1. KAMENAC U ŽUČI - Žuč je tekućina bogata masnim 4. MOŽDANI UDAR - je opasna bolest koja se 7.
olest koja se 7. PREGLED OKA - Očni pregled se sastoji od vanjskog
tvarima, posebno holesterolom. Žučni kamenci su najčešća
bolest žučnih puteva. Žučni kamenci su tvrdi, obično glatki,
sivosmeđi ili bjelkasti konkrementi koji se stvaraju u žučnoj
vrećici. Žučni kamenci se sastoje obično od holesterola,
bilirubina, a mogu sadržavati kalcijev fosfat ili karbonat,
proteine, masti, te u tragovima Fe, Cu, Mg i Mn. Žučni
kamenci nastaju kada se u jetri stvara više holesterola ili se
holesterol manje metabolizira u žučne kiseline i stereoidne
hormone, pa se remeti odnos žučnih kiselina i holesterola
u žuči, pa dolazi do taloženja i stvaranja žučnih kamenaca.
Tome doprinose i upalni procesi i infekcije žučnog mjehura,
zastoj žuči i promjene pH. Žučni kamenci mogu izazvati
jake bolove, a kada su začepljeni koledokusi dolazi do
opstruktivne žutice. Jaka bol i osjetljivost u gornjem
desnom trbuhu su najčešći simptomi. Bolovi su jaki i
dugotrajni i mogu trajati i do nekoliko dana. Terapija:
promjena načina prehrane, hirurška intervencija, lijekovi za
otapanje žučnih kamenaca.
VJEŽBE DISANJA - Pravilno disanje izvodi se tako da se
udiše na nos, a izdiše na usta. Disanje koje potiče zdravlje i
poboljšava kvalitetu života sporo je i duboko. Potrebno je
zauzeti najudobniji relaksirajući položaj tijela. Osnovno je
pravilo naučiti upotrebljavati glavne mišiće za udah, tzv.
trbušni tip disanja (dijafragmalno disanje) i prsni tip disanja
(kostalno disanje). Ispravan način vježbanja disanja znači
koristiti puni kapacitet pluća (udisati iz trbuha). Izdisati
treba polako i koncentrirano, izgovarajući kroz skupljene
usne. Pri udahu trbuh se mora polako izbočiti prema van, a
pri izdahu se vraća prema kičmi. Isto pravilo vrijedi i za
prsni tip disanja, gdje se pri udahu prsa trebaju odizati
prema van, dok se pri izdahu vraćaju u prvobitnu poziciju.
Bitno je znati da nije dovoljno napuniti pluća kisikom, već i
postići da kisik iz pluća dođe do svake ćelije tijela. Vježbe
disanja mogu se izvoditi u ležećem, polusjedećem,
sjedećem, stojećem položaju, u zatvorenom prostoru,
pored otvorenoga prozora, u otvorenom prostoru, pored
mora, u planinama. Učestalost i trajanje vježbi disanja:
Pristup vježbi je individualan. Vježba se tri puta dnevno po
10-15 minuta, postepeno povećavajući trajanje vježbi i do
20 minuta. Kada se vježbe savladaju, trajanje vježbi može
se smanjiti i na pet minuta dva puta dnevno.
ORL PREGLED (UHO, NOS, GRLO) - Pregled ušiju: 1.
veličina i oblik aurikule; 2. Tophy-urici-kristali Na-biurata
na helixu (kod gihta); 3. krvarenje iz vanjskog ušnog kanala
(kod frakture baze lobanje); 4. cijanoza: perifrena (pri
trljanju ušne školjke plavoljubičasta boja se mijenja u
crvenu) i centralna (pri trljanju boja ostaje ista -
plavoljubičasta). Pregled grla: 1. tonzile (uvećane, vire iza
nepčanih lukova, crvene, sa gnojnim čepovima); 2.
nepčani lukovi (otečeni, nepokretni, otežano gutanje,
nazalan govor zbog ostećenja n.vagusa ili glosofaringeusa);
3. ždrijelo (crveno, grebanje pri gutanju). Pregled nosa: 1.
oblik; 2. prisutnost deformiteta; 3. prohodnost; 4.
prisutnost stranog sadržaja u nosnim šupljinama (krv,
hipertenzija, trombocitopenija, trauma, gnoj - sinuzitis); 5.
herpes zoster (pneumonija, virusna oboljenja); 6. eritem(u
vidu leptira - kod Lupusa eritematosusa); 7. perforacije
nosne pregrade (TBC, lues).
2. PROMJENE U STAROSTI - Senescencija je stanje u
kojem se čovjek nalazi na kraju zrelog doba, pod uticajem
neizbježnih procesa involucije: to stanje uključuje
patološke promjene, a njegova posljednja instanca je
senilnost. U cjelini staračko doba nastupa u onom
životnom periodu kada se jave objektivni i subjektivni znaci
zastoja i nazadovanja na biološkom, psihološkom i
socijalnom planu kod jedne osobe. Senescenciju odlikuju
progresivne i uglavnom neprimjetne modifikacije
fizioloških aktivnosti, promjene na tkivima i u procesu
metabolizma. Promjene koje donosi senescencija ne
ispoljavaju se paralelno u fizičkom i duhovnom pogledu, ali
smanjenje efikasnosti pojedinih organa utiče direktno i
indirektno na psihički život smanjujući adaptabilnu
sposobnost pojedinca. U oblasti psihičkog proučavanja,
proučavanju senescencije može da se pristupi u okviru
sinteze onih elemenata koji se postepeno gube (negativni
aspekti) i onih koji se i dalje ispoljavaju (pozitivni efekti).
Pozitivna strana senescencije: Suženo područje
interesovanja, posebno u domenu seksualnosti daje
mogućnost usredsređivanja na čisto intelektualni rad i to
posebno u pravcu sintetskih funkcija i racionalizacije.
Osoba posjeduje izvjesnu distancu i dostupnije su joj više
spekulacije te intelektualna i afektivna mudrost. Negativna
slika psihičke senescencije: U intelektualnom pogledu
postoje teškoće da se vanjski svijet racionalizuje. Na
emocionalnom planu postoji: pojava egoizma,
autoritarnosti, mizoneizma, dekompenzacija ličnosti i
raspoloženje sa težnjom ka reaktivnim depresivnim
stanjima.
SOCIOLOŠKI PRISTUP STARIM OSOBAMA - Zbog
zdravstvenih problema i ograničene pokretljivosti većina
starih osoba ima tendenciju da se povlači iz društva,
provodeći većinu svoga vremena gledajući unatrag,
osvrćući se na ono što su napravili tokom njihovih života.
Socijalno (društveno) starenje, za razliku od biološkog,
odnosi se na promjene u ljudskim ulogama i odnosima u
društvu u staroj dobi. Društveno starenje sa stajališta
procesa starenja se razlikuje u raznim periodima
kulturalnog i vremenskog razdoblja u prošlosti. Teorija
odvajanja (disemagiranja): Kako bi mladi mogli preuzeti
važne uloge, društvo mora poticati svoje starije ljude da se
odvoje od svojih prethodnih uloga i preuzmu uloge koji su
prikladniji njihovom fizičkom i mentalnom padu. Ta se
teorija smatra funkcionalnim objašnjenjem procesa
starenja. Teorija aktivnosti: Stariji ljudi imaju koristi za
sebe i za svoje društvo ako i dalje budu aktivni. Njihova
pozitivna percepcija procesa starenja ključna je za njihovu
sposobnost da ostanu aktivni. Ta se teorija smatra
interakcijskim objašnjenjem procesa starenja. Teorija
sukoba: Stariji ljudi doživljavaju predrasude i diskriminacije
na temelju dobi. Nejednakosti među starijima postoje po
liniji spola, rase, etničke pripadnosti i društvene klase. Ova
teorija spada u općenitiju teoriju sukoba društva.
PREVENCIJA PADOVA - 1. bezbjednosne promjene u
okruženju; 2. vježbe kretanja; 3. dozirano vježbanje; 4.
upotreba pomagala za hod; 5. liječenje svih oboljenja koja
bi pomogla padove. Osnovno kod pada je dobiti detaljne
podatke, ako je moguće od nekog ko je vidio pad. Važno je
ispitati da li se radi o gubitku svijesti, kakav je bio položaj
bolesnika, šta je radio u vrijeme pada.Treba istražiti da li je
imao i neke simptome bolesti, npr. bol u grudima. Od
posebnog je značaja pitati koliko je pacijent bio na podu.
Svi potencijalni faktori kao uzimanje nekog lijeka ili
neliječena bolest, koja je dovela do pada moraju da budu
ispravljeni. Svake godine velik broj starih osoba pada u
svojim domovima i biva teško ozlijeđen što uzrokuje trajno
onesposobljenje za samostalan nastavak života. Ove
prevencije mogu biti od praktične koristi i koje uveliko
utiču na kvalitetu života starih osoba.
3. NAPRSNA SMRT - je prirodna, neočekivana smrt
uzrokovana srčanim oboljenjem, a u odsustvu drugih
potencijalno smrtonosnih uzroka, koja se manifestuje
gubitkom svijesti i drugim simptomima, nastalim unutar
jednog sata od početka akutnih promjena u funkciji
kardiovaskularnog sistema. Iznenadna srčana smrt je
prirodna, brza i neočekivana reakcija srca, bez obzira na to
da li je neko oboljenje postojalo ranije. Kako je neposredni
uzrok smrti srčani zastoj, on dovodi do nagle promjene
funkcionisanja kardiovaskularnog sistema, koje je
nespojivo sa očuvanjem svijesti zbog naglog prekida
snabdjevanja krvlju centralnog nervnog sistema. Posebno
treba naglasiti da se iznenedni srčani zastoj karakteriše
kratkim vremenskim intervalom od početka poremećaja,
odgovornog za srčani zastoj, do nastanka gubitka svijesti.
Neke grupe pacijenata sa kongenitalnim srčanim
anomalijama, kardiomiopatijama i primarnim aritmijama
(sindrom produženog QT intervala i Wolf-Parkinson-White
sindrom), imaju povećan rizik od iznenadne srčane smrti.
Prevencija naprsne smrti: korekcija ishemije (PTCA,
bypass, beta blokatori), smanjenje mogućnosti pucanja
plaka (statin, ACE inhibitor, acetilsalicilna kiselina),
poboljšanje pumpne funkcije srca (ACE, beta blokator),
prevencija aritmija (beta blokator, Amiodaron, ICD).
PADOVI U KUPATILU I PREVENCIJA PADOVA - U
kupatilu se događa veliki broj padova zbog klizavih
površina ili čak neadekvatne visine WC školjke. U kadu je
neophodno postaviti gumene, neklizajuće podmetače.
Potrebno je bezbjedno izolovati sve električne i gasne
instalacije. Da bi se obezbjedio lakši pristup osobama koje
padnu potrebno je postaviti brave koje mogu da se
otključaju sa obje strane. Također u kupatilu bi trebali
postojati rukohvati kraj WC školjke i kade kako bi stare
osobe mogle lakše ustati. Međutim unatoč ovome najveći
broj padova u kupatilu se dešava u toku noći kada stara
osoba nije dovoljno budna ili kad je osvjetljenje
neadekvatno. U kupatilima nagib pada treba da odgovara
propisima, treba izbjegavati prostirke, postaviti rukohvate
pored toaleta i kade. Prevencija padova: 1. bezbjednosne
promjene u okruženju; 2. vježbe kretanja; 3. dozirano
vježbanje; 4. upotreba pomagala za hod; 5. liječenje svih
oboljenja koja bi pomogla padove.
SLABOVIDNOST - Poremećaji vida su česti u starijem
dobu i rezultiraju različitim smanjenjem funkcionalne
sposobnosti (otežano čitanje, nemogućnost vožnje
automobila ili gledanja televizije). Mnoge stare osobe se i
ne javljaju ljekaru, jer smatraju da je to nužna posljedica
starosti. Korekcija vida i operacija katarakte značajno
poboljšavaju kvalitet života starih osoba. Potreba za
preventivnim pregledima je posebno važna kod starih
dijabetičara. Sa starenjem sočivo postaje tvrđe, manje
elastično, i sposobnost da akomodira godinama postaje
manja (presbyopia). Prezbiopija se javlja kod svih osoba iza
40. god. života i najuočljivija je pojava normalnog procesa
starenja. Koriguje se naočalima za čitanje. Promjene: vidna
oštrina, kontrastna osjetljivost, svjetlosni bljeskovi
(svjetlaci), leteće mušice, kiolorni vid, adaptacija, vidno
polje. Katarkta je zamućenje sočiva, vezana za starenje,
>50 god. javlja oko 1%, a u 90. god. dostiže skoro 100%.
Neke od prvencije padova koje mogu smnjiti broj padova
kod slabovidnih osoba su pažljivo uređenje stana i
korištenje štapa kao pomagala.
10. BRONHIJALNA ASTMA (Asthma bronchiale) - je
manifestuje kada snabdijevanje mozga krvlju odjednom
postane nedovoljno (moždani infarkt, ishemijski moždani
udar, ICV) ili kada krvna žila u mozgu rupturira
(intracerebralni hematom). Klasifikacija moždanog udara:
1. prednja cirkulacija u odnosu na posteriornu cirkulaciju;
2. desni mozak nasuprot lijevom mozgu. Tipovi moždanog
udara: 1. ishemijski infarkt, hemoragični infarkt, tromboza
ili embolija; 2. intrakranijalni hematom (ICH), ruptura
moždanih krvnih sudova; 3. subaranhoidalna hemoragija
(SAH), ruptura aneurizme. Njega pacijenta: 1. uspostaviti
vrijeme početka; 2. stanja koja mogu oponašati moždani
udar (hipoglikemija, hipertenzija, encefalopatija,
komplicirana migrena); 3. historija pacijenata, anamneza;
4. fizikalni pregled; 5. Labs-CBC, PT, INR, fibrinogen, BMP,
glukoza u krvi, srčani enzimi; 6. neuroimaging (CT, MRI);
7. EKG; 8. trombolitici ili intervencijske neuroradiološke
procedure (ishemija); 9. neurohirurška evakuacija
hematoma (hemoragija cerebri); 10. praćenje vitalnih
znakova i stanja svijesti; 11. održavanje prohodnost
dišajnih puteva i disanje; 12. prehranjivanje; 13. njega
kože; 14. eliminacija urina i stolice; 15. sprječavanje
kontraktura, dekubitusa, tromboembolizma.
TUMORI BUBREGA - Tumor je novotvorina koja može
biti benigna ili maligna, solidna ili cistična, primarna ili
sekundarna te može zahvatiti parenhim ili kanalni sistem
bubrega. Najčešća solidna novotvorina bubrega je
karcinom. Obuhvata oko 90% svih malignoma bubrega.
Klasični trijas simptoma: lumbalna bol, hematurija i
palpabilni tumor. Većina bubrežnih tumora otkriva se UZ-
om, CT-om ili magnetskom rezonancom (MR). S kliničkog
gledišta važna su tri glavna tipa karcinoma bubrega:
svjetloćelijski, papilarni i hromofobni. Sarkomatoidne
promjene mogu se naći u svim tipovima karcinoma i
pokazatelj su visoke agresivnosti tumora. Svjetloćelijski
karcinomi imaju lošiju prognozu od papilarnih ili
hromofobnih karcinoma. Ostalih 10-15% čine rijetki,
sporadični i familijarni karcinomi te grupa neklasificiranih
karcinoma kao što su: karcinom Belinijevih sabirnih
kanalića, medularni bubrežni karcinom, sarkomatoidni
karcinom, multilokularni cistični karcinom, hibridni
onkocitom... Najučinkovitija terapija karcinoma je kirurška
terapija. Na osnovi današnjih saznanja treba što više
primjenjivati parcijalnu nefrektomiju.
ZNAČAJ REHABILITACIJE POSLIJE CVI - Moždani udar je
klinički sindrom karakteriziran naglim razvojem žarišnog
neurološkog deficita, a simptomi koreliraju veličinom i
mjestom oštećenja mozga. Moždani udar je jedan od
vodećih uzroka dugotrajne onesposobljenosti. Stoga,
rehabilitacija osoba s moždanim udarom treba početi
odmah tokom akutnog liječenja, te biti nastavljena po
rehabilitacijskim protokolima ovisno o težini kliničke slike u
rehabilitacijskim odjelima, ambulantno ili u kućnim
uvjetima. Rehabilitaciju provodi multidisciplinarni tim
stručnjaka, na čelu sa specijalistom fizikalne medicine i
rehabilitacije. Tokom procesa rehabilitacije koristi se
neuroplastičnost mozga, facilitira restauracija funkcije, s
ciljem ponovnog uspostavljanja aktivnosti dnevnog života i
participacije u društvu sukladno zaostalom smanjenju
aktivnosti i participacije. Ključni aspekti rehabilitacije su
identifikacija i stepenovanje smanjenja aktivnosti i
participacije, postavljanje kratkoročnih i dugoročnih
ciljeva, provođenje rehabilitacijskih, dijagnostičkih i
terapijskih intervencija, te evaluacija učinkovitosti
rehabilitacijskog procesa. Rehabilitacijskom intervencijom
očekuje se poboljšanje funkcionalnosti bolesnika i njihovo
kvalitetnije uključivanje u porodicu, radnu i širu društvenu
zajednicu.
5. MALIGNI TUMORI DEBELOG CRIJEVA I ŽELUCA - Rak
debelog crijeva predstavlja drugi najčešći uzrok smrtnosti
od malignih bolesti u našoj zemlji. Trenutne terapije za ovu
malignu bolest uključuju operaciju, kemoterapiju, biološku
terapiju i zračenje. Nažalost, simptomi raka debelog crijeva
mogu biti nejasni ili se lako mogu pobrkati s drugim
stanjima. Upravo je zato od velike važnosti provoditi
kolonoskopiju, fleksibilnu sigmoidoskopiju i pretragu
okultnog krvarenja, pogotovo ako su u pitanju
visokorizične grupe. Ako se rak debelog crijeva otkrije
ranije i liječenje započne odmah, on je izlječiv. Neki od
simptoma tumora debelog crijeva su: umor, anemija,
krvava stolica, promjena rutine pražnjenja crijeva,
abdiminalni bolovi. Zloćudne tumore želuca nazivamo
rakom želuca. Najčešći tip je adenokarcinom, dok su drugi
oblici zloćudnih tumora želuca rijetki: limfom, želučani
sarkom i karcinoid. Adenokarcinom (rak želuca) nastaje u
žljezdanom tkivu želučane sluznice. Sveukupno
petogodišnje preživljenje bolesnika s rakom želuca iznosi
oko 30%. Tako nizak postotak uvjetovan je relativno
kasnim otkrivanjem u mnogih, nakon što se rak već
proširio i na druge organe. Rizik pojave raka želuca raste sa
životnom dobi; uglavnom su to osobe starije od 55 godina.
Muškarci dva puta češće obolijevaju od žena. Simptomi su
u ranoj fazi bolesti uglavnom odsutni. Njenim
napredovanjem mogu se javiti nelagoda i bol u trbuhu,
mučnina, povraćanje, gubitak apetita, brza sitost,
povraćanje krvi ili pojava crne stolice, neobjašnjivi gubitak
tjelesne težine. U dijagnostici prva je pretraga
gastroskopija sa bipsijom.
PREGLED GRUDNOG KOŠA - Vrši se: inspekcijom,
palpacijom, auskultacijom i perkusijom. Inspekcija:
pokretljivost, koža, dojke, oblik, korištenje pomoćne
respiratorne muskulature (širenje ala nasi, trbušnih
mišića), simetričnost, maljičasti prsti. Palpacija: površna je
značajna za: 1. potkožni emfizem (osećaj pod prstima je
kao da škripi snijeg); 2. limfne žlijezde-aksilarne,
Virhovljeva-sa lijeve strane; 3. epigastrični ugao (spojimo
prste dviju ruka ispod sternuma oslanjajući ih na rebarne
lukove). Perkusija: procijenjuje dubinu plućnog tkiva do
10cm. Dijagnostička procjena grudnog koša - zvuk može da
bude: tmuo, potmuo, sonoran, hipersonoran, timpaničan.
Topografska procjena grudnog koša: projekcija vrhova
pluća (Kreningova polja: 1,5cm upolje od vrata, na srednjoj
trećini gornje ivice m.trapeziusa), normalna širina je 4-5
cm, proširenje kod emfizema, suženje kod TBC i karcinoma
vrhova pluća. Auskultacija: Stetoskopom slušamo na: 1.
zadnjoj strani grudnog koša - paravertebralno do baze
pluća, zatim duž skapularne linije pri bazama (zaobilazimo
skapulu); 2. prednjoj strani grudnog koša - na
medioklavikularnoj liniji do baza pluća, prednjoj aksilarnoj
pri bazama. Patološki zvuci: bronhijalno disanje,
bronhovezikularno disanje, trahealni disajni zvuk.
ALCHAJMEROVA BOLEST - oblik demencije, progresivna
bolest u kojoj propadaju ćelije u mozgu i koja konačno
ometa osnovne mentalne i fizičke funkcije osobe. Tačan
uzrok je još uvijek nepoznat. AD karakterizira gubitak
pažnje i memorije povezane s izgradnjom Beta-amiloidnih
plakova i Tau proteina u mozgu. Smanjena prisutnost
kolina potrebnog za neurotransmisiju i spoznaju je glavna
biohemijska promjena. Simptomi ponašanja su teški, a
posljedice za pacijente i njihove porodice teške. Rana faza:
promjena raspoloženja, slabo prosuđivanje, povremena
konfuzija, poteškoće s brojevima i novcem, povlačenje ili
depresija. Srednja faza: oštećenje bruto memorije, afazija
(poremećaj govora),anksioznost, strah, sutanja,
progresivno snižen prag stresa, konfabulacije. Kasna faza:
disfagija s rizikom za aspiraciju, oštećeni govor, malo ili
nimalo komunikacije, nepokretnost, potpuno ovisan o svim
aktivnostima svakodnevnog života, morbidnost sa
aspiracijom i upala pluća ili sepsa.
6. SENIJUM - Postmenopauza je period koji počinje
poslije posljednje menstruacije. Dijeli se na ranu, kasnu
(posle 70. godine i naziva se još senijum) i hiruršku
menopauzu koja nastupa kod hirurškog odstranjenja oba
jajnika. Senijum obuhvata doba od klimakterijuma do kraja
života. U to vrijeme se nastavlja psihička i fizička regresija
organizma žene započeta pri kraju klimakterijuma.
Ispoljava se atrofija unutrašnjih i vanjskih polnih organa.
Jajnici postaju sklerotični, materica i jajovodi smanjuju
svoju zapreminu, vagina se sužava sluzokoža istanjuje kao
pergament, a zidovi su krti. Vulva se smežurava. U
koštanom sistemu česta je pojava osteoporoze i atrofija
kostiju, mišića i unutrašnjih organa. Nastavlja se psihička
regresija sa pojavom slabljenja memorije, vida i sluha.
PALPACIJA TRBUHA - Postoji površna i duboka palpacija
trbuha. Površna palapacija: izvodi se laganim pritiskom na
zid trbuha za identifikaciju svih povšinskih organa ili
tumora, za palpaciju bolnih (osjetljivih)zona, procjenu
rigiditeta trbušne muskulature. Duboka palpacija: izvodi se
jačim pritiskom na zid trbuha i služi za određivanje položaja
i veličine trbušnih organa, tumerfakata (graviditeta,
pseudociste pankreasa, Mb. Cron, aneurizme abd. aorte,
tumora (kolona, jetre, ovarijuma), opstruktivnog ileusa,
uvećanja bešike. Dijagnostička vrijednost palpacije
trbuha: mogućnost prisustva difuznog peritonitisa koji se
odlikuje jakim bolom u cijelom abdomenu (difuzan) i
mišićnim defansom (trbuh tvrd kao daska, posljedica je
perforacije šupljih organa trbuha kao želuca, crijeva,
apendixa, holecist; jetra i slezena se ne palpiraju. Tehnika
palpacije trbuha: izvodi se tako da se blago flektirane šake
u zglobu ručja stave horizontalno na trbušni zid pri čemu
su prsti skupljeni. Abdomen se palpira pažljivim ugibajućim
pokretima. Površna palpacija se izvodi jednom rukom, a
duboka može sa dvije. Palpacija trbuha počinje uvijek na
strani koja je suprotna bolnoj strani.
HEMOPTIZA - je iskašljavanje krvi iz disajnog sistema.
Iskašljaj protkan krvlju je prilično čest i obično nije ozbiljan
nalaz. U gotovo polovici slučajeva uzrok su infekcije kao što
je akutni ili kronični bronhitis. Međutim, velika količina krvi
u iskašljaju zahtijeva hitan liječnički pregled. Uzroci 20%
slučajeva hemoptize su tumori, a posebno karcinomi pluća.
Neka od stanja koja također mogu dovesti do hemoptize
su: plućni infarkt, plućna embolija, krvarenje u slučaju da je
krvna žila oštećena kateterom, visok krvni pritisak u
plućnim venama... Ako hemoptiza uzrokuje značajan
gubitak krvi ili se često ponavlja, može biti po život opasna,
stoga je potrebno pronaći uzrok i zaustaviti krvarenje.
Bolesnici se često upućuju na bronhoskopiju kojom se
utvrđuje mjesto krvarenja. Uzrok hemoptize se u gotovo
40% slučajeva ne može pronaći, ali kod teških stanja
obično se vrlo brzo otkrije. Važno je razlučiti hemoptize od
hematemeze, nazofaringealnog ili orofaringealnog
krvarenja. To se postiže uzimanjem anamneze i fizikalnim
pregledom. Dug pušački staž upućuje na malignitet.
Bolesnikov osjećaj odakle potiče krvarenje može pomoći u
pronalaženju njegovog izvora ukoliko je to jedan od gornjih
režnjeva pluća. Dva osnovna terapijska cilja kod hemoptiza
su: spriječiti aspiraciju krvi u zdrave dijelove pluća (jer
može doći do asfiksije) i spriječiti iskrvarenje.
13. PREGLED SRCA - Palpacija srca: Ictus cordis (udar
pregleda oka, upotpunjenim specifičnim testovima za
oštrinu vida, pupilarnu funkciju, pokretljivost vanjskih
očnih mišića, vidna polja, mjerenjem očnog pritiska i
oftalmoskopijom kroz proširenu zjenicu. Minimalni pregled
oka sastoji se od testova oštrine vida, zjenične funkcije i
mjerenja pokretljivosti vanjskih očnih mišića, a uključuje i
direktnu oftalmoskopiju kroz neproširenu zjenicu. Tokom
pregleda oka gledamo veličinu bulbusa, moguće su pojave
egzoftamlusa i enoftalmusa. Egzoftamlus je bilateralno
uvećanje očnih jabučica (kod hipertireoze), dok je
enoftamlus bilateralno uvlačenje bulbusa (dehidratacija,
kaheksija). Gledamo i pokretljivost bulbusa (paraliza).
Zjenice kod normalnog nalaza su jednake, simetrične i
reaguju na svjetlost. Proširene zjenice (midrijaza) su kod
trovanja alkoholom ili marihuanom. Sužene zjenice (mioza)
su kod trovanja opijatima, uremijska koma. Što se tiče
tonusa jabučica smanjen je kod hiperglijemske kome zbog
dehidritacije. Prisutnost nistagmusa - stavimo prst da gleda
pod uglom od 45o (kod oboljenja unutrašnjeg uha,
oštećenja CNS-a). Konjuktive - normalna prokrvljenost,
blijede (anemija), hiperemične crvene (zapaljenje),
petehije (sepsa, povišena TA).
PODJELA KRVARENJA - Krvarenje znači izlijevanje krvi iz
krvne žile oštećene povredom ili bolešću. Zdrava osoba
može podnijeti gubitak od oko 10-15% ukupnog volumena
krvi bez ozbiljnijih medicinskih posljedica. Neki lijekovi,
poput aspirina, utiču na trombocite (krvne ćelije koje imaju
važnu ulogu u zgrušavanju krvi) te tako povećavaju rizik od
krvarenja. Ima više podjela krvarenja, no najvažnije su ove
dvije podjele: 1. prema vrsti krvne žile iz koje krv teče:
arterijsko (svijetlocrvene boje, štrca), vensko (tamna krv,
slijeva se), kapilarno; 2. u zavisnosti od toga da li krv ističe
u vanjsku sredinu ili u unutrašnjost organizma: vanjsko
krvarenje, unutrašnje krvarenje i indirektno vanjsko
krvarenje (kada se krv primarno skuplja u tkivima,
organima ili tjelesnim šupljinama, a zatim preko prirodnih
otvora ističe u vanjsku sredinu). Još se može podijeliti: 1.
prema uzroku: traumatsko i patološko; 2. prema vremenu
nastanka: primarno i sekundarno.
PROMJENE NA SRCU I POREMEĆAJI KOD STARIH
OSOBA - Zatajenje srca (kongestivno zatajenje srca) je
ozbiljno stanje pri kojem je količina istisnute krvi iz srca
svake minute (minutni volumen) nedovoljna da zadovolji
normalne potrebe tijela za kisikom i hranjivim tvarima.
Zatajenje srca se najčešće javlja u starijih ljudi jer oni
mnogo češće obolijevaju od bolesti koje izazivaju zatajenje
srca. Pojava aritmije kod starijih može biti posljedica
značajnijih bolesti srca. Fibrilacija atrija: česta aritmija kod
starijih osoba. Rizik razvoja fibrilacije atrija raste s dobi.
Nastaje zbog brzih i nepravilnih električnih impulsa u
atrijima (frekvencije >300/min) što dovodi do gubitka
kontrakcije atrija. Navedeno povećava rizik nastanka
tromba (ugruška) u atrijima. Najčešće kardiovaskularne
bolesti uključuju koronarnu srčanu bolest (npr. srčani udar)
i cerebrovaskularne bolesti (npr. moždani udar). Kontrola
faktora rizika kao što su prehrana, fizička aktivnost,
upotreba duhanskih proizvoda i kontrola krvnog pritiska
mogu smanjiti rizik od navedenih bolesti.
8. URINARNA INKONTINENCIJA - (UI) je nesposobnost
zadržavanja mokraće. Može biti čest i uznemirujući
problem koji znatno narušava kvalitetu života. Urinarna
inkontinencija je skoro uvijek posljedica neke druge
osnovne, izlječive bolesti. Češća je pojava kod starijih
osoba, posebno žena. Uzroci: poliurija, hofeinska pića,
povećana prostata, bolesti poput multiple skleroze, spine
bifide, Parkinsonove bolesti, moždanog udara i povrede
kičmene moždine. Najčešći tipovi inkontinencije s obzirom
na uzrok su: 1. stresni tip - stresna (statička)
inkontinencija nastaje zbog slabosti mišića dna karlice i
povećane mobilnosti zatvaračkog mehanizma mokraćne
cijevi; 2. urgentni tip - urgentna inkontinencija ili nevoljni
tip inkontinencije nastaje kod osoba s normalnim
anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića
detruzora, najčešće je uzrokovana infekcijom. Terapija:
konzervativni tretman, lijekova, hirurških postupci. Kod
inkontinentnih bolesnika se koristi urinarni kateter. On se
uvodi da se osigura neprekidani i potpun odvod mokraće iz
mjehura.
TONOVI I ŠUMOVI SRCA - Postoje 4 tona srca. S1-prvi
ton je sistolni, poklapa se sa pulsom, predstavlja zatvaranje
mitralnog i trikuspidalnog zaliska. S2 ton(dijastolni)
predstavlja zatvaranje aortnog i pulmonalnog zaliska. On
može da bude smanjen kod starijih osoba, a pojačan kod
arterijske hipertenzije. S3 ton može da bude i fiziološki i
patološki. Fiziološki se javlja za vrijeme trudnoće i djece, a
patološki kod aortne i mitralne regurgitacije. S4 ton je
uvijek patološki ton, nastaje prije poojave prvog tona
(plućna i arterijska hipertenzija). Šumovi srca nastaju zbog
prelaska laminarnog toka krvi u turbulentan. Srčani šum ne
nastaje uvijek kao posljedica bolesti srca, već može biti
uzrokovan poremećajem ostalih sistema. Dijastolni šumovi
srca nastaju zbog vraćanja krvi kroz aortnu ili mitralnu
valvulu, javljaju se van pulsnog talasa pri palpaciji pulsa na
arterijama, uvijek su znak srčanog oboljenja, pojavljuju se
kao: rano, srednje i kasno dijastolni. To su: AI (aortne
insuficijencije), MS (mitralna stenoza). Sistolni šumovi srca
poklapaju se sa pulsom pri palpaciji pulsa na arterijama.
Mogu biti: 1. ejekcioni (mezosistolni) - završavaju se prije
S2, može da bude prisutan u fiziološkim stanjima; 2.
regurgitacioni (holosistolni, pansistolni) - traju do S2, uvijek
su patološki.
VRTOGLAVICA (VERTIGO) - je subjektivni osjećaj da se
čovjek sam okreće (subjektni vertigo) ili da se predmeti
vrte oko njega (objektni vertigo). Vrtoglavica je u stvarnosti
samo simptom koji upućuje na poremećaj funkcioniranja
centra za ravnotežu. Može biti praćena teturanjem,
glavoboljom, osjećajem nesvjestice, strahom ili rušenjem
zahvaćene osobe, kao i pojavom nevoljnih trzaja očiju
(nistagmusom). Često dolazi u sklopu kinetoza (bolesti
kretanja). Postoje dva glavna tipa vrtoglavice, ovisno o
načinu njenog nastanka. Iako se očituju na sličan način,
terapija je bitno drukčija. U praksi je 90% vrtoglavica
perifernog, vestibularnog porijekla. Kako bismo otkrili
uzrok vrtoglavice, posežemo za raznim pretragama koje
nam otkrivaju pravu sliku poremećaja. Osim pretraga krvi,
kojima možemo otkriti razne anemije, poremećaje
zgrušavanja krvi, infekcije, poremećaje koncentracije
elektrolita, koristimo se i vizualizacijskim tehnikama.
9. REAKCIJE NA SMANJENE FUNKCIJE - Danas se navodi
veći broj tipičnih rekacija na starenje i starost. Ključne
tipične reakcije na starenje i starost: 1. konstruktivni stav
prema životu zrelih osoba - Obično se osobe iz ove grupe
opisuju kao stabilne, sposobne za uspostavljanje toplih
odnosa sa drugim ljudima, uživaju u životu, imaju smisla za
humor, svesne su svojih nedostataka, vrijednosti u
budućnosti; 2. zavisnost - Ovakve osobe su obično
neambiciozne, rado odlaze u penziju, sve manje žele da
preuzimaju odgovornost i često vole da žive izvan svojih
mogućnosti; 3. odbrambeni stav - Ovoj grupi rad često
služi kao odbrana od suočavanja sa starošću i teškoćama
koje starost nosi; često su zatvoreni i nerado se
poveravaju; 4. gnjevni tip - Osnovno osjećanje starijih
osoba iz ove dobne grupe je organičeno na neostvarene
ciljeve u dosadašnjem životu; čvrsto su vezane za jednu
navike, skloni su sumnjičavosti, povlačenju od drugih ljudi,
pa i usmljeničkom životu; imaju naglašen strah od smrti; 5.
rezigrirani tip - Osnovna karakteristika je mržnja prema
samom sebi; na pređeni dotadašnji životni put osoba iz ove
grupe reaguje osećajem razočarenja i promašaja. U
životnoj historiji pored navedenih problema kod ovih
osoba postoje i drugi problemi kao npr. nesretno sklopljeni
brakovi, lišeni topline i ljubavi u braku, profesionalnu
karijeru i ekonomske probleme karakterišu brojni
neuspjesi i promašaji; njihovom mentalnom slikom
dominira usmaljenost, suvišnost i zavist.
ANGINA PERTORIS - je klinički sindrom uzrokovan
ishemijom (slabom prokrvljenošću) srčanog mišića
(miokarda), a karakteriše se osećajem bola i stezanja, ili
pritiska u grudnom košu. Vrste angine pektoris: stabilna i
nestabilna. Stabilna angina pektoris se karakteriše bolom
u prsima. Bol koja se javlja može da traje od 1 do 20
minuta. Obično se javlja prilikom pojačanog fizičkog
napora. Bol je karakteristična po tome što prestaje
prilikom uzimanja nitroglicerina. Nestabilna angina
pektoris se karakteriše bolom koji je dosta intezivniji od
stabilne angine pektoris, traje duže i nije povezan sa
naporom. Zove se još i predinfarktno stanje, a nastaje
iznenada. Bol koja se javlja ne prestaje uzimanjem
nitroglicerina. Dijagnoza se postavlja na temelju
karakterističnog pritiska u prsištu koji je izazvan naporom,
a prestaje u mirovanju. Pretrage: EKG, ehokardiografija,
koronografija. Liječenje: Glavni cilj je olakšati akutne
simptome i spriječiti ili umanjiti ishemiju. U akutnom
napadu nitroglicerin primijenjen sublingvalno je
najučinkovitiji lijek. U sprječavanju ishemije trebalo bi
svakodnevno uzimati antitrombocitne lijekove. β-blokatori
se daju većini bolesnika. Za prevenciju se koriste i blokatori
Ca-kanala i dugodjelujući nitrati.
RAK DEBELOG CRIJEVA - Kolorektalni karcinom je bolest
koja rezultira nekontroliranim rastom abnormalnih ćelija
koje potiču iz kolona ili rektuma. Te ćelije posjeduju
sposobnost kontinuirane ubrzane reprodukcije, što
rezultira invazijom normalnih okolnih tkivnih struktura ili
rasapom u udaljene organe putem krvi ili limfe
(metastaze). Dijeta s dosta voća i povrća reducira rizik za
razvoj kolorektalnog karcinoma. U ranoj fazi kolorektalni
karcinom nema karakterističnih simptoma. Najčešći znaci
upozorenja su: promjene u pražnjenju crijeva, uključujući i
zatvor i proljev, osjećaj nepotpunog pražnjenja, krvarenje
iz rektuma, tragovi krvi u stolici, promjena kalibra stolice
(stolica kao olovka). Hirurško liječenje je primarni način
liječenja raka debelog crijeva. Prije nego što se rak razvije,
moguće je nehirurškim putem ukloniti predkancerogene
izrasline, tzv. polipe, bez reza na trbušnoj šupljini. Taj se
postupak naziva polipektomija. Kemoterapija predstavlja
primjenu lijekova kojima se uništavaju tumorske ćelije.
Može se primjenjivati peroralnim putem - u obliku tableta,
poput kapecitabina ili intravenskim putem (kao injekcija u
venu ili infuzija putem centralnog venskog katetera).
hronično upalno oboljenje donjih disajnih puteva osjetljivih
na veliki broj raznih agenasa. Oni dovode do naglog razvoja
u principu reverzibilne opstrukcije donjih disajnih puteva
izazivajući akutni astmatični napad. Znaci i simptomi
astmatičnog napada su izarzito teško disanje i borba za
zrak, ubrzano disanje (tahipnea), tahikardija. Dijagnoza se
postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, mjerenja
saturacije krvi kisikom koja je snižena, mjerenje
respiracijskih volumena spirometrom, RTG-pluća. Terapija
se sastoji u sprječavanju razvoja hipoksije, poboljšanje
ventilacije aplikacijom bronhodilatatora, terapija upale ako
je uzrok napada. Položaj pacijenta je sjedeći. Odmah se
uključuje 4-8 litara kisika preko sonde. Za otklanjanje
spazma bronhija daju se bronhodilatatori i to: adrenalin,
metilksantini. Sljedeći korak u terapiji je primjena
protivupalnih lijekova, kortikosteroida. Primjenjuju se i
kristaloidi.
ASCITES - je izraz za nakupljanje vode u stomaku koji
opisuje ozbiljno bolesno stanje kod čovjeka. To je izraz koji
definira nakupljanje tekućine u peritonealnoj šupljini. Iako
ova bolest najčešće nastaje zbog ciroze i teške bolesti jetre,
prisutnost vode u stomaku može ukazati na neke druge
značajne zdravstvene probleme. Najčešći uzroci
nakupljanja vode u stomaku su sljedeći: povišen pritisak u
veni porte koja snabdijeva jetru krvlju, opstrukcija portalne
vene, oboljenje bubrega, oslabljen rad srca, upala srčane
maramice, sistemski eritemski lupus, poremećaj rada štitne
žlijezde. Liječenje ascitesa u velikoj mjeri zavisi od
osnovnog uzroka. Maligni ascites može biti liječen
hirurškom resekcijom tumora i kemoterapijom, dok se
liječenje ascitesa koji je nastao kao posljedica oslabljene
funkcije srca usmjerava u tom pravcu, odnosno liječi samo
srce. Diuretici su ovdje jako dobri jer oni povećavaju
izlučivanje vode i soli iz bubrega.
BICIKL U REHABILITACIJI - Ova aktivnost vrlo pozitivno
utiče na razvoj funkcijskih sposobnosti kardiovaskularnog
sistema. Vožnja biciklom kao rekreativna aktivnost
potrebna je posebno gojaznim osobama, kao i osobama s
početnom artrozom koljena, budući da bicikl nosi masu
tijela. Imajući na umu sve fiziološke promjene koje se
zbivaju starenjem i bolesti čija se učestalost povećava
starenjem, tjelovježba ima nekoliko specifičnih ciljeva:
održanje ili poboljšanje funkcijske sposobnosti i prevenciju,
liječenje i rehabilitaciju nekih akutnih i hroničnih bolesti.
Vožnja bicikla u starijih osoba je veoma bitna jer se
smanjuje opasnost od pada. Vožnja biciklom preporučuju
se osobama starije životne dobi koje su ili pretile ili imaju
bilo kakvih problema sa koljenima i zglobovima, a još uvijek
imaju dobru ravnotežu i vid. Naime takvom aktivnošću one
ne nose težinu vlastitog tijela, već trening provode u
sjedećem položaju. Dokazano je da vožnja biciklom ima
pozitivan uticaj na razvoj funkcionalnih sposobnosti
kardiovaksularnog sistema. Poželjno je izbjegavati
korištenje bicikl-ergometara, dok je preporučljivo poslati
stariju osobu na vožnju pravim biciklom u prirodu. Bicikl-
ergometri se najčešće koriste u zimskim mjesecima kada
vremenske prilike ne dopuštaju izlazak u prirodu. Svaki
takav bicikl ima skalu intenziteta kojom se intenzitet može
prilagoditi svakoj osobi.
11. PROCJENA STEPENA SENILNOSTI - Pod senilnošću se
podrazumijeva proces kojim se senescencijum završava,
budući da granica između ova dva stanja nije određena. Za
senilnost ne postoji tačno utvrđeno starosno doba, iako se
često smartalo da se ona otprilike javlja oko sedamdesete
godine. Brzina senilnog procesa zavisi od različitih faktora.
Smatra se da odlučujuću ulogu imaju ranija oštećenja,
fizičke i emocionalne traume, različite opšte i fokalne
infekcije, intoksikacije, posebno alkohol i duhan. Faktori
senilizacije djeluju na nervne ćelije, bilo neposredno, bilo
podsredstvom poremećaja cirkulacije i metabolizma.
Senilna oštećenja, čiji je dominantan kvalitet atrofija,
mijenjaju čitavu ekonomiju organizma (kardiovaslkularni
sistem, renalni sistem, skelet, glatka i poprečno-prugasta
muskulatura, masno tkivo, koža i njen dodatni aparat). Na
psihičkom planu, senilnom involucijom dolazi do smetnji
opisanih povodom blažih poremećaja u periodu
presenilnosti. Brojne smetnje potiču od znatnog pojačanja
tendencija koje inače spadaju u mentalne strukture
senescencije. One su najvećim dijelom izražene
intelektualnim propadanjem, i to prvenstveno gubljenjem
sintetičkih funkcija mozga. Involucija ne teče uvijek
pavilno; opadanje intelektualnih sposobnosti često dolazi u
etapama i ono je obično uslovljeno neujednačenim
smanjenjem moždane cirkulacije.
MALIGNE BOLESTI PANKREASA - Tumori gušterače
mogu se podijeliti na egzokrine i endokrine. Endokrini
tumori rastu iz ćelija otočića i često proizvode hormone.
Najčešće su smješteni u repu ili tijelu gušterače i mogu
narasti do 10cm i više prije nego se pojave bolovi i masa
dostupna opipu, te gubitak tjelesne težine i povećana
slezena zbog pritiska tumora na venu lienalis (koja odvodi
krv iz slezene). U endokrine tumore spadaju: 1. gastrinom
(Zollinger-Ellisonov sindrom) - povećana razina hormona
gastrina, u 70% slučajeva zloćudan; 2. inzulinom -
povećana razina hormona inzulina, pa u krvi nastaje
hipoglikemija (nedostatna razina glukoze); 3. Verner-
Morrisonov sindrom - vodenasta dijareja (proljevi), u 60%
slučajeva zloćudan; 4. nefunkcijski - ne izlučuju hormone,
pa se obično klinička slika razvije tek kada velika masa
tumora pritiskom na okolne strukture uzrokuje bolove u
trbuhu i leđima. Egzokrini tumori su oni koji se razvijaju iz
duktalnih i acinarnih ćelija gušterače, najznačajniji je od
njih duktalni adenokarcinom. Duktalni adenokarcinom
(karcinom gušterače) najčešće se javlja u glavi gušterače,
dva puta je češći u muškaraca i najčešće zahvata muškarce
u dobi od 55 godina, a vrh incidencije je u 70. god. života.
Uzrok karcinoma gušterače je nepoznat, no tri puta češće
se javlja u pušača, a povećani je rizik i kod bolesnika s
hroničnim pankreatitisom (hronična upala gušterače).
DIJASTOLNI ŠUMOVI SRCA - nastaju zbog vraćanja krvi
kroz aortnu ili mitralnu valvulu, javljaju se van pulsnog
talasa pri palpaciji pulsa na arterijama, uvijek su znak
srčanog oboljenja, pojavljuju se kao: rano, srednje i kasno
dijastolni. Dijastolni šumovi: 1. AI (aortne insuficijencije -
regurgitacije) - rano dijastolni, sluša se u sjedećem
položaju, punctum max. II, III MR prostor sa širenjem
prema apexu, puhajući, visokofrekventan, intenzitet
najviše 3/6, prisutan je Koriganov puls (pulsus altus -
magnus et celer - visok i brz), tlak je divergentan (viši
sistolni, a niži dijastolni pritisak, udaljavaju se), može da se
vidi Masetov znak (pomjeranje glave u ritmu srčanih
otkucaja) i Trauberov znak (sistolni šum nad a. femoralis),
nastaje najčešće kod reumatske groznice; 2. MS (mitralna
stenoza) - srednje i kasno dijastolni šum, punctum max. na
ictusu (apexu), prije slušanja pacijent treba da se zamori
(čučnjevi) da se šum bolje čuje, ne širi se, sluša se u lijevom
dekubitusu sa zvonom pri ekspirijumu, niskofrekventan,
posljedica je reumatske groznice.
12. VAKCINACIJA - (cijeljenje) je postupak promišljene
stimulacije imunološkog sistema u svrhu zaštite od bolesti.
Cijepljenje protiv gripe: Već godinama je uobičajeno
cijepljenje protiv gripe osoba starije životne dobi u
jesenskim mjesecima. Cijepljenjem protiv gripe kod starijih
osoba koji su većinom i hronični bolesnici želi se spriječiti
posebno težak tok ove bolesti, pojava komplikacija i
potreba za hospitalizacijom. Posebno se ističe važnost
redovnog cijepljenja protiv gripe iz godine u godinu.
Posljednjih godina u upotrebi su cjepiva protiv gripe
posebno namijenjena osobama starije životne dobi koja
potiču bolji i dugotrajniji imunitet. Cijepljenje protiv
pneumokokne bolesti: Jedna od čestih uzročnika zaraznih
bolesti je bakterija Streptoccocus pneumoniae
(pneumokok). Pneumokokna bakterija je široko
rasprostranjena, te može uzrokovati invazivne (meningitis,
bakterijska upala pluća i bakterijemija) i neivazivne (upala
uha, upala sinusa i bronha) infekcije. Kod starih osoba je
najčešća upala pluća. Obolijevanju su naročito podložni
štićenici domova umirovljenika i pacijenti u gerijatrijskim
odjelima ili bolnicama. Javnozdravstvene službe brojnih
visokorazvijenih zemlja svijeta (SAD, Njemačka) unazad
nekoliko godina daju preporuke svojim zdravstvenim
djelatnicima za cijepljenje osoba starije životne dobi i
protiv nekih drugih zaraznih bolesti, poput herpes zostera i
hripavaca (pertusisa) u kombinaciji sa difterijom i
tetanusom.
OSTEOPOROZA - U kasnijem životnom dobu mogu se
prepoznati dvije faze gubitka kosti: dugotrajna spora faza i
kratkotrajna brza faza. Tokom brze faze, žene u
postmenopauzi gube dodatnih 10% od kortikalne i 25% od
trabekularne kosti. Ostali faktori osteporoze:
mnogobrojne bolesti koje prate starost (jetre, bubrega,
hronični ulcerozni kolitis, Crohnova bolest, malnutricija),
hirurške intervencije, inaktivitet, neizlaganje suncu i
lijekovi (glikokortikoidi). Način života, pušenje, alkohol,
nizak unos kalcija potpomažući su faktori osteoporoze
starih. Dijagnoza osteoporoze: dvostruka apsorpciometrija
- DXA. Skrining metod preporuke u starih je ultrazvučno
mjerenje mineralne gustine petne kosti, visokog procenta
trabekularne kosti. Preporuka ultrasoničnog pregleda BMD
u starih je jednom godišnje. Terapija osteoporoze: Bolovi
se ublažavaju analgeticima. Spazam muskulature se
ublažava utopljavanjem, blagom masažom i malim dozama
sedativa. Potreban i kratak period mirovanja u postelji u
fazi akutnog bola. Kod hroničnog bola savjetuje se
primjena redovnih vježbi istezanja leđa. U osteoporozi se
savjetuje i unos kalcija, proteina i vitamina, prestanak
pušenja i izbjegavanje alkohola, umjerena fizička aktivnost,
izbjegavanje dizanja teških tereta i preduzimanje svih
mjera koje preveniraju pojavu padova u starih.
KOMUNIKACIJA SA STARIM OSOBAMA - Liječnik mora
odrediti može li od bolesnika uzeti anamnezu i može li
bolesnik lako i povezano odgovoriti na osnovna pitanja.
Ako ne može, podaci se traže od porodice i njegovatelja.
Bliski članovi porodice mogu pružiti podatke koje je
bolesnik izostavio. Dobijanje podataka od nekog drugog, a
ne od bolesnika ne ugrožava tajnost bolesnikovih
podataka. Prethodne psihijatrijske procjene ili liječenje se
razmatraju, a pri tome učinjene bilješke pribavljaju što je
prije moguće (info sistem-BIS). Vođenje razgovora na
brzinu i na ravnodušan način uz ispitivanje koje vodi
konačnom zaključku (nakon razgovora provedenog na krut
način) često sprječava bolesnika pri otkrivanju važnih
podataka. Praćenje anamneze trenutne bolesti pomoću
otvorenih pitanja, tako da bolesnik može ispričati svoju
priču vlastitim riječima zahtijeva jednaku količinu vremena,
a omogućuje bolesniku da opiše povezane društvene
okolnosti i da otkrije emocionalne reakcije. Razgovor treba
obuhvatati: 1. zdravstvenu anamnezu, uključujući i tok
prethodnih liječenja; 2. društvenu pozadinu, uključujući
razinu obrazovanja i bračno stanje, zaposlenje i podatke o
sukobima sa zakonom; 3. porodičnu anamnezu; 4.
bolesnikove reakcije na važna životna zbivanja i promjene.
srčanog vrha), Trill (podrhtavanje - kao predenje mačke),
palpacija sistole desne komore. Auskultacija srca:
frekvencija i ritam srca (normalna frekvencija - eukardija je
60-90/min., >90/min. - tahikardija, <60/min. - bradikardija
ritmičan rad srca, aritmičan - aritmija apsoluta,
ekstrasistole, tahikardija / bradikradija). Tonovi srca: S1-
prvi ton - sistolni, poklapa se sa pulsom, predstavlja
zatvaranje mitralnog i trikuspidalnog zalistka; S2-drugi ton
- dijastolni, predstavlja zatvaranje aortnog i pulmonalnog
zalistka; S3-treći ton - može da bude fiziološki, nastaje rano
u dijastoli za vrijeme brzog punjenja komore i patološki
zbog smanjene kontraktilnosti komora i opterečenja
komore volumenom; S4-četvrti ton - uvijek je patološki i
nastaje prije pojave prvog tona. Šumovi srca: vrijeme
javljanja (sistolni, dijastolni, kontinuirani), oblik (krešendo,
dekrešendo, tip platoa, krešendo-dekrešendo oblika šum),
punctum maximum (anatomska lokalizacija mjesta najbolje
čujnosti), propagacija (širenje), jačina(1-6/6), kvalitet
(ejakcioni, regurgitujući, grub, praskav, testerast, oštar),
frekvencija (niska, visoka).
TRAJNI URINARNI KATETER - Urinarna kateterizacija je
postupak u kojem se urinarni kateter uvodi kroz uretru do
mokraćnog mjehura radi omogućavanja slobodnog
isticanja pacijentovog urina. Trajni urinarni kateter se
postavlja kod inkontinentnih bolesnika. Trajni kateter se
uvodi da se osigura neprekidani i potpun odvod mokraće iz
mjehura. Upotrebljava se Foleyev kateter. To je fleksibilna
cjevčica od silikona ili gume koja prolazi kroz uretru do
mokraćnog mjehura. Cjevčica ima dva odvojena kanala,
lumena koji prolaze cijelom dužinom katetera. Jedan od
lumena je otvoren na oba kraja i dozvoljava urinu da ističe
u vrećicu. Drugi lumen ima valvulu koja ima na kraju balon
u koji se stavlja fiziološka otopina da bi se balon "napuhao"
i na taj način zadržao kateter u mjehuru.
ANEMIJA - je nedostatak dovoljnog broja hemoglobina
koji cirkulira kako bi isporučio kisik u tkiva. Uzroci anemije:
hronične bolesti, neodgovarajuća proizvodnja eritrocita,
uništavanje eritrocita, gubitak krvi, deficit u hranjivim
tvarima, nasljedstvo. Vrste anemije: anemija s
nedostatkom folne kiseline, anemija nedostatka željeza,
aplastična anemija, perniciozna anemija, anemija srpastih
ćelija, talasemija. Simptomi: bljedilo, umor, slabost,
dispepsija, palpitacije, tahikardija, glavobolja, vrtoglavica i
nemir, usporavanje misli, parestezija. Njega hematoloških
bolesnika: 1. rješavanje uzroka anemije i zamjene gubitka
krvi po potrebi za održavanje adekvatne oksigenacije; 2.
promicati optimalnu aktivnost i zaštititi od povreda; 3.
smanjiti aktivnosti i podražaje koji uzrokuju tahikardiju i
povećavaju srčani rad; 4. osigurati optimalne
prehrambene potrebe; 5. administracija svih propisanih
prehrambenih dodataka; 6. edukacija pacijenta i porodice;
7. svakodnevno provoditi ličnu higijenu; 8. prilagoditi
fizičke aktivnosti bolesnikovim mogućnostima i između
aktivnosti osigurati odmor; 9. spriječiti pad i povrede i
osigurati bolesniku pomoć i nadzor prilikom fizičkih
aktivnosti; 10. ustajanje iz kreveta mora biti postupno
(prvo uz sjedenje na krevetu, a nakon toga polako
ustajanje).
14. SOCIJALNA ZAŠTITA STARIH U BIH - Cilj sistema
socijalne zaštite je da doprinese društvenoj stabilnosti
države, tako što će se najugroženijim dijelovima društva
osigurati pristup neophodnoj pomoći. Bosna i Hercehovina
ima obavezu osigurati progresivno ostvarenje socijalnih
prava na pravedan, primjeren i nediskriminatorski način.
Svako mora da ima pristup osnovnim socijalnim pravima,
odgovarajući stepen zaštite za socijalno ugrožene grupe,
kao i sprječavanje socijalnog isključivanja. Uprkos tome,
ostale su velike nedosljednosti između tih standarda i
postojećeg zakonodavstva i prakse, koji čine sadašnji
sistem socijalne zaštite u BiH. Organi vlasti BiH ne
ispunjavaju svoju obavezu da koriste postojeća sredstva do
maksimuma i ne daju prioritet onima kojima je pomoć
najpotrebnija. Osobama kojima je potrebna socijalna
zaštita smatraju se muškarci stariji od 65 i žene starije od
60 godina života, koji nemaju članova porodice, niti
srodnike koji su po zakonu obavezni da ih izdržavaju, ili ako
ih ima, da ta lica nisu u mogućnosti izvršavati te obaveze.
Starije osobe u BiH suočavaju se s nizom problema, pri
čemu ih, osim siromaštva, pogađa i potpuni nemar društva
u kojem žive. Na području FBiH bez porodičnog staranja
živi oko 10.000 starih osoba. U FBiH domova za smještaj
starijih osoba iz segmenta javnih ustanova ima oko 12, ali
postoji veliki broj domova u privatnom sektoru.
HORMONSKA PROMJENA U MENOPAUZI I
POVEZANOST SA OSTEOPOROZOM - Žene koje su imale
ovarijektomiju u mlađem dobu imaju nižu gustinu kostiju u
kasnijem životnom dobu u odnosu na neoperisane žene
iste starosti. Hirurška menopauza ubrzava gubitak kostiju,
a nadoknada estrogena prevenira ili usporava ovaj gubitak.
Deficit estrogena u menopauzi važan je uzročnik gubitka
kosti i kasnijih fraktura. Epidemiološke studije su pokazale
da postmenopauzalna primjena estrogena smanjuje pojavu
preloma pršljenova ili kuka za približno 50%. Supstituciona
terapija hormonima treba da se koristi u kratkom
vremenskom periodu i u najmanjoj mogućoj dozi, samo u
žena sa naglašenim klimakteričnim simptomima. Smanjena
funkcija gonada i hipogonadizam često je povezan sa
frakturama pršljenova starijih muškaraca.
TROMBOEMBOLIZAM - je opstrukcija protoka u plućnoj
arteriji ili njenim granama izazvana embolusom (biološkim
materijalom, stranim tijelom ili vazduhom), koji
cirkulacijom dospijeva u pluća iz udaljenog dijela tijela. U
užem smislu, reč je o tromboembolizmu, izazvanim krvnim
ugruškom, trombom, koji je uglavnom porijeklom iz
dubokih vena karlice ili donjih ekstremiteta. Simptomi:
nedostatak vazduha, otežano disanje, gušenje, bol u
grudima, sinkopa (prolazni gubitak svijesti), kašalj
(posebno ako je praćen krvavim ispljuvkom). Dijagnoza:
testovi krvnih parametara, radiološke metode, ultrazvuk.
Liječenje je prije svega usmjereno na sprječavanje
uvećanja tromba, a istovremeno i na razlaganje istog, bilo
direktno putem trombolitičkog lijeka ili indirektno,
antikoagulantnom terapijom. Glavni antikoagulantni lijek
dosad je heparin. Prevencija tromboembolizma, prije
svega treba da podrazumijeva izbjegavanje faktora rizika za
formiranje tromba u dubokim venama donjih ekstremiteta.
Dovoljni su umjerena fizička aktivnost i redovno kretanje
uz izbjegavanje dugotrajnih sjedenja ili ležanja. Tokom
dugih putovanja treba češće ustajati ili raditi vježbe,
fleksije stopala i slično. Pošto se kao univerzalni faktori
rizika podrazumijevaju pušenje i gojaznost, potrebno je
korigovanje ishrane i prestanak pušenja.
15. EMFIZEM PLUĆA - je plućno oboljenje kod kojeg
dolazi do pretjeranog povećanja plućnih šupljina (alveola) i
smanjivanja plućnog tkiva, koje se nalazi između njih.
Vazduha u njima ima i više nego što treba, ali se on ne
obnavlja, jer se pluća ne mogu stegnuti, tj. smanjiti i
isterati istrošen vazduh. Plućno tkivo postaje vremenom
sve manje elastično, sve tvrđe. Osnovni funkcionalni
poremećaji u emfizemu pluća su: poremećaj prolaznosti
disajnih puteva, nadutost pluća i poremećaj koncentrcije
gasova u krvi. Patofiziološki poremećaji su kašalj,
iskašljavanje, sviranje u grudima i dispnea. Bolesnik sa
emfizemom često je mršav, asteničan. Najčešće sjedi
povijen unaprijed, ispruženih ruku, oslanja se na dlanove
da bi fiksirao rameni pojas i omogućio da se leđni mišići
koriste za efikasniji ekspirijum. Dijagnoza se postavlja na
osnovu anamneze, kliničke slike i RTG-nalaza. Za konačnu
potvrdu dijagnoze emfizema potrebno je bolesnika
podvrgnuti funkcionalnim testovima pluća. Izlječenje
emfizema nije moguće. Kod prepoznatog emfizema
moguće je usporiti i zaustaviti napredovanje bolesti
ispravnim mjerama i mijenjanjem životnih navika, a tu se
misli na prestanak pušenja. Značajan vid terapije emfizema
je respiratorna kineziterapija. Ona se temelji na tehnici
relaksiranja mišića, postavljanja u drenažni položaj,
pravilne upotrebe dijafragme u disanju, ali i vrlo važnim
tehnikama izdisaja koje ne dopuštaju kolabiranje malih
disajnih puteva i posljedičnu opstrukciju prolaska vazduha.
PSORIJAZA - je hronična bolest kože, odnosno vrlo čest
kožni poremećaj koji dovodi do promjena u životnom
ciklusu kožnih ćelija. Psorijaza je karakterizirana pojavom
upalnih crvenila na koži i ljuštenjem kože. Psorijaza
uzrokuje ubrzani razvoj ćelija na površini kože, a
posljedično i zadebljanje kože sa simptomima poput
svrbeža, suhoće i crvenih, ponekad bolnih mrlja. Psorijaza
nije zarazna. Kod psorijaze se na koži javljaju
tamnoružičasta uzdignuta mjesta prekrivena bijelim
m
m
m m
m m
m m m
m M
m
m m
m m m
m m
m m
m
m m
m m
M
m m m
m m m
m m
m
m m m
m m
m m m m m m
m m
m m
m m m
m
m m
m
m
m
m m m m

16. SISTOLNI ŠUMOVI SRCA - poklapaju se sa pulsom pri
palpaciji pulsa na arterijama. Ejekcioni šumovi: 1. AS
(aortne stenoze) - punctum max. II MR prostor desno,
propagira se u vrat, jak, praćen trilom, srednje frekventan,
grub, bolje se čuje kada pacijent sjedi, II ton udvojen,
prisutan je pulsus filiformis, AT-arterijska tenzija je
konvergentna (niži sistolni, a viši dijastolni pritisak,
približavaju se); 2. PS (pulmonalne stenoze) - punctum
max. II i III MR prostor lijevo, širi se prema ramenu i vratu,
praćen trilom, grub, srednje frekvencije, II ton udvojen; 3.
HK (hipertrofična kardiomiopatija) - punctum maximum III i
IV MR prostor lijevo, propagira se ka ictusu, srednje
frekvencije, grub, smanjuje se pri naporu ili čučnju; 4. FS
(fiziološki šum) - kod trudnica, anemije, hipertireoze,
febrilnosti; kod djece i mladih mogu da budu prisutni tzv.
neorganski šumovi - punctum max II, III, IV MR prostor
lijevo i ictus, bez propagacije, intenzitet najviše 2/6,
nestaje kada pacijent sjedne. Regurgitacioni šumovi: 1.
MR (mitralna regurgitacija) - najbolje se čuje na apexu
(ictusu), propagira u axilu, praćen trilom, puhajući, visoko
frekfentan, ne pojačava se u inspirijumu, različite jačine; 2.
TR (trikuspidalna regurgitacija) - čuje se na ksifoidu ili lijevo
parasternalno, širi se ka desnoj strani i desnoj
medioklavikularnoj liniji, puhajući, srednje frekfentan,
pojačava se pri inspirijumu; 3. VSD (ventrikularno septalni
defekt) - prisutan je fenomen pauka na točku, širenje po
cijelom prekordijumu, punctum max. najčešće u III, IV, V
MR prostoru, jak, praćen trilom, grub, visokofrekfentan,
prisutan kongenitalno.
UZROCI PARKINSONOVE BOLESTI - Određene nervne
ćelije (neuroni) u mozgu se postupno razgrađuju ili umiru.
Kada se smanjuje razina neurotransmitera dopamina u
dijelu mozga, što uzrokuje abnormalne aktivnosti mozga,
dolazi do znakova i simptoma Parkinsonove bolesti.
Simptomi: ukočenost mišića (rigor), usporenost pokreta
(bradikineza / akineza), tremor u mirovanju (akinetički
tremor), gubitak posturalnih refleksa (posturalna
nestabilnost). Vrlo rijedak oblik encefalitisa može dovesti
do pojave Parkinsonove bolesti. Uzrok Parkinsonove
bolesti nije poznat, ali se pretpostavlja da nekoliko faktora
igra u tome ulogu: 1. geni - istraživači su identificirali
specifične genetske mutacije koje mogu uzrokovati
Parkinsonovu bolest, ali one su rijetke, osim u slučajevima
porodica u kojima je veliki broj članova pogođen bolešću;
2. okoliš - izloženost određenim toksinima ili okolišnim
faktorima može povećati rizik od kasnije pojave
Parkinsonove bolesti, ali je rizik relativno malen. Uzroci:
primarni (idiopatski), sekundarni (simptomatsk), atipični,
nasljedni neurodegenerativne bolesti.
PROCJENA KOMATOZNOG STANJA - Stupor i koma su
poremećaji svijesti nastali uslijed oštećenja obje moždane
hemisfere ili retikularne formacije. Stupor je poremećaj
svijesti iz kojeg se bolesnik može samo kratkotrajno
razbuditi ponavljajućim snažnim i grubim podražajem.
Koma je poremećaj svijesti iz kojeg se bolesnik ne može
razbuditi. Glasgow koma skala - Otvaranje očiju:
spontano (4 boda), na govor (3 boda), na bolni podražaj (2
boda), ne otvara oči (1 bod). Verbalna reakcija: orijentiran
i razgovara (5 bodova), smeten (4 boda), neprikladno (3
boda), nerazumljivo (2 boda), ne odgovara (1 bod).
Motorna reakcija: izvršava naloge (6 bodova), lokalizira bol
(5 bodova), fleksija na bolni podražaj (4 boda), abnormalna
fleksija na bolni podražaj (3 boda), ekstenzija na bolni
podražaj (2 boda), ne otvara oči (1 bod). Normalno stanje
nosi 15 bodova. Ukupan zbroj bodova <8 u pravilu se
smatra komom.
17. PERKUSIJA GRUDNOG KOŠA - procijenjuje dubinu
plućnog tkiva do 10cm. Dijagnostička procjena grudnog
koša - Zvuk može biti: 1. tmuo kod pleuralnog izljeva,
atelektaze, infiltrata Tu; 2. potmuo kod lobarne
pneumonije, TBC-a, tumora (plućna kondenzacija); 3.
sonoran kod normalnih pluća, hroničnog bronhitisa, astme;
4. hipersonoran kod emfizema, kaverni, iznad želuca
(povećana vazdušnost pluća); 5. timpaničan kod
pneumotoraksa (odjekuje zbog vazduha u pleuralnom
prostoru). Topografska procjena grudnog koša: projekcija
vrhova pluća (Kreningova polja: 1,5cm upolje od vrata, na
srednjoj trećini gornje ivice m.trapeziusa), normalna širina
je 4-5 cm, proširenje kod emfizema, suženje kod TBC i
karcinoma vrhova pluća. Prednje orjentacione linije: linea
mediana anterior, linea sternalis (uz ivicu sternuma),
parasternalna (između sternalne i medioklavikularne),
medioklavikularna (prolazi kroz mamile), prednja axilarna,
srednja axilarna. Zadnje orjentacione linije: linea mediana
posterior (uz kičmeni stub), linea paravertebralis, linea
scapularis, zadnja axilarna.
MELENA - je naziv za crnu katranastu stolicu,
karakterističnog mirisa, što je uzrokovano krvarenjem iz
probavnog sistema. Crna boja javlja se zbog oksidacije
željeza u molekuli hemoglobina u tankom i debelom
crijevu. Uzroci: Najčešći uzrok melene je ulkusna bolest, te
krvarenje iz varikoziteta jednjaka, ali krv se može pojaviti i
u drugim bolestima koje zahvataju gornji dio probavnog
sistema. Najčešći uzrok melene je peptički ulkus. Melena
također može biti komplikacija antikoagulantnih lijekova,
kao što je varfarin. Uzroci krvarenja iz gornjeg
gastrointestinalnog sistema koji mogu rezultirati melenom
uključuju maligne tumore koji pogađaju jednjak, želudac ili
tanko crijevo, hemoragične bolesti krvi, kao što su
trombocitopenija i hemofilija, gastritis, varikoziteti
jednjaka, Meckelov divertikulum i Mallory-Weissov
sindrom. Dijagnoza melene: Često je prvi pristup upotreba
endoskopije za traženje očitih znakova krvarenja, test sa
slabom osjetljivošću / specifičnošću koji može otkriti izvor
krvarenja je označeno skeniranje crvenih krvnih ćelija i
kolonoskopija.
NAGLUHOST - Zujanje u ušima je najčešći poremećaj
sluha u starosti. Cerumen (ušni vosak) može jednostavno
zapušiti ušni kanal i dovesti do smanjenja slušne
sposobnosti. Uklanjanje cerumena najbolje rade ORL
specijalisti. Obična voda na temperaturi bliskoj toploti
tijela, 5-10 kapi u ušni kanal, treba da stoji najmanje 15
min., a ušni kanal zatvoriti vatom. U početku zbog
bubrenja cerumena može doći i do slabljenja sluha.
Proceduru ponavljati do 4 puta dnevno, najviše 4 dana.
Komercijalni preparati za razmekšavanje cerumena su isto
toliko efikasni kao i voda. Mnogi lijekovi kod starih su
izuzetno ototoksični (oštećuju sluh). To su aminoglikozidi,
neki diuretici i citostatici. Presbioakuzis je termin za
promjene sluha u starosti, a odnosi se posebno na
razumijevanje govora, teško podnošenje buke. Oslabljen
sluh kod starih nastaje kao posljedica kako smanjene
vazdušne provodljivosti zvuka, tako i one koštane. Slušni
aparat čine: mikrofon, amplifikator, slušalica i baterija.
Prema mjestu postavljanja slušni parati mogu biti: kanalni,
aparati u uhu, zaušni aparati, džepni, aparati koji su
smješteni u dršci naočare.
18. ANAMNEZA I PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE -
Sestrinsku anamnezu čini skup dobivenih podataka o
fizičkom, psihičkom i socijalnom stanju starije osobe. Njom
se utvrđuje potreba za zdravstvenom njegom i definiraju
sestrinske dijagnoze. Njom se direktno utiče na
zdravstvenu zaštitu i unapređenje zdravlja starijih osoba,
povećanje ukupnog trajanja života, smanjenje smrtnosti,
osiguranje psihičkog i fizičkog zdravlja, poboljašanje
kvalitete života i funkcionalne sposobnosti. Zdravstvena
njega mora biti prilagođena svakoj osobi pojedinačno pri
čemu treba imati na umu dob, tjelesno stanje i njegove
kognitivne pojedinosti. Za izradu anamneze treba utvrditi
potrebu za zdravstvenom njegom (prikupiti i analizirati
podatke za sestrinsku dijagnozu), planirati zdravstvenu
njegu (utvrditi prioritete i definirati ciljeve intervencije,
izraditi plan zdravstvene njege) te je provesti. Moraju se
prvo prikupiti podaci. Načini prikupljanja podataka:
intervju, promatranje, procjena psihofizičkih karakteristika,
analiza medicinske dokumentacije.
PRELOM KUKA - je za starije osobe životna prekretnica
u fizičkom, psihičkom i društvenom smislu. Značaj ove
povrede nije samo u njenoj učestalosti, već i u tome što
njena nesanacija uzrokuje veliki posljedični invaliditet i
često trajnu vezanost za postelju. Sve veći, sadašnji prosjek
starosti muškarca sa prelomom vrata femura je 72, a žena
77 godina. Simptomi: bol u području kuka, nemogućnost
kretnji, abdukcija i vanjska rotacija noge. Terapija: hirurška
u dubokoj starosti ukoliko nema kontraindikacija, zbog
lakše toalete i njege pacijenta. Ključni faktor u oporavku
pacijenta je funkcionalnost pacijenta prije povrede, dužina
i kvaliteta rehabilitacije nakon operacije, a posebno
motiviranost i suradnja pacijenta tokom rehabilitacijskog
postupka. I pored brojnih pratećih bolesti, reduciranih
psihofizičkih sposobnosti pacijenta, te medicinskih teškoća
liječenja, ovakav tretman preloma kuka za pacijente je
neophodan, za medicinsko osoblje dugotrajan.
PSIHOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI - Dijele se na: 1.
bolesti kojima je tipičan početak u starosti; 2. bolesti koje
se manifestuju u svakom životnom dobu (duševne bolesti,
poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji,
šizofrenija). Psihološki poremećaji mogu biti: 1.
funkcionalni poremećaji (depresija i manija kasnog
početka, parafrenija, hipohondrija, anksioznost kasnog
početka); 2. organski - simptomatski psihički poremećaji
(akutni i hronični moždani psihosindromi, delirantna i
konfuzna stanja, poremećaji afekta, amnestički sindrom,
demencije). Depresija je najčešći psihički poremećaj u
starosti (9-27% u opštoj, do 20-50% u staračkim
ustanovama). To je debalans dopaminergičkog i
holinergičkog sistema i neurotransmitera. Uzroci
depresije: stres, gubitak supružnika, somatska hronična
oboljenja, odlazak djece, gubitak uloge i statusa u društvu,
socijalna izoliranost i osamljenost. Liječenje: psihofarmaci
(antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici), psihoterapija i
porodična terapija, kombinacija psihofarmaka i
psihoterapije.
19. GERIJATRIJSKA PROCJENA - Elementi gerijatrijske
procjene i potencijalna klinička primjena: 1. funkcionalni
status (ispitivanje vida i sluha; sklonost padovima; hodanje;
aktivnosti svakodnevnice-ADL); 2. komorbiditet (broj i
vrsta oboljenja; broj i vrsta korištenih lijekova); 3.
mentalni status - kognitivne funkcije; 4. emocionalno
stanje - psihološke funkcije (GDS); 5. nutricioni status
(gubitak težine u posljednjih 6 mjeseci-MNA); 6. korištenje
lijekova; 7. gerijatrijski sindromi; 8. tjelesna građa - građa
(BMI); 9. socijalna potpora (MOS). Metode fizikalnog
pregleda: inspekcija (opšti utisak), palpacija, perkusija,
auskultacija. Inspekcija (opšti utisak) - ono sto vidimo na
pacijentu: stanje svijesti, stav pacijenta, visina, tjelesna
masa, konstitucija, simetričnost tijela, razvijenost
muskulature, koža, disanje. Palpacija - je pregled metodom
pipanja vrhovima prstiju pojedinih dijelova tijela. Perkusija
- je metoda gdje se kucanjem po površini tijela na osnovu
kvaliteta perkutornog zvuka dobijaju podaci o konzistenciji
i veličini organa, patološkom sadržaju, kao i o patološkim
stanjima. Auskultacija - je metoda slušanja stetoskopom:
grudnog koša, srca i abdomena. Antropometrijska
procjena: indeks tjelesne mase (ITM), srednja vrijednost
obima nadlaktice (MAC), obim potkoljenice (CC), gubitak
težine u posljednja tri mjeseca. Opšta procjena: nezavisan
život, terapija sa tri ili više lijekova dnevno, postojanje
psihološkog stresa ili akutne bolesti u posljednja tri
mjeseca, pokretljivost, neuropsihijatrijski problemi,
postojanje kožnih ulceracija. Dijetetska procjena: broj
punih obroka dnevno, selektivni pokazatelji unosa
proteina, dva ili više konzumiranja voća ili povrća dnevno,
da li je bilo smanjenog unosa hrane poslednja tri mjeseca,
koliko tečnosti se konzumira dnevno, način hranjenja.
PRELOM KUKA - je za starije osobe životna prekretnica
u fizičkom, psihičkom i društvenom smislu. Značaj ove
povrede nije samo u njenoj učestalosti, već i u tome što
njena nesanacija uzrokuje veliki posljedični invaliditet i
često trajnu vezanost za postelju. Sve veći, sadašnji prosjek
starosti muškarca sa prelomom vrata femura je 72, a žena
77 godina. Simptomi: bol u području kuka, nemogućnost
kretnji, abdukcija i vanjska rotacija noge. Terapija: hirurška
u dubokoj starosti ukoliko nema kontraindikacija, zbog
lakše toalete i njege pacijenta. Ključni faktor u oporavku
pacijenta je funkcionalnost pacijenta prije povrede, dužina
i kvaliteta rehabilitacije nakon operacije, a posebno
motiviranost i suradnja pacijenta tokom rehabilitacijskog
postupka. I pored brojnih pratećih bolesti, reduciranih
psihofizičkih sposobnosti pacijenta, te medicinskih teškoća
liječenja, ovakav tretman preloma kuka za pacijente je
neophodan, za medicinsko osoblje dugotrajan.
NEUROLOŠKE PROMJENE U STAROSTI - Neurološke
bolesti: 1. moždani udar (stroke); 2. multipla skleroza; 3.
amiotrofična lateralna skleroza; 4. parkinsonova bolest; 5.
demencija; 6. tumori mozga. Najvažniji simptomi
neuroloških oboljenja: motorni deficit (pareze i paralize),
poremećaj govora (disfazija), senzorni deficit (gubitak
osjeta), smetnje vida, sluha, poremećaj ravnoteže,
poremećaj svijesti. Alchajmerova bolest: oblik demencije,
progresivna bolest u kojoj propadaju ćelije u mozgu i koja
konačno ometa osnovne mentalne i fizičke funkcije osobe.
Karakteriše je gubitak pažnje i memorije povezane s
izgradnjom Beta-amiloidnih plakova i Tau proteina u
mozgu. Parkinsonova bolest: druga po učestalosti
neurodegenerativna bolest, neizlječivo stanje. Karakteriše
je progresivni gubitak neurona s. nigre. Amiotrofična
lateralna skleroza: ili Lou Gehrigova bolest je progresivna
neurološka bolest motoneurona. Karakteriše je propadanje
tijela nervnih motornih ćelija CNS-a i perifernog dijela
motornog puta. Multipla skleroza: hronična upalna
demijelinizacijska bolest. Karakterišu je difuzni plakovi
demijelinizacije u mozgu i kičmenoj moždini. Moždani
udar: manifestuje se kada snabdijevanje mozga krvlju
odjednom postane nedovoljno ili kada krvna žila u mozgu
rupturira.
20. UZROCI GUBITKA APETITA - Sa starenjem opada
mogućnost percepcije ukusa i mirisa zbog gubitka
receptora i promjena u neuralnim putevima. Mnoge
dijetalne greške starih i veća mogućnost trovanja hranom
su posljedica otežanog prepoznavanja ukusa i mirisa.
Gubitak apetita i neinteresovanje za hranu u starih osoba
je posljedica promjena u percepciji mirisa i uticaja mnogih
drugih faktora, kao što je integrativna funkcija CNS-a,
lijekovi, ishrana i ostala higijena. Osjećaj ukusa može biti
izmijenjen kako farmakološkim efektom lijeka, tako i
njegovim neprijatnim mirisom, odnosno ukusom. Uporedo
sa godinama starosti dolazi do progresivnog opadanja
senzibiliteta ždrijela, što doprinosi pojavi otežanog gutanja
(disfagije) u starosti. Poremećaj percepcije ukusa mogu
izazvati: triciklični antidepresivi, sulfasalazin, hlorfibrat,
levodopa, soli zlata, litijum i metronidazol. Antiholinergici
smanjuju salivaciju, izazivaju suha usta, a nedostatak nekih
vitamina kao što su B2 i niacin također može biti udružen
sa poremećajima ukusa.
NORDIJSKI ŠTAPOVI U REHABILITACIJI - Nordijsko
hodanje je najprimjerenija, najučinkovitija i najdostupnija
tjelovježba i način kretanja namijenjen svim dobnim
uzrastima. Preporučuje se pretilim osobama koje žele
smršati, dijabetičarima, srčanim bolesnicima u
rehabilitaciji, onima koji rehabilitiraju povrede
lokomotornog aparata, zdjeličnog područja, zglobova
nogu, lumbalnog dijela kičme, rekreativcima i vrhunskim
sportašima kao dopuna kondicijskom treningu. Štapovi
osiguravaju stabilnost i čvrstoću donjih ekstremiteta te su
vrlo korisni u različitim fazama rehabilitacije kuka, koljena i
gležnja. Pomoću štapova osigurat će se stabilnost pri
hodanju koja ujedno olakšava prelaz iz rehabilitacijske faze
na aktivan način života nakon rehabilitacije. Štapovi za
nordijsko hodanje korisni su i osobama s bolovima u
leđima jer potiču na uspravno držanje tijela koje stimulira
normalne sile i kontrakcije mišića na kičmu. Kada se
pravilno izvodi, pomaže u smanjenju opterećenja leđa i
donjih ekstremiteta, čime se ujedno olakšava i sama bol u
leđima.
SIMPTOMI STAROSTI - Najčešći simptomi u gerijatriji su:
omaglice, nesvjestice, padovi, nepokretnost, gubitak
apetita i težine. Takvi simptomi zahtijevaju posebnu pažnju
jer mogu biti posljedica poremećaja više organskih sistema.
Treba uzeti anamnezu, izvršiti fizikalni pregled i osnovne
laboratorijske pretrage radi aktivnog utvrđivanja stanja
koja se javljaju isključivo ili pretežno u starijih. Mnoga od
njih se previde, a rano prepoznata lakše se liječe. Dijagnoze
na koje se malo misli: manjak vitamina B12, sideropenijska
anemija, hipotireoza, srčana slabost, unutrašnje krvarenje,
šećerna bolest, bolesti stopala koje smanjuju pokretljivost,
bolesti usta koje otežavaju ishranu, smetnje vida i sluha,
demencija i depresija. Rana dijagnoza često ovisi o
poznavanju bolesnikove anamneze i životnog stila,
uključujući i psihički profil. Upravo su emocionalni ili
mentalni ispadi često prvi znaci fizičkog oštećenja,
nerijetko još u kurabilnoj fazi. Ako se o tome ne vodi
računa i simptomi pripišu demenciji, odgađa se
prepoznavanje i liječenje takvog stanja.
21. PREGLED GLAVE I VRATA - Normalan nalaz glave: 1.
glava normalne konfiguracije (oblika), simetrična (bez
znakova povrijeđivanja, tumefakta, kožnih promjena); 2.
ženskog/muškog tipa kosmatosti; 3. palpatorno i
perkutorno bolno ne/osjetljiva; 4. tragusi i Valeux-ove
tačke palpatorno bolno ne/osjetljive; 5. mastoidni
nastavak palpatorno i perkutano bolno ne/osjetljiv; 6.
ušne školjke normalnog oblika, vanjski ušni kanali bez
stranog sadržaja; 7. bulbusi normoponirani, pokretni u
svim pravcima, bez nistagmusa i strabizma; 8. zjenice
kružne, jednake, centralno postavljene, reaguju promptno
na svjetlost i akomodaciju, konvergencija bulbusa uredna;
9. rime oculi jednake, simetrične (bez ptoze i
egzoftalmusa); 10. sklere sedefaste (anikterične); 11.
konjunktive srednje prokrvljene; 12. usne ružičaste
(normalno prebojene) i vlažne, bukalna sluznica bez
patoloških promjena; 13. jezik normalne veličine,
neobložen, vlažan; 14. zubi zdravi (sanirani, vještački,
pomagala), desni bez patoloških promjena; 15. tvrdo i
meko nepce bez patoloških promjena, nepčani luci,
sluznica farinksa i tonzila bez znakova hiperemije, edema,
eksudacije, normalne boje i vlažnosti; 16. lice normalno
simetrično, normalne boje; 17. nos normalnog izgleda,
simetričnosti, prohodnost nosa normalna, bez prisustva
stranog sadržaja. Normalan nalaz vrata: 1. vrat cilindričan,
simetričan, aktivno i pasivno pokretan u svim pravcima; 2.
ne zapažaju se patološke pulzacije karotidnih sudova vrata,
nema šuma nad karotidama, karotidni puls se uredno i
simetrično palpira; 3. štitna žlijezda na svom mjestu,
normalne veličine i konzistencije, pokretna pri gutanju; 4.
nema uvećanih limfnih žlijezda; 5. vene vrata nisu
nabrekle.
ULKUS - Želučani i duodfenalni ulkus je endoskopski
defekt >0,5 cm koji probija mišićni sloj sluznice, a erozija
<0,5 cm ne probija mišićni sloj sluznice. Uzroci: HCI, pepsin,
infekcija Helicobacter pylori, uzimanje NSAR. Simptomi:
bol u žličici u gladovanju i 3h nakon obroka, krvarenje
(melena, hematemeza), perforacija (peritonitis), atipična
prezentacija sa anoreksijom i gubitkom u težini,
povraćanje, sezonsko javljanje (proljeće-jesen). Dijagnoza:
ezofago-gastro-duodenoskopija (EGD), biopsija, uzorci za
H. pylori. Isključiti: Ca želuca, gastritis, GERB, pankreatitis,
holecistitis, bilijarnu koliku, infarkt srca, perikarditis,
sindrom gornje a. mezenterike. Terapija: 10% svih
troškova od liječenja GI patologije, eradikacija H. pylori sa
antibioticima (klaritromicin, amoksicilin, metronidazol) i
inhibitorima proton pumpe, izdisajni test na H. pylori
nakon 45 dana terapije, u slučaju krvarenja endoskopska
sklerozacija, kod perforacije urgentna hirurška intervencija.
MJERE ZAŠTITE OD ŠIRENJA INFEKCIJA U DOMOVIMA
ZA STARE - 1. pranje ruku; 2. upotreba zaštitne odjeće
maski, rukavica; 3. korištenje instrumenata za jednokratnu
upotrebu; 4. sterilizacija instrumenata; 5. dezinfekcija
površina i vazduha; 6. pravilno odlaganje kontaminiranog
materijala i krvi; 7. izolacija pacijenata sa infekcijom; 8.
protektivna izolacija - izolacija imunokompromitovanih
pacijenata; 9. imunizacija bolničkog osoblja i pacijenata u
visokom riziku (rotavirusi, VZV, influenca...); 10.
antibiotska profilaksa; 11. kontrola krvi i krvnih produkata;
12. osoba zadužena za praćenje i kontrolu bolničkih
infekcija.
22. ENCEFALOGRAM KOD EPI NAPADA - Epilepsija je
hronična neurološka, u većini slučajeva dobro kontrolirana
bolest s kojom osobe mogu imati produktivan i uspješan
život. Epileptički napad je klinička manifestacija
prekomjernog, abnormalnog i hipersinhronog izbijanja
kortikalnih neurona određene regije ili šireg područja
mozga. Elektroencefalograf (EEG) je potpuno neinvazivna
metoda mjerenja električke moždane aktivnosti. EEG može
poslužiti u prikazu moždane aktivnosti koja ukazuje na
povećani rizik epileptičkih napada. Preporučuje se samo
onima za koje je vjerojatno da su imali epileptički napad na
temelju opisanih simptoma. U dijagnostici epilepsije, EEG
može pomoći u razlikovanju između vrsta napada ili
sindroma. Ne može se koristiti za isključivanje dijagnoze, te
može biti lažno pozitivan u zdravih. U određenim
situacijama može biti korisno učiniti EEG tokom sna ili u
neispavanog ispitanika. Pacijentu se postavljaju elektrode
na glavu u vidu tzv. kape, kojom su vezani za
kompjuterizirani aparat, elektroencefalograf, koji vrši
obradu registriranih signala odnosno valova sa poglavine
pacijenta. Metoda je potpuno bezopasna i bezbolna, a
tokom snimanja primjenjuje se svjetlosna stimulacija očiju
(fotostimulacija) različitim frekvencama, kao i duboko
disanje (hiperventilacija) u trajanju od 5 minuta.
ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA TRBUHA - Ultrazvuk
abdomena je zahtjevna pretraga za liječnika (ultrasoničara)
zbog složenih međuodnosa trbušnih organa. Za kvalitetan
pregled potrebna je dobra priprema pacijenta, najbolje
večer prije pregleda ne večerati i na pregled doći natašte.
Najveća smetnja kvalitetnom pregledu je zrak u crijevima.
Uobičajena ultrazvučna dijagnostika se dijeli na gornji
abdomen i donji abdomen, odnosno zdjelicu. Ultrazvukom
se gledaju tzv. parenhimatozni organi (jetra, gušterača,
slezena, bubrezi, prostata, nadbubrežne žljezde…), te
strukture ispunjene tekućinom (žučna kesa, mokraćni
mjehur, krvne žile). Kod jetre, slezene i gušterače
registriraju se difuzna oštećenja (masna, povećna, zastojna
jetra, povećana slezena), ali su značajnija žarišna oštećenja
(ciste, hemangiomi, karcinomi, metastaze). Kod žučne kese
i žučnih puteva najčešće dijagnoze su: kamenci, akutne i
hronične upale, karcinom. U mokraćnom mjehuru
dijagnosticiraju se: upale, kamenci, divertikuli, određuje se
ostatni urin poslije mokrenja. Kod prostate je bitna veličina
(benigna hiperplazija prostate), žarišne promjene,
kalcifikati. Također je važno napomenuti, da je ultrazvuk
vrlo osjetljiv za otkrivanje i najmanje količine tekućine u
slobodnoj trbušnoj šupljini.
HIDROTERAPIJA - je liječenje vodom i u vodi. U
hidroterapiji se koristi: 1. uzgon - Sila uzgona ovisi o
posturalnom stavu, površini uronjenog dijela tijela, težine
kostiju u odnosu na mišiće, masnom tkivu. Djeluje
suprotno sili teže, omogućuje kretanje i vježbanje sa
rasterećenjem lokomotornog aparata. Izvan vode sila
gravitacije pomaže pokretima prema dolje, u vodi uzgon
pomaže pokrete prema gore. Horizontalnim pokretima
izvan vode neutralizira se gravitacija, a u vodi uzgon; 2.
hidrostatski pritisak - raste sa veličinom vodenog stupca
(22,4 mmHg svakih 20,5 cm). Povećava se sa gustoćom
tekućine, gustoća raste sa dubinom. Veći je od kapilarnog
pritiska, pomaže cirkulaciju; 3. površinska napetost - Otpor
na površini veći je nego na njoj pa se kod fizički slabijih
bolesnika preporučuju ispod površine, a ne na njoj; 4.
kohezija vode - doprinosi otporu vode; 5. adhezija i
turbulencija. Indikacije za hidroterapiju: povrede mekih
tkiva, stanja nakon preloma, križobolja, kontrakture
zglobova, mišini spazmi, upalne i degenerativne reumatske
bolesti, anksioznost, tenzija, psihički problemi.
23. AUSKULTACIJA TRBUHA - služi za procjenu crijevnog
motiliteta (peristaltike), otkrivanje vaskularnih šumova,
perihepatičkog trenja, ascitesa. Treba da se askultuje trbuh
prije perkusije i palpacije. Peristaltika crijeva: 1. normalna
- cuje se klokotanje koje nastaje kao posljedica pretakanja
tečnosti i vazduha u crijevima tokom peristaltičkih pokreta;
2. pojačana - kod mehaničkog ileusa, dijareje, gladovanja;
3. ugašena - kod paralitičkog ileusa, peritonitisa.
Vaskularni šumovi abdomena: 1. a. renalis dex. et sin. -
sluša se 2 cm iznad pupka na medioklavikularnoj liniji
desno i lijevo, kod stenoze a. renalis se čuje sistolni šum;
2. aorta abdominalis - sluša se vertikalno 2 cm iznad pupka
u nivou slušanja a. renalis, kod stenoze aorte ili aneurizme
čuje se sistolni šum; 3. ilijačna aa. dex. et sin. - sluša se u
istoj vertikali gdje se slušaju renalne arterije na liniji koja
spaja spinu ilijaku anterior, iznad lig. ingvinale; 4.
femoralna aa. dex. et sin. - sluša se ispod lig. ingvinale u
istoj vertikali gdje se slušaju renalne i ilijačne arterije; 5.
venski šumovi kod ciroze jetre - čuju se u epigastrijumu ili
oko jetre. Trenje: se javlja ako u abdomenu ima neka upala
ili tumor: 1. upala peritoneuma; 2. iznad jetre (zbog upale
njene kapsule); 3. iznad slezene (zbog infarkta).
LEUKEMIJA - je nekontrolirana proliferacija bijelih
krvnih ćelija (WBC) u koštanoj srži. Vrste leukemije: 1.
akutna mijelogena leukemija (najčešće u odraslih osoba);
2. akutna limfocitna leukemija (najčešće u djece); 3.
hronična mijelogena leukemija (neuobičajeno prije 20
godina); 4. hronična limfocitna leukemija (najčešće u
osoba starijih od 50 godina). Temeljni uzrok je nepoznat.
Predisponirajući činioci: izlaganje zračenju, hemijska
sredstva, nasljedstvo (hereditet). Simptomi: bljedilo, umor,
slabost, povišena tjelesna temperatura, gubitak tjelesne
težine, abnormalno krvarenje i modrice, limfadenopatija,
splenomegalija, hepatomegalija, bol u kostima i
zglobovima, glavobolja i neurološka disfunkcija. Dijagnoza:
CBC i krvne mrlje, punkcija i aspiracija koštane srži,
biopsija. Ciljevi liječenja i specifičnosti njege: sprječavanje
infekcije, sprječavanje i kontrola krvarenja, pacijentsko
obrazovanje i održavanje zdravlja, smanjenje boli,
poboljšanje tolerancije aktivnosti.
GONARTROZA - predstavlja artrozu koljenskog zgloba,
odnosno degenerativne promjene hrskavice koljena koje s
vremenom uzrokuju degeneraciju ostalih dijelova zglobane
čahure, kostiju, ligamenata te uzrokuju bol i limitiranost
pokretljivosti zgloba koljena. Uzroci pojave ovakvih
degerativnih promjena hrskavice su različiti: proces
starenja, prekomjerena tjelesna težina, deformacije
stopala ili koljena koje uzrokuju varus ili valgus poziciju
koljena, pretjerana tjelesna aktivnost koja preopterećuje
hrskavicu i druge zglobne strukture. Simptomi koji se
pojavljuju su bol kod određenih pokreta, a s vremenom,
progresijom oštećenja hrskavice i zglobne čahure ta bol
raste i produžuje se vrijeme njenog trajanja. Oštećenja
hrskavica imaju 4 faze. Tretiranje se može vršiti
konzervativno ili operativno. Uglavnom se kod starije,
manje aktivne populacije savjetuje konzervativna terapija,
a kod mlađih hirurška, gdje se vrši čišćenje, zaglađivanje i
čak zamjena hrskavičnog tkiva kako bi se poboljšala i što
duže očuvala funkcionalnost zgloba. Rehabilitacija se
usmjerava ka smanjenju boli i upale u koljenu, povratku
izgubljenog opsega pokreta i relaksaciji mišićnog spazma
ako je do njega došlo. Također je bitno da se radi na
jačanju svih mišića natkoljenice kako bi aktivni stabilizatori
bili spremni preuzeti veća opterećenja te tako smanjiti
stres na hrskavicu. Također je potrebno poboljšavati
stabilizaciju koljenskog zgloba kroz vježbe ravnoteže.
24. MOŽDANI UDAR - je opasna bolest koja se
manifestuje kada snabdijevanje mozga krvlju odjednom
postane nedovoljno (moždani infarkt, ishemijski moždani
udar, ICV) ili kada krvna žila u mozgu rupturira
(intracerebralni hematom). Klasifikacija moždanog udara:
1. prednja cirkulacija u odnosu na posteriornu cirkulaciju;
2. desni mozak nasuprot lijevom mozgu. Tipovi moždanog
udara: 1. ishemijski infarkt, hemoragični infarkt, tromboza
ili embolija; 2. intrakranijalni hematom (ICH), ruptura
moždanih krvnih sudova; 3. subaranhoidalna hemoragija
(SAH), ruptura aneurizme. Njega pacijenta: 1. uspostaviti
vrijeme početka; 2. stanja koja mogu oponašati moždani
udar (hipoglikemija, hipertenzija, encefalopatija,
komplicirana migrena); 3. historija pacijenata, anamneza;
4. fizikalni pregled; 5. Labs-CBC, PT, INR, fibrinogen, BMP,
glukoza u krvi, srčani enzimi; 6. neuroimaging (CT, MRI);
7. EKG; 8. trombolitici ili intervencijske neuroradiološke
procedure (ishemija); 9. neurohirurška evakuacija
hematoma (hemoragija cerebri); 10. praćenje vitalnih
znakova i stanja svijesti; 11. održavanje prohodnost
dišajnih puteva i disanje; 12. prehranjivanje; 13. njega
kože; 14. eliminacija urina i stolice; 15. sprječavanje
kontraktura, dekubitusa, tromboembolizma.
PREGLED UROGENITALNIH ORGANA - Radiološka
dijagnostika urogenitalnog sistema je skup dijagnostičkih
metoda za dokazivanje anatomsko-morfoloških promjena i
otkrivanje, lokalizaciju, karakterizaciju patološkog procesa.
Ovom metodom moguće je i određivanje proširenosti
bolesti (stadijumi), planiranje dijagnostike i liječenja
(biopsije, zračenja, izbora protokola liječenja), a kod
pojedinih bolesti i praćenje toka i otkrivanje eventualnog
povratka (recidiva) bolesti. Tehnologija kojom se danas
izvode radiološki pregledi urogenitalnog sistema uz
primjenu brojnih softverskih mogućnosti, omogućuju
različite prikaze anatomskih detalja i njihovih patoloških
promjena. Radiološki pregledi se sve više individualiziraju
za pojedinog bolesnika, a da bi to bilo moguće, potrebna je
dobra saradnja radiologa i urologa sa ostalim ljekarima
ordinarijusima i prikupljanje validnih anamnestičkih i
ostalih podataka o ranijim bolestima i ranije obavljenim
dijagnostičkim postupcima. Specijalistički pregledi: UZV
trbuha i urogenitalnih organa, Doppler urogenitalnih
organa, transrektalni pregledi prostate (TRUS), biopsija
prostate pod kontrolom ultrazvuka, uretrocistoskopija,
liječenje poremećaja mokrenja u žena i muškaraca
(inkontinencija, retencija), liječenje poteškoća s
potencijom (erektilna disfunkcija), obrada muškog
steriliteta, otvorene i endoskopske operacije.
HEMODIJALIZA - je metoda odstranjivanja otpadnih
tvari iz krvi, kao što su kalij i urea, ali i viška vode u
slučaju zatajenja bubrega. Hemodijaliza je jedna od tri
terapije za zamjenu funkcije bubrega. Druge dvije
su: transplantacija bubrega i peritonejska dijaliza. U
procesu hemodijalize krv se uvodi u dijalizator, uređaj s
dva odjeljka tekućine, ustrojena u snopove kapilarnih
cjevčica ili u paralelne slojeve semipermeabilnih
membrana. Krv u prvom odjeljku protiče s jedne strane
polupropusne membrane, dok s druge strane, u drugom
odjeljku, u suprotnom smjeru protiče kristaloidna otopina
(dijalizat). Gradijent koncentracije otopljenih tvari između
krvi i dijalizata omogućava željene promjene u sastavu
bolesnikovog seruma, poput sniženja uree i kreatinina,
povišenja HCO3 ili uravnoteženja elektrolita Na, Cl, K i Mg.
Odjeljak dijalizata je pod negativnim pritiskom prema
krvnom odjeljku kako bi se spriječilo filtriranje dijalizata u
krvotok i uklonio višak vode iz bolesnika. Dijalizirana krv se
potom vraća u organizam bolesnika.
25. TONOVI SRCA - S1-prvi ton (sistolni, poklapa se sa
pulsom) - predstavlja zatvaranje mitralnog i trikuspidalnog
zaliska, najbolje se čuje nad ictusom. Istovremeno se
otvaraju aortni i pulmonalni zalisci čije otvaranje nije
čujno. S1-prvi ton može da bude: 1. pojačan kod
tahikardije, mitralne stenoze; 2. smanjen kod mitralne
regurgitacije, srčane insuficijencije, AV bloka
I°,miokarditisa. S2-drugi ton (dijastolni) - predstavlja
zatvaranje aortnog i pulmonalnog zaliska, najbolje se čuje
u II MR prostoru desno ili lijevo, pacijent treba da diše
lagano a zatim malo dublje. S2-drugi ton može da bude: 1.
sa desne strane (aortni zalistak) - pojačan (arterijska
hipertenzija) i smanjen (kalcifikovana aortna stenoza); 2.
sa lijeve strane (pulmonalni zalistak) - pojačan (plućna
hipertenzija, ASD/atrijalni septalni defekt) i smanjen (stare
osobe, stenoza plućne arterije). S3-treći ton može da bude:
1. fiziološki - nastaje rano u dijastoli za vrijeme brzog
punjenja komore kod djece, mladih, trudnica; 2. patološki
- zbog smanjene kontraktilnosti komora i opterećenja
komore volumenom kod aortne i mitralne regurgitacije.
S4-četvrti ton - uvijek je patološki, nastaje prije pojave
prvog tona, najbolje sa zvonom na apexu (ictusu) u lijevom
dekubitusu, prisutan je kod: arterijske hipertenzije, aortne
stenoze, plućne hipertenzije.
MALIGNOMI JETRE - Hepatocelularni karcinom (HCC) je
peti najčešći maligni tumor u svijetu. Muški pol i starije
životno doba uz dugogodišnje prisustvo hronične bolesti
jetre (ciroze) povećavaju rizik za razvoj HCC. Uzroci:
hronična infekcija virusom hepatitisa B i C, alfatoksin B1,
hronični hepatitis (ciroza). Simptomi: bolovi ispod desnog
rebarnog luka sa mogućom propagacijom u desno rame,
gubitak tjelesne težine i gubitak apetita. Terapijski
postupci: hiruška resekcija, transplantacija jetre,
transarterijska embolizacija (TAE) i transarterijska
hemoembolizacija (TACE), perkutana etanolska injekcijska
terapija (PEIT), krioterapija, hipertermija, hemoterapija,
zračenje. Angiosarkom je najčešći maligni mezenhimni
tumor jetre, vrlo rijedak tumor koji najveću incidencu ima
kod osoba starijih od 60 godina. Postoji povezanost sa
prethhodnom izloženošću vinil hloridu, torotrastu, arsenu,
anaboličkim steroidima, a može biti komplikacija
neurofibromatoze. Tumor se sastoji od kavernoznih sinusa
ispunjenih krvlju čiji epitel čine maligne, anaplastične
endotelne ćelije. Simptomi: bol u stomaku, gubitak
apetita, gubitak tjelesne težine, palpabilna masa u trbuhu.
Rjeđe se mogu javiti akutni abdomen i hematoperitoneum
(ruptura tumora). Terapija: Zbog kasnog otkrivanja
operacija ili transplantacija su rijetko mogući. Tumor je
relativno rezistentan na radioterapiju i slabo odgovara na
hemioterapiju.  otkrivaju srčani šumovi, razni poremećaji ritma i šumovi
NAČELA UN O PREVENCIJI ZLOSTAVLJANJA STARIH
OSOBA - Načelo neovisnosti - dostupnost prikladne hrane,
vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene njege kroz
osiguranje dohotka, život u sigurnoj sredini koja se može
prilagoditi ličnim potrebama i promijenjenim
sposobnostima; život u vlastitom domu što je duže
moguće. Društveno angažovanje - osobe starije dobi
trebale bi ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u
izradi i provedbi politike koja direktno utiče na njihovo
blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještine s mlađim
generacijama. Načelo njege starijih - odgovarajuća njega
od strane rodbine i zajednice i neometan pristup
zdravstvenoj zaštiti koja će im omogućiti održavanje i
postizanje najboljeg mogućeg nivoa tjelesnog, društvenog i
emotivnog blagostanja te spriječiti ili odgoditi početak
bolesti. Samoispunjenje - mogućnost ostvarenja cjelovitog
razvoja vlastitih potencijala kroz pristup obrazovnim,
kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u
kojem žive. Dostojanstvo - dostojanstven i siguran život te
zaštita od izrabljivanja i tjelesnog i duševnog zlostavljanja,
sigurnost da će se s njima postupati pošteno bez obzira na
dob, rasnu ili etničku pripadnost, invalidnost ili drugi
status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj
gospodarski doprinos.
26. EKG - je grafički ili elektronski prikaz rezultata
elektrokardiografije - procesa snimanja električne
aktivnosti srca tokom perioda u kojem su prikopčane
elektrode na određena mjesta kože. One otkrivaju sitne
električne promjene na koži koje nastaju iz srčano-mišićnih
elektrofizioloških obrazaca depolarizacije u svakom
srčanom ciklusu. To je test koji se u kardiologiji vrlo često
obavlja. U konvencionalnom 12-kanalnom EKG-u, postavlja
se 10 elektroda - na ekstremitetima pacijenta i na površini
grudnog koša. Ukupne veličine električnog potencijala srca
se zatim mjere iz 12 različitih uglova (vodova), a snima se u
određenom vremenskom periodu (obično 10 sekundi). Na
taj način, ukupna veličina i smjer električne depolarizacije
srca uhvaćeni su u svakom trenutku tokom srčanog ciklusa.
Grafikon napona u odnosu na vrijeme koje proizvodi ovaj
neinvazivni medicinski postupak naziva se
elektrokardiogram. Tokom svakog otkucaja, zdravo srce
ima urednu progresiju depolarizacije koja počinje u
pejsmejker ćelijama u sinoatrijskom čvoru. Zatim se širi se
kroz pretkomoru, prolazi kroz AV čvor dolje u Hisov snop i
u Purkinjeova vlakna, pa se rasprostire i na lijevu stranu
širom komora. EKG može se koristiti za mjerenje stope i
ritma otkucaja srca, veličine i položaja srčanih komora,
prisustvo oštećenja mišićnih ćelija srca ili sistema
provođenja, efekta srčanih lijekova i funkcije ugrađenih
pejsmejkera.
GASTROSTOMA I HRANJENJE PREKO STOME -
Gastrostoma je čest oblik enteralne ishrane kod onih
bolesnika kod kojih je iz bilo kojeg razloga onemogućena
ishrana per os. Izvodi se kroz mali rez na prednjem
trbušnom zidu u srednjoj liniji odmah iznad umibilikusa. U
zavisnosti od zdravstvenog stanja gastrostoma može biti
privremena i trajna. Nutritivna gastrotoma se postavlja kod
onih pacijenata kod kojih je privremeno ili trajno
onemogućeno gutanje zbog čega nema unosa kvalitetne
hrane, odnosno hrane potrebne za normalan dnevni
obrok. Na taj način gastrostoma obezbjeđuje privremeno
ili dugoročno rješenje za ishranu. Enteralna prehrana,
poznata i kao hranjenje kroz cijevi ili umjetno hranjenje,
način je prehrane prilagođen onima koji ne mogu jesti
dovoljno ili uopće kako bi dobili sve potrebne hranjive
tvari. Ovako, preko cjevčica one dolaze izravno u tanko
crijevo i želudac iz kojih se apsorbiraju u krvotok.
Gastrostoma je silikonska cijev koja se endoskopskom
metodom, kroz mali rez na trbušnoj stijenci, dovodi do
želuca. Gastrostome nemaju određeni vijek trajanja, a
mijenjaju se kad postanu neprohodne za davanje hrane i
tekućine.
ALCHAJMEROVA BOLEST - oblik demencije, progresivna
bolest u kojoj propadaju ćelije u mozgu i koja konačno
ometa osnovne mentalne i fizičke funkcije osobe. Tačan
uzrok je još uvijek nepoznat. AD karakterizira gubitak
pažnje i memorije povezane s izgradnjom Beta-amiloidnih
plakova i Tau proteina u mozgu. Smanjena prisutnost
kolina potrebnog za neurotransmisiju i spoznaju je glavna
biohemijska promjena. Rana faza: promjena raspoloženja,
slabo prosuđivanje, konfuzija, poteškoće s brojevima,
povlačenje ili depresija. Srednja faza: oštećenje bruto
memorije, afazija, anksioznost, strah, sutanja, progresivno
snižen prag stresa, konfabulacije. Kasna faza: disfagija s
rizikom za aspiraciju, oštećeni govor, slaba komunikacija,
nepokretnost, potpuno ovisan o svim aktivnostima
svakodnevnog života, morbidnost sa aspiracijom i upala
pluća ili sepsa. Terapija: Ne postoji lijek Alchajmerovu
bolest, i liječenje se oslanja na smanjivanje simptoma, i
usporavanje toka bolesti. Održavanje fizičkog i zdravlja
mozga, kao i zdrav društveni život, su važna komponenta
smanjenja rizika od demencije. Njega: Odgovornost za
pacijente uglavnom pada na njihovu porodicu. Oni koji se
brinu za pacijenta moraju biti na stalnom oprezu zbog
mogućnosti da bi pacijent mogao odlutati, ili se uzrujati ili
se zbuniti na način koji može biti opasan ne samo za
pacijenta već i za druge ljude oko njega. Izlaziti na kraj sa
nemogućnosti da prepozna lica izaziva ogromnu duševnu
bol.
27. MALNUTRICIJA - može definirati kao neravnoteža
unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi
do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim
funkcijama. To je manjak esencijalnih hranjivih tvari u
ljudskom organizmu. Uglavnom pogađa bolesnike koji
nemaju adekvatan nutritivni unos.Malnutricija je vrlo česta
među starijim osobama gdje je postala vrlo ozbiljan
problem. Malnutricija nije isto što i pothranjenost koja je
posljedica manjka energije, proteina i drugih nutrijenata.
Također, malnutricija nije uvijek u vezi s preniskom
tjelesnom masom; od malnutricije mogu patiti i gojazne
osobe. Opasnost pojave malnutricije povećava se
starenjem zbog tjelesnih, psiholoških, socioloških i
ekonomskih promjena koje obilježavaju proces starenja.
Unatoč velikoj učestalosti, malnutricija u starijih osoba
često izostaje kao dijagnoza i rijetko se liječi. Najčešći
uzroci malnutricije: hronične upalne bolesti crijeva,
različite fistule probavne cijevi, hronični pankreatitis,
hronične jetrene bolesti, hipotiroidizam, različite vrste
zloćudnih tumora probavnog sistema.
NJEGA A-V FISTULA U DIJALIZI - Za vrijeme dijalize u
pristup se uvode dvije igle. Kroz jednu iglu krv ističe iz
tijela, prolazi kroz uređaj za dijalizu i vraća se u tijelo kroz
drugu iglu. Vrlo je važno voditi brigu o vaskularnom
pristupu kako bi se spriječile komplikacije. Komplikacije
mogu da se jave čak i kada je pacijent pažljiv, ali su rjeđe
ako se preduzmu određene mjere opreza. Pristup se
svakodnevno pere sapunom i vodom, kao i uvijek prije
dijalize. Pacijent ne smije da se češe, niti uklanja kraste.
Svakodnevno kontrolisati da li ima simptoma infekcije kao
što su zagrijanost ili crvenilo. Svakodnevno provjeravati da
li u pristupu postoji protok krvi. Treba da se osjeti vibracija
kroz pristup; obavjestiti ljekara ako je nema ili se promjeni.
Protok krvi se ponekad kontroliše ultrazvukom (dopler).
Monitoringom protoka se mjeri brzina protoka krvi kroz
pristup za vrijeme tretmana.
FAKTORI RIZIKA KOD KORONARNIH BOLESTI -
Koronarna bolest srca (KBS) je bolest srčanih (koronarnih
arterija) obično izazvana aterosklerozom, čiji je uzrok
taloženje masnih supstanci i nastajanje naslaga (plaka) na
unutrašnjoj površini zida srčanih (koronarnih arterija).
Koronarna bolest srca nastaje stvaranjem naslaga
(plakova) u koronarnim arterijama, koje srce opskrbljuju
krvlju. Posljedica toga je smanjeni dotok krvi do srčanog
mišića. Faktori rizika za razvoj koronarne bolesti:
hiperholesterolemija, hiperlipidemija, pušenje, visoki krvni
pritisak (iznad 140/90 mmHg), visoke masnoće u krvi,
tjelesna neaktivnost, šećerna bolest (dijabetes),
prekomjerna tjelesna težina i pretilost, nasljeđe, starost;
muškarci preko 55 godina, a žene preko 65 godina, muški
spol više nego ženski, stres, psihološki i socijalni faktori.
Osobe starije dobi od 65 godina razvijaju više od jednog
faktora rizika, što znači da su osobe te dobi izloženije
koronarnim bolestima nego što su osobe mlađe dobi.
Koronarna bolest napreduje polako, često bez simptoma.
Prvi znak bolesti obično je bol u prsima koji se javlja
prilikom tjelesnog opterećenja, ali i u stanju mirovanja. Bol
se može pojaviti u obliku stezanja, pritiska i nedostatka
zraka, a može se širiti u ruke, posebno lijevu, u ramena,
leđa ili čeljust te može biti praćen mučninom, povraćanjem
i jakim znojenjem.
28. PARKINSONOVA BOLEST - je druga po učestalosti
neurodegenerativna bolest. Počinje od 40-70. god.,
najčešće u 60. god. To je neizlječivo stanje. Cilj je zadržati
funkciju i kvalitet života. Simptomi: ukočenost mišića
(rigor), usporenost pokreta (bradikineza / akineza), tremor
u mirovanju (akinetički tremor), gubitak posturalnih
refleksa (posturalna nestabilnost). Ostali nemotorni
simptomi: 1. psihijatrijski (depresija, anksioznost,
demencija, apatija); 2. senzorni (nespecifična bol, akatizija,
poremećaji sna); 3. autonomni (opstipacija, urinarna
urgencija i inkontinencija, impotencija, hipotenzija).
Početak simptoma je asimetričan, na jednom ekstremitetu,
a kasnije zahvata i druge i na drugoj strani tijela.
Holinergični i dopaminergični neuronski sistem su
antagonistički i nalaze se u ravnoteži. Remeti se funkcija
mitohondrija sa stvaranjem slobodnih radikala i
oksidativnog stresa uz posljedičnu neurodegeneraciju.
Terapija: kombinacija - madopar (benzerazid / levodopa)
sa Nakom (karbidopa / levodopa).
ENTEROLOŠKA PREHRANA - Enteralna prehrana, poznata
i kao hranjenje kroz cijevi ili vještačko hranjenje, način je
prehrane prilagođen onima koji ne mogu jesti dovoljno ili
uopšte kako bi dobili sve potrebne hranjive tvari. Ovako,
preko cjevčica one dolaze izravno u tanko crijevo i želudac
iz kojih se apsorbiraju u krvotok. Osim u bolnici, ovakvo
hranjenje može se provoditi i kod kuće uz podršku
specijaliziranog medicinskog tima. Enteralna prehrana
provodi se u sljedećim uvjetima: rak glave i vrata koji
mogu otežati ili onemogućiti gutanje, kemoterapija,
neurološki problemi, nesvjesno stanje, hronične plućne
bolesti, hronično zatajenje jetre ili bubrega, hronična upala
gušterače, upalne bolesti crijeva koje onemogućuju
apsorbiranje hranjivih tvari, zastoj crijeva, povrede
probavnog trakta ili glave, zloćudne bolesti probavnog
sistema, suženja jednjaka, otežano gutanje, anoreksija.
Jedan od najčešćih puteva hranjenja je nazogastrična
sonda. To je cjevčica umetnuta kroz nosnicu do želuca.
Najčešći put umjetnog hranjenja, posebno u kućnoj
varijanti enteralne prehrane, je perkutanom
gastrostomom. Gastrostoma je silikonska cijev koja se
endoskopskom metodom, kroz mali rez na trbušnoj
stijenci, dovodi do želuca. Kožu oko cijevi je potrebno
posebno održavati, jer želučani sadržaj može istjecati oko
cijevi i tako iritirati kožu.
AUSKULTACIJA - je metoda slušanja stetoskopom:
grudnog koša (kvaliteta i intenziteta disajnog šuma kao i
propratnih šušnjeva), srca (F.R.T.U.Š - frekvenca, ritam,
tonovi, udvajanje, šumovi), abdomena (crijevne peristaltike
- motiliteta, vaskularnih šumova - stenoza renalne arterije i
aorte, perihepatičkog trenja...). Auskultacija ima izuzetan
značaj u procesu utvrđivanja bolesti, i njenom primjenom
se mogu otkriti brojne promjene u organizmu.
Auskultacijom srca utvrđuje se kvalitet srčanih tonova,
izazvani trenjem srčane kese. Osluškivanjem zglobova,
mišića, tetiva, ili kod sumnje na prelom kostiju, mogu se
čuti krepitacije (pucketanja) izazvana nakupljanjem
vazduha u ovim tkivima i organima. Auskultacijom glave i
vrata, mogu se čuti razni šumovi koje proizvode
arteriovenske komunikacije (fistule), razna suženja ili
proširenja (aneurizme) na arterijama. Auskultacijom pluća
čuju se razne zvučne manifestacije u toku disanja, govora,
šapata, kao i razne vrste šumova kao posljedica promjena
u organima za disanje. Auskultacijom trbuha osluškuju se
zvučne senzacije koje nastaju u toku pokreta crijeva i
pretakanja hrane u njima, ili kod aneurizmi ili suženja na
trbušnim arterijama.
29. ČULO SLUHA - Zujanje u ušima je najčešći poremećaj
sluha u starosti. Cerumen (ušni vosak) može jednostavno
zapušiti ušni kanal i dovesti do smanjenja slušne
sposobnosti. Uklanjanje cerumena najbolje rade ORL
specijalisti. Obična voda na temperaturi bliskoj toploti
tijela, 5-10 kapi u ušni kanal, treba da stoji najmanje 15
min., a ušni kanal zatvoriti vatom. U početku zbog bubrenja
cerumena može doći i do slabljenja sluha. Proceduru
ponavljati do 4 puta dnevno, najviše 4 dana. Komercijalni
preparati za razmekšavanje cerumena su isto toliko
efikasni kao i voda. Mnogi lijekovi kod starih su izuzetno
ototoksični (oštećuju sluh). To su aminoglikozidi, neki
diuretici i citostatici. Presbioakuzis je termin za promjene
sluha u starosti, a odnosi se posebno na razumijevanje
govora, teško podnošenje buke. Oslabljen sluh kod starih
nastaje kao posljedica kako smanjene vazdušne
provodljivosti zvuka, tako i one koštane. Slušni aparat čine:
mikrofon, amplifikator, slušalica i baterija. Prema mjestu
postavljanja slušni parati mogu biti: kanalni, aparati u uhu,
zaušni aparati, džepni, aparati koji su smješteni u dršci
naočare.
ŠEĆERNA BOLEST (DIJABETES MELLITUS) - Diabetes
mellitus tip 1 - najčešće se javlja kod mlađih osoba (ispod
30. god. života), sa pikom u vrijeme puberteta. Simptomi:
povećano mokrenje, žeđ, gubitak težine. Laboratorija:
visoke vrijednosti ŠUK-a u krvi. Insulinska terapija
predstavlja antigen specifičnu imunoregulatornu terapiju.
Diabetes mellitus tip 2 - (neovisan o inzulinu) je
metabolički poremećaj karakteriziran visokom
koncentracijom glukoze u krvi u kontekstu otpora
prema inzulinu i relativnog pomanjkanja inzulina. Ova
bolest se razlikuje od šećerne bolesti tipa 1 kod koje postoji
apsolutno pomanjkanje inzulina zbog
uništenja Langerhansovih otočića u gušterači. Simptomi:
pretjerana žeđ, učestalo mokrenje i stalna glad. Dijabetes
tipa 2 čini oko 90% slučajeva dijabetesa. Njega: 1.
preventiva se temelji na konzumiranju zdrave hrane
(žitarica, riže, tjestenine u odabiru ugljikohidrata, voća i
povrća...); 2. bolesnika treba upozoriti da ne smije
izostaviti niti jedan obrok; 3. Fizička aktivnost smanjuje
potrebu za unosom inzulina, poboljšava iskorištavanje
masnih tvari i snižava razinu holesterola u krvi; 4. bolesnik
je manje otporan na infekcije, druge bolesti, psihičke i
fizičke napore, pa je preporučljivo svakodnevno tuširanje
mlakom vodom i neutralnim sapunom; 5. o higijeni i njezi
stopala i nogu dijabetičar mora posebno brinuti, zbog
sprječavanja dijabetičkog stopala i gangrene.
VJEŽBE DISANJA, VJEŽBE ISTEZANJA I KONDICIJA -
Vježbe disanja kod starih osoba su neophodne
primjenjivati zbog održavanja funkcije pluća. Vježbe mogu
biti u stojećem položaju (podizanje ramena, naizmjenično
uzručenje), u sjedećem položaju (širenje i skupljanje
laktova, pritisak dlanova ispred grudnog koša, spajanje
lopatica privlačenjem ruku) i u ležećem položaju (potisak
tla dlanovima, okret glave u suprotnom smjeru od ruke,
spajanje lopatica iz uzručenja na tlu). Aerobne tjelesne
aktivnosti imaju niz pozitivnih djelovanja na psihosomatski
status organizma (plivanje, vožnja biciklom, trčanje,
hodanje). Ove vježbe dokazano učestvuju u prevenciji
hroničnih bolesti koje su učestalije kod starijih osoba.
Vidimo povezanost između tjelovjeđbe i smanjenja
morbiditeta od bolesti srca, šećerne bolesti, karcinoma u
debelom crijevu, osteoporoze... Također redovnom
tjelovježbom možemo regulisati hipertenziju. Koristi fizičke
aktivnosti za stariju osobu su brojne. Da bi ove koristi bile
osjetne potrebno je redovno vježbati (najmanje 2-3 puta
sedmično) ili modificirano prema kriteriju starosne dobi ili
bolesti starije osobe. Aerobne vježbe mogu preduhitriti ili
popraviti podnošenje maksimalnog opterećenja. Potrošnja
O2 u jedinici vremena, mišićna snaga i tolerancija glukoze u
zdravih, ali sedentarnih starijih osoba se popravlja
vježbom.
30. FREKVENCIJA SRCA - Srce je šuplji mišić, veličine
stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne sudove.
Frekvencija srca je brzina smjene srčanih ciklusa, mjerena
brojem kontrakcija srca u minuti. Frekvencija srca može
varirati prema fizičkim potrebama, uključujući i potrebu
apsorbiranja kisika i izlučivanja (ugljendioksid). Obično je
jednak ili blizak pulsu, mjerenom u bilo kojoj perifernoj
tački. Aktivnosti koje mogu izazvati promjene uključuju
fizičko vježbanje, san, anksioznost, stres, bolest i uzimanje
lijekova. Normalna frekvencija (eukardija) je 60-90/min.
Frekvencija srca >90/min je tahikardija, a <60 je
bradikardija. Pulsus frequens (ubrzan) - preko 100/min,
javlja se kod: sinusne tahikardije, atrijalne fibrilacije,
ventrikularne tahikardije. Pulsus rarus (usporen) - ispod
60/min, javlja se kod: sinusne bradikardije, srčanog bloka II
stepena, kompletnog AV bloka. Pri pregledu pulsa palpira
se najčešće radijalna arterija i broje se otkucaji u toku 15
sekundi, ta vrijednost se množi sa 4 da bi se dobila
vrijednost u toku 60 sekundi (1min.). Ako je ritam
nepravilan treba da se broji tokom 60 sekundi (1min.), a
najbolje je da se broje srčani otkucaji stetoskopom. Puls se
poklapa sa S1 srčanim tonom, a također sistolnim
m m m
m
m m mm
m
M m
m
m
M m
m m m
m
M m
m m
m
m m
m m m
m m m
m m m
m m
m
m m
m m
m m m
m m m
m
m m
m
m
m
m m m
m m
m m
m
31. REHABILITACIJA U REHABILITACIONOM CENTRU - U
gerijatrijskoj rehabilitaciji starija osoba se uključuje u
procese fizikalne terapije, kineziterapije (terapije vježbom),
radne terapije, logopeda. Radni kapacitet starenjem se
smanjuje za 25-30%, a označava smanjenu sposobnost
rada. Radni kapacitet definiran je nizom faktora koji
uključuje funkcije kardiovaskularnog, mišićno-koštanog i
disajnog sistema. Starenjem dolazi do gubitka elastičnosti,
podražljivosti mišića te je smanjen broj miofibrila. Ujedno
dolazi do gubitka vezivnog tkiva te porasta masnoga tkiva,
kao i senilne ili postmenopauzalne osteoporoze te
poremećaja propriocepcije. Rehabilitacija se odnosi na
širok spektar pristupa koji se koriste za liječenje
emocionalnih i psiholoških problema. Smatra se važnom
karikom u procesu oporavka. Rehabilitacija u
rehabilitacijskom centru je za osobe starije dobi
neophodna zbog mnogih pozitivnih ishoda. Zavisno od
zdravstvenog stanja, vježbe se prilagođavaju svakoj osobi
pojedinačno. Programi rehabilitacije se provode u
ustanovama zatvorenog ili poluotvorenog tipa, u kojima
ovisnici u oporavku prolaze kroz različite faze programa.
Kroz te programe rehabilitacije se nastoji pomoći ljudima
da se suoče sa svojim problemima, prepoznaju ih i rade na
rješavanju problema iz kojih proizlazi njihova ovisnost. Isto
tako se radi i na rješavanju problema od korijena do
krajnjih rezultata u ponašanju, bez obzira na vrstu
ovisnosti.
ČULO MIRISA I UKUSA - Sa starenjem opada mogućnost
percepcije ukusa i mirisa zbog gubitka receptora i
promjena u neuralnim putevima. Mnoge dijetalne greške
starih i veća mogućnost trovanja hranom su posljedica
otežanog prepoznavanja ukusa i mirisa. Gubitak apetita i
neinteresovanje za hranu u starih osoba je posljedica
promjena u percepciji mirisa i uticaja mnogih drugih
faktora, kao što je integrativna funkcija CNS-a, lijekovi,
ishrana i ostala higijena. Osjećaj ukusa može biti izmijenjen
kako farmakološkim efektom lijeka, tako i njegovim
neprijatnim mirisom, odnosno ukusom. Uporedo sa
godinama starosti dolazi do progresivnog opadanja
senzibiliteta ždrijela, što doprinosi pojavi otežanog gutanja
(disfagije) u starosti. Poremećaj percepcije ukusa mogu
izazvati: triciklični antidepresivi, sulfasalazin, hlorfibrat,
levodopa, soli zlata, litijum i metronidazol. Antiholinergici
smanjuju salivaciju, izazivaju suha usta, a nedostatak nekih
vitamina kao što su B2 i niacin također može biti udružen
sa poremećajima ukusa.
HIPERTIREOZA - je poremećaj metabolizma koji je
posljedica prejakog izlučivanja hormona štitnjače odnosno
pretjerane aktivnosti štitnjače. To je pretežno bolest
odraslih žena, s najvećom učestalošću između 30. i 50.
godine života. Najčešće se javlja kao dio sindroma koji
može uključivati gušu i izbočenje očnih jabučica, a poznat
je kao Gravesova bolest ili Basedowljeva bolest. Glavni
simptomi su: gubitak na težini, povećani apetit, nervoza,
nemir, nepodnošenje topline, pojačano znojenje, umor,
grčevi u mišićima, česte stolice, menstrualne nepravilnosti
kod žena, a može biti prisutna i guša. Manifestacije
hipertireoze mogu varirati od blagih simptoma slabosti,
nesanice, gubitka na težini i drhtanja do jako izražene
tahikardije (ubrzani srčani ritam), lupanja srca, teškog
disanja kod napora i oticanja gležnjeva. Liječenje može
uključivati: radioaktivni jod, antitireoidne lijekove, beta
blokatore, hiruršku operaciju (tireoidektomija).
32. SRČANI BLOKOVI - Srce je šuplji mišić, veličine
stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne sudove. Blok srca
predstavlja usporenje električnog provođenja kroz
atrioventrikularni čvor koji leži između atrija i ventrikula.
Srčani blok nastupa kad zbog smetnji u sistemu
sprovođenja impulsa nastane zastoj u prenošenju tako da
ritam pretkomora nije usklađen s ritmom komora. Blok
srca se može stepenovati kao blok I, II ili III stepena, ovisno
o tome je li provođenje prema ventrikulima blago
produženo, povremeno (intermitentno) produženo ili
potpuno (kompletno) blokirano. U srčanom bloku I.
stepena svaki električni impuls stiže iz atrija u ventrikule,
ali usporeno zbog prevelikog usporenja električnog
impulsa u atrioventrikularnom čvoru. U srčanom bloku II.
stepena ne dopire svaki električni impuls iz atrija u
ventrikule. Taj blok ima za posljedicu da srce kuca sporije ili
nepravilno. Srčani blok III. stepena predstavlja stanje u
kojem su potpuno blokirani svi električni impulsi koji
putuju od atrija prema ventrikulima, pa električni impulsi
nastaju u atrioventrikularnom (AV) čvoru ili samim
ventrikulima (frekvenciju i ritam srca kontroliraju AV čvor
ili komore). Srčani blok III. stepena je ozbiljna aritmija koja
može uticati na sposobnost funkcije pumpanja srca. Srčani
blok može se javiti bez vidljivog razloga, ali je često
povezan s koronarnom trombozom. Prekomjerna doza
nekih lijekova, naročito onih koji djeluju na srce, mogu
također uzrokovati srčani blok.
KARCINOM GRLA I LARINKSA - Larinks ili grkljan je
organ zaslužan za proizvodnju glasa u našem organizmu i
nalazi se u središnjem dijelu vrata, pipa se kao tvrdi dio
vrata te se naziva adamova jabučica. Karcinomi larinksa
najčešće nastaju od njegovog sluzničkog dijela, a najčešću
vrstu nazivamo planocelularni ili pločasti karcinom. Ovisno
o mjestu nastanka u samom larinksu, karcninome dijelimo
na: 1. glotične (nastaju na samim glasnicama); 2.
supraglotične (nastaju iznad glasnica); 3. subglotične
(nastaju ispod glasnica). Karcinom larinksa se najčešće širi
u limfne čvorove vrata, rjeđe se širi krvnim putem u
udaljenje organe tijela, najčešće u pluća. Simptomi raka
grla: promuklost, oteklina na vratu, bolno grlo, osjet
stranog tijela u grlu, uporni kašalj, loš zadah, otežano
gutanje. Dijagnoza se postavlja fizikalnim preglednom,
indirektoskopijom i fiberndoskopijom larinksa, biopsijom
samog tumora, te slikovnim metodama (CT, magnetna
rezonanca, UZV vrata). Liječenje može biti kirurško i
konzervativno (radioterapija i/ili kemoterapija). Važna je
govorna rehabilitacija koja obuhvata: logopedsku terapiju,
korištenje elektrolarinksa te ugradnju govorne proteze.
ŠTAP U REHABILITACIJI - Obzirom da veliki broj starih
osoba živi zbog straha od pada praktično u izolaciji,
poštovanje pravila sprječavanja padova ne samo da
spriječava padove već im čini život kvalitetnijim i
aktivnijim. Štap je primarno namijenjen starim osobama sa
bolovima u koljenima, kukovima ili stopalima. Jedan štap
može podržati do 25% TT, ali ne mijenja značajno
stabilnost tijela. Dužina štapa: Kada vrh dodiruje tlo,
kukovi budu blago savijeni (između 15 i 30 stepeni).
Jednostavno pravilo glasi: Kada pacijent stoji, štap treba da
bude do visine velikog trohantera (kvržice na butnoj kosti).
Štap treba držati u ruci suprotnoj bolesnoj nozi. Kada se
penje, bolesnika treba uputiti da se “penje sa dobrom, a
silazi sa lošom“, dakle, kada stupa na prvi stepenik, treba
da koristi zdravu nogu. Kada silazi štap i bolesna noga bi
trebalo da budu prvi. Kretanje uz pomoć bijelog, dugog
štapa predstavlja osnovnu tehniku orijentacije i kretanja
slijepih osoba u prostoru.
33. PREGLED ABDOMENA - Abdomen je podijeljen na po
3 kvadranta prema spratovima abdomena: epigastrijum,
mezogastrijum, hipogastrijum. Epigastrijum: desni
hipohondrijum, epigastricni, lijevi hipohondrijum.
Mezogastrijum: lumbalni desni, umbilikalni, lumbalni lijevi.
Hipogastrijum: ilijačni desni, suprapubični/hipogastrični,
ilijačni lijevi. Pri pregledu pacijent treba da leži sa savijenim
nogama u koljenima, ruke treba da budu opružene pored
trupa ili ukrštene preko grudi. Treba da se auskultuje trbuh
prije perkusije i palpacije. Trenje se javlja ako u abdomenu
ima neka upalaili tumor. Normalan perkutorni zvuk je
timpaničan nad crijevima, a tmuo nad kompaktnim
organima (jetra, slezina, ascites, tumor). Perkusija počinje
u epigastrijumu i lepezasto se perkutuje ka nižim i bočnim
dijelovima trbuha. Palpacija se izvodi laganim ili jačim
pritiskom na zid trbuha. Normalan nalaz abdomena: 1.
abdomen u ravni sa grudnim košem, bez promjena na koži;
2. mehak, neosjetljiv na površnu i duboku palpaciju; 3.
jetra i slezena se ne palpiraju; 4. lumbalne lože neosjetljive
na grubu perkusiju, perkutorni zvuk timpaničan (tmuo, tup
- ascites); 5. auskultatorni nalaz abdomena - peristaltika
očuvana bez vaskularnih šumova.
OPSTIPACIJA (ZATVOR) - veoma česta tegoba osoba
trećeg životnog doba. Zatvor je simptom koji može biti
posljedica loše ishrane, funkcionalnih poremećaja debelog
crijeva, psihogenih, neuromuskularnih i metaboličkih
bolesti, strukturnih lezija ili pak jatrogenih uzročnika.
Uzroci opstipacije u starih: odsustvo percepcije, ishrana
(smanjen unos vlakana ili tečnosti), funkcionalni uzroci,
depresija, konfuzija, neadekvatno korištenje toaleta,
slabost, nepokretnost, neuromišićni poremećaji, endokrine
bolesti (tireoidna oboljenja, diabetes mellitus,
hiperparatireoidizam), mehaničke opstrukcije (malignitet,
ishemija, divertikularne ili zračenjem uzrokovane
strukture), lijekovi (antacidi koji sadrže Al i Ca, narkotici,
antidepresivi, antiholinergici, željezo, bizmut, diuretici).
Dijagnoza: fizički pregled, rektalni tuš, kolonoskopija.
Liječenje: pražnjenje crijeva, povećanje ishrane sa dosta
celuloznih ostataka, što se postiže unosom vlaknastih
materija.
DEPRESIJA - je najčešći psihički poremećaj u starosti (9-
27% u opštoj, do 20-50% u staračkim ustanovama). To je
debalans dopaminergičkog i holinergičkog sistema i
neurotransmitera. Uzroci depresije: stres, gubitak
supružnika, somatska hronična oboljenja, odlazak djece,
gubitak uloge i statusa u društvu, socijalna izoliranost i
osamljenost. Psihičke manifestacije: trajno tužno,
tjeskobno i prazno raspoloženje, teškoće u koncentraciji,
pamćenju i odlučivanju, osjećaj beznadnosti, pesimizma,
osjećaj krivnje, bezvrijednosti i bespomoćnosti, gubitak
interesa, misli o smoubistvu). Somatske manifestacije:
osjećaj umora, usporenost, nesanica, konstipacija, gubitak
apetita, nagle promjene TT, psihogeni bolovi, psihogene
glavobolje. Dijagnoza: anamnestički ili heteroanamnestički
podaci te porodična anamneza, na osnovu kliničkih
manifestacija i toka bolesti. Liječenje: psihofarmaci
(antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici), psihoterapija i
porodična terapija, kombinacija psihofarmaka i
psihoterapije. Dvije faze liječenja: akutna faza i faza
održavanja i prevencija relapsa. Doziranje mora biti
individualno.
34. 4N - Gerontološka istraživanja ukazuju na izrazitu
pojavnost 4 glavna gerontološko-javno-zdravstvena
problema u starijih ljudi. To su: 1. nepokretnost - javlja se
kao gerijatrijsko imobilizacijski sindrom; 2. nestabilnost -
prisutan je veliki udio ozljeda i padova; 3. nesamostalnost
- prisutan je sve veći udio demencija i Alzheimerove
bolesti; 4. nekontrolirano mokrenje - prisutan je sve veći
udio inkontinencije. Primjenom primjerenog programa:
primarne, sekundarne i tercijarne prevencije, fokusiranog
na faktore koji dovode do bolesnog starenja, moguće je u
značajnoj mjeri prevenirati vodeće gerontološko-javno-
zdravstvene probleme. Gerontoloπki javno-zdravstveni
pokazatelji mortaliteta, morbiditeta i gerijatrijske
zdravstvene potrošnje ukazuju o potrebi nužne primjene
programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za
starije osobe u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Program
prevencije provodi se i u okviru djelatnosti gerontoloških
centara u lokalnoj zajednici gdje stariji ljudi žive putem
integralnog gerontološkog individualnog pristupa u zaštiti
zdravlja starih osoba.
FEBRILNA STANJA U GERIJATRIJI - Tjelesna
temperatura je vitalni znak koji podrazumijeva zagrijanost
čovjekovog tijela. Vrste temperature: afebrilna (36-37C),
subfebrilna (37,2-37,5C), febrilna (37,5-38C), visokofebrilna
(>38C). Vrste temperaturnih krivi: febris kontinua, febris
remittens, febris intermittens, febris recurens, Pel-
Ebštajnov tip temperature. Febris kontinua - febrilne i
visokofebrilne temperature se smjenjuju više dana ili
nedelja, ali varijacije u toku dana ne prelaze više od 1C
(pneumonija,tifus). Febris remittens - skokovi visoke
temperature u toku dana sa varijacijama dnevne
temperature 1-2C, ali ne pada na normalnu vrijednost
(peritonitis, empijem, apsces pluća). Febris intermittens -
nagli skok do 40C nekoliko sati, pa nagli pad na normalnu
vrijednost ili ispod normale sa dnevnom varijacijom većom
od 2C što traje nekoliko dana pa opet poslije skok
(malarija,sepsa). Febris recurens - smjenjivanje
hiperpireksije i apireksije u trajanju od nekoliko dana
naizmenično (milijarna TBC, povratni tifus). Pel-Ebštajnov
tip temperature - naizmjenična pojava visokih
temperatura sa periodom normalnih ili subnormalnih
temperatura što je karakteristika Mb. Hodgkin.
TRENING MOKRAĆNE BEŠIKE - Mokraćni mjehur je
šupalj mišićni organ koji pripada mokraćnom sistemu, a
služi kao spremnik za mokraću (urin) koja se izlučuje iz
bubrega. Mokraća iz bubrega dolazi u mjehur
mokraćovodima (ureteri), a iz njega je odvodi mokraćna
cijev (uretra). Volumen mokraće koji mokraćni mjehur
može primiti je 200-400 ml. Urinarna inkontinencija je
nesposobnost kontrole mjehura odnosno zadržavanja
mokraće. Riječ je o problemu koji može znatno narušiti
kvalitetu života. Liječenje urgentne inkontinencije te
prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura odnosi se na
trening mokraćne bešike. To znači mokrenje u određenim
vremenskim razmacima tokom dana te pokušaji voljne
kontrole naglog nagona na mokrenje. Trening mokraćne
bešike uključuje odgađanje mokrenja nakon što pacijent
dobije nagon da ide na WC. Može početi time da izdrži 10
minuta svaki put kada mora mokriti. Cilj je produžiti
vrijeme između putovanja do WC-a sve dok pacijent mokri
svaka 2-4 sata. Trening mokraćne bešike također može
uključivati dvostruko mokrenje - jednom mokriti, onda
čekati nekoliko minuta pa ponovo pokušati mokriti. Ova
vježba pacijentu može pomoći da nauči isprazniti mjehur
da ne bi došlo do prelijevanja.
35. NESTABILNOST (NERAVNOTEŽA) KOD STARIH
OSOBA - Za održavanje uspravnog položaja neophodan je
morfološki i funkcionalni integritet čula vida i vizuelnih
puteva. Proprioreceptori i ushodni putevi koji od njih
polaze čine drugu kariku u održavanju uspravnog položaja.
Mehanoreceptori cervikalne kičme su treći važan element
posturalne kontrole. Vestibularna funkcija je manje
značajna za održavanje uspravnog položaja, ali njeni
poremećaji su važni zbog osjećaja vrtoglavice. Za
održavanje uspravnog položaja bitne su integralne veze
između pomenutih sistema, a u slučaju oštećenja nekog od
njih deficit se može kompenzovati preostalima. Uzroci
padova: pad krvnog pritiska, smetnje sprovođenja
nadražaja kroz srce, vrtoglavice, poremećaji čula, psihički
poremećaji, otežano kretanje, kombinovanje lijekova.
GOJAZNOST KAO FAKTOR RIZIKA - Gojaznost je
najstariji i još uvijek najčešći metabolički poremećaj kod
čovjeka. Gojaznost se svrstava među vodeće bolesti
savremene civilizacije. Ona dovodi do brojnih i teških
komplikacija na mnogim organima i organskim sistemima,
djelujući istovremeno na dva polja. Osim što spada u
glavne faktore rizika za nastanak široke lepeze
kardiovaskularnih oboljenja, ona deluje i indirektno
(agravirajućim efektom) uzrokujući druge bolesti. Na taj
način, gojaznost pored očiglednih estetskih, može da stvori
i ozbiljne zdravstvene probleme i da tako utiče na kvalitet
života. Problem gojaznosti, prekomjerne težine, manjak
fizičke aktivnosti kao i loša svakodnevna ishrana izazivaju
povećani rizik obolijevanja od kroničnih bolesti. Prevencija
u ranoj dobi kao i doživotna kontinuirana edukacija
svakako je bitan faktor u suzbijanju prekomjerne tjelesne
težine. Postoji više načina za izračunavanje optimalne
tjelesne težine i procjenu gojaznosti, a najbolja je primjena
indeksa tjelesne težine (BMI). Pored ukupnih tjelesnih
masti koje se procjenjuju preko BMI, značajna je i
distribucija masti u tijelu (abdominalna ili periferna) koja
također utiče na procjenu zdravstvenog rizika.
Nagomilavanje tjelesnih masti oko abdomena predstavlja
nezavisni riziko-faktor za nastanak bolesti.
RADIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA - Radiologija je u širem
značenju nauka o zračenju. Obično se pod tim nazivom
podrazumijeva medicinska radiologija, odnosno grana
medicine koja se bavi primjenom raznih vrsta zračenja u
cilju dijagnosticiranja i liječenja stanja, odnosno bolesti.
Radiološka dijagnostika je metoda stvaranja slike tijela,
organa i drugih unutrašnjih struktura primjenom vanjskog
zračenja. Tehnike dijagnostičke radiologije su generalno
neinzvazivne u smislu da se u tijelo ne ulazi nekom
posebnom opremom ili se siječe da bi se dobila slika. U
nekim slučajevima se ipak koriste manje invazivne
procedure (interventna radiologija) za dijagnostiku i
liječenje. Procedure dijagnostičke radiologije: arteriogram
(angiogram), barium + X (gornji i donji GI), CT ili CAT,
Fluoroskopija, intravenozni pielogram (IVP) dijagnostika
bubrega, bešike i mokra ćnih kanala (kontrast se injektuje
injektuje intravenozno), magnetna rezonanca (MRI),
mamografija, ultrazvuk, nuklearna medicina, PET. Podjela
prema načinnu produkcije dijagnostičke slike:
transmisioni imidžing (Rtg, CT, fluoroskopija), refleksioni
imidžing (ultrazvuk), emisioni imidžing (NMR / MRI,
nuklearna medicina).
36. DIJABETIČNA KOMA - Hiperglikemijska ili dijabetička
koma je najteža i najozbiljnija akutna komplikacija šećerne
bolesti. Da bi pala u komu, osoba sa dijabetosom najčešće
prolazi kroz stepene pogoršanja svoje bolesti
(hiperglikemija, aceton), a izuzetno rijetko nije u stanju da
prepozna prve znakove ovog stanja. Koma je stanje u
kojem je osoba bez svjesti, a za njen razvoj je potrebno
više dana. Komi obično prethode hiperglikemija i
acetonurija, mada prisustvo acetona nije neophodno da bi
se razvila koma. Stanje prije pojave dijabetičke kome
naziva se prekoma. Karakterišu je slijedeći znaci:
hiperglikemija (veoma visok šećer u krvi), acetonemija
(aceton u krvi), apatija, umor, pospanost, smanjeno
reagovanje na direktne nadražaje (stavljanje ruke na čelo,
obraz, štipanje). Bez prepoznavanja i liječenja, prekoma
obavezno završava komom, kada se javlja dubok san sa
odsustvom svjesti (osoba ne reaguje na jače vanjske
podražaje). Svako dalje produžavanje kome, a naročito
dužina njenog trajanja, imaju direktan uticaj na mogućnost
potpunog oporavka. Dijabetička prekoma i koma obavezno
se liječe u bolnici postupkom i na način koji su za ovo
stanje predviđeni.
TAHIKARDIJA - je naziv za ubrzani rad srca odnosno
povećanje srčane frekvencije iznad fiziološke granice. Srce
zdrave, odrasle osobe uobičajeno ima 65-85 otkucaja u
minuti (mirovanju), a kod sportaša čak i manje. Ako se taj
broj poveća na više od 100 otkucaja, riječ je o tahikardiji
odnosno poremećaju srčanog ritma, koji može biti
dugotrajan ili kratkotrajan. Uzroci: izrazito fizičko
naprezanje, stres, iznenadni šok ili strah, povišena tjelesna
temperatura, infekcija, anemija, anksioznost, pojačana
aktivnost štitne žlijezde, slabost, akutno stanje smanjenog
dotoka krvi u srce, suženje krvnih žila ili pritisak želuca na
srce, infarkt miokarda. Simptomi: ubrzani otkucaji srca, bol
u prsima, gušenje i nedostatak zraka, brzo umaranje,
iznenadna slabost, vrtoglavica ili nesvjestica, pritisak u
vratu i glavi, kratak dah, nizak krvni pritisak, lupanje srca.
Vrste tahikardije: sinusna, ventrikularna i
supraventrikularna. Sinusna tahikardija je povećanje
srčane frekvencije iznad 100 otkucaja u minuti, koje
postepeno nastaje i prestaje. Ventrikularna tahikardija
nastaje u komori srca, a nerijetko predstavlja za život
opasno stanje koje može dovesti od ventrikularne
fibrilacije, asistolije i iznenadne smrti. Supraventrikularna
tahikardija je ubrzan rad srca, kod kojeg impulsi počinju u
gornjim srčanim šupljinama, odnosno atrijima.
PRINCIPI REHABILITACIJE - Rehabilitacija je postupak
osposobljavanja bolesnika do postizanja maksimalnog
potencijala za normalan fizički, psihički, socijalni i
profesionalni život. Rehabilitacija započinje postavljanjem
dijagnoze. U suvremenoj rehabilitaciji postoje 3 osnovna
načela: kompleksnost, kontinuiranost, timski rad.
Kompleksnost je obuhvatanje cjelovite ličnosti invalida s:
medicinskog, edukativnog, socijalnog, profesionalnog i
psihološkog gledišta. Kontinuiranost zahtjeva provođenje
svih faza procesa rehabilitacije pripremljenih i bez ikakvog
zastoja. Posebno je važno da ne bude prekida između
medicinske faze, odgoja i obrazovanja, odnosno
profesionalnog osposobljavanja i uklapanja u aktivnu
djelatnost i životnu sredinu. Rehabilitacija daje invalidu
osjećaj socijalne sigurnosti, društvene uloge i ličnog
zadovoljstva.Timski rad kao interdisciplinarna suradnja
medicinskih, pedagoških, psiholoških i drugih radnika,
posve se učvrstilo jer daje najbolje uvjete za postizanje
maksimalnog rezultata. Princip timskog rada
podrazumijeva da je za uspjeh neophodan kompletan tim
koji se sastoji od stručnjaka iz različitih oblasti medicine.
Poželjno je da se bolesnik upozna sa očekivanim
rezultatima. U sklopu psihosocijalne edukacije, kod trajnih
bolesti treba imati individualan pristup da se bolesnik ne
obeshrabi u nastojanju da poboljša stanje.
37. KRVNI PRITISAK - Na arterijsku tenziju utiču: UV
(udarni volumen) i minutni volumen lijeve komore,
elastičnost aorte i velikih arterija, periferni vaskularni
otpor, volumen krvi u arterijskom sistemu, viskoznost krvi.
Pritisak se mjeri aparatom za pritisak sa manžetnom,
manometrom (mmHg ili KPa) i slušalicama (stetoskopom).
Izmjerena vrijednost pritiska je za vrijeme Korotkovljevih
tonova: I faza - sistolni pritisak kada počnu tonovi; II faza -
najbolje čujnosti tonova; III faza - dijastolni pritisak u
trenutku prestanka tonova. Kod akutnog infarkta dijastolni
pritisak ide do 0 mmHg. Kod antihipertenzivne terapije,
vrtoglavice, hipovolemije, ortostatske hipertenzije, TA
treba da se mjeri u sjedećem, ležećem i stojećem položaju.
Ako sistolni arterijski pritisak varira za više od 20 mmHg,
tada pacijent ima ortostatsku hipotenziju. Kod akutnog
infarkta i koarktacije aorte razlika između sistolne TA ruku i
nogu veća je od 20 mmHg. Za mjerenje TA na nogama
pacijent leži na trbuhu sa manžetnom na butini, a
stetoskop stavljamo u poplitealnu jamu (poplitealna
arterija). Za mjerenje TA na ruci manžetnu stavljamo na
nadlakticu, a stetoskop na brahijalnu arteriju, a ruka treba
da je u nivou srca (pacijent leži sa rukom pored trupa ili
sjedi sa ispruženom rukom).
ISPITIVANJE CENTRA ZA RAVNOTEŽU - Ispitivanje
ravnoteže testira sistem za održavanje ravnoteže i
percepciju prostora koji dobiva podatke iz nekoliko
različitih osjetilnih sistema: osjetilo za ravnotežu, sluh, vid,
duboki i površinski senzibilitet te gravitoreceptori
smješteni u velikim krvnim sudovima i centralnom
nervnom sistemu. Vrtoglavica je najčešći simptom
poremećaja centra za ravnotežu. Vrtoglavica je snažna
iluzija kretanja bolesnika u prostoru ili predmeta u
prostoru oko tijela bolesnika. Obično je praćena pojavom
nistagmusa (nevoljnih trzaja očne jabučice) s ciljem
dobivanja stabilne slike na mrežnici oka, a ponekad i
znacima poremećaja u neurovegetativnom sistemu kao što
su: mučnina, povraćanje, bljedoća kože i sluznica, pojačano
znojenje... Postoji mnoštvo testova za ispitivanje centra za
ravnotežu. Dva, koja se najčešće primenjuju su: kalorijski
test i VEMP. Kalorijski test se najčešće koristi u dijagnostici
vestibularnog sistema (ravnoteže) jer nam ovaj test najviše
govori o funkciji i stanju centra za ravnotežu. Pacijent je
udobno smešten u poluležećem položaju, a uho se ispira
vodom. Specijalne naočare sa video kamerom bilježe
refleksni pokret oka zvani nistagmus koji nastaje kao
rezultat stimulacije. VEMP je savremeni test koji se danas
sve više koristi kao dopunska dijagnostička metoda
prilikom ispitivanja pacijenata sa vrtoglavicama.
PRINCIPI URINARNOG KATETERA - Urinarna
kateterizacija je postupak u kojem se urinarni kateter
uvodi kroz uretru do mokraćnog mjehura radi
omogućavanja slobodnog isticanja pacijentovog urina.
Priprema za kateterizaciju: ruke čiste, oprane toplom
vodom i sapunom; navučene sterilne rukavice; polni organ
i okolina oprani ili očišćeni antiseptičkim sredstvom;
pripremljen urinarni kateter; postavljanje katetera obavlja
med. sestra / tehničar ili ljekar; poluležeći ili polusjedeći
položaj. Tehnika uvođenja katetera: 1. vrh katetera se
uvlači u otvor mokraćne cijevi i dublje, uz pomoć hvataljke;
2. zamoli se pacijent da diše duboko i polako, radi
opuštanja sfinktera i sprječavanja spazma; 3. ako se naiđe
na otpor tokom uvlačenja katetera, potrebno je malo
zastati, spustiti polni organ, bez primjenjivanja sile; 4.
zatim gurnuti kateter dublje dok se ne pojavi mokraća; 5.
ukupna dužina katetera koja prolazi kroz polni organ kod
muškarca je 20-25 cm, a kod žena 3-5 cm; 6. na posebnoj
cjevčici katetera ubrizgati najmanje 5 ml vode da se ispuni
balon koji sprječava kateter da ispadne; 7. ne napuhivati
balon dok se ne pojavi urin iz katetera; 8. spojiti kateter sa
urinarnom vrećicom.
1. Kamenac u žuči; Vježbe disanja; ORL pregled (uho,
nos, grlo)
2. Promjene u starosti; Sociološki pristup starim
osobama; Prevencija padova
3. Naprsna smrt; Padovi u kupatilu; Slabovidnost
4. Moždani udar; Tumori bubrega; Značaj rehabilitacije
poslije CVI
5. Maligni tumori debelog crijeva i želuca; Pregled
grudnog koša; Alchajmerova bolest
6. Senijum; Palpacija trbuha; Hemoptiza
7. Pregled oka; Podjela krvarenja; Promjene na srcu i
poremećaji kod starih osoba
8. Urinarna inkontinencija; Tonovi i šumovi srca;
Vrtoglavica
9. Reakcije na smanjene funkcije; Angina pektoris; Rak
debelog crijeva
10. Bronhijalna astma (Asthma bronchiale); Ascites;
Bicikl u rehabilitaciji
11. Procjena stepena senilnosti; Maligne bolesti
pankreasa; Dijastolni šumovi srca
12. Vakcinacija; Osteoporoza; Komunikacija sa starima
13. Pregled srca; Trajni urinarni kateter; Anemija
14. Socijalna zaštita starih u BiH; Hormonska promjena u
menopauzi; Trombembolizam
15. Emfizem pluća; Psorijaza; Holterkardiogram i holter
tlaka
16. Sistolni šumovi srca; Uzroci Parkinsonove bolesti;
Procjena komatoznog stanja
17. Perkusija grudnog koša; Melena; Nagluhost
18. Anamneza i planiranje zdravstvene njege; Prelom
kuka; Psihološke promjene u starosti
19. Gerijatrijska procjena; Prelom kuka; Neurološke
promjene u starosti
20. Uzroci gubitka apetita; Nordijski štapovi u
rehabilitaciji; Simptomi starosti
21. Pregled glave i vrata; Ulkusna bolest; Mjere zaštite
od širenja infekcija u domovima za stare
22. Encefalogram kod EPI napada; Ultrazvučna
dijagnostika trbuha; Hidroterapija
23. Auskultacija trbuha; Leukemija; Gonartroza
24. Moždani udar; Pregled urogenitalnih organa;
Hemodijaliza
25. Tonovi srca; Malignomi jetre; Načela UN o prevenciji
zlostavljanja starih osoba
26. Snimanje EKG; Gastrostoma i hranjenje preko stome;
Alchajmerova bolest
27. Malnutricij; Njega A-V fistula u dijalizi; Faktori rizika
kod koronarnih bolesti
28. Parkinsonova bolest; Enterološka prehrana; Značaj
auskultacije u kliničkoj praksi
29. Čulo sluha; Šećerna bolest; Vježbe disanja, vježbe
istezanja i kondicija u starosti
30. Frekvencija srca; Ishrana starih osoba; Zlostavljanje
starih osoba
31. Rehabilitacija u rehabilitacionom centru; Čulo mirisa i
ukusa; Hipertireoza
32. Srčani blokovi; Karcinom grla i larinksa; Štap u
rehabilitaciji
33. Pregled abdomena; Opstipacija; Depresija
34. 4N; Febrilna stanja u gerijatriji; Trening mokraćne
bešike
35. Nestabilnost kod starih osoba; Gojaznost kao faktor
rizika; Radiološka dijagnostika
36. Dijabetična koma; Tahikardija; Principi rehabilitacije
37. Mjerenje krvnog pritiska; Ispitivanje centra za
ravnotežu; Principi urinarnog katetera
38. Prevencija nepokretnosti kod starih; Varikozni sindrom
i prevemcija trombebolizma; terapija kisikom
39. Etički principi u njezi starih ljudi; Megacolon i
divertikuloza; Ishrana u malnutriciji
40. Banjsko klimatsko liječenje; Terapije bola; ICV
41. Anamneza gerijatrijska u institucijama za brigu starih;
Padovi u starosti i prevencija; Specifičnost farmakoterapije
u starosti
42.Plan njege u kuči; čulo vida; sensencija
INSPEKCIJA (OPŠTI UTISAK) - ono sto vidimo na pacijentu: HOPB (Hronična opstruktivna plućna bolest) - je bolest
stanje svijesti, stav pacijenta, visina, tjelesna masa, koju karakterizira smanjenje protoka zraka kroz disajne
konstitucija, simetričnost tijela, razvijenost muskulature, puteve (opstrukcija) koje nije potpuno reverzibilno. Ovo
koža, disanje. Inspekcija je postupak u medicini kojim se smanjenje protoka zraka obično je progresivno i povezano
kod bolesnika traže i utvrđuju objektivni (fizikalni) znaci s neprimjerenim upalnim odgovorom pluća na štetne
bolesti. Inspekcija se zasniva na fizikalnom pregledu - čestice ili plinove. To je bolest pluća koja je karakterizirana
uporednom posmatranju pojedinih dijelova tijela i tijela u stalnim blokiranjem protoka zraka kroz pluća. Ometa
cjelini. Inspekcija (posmatranje) se može vršiti normalno disanje i nije reverzibilna. Uzroci: dugotrajna
neposrednim vizuelnim pregledom ili posredno uz izloženost nadražujućim materijama koje oštećuju pluća i
primjenu raznih aparata i pribora (lupa, mikroskop). To je disajne puteve, dim cigarete, genetsko stanje zbog greške
jedna od najstarijih metoda za utvrđivanje bolesti u u sintezi alfa-1 antitripsin. Simptomi: nedostatak daha,
medicinskoj praksi, koja od ljekara zahtjeva dobro znanje, i kratak dah, abnormalni ispljuvak (mješavina sline i sluzi u
najteža je za učenje u propedeutici. Inspekcija omogućava, disajnim putevima), hronični kašalj, dnevne aktivnosti
da se u velikom broju slučajeva postavi početna dijagnoza, mogu postati vrlo teške jer se stanje postupno pogoršava.
što može biti od presudnog značaja u hitnim stanjima kod Dijagnoza: Jednostavan dijagnostički test pod nazivom
vitalno ugroženih bolesnika, posebno u službama hitne spirometrija kojom se mjeri koliko zraka osoba može
pomoći, gdje vrijeme za pružanje pomoći igra presudnu udahnuti i izdahnuti, i koliko se brzo zrak može kretati i
ulogu. Inspekcija ipak nije dovoljna za utvrđivanje izlaziti iz pluća. Liječenje: HOPB nema efikasnog ciljanog
dijagnoze, i zato je uvijek treba nadopuniti i ostalim lijeka. Prestanak pušenja najvažniji je korak koji se može
metodama za utvrđivanje bolesti. poduzeti za liječenje HOPB. Ostali tretmani su:
bronhodilatatorni lijekovi, vakcine, plućna rehabilitacija,
PALPACIJA - je pregled metodom pipanja vrhovima prstiju terapija kisikom, hirurško liječenje.
pojedinih dijelova tijela. To je postupak u medicini kojim
ljekar može da procjeni kvalitet osjećaja. Ta dijagnoza se GERB (Gastroezofagealna refluksna bolest) - Refluks
dobija dodirivanjem rukama određenih dijelova tijela želučanog sadržaja u jednjak nastaje zbog slabosti donjeg
pacijenta. Palpacija je dijagnostička metoda koja se služi ezofagealnog sfinktera (DES) kada se pritisak u želucu
opipavanjem prstima ili dlanovima, radi utvrđivanja izjednači sa tonusom DES i nastaje žgaravica, bol pri
položaja, veličine, tvrdoće ili osjetljivosti pojedinih organa. gutanju i krvarenja. Smanjenje tonusa DES može nastati
Palpacija kao jedna od metoda objektivnog (fizikalnog) zbog mišićne slabosti nejasnog uzroka. Sekundarni uzroci
pregleda ima ulogu da sakupi sve moguće simptome su: ezofagitis, sklerodermija, miopatija, trudnoća, pušenje,
oboljenja. Ispitivač mora zato biti dobro obučen, da uzimanje lijekova (antiholinergici, relaksanti glatkih mišića),
poznaje osnovne medicinske discipline kao što su oblasti masnih obroka, pića sa visokim sadržajem ksantina (kola,
normalnih ili patoloških pojava u anatomiji, fiziologiji... kafa, čaj) ili hirurškog oštećenja DES. Najčešće se javlja
Može biti: površna i duboka. Površna služi za identifikaciju nakon obroka, kod opstrukcije pilorusa, pri elučanoj stazi,
površnih organa, tumora, bolne osjetljivosti, procjenu hipersekreciji kiseline, pri sagibanju i u ležećem položaju
defansa (trbuh tvrd kao daska zbog povećanog tonusa kada je sadržaj blizu DES, kod povišenog pritiska u trbuhu
trbušne muskulature) - kod peritonitisa. Duboka služi za (gojaznost, trudnoća, ascites, uska odjeća). Simptomi:
određivanje položaja i veličine dubokih organa (bubreg, žgaravica, disfagija (otežano gutanje), bol u prsima,
appendicitis...). promuklost, bronhitis, hronična astma i aspiracijska
pneumonija. Dijagnoza: ezofago-gastro-duodenoskopija
PERKUSIJA - je metoda gdje se kucanjem po površini tijela (EGD), endoskopija, Rtg. Liječenje: mršavljenje, podizanje
na osnovu kvaliteta perkutornog zvuka dobijaju podaci o uzglavlja kreveta, prestanak pušenja, kafe, alkohola,
konzistenciji i veličini organa, patološkom sadržaju, kao i o izbjegavanje određene vrste hrane, večerati 1-2h prije
patološkim stanjima. Perkusija predstavlja jednu od spavanja, inhibitori proton pumpe, hirurška intervencija
specijalnih metoda kliničkog pregleda. Vrši se uz pomoć (Nissenova fundoplikacija).
instrumenata (plezimetar i čekić), kada se zove
instrumentalna, ili udarcem srednjeg prsta lijeve ili desne
ruke o isti takav prst druge ruke koji je priljubljen na
mjestu gdje se vrši perkusija, kada se naziva digitalna
perkusija. Primenjuje se: 1. direktna perkusija - kucanjem
direktno vrhovima prstiju po tijelu (test fluktuacije za
ascites); 2. indirektna perkusija (prstom o prst) - po DELIRIJ - (akutno konfuzno stanje) je etiološki nespecifičan
distalnoj falangi srednjeg prsta se udara srednjim prstom sindrom karakterisan: istovremenim poremećajima svijesti
druge šake sa udaljenosti 10-15 cm iz zgloba ručja; prst po i pažnje, percepcije, mišljenja, pamćenja, psihomotornog
kojem se kuca ne treba pritiskati jako na tijelo već ga treba ponašanja, emocija i ciklusa spavanje-budno stanje. To je
prisloniti na tijelo. Vrste perkutornog zvuka: 1. tmuo akutno konfuzno stanje, jedan od najučestalijih
(butina); 2. potmuo (jetra, slezina, srce); 3. sonoran neuropsihijatrijskih sindroma. Često ostane
(normalna pluća); 4. hipersonoran (želudac); 5. nedijagnostikovan ili pogrešno dijagnostikovan kao
timpaničan (abdomen - crijeva, pneumotoraks); ovaj zvuk demencija ili psihoza. Stari, posebno veoma stari i
se čuje kao napuhan obraz. dementni su skloni da razviju delirijum kao komplikaciju
bilo koje fizičke bolesti ili uzimanja lijekova, čak i u
terapijskim dozama. Depresija, akutni psihološki stres,
deprivacija sna ili senzorijuma, oštećenja mozga, vida i
PADOVI U STANU - Podovi u stanu ne smiju da budu vlažni, sluha, tugovanje povećavaju rizik za nastanak delirijuma u
klizavi ili blještavi, dok bi tepisi i prostirke morali da budu starih i u opštoj populaciji. Glavna karakteristika delirijuma
fiksirani za pod. Iz tepiha ne smiju da vire niti jer to je pomućenje svijesti, smanjene reaktivnosti i svjesnosti,
značajno povećava rizik od saplitanja. Osvjetljenje u stanu poremećene budnosti i mogućnosti održavanja pažnje. Ne
bi trebalo da je takvo da je čitav prostor ravnomerno postoji utvrđena šema terapije delirijuma. Preporučuje se
osvijetljen. Stepenište u kući mora da bude dobro visoko potentni neuroleptik, haloperidol, 0.5 mg.
osvijetljeno, a prekidači za svjetlost bi trebali da budu Antihistaminik hidroksizin u dozi 25-50 mg je siguran i
postavljeni na oba kraja stepeništa, dok njihova boja treba efektivan izbor.
da bude u kontrastu sa bojom zidova. Duž cijelog
stepeništa moraju da budu postavljeni rukohvati sa obje
strane i to napravljeni od materijala koji ne kliza, a njihovi STARENJE I STAROST - Starenje je prirodan i nepovratan
krajevi bi trebali da budu posebno oblikovani da bi fiziološki proces, koji kod svakog čovjeka napreduje
označavali kraj stepeništa. Visina stepenika bi trebala da različitom brzinom. Sam proces starenja zapravo počinje
bude takva da hod po njima najviše odgovara fiziološkom. začećem i traje do smrti. Uvjetovan je genotipskom i
Prevencija padova: 1. bezbjednosne promjene u fenotipskom individualnošću same osobe. Starenje ima tri
okruženju; 2. vježbe kretanja; 3. dozirano vježbanje; 4. aspekta (biološki, psihološki i socijalni) koja su međusobno
upotreba pomagala za hod; 5. liječenje svih oboljenja koja povezana, ali ne moraju nužno započeti u istovremeno.
bi pomogla padove. Starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s
hronološkom dobi. Starost je vrijeme kada život dobija
nove duhovne dimenzije i prednosti kojih nije bilo u mlađoj
ČULO MIRISA - je jedinstveno po tome što postoji samo životnoj dobi. Otvaraju se šanse razvoja i mogućnosti
jedna sinapsa između receptora i primarnog olfaktivnog ostvarenja drugih preorjentacijskih radnih aktivnosti.
korteksa pa na taj način predstavlja najdirektniju vezu Podjela starije životne dobi po SZO: 1. ranija starost (65-
između mozga i okoline. Olfaktivni sistem je jedinstven u 74 godine); 2. srednja starost (75-84 godine); 3. duboka
činjenici da je to jedini dio CNS-a čije sazrijevanje se odvija starost (85 godina i više). Za muškarce od 65 godina
i u toku života. Izuzimajući gubitak mirisa koji nastaje zbog očekuje se još 16, a za one od 75 godina još 9 godina
samog starenja, etiologija olfaktivne disfunkcije kod starih života. Za žene od 65 godina očekuje se još 19, a za one od
je ista kao i kod mladih: nosna opstrukcija, vanjski uzroci 75 godina još 12 godina života. Starije osobe imaju
gubitka mirisa, bolesti koje izazivju demenciju, godine drugačije, složenije zdravstvene potrebe. U prosjeku imaju
(starenje). Epistaksa: Krvarenje iz nosa predstavlja 6 prepoznatljivih poremećaja s kojima porodični liječnik
relativno čest problem kod starih i češći je nego kod mlađih često nije upoznat: omaglice, nesvjestice, padovi,
ljudi. Nastaje zbog degenerativnih promjena sluznice nosa nepokretnost, gubitak apetita i gubitak težine.
pri čemu ona postaje istanjena i suha, a krvi sudovi nosa
krtih i istanjenih zidova. Epistaksa može biti prednja i TEORIJE STARENJA - Biološke teorije starenja: naglašavaju
zadnja. Uzrokovana je hipertenzijom, povredama, kako je proces starenja uvjetovan genetikom. Postoji
tumorima, a doprinos daju i antikoagulanasi. genetski određen plan starenja, ali ga varijable iz okoline
mogu modificirati. Proces starenja je rezultat nakupljenih
BIORAZGRADIVE KORONARNE SKELE (STENT) - Koronarne oštećenja koja su uzrokovana događajima iz svakodnevnog
arterije su dvije krvne žile dovodnice koje opskrbljuju srce života. Sociološke teorije starenja: naglašavaju uticaj
krvlju. Desna i lijeva koronarna arterija izlaze iz aorte dajući društva i kulture na starenje pojedinca i uticaj starenja
mnoge ogranke koji poput vijenca obavijaju srce. Stent je pojedinca na društvo. One objašnjavaju kako pojedinac u
cjevasti žičani uređaj koji se u medicini koristi za procesu starenja djeluje na društvo, i obrnuto, a određuju
održavanje fizioloških vrijednosti veličine poprečnog ih promjene u socijalnim aktivnostima, promjene socijalnih
presjeka ili uvećanje, proširenje ili otvaranje lumena šupljih interakcija i socijalnih uloga u funkciji starenja. Psihološke
cjevastih struktura kao što su krvni sudovi i neki cjevasti teorije starenja: naglašavaju kako je starenje izrazito
kanali (mokraćni, žučni...). Stent se koristi u interventnoj složen fenomen, a tridesetih godina prošlog stoljeća se
kardiologiji, ili vaskularnoj hirurgiji za liječenje aneurizme pojavljuju prve psihološke teorije starenja koje su naučno
aorte, i drugih bolesti krvnih sudova. Kada se na utemeljene. Erik Erikson izlaže teoriju cjeloživotnog razvoja
arterijama koje hrane srce (koronarne arterije) razviju koji ljudski razvoj vidi kroz 8 stadija, a svaki je obilježen
suženja koja nastaju kao posljedica nagomilavanja masti izazovom i krizom. Erikson navodi kako osobe u starosti
duž zida krvnog suda, dolazi do smanjenja protoka krvi u razmišljaju o ostvarenim ciljevima, a njegov integritet
određeno područje srca, pa nastaje ishemija. Nakon proizilazi iz osjećaja kako je vrijedilo proživjeti život kakav
proboja balonske angioplastike i stentovanja, biorazgradive je bio. Osobe starije životne dobi s integritetom imati će
vaskularne skele mogu promijeniti način na koji će manji strah od starosti i smrti, dok one osobe koje nisu
pacijenti sa okluzivnom arterijskom bolesti biti tretirani u dosegle svoj integritet (nezadovoljni svojim životom i
budućnosti. Legure magnezijuma se lako razgrađuju u neostvarenim ciljevima) neće prihvatiti starost, ni
vodenim rastvorima, a stopa degradacije se može smrtnost.
prilagoditi malim izmjenama legure magnezijuma sa
drugim elementima. Najčešće korišteni polimeri za
biorazgradive stente su poli-laktid (PLLA) i poli-d, l-laktid-
ko-glikolid (PLGA).
UPALA PLUĆA (PNEUMONIJA) - je akutna infekcija plućnog
tkiva uključujući alveolarne prostore i prostor između
alveola, tzv. intersticij. Specifična klinička slika pneumonija
uključuje febrilno stanje, opštu slabost i malaksalost, kašalj
s iskašljajem koji je često praćen pleuralnom boli. U starijoj
životnoj dobi klinička slika pneumonije nije karakteristična.
U većine starijih bolesnika nije praćena povišenom
tjelesnom temperaturom i zimicom, a kašalj je slabije
izražen uz manju količinu iskašljaja. Moguća je i pojava
dehidracije, hipoksemije te akutnih psihičkih promjena u
obliku depresivnog stanja ili agresivnosti. Liječenje ovisi o
uzročniku bolesti, a najčešće se provodi antibioticima, ako
je riječ o upali izazvanoj bakterijama i određenim vrstama
virusa. Prilikom virusnih infekcija, antibiotici većinom nisu
djelotvorni te se liječenje provodi simptomatski -
rehidracijom, fizičkim odmorom i primjenom antipiretika i
analgetika. Prilikom teških pneumonija neophodna je
hospitalizacija i intravenska primjena antibiotika.
Intravenska primjena antibiotika traje sve do poboljšanja
stanja pacijenta te prelaska na oralne antibiotike. Lakše
pneumonije liječe se ambulantno. U starijoj životnoj dobi
liječenje pneumonija mnogo je kompleksnije nego u ostaloj
populaciji. Promjene u starosti koje utiču na smanjenu
odbranu disajnih puteva uključuju promjene u
imunološkom sistemu, bronhoaspiraciju, komorbiditet i
kolonizaciju gornjih disajnih puteva.
MULTIPLA SKLEROZA - je hronična upalna
demijelinizacijska bolest; nepredvidiv klinički tok; česta
neurološka bolest; javlja se u svim životnim dobima;
najčešća je između 18 i 50 god.; uzrok bolesti je nepoznat;
smanjena kvaliteta života bolesnika i porodice;
onesposobljenost bolesnika. Karakteristika MS: difuzni
plakovi demijelinizacije u mozgu i kičmenoj moždini.
Različiti neurološki simptomi i znakovi se javljaju u
remisijama i egzacerbacijama. Multipla skleroza je sporo
napredujuća bolest CNS-a. Simptomi MS: umor, bol,
motorni simptomi (otežana pokretljivost), spasticitet,
tremor, poremećaj sfinktera, seksulna disfunkcija,
kognitivni poremećaj, psihički simptomi, poremećaj
gutanja, kožne promjene. Terapija MS: liječenje akutne
faze bolesti (relapsa, pulsna kortikosteroidna terapija),
preventivno liječenje, imunomodulacijsko liječenje (INF-
beta), imunosupresivno liječenje (ciklofosfamid),
simptomatsko liječenje, palijativno liječenje.
HODGKINOVA BOLEST - Limfom je naziv za
primarni tumor čije tumorske ćelije potiču iz limfocita,
ćelija imunološkog sistema. Ove novotovorine najčešće
nastaju u limfnim čvorovima, što se prezentira kao
povećanje (tumor) čvora. Limfomi su, pojednostavljeno
rečeno, usko povezani sa limfocitnim leukemijama, čije
tumorske ćelije također potječu od limfocitima, ali
najčešće zahvataju cirkulirajuću krv i koštanu srž. Vrste
limfoma: Hodgkinovi i Non-Hodgkinovi. Hodgkinova bolest
- pogađa mlade odrasle osobe. Pogađa muškarce više od
žena, a učestalost se povećava s dobi. Simptomi: bezbolno
povećanje limfnih čvorova (cervikalno, aksilarno,
preponsko), umor, gubitak težine, zimice, vrućica, noćno
znojenje, svrbež, dispepsija, disfagija, splenomegalija i
hepatomegalija. Dijagnoza: biopsija limfnih čvorova za
otkrivanje tipa, krvna slika, punkcija, aspiracija i biopsija za
otkrivanje koštane srži, testovi funkcije jetre i bubrega, CT
skeniranje. Specifičnosti njege: analgetici, antibiotici,
kortikosteroidi, održavanje integriteta kože, očuvanje
oralne i GI sluznice, pacijentovo obrazovanje i održavanje
zdravlja.
AKUTNI INFARKT MIOKARDA - je posljedica potpunog
prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njenim granama.
Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi
lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede do
infarkta (nekroze srčanog mišića). Ako bolesnik preživi
infarkt u pogođenom području miokarda razvija se najprije
ishemija, zatim infarkt i nekroza, koju kasnije nadomjesti
fibrozno tkivo (ožiljak). Najčešće počinje iznenada, jakom,
prodornom, retrosternalnom boli, koja ne popušta ni u
stanju mirovanja. Obično se širi prema žličici i lijevom
ramenu i ruci, ali i prema desnom ramenu. Bol je ponekad
toliko jaka da bolesnika zahvati smrtni strah. Dijagnoza se
postavlja na osnovu kliničke slike, specifičnih promjena u
EKG-u i laboratorijskim nalazima povišenih enzima CK, CK
(MB) i troponin. Ako se pravovremeno ne pruži pomoć
razvija se kardiogeni šok: bolesnik poblijedi, oblije ga
hladan znoj, javlja se pad pritiska, a puls postaje slab,
ubrzan i nepravilan. Čest ishod je zastoj ili fibrilacija
ventrikula, što zahtijeva kardiopulmonalnu reanimaciju.
Liječenje se provodi u jedinici intezivne koronarne skrbi.
Bol se suzbija najčešće morfijem, daju se antiaritmici,
atropin kod bradikardije i adrenalin u reanimaciji kod
srčanog aresta uz ostalu popratnu terapiju. Prema
procijeni liječnika nekim oboljelima se odmah daje
trombolitička terapija.
38. PREVENCVIJA NEPOKRETNOSTI KOD STARIH Kao
rezultat starosti, bolesti, bolova i nekretanja, stari
često imaju otežano kretanje što može rezultirati
padovima. -Jedna od 5 starih osoba ima otežano kretanje.
-30% starijih od 75 g ima teškoće pri penjanju uz stepenice,
-40% ne može da pređe l km,a -7% ne može da hoda bez
pomoći trećeg lica. -30% starih osoba (kod kuće) padne
svake godine bar jedanput. Ako dođe do preloma ili
povrede koja vezuje starog za krevet, razvijaju se
kontrakture, dekubitusi ili inkontinencija.
VARIKOZNI SINDROM I PREVENCIJA
TROMBOEMBOLIZMA Varikozni sindrom predstavlja
proširenost vena. Kod osoba sa proširenim venama mogu
da se jave sledeće komplikacije: Prskanje kapilara i manjih
vena sa okolnim izlivom krvi, koje najčešce prođe za
nekoliko dana bez posledica. Flebitis je zapaljenje vena bez
zgrušavanja krvi koje je praćeno jačim bolom. Ako se ne
leči može da dođe do tromboflebitisa. Tromboflebitis je
zapaljenje vena sa zgrušavanjem krvi (tromboza). Znači i
tok oboljenja zavise od toga da li je tromboflebitis na
površnim ili dubinskim venama. Tromboflebitis površnih
vena se javlja u obliku crvene tvrde trake duž površine
vena. Tegobe nisu jako izražene, temperatura nije povišena
i covek može i treba da hoda i da radi. Oboljenje nije
opasno, jer ne daje emboliju niti posledice, ali je lečenje
ipak potrebno. Tromboflebitis dubinskih vena se ne vidi, ali
je noga često jako otečena, vrlo bolna i napeta, javlja se
visoka temperatura i bolesnik ne može da se oslanja na
nogu. Oboljenje je opasno jer može da dovede do embolije
i da prouzrokuje posledice. Bolesnik mora da leži oko
mesec dana uz dugotrajno lecenje.
TERAPIJA KISIKOM Liječenje kisikom podrazumijeva
primjenu kisika u koncentraciji većoj od koncentracije u
zraku (21%). Primjenjuje se prvenstveno za sprječavanje
tkivne hipoksije, tj. za one situacije u kojima je opskrba
tkiva kisikom nedostatna za pokriće metaboli čkih potreba.
Razlozi tkivne hipoksije mogu biti : Hipoksemije izazvane
alveolarnom hipoventilacijom i problemima izmjene
plinova na respiracijskoj membrani, i/ili Problemi
transporta kisika. Način primjene kisika može biti: putem
nazalne kanile, obična maska, maske visokog protoka.
39. Etički principi u njezi starih ljudi? Zdravstveni
radnik mora pomoći svakom čovjeku i mora provoditi
zdravstvenu njegu i zaštitu bez obzira na rasu, vjeru ili
ateizam, etničko porijeklo, socijalni ili bračni status, pol i
polnu orijentaciju, zdravstveni status,dob, političku
opredijeljenost ili položaj. Zdravstvenu njegu i zaštitu
zdravstveni radnik treba prilagoditi socijalnim, psihološkim,
kulturnim i duhovnim potrebama čovjeka uključujući i
njegove biološke potrebe. Zdravstveni radnik prihvata
afirmativne dužnosti zdravstvene njege, pomažući u
izražavanju osnovnih prava, potreba i vrijednosti,
uključujući i pravo čovjeka da živi rizično. U provođenju
zdravstvene njege i zaštite, uz pristanak oboljelog,
odnosno zdravog čovjeka zdravstveni radnik uključuje i
članove porodice i društva.Poštovanje pacijenta na izbor,
Poštovanje i zaštita pacijenta, Zdravstvena njega i zaštita,
Sestrinska praksa, vaspitanje i obrazovanje, Saradnja u
zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj njezi, Uslovi rada i
radnog mjesta.
Megacolon i divertikuloza? Megakolon je abnormalno
veliko ili prošireno debelo crijevo. Može biti prirođen ili
stečen, po tijeku bolesti akutan ili hroničan. Stečeni
megakolon povezan je s kroničnom opstipacijom; osobito
je čest u mentalno zaostale djece te u odraslih s kroničnom
mentalnom bolesti, a može se pojaviti u bolesnika s
miksedemom, amiloidozom, sklerodermijom. Prirođeni
megakolon posljedica je prirođenog nedostatka
mienteričnh ganglijskih stanica u krajnjem dijelu debelog
crijeva. Stanje se očituje ubrzo nakon porođaja, češće je u
dječaka, uzrokuje tvrdokornu opstipaciju, napuhnuti trbuh,
katkad povraćanje, a u težim slučajevima zaostajanje u
rastu. Naziva se također aganglijski megakolon ili
pelvirektalna ahalazija. Toksični (akutni) megakolon akutno
je proširenje debeloga crijeva, najčešće povezano s
amebnim ili ulceroznim kolitisom. Hronični je često vezan
za djecu i djetinjstvo odnosno kasni dio. Divertikuloza je
prisutnost divertikula u crijevu. Divertikuli su većinom
prisutni u debelom crijevu, a najčešće se pojavljuju u
sigmoidu odnosno zadnjem dijelu debelog crijeva na
mjestu na kojem arterija ulazi u mišićni sloj debelog
crijeva. Divertikul je vrećasto izbočenje stijenke cjevastog
organa. U probavnom sustavu se većinom pojavljuju
divertikuli jednjaka i crijeva, dok se u mokraćnom traktu
mogu pojaviti divertikuli mokraćnog mjehura. Stezanje
crijeva povećava tlak u debelom crijevu te tako stvara sve
više divertikula, dok se oni postojeći povećavaju. Divertikuli
su većinom promjera 2,5 do više od 25 centimetara, česta
je pojava nakon 40. godine. Divertikuloza je u većine
osoba asimptomatska, što znači da većina osoba koje
imaju divertikulozu ne osjećaju specifične simptome.
Uzroci divertikuloze još uvijek nisu u potpunosti poznati,
no liječnici smatraju kako je uzrok upravo visoki tlak unutar
debelog crijeva. Starenje i naslijeđe su primarni čimbenici
kod pojave divertikulitisa.
Ishrana u malnutriciji? Malnutricija se može definirati kao
poremećaj nutritivnog statusa koji nastaje zbog smanjenog
ili prekomjernog unosa hrane, ali i zbog poremećaja u
metabolizmu pojedinih nutrijenata. Malnutricija uključuje
pothranjenost u kojoj postoji smanjen unos hranjivih
sastojaka i preuhranjenost u kojoj je unos veći od
potrebnog. Pothranjenost može biti posljedica
neodgovarajućeg unosa hrane, malapsorpcije, sustavnog
gubitka nutritiva zbog proljeva, zatajenja jetre ili bubrega,
malignih te crijevnih bolesti. Procjena stanja uhranjenosti
treba biti dio svakog općeg zdravstvenog pregleda,
uključujući anamnezu, fizikalni pregled i birane
laboratorijske pretrage. Peroralna prehrana – osnovni
postulat kliničke prehrane glasi: „Ako je crijevo u funkciji,
koristi ga!“, zato se potiče hranjenje bolesnika normalnom
hranom uz modifikacije enteralnim pripravcima kad je god
to moguće, čak i male količine hrane u crijevima mogu
prevenirati atrofiju crijevnih resica i tako utjecati na
smanjenje bakterijske infekcije i drugih komplikacija.
Enteralna prehrana – hranjenje putem sonde ili stome, kad
se oralnim putem ne mogu unijeti sve hranjive tvari, unosi
se hrana u kašastom obliku ili komercijalne nutritivne
otopine, kako bi se mogla primijeniti, probavni sustav
bolesnika mora biti u funkciji i imati barem 100 cm tankog
crijeva. Parenteralna prehrana – zadnja opcija, dopremanje
hranjivih tvari direktno u krvožilni sustav putem infuzije.
40. Banjsko klimatsko liječenje? Sve vrste reumatskih,
miopatskih i neuropatskih oboljenja, spondiloza kičmenog
stuba, diskus hernije, radiculopatije, bolni sindromi na
kičmi i ekstremitetima, osteoporoza, stanja nakon povreda
lokomotornoig aparata, prije i postoperativna rehabilitacija
nakon zahvata na lokomotornomm aparatu, hemiopareze,
rehabilitacija amputiraca, rehabilitacija osoba sa
metaboličkim bolestima, kožna oboljenja, sterilitet,
poremećaji periferne cirkulacije, menadžerski sindrom,
prevencija starenja, programirani aktivni odmor. Savremen
način života pun stresa i žurbe i potreba da se pojedine
bolesti današnjice spriječe, da se očuva zdravlje dok nije
kasno, ponovo su oživjeli korištenje prirodnih ljekovitih
činilaca kao što su: ljekovite vode, blato, gasovi i sl.
Terapija bola? Bol je subjektivno, neprijatno opažanje i
osećaj, koji se može javiti usled oštećenja tkiva, njegovog
predstojećeg oštećenja, ili usled psiholoških uzroka. Javlja
se gotovo kod svih bolesti i povreda. To je zaštitni
mehanizam čija je funkcija da organizam postane svestan
opasnosti i reaguje kako bi uklonio bolni nadražaj,
međutim ukoliko se bolni nadražaj ne može ukoniti onda
se javlja hronični bol koji nema više zaštitnu funkciju već
narušava kvalitet života. Dakle, osnovna podela bola je na :
akutni i hronični. Akutni bol je kratkotrajan, ima
odbrambenu ulogu dok je hroničan bol dugotrajan, nema
odbrambenu ulogu i često predstavlja poseban klinički
sindrom. Terapija bola je kompleksna i zahteva jasnu
predstavu o uzroku bola i mehanizmima njegovog
nastanka. Primena lekova u terapiji bola je velika. Problem
je najčešće u kontroli hroničnog bola kada je upotreba
lekova nekontrolisana i duga, pa su i neželjena dejstva
brojna. Značaj fizikalne medicine i terapiji bola je veliki jer
pruža mogućnost smanjenja upotrebe lekova, naročito u
hroničnim stanjima!
ICV? Moždani udar može biti uzrokovan ugruškom koji
začepi arteriju i onemogući protok krvi kroz nju (ishemijski
moždani udar) ili puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u
okolno tkivo (hemoragijski moždani udar).Oko 85%
moždanih udara su ishemijski koji mogu biti posljedica
stvaranja ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak
opskrbljuje krvlju (tromboza) ili otkidanjem komadića
ugruška koji je nastao na drugom mjestu (npr. bolesni
srčani zalisci), a krvnom strujom doputuje i zaglavi se u
moždanoj arteriji (embolija). Oko 15% moždanih udara su
hemoragijski.Najčešći simptomi moždanog udara su:
utrnulost, slabost ili oduzetost lica, noge ruke, zamagljenje
vida, ili potpuni gubitak vida, poremećaj govora, slabost,
gubitak ravnoteže. Određenom broju moždanih udara
prethode prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima
moždanog udara, ali su znatno kraćeg trajanja i povuku se
nakon kraćeg vremena, a nazivaju se tranzitorne
ishemijske atake (TIA)Mnoge bolesti, stanja, okolnosti,
životne navike i ponašanja dovode do nastanka moždanog
udara, a nazivaju se faktori rizika za nastanak moždanog
udara.Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva hitan
prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj
zdravstvenoj ustanovi
41. Anamneza gerijatrijska u institucijama za brigu starih?
Anamnezu čini skup dobivenih podataka o fizičkom,
psihičkom i socijalnom stanju starije osobe. Njom se
utvrđuje potreba za zdravstvenom njegom i definiraju
sestrinske dijagnoze. Njom se direktno utiče na
zdravstvenu zaštitu i unapređenje zdravlja starijih osoba,
povećanje ukupnog trajanja života, smanjenje smrtnosti,
osiguranje psihičkog i fizičkog zdravlja, poboljašanje
kvalitete života i funkcionalne sposobnosti. Najčešće
sestrinske dijagnoze su: visok rizik nastajanja ozljeda, visok
rizik za pad, neracionalno konzumiranje lijekova,
nerasuđivanje smanjena mogučnost održavanje higijene i
odijevanja, smanjena pokretljivost, visoki rizik poremećaja
prehrane i unosa tekućine, bespomoćnost, nisko
samopoštovanje..Način prikupljanja podataka: intervju,
promatranje, procjena psihofizičkih karakteristika, analiza
medicinske dokumentacije. Za izradu anamneze treba
utvrditi potrebu za zdravstvenom njegom, planirati
zdravstvenu njegu,te je provesti.
Padovi u starosti i prevencija? Skoro jedna trećina starijih
osoba padne bar jednom u životu. Godišnja prevalenca kod
osoba starijih od 65 god. je 28%. Jedan od osnovnih
uzroka padova je nepokretnost, jer stariji imaju otežano
kretanje što može rezultirat padovima. Uzroci padova
mogu biti razni kao npr: pad krvnog pritiska, smetnje
sprovođenja nadražaja kroz srce, poremećaji čula, psihički
poremećaji,otežano kretanje, kombinacija lijekvoa,
uzimanje lijekova u obilku koji ih dovodi do zabune, dejstva
lijeka individualna, diuretici mogu dovesti do promjene u
stanju svijesti. Prevencija padova: bezbjednosne promene
u okruženju, vježbe kretanja, dozirano vježbanje, upotreba
pomagala za hod i liječenje svih oboljenja koja bi pomogla
padove. Osnovno kod pada je dobiti detaljne podatke, ako
je moguće od nekog ko je vidio pad, ispitati da li se radi o
gubitku svijesti, kakav je bio položaj bolesnika, šta je radio
u vreme pada, da li je imao i neke simptome bolesti kao na
primjer bol u grudima, pitati koliko je pacijent bio na podu.
Svi potencijalni faktori kao uzimanje nekog lijeka ili
neliječena bolest, koja je dovela do pada moraju da budu
ispravljeni.. Potrebno je održavati dobru kondiciju
bolesnika redovnim vježbanjem jer se popravljanjem
mišićne snage smanjuje rizik od padova. Pravilna
prevencija osteoporoze je takođe je od značajnih mjera
primarne prevencije. U sekundarnu prevenciju spada
uređenje stana, koristiti adekvatno osvjetljenje, tepisi ne bi
trebali imati velike rubove, stolice sa dubokim sjedištem
itd. U toku noćne smjene je najveća učestalost padova, jer
tada pacijenti idu u kupatilo, pospani i često konfuzni,a
broj sestara je noću najmanji.
FARMAKOTERAPIJA - Farmakokinetske promjene kod
starijih: 1. apsorpcija (zbog smanjenja apsorptivne
površine tankog crijeva, sporijeg pražnjenja želuca uz
porast pH želuca koje mijenja brzinu apsorpcije lijekova, a
time i njihovo djelovanje); 2. distribucija lijekova (veći
postotak masti i manje vode i proteina u organizmu starije
osobe remeti distribuciju lijeka zavisno da li su oni
liposolubilni ili hidrosolubilni); 3. metabolizam (većina
lijekova koji se metabolišu u jetri koja sa starenjem gubi
funkcionalnu sposobnost, odnosno smanjuje se protok
krvi, mijenja metabolizam lijekova; 4. eliminacija (lijekovi
koji se metabolišu preko bubrega, zbog smanjenog protoka
kroz bubrege zbog starosti, usporava se njihova eliminacija
preko bubrega). Farmakodinamske promjene: 1.
efikasnost lijekova se mijenja sa starenjem; 2. interakcija
lijek-receptor se mijenja; 3. pojačan efekat varfarina,
enalaprila, verapamila, morfina, benzodijazepina; 4.
smanjen efekat furosemida, beta blokatora, per oralnih
hipoglikemika.
42. Plan njege u kući? Planiranje njege se dijeli po
stepenima zahtjevnosti iste. Dijelimo je na: Njegu jedan ili
minimalnu zdravstvenu njegu. Potreba minimalna
zdravstvena njega teško pokretnog pacijenta, uključuje
edukaciju bolesnika i /ili njegove porodice, uzimanje
materijala za lab. pretrage, kateterizaciju mokraćnog
mjehura, primjenu im i sc injekcije i zdravstvenu njegu
stome. Njegu dva ili pojačanu zdravstvenu njegu
podrazumijeva kompletnu njegu teško pokretnog
bolesnika koje podrazumijevaju provjeru vitalnih znakova,
previjanje rane prvogstepena i hranjenje putem
nazogastrične sonde. Njega tri je opsežna zdravstvena
njega - uključuje sve faktore iz njege jedan i njege dva te
još previjanje rana 2 i 3 stepena primjenu
oksigenoterapije. Njega četirii se javlja kod izrazitih
bolesnika ili u terminalnoj fazi - teški ili umirući bolesnik
,palijativna njega, previjanje rana svih stepena, do smrti
ČULO VIDA - Poremećaji vida su česti u starijem dobu i
rezultiraju različitim smanjenjem funkcionalne sposobnosti
(otežano čitanje, nemogućnost vožnje automobila ili
gledanja televizije). Mnoge stare osobe se i ne javljaju
ljekaru, jer smatraju da je to nužna posljedica starosti.
Korekcija vida i operacija katarakte značajno poboljšavaju
kvalitet života starih osoba. Potreba za preventivnim
pregledima je posebno važna kod starih dijabetičara. Sa
starenjem sočivo postaje tvrđe, manje elastično, i
sposobnost da akomodira godinama postaje manja
(presbyopia). Prezbiopija se javlja kod svih osoba iza 40.
god. života i najuočljivija je pojava normalnog procesa
starenja. Koriguje se naočalima za čitanje. Promjene: vidna
oštrina, kontrastna osjetljivost, svjetlosni bljeskovi
(svjetlaci), leteće mušice, kiolorni vid, adaptacija, vidno
polje. Katarkta je zamućenje sočiva, vezana za starenje,
>50 god. javlja oko 1%, a u 90. god. dostiže skoro 100%.
Neke od prvencije padova koje mogu smnjiti broj padova
kod slabovidnih osoba su pažljivo uređenje stana i
korištenje štapa kao pomagala.
SENESCENCIJA - je stanje u kojem se čovjek nalazi na kraju
zrelog doba, pod uticajem neizbježnih procesa involucije.
To stanje uključuje patološke promjene, a njegova
posljednja instanca je senilnost. Senescenciju odlikuju
progresivne i uglavnom neprimjetne modifikacije
fizioloških aktivnosti, promjene na tkivima i u procesu
metabolizma, koje se posljednjih godina sistematski
proučavaju u okviru gerijatrije. Promjene koje donosi
senescencija ne ispoljavaju se paralelno u fizičkom i
duhovnom pogledu, ali smanjenje efikasnosti pojedinih
organa utiče direktno i indirektno na psihički život
smanjujući adaptabilnu sposobnost pojedinca. U oblasti
psihičkog, proučavanju senescencije može da se pristupi u
okviru sinteze onih elemenata koji se postepeno gube
(negativni aspekti) i onih koji se i dalje ispoljavaju (pozitivni
efekti). Pozitivna strana senescencije: Suženo područje
interesovanja, posebno u domenu seksualnosti daje
mogućnost usredsređivanja na čisto intelektualni rad i to
posebno u pravcu sintetskih funkcija i racionalizacije.
Osoba posjeduje izvjesnu distancu i dostupnije su joj više
spekulacije te intelektualna i afektivna mudrost. Negativna
strana senescencije: U intelektualnom pogledu postoje
teškoće da se vanjski svijet racionalizuje. Na
emocionalnom planu postoji: pojava egoizma,
autoritarnosti, mizoneizma, dekompenzacija ličnosti i
raspoloženje sa težnjom ka reaktivnim depresivnim
stanjima