visoko podignutom glavom. Moj jedini posao
večeras je osigurati da svi imaju ono što im treba. Naradila sam se za ovu večer da
bi sve bilo pripremljeno i spremno.
Nakon provjere reda na ulazu i koncesija, pogledam u teretanu s ponosom
uzdignutim u grudima. Raniji susret nestao je iz mog uma. Prvih nekoliko mečeva
zagrijava publiku. Diablo’s Throne borci pobjeđuju u svakom meču u kojem
učestvuju. Niti jedan od njih nije se prijavio za veliko prvenstvo u Vegasu.
Trick je jedini borac koji se mora boriti sa borcem Titan’s Tribe. Nije slučajnost
kada ga preko desetine Trickovih suigrača slijedi iz tunela. Skače s noge na nogu i
otresa ruke. Njegova crna kapuljača preko glave skriva mu lice od gomile. Njegova
muzika koja ga najavljuje vibrira kroz teretanu.
Atmosfera u teretani je energična dok sjedam u prvi red blizu Trickovog kuta.
Nasmiješim se gledajući kako Papi pljeska Trickovo lice i privlači ga uz njegovo. On
ispoljava svoje trenersko iskustvo. Trick kimne glavom uz svaku riječ.
Jednom kada sudac započne borbu, Trick ne gubi vrijeme, brzo udara rušeći
protivnika dolje na prostirku. Ja sam na nogama, skačem i vrištim. Počela sam od
mržnje ovog okruženja, da bih došla do linije života koja pumpa krv kroz moje
vene.
 Skočim na stolac, šake držim oko usta i vrištim poput luđaka. Trick rasipa seriju
udaraca na lice protivnika. Možda sam više zainteresirana za ovu borbu, budući da
je čovjek kojem se razbija lice Ashov kompanjon.
Trick zadaje još jedan, posljednji, udarac prije nego što ga uhvati rukom oko
vrata i zarobi. Sudac je na tlu u blizini njih. Usredotočim se na ruku šupka i čekam
da odustane.
„Hajde“, šapnem. „Hajde, Trick.“
Trick iskrivi leđa ulažući svu snagu u zahvat. Zubi su mu stisnuti oko štitnika za
usta i kapljice znoja slijevaju mu se niz čelo. Tada se dogodi. Borac Titan’s Tribe
udara rukom po prostirci.
Sudac brzo skače između njih dvojice. Nije tajna u gradu da su dvije teretane
rivali.
Trick se digne na noge dižući ruke u zrak, a potom izvuče štitnik za zube. Razina
buke u teretani je prokleto blizu zaglušujućoj, a ja sam upravo tu zajedno s
ostalima koji skaču gore-dolje dok vrište iz sve snage.
Postaje glasnije kad Trick dotrči na stranu kaveza gdje sjede Monty Chandler i
njegova ekipa. Penje se poput nekog majmuna za manje od sekunde. Zajaše vrh,
nastavljajući naglašavati pobjedu udarcima u prsa. Slina mu izlazi iz usta leteći na
gomilu. Spusti pogled na obožavatelje Titan’s Tribe, udarajući se u grudi još jače.
Nemam vremena za provjeru teretane prije nego što Titanov borac izađe iz
osmerokuta. Cruz je sljedeći. Moja slatka guzica ostaje posađena ovdje. Svjetla se
gase, što signalizira publici da je vrijeme za glavni događaj. Nakon što sam malo
istraživala, otkrila sam da je Cruz Felix, Notorious Rumbler, najočekivaniji i
najdraži borac za osvajanje Prvenstva u Vegasu.
Znala sam da je vješt borac i poznat u MMA svijetu, ali nisam bila svjesna toga
jer se brinuo za mene i natjerao me da se zaljubim u njega. Nisam mu izgovorila te
tri male riječi, već sam samo to nagovijestila. Ali to ne znači da ljubav nije tu.
„Volim ga“, šapnem sebi kao da sam prvi put to shvatila i sada to mogu
izgovoriti naglas.
Snažna najava Imagine Dragonsa „Believer“ trese zidove teretane. Pjesma
vraća sjećanja. Vrišti Cruzovo ime i sve što je on. Nije upadljiv poput Tricka kad
izađe iz tunela. Glava mu je pognuta ispod crne kapuljače, a šake stisnute uz
bokove. Svaki njegov korak je odlučan i snažan dok ulazi u kavez.
Opčinjena sam dok se svlači i ostaje u uskim crnim hlačicama, pokazujući
mišićave noge i torzo. Preko guze mu je logotip Diablo's Throne – nasmijani vrag
kojem izlazi crveni dim iz usta. Jebeno moćno. Čovjek ima jebeno ogromne ruke,
njegovo najistaknutije bogatstvo u kavezu. S jednim zamahom skida protivnike, a
zatim ih dokrajči. Po tome je poznat.
Treneri mu lice pokrivaju vazelinom. Cruz se obraća sucu puštajući ga da mu
pregleda rukavice i otvara usta pokazujući svoj štitnik za zube. Jednom kad ga
provjeri, zakorači ka sredini kaveza.
Pohlepna sam, ne mogu dočekati trenutak da ga imam za sebe. Papi mu stišće
lice i iznosi upute i povremeno udara čelom od Cruzovo čelo. Kad moj Papi
odstupi, Cruz protrese rukama, odskakujući na nogama zagrijavajući se. Svakim
njegovim pokretom moji se živci umnožavaju, zabijajući se nisko u trbuh.
Spušta se na jedno koljeno, sagnuvši glavu i potom potapša tetovažu na prsima.
Nisam sigurna što to znači, ali pretpostavljam da je to za njegovog oca.
Meč počinje i gotovo odmah mogu reći da je drugi čovjek ne samo masivan, već
i brz na nogama. Zadaje nekoliko jakih udaraca u Cruzovo lice, dovoljno jakih da
obore bilo kojeg drugog čovjeka, ali Cruz ni ne posrće. Odmahne glavom u stranu i
nastavi plesati uokolo. Još jednom ga oštro udara ravno u čeljust. Krv mu teče niz
lice.
Suze mi ispunjavaju oči kad shvatim da Cruz pušta da ga borac udara. On pravi
predstavu, ne pokazuje čovjeku svu svoju snagu.
Glas mi zapne u grlu svaki put kad ga pokušam bodriti. Nervi koji mi plešu po
kralježnici još uvijek obuzimaju sve moje misli. Držim ruke prikovane za prsa i
moram se podsjetiti disati.
Ostalo je trideset sekundi do kraja ove runde. Drugi borac je dosad osvaja
svojim udarcima. Krv prekriva Cruzovo lice i zatvaram oči, ne mogavši više gledati.
Napadaju me sjećanja iz djetinjstva na Papijev dolazak kući. Mrzila sam to. Abuela
nikad nije ni trepnula. Bila je ponosna na svog sina. Ali otečeno lice, posjekotine i
modrice uvijek su me mučile.
Rulja divlja. Otvorim oči, uzimajući nekoliko sekundi da se usredotočim na
borbu. Cruz je pritisnuo prekidač. Osvaja drugog borca gore u kavezu, udarajući ga
serijom udaraca. Njegove snažne ruke dižu se visoko, a zatim padaju na
protivnika.
Usmjerim pogled prema satu. Ostalo je deset sekundi. Kad pogledam natrag u
kavez, drugi borac posrće i pada na prostirku. Sudac povlači Cruza natrag. Cruzovi
navijači skaču u veselju zbog potpune pobjede. Napokon sam u stanju uvući kisik u
pluća. Pomaknem glavu u stranu, sklapam oči, zahvaljujem Bogu što je pobijedio i
stoji na nogama. Grube ivice gipsa bodu me i nije me briga. Još dva tjedna s ovom
vražjom stvari.
 Cruzova ruka se podiže u pobjedi. Ne pravi pompu i ne skače kao ostali borci
koji pobjeđuju. Stoji ponosno, hoda prema protivniku i rukuje se. Papi je prebacio
ruku preko njegovog ramena i izveo ga iz kaveza.
Cruz gleda okolo. Znam što radi. Traži mene. Pregledava čitavu teretanu prije
nego što me pronađe. Moj osmijeh je izvan kontrole. Podiže jedan prst
gestikulirajući da odem do njega. Radim to bez razmišljanja.
Skočim sa stolice i žurim prema njemu. Mnoštvo i dalje navija, a sve više ljudi
okružuje Cruza. Hvata me za ruku, ispreplićujući prste zajedno. Provlačimo se
natrag do svlačionice. Njegova ekipa koja nas okružuje nestaje kad uđemo u dugi
hodnik.
„Cruz.“ Njegovo ime odjekuje prostorijom, ali on ne reagira.
Svaki njegov korak je odlučan i snažan dok se ne zatvorimo u sobu. Vrata se
zalupe na što poskočim.
„Cruz.“ Pokušavam opet.
Stao je prema meni sav od znoja i krvi koja mu i dalje teče niz lice. Ručnik koji je
pritisnuo ne čini ništa kako bi to zaustavilo. Zgrabi čisti, očisti lice prije nego spoji
svoj nos sa mojim.
„Sad te moram jebati.“ Skida mi hlače, okreće me i ulazi u mene bez
upozorenja. Ako je to moguće, njegov je kurac veći nego prije, napumpan
adrenalinom.
Vrištim tako glasno da mi zvuk para uši. Glas lebdi u sobi, ali sve na što se mogu
usredotočiti je zvuk udaranja našeg mesa. Cruz se nagne dolje i trlja mi klitoris.
„Kad sam te jebeno vidio, kurac mi se odmah digao, dušo.“ Gura se unutra i
van, postavljajući mučan ritam. Njegovi prsti me sviraju kao fino podešen
instrument. Snop živaca se zapali i spremna sam da eksplodiram. „Želio sam te
uzeti odma tamo na jebenoj stolici kako bi svi vidjeli da si moja.“
„Ali… ali krvariš i povrijeđen si.“ Prsti mi stiskaju drvenu klupu dok ne postanu
bijeli.
„Ako te jebeni kreten samo jednom pogleda, ubit ću ga ispred svih.“
Sranje, Cruz je nabrijan. Ne prepoznajem čovjeka koji je trenutno u ovom
trenutku. Nisam uplašena. Na bolestan i iskrivljen način, napalila sam se, visoko
dostižući njegov adrenalin.
„Svršit ću“, pjevam između stenjanja. „O moj Bože! Cruz!“
„Tako je, dušo, namaži mi kurac svojim sokom. Posjeduj ga. Uzmi ga.“
Njegove prljave riječi čine trik. Baca me izvan kontrole, osjećajući svaku
senzaciju u svojoj srži. Ne prestaje me nabijati sve dok ne zaurla i napuni me.
 Isuse, taj čovjek nije bio ništa drugo nego bezosjećajan tamo u ringu, čak i
prilikom ulaska i izlaska. Prebacio je prekidač u trenutku kad me ugledao.
„Jebiga“, ispali još jednom, gurajući u mene.
„Jesi li dobro?“ Glas mi izlazi neodlučno.
„Sad jesam.“ On se naginje da utisne poljubac u moje rame.
„Što je to bilo?“ pitam, nervozno čekajući njegov odgovor.
„Morao sam te pojebati. Kao jebačina nakon moje borbe.“
Taj odgovor probada moje srce. Riječi sijeku, otvarajući ranu u koju prodire bol i
zbunjenost.
„Oh.“ Brzo zatvaram usta ne želeći pokvariti trenutak. Umjesto toga, hvatam se
za ideju da on jebe zečice iz ringa nakon svake borbe. Ne mogu mu suditi, nakon
što mi je dobar liječnik izjebao mozak prije nego što sam se ukrcala na avion da
bih se vratila kući.
„Čujem te kako razmišljaš, Layla. Prestani. Trebala si mi i trebat ću te na taj
način nakon svake borbe.“ Ispravlja se, kurac mu klizi iz mene. „Bilo je drugih
žena, ali ništa slično. Nikad u životu nisam bio toliko uzbuđen.“
 17. POGLAVLJE
Layla
„Što radiš, seksi?“ Dvije snažne ruke omotaju se nisko oko mog struka; njegov dah
golica moju kožu prije nego što krene utiskivati lagane poljupce u moj vrat.
„Crtam“, uspijevam prošištati.
Prestane me ljubiti dok gleda preko ramena, podižući ono što radim.
„Što misliš?“ Okrenem glavu, pronalazeći njegove usne i poljubim ga.
„Opako izgleda.“
„Precrtala sam sa logotipa sa tvojih hlačica. Želim preurediti cijelu teretanu.
Nova boja na zidovima, logotip svuda.“
„Prokletstvo, ti si pametna, seksi žena.“ Gura mi prepone u guzicu pokazujući
mi koliko me cijeni.
Cruzovi vrhovi prstiju kopaju u moj struk i okreće me dok se ne suočim s njim.
Podiže me u zraku dok mi dupe ne sleti na pult. Raširi mi noge i zakorači, gurajući
lice u moje grudi. Prošlo je nekoliko sati nakon zatvaranja kao i većinu večeri u
teretani gdje ostajemo samo nas dvoje. Ja radim dovodeći svoj trening u
vrhunsko stanje, a Cruz trenira još više.
„Nije loše za crtanje s ovim ružnim gipsom na ruci. Jedva čekam da ga skinem za
nekoliko dana.“
„Nisam imao pojma da imaš taj skriveni talent.“ Cruz mrmlja riječi s licem
zabijenim među moje sisa. Okreće glavu u sekundi, grickajući jednu sa strane.
Osjećaj se vrti ravno do moje srži.
„Otkud logotip koji se nalazi na tvojim hlačicama?“ pitam, pakleno se boreći da
ostanem na temi. Postali smo previše jebeno dobri u gubljenju pozornosti dok
istražujemo naša tijela.
„Moj otac“, promrmlja.
Ispustim skicu i olovku, a zatim mu provučem ruke kroz kosu, natjeravši ga da
me pogleda.
„I?“ Potaknem ga. Bio je škrt na riječima kad je u pitanju njegov otac. Slegne
ramenima, ali mi udovolji. „Tata je volio crtati. Bio je veoma dobar u tome.
Nacrtao je to za tvog oca prije mnogo godina. Kad sam došao ovdje, dao sam da
se to isprinta na moje hlačice za borbu. Nikada nisam imao vremena da ponesem
druge stvari na printanje.“
 Ciknem, ali ne zbog činjenice da dijeli sitnice o svom ocu sa mnom. Provodila
sam sate prepravljajući logotip pokušavajući da ga učinim vlastitim bez kršenja
autorskih prava. „Imaš li njegov original?“
„Negdje u mom stanu.“
„Mogu li ga koristiti? Bilo bi savršeno.“
„Da.“
„Misliš li da bi mu smetalo kad bih ga malo prilagodila tu i tamo?“
„Bio bi počašćen.“ Cruzove oči postaju mutne. Emocije koje mijenjaju njegove
crte lica pogađaju me u srce.
„Da?“
„Da.“ Kima nudeći slab osmijeh. „Tata bi te volio, Layla.“
Cruz gladi vrhom nosa uz moju vilicu. „Bio je nevjerojatan čovjek. Kvragu,
svidjelo bi mu se ovdje u Washingtonu.“
„Nisam ga morala upoznati da bih znala, bez sumnje, da je bio izuzetan čovjek,
zbog tebe, Cruz.“ Zdravom rukom mu stisnem vrat, u nadi da će prihvatiti svaku
riječ koju izgovorim. Svaka od njih je obložena i okupana sirovom iskrenošću. Bila
sam izgubljena. Samo sam živjela iz dana u dan sve dok nisam došla kući i našla
dom u ovom čovjeku ispred mene.
Cruz ne izgovara ni jednu riječ. Zgrabi moju skicu sa pulta zajedno s mojom
olovkom za crtanje i stavi ih između nas prije nego što me povuče uz prsa. To je
kaos u žongliranju, ali uspijevam omotati lijevu ruku oko njegovog vrata, noge
oko njegovog struka, dok drugom rukom pritiskam svoje stvari.
Cruzovi veliki dlanovi hvataju me za dupe. Čovjek je moćniji od svih koje
poznajem. Slijepo mu vjerujem da me drži ovako i jednom rukom.
On je zaštitnik. Znala sam to od trenutka kada me je primio u ruke u bolnici. Taj
dan sam izgubila ženu koju sam najviše voljela na ovoj planeti i stekla novu ljubav.
Sve me udari u jednom zamahu. Cruz posegne za kvakom do svog stana, ali ja ga
zaustavim.
Suze. Napokon, suze radosnice se slijevaju iz ugla mojih očiju. „Volim te. Cruz,
toliko te volim da boli. To nikada prije nisam osjetila, a sada se noću plašim da ću
te izgubiti onoliko brzo koliko si mi ušao u život.“
Eto ga. Sve sam izbacila iz sebe. Strah od gubitka onoga što imam. To me drži
budnom do kasno u noć. Zatičem se kako proučavam njegovo lice dok spava.
Vrijeme u kojem je opušten i miran. Stavljam dlan na njegova prsa koja se dižu,
moleći Boga da ga zadrži u mom životu. Boga kojeg mrzim posljednjih nekoliko
mjeseci.
 Cruz me šokirano gleda. Strah me probija. Bilo je to previše. Sve prerano.
Čovjek ima previše toga u svom životu trenutno da bi probavio nešto poput
ovoga. Spusti čelo na moje i zatvori oči.
„Layla, osjećam se isto. Ne bih mogao to bolje reći. Nemaš pojma koliko me
spašavaš.“ Pauza, zatim ponavlja svaku riječ na španjolskom.
To je slatka pjesma koju nikad neću zaboraviti. Uspijeva otvoriti vrata svog
stana. Moj pribor za crtanje pada na pod. Mi se borimo za kontakt kože o kožu.
Naša odjeća leti, slijeće gdje god stigne. Cruz me položi usred njegove zgužvane
posteljine koju smo sinoć uništili. Privlači mi se uz tijelo, liže me i ljubi svaki
centimetar moje kože dok se ne zaustavi između mojih bedara.
Stisnem šake i izvijem leđa kad dođe u kontakt s mojom jezgrom. Cruz ne
prestaje dok me ne rastopi, vrištim njegovo ime i sve druge riječi koje nemaju
smisla.

Miris kuhane brokule ispunjava Cruzov apartman. To me ne odvlači od mojih

skica. Jednom kad je čovjek, u koga sam zaljubljena preko ušiju, podijelio sa
mnom da je logotip na njegovim hlačicama dizajnirao njegov otac, brana se širom
otvorila. Opsjednuta sam projektom, izrađujući popis odjevnih predmeta od
kapuljača, hlača za vježbanje, trenerki i majica.
„Piletina, dušo?“ Cruz se okreće od pulta, odjeven samo u seksi, ležerne crne
bokserice.
„Pizza?“ Nagnem glavu u stranu.
„Piletina s umakom od rajčice“, izgovori, hvatajući tanjur s pulta i kreće ka
krevetu.
„Kobasica?“ Podižem obrve i bacam bilježnicu u stranu.
„Nikad ne moraš pitati, mi amor. Nikada.“
Ne mogu si pomoći. Muškarac je hodajući orgazam i kreće ravno prema meni.
Nije važno što sam ga imala prije sat vremena. A kad kažem da sam ga imala,
mislim na tri runde jebeno nevjerojatnih orgazama. Baš kao u ringu i teretani, daje
sve od sebe. Šampion skroz naskroz.
Mobitel mi zvoni na pultu pored Cruza. Ja to ignoriram. On odgovara.
„Halo.“
Dugi trenutci tišine ukradu mi pozornost. Gledam prema Cruzu koji je sada
okrenut prema meni, naslonjen na pult s đavolskim osmijehom na licu.
„Layla je zauzeta u mom krevetu.“
Pljesnem rukom po ustima.
„Tyler? Evo, da je pitam.“ Cruz skloni telefon s uha. „Dušo, to je Tyler. Volio bi
razgovarati s tobom.“
Oči mi se šire. Grozno odmahnem glavom u stranu. Pričamo o neočekivanom
pozivu. Čujem kako Tyler bjesni na drugom kraju. Cruz ga ne prekida, ne kaže ni
riječ.
„Shvatio sam, prijatelju. Sada je tvoj red da me saslušaš. Nemoj nikada opet
zvati ovaj broj. Ako znaš što je dobro za tebe, izgubit ćeš ga. Ja sam Laylin dečko i
možeš da odjebeš. Kraj.“
Cruz završava poziv ne pružajući Tyleru priliku da odgovori. Ostajem smrznuta.
Cruz je znao za Tylera. Pričala sam mu o njemu jedne večeri kad nijedno od nas
nije moglo spavati.
Eruptira u dubokom urliku smijeha.
„Misliš da je shvatio poruku?“ Cruz podigne obrvu.
„Sranje. Ja sam bez teksta.“
Cruz se smjesti pored mene, balansirajući sa svojim zdravim obrokom na
vrhovima svojih bedara, prije nego što posegne u noćni ormarić. Izvlači istrošenu,
voljenu, debelu bilježnicu, na kojoj su se uglovi savili od godina korištenja.
Stavlja mi je u krilo bez riječi. Točno znam što je to. Bez razmišljanja se nagnem
i poljubim mu obraz. Prelazim jastučićima prstiju po glatkoj površini sive korice.
Na naslovnici nema naznaka niti išta da aludira na ono što je unutra. Ližem usne,
nervozna sam otkriti blago koje počiva na stranicama. Znam da će nesumnjivo ovo
biti najznačajniji uvid u Cruzovu prošlost koji ću ikada dobiti.
„Hvala“, šapnem zureći u njegove drage oči dok posljednji put prelazim dlanom
preko naslovnice.
„Nikada to ni sa kim nisam dijelio. Oduvijek je to bila stvar mene i mog oca.“
Cruz se usredotoči na komad pečene piletine. „Mislim da je to bio njegov način
čuvanja uspomena tijekom cijele godine. Poput nekog dnevnika ili neko slično
sranje.“
 Osmjehnem se, grizući donju usnu da se ne nasmijem na ono njegovo sranje, ali
znam da je to Cruzov način na koji me puštam unutra. Pogledam prema dolje u
bilježnicu, otvarajući korice. Uzdahnem na ono što me dočeka. Slika Cruza kao
bebe. U mekanom je plavom pokrivaču, vezan poput malog burritoa i leži u čistoj
košarici u bolnici. Njegove znatiželjne oči gledaju u onoga tko je slikao. Suze su mi
zamaglile oči, zaprepaštena kako je taj maleni svežanj izrastao u čovjeka koji je
postao.
Pročitam tekst njegovog oca ispod slike, koji sadrži sve važne detalje dana.

Cruz Felix rođen je na Božićno jutro, teži četiri kilograma i deset grama. On je
zdrav i ovdje je. Najbolji Božićni poklon koji sam ikad primio. Obećavam ti, mali
moj, uvijek ću biti tu za tebe. Ja ću biti ruka koja će te uhvatiti kad padneš i ona
koja će te podržati u svemu što odlučiš u životu. Promijenio si moj život. To nije
nešto što sam tražio, ali sve u svemu moj život je bolji nego što sam ikada mogao
sanjati čak i kroz sve tegobe.
Voli te, Papi
Lice mi je natopljeno, vid zamućen do točke da ne mogu razabrati više ni jednu
riječ na stranici. Naslonim se na uzglavlje pokušavajući osušiti suze stražnjom
stranom ruke. Ljubav koja proizlazi iz jedne jedine stranice ne poznaje granice. To
je snažno i odvažno za srce istovremeno. Cruz nikada nije imao majku koju bi
mrzio poput mene. Imao je samo tog jednog čovjeka koji je svoj život posvetio
svom djetetu baš kao i moj otac. Obožavali su borbe, ali veza da su samohrani
očevi morala ih je još više zbližiti.
„Hej, sada.“ Čujem zveckanje Cruzovog tanjura dok ga spušta. „Ništa od ovog
sranja ili vraćam bilježnicu natrag.“
„Ne!“ Stisnem bilježnicu na svoja prsa.
Jastučićima njegovih prstiju hvata moje suze, pokušavajući mi osušiti lice. „Ne
volim vidjeti kako plačeš.“
„Ovo su sretne suze, dušo. Tvoj otac... nemam riječi.“ Popela sam se u Cruzovo
krilo noseći bilježnicu sa sobom.
Nagne se, poljubi me u otkriveno rame. Drhtavica i jeza utrkuju se gore-dolje po
mojoj kralježnici.
„Ova je majica tako jebeno seksi na tebi.“ Ovaj put on prelazi jezikom preko
moje izložene kože.
Zbog toga se nasmijem. To je obična majica. Ništa posebno. Po mom mišljenju,
nije ostalo nezapaženo da ga izluđuje kao pakao. Rastopim se u njegovom
zagrljaju, prelistavajući stranice. Neke su ispunjene slikama popraćenim tekstom s
rukopisom Cruzovog oca. Zatim su tu stranice ispunjene crtežima.
„Imao je nevjerojatan talent.“ Okrenem glavu dovoljno da pritisnem lagani
poljubac na Cruzov biceps.
„Da, bio je jedan od onih tipova koji su mogli sve učiniti. Prirodni talent kao
nijedan drugi“, šapće mi u kosu.
„Mogu to pretpostaviti. Toliko si sličan njemu.“ Prevrćem stranicu i glasno
uzdahnem, vrteći se u njegovom naručju. „Sranje!“
Cruz se preplaši udarajući glavom o uzglavlje. On stenje od bola, trljajući mjesto
rukom. „Što dovraga?“
„Pogledaj.“ Pokazujem na crno-bijelu sliku. Malo je mutno, ali jasno je kao dan.
„To sam ja.“ On škilji, ne shvaćajući ono što ja jesam.
„To smo mi“, šapnem. „I moja Abuela s obojicom naših očeva.“
Cruz mi uzima bilježnicu i približava je licu. „Sranje!“
Vidim trenutak kada sastavi dijelove slagalice, a oči mu zasvijetle i čeljust
padne.
„To je bio drugi put da je tvoj otac uzeo titulu od moga oca.“ Cruz pređe prstom
preko slike. „Uvijek je govorio da nema boljeg čovjeka. A tvoja Abuela, sjećam se
da mi je tog dana davala slatkiše. Bio sam toliko umoran i spreman za povratak
kući. Kako, dovraga, nismo skontali to prije?“
„Ne znam.“ Zurim u sliku. Otac me drži u naručju, Abuela je s njegove druge
strane, a Cruz u naručju svog oca.
Nasmiješim se. „Nikad nisam gledala borbe i uvijek sam bila iza kulisa.“
Cruz se zagleda u mene. „Bilo je onako kako je trebalo biti, znaš?“
Nikad nisu izgovorene istinitije riječ. Bilježnica je smještena na noćni ormarić.
Cruz nas prevrće zarobivši me ispod sebe i ljubi me onako kako je bilo suđeno.
 18. POGLAVLJE
Layla
„Probudi se, dušo.“ Dotakne me usnama po čelu. „Stigli smo doma.“
Pokušavam sjesti, još uvijek spavajući i ne uspijevam. Tata je inzistirao da vozi
doma iz Boisea da bi njegovi borci bili u teretani i trenirali slijedeći dan. Prošla je
još jedna borba i još pobjeda za spremiti. Još samo dvije borbe do Vegasa. Priča se
još uvijek o Ashu i Cruzu koji se sastaju u Vegasu za tešku kategoriju.
„Evo, ja ću je probuditi“, Jagov glas se čuje kroz cijeli SUV.
Otvorim oči taman na vrijeme da ga vidim kako skače sa zadnjeg sjedala i počne
spuštati prednju stranu svojih hlača. Neonska boja loga Diablo's Throne temeljena
na crtežu Cruzovog tate zabljesne mi pred očima.
„Budi se, budi, Jaggy će te mučiti malo“, zapjevao je.
„Seronj—“ Cruz nije ni završio uvredu prije nego je lupio Jaga u prsa, rušeći ga
natrag na guzicu.
„Kukuruzni, odjebi“, povičem, kada mi sleti na tenisice.
„Isuse Kriste, vas dvoje se još uvijek ponašate kao da vam je sedam.“ Tata je
lupio šakom po središnjoj konzoli. „Izvucite guzice van iz mog auta.“
„Ne znaš ni rimovati, ti budalo.“ Izbacim noge od ispod Jaga.
Stražnja vrata se otvore. Jag izleti van vičući ufff i ooooh. Sada sam totalno
budna, smijući se kao luda. Nagnem se naprijed i virim prema tamo gdje ima
dovoljno uličnog svjetla da bih vidjela Jaga kako stoji i čisti si guzicu.
„Pazi se. Razgovaraš sa nepobjedivim borcem koji će te razbiti.“ Jag se počne
glupirati, udarajući po zraku.
„Isuse, da li mu ikada ponestane energije?“ Cruz je promumljao u moje rame.
Odmahnem glavom. „Nažalost ne.“
Jag nam još jednom mahne prije nego uzme svoju torbu i otrči dalje. Ne
sumnjam da ima cijeli red žena koje ga čekaju. On je najveća muška kurva koju
znam. Neki bi rekli da je to stvar boraca poslije velikih mečeva, što ima smisla, ali
u njegovom slučaju, to je čisto kurvanje.
Sagnem se, izvlačeći se iz SUV-a sjećajući se žestokog, sirovog seksa u
svlačionici. Uvijek je isto nakon svake borbe. Lagala bih kada bih rekla da mi to
nije najdraži dio meča.
 Cruz je spakirao sve naše torbe u njegov stan nakon što sam poljubila tatu za
laku noć. Živjeli smo u njegovom stanu ovih zadnjih nekoliko tjedana. Znate,
privatnost i sve to. Kada smo već kod toga, sigurna sam da Papi to cijeni. Jedva
stignem do kreveta prije nego sam već napola zaspala usprkos Jagovim
budalaštinama.
Cruz je ostavio svoj mobitel na krevetu i otišao u kupaonu. Čujem tuš kako se
pali dok mi kapci postaju sve teži. Jebeš i vražji tuš večeras, iako je najseksi
muškarac na svijetu gol u njemu. Biti u toku sa ovim muškarcima počinjalo je
uzimati svoj danak. Biti bolničarka nema veze s ovim.
Cruzov mobitel je zavibrirao uz tihi ton. To je upalilo i totalno me probudilo.
„Isuse, Jag je vjerojatno već u nevolji“, promumljala sam za sebe uzimajući
mobitel. Ledeno hladna voda prošla mi je kroz vene kada se tekst pojavio na
ekranu.

Kip: Nedostaješ joj. Nemoj se bojati približiti joj se. Trebati će vremena.

Bacila sam ga kao da je goreći komad ugljena, bježeći natrag na krevet. Panika me
obuzela cijelu. Svi moji strahovi jurnuli su kroz mene u jednom nasilnom naletu.
Tajni pozivi. Dani kada je nestajao. Znala sam da je bila ona. Tuš se zatvorio.
Skočim u akciju, boreći se obuti cipele i pregledavajući po sobi gdje mi je mobitel.
Bacim pokrivače sa kreveta, majice sa stolice blizu njegovog kreveta i još uvijek
ništa.
Jebeš moj mobitel.
„Jesi dobro?“
Pogledam prema Cruzu koji suši kosu sa ručnikom. Stoji totalno gol ispred
mene. Kako ironično sa toliko skrivenih istina između nas. Zakoračim unatrag
spotičući se o svoju nogu i padnem na guzicu. Dam sve od sebe da se povučem
unatrag rakovim korakom.
„Layla, koji vrag?“ Cruz mi se približi podižući me k njemu. „Totalno me plašiš.“
Guram ga u prsa. On se ni ne pomakne. Njegov mobitel se još jednom javi. On
pogleda prema njemu, a onda natrag meni. Ne mora više ništa pitati.
„Ja, uh – mislila sam da je Jag. Htjela sam odgovoriti, ali nisam morala. Poruka
se prikazala na tvom ekranu.“ Donja usnica mi je drhtala dok je svaka riječ izlazila
iz mojih usta.
„Layla“, Cruz je molio, naslanjajući svoje čelo na moje, „nije ono što ti misliš.“
 „Poznata zadnja rečenica“, promumljala sam i gurnula ga u prsa. Ovaj put me
pustio da se odmaknem.
„Jebem ti! Da li ćeš me poslušati ili pretpostaviti najgore i pobjeći?“
Ne odgovorim mu, okrenem se i izlazim iz njegove male spavaće sobe. Kada
moja ruka dodirne kvaku, čujem njegovu šaku kako lupa u zid. Srce mi puca, ali
trebam prostora za sebe sada.
Kada uletim u tatin apartman, još jednom sam šokirana. Vidim dijelove kose
plavuše i njega kako ju pokriva. Njihovo stenjanje i pokreti zastanu kada me
ugledaju.
„Stvarno, tata?“ Odmahnem glavom i zalupim vratima, trčeći dalje niz
stepenice.
„Layla, hoćeš li me jebeno poslušati, a onda bježati?“ Cruz mi se približi.
Uspio je navući trenirku prije nego je došao za mnom. Ne odgovaram, svejedno
mi je i dosta za večeras. Gotova sam. On to shvati kao znak da govori.
„Ona je dio moje prošlosti o kojoj nisam ništa znao i pokušavam izgraditi odnos
sa njom.“ Stavi ruke u džepove i saginjući glavu.
„To je sve što trebam čuti. Ona!“ Vrištim u tom trenutku, gubeći svako zrnce
kontrole.
„Da, ona“, vrati mi odmah natrag. „Nije ono što misliš.“
„Nemoj mi jebeno reći što da mislim! Imaš drugu ženu u svom životu i sakrivao
si to od mene iako sam te pitala nekoliko puta. Ponašao si se prema meni kao da
sam te špijunirala.“
„Ona je moja sestra“, zarežao je. „Tajna koju je moj otac sakrivao od mene i za
koju sam saznao kada je umro. Moja biološka majka imala je još jedno dijete i tata
me nije htio nigdje blizu njih. Udala se za pompoznu budalu u Kongresu. Što sam
više istraživao, to sam više sranja našao. Chloe je prošla sve do pakla i natrag i
sada se borimo da se povežemo s njom.“
Ne kažem ni riječ. Ne trebam. Sakrivao je to od mene. I to je problem. Moja
narav me preuzme. Ne mogu normalno razmišljati.
„Sretno s tim.“ Okrenem se i odem od Cruza.
Ne pokušava me zaustaviti i to boli više od bilo koje tajne koju je možda sakrio
od mene. Razumijem da mu je teško nositi se s tim, ali ako to ne može podijeliti sa
mnom, što onda još skriva? Tu leži pravi problemi.
Uđem u auto i nađem najjeftiniji hotel u blizini.
 19. POGLAVLJE
Cruz
Jebeno krasno. Napadam vreću ispred sebe. Moja jebena sreća. Još jedan brutalan
udarac od kojeg me bole nezaštićeni zglobovi. Nije htjela slušati. Morao sam je
moliti i kada su riječi napokon izašle, svejedno se okrenula i otišla od mene.
Prošla su tri dugačka i naporna dana. Ubijao sam svoje tijelo svaki sat od tada.
Boss mi je stalno visio za guzicom što se trgam na komadiće. Kune se da će Layla
doći k sebi. Podsjetio me je na njene probleme sa napuštanjem i prilagođavanjem
životu nakon što joj je baka umrla. Lagano dugotrajno sjećanje na nju, kako se
nikada nije mogla otvoriti, preblizu mi je stvarnosti sada.
Nastavljam lupati u vreću sve dok se crveni potočići krvi ne razliju svuda po
mojim zglobovima. Moja znojna leđa lupe u zid. Spuštam se dolje sve dok moja
guzica ne lupi o hladan, betonski pod teretane. Ispružim noge na madrace ispred
sebe i lupam glavom o zid. Vrištao sam i udarao do iznemoglosti.
Trebam nju. Moja glava je totalno sjebana. Stvar je u tome da nema šanse da se
ikada izbjegne žarka oluja koja je Layla. Prije nego moj mozak nastavi igrati bilo
kakve igrice sa sobom, moj mobitel se oglasi. Nakrenem glavu da vidim ekran.
Trepnem jednom, dvaput i treći put da bih bio siguran da čitam ispravno ime.
Layla.

Layla: Da li imaš vremena za razgovarati?

Uzmem mobitel, povlačeći prstom po ekranu. Tri točkice na dnu poskakuju gore
dolje, moje srce lupa zajedno s njima.

Layla: Večeras kava i krafne?

Ozbiljna je. Moje tijelo poskoči u akciju, brzo pišući odgovor.

Ja: Kada? Bit ću tamo.

Layla: Dvadeset minuta.

 Ja: Zvuči dobro.

Prestanem pisati, želeći reći još toliko toga, ali ne želim je preplašiti. Pišem
ponovo i ponovo ali na kraju obrišem sve osim „zvuči dobro“. Na nogama sam,
skrećem i spremam se potrčati prema stepenicama do svog apartmana samo da
bih se sudario sa drugim prsima.
„U žurbi, Tigre?“ Jag me potapša po ramenu.
„Poslala mi je poruku. Želi se naći.“ Koraknem unatrag, provlačeći ruku kroz
svoju kratku kosu.
Jag je u svojoj uobičajenoj odjeći za van, onoj koju nosi kada ide bariti. Njegove
vražje poderane uske traperice, uska majica i zalizana kosa su uvijek njegov znak
da je spreman. I tipično u ovom trenutku, njegova guzica gori da izađe kroz vrata.
Šokira me kada korakne unatrag i spusti se na klupu.
„Polako s njom, Cruz.“ Stavio je lakat na vrh svojih bedara. „Znam da imaš
najbolja očekivanja za nju, i možda bih mogao i riskirati i reći da ju voliš. Stvar je u
tome da je Layla samo bila razočarana i slomljena od ljudi u njenom životu osim
njenog tate i njezine bake. Izgubila je jednog od njih. Došla je doma i zbunjena
pala ravno na tebe.“
Zarežim, sve više frustriran i lupim po rubu madraca. „Završi s tim, Jag.“
Mrzim okolišanje. Jag sada okoliša pokušavajući mi zadati mekani udarac.
Nemam jebenog vremena za ta sranja.
„Budi iskren s njom. Tih si otkad si došao ovdje. K vragu, mi smo ekipa kao
braća koja provode zajedno skoro dvadeset sati dnevno u ovoj teretani i ja još
uvijek ne znam ništa o tebi. Ona zaslužuje sve znati bez obzira koliko je ružno ili ti
otvara stare rane.“ Ustane, popravi hlače na preponama i kimne mi.
Otvorim usta, ali ništa ne izađe van. Gledam Jaga kako odlazi kao da mi nije sve
to iskreno rekao. Umjesto divljanja straha i tjeskobe koji prolaze kroz mene, tamo
je svjetlo. Veliko, sjajno, jebeno svijetlo od svjetionika zdravog razuma.
Živio sam život samo ga preživljavajući otkada je tata umro. K vragu, uspio sam
doći ovdje i vratiti se natrag u ring trgajući stvari putem. Jedina stvar koja je
nedostajala, najvažnija stvar, bila je netko da me opali po glavi i kaže mi kakav
sam idiot bio. Nisam imao nikoga tko bi to napravio – nikoga do prije nekoliko
trenutaka.
Ovih proteklih tri dana, shvatio sam kako sam napravio veliku pogrešku što sam
skrivao svoju prošlost. K vragu, bilo je očigledno da je Layla imala pitanja vezanih
uz to što ju je mama ostavila, povezanih sa njenom brigom o tatinom zdravlju, da
ne spominjem i proces žalovanja kroz koji trenutno prolazi. Njezin jebeni seronja
od bivšeg koji joj govori sranja. Tada je, dečko koji ju želi, voli i treba, opali po
prokletom licu sa sakrivenim činjenicama.
Trčim uz stepenice do apartmana, ne čekajući da se voda zagrije prije nego
uskočim pod tuš. Vizija Layle kako sjedi u separeu držeći šalicu kave, brinući se
grizući donju usnicu, nervozna da neću doći je prizor koji ne želim da se ikada
dogodi.
Gotov sam s tuširanjem prije nego se voda imala priliku zagrijati, brišući se sa
nekoliko poteza ručnikom i trčeći po sobi, navlačeći crnu trenirku i napokon
oblačeći majicu. Zagladim dlanom logo na majici, znajući da su ga stvorile dvije
najvažnije osobe u mom svijetu koje se nikada nisu imale priliku sresti. To moćno
sranje me prizemljuje. Više nimalo ne sumnjam da sam točno tu gdje pripadam.
Ubijao sam se oko toga toliko puta, ali večeras kako trčim niz stepenice više
nemam sumnje.
Širom otvorim vrata restorana. Zvonce se oglasi kako uđem. Mjesto je prazno
zbog čega se malo opustim. Izvlačim sve prepreke, tako da ništa ne bude između
Layle i mene. Bit ćemo samo mi. Moglo bi biti glasno i dobro je što nema gužve.
Siguran sam da će Layla htjeti da ovo ide polako i jebeno to secirati. Neće otići od
mene večeras.
Naručim vodu za sebe i različite krafne za Laylu zajedno sa njenom novom
najdražom kavom, bijela čokoladna moka sa trunkom peperminta. Zvonce na
vratima se opet oglasi kada konobarica stavi narudžbu na stol.
„Još nešto, dušo?“ Konobarica koja je dovoljno stara da mi bude baka nije
stidljiva što se tiče njenog flertovanja. Stavi mi ruku na rame i zatrepće
trepavicama.
Pročistim grlo i pokažem na Laylu koja stoji sa strane. „Sve je u redu sada. Moja
djevojka je ovdje.“
Layline oči se izboče i nosnice se rašire. To je slatko. Stvarno je. Još uvijek je
ljuta. Njezina narav je spremna za tango. Mogu to podnijeti i nadam se da ću je
kasnije te večeri odvesti u krevet.
Konobarica ode pretjerano me tapšući po ramenu i napokon shvaćajući stvari.
Layla se spusti na svoju stranu separea i pomakne se u sredinu. Kosa joj je svezana
visoko na glavi sa valovitim pramenovima koji joj uokviruju lice. Točno savršeni dio
ramena vidi se iz njezine majice.
„I jebi me.“ Izađe iz mene kao režanje iako je bila samo pomisao.
 „Oprosti?“ Layla se nagne, stavljajući laktove na stol, gurajući svoj savršeni
dekolte.
Čekala je cijelu vječnost da dobije svoju lepršavu majicu sa logom teretane. To
je sve o čemu je pričala cijeli vražji tjedan nakon što je predala narudžbu. Nisam
bio tamo da vidim i doživim čistu sreću gledajući njenu reakciju. Ona se odnosi
prema svakom novom artiklu kao da je potpuno novi Božićni poklon.
Pročistim grlo, nagnem se naprijed i ispružim dlan, trljajući ga preko njene ruke.
Trzne se, ali se ne pomakne. Koža joj je suha tamo gdje je bio gips. Ugrizem se za
unutrašnjost obraza da spriječim vulgarnost koja silno želi izaći. I to mi je
nedostajalo.
„Što si rekao?“ Layla kaže kroz zube, povlačeći ruku natrag do prsa.
„I jebi me.“ Jasno ponovim svaku riječ.
Odmahne glavom i počne se pomicati do kraja separea. „Znala sam da je ovo
pogreška.“
Brži sam od nje, skačem na noge i zarobim je kada se ustane. Približim se sve
dok njena leđa nisu skroz naslonjena na separeu. Ne pitam; samo se pokrenem.
Zagrlim je rukama nisko oko njenog struka, povlačeći njena prsa o moja. Više od
svega želim spustiti usne na njezine ali to ne napravim.
„To je tvoja majica.“ Spustim čelo na njezino. „Vražje je seksi na tebi i uhvatila
me nespremnog. Vidim da nisi spremna na ovo, ali ja ne mogu čekati ni trenutka
više. Možeš pobjeći kada te pustim ako to želiš. U svakom slučaju, moraš čuti što ti
imam za reći.“
Zastanem da dođem do daha prije nego nastavim. Kliznem rukama dolje po
njenim leđima i pohlepnim pokretom je primim za guzicu. Layla ostane smrznuta
u mojim rukama.
„Imam sestru. Nisam saznao sve dok nisam pregledavao tatine stvari. To je
vražje duga priča i ispričat ću ti je cijelu. Mi imamo istu mamu. Žena koja me dala
na posvajanje udala se brzo nakon toga. Imali su kćer.“
„Zašto ti je to sakrio?“ šapne, podižući ruke do moje vilice.
„Oni su korumpirani. U politici kao što sam ti rekao. Tata je ostavio objašnjenje
u pismu. Možeš ga pročitati ako želiš. Bojao se da će njihova opsesija novcem,
moći i pohlepi biti toksična i opasna situacija za mene.“
„Ali zašto?“ ona moli ponovo, prstima me milujući po obrazu.
„Oni ne vole smeće poput mene. To bi uprljalo njihovu savršenu obitelj na
papiru. Saznao sam koliko točno idu daleko da maknu smeće.“
 „Cruz“, zastenje, stavljajući njene usnice na moje na najkraću sekundu, „ti nisi
smeće.“
Topli osjećaj njenih usnica na mojim daje mi nadu. Komadić na koji se stisnem
kako bih se probio naprijed i što još više treba reći. Ružno je kako god okreneš. Ali
sada je vrijeme da otvorim poklopac boce tajni koja me je zacementirala u
prošlosti.
„U njihovim očima jesam.“ Prijeđem usnama po njezinima, kradući poljubac.
„Moramo sjesti za ostatak ovoga. Da li je to ok, dušo?“
Ona kimne. Pomazim je palcem po donjoj usni i tada ga prinesem svojim
usnama, kušajući je. To me jebeno ispunjava da nastavim s onim što imam za
podijeliti.
Jednom kada smo se smjestili u separe, svatko na svojoj strani i Layla ima kavu
u jednoj ruci i posipanu krafnu u drugoj, ja počnem govoriti.
„Saznao sam da imam sestru. Taj dio znaš. Otišao sam je naći i naišao na toliko
još toga. Da skratim dugačku verziju, Chloe je napustila svog muža zlostavljača.
Pobjegla je radi vlastite sigurnosti. Stvar je u tome da ju je to stavilo kao prijetnju
politici u koju se svi oni uključeni. Umjesto da su je ostavili samu, poslali su nekoga
da je ubije. To je bilo onda kada sam se skrivao u gradu i pokušavao smoći
hrabrosti da se predstavim. Prišao sam i pokušao pomoći.“ Spustio sam glavu;
ovaj dio je uvijek najteži za pričati.
Layla je posegnula preko stola tapšući me po ruci u gesti ohrabrenja. „Nastavi,
dušo.“
„Kopile od njenog bivšeg muža se zaletjelo u nju dok je vozila. Chloe je
preživjela, ali je bila trudna sa blizancima i izgubila ih je oboje.“ Zadnje riječi su mi
zastale duboko u grlu. Trebalo mi je dugo vremena prije nego sam opet
progovorio.
„Chloe sada ima novu obitelj. Njezin muž, Kip, je super dečko i on nas ohrabruje
da radimo na našem odnosu. Imaju još i svoje lude prijatelje Zane, Ava, Rhett i
Darby. Oni su više od prijatelja, čak više i od obitelji; teško je za objasniti.“
„Trebalo je puno vremena da se Chloe oporavi od toga, ali s njima, ona se
oporavlja. Još uvijek nazirem komadiće boli koji je progone u sjećanjima ponekad.
To je jedina stvar koju si nikada ne budem oprostio. Trebao sam ubiti seronju prije
nego je imao šansu povrijediti ju.“
„Dušo“, Layla zastenje. „To je grozno. Tako mi je žao.“
Podignem glavu da je pogledam. „Nosim krivnju. Sramim je se. Chloein i moj
odnos je još uvijek u nastajanju. Mi smo u dobrim odnosima i sve, ali kako se
povezati s nekim kada smo oboje bili tajne? Njezin muž, Kip, je super i puno nam
pomaže.“
„Znači zato odlaziš? Ideš ju posjetiti?“ ona pita.
Kimnem. „Pokušavam. Sranje je s treninzima, tada kada si ti došla u moj život,
bilo je još teže. To je skoro kao delikatni komadić stakla koji samo što se nije
raspuknuo na komadiće. Izgleda da je takav ciklus mog života.“
Layla ne odgovara. Umjesto toga, ustane i uvuče se na moju stranu separea.
Pružim ruku preko naslona separea i pustim Laylu da odluči koliko blizu želi biti.
Ne ostavlja mjesta između nas stisnuvši se skroz k meni. Priljubi se obrazom uz
moja prsa, omatajući ruke nisko oko moga struka i ja ju slijedim, puštajući ruku da
padne sa naslona separea i ljubim je u vrh glave.
„Žao mi je, mi amor.“ Ponovo je poljubim. „Nikada ti to nisam trebao sakrivati.
To nije nešto o čemu pričam. Moj se život preokrenuo na dan kada mi je tata
umro. Moj sigurni mjehurić je puknuo zauvijek. To je borba kopirajući i učeći kako
se osloniti na druge.“
„Jasno mi je“, šapnula je i podigla lice. Suze joj cure niz obraze. „Pretjerala sam.
Dogodi se tu i tamo. Moje prošle nesigurnosti nisu nikada daleko.“
Kut moje usne se podigne. „Izgleda da smo pravi par i da bi komunikacija mogla
biti rješenje.“
Kimne u slaganju, ali suze ne prestaju padati. Dajem sve od sebe da uhvatim
jednu sa jagodicom palca. Previše ih je.
„Ima stvari koje ni ja tebi nisam rekla“, šapne, razina njezina glasa pojačana sa
jecanjem.
„Hej. Nema ničega što bi mi mogla reći da bih te ostavio.“
Kimne. Nije baš bio najbolji izbor riječi s moje strane. Ali sam naučio lekciju iz
ovoga da uvijek treba sve staviti crno na bijelo. Nema više sivih područja između
nas.
„Layla, reci mi kada budeš spremna. Tvoja prošlost nema nikakvu moć nad
nama. Stvarno to mislim.“
Njene oči se zatvore i jecaji utišaju. „Možemo li jesti, tada nastaviti pričati kod
tebe?“
Moja ruka je pogladi po strani lica, privlačeći njeno lice mom. Naše usne se
dotaknu kako kažem svaku riječ. „Gledat ću te kako jedeš, dušo. I, nikada više.
Odbijam provesti ijednu noć bez tebe u mom krevetu. Možeš li se složiti s tim,
Layla? Zato jer kako ja to vidim, nema druge opcije.“
„Da.“ Nježno me poljubi. „Da, Cruz, volim te.“
 Konobarica pročisti grlo. Polako se razdvojimo, nijedno od nas ne želeći pustiti.
Ovaj razgovor u restoranu je bila najbolja ideja. Najvažniji dio je da razgovaramo,
popravljamo se, krećemo korak dalje u našu budućnost.
 20. POGLAVLJE
Layla
„Cruz, ne mogu o tome.“ Sjedim na rubu kreveta pored njega, naša bedra
pritisnuta jedno uz drugo. „Znam da sam trenutno sebično, razmaženo derište, ali
imam svoju tajnu. Jednu koja je jako bolna, ne mogu to učiniti trenutno. Papi i
Abuela su jedini koji znaju za to. Oni su jedini kojima se mogu obratiti i razgovarati
o tome sa svim detaljima, dijeleći sve moje brige i probleme. Kunem ti se svime
što imam da ću jednog dana to podijeliti s tobom.“
Zastajem, proučavajući Cruzovo lice, pokušavajući ocijeniti njegovu reakciju. Ne
pokazuje nijednu. Lice mu je bezizražajno. Nastavljam, znajući da je to fer nakon
što sam se naljutila.
„Znam da tražim od tebe svijet kada imam samo peni da ga platim. Ali molim te
budi strpljiv sa mnom. Kad sam vidjela da ta poruka treperi preko tvog
ekrana...mislila sam da me je moj najbolji prijatelj Ash uništio. Nisam bila ni blizu.
Vidjela sam kako Shelbyna kosa prekriva njihova gola tijela, kako mi oduzima sve
ono čemu sam se nadala. Gledajući unatrag, zahvalna sam što sam ih uhvatila.
Nema nikakve šanse da bih ostala s Ashom. Međutim, shvaćam koliko sam grozna
bila prema tebi i koliko sam sebična u ovom trenutku. Pukla sam, uplašila se i
izgubila sam razum. Na taj me latino temperament Papi uvijek upozoravao. Mogu
razumjeti ako želiš da odem večeras, jer sam bila kuja u vezi iskrenosti,
povjerenja, a onda sam ti okrenula leđa. Ako želiš da odem, totalno ću razumjeti
Cruz.“
Skače sa kreveta bez ikakvog upozorenja, koračajući napred-nazad, prelazeći
rukama preko glave. Sada primjećujem višednevnu bradu koja mu prekriva čeljust.
Ja sam mu to učinila. Prirodne posljedice u najboljem slučaju. Povrijedila sam
čovjeka kojeg volim iz mog pohlepnog bijesa. Boli me više nego što mogu
objasniti.
„Layla, dosta!“ zareži. „Samo zašuti.“
Pokušavam odgovoriti njegovim riječima. Cruz se spusti na koljena ispred mene
prije nego što uspijem spojiti rečenicu.
Njegovi veliki dlanovi prekrivaju vrhove mojih bedara, a prsti se ukopavaju u
njih. „Razumijem. Vjerojatno bolje nego bilo tko drugi. Mislim li da je to fer?
Kvragu ne. Ali neću da nas moja želja da saznam sprečava da budemo zajedno.
Vjerujem ti, Layla, ali ovo neće uspjeti ako vremenom ne počneš dijeliti stvari sa
mnom. Moraš odlučiti vjeruješ li mi ili ne.“
„Znam. Žao mi je što sam pošizila.“
Stavlja mi ruku na obraz. „Dosta. Dovoljno smo vremena na to izgubili. Vrijeme
je da krenemo dalje. Raditi ćemo da tome da sve možeš podijeliti sa mnom. Nećeš
me uplašiti, dušo. Naše prošlosti neće diktirati našu budućnost. Ponavljat ću to
dok mi ne povjeruješ.“
„Daj mi vremena. Moći ću. Dugo me progoni i jedini je razlog koji me natjerao
da napustim ovaj grad. To je tako moćno da me natjeralo da pobjegnem od svog
Papija i svoje Abuele, dvoje ljudi koji mi znače više nego išta drugo na svijetu.“
„Daješ joj previše snage, dušo. Ne dopusti da vlada tobom. Znam da je to lakše
reći nego učiniti.“
„Mrzim sebe zbog bježanja. Toliko sam propustila od svoje obitelji.“ Suze mi
padaju niz lice. „Nikad sebi nisam to oprostila, a ne vidim ni da ću u skoroj
budućnosti.“
„Hej, hej.“ Cruz se digne na noge i gurne me natrag dok ne legnem na krevet.
Njegovo ogromno tijelo pokriva moje, nudeći mi više udobnosti nego što shvaća.
„Mislim da smo se dovoljno kritizirali posljednjih nekoliko dana. Budimo samo
sretni.“
Nagnula sam glavu u stranu četkajući njegove usne na svojima. „Boli me što
znam da je to zbog mojih postupaka.“
„Ja krivim sebe“, odgovori on, gurkajući nos gore-dolje po mojoj čeljusti.
„Ne mogu spavati bez tebe“, priznajem, povlačeći stražnji dio njegove majice.
Cruz malo sjedne, dopuštajući mi da je svučem. Skidao me dok nisam bila kao
tek rođena. Penjemo se na vrh kreveta i zavlačim se ispod pokrivača. Cruz mi
povlači leđa na prsa, čvrsto me držeći.
„Volim te, Cruz Felix, više nego što sam ikad mislila da bih nekoga mogla
voljeti.“
On poljubi nježno mjesto na mom vratu, govoreći mi to isto na španjolskom.
Prevrnem se u njegovo naručje dok se ne suočimo licem u lice. U ovom
trenutku znam izvan svake sumnje da mu moram reći sve. Nakon Vegasa. Mora
biti tako. Samo bih uništila sve za što je toliko naporno radio.
Usne nam se spoje. Naša se tijela počinju kretati. Cruz me ljubi. Nokti mi se
ukopavaju u njegova ramena, simbolično, da me nikad ne pušta.
Odbijam dopustiti strahu da prekrije ono što imamo. Ne više.
 21. POGLAVLJE
Layla
Dobar osjećaj. Noć je borbe. Teretana je u premijernom obliku. Zavirujem oko
kabine za prodaju karata, provjeravajući da sve ispravno funkcionira. Prolaze
poznata lica; neki su obitelji boraca dok su drugi navijači. Osvježavajuće je biti dio
potpuno funkcionalnog radnog sustava.
I da, mislim da sam sve ovo vrijeme mrzila borbe. Ironično kako je to jedna od
stvari koja me vratila u život. Čovjek kojem pripada moje srce je borac. Bez sumnje
će to ostati jedini razlog zašto volim borbe. Sva sjećanja na mog Papija koji se
vraća kući izmučen i istrošen polako blijede.
Jer sada, nakon svega ovog vremena, razumijem razlog njegove potrebe i gladi
da se bori. Ti muškarci jednostavno ne mogu sebi pomoći. To im je u krvi –
adrenalin koji čini da im srce pumpa u stalnom ritmu. To je način na koji kuca.
Ne postoji drugo objašnjenje.
Spremam se krenuti prema naprijed kako bih se uvjerila da sam tu da vidim
borbu svakog borca Diablo’s Throna. Nije važno je li to njihova prva borba, ili se
predviđa da će izgubiti, ili su još uvijek nepoznati, jer svaki borac u ovoj teretani je
važan. Oni su moja obitelj. To su muškarci u koje Papi vjeruje i kojima posvećuje
svoj život. Zaslužili su poštovanje.
Opet, ironično u najboljem slučaju. Tri koraka u zaokruživanju pulta, netko me
ugrabi za ruku, i ja se okrenem oko sebe. Zagledam se u oči koje su iste kao i moje.
Moja majka. Lice joj je kameno hladno, samo ogorčenje i mržnja zrače prema
meni. Nikad neću razumjeti zašto me toliko mrzi. Ali sve što znam je da to čini.
„Layla, draga moja, kamo si krenula?“
Odbijam joj dati na značaju kao prošli put i izazvati scenu. Zaklinjem se da neću
dozvoliti da moj bijes eksplodira, uruši ili umanji bilo šta na večerašnjoj borbi. Da,
bilo bi lako eksplodirati i reći joj sve što želim. Nije vrijeme. Mogla sam joj tako
lako pokloniti desni kroše i poslati joj dupe na pod teretane koju je izgradio moj
otac. Njegovo carstvo.
Ali, nije ni mjesto ni vrijeme. Došlo mi je do mozga da moja mama nije htjela
biti moja mama ili očeva supruga. To je tako jednostavno. Mogu to razlagati na
činjenice na razne načine ali zaključak je uvijek isti. Neću više gubiti vrijeme da
shvatim zašto.
 Odbacujem njenu ruku oslobađajući se i nastavljam svojim putem samo da bih
opet bila povučena. Ovaj put je Ashovo lice u mom osobnom prostoru. One
nekada sjajne oči koje su me zaslijepile sada čine da mi se povraća. Naginje se
dovoljno blizu da mogu namirisati jeftinu kolonjsku koju nosi. Odvratan miris
pretjerano drvenog i jeftinog voćnog mirisa stvara mi mučninu, vraćajući me u
prošlost.
Ne shvaća koliko mi je neugodno što narušava moj osobni prostor. Moram otići
odavde; ovo nije u redu. Sve što bi bilo potrebno je da moj otac, Cruz ili Jag vide, i
sve u ovoj teretani na čemu smo toliko naporno radili proteklih mjeseci bi se
izgubilo u jebenom plamenu. To se neće dogoditi.
Uzmaknem korak unatrag odmaknuvši se od njega. Držim usne zatvorene ne
dopuštajući da ni jedna riječ sleti s njih. A toliko ih je mnogo i umiru da se
oslobode.
Ashov šokirani pogled pokazuje činjenicu da je iznenađen što sam odlučna da
ne progovorim. Vidim to i po karakteristikama njegova lica. On više nema kontrolu
nad mnom. Godinama mi je uništavao život, a sada je ta igra završena. Želi, ali više
nema kontrolu nad mnom.
„Layla, izgleda da si nabacila nekoliko kilograma. Možda bi trebala odložiti
hranu koju ti poslužuje tvoj takozvanim šampion.“
Prekrižim ruke i napravim još jedan korak unatrag. Neću se upecati. Ponavljam
to iznova i iznova u glavi. Neću se upecati. Postoje veći ulozi. Postoje muškarci koji
su svakodnevno trenirali usavršavajući svoja tijela kako bi postali borbeni stroj.
Neću dopustiti da se moj ponos trenutno miješa u to. Usne držim zatvorene i ne
izgovaram ni jednu riječ.
Ash može nastaviti igrati sve igre uma koje želi jer se čini da je jedino u tome
dobar. Zajebavati se s nekim drugim kako bi se osjećao bolje. Da, možda je veliki
dečko s mišićima. Iako je on u teškoj kategoriji, kladila bih se u svu svoju
ušteđevinu da mu bilo ko iz lakše kategorije Diablo’s Throna može razbiti guzicu.
Jer im je um snažan. Ne moraju se spustiti na nivo igranja psihičkih igrica.
Ash zabaci glavu natrag, smijući se. Nisam sigurna što je tako prokleto smiješno
u zadnjih tridesetak sekundi njegovog monologa, ali pakleno je siguran da je
pronašao nešto zabavno. Kreće se tako brzo da nemam priliku reagirati. Naginje
se naprijed, gleda dolje i pljuje. Tok guste sline leti iz njegovih usta do vrha mojih
Nike tenisica.
Njegova pljuvačka pada uz moje noge na pod Diablo's Throna. Potrebna mi je
sva samokontrola da ne reagiram. Tako jako želim da opet slomim ruku na njemu.
Nosila bih ružičasti gips do kraja života samo da mu razbijem to samozadovoljno
lice. Nokti mi se ukopavaju u dlan dok pokušavam osloboditi dio gnjeva i pritiska.
I dalje trabunja o prošlosti i o tome koliko je njegova teretana bolja od naše. I
kako jedva čeka da razbije Cruza u Vegasu. Bla. Bla. Bla, jebeni bla. Trudim se da
sve to iskuliram, ne upijajući niti jednu jedinu riječ njegovog govora mržnje.
Osjećam kako mi ruku omotava oko ramena. Gledam lijevo i vidim Cruza; moj
adrenalin skače i znam da ništa dobro neće izaći iz ovog scenarija. Paničarim.
Dlanovi mi postaju ljepljivi, a iznutra se sva tresem jer znam da bi Cruz sve
odbacio da me zaštiti. Srušio bi Asha tu i sada i tukao ga dok ne postane krvavi do
neprepoznatljivosti. Ako se bilo što takvo dogodi, igra bi bila gotova.
Ni Ash ni Cruz neće se u Vegasu boriti za prvenstvo.
Cruz me šokira kad se nagne i zalijepi usne uz moje. Zgodni muškarac me ljubi
na najbolji način. Nije to brz poljubac ni samo dodir na usnama. Ne, on klizne
jezikom po mojim usnama sve dok se ja ne otvorim za njega i on izvodi najintimniji
ples, borbu, kombinaciju udaraca u moja usta svojim slatkim ukusnim jezikom.
Rastopio me je u lokvi ekstaze ispred cijele posade šupaka.
Zaboravljam sve, osim čovjeka koji me ljubi, obećavajući mi sve u jednom
jednostavnom činu.
Cruz se povuče, držeći ruku čvrsto na mojoj guzi. „Provjeravam jesi li spremna,
dušo, nakon što pobijedim večeras u svom meču, trebat ćeš mi u svlačionici gola i
spremna. Volim te mala.“
Promrmlja zadnju rečenicu u moje usne, praćenu čednim poljupcem. Uklanja
svu ljutnju i briše osvetu. Oduzima mi sve. Cruz mi lagano stisne dupe prije nego
što krene. Vjeruje mi da ću ostati smirena i kul. Ta tiha poruka omogućava mi to.
„Uvijek si bila kurva“, glasno se javlja Ashov otac.
Gledam ravno u majčin mrtvo-hladan pogled dok mu odgovaram. „Učila sam od
najboljih.“
Glavu držim visoko, a ramena uspravno, dok idem na svoje mjesto da gledam
borbe. Moje srce bubnja od susreta. Bijes i ljutnja me ne obuzimaju. To je vrlo
mala pobjeda. Mogu biti zli koliko žele, ali ja odbijam postati žrtva toga.
Opuštam se u metalnoj sklopivoj stolici i gledam kako se osoblje iz teretane
sprema za borbe. Borba počinje, započinju večerašnji mečevi. Mogu razmišljati
samo o bliskoj budućnosti i svom vremenu u svlačionici.
 22. POGLAVLJE
Layla
Cruzov miris se širi oko mene dok izlazim ispod njegovog tuša. Jedino što
nedostaje je on. Tata nije odustao od tečaja obuke i samoobrane. Priznat ću da
sam se zajebavala praveći budalaštine, ali zatekla sam se kako uživam u obuci,
pogotovo kad Cruz testira moje sposobnosti. Uvijek završimo u zamršenom
neredu gdje god da se nalazimo, nekako nam odjeća spadne i krenemo. Pa da,
volim učiti samoobranu.
Moji mišići vrište na mene dok Cruzov krevet doziva moje ime, ali umjesto toga
uskočim u čistu odjeću. Miriše na Cruzovu novu kolonjsku vodu - mješavina kože,
nagovještaj slatke naranče i puno seksa. Mogla bih se kupati u njoj. Navlačim
Diablovu trenirku i zakoračim u uske crne joga hlače. Kunem se, ja u teretani u
jednoj od Cruzovih najdražih odjevnih predmeta je ekstremna vježba mentalne
snage za muškarca.
Utrčim u kuhinju, vežući kosu u labavu, neurednu punđu. Večeras će biti ekstra
kovrčava za borbu, onako kako Cruz voli. Zgrabim zadnji Pop-Tart iz kutije i trčim
stubama. S dodatnim vremenom uloženim u novu liniju odjeće za teretanu,
zatrpala sam se papirima i završnim radovima za meč ovdje u teretani.
Poznati zvukovi teretane odjekuju stubama dok trčim po njima gurajući pola
Pop-Tarta u usta. Napravim jedan korak prema stolu i čujem kako Papi dovikuje
moje ime. Vika njegovog glasa svakoga zaustavlja.
„Isuse, Papi“, šapnem sebi i odmahnem glavom.
On korača prema meni, kapljice znoja mu teku niz lice. „Jesi li vidjela depozit
koji sam ostavio na stolu?“
„Kako još nisam stigla do stola, izgledi nisu u tvoju korist, stari.“ Potpuno
okrutno zavrtim glavom i namreškam nos.
Sa ovim zaradim osmijeh. „Ne pametuj. Trebam te da to poneseš u banku.“
Pogledam ogroman sat na zidu i primijetim da imam šest minuta da stignem do
banke. Stenjem. Upravo sam se istuširala zaboga. Banka je samo četiri bloka niz
cestu. Nema smisla voziti se do tamo. A s mojim vremenskim ograničenjima, to će
biti kombinacija brzog hoda i trčanja.
„Idem.“ Potapšam ga po ramenu, počevši hodati.
 Papi me uhvati za zapešće povlačeći me na prsa. Omota ruke oko mene,
pružajući mi jedan od njegovih poznatih zagrljaja, koji završava poljupcem u vrh
glave.
„Jesam li ti u posljednje vrijeme rekao koliko sam prokleto ponosan na tebe,
dijete?“
Pogledam prema najjačem muškarcu kojeg poznajem i iskrivim usne. „Ne.“
„Pa, jesam. Prihvatila si ovu teretanu i posvetila joj život ulažući sebe psihički i
fizički. To sranje je brutalno. Ti to radiš. Ponosan sam na tebe, dušo.“
Iskreni osmijeh prekriva mi lice. Namignem Papiju i sprintam do stola. Izlazim
kroz vrata trčeći pločnikom i shvaćam da nisam ni potražila Cruza. Zaustavim se i,
dovraga, okrenem kako bih mu namignula, ali razmislim bolje. Papi je bio prokleto
ozbiljan da se dostavi ovaj depozit u banku na vrijeme. Pritiskala sam ga da se
prebaci na internet bankarstvo. Izreka "ne možeš starog psa naučiti novim
trikovima" dobro se uklapa u ovu okolnost.
Otvorim vrata banke u minut prije zatvaranja. Spremna sam otplesati
pobjednički ples naočigled nezadovoljnih radnika koji me probadaju pogledom.
Nikad neću razumjeti ljude koji rade po satu, umjesto da rade bolji posao. I sama
ću razmisliti o tome. Lagano koračam do blagajne. Aha, uopće mi ne daju bonus
bodove.
Vrata se zaključavaju iza mene čim izađem.
„Šupci“, promrmljam, presavijajući Papijev primjerak uplatnice i gurajući ga u
džep.
Stari poznati znak privlači moju pažnju. Abuelina trgovina. Jedina u kojoj je
kupovala. Išla je svake srijede i imala je isti prokleti popis za kupovinu.
Prije nego što shvatim, prelazim ulicu i otvaram vrata.
„Dios Mio. Jesi li to stvarno ti, Layla?“ Maria izađe iza ugla ponavljajući isto
pitanje iznova i iznova na španjolskom.
„Da.“ Osmjehnem se i zakoračim u njezin zagrljaj.
„Oh, slatko dijete. Kako si?“ pita na španjolskom.
„Ja sam dobro. Zaista dobro.“ Moram izvući riječi prije nego što izgubim
hrabrost da ih izgovorim. „Yo quiero hacer tamales como mi abuela 13.“
„Si. Si.“ Ide gore dolje između polica prije nego što išta više kažem. Marijine oči
su zasvijetlile kad sam je zamolila da mi pomogne da skupim namirnice za

13 Yo quiero hacer tamales como mi abuela - želim napraviti tamales kao moja baka
Abueline tamales. Ona nabraja na španjolskom podsjećajući me da ne zaboravim
kako se prave. Maria mi je košaru napunila za manje od pet minuta.
„Stavljam na račun tvoga Papija.“ Maria pakuje sve predmete i unosi iznos u
bilježnicu.
Zaobilazi ugao, hvata me za obje ruke i naginje glavu, a zatim počinje moliti na
španjolskom, glasom tako uljudnim i nježnim. Iako je krhka starija žena, snažna je i
žestoka. Snažnija od bilo koga drugog.
Suze mi naviru na oči. Ne dopuštam im da padnu dok mrmljam posljednje
redove iz molitve na španjolskom.
Četiri plastične vrećice vise na mom zglobu dok prelazim ulicu. Izgubila sam se u
čarobnom trenutku u Marijinoj trgovini, ne obraćajući pažnju na svoju okolinu.
Moje Nike-ice zakače ivicu pločnika i zaletim se naprijed. Uspijevam se zadržati
prije nego što poljubim pločnik.
„Sranje, ovo je bilo blizu“, šapnem sebi.
„Da, bilo je“, dubok glas odjekuje istovremeno kad mi se snažna ruka omota
oko bicepsa i gurne me u uličicu.
„Hej“, reagiram.
Osoba ne prestaje. Prehrambene vrećice koje su mi visile sa zapešća
onemogućavaju mi da udarim napadača. Tempo osobe ubrzava. Padam na
koljena. Oštra i gruba površina asfalta probija se kroz materijal mojih joga tajica.
Udahnem od boli koja puca prema kralježnici.
Onaj tko me gurao zaustavlja se, cijelo mi se tijelo previja na prljavštini tla.
Trebam pobjeći. Sjedam unazad, boreći se da se podignem iz ležećeg položaja. Ali
ruke su mi ispletene u hrpi vreća. Kad puhnem spetljanu kosu s lica, podignem
pogled i vidim Asha. Krv mi se sledi, baš zastrašujući osjećaj, koji struji kroz mene.
Ash mi nikada nije pružio ruku kad smo bili zajedno. Pruža ruku prema meni i
zgrabi me za prednji dio trenirke, podižući me.
Ne pokazuje kajanje. Svaki njegov postupak je proračunat i zao. „Jesi li mu već
rekla za naše dijete?“
„Što radiš, Ash?“ Trepnem kad povuče svoju nogu natrag.
Vrhom njegove čizme udara me sa strane oduzimajući mi dah. Njegov zli smijeh
ispunjava praznu uličicu.
„Postavljam ti jebeno pitanje, Layla. Odgovori mi. Jesi li mu rekla za dijete?“
Pustila sam da vrećice padnu na zemlju i zurim u njegove mrtve oči, dižući se na
noge. Neću pokazati strah. Može biti zloban koliko želi i, dovraga, čak i upotrijebiti
nekoliko udaraca, ali neću popustiti i pokazati strah.
 Ispravljam ramena. „To nije tvoja jebena stvar, Ash.“
Prije nego što imam priliku odstupiti, zgrabio me za duks, privlačeći me prema
sebi i okrene me, prislonivši mi leđa o zid od opeke.
Bol me probija od glave do pete.
Ash mi se unosi u lice. Pljuje svaku riječ koju izgovori. Slina me prska po koži.
„To je moja stvar, Layla. Moje dijete koje je napravljeno s tobom. Želim znati da
li si jebeno rekla svom novom muškarcu o našem jebenom djetetu. Neću se
ponavljati, Layla.“
Trening iz teretane prolazi mi kristalno jasan kroz glavu. Znam što da radim.
Smirim disanje, nasmiješim mu se i odvojim sekundu kako bih se ustabilila.
Podignem koljeno takvom brzinom da ne vidi da dolazi. Pomiče se u pravo
vrijeme. Moje koljeno se spaja s njegovim bedrom. Dovoljno je da ga omete.
Pokušavam napraviti još nekoliko udaraca. Pristanem ga ravno za grlo, zapanjujući
ga.
Odmah shvaćam svoju grešku. Boli ga. Ali još više ga ljuti. Ash se sprema na
bijes, vrstu kakvu još nikad nisam vidjela.
„Pusti me.“ Borim se protiv njegovog stiska.
„Ti, pičko.“ U trenu je Ash spustio čelo na moje i snažno ga udario. „Trebala si
abortirati, ali svemoćna Layla se po tuđim pravilima nikada nije mogla igrati.
Uvijek si bila tako podmukla kučka.“
„Zašto radiš ovo?“ Emocija i suze me obuzimaju, ispunjavaju svaku riječ.
„Zato što si me napravila budalom. Sad si se vratila u kombinaciji s mojom
konkurencijom. Jedini put do njega je kroz tebe, Layla. I vjeruj mi, on će dobiti
poruku glasno i jasno kad završim s tobom.“ Pruža ruku prema dolje,
otkopčavajući traperice, a drugom rukom mi stiska grkljan. „Sad ću uzeti ono što
je moje.“
Uslijedila je panika. Ovo nije igra uma. On je ozbiljan. Ash je izgubio jebeni um.
Poludio je. A ja sam mu meta. Borim se sa svime što imam, udaram i mlatim oko
sebe. Kretanje u uglu uličice privlači moju pažnju. U kutu su još dva tijela koja
promatraju sve to.
Suzim oči da dobijem fokus dok nastavljam odbijati Asha. Moja mama. Njegov
tata. Krećem otvoriti usta da vrisnem za pomoć. Prigušen jauk izlazi iz mene. Ash
učvršćuje stisak.
„Dosta, Ash.“ Njegov otac korača prema nama. „Dokazao si poantu.“
Ash ignorira svog oca, boreći se sa mnom dok pokušava spustiti hlače.
„Mama“, molim. Izlazi kao hropac. „Pomozi mi.“
 Ona okreće glavu, potpuno me ignorirajući kao da sam joj stranac, a ne njena
krv.
„Vratila se ovamo jer smo joj platili. Znao sam da će ući Bossu pod kožu. Morao
sam zbuniti seronju da ga ometem.“
Nitko mi neće pomoći. Ash će me povrijediti. Nemam više preostalih opcija pa
zurim u prokletnika koristeći riječi da ga osakatim.
„Uvijek si igrao prljavo, to je jedini način da pobijediš. Bojiš ga se. Cruza. On će
te pobijediti. Nemaš nikakve jebene šanse, Ash.“
Moje riječi čine trik, povrijeđuju ga onoliko koliko on meni nanosi bol. Osvećuje
se šakama, spuštajući udarac nakon udarca po mom licu, trbuhu i direktno u moju
kičmu. Bijes ga odvlači od toga da me siluje. Moja mama odstupi dok se njegov
otac bori da odvuče Asha s mene.
„Dovoljno. Sve uništavaš, sine. Trebao si je uplašiti da napusti Cruza. Ne ovo.
Jebeš sve to.“
Ash udara laktovima šaljući svog oca unatrag usredotočujući svu svoju
pozornost na mene. Cijelo mi se tijelo skamenilo. Bol blijedi dok topla tekućina
klizi niz moje lice zamagljujući moj vid sve dok ne postane sve crno.
 23. POGLAVLJE
Cruz
„Layla se vratila?“ Naslonim se na pult i pijem vodu iz boce.
„Trebala je. Otišla je prije nekoliko sati.“ Boss ne podiže pogled sa papirologije
koju proučava. „Znajući tu djevojku vjerojatno joj je nešto odvuklo pažnju. Nadam
se samo da je uspjela uplatiti depozit u banci na vrijeme.“
„To ne liči na nju“, promrmljam vraćajući svoju bocu s vodom na pult.
To privlači Bossovu pažnju. Gleda prema meni, podižući obrvu. „Ona je moja
kćer. Valjda bih ja trebao znati.“
„Shvatio sam.“ Podižem obje ruke u zrak.
„Sigurno joj je nešto palo na pamet.“ Vraća se svojoj papirologiji.
„Idem se tuširati u svlačionici. Reci joj gdje sam ako se u međuvremenu vrati.“
Potapšam pult.
„Shvatio sam, Romeo.“ Okreće papire koje čita.
Prvo što uradim kad se vratim u svlačionicu, nalazim svoj telefon. Ništa od Layle.
Uznemiruje me hladna jeza. Nešto nije u redu.
„Gdje si dušo?“ Mrmljam sebi.
Šaljem joj poruku, a zatim upalim tuš. Čekam da se zagrije i pošaljem još jednu
poruku. Um mi je toliko zamagljen brigom da se ne sjećam jesam li oprao kosu ili
ne. Kad obrišem kapljice vode s lica, zgrabim telefon. Ništa osim poruka koje sam
poslao.

Ja: Dušo, dvadeset minuta i gotov sam.

Ja: Gotovo.
Ja: Gdje si?
Ja: Zabrinut sam.
Ja: Deset minuta, a zatim šaljem potragu za tobom.

Ne dobivši nikakav odgovor, panika se stapa i preuzima. Sušim se koliko god brzo
mogu i uskačem u odjeću. Tek dok trčim hodnikom shvatim da sam u prljavoj
opremi za vježbanje. Ne stajem dok se ne vratim do Bossovog stola.
„Vratila se?“
„Ne.“ Ustaje iz uredske stolice.
 „Nešto nije u redu. Ne odgovara na moje poruke.“
„Smiri se, Cruz.“ Podigne telefon i stavi ga na uho.
Zvono odjekuje teretanom i slijedi Laylin veseli pozdrav.
„Zdravo? Zdravo? Hej ti tamo? Hellllooo.“
Poznati pozdrav koji sam čuo toliko puta. Bossovo lice postaje svjetlije nijanse.
Vidim kako se stvara njegova zabrinutost. Dovoljno da me uhvati panika.
„Što nam je činiti?“ Koračam naprijed-nazad nadajući se da će mi kretanje
donijeti ideju.
„Jag, Jett, Blake...“ Boss izgovara jedno po jedno ime.
Borci dolaze trčeći. Boss ne troši vrijeme i ukratko im kaže što da rade.
„Layla se nije vratila otkako je uplatila ček u banci. Ne javlja na svoj telefon.
Moramo je pronaći. Želim da polovina vas pješači, a ostatak neka ide prokletim
autima da je traže. Nazovite me“, lupi grudi, „kad je pronađete.“
Dijelimo zadatke trčeći kroz ulazna vrata. Krećem prema banci. Pločnik je prazan.
Nadao sam se da ću je naći u posjeti starom prijatelju. Nisam te sreće. Trčim do
banke i ništa. Prelazim ulicu zavirujući u otvorene radnje. Ništa.
„Pomozite! Neka netko pomogne! Nazovite 911!“ Jagov glas odjekuje ulicama.
Svaka riječ dolazi iz drugog smjera.
Trčim do mjesta odakle mislim da dolazi.
„Jag, gdje si?“ zovem, ne zaustavljajući se.
„Ovdje.“ Jedna riječ odzvanja iz neke uličice.
Pronađem je i kroz prigušenu svjetlost razabirem Jagov savinuti oblik.
„Jesi li povrijeđen?“ Trčim do njega.
„Nazad!“ Gura me u prsa. „Nazad! Nazovi 911 odmah!“
„Jag.“ Dignem ruke u zrak.
„Sada.“ Drži ruku podignutu na mojim prsima.
Odgurnem ga i bacam mu telefon. Moj se svijet raspada. Laylino pretučeno i
slomljeno tijelo leži preda mnom. Oči su joj zatvorene, a oko glave lokva krvi.
„Bejbi.“ Spuštam se na koljena. „O, Bože, dušo.“
Znam da je bolje da je ne pomičem, iako jedino što želim učiniti jest da je
privučem uz sebe. Umjesto toga, rukom joj uokvirim glavu.
„Tu sam. Tu sam. Layla, otvori oči!“ Mazim joj lice ne pomičući je. „Jag zove
pomoć. Hajde, dušo.“
Prigušeni glas u pozadini koji govori o našoj lokaciji uopće nije jamstvo.
„Žao mi je. Tako mi je žao.“
 Zvukovi sirene postaju sve bliži i ne nude udobnost. Okrenem glavu dovoljno da
vidim kako Jag trči ka ulazu u uličicu da sretne prvu pomoć. Medicinari ga slijede
preko prljavih, izdubljenih rupa. Jedan od njih gura me natrag. Pomičem se bez
borbe i zavalim se natrag u lokvu Layline tamne krvi.
„Nitko ne može u vozilo hitne pomoći“, naređuje netko.
„Jebeš to“, zareži Boss.
Tu je gužva koja ne traje dugo. Hitna pomoć se udaljava od ulice.
„Hajde, čovječe.“ Jag mi gurne rame.
Ne pomičem se
„Cruz, idemo.“
Ne krećem se
„Debilu.“ Zamahuje šakom prema mom licu. Šaka mu se spusti točno iznad mog
oka, udara poput kuje. „Ti jebeno kopile.“
Podigne me u stojeći položaj koristeći moju majicu i počasti me jednim
aperkatom.
„Saberi se!“ Protrese mi ramena. „Layla nas treba.“
„Je-jesi li je vidio?“
„Da, kretenu, jesam. Ona je prokleti borac.“
To je istina. Jeste. Napravim korak po korak usredotočivši se na pokrete dok ne
dođem do Jagovog kamiona kojim se vozimo do bolnice. Sjetim se, kad smo stigli
do ulaza hitne pomoći, da sam ovdje upoznao Laylu. Bio je to jedan od najgorih
dana u njenom životu. Stajao sam i promatrao nju i njenog oca kako se raspadaju.
Bio sam tamo da je uhvatim; naša priča je tada počela.
Miris bolnice je prvo što primijetim. Ništa više. Sva pozadinska buka nestaje.
Zidovi i slike na njima počnu se zamagljivati.
„Ovdje.“ Jag me uhvati za lakat gurajući me u čekaonicu.
Borci su poredani uza zid. Boss sjedi najbliže vratima, krv je svuda po njemu.
Izgleda kao žrtva ako promatrate ovaj prizor bez znanja što se dogodilo. A možda
će na kraju i postati žrtva. Naslonim se na zid blizu vrata i ne izgovorim ni riječ jer
nema se što reći. Svaka pojedina stvar se otrgne od nas u ovim trenucima tišine.
Žena koja udahnula život meni i teretani sada se bori za svoj život. Glavom
udarim u zid, boreći se da sve to probavim. Ne registriram bol dok gledam u
njezinu krv na mojim zglobovima. Dio mog života se odvija u usporenom snimku
pred mojim očima. Svaki njen dodir, poljubac, smijeh i topao zagrljaj bljesnu pred
mojim očima. Pluća mi se sužavaju, kisika postaje sve manje. Uskoro ću se
onesvijestiti, a onda me jedno sjećanje udari jače od bilo kojeg udarca koji sam
zadao ili primio.
Layla leži pored mene uronjena u tatinu bilježnicu. Ona je upijala svaki detalj na
stranici kao da je to slamka spasa.
Dugi trenuci. Nemam pojma jesu li prošle minute ili sati dok prva osoba ne
progovori. Nije jedan od nas. Žena lupi vratima ekstremno uznemirena i udara o
nešto.
„Dexter!“ Ona digne ruke u zrak. „Dexter!“
Boss je na nogama, a vatra mu obasjava oči. Prilazim mu, povlačeći ga dok ne
padne na moja prsa. Prepoznao bih taj sjaj bilo gdje; bio je spreman sravniti
svakoga bez obzira da li je to žena.
„Izlazi van!“ urla, pokušavajući zamahnuti ka njoj.
„Dexter!“ Vrišti. „Slušaj me.“
„Odjebi“, odvrati on. „Napustila si je prije mnogo godina.“
Tada prepoznajem Laylinu majku. Skoro da sam ga pustio da je razbije kao što
zaslužuje. Nešto me zaustavlja. U očima joj je panika i hitnost. Oči su iste nijanse i
oblika kao kod njezine kćeri. Meni to smeta. Sve unutar mene želi ga pustiti. Ipak
znam da bi je Boss u ovom stanju ubio. On bi, bez ikakve sumnje.
„Bila sam tamo“, muca. „Vidjela sam to. Nisam to mogla zaustaviti. Trebala bih
imati…“
Gurnem Bossa, odbacujući njegovo nestabilno tijelo u stranu i krećem ka Laylinoj
mami. Ona je pametna žena, odstupa sve dok nema kamo otići. Ne razmišljam.
Reagiram.
Ruka mi se omota oko njenog vrata, njezina tjelesna težina nije ništa za dizanje s
tla, a moji prsti počinju vršiti pritisak oko njezinog dušnika.
„Imaš tri jebene sekunde prije nego što ti zdrobim vrat.“
„Ash.“ Ispaljuje u žurbi. „Njegov je otac učinio sve što može kako bi ti izgubio,
čak me i vratio u grad. Kad to nije uspjelo, Ash ju je napao. Pretjerao je. Vidjela
sam to, ali previše sam se uplašila da bih išta učinila. Morala sam igrati igru.“
Pustio sam je da padne na zemlju, čak i ne obazirući pažnju dok se mreška poput
salvete odbačene na pod.
„Otac mu je rekao da prestane, ali njegova je ljubomora sve to nadvladala.“
Sagnem se, podižući joj bradu kažiprstom dok me ne pogleda u oči.
„Ako joj se nešto dogodi, prerezat ću ti vrat. Čuješ li me? Ti si njena jebena
majka i gledala si kako se to događa? Jednu stvar treba da zapamtiš o meni, a to je
da uvijek ispunjavam svoja obećanja, kujo.“
 Ustajem i odlazim iz bolnice. Koraci odzvanjaju iza mene. Čujem svoje ime, ali ga
ignoriram. Jag je uz mene kad stignem do njegovog kamioneta bez prokletih
ključeva.
„Nemoj“, upozorava on.
„Jebeno ću te nokautirati, Jag. Ključevi“, progunđam.
„Cru—“ On ne ispusti posljednji zvuk prije nego što se moja šaka zalijepi za
njegovu vilicu. To je pravi udarac, baca ga na pločnik. Ne osjećam nikakvo kajanje
dok kopam po njegovim džepovima. Kad nađem njegove ključeve, ne gubim
vrijeme ni brzinu do teretane Titan Tribe-a. Ne vidim put ispred sebe, sve je u
magli... Ne bih trebao voziti isto kao što taj bolesni idiot ne bi trebao uzimati kisik.
Skočim iz kamioneta, ne trudeći se da zatvorim vrata, i provalim u teretanu.
„Ti!“ Usmjerim prst prema Ashu.
Shelby skače iz krila i jedina druga osoba u teretani, njegov otac, korača prema
meni.
„Rekla ti je za naše dijete, zar ne?“ Ash trza svojom bradom ka meni.
„Danas je dan kada ćeš umrijeti, đubre.“ Stisnem šake uz bokove s gnjevom koji
je ključao u meni. Takav intenzitet je nešto što nikad u životu nisam iskusio.
„Izađi, ili ću nazvati policiju“, govori Ash.
„Hajde, seljačino. To može biti jedini način da izađeš odavde živ, ako dođu ovdje
prije nego što te ubijem.“ Krenem prema naprijed, promašivši Shelby za
milimetar. Prvi udarac u lice Ash prima bez straha. Idiot je stvarno mislio da sam
ovdje samo da prijetim.
Njegov otac i Shelby viču u pozadini iz petnih žila. Vidim njegove krvave ruke.
Vidim crveno. Kopile nije imalo ni pristojnosti da opere svoje jebene ruke. Ash me
pokušava prevariti udarcem, ali ja se izmaknem i pokazujem mu kako se to
zapravo radi, izvlačeći svoju nogu i obarajući ga. Skočim na njega, gazim ga,
prosipam udarac za udarcem na njegovo lijepo dječačko lice.
Zvuk drobljenja kostiju i osjećaj tople krvi koja prekriva moje zglobove ne čine
ništa da smirim oluju u sebi. To me potiče.
Koliko god da prebijam Asha, nekako uspijeva da mi zada nekoliko udaraca u
rebra. Ignoriram to sve dok mi cijev pištolja ne bude pritisnuta na sljepoočnici.
„Skidaj se s mog sina“, zareži Ashov tata.
Zaustavim se, ali se ne mičem. „Jebi se.“
„Imaš još jednu priliku prije nego što ispalim metak i prospem ti mozak na
prostirku.“ Gurne pištolj jače.
„Obojica ste bolesna đubrad. Njena mama nam je ispričala sve.“
 Ovo izaziva reakciju kod seronje koji drži pištolj na mojoj glavi. Život mi ne
bljesne pred očima. Ništa. Layla se nalazi u bolničkom krevetu, boreći se za svoj
prokleti život. Pištolj na mojoj glavi najmanja mi je briga.
Povučem šaku natrag i vraćam je u Ashevo lice. Nikad se prije nisam tako brzo i s
takvom snagom kretao. Jedan posljednji škljocaj kostiju na licu ili vratu projuri
kroz teretanu. Pištolj na mojoj glavi drhti. Čujem urlik, neko komešanje, a onda
ništa osim zvuka pucanja pištolja.
 24. POGLAVLJE
Layla
„Idi djevojčice. Idi.“
Abuelin glas pjeva na španjolskom. Njezine riječi omotaju se oko mene poput
tople, meke deke u hladnom zimskom danu. Čujem je, ali je ne vidim. Napravim
još dva koraka u tami. Glas joj postaje sve slabiji. Pružam ruku, boreći se da je
nađem u tami. Ništa.
„Layla.“ Novi glas ometa moju potragu.
Nije njezin. Ignoriram ga, nastavljajući pružati ruku samo da bih zgrabila – ništa.
„Layla.“
Ovaj put mi ramena drhte. Spuštam se na koljena. Nijedna čvrsta površina ne
dotiče ih. Lebdim u zraku. Abuelin glas već je nestao.
„Layla.“ Moja ramena ponovo drhte. „Probudi se. Djevojčice, molim te probudi
se.“
Kapci mi se nakratko otvore. Svjetlo me zasljepljuje. Pokušavam iznova i iznova.
Previše je svijetlo.
„Eto ga. Otvori oči, dušo. Jag, idi po medicinsku sestru.“
Papi. Borim se da izgovorim njegovo ime. Zapelo je duboko u grlu, čak i ne dolazi
do usana. Postajem sve frustriranija pokušavajući natjerati oči i usta da rade.
Cijelo to vrijeme Papi mi govori riječi ohrabrenja. Pjeva iznova i iznova dok na
kraju ne učini trik.
Oči mi se širom otvore. Svjetlo i dalje zasljepljuje i probija stražnju stranu moje
lubanje oštrim bolovima. Borim se s tim dok se moj vid ne prilagodi. Gledam lijevo
i vidim Jaga kako prolazi rukama kroz kosu. Kosa mu je sva u neredu, a njegove
umorne oči usredotočene su na mene. Okrenem se na drugu stranu kako bih
vidjela Papija kako stoji iznad mene sa nepoznatim izrazom lica. Nikad ga nisam
vidjela s tolikom boli na licu. Ni na pogrebu Abuele, ni na dan kad je umrla.
Ponovo se usredotočim na ženu koju ne poznajem. Treba mi dugo da shvatim da
je ona medicinska sestra s natpisom imena koji visi s majice. Tada se moja pogled
usredotoči na aparate, cjevčice mi vire iz tijela i grubi pokrivač koji je na meni. Sve
se vraća brutalnim udarcem u moj stomak. Ash. Uličica. Njegova šaka. Moja
mama. Bol. Sve u ime ljubomore.
 „Idem po liječnika.“ Sestra me lagano potapša po ramenu, ali čini se kao da me
je tresnula.
Sve u meni boli i stvara agoniju kao da sam raspolovljena. Sestra se okrene i
odlazi. Papi zauzima svoje mjesto prije nego što mogu trepnuti ili preraditi neku
drugu misao. Borim se da gutam. Grlo mi je toliko suho i sirovo da ga instinktivno
zgrabim. Cijevi su bile spojene za iglu u mojoj veni, ali ne osjećam ništa. Trebam
vode.
Stisnem ruku oko grla i uspijevam se jadno nakašljati.
„Ovdje.“ Jag podigne veliku šalicu sa stola pokraj mog kreveta. „Rekli su da
možeš dobiti malu kockicu leda kad se probudiš.“
Posegnem za ledenom kockom koja se topi između vrhova Jagovih prstiju. Ruka
mi se ne želi pomicati onako kako želim. Pokušavam iznova i iznova dok me ne
uhvati panika.
„Smiri se, Layla, tu smo.“ Jag položi kocku leda na moje usne.
„Upravo se budiš. Bit će ti dobro.“
Ledena kocka topi se na mojim usnama. Počinje zalijevati moja osušena usta.
Gestikuliram za još. Jag mi daje još jednu i upozorava me da usporim. Bez ikakvog
razloga, posegnem ka licu. Moji prsti prelaze po uzdignutoj koži i uvijenoj žici koja
prati moju čeljust.
„Polako, dušo.“ Papi me uhvati za ruku prislanjajući je uz prsa. „To su samo
šavovi.“
„C-r-u-“ Svaki slovo se prelama dok ga izbacujem. Zaustavila sam se, ne mogu
ponovo pokušati izgovoriti njegovo ime.
Tim ljudi ulazi u sobu. Njihova plava odjeća i beđevi označavaju ih kao sestre i
liječnike. Usredotočim se na jednoga, pokušavajući kimnuti ili odmahnuti glavom
na sva njegova pitanja. Hladan zrak udario me je u trbuh, uzrokujući da da se
cimnem i podignem pogled. Sestra mi je podigla spavaćicu, a onda mi je spustila
instrument na donjem dijelu trbuha.
Snažno trepnem, napokon pronalazeći svoj glas. Ne izlazi jak i postojan, već više
kolebljiv i raspršen nered.
„Što-šta su... ne diraj me!“
„Layla.“ Čujem tatin glas u pozadini.
„Ne diraj me.“ Pokušavam opet.
Njihove ruke ne napuštaju moju kožu. Oni su na mjestu koje mrzim. Vratila sam
se u to vrijeme. Mozak mi postaje maglovit sjećajući se svega toga, uključujući i
svaki komadić boli i agonije. Vid mi počinje blijediti. Ponovno čujem Abuelin glas.
 Tu mi je na uhu, šapćući na španjolskom riječi podrške.
„Layla, moraš tiskati.“ Ruka joj ide na moje čelo. „Možeš ti to, dušo.“
„Ona je mrtva“, šapućem iznova i iznova.
„Otišla je kući svome Svevišnjem. Moraš tiskati. Možeš ti to.“
Pogledam prema svom ocu koji me drži drugom rukom i suze mu klize niz lice.
„Mrtva je“, ponavljam iznova i iznova dok se ne završi čitava užasna noćna mora.
Moj vid opet postaje taman, a zatim blijedi do jarke boje. U naručju držim svoju
djevojčicu. Držim je satima, kad sam trebala biti na proljetnom odmoru u Cabuu.
Čak i kroz grčevitu bol, znam da ne bih željela biti bilo gdje drugdje dok provlačim
prstom po njenoj gustoj tamnoj kosici.
Otvaram oči bez znanja koliko je vremena prošlo. Soba je mirna, za razliku od
mog posljednjeg sjećanja. Pomičem glavu da vidim kako se Jag srušio u malom
stolcu.
Njegovo veliko tijelo je progutalo komad namještaja. Na oku mu je masnica. Ona
je ogromna sa svim vrstama tamnih nijansi koje popunjavaju to područje. Podižem
se u krevetu ne želeći da probudim usnulu zvijer.
Moji napori su bezvrijedni. Svaki je ud trom i upaljen. Osjećam se kao da mi je
jezgra zacementirana u krevetu. Okrenem glavu u drugu stranu i vidim kako se
Papi budi. Uhvati me kako ga gledam i na nogama je u nekoliko sekundi.
„Dušo“, šapuće mi, mičući mi kosu s čela. „Kako se osjećaš?“
„Kao govno“, izustim.
„Idem po medicinsku sestru.“
Uhvatim ga za podlakticu prije nego što se ima priliku okrenuti. „Ne.“
On se zaustavi i zuri u mene.
„Cruz.“ Uspijevam izgovoriti njegovo ime. Jedna riječ lako teče. Nastavljam, „Što
se dogodilo? Zašto sam ovdje?“
„Ne sjećaš se?“
Namrštim se prisjećajući se. „Banka, tamales, uličica...“
Posljednja riječ mi nestaje na usnama. Sjećam se što se dogodilo. Čini se tako
daleko od stvarnosti da to moram čuti od nekoga drugog.
„Tvoja se mama pojavila nakon što su te odveli na operaciju.“
„Bila je tamo“, prekinula sam ga, glasnim i prestravljenim glasom.
Jag skoči sa svoje stolice i stvori se pored mene.
„Ovdje si sigurna, dušo. Ne ostavljamo te samu.“
„Cruz?“ pitam opet, ustrajna na prokletim odgovorima.
 Zašto nije ovdje? Tada mi u glavi odzvanja riječ. Beba. Ash je prijetio dok me je
tukao. Napokon je uspio u tome.
„Pošao je za njim“, priznao je Jag.
Tata pročisti grlo u znak upozorenja.
„Ne, ona to mora znati, Boss. Dosta sa tajnama. Ona mora sve znati.“ Jag stavlja
dodatni naglasak na posljednju riječ.
Gledam kako tata odmahuje glavom i mrmlja na španjolskom. Ne mogu
razumjeti ni jednu riječ.
„Učini to ti ili ću ja“, prijeti Jag.
„Dosta“, tata tiho kaže, mišići vrata mu se savijaju i steže šakama šipke od
kreveta.
„Tata?“ Glas mi se prekida na završnom zvuku.
„Cruz je otišao čim je čuo što je tvoja mama imala reći.“ Spusti glavu. „Znala je
da ide za Ashom. Jag je krenuo za njim, ali Cruz ga je nokautirao. Tvoja mama nas
je sve pretekla i pozvala policiju.“
„Bože, ne“, uzdahnem i zatvorim oči.
„Otišao je kod Titana“, nastavlja Jag. Pogledam ga, nikad ga nisam vidjela sa
takvom boli. „Napao je Asha, pretukao ga do smrti. Ash je u komi. Sranje, ne
izgleda dobro.“
„Cruz.“ Spustim se nazad u krevet i osjećam kako mi se suze slijevaju.
„Ashov otac je imao pištolj na njegovoj glavi kada su policajci stigli tamo.“ Jag
posegne dolje stišćući mi ruku. „Opalio je. Cruz je bio usred udaranja Asha i
zakačio je pištolj. Upucan nije, ali je u zatvoru i odbija jamčevinu.“
Jag duboko udahne. Soba utihne. Niti jedna riječ se ne izgovara neko vrijeme.
Dajem sve od sebe da sve to probavim kroz svoj mutni, sporo djelujući mozak.
Carstvo je propalo i ovaj put bez obećanja da će ponovo uspostaviti svoj temelj.
To, zajedno sa mojim životom, leži u mojim rukama u gomili.
Netko pročisti grlo, a svi pogledamo u smjeru vrata. Posljednja osoba koju želim
vidjeti stoji samo nekoliko metara od mene. Prije nego što imam priliku reći i riječ,
ona progovori.
„On je ovdje.“ Zavuče ruke u džepove. „Platila sam jamčevinu, ne dajući mu
izbor. On ne zna.“
Moja mama spusti bradu na prsa i odlazi. Ironično – to je ono što najbolje radi.
„On ne zna što? I tko?“ pitam, trudeći se da shvatim šta se jebeno dogodilo.
Tada njegovo veliko tijelo uđe u moju sobu. Cruz objema rukama prođe kroz
kosu. Izgleda kao da bi on trebao biti u ovom bolničkom krevetu. Izgleda kao smrt.
 Tamne linije ispod njegovih očiju su natečene i krvave. Čini se kao da san dugo
nije bio njegov prijatelj.
„Cruz.“ Njegovo ime vijori u zraku.
„Layla.“ On me pogleda, shvativši da sam budna. U tri duga koraka, gura Jaga s
puta. „Dušo, Bože moj, ti si budna.“
Nespretan je dok stavlja ruke na mene, ne znajući gdje me može dodirnuti, a da
me ne ozlijedi. Spuštam ih do prsa i držim ih tamo. Prelazim jastučićima prstiju
preko sasušenih rana na njegovim člancima. Moj prvi instinkt je bio da bjesnim na
njega jer sam mu uništila šanse na prvenstvu ove godine, ili pak, možda čak i cijelu
njegovu borbenu karijeru. Ali to se ne događa. Intenzivna ljubav nadvlada osjećaj
bijesa.
„Hvala“, šapnem.
„Layla.“ Lagano se sagne i poljubi mi čelo. „Mislio sam da si mrtva. Nisam se
mogao nositi s tim.“
„Udario si Jaga!“ Borim se da mu se nasmijem.
Osmijeh mu se pojavljuje na rubu usta. „Jesam.“
„Layla.“ Jag stoji u podnožju mog kreveta. „Reci mu odmah sve.“
Ugrizem donju usnicu i stisnem Cruzovu ruku kada zauzme zaštitnički stav. Ne
mogu. Moram to izbaciti sada, ili se nikada neće dogoditi.
„Ostala sam trudna na svojoj prvoj godini studija. Bilo je to s Ashom. Njegova
obitelj zahtijevala je da abortiram. Odbila sam. Papi i Abuela su se složili s mojim
izborom. Htjela sam dati dijete na posvajanje. Ash nije bio zadovoljan zbog toga,
ali prihvatio je. Sve je bilo u najboljem redu, bili smo na fakultetu ovdje u gradu i
ja sam imala svoju obitelj kao podršku. Porodila sam se u šestom mjesecu. Beba je
bila mrtvorođena.“ Ostale riječi zaglave se duboko u mojim prsima.
Cruz ne kaže ni riječ. I dalje drži moje ruke pritisnute na prsima. Na njegovom
licu nema ništa osim empatije. Ni jedna jedina naznaka gađenja ili razočaranja.
„Uspjela sam se vratiti na fakultet. Mislila sam da će sve biti u redu i da će se na
kraju sve vratim u normalu, a onda sam uhvatila Asha i Shelby. To je bila moja
prijelomna točka. Pobjegla sam.“
„Hvala“, šapne on, nagnuvši se nad krevet i prelazeći usnama preko mojih
napuknutih i ozlijeđenih.
„Cruz, žao mi je.“ Držim se za njegovu majicu.
„Ne. Gotovo je.“ Prelazi usnama preko mojih. „Nikad te više neće povrijediti.“
„Uništio si svoj...“
„Ni nemoj. Gotovo je.“
 25. POGLAVLJE
Cruz
Napetost u sobi se smanjuje nakon nekoliko otkucaja. Držim ruku na njezinim
prsima da se sjetim tempa njezina kucajućeg srca. Ne želim ništa drugo nego da je
izvučem iz kreveta i držim je uz sebe.
Njeno pretučeno tijelo sprečava me da to učinim. Njena mama me je izvijestila
na putu ovamo. Inzistirala je na kauciji nakon mog nepokolebljivog odbijanja.
Govorila je da će me Layla trebati kad se probudi. Podsjetila me na sve ono što je
Layla preživjela kada ju je ona napustila. Kukavica sam. Obavijestila me o Laylinim
ozljedama - slomljena rebra, potres, povreda jetre, unutarnje krvarenje koje su
sanirali i puno posjekotina.
Nakon što sam čuo za njenu prošlost, iznutra se ljutim ne dopuštajući da se bilo
što vidi. Trebao sam ubiti tog kretena, dovraga, samo sam ga ozlijedio. Čovjek ne
zaslužuje živjeti.
Boss mi priđe i stisne me za rame. Osjeća kako u meni kuha vatrena ljutnja.
Blago se podsjetim da se usredotočim na sadašnjost, baš kao što sam rekao Layli.
Vrijeme je za probavu mojih vlastitih riječi.
„Ima još.“ Jag dotakne dno kreveta.
„Isuse.“ Boss prolazi rukom kroz raščupanu kosu. „Dosta Jag. Od svih muškaraca
na svijetu, upravo se ti moraš ponašaš kao da si doktor Phil baš sada?“
Trebala je to biti šala. Jag ne shvaća tako. Vene na vratu mu iskaču, a čeljust se
steže.
„Ovo je moja obitelj.“ Lupi rukom o zid. Oko mu je crno i natečeno na rubovima.
„Neću više gledati kako svjesno uništavate sebe i sve ostale. Reci ti ili ću ja.“
Gleda u Bossa. Layla i ja gledamo jedno drugog, nemajući pojma na što misli.
Stisne mi ruku dajući mi do znanja da je tu.
Boss ostaje miran. Jag ispuni svoje obećanje. Zaobilazi rub kreveta prilažući se s
druge strane. Stavi ruku na naše.
„Bit ću ujak.“
Layla zbunjeno podigne obrve. Nagnem glavu. Jag ponavlja rečenicu. Layla
uzdahne, cijelo tijelo joj se počne tresti pod mojim dodirom. Paničarim.
„Jesi dobro, dušo?“ Zurim u nju.
Bila je blijeda. Oči su joj širom otvorene.
 „Rekao sam joj da je trudna, glupane.“ Jag kimne glavom prema meni.
„Trudna.“ Riječ odjekuje po sobi.
„Što?“ Layla vikne, pokušavajući sjesti uspravno i trza se od bola.
„Jednostavno“, umiruje je otac. „Trudna si. Ranije su provjerili ima li otkucaja
srca i pronašli su ga. Sve je u redu.“
„Ne.“ Izvlači ruke ispod mojih i spušta ih ravno na trbuh. „Ne, opet ću je ubiti.“
Sva trojica smo je okružili. Držim je najbolje što mogu, a da je ne povrijedim. Već
proživljava dovoljno boli. Otac je drži s druge strane; Jag ima ruke na njenim
nogama nudeći joj udobnost.
Boss joj šapuće iznova i iznova, ponavljajući riječi kao molitvu. Nastavlja govoriti
na španjolskom dok se Layla ne smiri. Svi smo ostali uz nju. Tek kad tišina ponovo
prekrije sobu, obrađujem informacije, bit ću tata. Naše dijete raste unutar Layle.
Ispravljam se, posežem rukom do njezina trbuha. Podignem pokrivač istodobno
kad povučem spavaćicu i pazim da je ne izložim previše.
Uzimam svoje vrijeme, redajući poljupce po cijelom trbuhu. Beba. To je
nevjerojatna zamisao. Ne gubim vrijeme pitajući se kako. Ništa od toga nije važno.
Pogledam prema Laylinim očima natopljenim suzama, pritiskajući obraz na njezin
trbuh i smiješeći se. Usred kaosa, smiješim se. Ništa mi to ne može oduzeti. Ništa.
„Beba.“ Osmijeh se širi. Nisam tip koji plače, ali dovraga, osjećam suze koje
prijete da poteknu. „Naša beba. Volim te, Layla.“
Poseže dolje prolazeći slobodnom rukom kroz moju kosu. „I ja tebe volim.“
Glas joj je slab kao da ne vjeruje u to. Ne mogu zamisliti koliko mora da se
uplašila. To samo čini da shvatim svoj posao ozbiljno i natjeram je da vjeruje.
„Ali pilule. Bila sam na njima“, mrmlja ona.
Ne odgovaram, nemam pojma što reći.
„Pretpostavljam da se moraju uzimati svaki dan kako bi mogle obaviti svoj
posao.“ Layla klima glavom.
„Isuse je li to bilo teško?“ Jag digne ruke u zrak. „Sada idem u svoj krevet da bih
odspavao nekoliko sati, a onda ću se vratiti. Sretno s objašnjavanjem Bossu kako si
napumpao njegovo jedino dijete, šampione.“
Jag me pljesne po leđima.
„Jag“, Layla ga pozove.
Okrene se. Boss i ja se sklanjamo s puta puštajući je da razgovara s njim. Ne kaže
ni riječi, umjesto toga ga povuče u zagrljaj. Šapću jedno drugom nešto, a lukavi
gad briše suzu s očiju. Savršen je tajming da mu priredim pakao, ali odustajem.
 „Ovdje je jebeno mnogo prašine.“ On ljubi Laylu u čelo, okreće se i odlazi.
Prasnemo u smijeh dok mu iz hodnika odjekuje glas.
„Dušo, izgledaš umorno. Trebaš li sjesti?“
Tišina je na sekundu.
„Ono što želim reći je da mi možeš sjesti na lice.“
Boss je ostao negdje oko sat vremena nakon što su liječnici pregledali Laylu. To
će biti dug put oporavka, ali bit će dobro. Ispričao sam Bossu sve što znam kad je
medicinska sestra tražila da na trenutak izađemo iz njene sobe.
Policajci su uspjeli dobiti video snimku iz uličice i iz teretane. Nije mi bitno da li
ću proći nekažnjeno. Zakon ne izgleda previše naklonjeno prema uzimanju pravde
u svoje ruke. Nemam pojma kolika će biti kazna, ali sve bih to učinio iznova.
„Umorna dušo?“ Zagladim joj lude kovrče.
Ona kimne glavom. „Ipak ne mogu spavati. Moj um radi sto na sat.“
„Želiš li da pozovemo medicinsku sestru da vidimo mogu li ti nešto dati da
pomogne?“
Odmahne glavom i potapše po krevetu.
„Dušo, nema mjesta.“ Prilazim bliže.
„Molim te.“
To je sve što je potrebno. Jedna riječ od nje i penjem se na krevet. Smjestim se
na njenu zdraviju stranu, ako se može tako nazvati, i oblikujem moje tijelo prema
njenom.
„Pričaj sa mnom“, moli ona. „Reci mi da će sve biti u redu.“
Napraviti ću to, znajući da o tome treba razgovarati. Možda nije pravo vrijeme.
Dođavola, nikad neće biti pravo vrijeme. „Čega se bojiš, dušo? Reci mi.“ Klizim
usnama uz njeno uho.
„Izgubila sam je“, šapće ona, uhvativši prednji dio moje majice u svoju sićušnu
šaku. „Sve sam napravila dobro, Cruz. Dogodio se rani porođaj. Pokušali su
zaustaviti, ali nisu uspjeli. Morala sam tiskati. Nakon sat vremena liječnik nam je
rekao da više nema otkucaja srca. Bio je to pakao. Morala sam nastaviti tiskati.
Zatim sam je držala satima ne želeći je pustiti.“
Progutam i nemam riječi za nju pa je čvrsto držim uz sebe.
„Što ako se ponovno dogodi?“ pita.
„Ne mogu ti reći da neće.“ Stisnem oči, osjećajući snagu svake riječi. „Ono što
znam je da ću biti ovdje na svakom koraku. Nikad te neću ostaviti, Layla. Zaglavila
si sa mnom.“
„Obećaješ?“ pita ona, emocije su nabijene u toj riječi.
 „Obećajem. Ništa ne staje ispred tebe i naše obitelji, čak ni borbe ni teretana.“
Podiže glavu. „Danas si sve odbacio.“
„Ne.“ Nasmiješim se i podignem joj bradu. „Danas sam osvojio svijet, bolje od
bilo koje titule.“
„Volim te, Cruz.“
„Mi amora.“
Stisnula je usne na moje na kratki trenutak prije nego što je vratila glavu natrag
na jastuk. Oči joj se zatvaraju i disanje joj se počinje izjednačavati. Ako je mislila da
ja naporno treniram u teretani i da sam posvećen borbi, onda Layla nema pojma
koliko sam posvećen da je opet podignem.
 EPILOG
Layla
Prošlo je već skoro dvije i pol godine od Ashovog ljubomornog i divljačkog napada.
Dana kada sam mislila da ću izgubiti život. Ali sam se ja zadnja smijala. Zaslužila
sam novi život. Jedan za koji nisam mislila da je moguć.
„Gdje je on?“ Papi pita, hodajući prema meni namještajući si torbu preko
ramena.
Pokažem i cerim se kao budala gledajući Cruza kako trči po terminalu,
krivudajući i izbjegavajući vruću lavu na podnim pločicama sa našom djevojčicom
na ramenima.
Ona vrišti i hihoće sa svakim skokom. Njezini mali bucmasti prstići pokazuju na
opasnost. Ona mota Cruza oko malog prsta. Bella je to postigla onaj dan kada je
izašla vrišteći.
„Nikada nisam vidio nikoga tko je toliko spreman,“ Papi primijeti kako su se
približavali. „Sada je njegovo vrijeme.“
Nisam se mogla više složiti dok sam gledala u svog nenormalno seksi muškarca.
„Da. Da, jeste.“
Savez je oduzeo Cruzu meč u Vegasu poslije incidenta s Ashom i stavio ga na
probni rad. Tata i Cruz su bili odlučni da izađu na vrata jači nego ikada umjesto da
su čekali cijelu godinu. Uskočili su u polu-sezonu uzimajući natrag pojas i to nas
sve dovodi ovdje čekajući da se ukrcamo na avion za Vegas.
„Madre, Madre!“ Bella cikne kada me vidi.
Zagrije mi se srce kada govori španjolski. Moja Abuela se pobrinula da ga ja
naučim i govorim, isto i Cruzov otac, i mi to radimo isto sa našom kćeri. Cruz ju
spusti na njene nogice. Njene svjetlucajuće tenisice blistaju dok trči na svoj
bucmasti dječji način. Tirkizna suknjica leprša oko nje zajedno sa djedovim
Diablo's Throne logom na njezinoj majici. Svjetlucajući, naravno. Prvi put kada
sam pokazala Cruzu ručno rađeni komad odjeće za bebe sa umjetnošću njegovog
tate, on je plakao. To je bio drugi put da sam ga vidjela kako plače. Prvi je bio kada
se Bella rodila.
Ona me poljubi i ode do mog tate. Ona je puna, puna energije kao i njen tata.
Cruz se spusti u sjedalo kraj mene, provlačeći prste kroz moje i ljubi me u obraz.
„Hej, šampionu.“ Okrenem glavu i pogledam ga.
 Mahne obrvama i nastavi gledati svoju kćer.
„Jesi nervozan?“ pitam ga.
„Ne.“
„Lažove.“ Lupim ga po prsima.
Nagne se, šapćući mi u uho. „Već imam sve što trebam. Ovo je samo još jedna
borba.“
Okrenem glavu dok nam se usnice ne susretnu. Poljubim ga dugo i jako, ne
zamarajući se što smo na terminalu punom ljudi. Jagov dosadni glas prekida našu
povezanost.
„Moja princeza!“
„Wag!“ Bella vrisne i skoči iz tatinog krila.
Podigne ruke u zrak i skoči u Jagova prsa. Čučnuo je i pravi se da ga je skoro
srušila.
„Pokaži mi svoje poteze.“ Razbaruši joj kosu, rušeći joj istu mašnu na stranu.
Kunem se da to radi da me razbjesni.
Bella stavi obje stisnute šake u zrak.
„Direkt, direkt,“ Jag joj govori.
Ona to napravi.
„Aperkat, aperkat.“
Napravi.
„Udarac nogom.“
Ona to napravi, ali ovaj put joj Jag pomogne da ostane uspravna. Uzme ju vrteći
je u krug. Bella posegne u džep njegove košulje i izvadi slatkiš. Odmahnem
glavom. To je izgubljena bitka i jedini razlog zašto kupujem gomile dječjih
maramica.
„Jesi li spremna za ići u Vegas?“ pita ju dok joj proučava lice.
Nabora nos na njega, izvadi lizalicu iz usta i kaže mu čisto kao dan, „Kurve.“
Jag umire od smijeha. Ja sam na nogama udarajući ga po ramenu. Bella je
shvatila da je nasmijala svog ujaka Jaga i nastavlja pjevušiti „kurve.“ Okrenem se
prema Cruzu za pomoć. On grize donju usnicu pokušavajući suspregnuti smijeh.
Tata odmahuje glavom i Bella nastavlja pjevušiti.
Podignem se na prste i šapnem Jagu u uho. „Sjeti se da će osveta biti opaka.“
On se namrgodi. „Znaš da se to sranje nikada ne bude meni dogodilo.“
„Samo si to nastavi pričati, veliki dečko.“ Potapšam ga po ramenu. „I ja sam to
mislila jednom davno dok mi u život nije ušao veliki zločesti borac.“
Držim ruku pritisnutu na donjem dijelu Cruzovih leđa dok se probijamo kroz
vrišteću gomilu i bljeskove kamera. Pozornost javnosti oko Cruza Felixa, The
Notorious Rumblera, je nešto što nikada nisam vidjela. Tata se drži blizu moje
slobodne strane a Jag iza naših leđa ostatkom Diablovog Thronea koji nas
okružuju. Hodamo kroz to sve visoko uzdignutih glava.
Gužva me čini nervoznom. Nisam prevladala traumu iz uličice. Pojačala se u
tren kada sam saznala da sam trudna i još uvećala u skokovima kada se Bella
rodila. To je nešto s čim se moram nositi svaki dan. Muškarci oko mene su se
pobrinuli da se nemam o čemu brinuti. Oni su moja stijena i to me ni malo ne
smeta.
Pogledam prema Belli koja je stisnuta uz tatina prsa. Njegova velika ruka je
raširena preko njezinih leđa, njen bucmasti obraz stisnut uz vrh njegovog ramena.
Cruz se pobrinuo da je deka bila složena tako da joj prekrije većinu lica, dajući mi
savršen kratki pogled na našeg anđela kada sam provirila. To je njegova stvar.
Nikada ne bude stavio svoju kćer pod reflektore. Nikada. To je njegova tvrda
granica.
Bella nije spavala ni sekundu u avionu. Vrištala je, skakala gore dolje, vježbala
aperkate sa Jagom i zapravo zabavljala cijeli prvi razred. Ali sada u tom svom
kaosu je gotova. Svi obožavatelji koji su vikali Cruzovo ime ponovo i ponovo nisu
ju smetali.
Osiguranje nas uvodi u veliki apartman u MGM Grand. Papi je inzistirao da svi
budemo zajedno. Jednom kada se vrata zatvore i tišina se smjesti oko nas,
shvaćam koliko sam zapravo umorna. Bacim se na kauč i dignem noge na stakleni
stolić. Bella se počne vrpoljiti na Cruzovim prsima kada sjedne pored mene.
„Nemoj me zezati?“ šapnem.
Sada je samo pitanje sekundi prije nego digne glavu i makne sanjivost iz očiju.
 „Spavala je možda dvadeset minuta.“ Odmahujem glavom.
„Mamice, mamice.“ Bella se nasmije, prelazeći meni na prsa. „Kurve.“
Prije nego stignem odgovoriti Jag se ubaci. „Kurve nakon naše borbe, mala
djevojčice.“
Izvuče mi se iz krila i otrči do Jaga i samo tako opet je totalno budna, koji pakao.
Stopim se uz Cruza, grleći ga nisko oko struka. Poljubi me u vrh glave. Njegova me
tiha mirnoća brine koliko me i stimulira. Cruz je na mjestu u kakvom ga nisam
vidjela do sada. Čarolija samo što se nije dogodila, sigurna sam.
Nastane glasno lupanje po vratima koje slijedi pogrdan jezik i hrpa plave kose.
Bella otrči do vrata, podižući ruke i vrišteći iz cijelih pluća.
„Sveta majko vagina i analnog seksa, tamo je cijeli zoološki,“ Darby je najavila,
vodeći čopor u sobu.
Darby je dah svježeg zraka. Ona je žena koja je samopouzdana u svojoj koži i
nije ju briga. Nije sama. Kvragu, nikada nije. Ostatak ekipe je slijedi u sobu.
Žena koju sam mrzila i dopustila da prouzroči toliko sumnje ulazi sa osmijehom
toliko velikim koji joj prekrije cijelo lice. Chloe. Cruzova sestra. Ispalo je da mrzi
borbe koliko i ja, ali i voli ih u isto vrijeme zbog muškarca koji nas povezuje. Cruz i
Chloe su se povezali kada su se prvi put sreli, sjebano kako je bilo. Iako, njihovoj
vezi je trebalo vremena da se razvije. Mogu sjesti i smijati se znajući da je to sve
ekipa prijatelja koji okružuju Chloe.
Cruz se dignuo i trči za Bellom. Prokleto previše zaštitnički čovjek. Zgrabi je u
svoje ruke i tada izgrli svoju sestru.
„Hej, curo.“ Kip dođe do mene, rastvorenih ruku za zagrljaj.
Ustanem i izgrlim ga. Ludo je kako sam bila zatvorena prema svijetu godinama,
tada bila prožeta teretanom i borcima, a Cruzova obitelj je još uvijek teška tableta
za progutati. Nekada, treba mi vremena da se prilagodim i tada shvatim bez
dvojbe da ne bih htjela nikako drugačije.
„Premorena sam. Bella je bila kao tornado u avionu i šarmirala je svakoga.“
„I sada je Darby ovdje.“ Još me jednom stisne prije nego se odmakne od mene.
„Da, gotova sam.“
„Moja slatka, slatka Bella.“ Chloe primi svoju nećakinju i krene prema meni.
„Izgledaš super, Layla.“
Da sve od sebe da me zagrli jednom rukom.
„Ti izgledaš da si spremna puknuti,“ odgovorim, gladeći je po trbuhu. „A gdje je
moj slatki nećak?“
 Jameson se hrva sa svojim ujakom Cruzom. Nagovaramo Chloe i Kipa da se
presele u Washington. Sumnjamo da će se to ikada dogoditi. Dogovorili smo se i
moramo se držati toga. Posjećujemo se svaki mjesec, mijenjajući se tko ide kome.
To je nešto što držimo svetim, želeći da se naša djeca poznaju i odrastu kao bliski
bratići.
Svi sjedimo i satima se opuštamo i nadoknađujemo propušteno. To je ono što
Cruzu treba prije borbe.

Dan borbe
„Nazovi me ako išta trebaš,“ inzistiram ponovo po deseti put. Moji živci su na
rubu.
„Idi.“ Chloe me pogurne za rame. „Mi ćemo biti dobro.“
Chloe i Ava imaju plastelin, boje za prste i svakakve igračke razbacane po
cijelom apartmanu. Bella je totalno zaokupljena da ni ne shvaća da joj nema tate i
da mene uskoro neće biti. Inače se drži za nas u rijetkim slučajevima kada ju
ostavljamo. Chloe i Ava su jako slične meni i nisu ljubitelji borbe. Chloe je planirala
gledati borbu ali je odustala kada naša dadilja nije mogla ići s nama na put.
„Ok.“ Mumljala sam s prstima.
Chloeina ruka pokrije moje. „Prestani. Idi gledati svog muškarca kako osvaja
titulu i tada imamo vjenčanje za planirati.“
„Oh Bože! Vjenčanje. Kunem se da je to najgluplja ideja ikada.“
Dvojica iz osiguranja vode me do dizala. Svaki korak koji napravim odzvanja mi
u ušima dok hodam po dugačkom hodniku. Pogladim rukom po svojoj uskoj
Diablo's Throne majici. Tiho se molim za Cruzovu sigurnost cijelim putem do mog
sjedala. Vidim poznata lica dok idem bočnim korakom niz red. Ne nedostaju mi
kamere koje se fokusiraju na mene na nekoliko sekundi.
 Mrzim taj dio. To je Cruzova borba i vrijeme, a ne moje. Naše teškoće su stara
vijest. Voljela bih kad bi vražji mediji shvatili tu jednostavnu činjenicu. Nedostaju
mi ranije borbe, zainteresirane samo za glavni događaj. Glasna moćna rap glazba
zatrešti, ohrabrujući publiku da ustane na noge. Pola njih navija dok ostatak viče
buuuu Cruzovom protivniku. Proučavam ga dok se penje stepenicama do ringa.
Gad je ogroman, pali mi živce. Mogla bih povraćati svakog trenutka.
„Beliver“ od Imagine Dragons zasvira. Ritam me umiri. Jedina pjesma koja ima u
sebi sve o čovjeku kojeg volim. Onog koji mi je izliječio srce i tada ga ukrao.
Njegovo je zauvijek. Stanem na stolicu da bih uočila Cruza. Crni svileni ogrtač sa
kapuljačom koja mu pokriva glavu. Pao je sa njega na pod. Okreće ramenima
naprijed natrag, poskakujući lagano svakim korakom dok se približava ringu. To je
nešto tako očaravajuće u vezi s njim u tom trenutku.
Treperave fleke tirkiznog poskakuju uokolo kako se Cruzovo kretanje ubrzava.
Sve se odvija usporeno, a opet prebrzo za mene. Tata i njegov tim trenera su ga
okružili u njegovom kutu. Stavljaju mu vazelin po licu. Sudac mu pregleda rukavice
i štitnik za zube, odobravajući ga. Arena je van kontrole, energija koju nikada
nisam doživjela.
Osjetim gurkanje na nozi i pogledam dolje da bih vidjela Kipa, Zaea i Rhetta
kako sjedaju u svoja sjedala.
„Da li si dobro?“ pita.
Kimnem, hvatajući se rukama za prsa i vraćam pogled natrag na ring. Kip me
prima za nogu, jer mi ne vjeruje. Gledam kako je tata u Cruzovom licu i šamara ga
i viče. On samo kima, upijajući sve što mu trener kaže. Svi znamo da se njegov
protivnik poklapa sa Cruzom. Snažan na nogama, nečujna brzina i njegovi udarci
su dovoljno moćni da baci čovjeka hladno na pod. Teško je prognozirati da će ova
borba završiti sa nokautom između ova dva muškarca.
„Hajde Cruz, budi najbrži. Srce, vatra i želja,“ šapućem sebi ponovo i ponovo.
Netko odostraga viče mi da siđem sa sjedala. Ja sam u prvom redu i nemam
isprike da stojim na sjedalu. Prije nego imam priliku sići, Rhettov glas protutnji
kroz gomilu.
„Uguši se sa vrećom kuraca, pičkice.“
Ozbiljno se bojim za Darbynu i Rhettovu djecu i često sam se pitala kako se te
dvije agresivne i glasne osobnosti već nisu poubijale međusobno. Stvar u vezi s
njih dvoje je da je njihova ljubav toliko jaka da ništa nema šansu da ju prekine.
 Sudac koji razgovara sa borcima u sredini ringa je zamagljen. Prije nego se
snađem zvono zazvoni i muškarci plešu jedan oko drugoga. Drugi borac je Cruzove
visine i težine; tako je čudno vidjeti nekoga tko mu je ravan na svakom levelu.
Cruz zadaje udarac, promašuje. Drugi borac zamahuje nogom. Cruz je prebrz,
izbjegava udarac. Polovica prve runde bila je ovakva dok je Cruz vodio cijelo
vrijeme. Vrištim, ne prepoznajući svoj glas. Cruzova glava se trzne natrag, noge su
mu nestabilne i protivnik uzme punu prednost tom činjenicom.
Cruz uspije dobiti jedan čvrsti udarac. Zvono zazvoni. Sudac razdvoji borce.
Nema sumnje da je Cruz izgubio tu rundu. Nije bilo lijepo. Ne mogu vidjeti puno iz
njegovog kuta osim krvavih krpa bačenih sa strane.
„Ne. Ne. Ne.“ Skočim sa sjedala i šetam naprijed natrag. „Ne.“
Svi prijašnji razlozi zašto ne volim borbe vratili su se natrag. Ovo. Sve ovo.
Gledati čovjeka kojeg volim kako dobiva batine i izubijan je. Nemam puno
vremena da to sve probavim prije nego počne druga runda. Počne kako je prošla i
završila. Cruz dobiva udarac za udarcem.
„Što on radi?“ vrištim.
Kip me zagrli govoreći mi nešto, ali ga ne čujem. Zane zviždi preko tutnjave
gomile.
„On je pijan od udaraca.“
„Što?“ Znam što to znači, ali zašto? Isuse, Cruz. Pokušavam krenuti naprijed ne
znajući što napraviti, ali Kip me povlači natrag k sebi.
Cruz primi još jedan brutalni udarac u bradu, posrćući natrag. Pasti će svake
minute. Lice mu je neprepoznatljivo zbog krvi koja curi. Vidim kako to dolazi i
zatvaram oči, nesposobna gledati što će se upravo dogoditi. Stavljam dlanove
preko lica stišćući vruće suze na lice. Koljena mi klecaju.
Publika zapada u prigušenu tišinu. Čuju se samo neki uzdisaji. Osjećam bol i
povrijeđenost kako su se smjestili u mojoj utrobi. Ne mogu pogledati da bih
vidjela Cruza kako je srušen na pod. Ramena mi guraju sa strane. Rulja eruptira u
opakom veselju. Nečije ruke mi zgrabe ramena drmajući me dok nisam primorana
pogledati gore.
Kada pogledam, scena se promijenila. Cruzov protivnik se prevrće natrag na
pod. Cruz reagira sa opreznim pokretima opkoračujući ga. Bio je pod naponom,
zamahujući rukama poput divljaka. Krv šprica po svuda. Muškarac ispod njega se
bori koliko može, dižući ruke gore. Tada stane.
 Sudac pokušava povući Cruza natrag. On ide lagano, spuštajući se na dupe.
Nasloni laktove na koljena, zakopavši lice u svoje znojne zavoje. Sa moje strane
ringa vidim da mu cijelo tijelo drhti.
Razina buke je više nego zaglušujuća. Moj tata drži svoj tim da ne okruže Cruza.
Daje mu vremena koliko mu treba. Ova borba je bila za njegovog oca. I uspio je.
Cruz se konačno podigne na noge, hodajući prema sredini ringa. Kada mu sudac
podigne ruku u zrak suze mu poteku. To je treći put da sam ga vidjela kako plače.
Uskoro je zamotan u rukama mog tate i njegovih kolega kako slavlje slijedi.
Mikrofon mu je stavljen pred lice. Jadničak jedva može doći do daha.
„Cruz Felix, tvoja priča je bila divlja. Liga je znala da ćeš uvijek biti sila s kojom
treba računati. Kakav je osjećaj biti šampion?“
Dlake na mom vratu su se naježile kada se skrušeno odjevena žena iz ringa
smjestila kraj njega.
Cruz je otvorio usta da progovori, ali ništa nije izašlo. Pokušava još nekoliko
puta dok vrtlog emocija ne poteče. „Ovo je bilo za mog oca. Sve ovo. Žrtva, bol u
prsima i posvećenost su sve zbog njega. Kada je zaradio svoja krila anđela, poslao
me na put u Diablo's Throne, i tamo sam našao sve. Boss, ne bude nikada bilo
načina da ti se zahvalim za sve.“
Cruz je zastao. Tata je kimnuo. Tada ja Cruz izjavio zadnju rečenicu, ili bih
trebala reći zahtjev?
„Layla, svlačionica.“

„Papi.“
Gledam kako Bella pika Cruzova prsa. On još malo šuška uokolo prije nego ga
ona nastavi bockati i pjevati mu.
„Papi, rana.“ Otpuže mu gore na prsa i stavlja mu poljupce okolo natečenih
očiju. „Oh, Papi.“
Cruz otvori jedno oko i napola se nasmije. Usne su mu ispucane, što ga
sprječava da nas podari sa svojim ogromnim osmijehom uokvirenim jamicama.
Bella se smjestila na sredini Cruzovih prsa, podižući dlanove u zrak u znaku pitanja
i zabrinutosti.
„Rana, Papi.“ Naginje glavu u brizi.
„Dobar dan moja prekrasna bebo,“ Cruz joj pjevuši.
„Rana,“ Bella ponavlja ponovo i ponovo.
Cruz povuče Bellu k sebi na prsa, ljubeći je u vrh glave i milujući je gore dolje po
leđima. Ovo ovdje je upravo ono oko čega je zabrinut. Proveli smo sate noćima
pričajući o tome. Znala sam da se bude osjećao grozno. Stalno sam inzistirala na
tome da je to dio takvog života i da neće utjecati na Bellu. Samo će joj pokazati
kako je njezin tata jak čovjek. Posljedica borbe nije lijepa, ali Cruzova želja i
odlučnost su svjetla strana svega ovoga. Najbolji uzor koji mala djevojčica može
imati.
Sjedim i slušam Cruza kako objašnjava borbu našoj maloj djevojčici. Bella ne
može razumjeti ništa od toga, ali to ga ne zaustavlja. Ona kima svojom malom
glavom i draga ga po licu dok priča. U zadnje vrijeme često plačem i ovo nije
iznimka.
Vrata na sobi se širom otvore.
„Spremi kobasicu,“ Jag izjavi kada se usidri u naš krevet.
„Ti ser- Budalo.“ Cruz se cimne kada mu se Jag spusti na noge.
Jag nije došao do finala ove godine. Ostao je zaglavljen u svojoj glavi i prošlosti.
Znam da to nije njegov kraj.
Bella se promeškolji sa Cruza na što se on opet cimne. Skvrči se u loptu,
stenjući. Bella ga nije lupila u bolni mišić, već u gumbe za pravljenje beba. Ne
mogu si pomoći nego se smijati. Ovdje leži šampion koji je dobio batina u svom
krevetu.
„Nije smiješno.“ Zgrabi me za zglob povlačeći me sebi. Perfektno se uklopim,
rastopivši se u njemu kao prvi put i kao svaki put nakon toga.
Gledamo Bellu kako stišće Jagove obraze i onda ga šamara da dobije njegovu
pažnju. Kada uspije, brblja svoju priču o svom tati Jagu.
„Bum. Bum. Rana. Direkt. Bum. Rana. Tata je pobijedio!“ Čvršće ga primi za
obraze, cvileći i drhteći od uzbuđenja.
Bella je ostavila Jaga bez riječi. Mislim da je to prvi put da se to ikada dogodilo.
On zabaci glavu unatrag od smijeha i digne ju iz kreveta, pridružujući se ostatku
kaosa u dnevnoj sobi.
„Vrata,“ Cruz i ja oboje uzviknemo istovremeno.
Jag ih uhvati sa nogom zatvarajući ih lupanjem, ostavljajući nas same.
 „Nije li loša sreća vidjeti mladenku na dan vjenčanja?“ Cruz pita, dižući ruku
gore po mojoj kralježnici.
„Da, mislim da se to odnosi samo na normalne ljude, zapravo.“ Sjednem,
skidajući majicu preko glave.
Polako se krećem, skidam pokrivače i pomičem dlan preko njegovog sve tvrđeg
kurca. Zamahnem nogom preko njega dok ga ne opkoračim.
„Sigurna sam da bi seks trebao biti poslije ceremonije kasno u noći.“
Prođem prstom prema dolje niz njegova prsa.
„Mi radimo svoja pravila baš jebeno sada.“ Cruz me primi za guzicu.
„Uvijek i jesmo.“