Plastenik se upotrebljava rano na proljeće, dok su vanjske temperature još niske.

Povrće pod plastenik se može posijati već u veljači (februaru) kad su vani temperature
oko 5 oC. S obzirom da su temperaturne razlike dan-noć vrlo velike, natkriveni dio
plastenika omogućit će dobar rast biljaka.

Biljke redovito zalijevamo, a unutar plastenika će se stvoriti kondenzacija što znači da je

unutarnja tempretaura oko 5 do 10 oC viša od vanjske. Kad je dnevna emperatura
približno 10 oC, možemo provjetriti staklenik, ali ga uvečer skroz zatvoriti.Zalijevati ga
kad je temperatura srednje dnevna, i to tako da plastenik nagnemo na jednu stranu,
zalijemo korijen, te ga ponovno zatvorimo. Kad se temperatura podigne na oko 15 oC,
preko dana može biti plastenik skroz otvoren.

Moramo paziti da temperatura u plasteniku bude otprilike jednolična jer bi prevelike

razlike dovele do temperaturnog šoka i biljke bi se osušile..

Ne držati plastenik zatvoren kad sunce jako ugrije , tada je u njemu temperatura i do 60
% viša od vanjske.

UZGOJ SALATE U PLASTENICIMA

Salatu, doduše, možemo uzgajati u negrijanom zaštićenom prostoru, no tada se

razdoblje od njezine sadnje do berbe znatno produžuje i zna zimi iznositi i više od 100
dana, što znači da bismo tijekom cijele zime tada uspjeli proizvesti samo jedan turnus
salate. Za razliku od toga, u plasteniku ili drugom zatvorenom prostoru koji možemo
grijati moguće je
salatu proizvoditi kontinuirano. Naime, salati od sadnje do berbe u takvom je prostoru -
ovisno o sorti - potrebno 40-50 dana. Tako, ako smo u dijelu plastenika posadili salatu
15. listopada, mogli bismo je brati već uoči Božića, a salata posa|ena petnaest dana
poslije dospjela bi za berbu oko Nove godine. Kako je salata putarica - a upravo o toj
salati govorimo - vrlo tražena i u siječnju, veljači, ožujku pa i u travnju - kada su uvjeti za
njezinu proizvodnju u nas uglavnom nepovoljni - bilo bi je dobro saditi u grijane
plastenike u nekoliko rokova kako bismo je mogli brati svakih 15 dana sve do Uskrsa -
približno do kraja travnja.

Opasne bolesti

Za sadnju salati prije svega treba dobro pripremiti tlo. Valja znati da salata ne voli teško
tlo pa, ako imamo takvo zemljište, moramo ga popraviti dodavanjem riječnog pijeska.
Nadalje, za proizvodnju salate u zatvorenom prostoru potrebno je prethodno obaviti
sterilizaciju tla vodenom parom ili kemijskim sredstvima kako bi se suzbili uzročnici
bolesti - ponajprije plamenjače i bijele truleži jer te bolesti u plastenicima, gdje je
obično zimi vlaga povišena, a osvjetljenje smanjeno, znaju uništiti salatu. Tlo zatim treba
pognojiti s oko 4 kg zrelog stajskog gnojiva i s 8-10 dag NPK mineralnog gnojiva
formulacije 7-14-21 ili 7-20-30 te ga preorati ili prekopati na dubinu od najmanje 25 cm.
Još je bolje ako u plasteniku napravimo povišene gredice - 12 do 15 cm više od razine tla,
kako se u predjelu korijena ne bi zadržavalo previše vode, jer bi se korijen »gušio«. U
tako pripremljenu zemlju najpraktičnije je saditi već gotove kupljene sadnice uzgojene u
stirpornimkontejnerima, koje je moguće nabaviti od za to specijaliziranih proizvođača.
Pozornost pritom treba obratiti i na odabir sorte. Za plastenički uzgoj pogodne su samo
sorte salate putarice, koje su dovoljno otporne na plamenjaču i uzgojene baš za zimsku
proizvodnju, a koje i u uvjetima manjkavog svjetla dovoljno brzo rastu. Takve su
npr.sorte amanda, diamant, rapid i dojo.

Kap po kap

Optimalna temperatura za rastsalate za sunčanih dana iznosi 12 do 15! C, a za oblačnih je

nešto niža - od 10 do 12! C. Tijekom noći dovoljno je održavati temperaturu na oko 5! C.
Naime, ako se salati osiguraju više dnevne i niže noćne temperature, salata brže raste i
stvara čvršću glavicu. Salati ne odgovara temperatura viša od 20! C, a kako u našim
primorskim krajevima za sunčanih dana u plasteniku zna biti i znatno toplije, potrebno ga
je jače prozračivati. Salata se - ako se pokaže potrebnim - dvadesetak dana nakon sadnje
može i prihraniti dušičnim gnojivom KAN-om u količini od 1-1,5 dag po četvornom
metru.

Salatu - osim u prva 3-4 dana nakon sadnje - nije potrebno prečesto zalijevati. Dovoljno
ju je zaliti svakih 7-8 dana s oko 10 litara vode po četvornom metru i to najbolje ujutro,
nakon čega je potrebno plastenik prozračiti. Kad salata počne stvarati glavice, najbolje ju
je zalijevati odozdo - po mogućnosti sistemom »kap po kap« kako se u glavicama ne bi
zadržavala suvišna vlaga i kako one ne bi trunule. Između dva zalijevanja zemlju je
potrebno okopati. Dakako, cijelo vrijeme treba kontrolirati zdravlje salate pa ako se npr.
pojavi bijela plijesan, zaražene glavice treba odmah iščupati i ukloniti vlagu iz zraka - i
kako bi se - po mogućnosti - izbjeglo kemijsko tretiranje salate. Postupimo li po
navedenim uputama, moći ćemo uzgojiti dovoljno salate za vlastitu potrošnju, a ako
imamo nešto veću površinu pod plastenicima - i za prodaju - baš u vrijeme kad salate na
tržištu ima najmanje i kad je najskuplja.