Sažetak

(pripremljeno prema T. Marčan)

Sažetak je kratki i objektivni tekst u kojem se iznosi tema teksta, namjena teksta, središnje misli i ključni podatci
kojima se podupiru središnje misli. Sažeti tekst znači prikazati ono što je najvažnije u tekstu vlastitim riječima tako što
se središnje misli i ključni podatci iznose u onom redoslijedu u kojem se pojavljuju u originalnom tekstu.

IMA OBILJEŽJA ZNANSTVENOG STILA

– objektivnost, preglednost, točnost, eksplicitnost

– impersonalnost: 3. lice jednine prezenta (u tekstu se prikazuje/autor prikazuje)

– prevladavaju imenice, riječi bez slikovitih, prenesenih značenja

– nema stilski obilježenog redoslijeda riječi u rečenici

– veze između rečenica uspostavljaju se: ličnim zamjenicama 3. lica; posvojnim zamjenicama; pokaznim
zamjenicama; prilozima; česticama; frazeologiziranim izrazima; tekstna vezna sredstva (konektori – povezuju
rečenice)

Važno:

1. Razumljivost
Izdvojene misli trebaju biti cjelovito, precizno i jasno oblikovane.
2. Kratkoća
U sažetku treba izbjegavati digresije, ponavljanja misli i tvrdnja, anegdote koje služe privlačenju pažnje
čitatelja te one manje bitne podatke koje podupiru središnje misli.
3. Koherentnost
Sažetak nije raspršeni niz tvrdnja, nego oblik jasne strukture (glavna misao/ glavne misli i podatci koji ih
podupiru). Mora biti zaokružen i cjelovit.
4. Neovisnost
Sažetak funkcionira kao originalni tekst i zato ne treba doslovno navoditi misli autora polaznoga teksta, nego
se treba izražavati svojim riječima. – parafrazirati (zamjena riječi sinonimom, preoblikovanje strukture
rečenice) Sažetak se također ne smije narušavati ili izvrtati krivim interpretacijama autorovih misli,
komentarima ili kritikama.

ŠTO SAŽETAK NE SMIJE OBUHVAĆATI

• vlastito mišljenje autora sažetka

• ono što autor sažetka misli da je autor polaznoga teksta trebao naglasiti

• niz doslovnih navoda (citata) polaznoga teksta

objašnjenje pojmova

TEMA TEKSTA je ono o čemu se u tekstu govori.

SREDIŠNJE MISLI I PODATCI KOJI IH PODUPIRU: Autor temu razrađuje putem središnjih misli ili glavnih ideja.
Središnja misao ili glavna ideja odlomka je rečenica koja sažeto, cjelovito i precizno izražava i smisao tog jednog dijela
teksta. Tekst obično ima nekoliko središnjih misli. Autor podrobnije objašnjava središnje misli tako što navodi
podatke/pojedinosti koje ih podupiru. Središnja misao obično se nalazi na početku odlomka ili na njegovu kraju.
Središnja misao ili glavna ideja ne znače isto što i poruka teksta.
Koraci u pisanju sažetka:

1. ČITANJE - OPĆE RAZUMIJEVANJE TEKSTA

- pažljivo pregledaj tekst (naslov, podnaslovi, istaknute riječi, ilustracije i sl.)

- pročitaj tekst kako bi dobio opći uvid u tekst.

- prepoznaj vrstu teksta jer ćeš tako lakše odrediti namjenu teksta

- odredi temu i namjenu teksta. Sve to zapiši na poseban papir koji će ti poslužiti kao koncept za pisanje sažetka.

- ponovo pročitaj tekst s namjerom da izdvojiš središnje misli u tekstu.

2. ODVAJANJE BITNOG OD NEBITNOG (izdvajanje središnjih misli)

- podcrtaj ili ispiši središnje misli i podatke koji ih podupiru za svaki odlomak teksta.

- tekstovi nisu slučajno podijeljeni na odlomke. Svaki odlomak je smisleno povezana cjelina. Čitaj po odlomcima,
ispiši na koncept u obliku natuknica ključne riječi i rečenice/ dijelove rečenica koje sadrže središnje misli i ključne
podatke. U izdvajanju bitnoga možeš se poslužiti i podcrtavanjem teksta. Izostavi digresije, ponavljanja, dodatne
informacije koje nisu ključne za razumijevanje glavnog smisla teksta.

3. PISANJE - POVEZIVANJE SREDIŠNJIH MISLI U CJELINU

- tekst sažetka treba oblikovati u trima dijelovima (uvod, razrada i zaključak).

- sad imaš izdvojene ključne riječi, središnje misli i podatke koji ih podupiru u obliku natuknica.

- zadrži ključne riječi u tekstu, a rečenice koje sadrže središnje misli parafraziraj, tj. prepričaj svojim riječima. Ne
smiješ doslovno prepisati rečenice ili dijelove rečenica!

- duže rečenice možeš preoblikovati u kraće rečenice i iz njih izbaciti nepotrebne detalje

- rečenice treba povezati u smislen i logično povezan tekst.

- cjelovitost teksta postiže se veznim sredstvima. Pomoću njih povezujemo podatke u redoslijedu u kojem su u
originalnom tekstu. (međutim, ipak, s druge strane, naprotiv; također, naime, dakle, na primjer,primjerice, uostalom,
ustvari i dr.) Npr. uvodna rečenica sažetka može imati ovakvu strukturu: U tekstu naziv teksta autor ime autora
govori/objašnjava/prikazuje, informira čitatelje o (tema teksta) . (ili bezlično: U tekstu se objašnjava…)
 Zadatak: Napiši sažetak tako što će sažetkom obuhvatiti temu, središnje misli i podatke koji ih podupiru, stav
autora prema temi i namjenu teksta ( oko 150 riječi)

Hrvoje Turković, Fikcionalnost i fabula (preuzeto iz: Razumijevanje filma, ogledi iz teorije filma)

Bez obzira na to da li je fabula u prvome planu ili u drugome, rijedak je igrani film koji ne bi imao bar nekakvu fabulu,
priču. Fabula je jedan od ključnih elemenata koji neki film čini fikcionalnim, maštalačkim, za razliku od
dokumentarnog i namjenskog.

Pod fabulom podrazumijevamo povezane događaje. Naravno: kauzalno povezane događaje. Ali nisu svi kauzalno
povezani događaji fabulativni, već oni koji su dramatični, ili vezani s nekim dramatičnim događajem. A dramatičnim
držimo one događaje u kojima se zatiče neki životni problem, u kojima je nešto ili netko ugrožen ili sprečavan, i to na
način koji nije rutinski rješiv. Na primjer, ako mirnom zajednicom hara neki ubojica kršeći osnovne civilizacijske
zakone, suočeni smo s dramatičnom situacijom koju treba razriješiti. Fabula je zapravo niz događaja koji dovode do
takvog uznemirenja, potom događaja u kojima se uznemirenje razrađuje i eventualno razrješava.

Osnovna imaginacijska snaga fabuliranja upravo i počiva na dramskom problemu. U životu smo često suočeni s
problemima za koja nemamo rutinska rješenja, a koje moramo riješiti jer o njihovu rješenju ovisi i sam naš život, ili
barem vrsta života kojom ćemo dalje živjeti. Za rješenje takvih problema moramo biti duhovno spremni, a duhovna
spremnost podrazumijeva spretnost u smišljanju rješenja, odnosno u maštalačkom izviđanju najrazličitijih
alternativnih mogućnosti rješenja, te u izbiranju boljih. Film, a i druge umjetnosti koje koriste fabuliranje, nisu drugo
do jedno vježbalište mašte za takve prilike, s time da se sve to radi u sigurnim kućnim ili društvenim prilikama.

Zato je i polazni zadatak svakog fabuliranja u tome da postavi pitanje “što bi bilo kad bi…”. U postuliranju zamišljene
dramatične situacije, i pokušaju da se za nju pronađu primjeri i rješenja, i da se sve to kao model primjeni na činjenice
svakodnevnog života, leži i osnovni zadatak scenarista, a i izvorište imaginativne poticajnosti budućeg filma.

Napomena: prvo napiši koncept na kojem ćeš izdvojiti središnje misli i podatke koji ih podupiru
(natuknice),odrediti temu, stav autora prema temi i namjenu teksta. zatim piši 1. inačicu sažetka kao vezanog
teksta. Primjer:

Hrvoje Turković, Fikcionalnost i fabula Naslov: O čemu će se o tekstu KONCEPT

govoriti?. Zaključak o temi teksta
donijeti na kraju.

Bez obzira na to da li je fabula u prvome planu ili
u drugome, rijedak je igrani film koji ne bi imao
bar nekakvu fabulu, priču. Fabula je jedan od
ključnih elemenata koji neki film čini fikcionalnim,
maštalačkim, za razliku od dokumentarnog i
namjenskog.
Središnja misao izravno
navedena. Treba ju parafrazirati.
1. središnja misao (oblikovana
vlastitim riječima) Fabula je glavni
element fikcionalnog filma po
kojemu se on razlikuje od
dokumentarnog i namjenskog.

Pod fabulom podrazumijevamo povezane Središnja misao: nije izrečena u 2. središnja misao (oblikovana
događaje. Naravno: kauzalno povezane događaje. jednoj rečenici. treba ju oblikovati vlastitim riječima) Fabulu čine
Ali nisu svi kauzalno povezani događaji na temelju ključnih riječi u događaji koji su dramatični ili su
fabulativni, već oni koji su dramatični, ili vezani s ulomku povezani s dramatičnim
nekim dramatičnim događajem. A dramatičnim događajem. - na primjer, ubojica
držimo one događaje u kojima se zatiče neki u mirnoj zajednici predstavlja
životni problem, u kojima je nešto ili netko dramatičnu situaciju koju treba
ugrožen ili sprečavan, i to na način koji nije razriješiti
rutinski rješiv. Na primjer, ako mirnom
zajednicom hara neki ubojica kršeći osnovne
civilizacijske zakone, suočeni smo s dramatičnom
situacijom koju treba razriješiti. Fabula je zapravo
niz događaja koji dovode do takvog uznemirenja,
potom događaja u kojima se uznemirenje
razrađuje i eventualno razrješava.