INFORMATIKA

Informatika je nauka koja se bavi savremenim načinima prikupljanja, memorisanja i obrade

informacija.

Informatika je nauka koja se bavi proučavanjem i razvojem računara kao savremenih

sredstava za obradu informacija, te primjenom računara u raznim oblastima ljudske
djelatnosti.

Informatika je kompleksna i multidisciplinarna nauka koja ima mnoštvo dodirnih tačaka sa

matematikom, fizikom, elektrotehnikom, automatikom i kibernetikom1 sa jedne strane ali i sa
ekonomijom, žurnalistikom itd. sa druge strane.

PODATAK I INFORMACIJA

Besmisleno je govoriti o informatici kao nauci o obradi informacija ukoliko ne definišemo

pojmove informacije i podatka. Mada ih mnogi poistovjećuju između njih postoji značajna
razlika.

Podatak je bilo kakav zapis ( u bilo kakvom obliku ) u kojem je zabilježen neki događaj,
pojava, činjenica ili zapažanje iz okoline.

Podatke, obzirom na njihov način zapisivanja možemo podjeliti na:tekstualne, brojčane,

znakovne, slikovne, zvučne itd.

Isti podatak može imati različita značenja za različite subjekte(primaoce). Npr. Istu
umjetničku sliku dva posmatrača mogu protumačiti na različite načine. Rečenicu zapisanu na
nekom stranom jeziku različito doživljava onaj koji rarzumije taj jezik i onaj koji ga ne
razumije čak i besmisleni niz znakova poput xy zzy predstavlja podatak jer ne možemo znati
da se možda ne radi o nekoj šifrovanoj poruci. Podaci mogu postojati neovisno od toga da li
se koriste ili ne. Npr. Bilo koja knjiga sadrži ogromnu količinu podataka neovisno od toga da
li će je neko koristiti ili ne. Podaci postaju informacije tek ukoliko se koriste, ukoliko podstiču
primaoca na neku akciju. Podaci koji se ne koriste nisu informacije. Isti podatak može za
jednog primaoca da predstavlja informaciju a za drugog ne. Npr. knjiga za nepismenog
čovjeka ne predstavlja nikakvu informaciju za razliku od govorne poruke koja opet ne
predstavlja nikakvu informaciju gluhom čovjeku.

1
Kibernetika - nauka koja se bavi opštim zakonima upravljanja u privredi, društvu, u živim organizmima i
mašinama, te opštim zakonima prikupljanja, čuvanja, prezentiranja i preobražaja različitih informacija u
složenim sistemima, uz svestranu primenu kompjutera (grč.)

1
Informacija predstavlja preslikavanje stanja jednog subjekta(izvora informacije) u stanje
drugug subjekta(primaoca informacije) pri čemu to preslikavanje može biti različito za
različite subjekte.

Da bi od informacije imali koristi ona mora biti: ispravna, potpuna i blagovremena. Ni

najpotpunija ni najtačnija informacija nije ni od kakve koristi ukoliko nije primljena u pravo
vrijeme. Da bi informacija uopće postojala neophodno je da postoje i nosioci informacija.
Postoje razni nosioci informacija poput živih bića, knjiga, sredstava javnog
informisanja(novina, radija, televizije, interneta).

Funkcionalna shema računara

2
Fon Neumannov koncept računara
Građu i djelovanje računara opisao je još 1945. John Von Neumman. Model kojeg je on tada
postavio vrijedi i za većinu današnjih računara. Po njegovom modelu svaki računar se sastoji
od 4 osnovna elementa:
 Memorija
 Centralna jedinica
 Ulazne jedinice i
 Izlazne jedinice

Memorija

Memorija predstavlja dio računara u kome se čuvaju podaci i programi.

ROM(Read Only Memory)-kao što i samo ime kaže, podaci u njoj se samo mogu čitati, a ne
mogu se mijenjati ni brisati. U njoj se nalaze osnovni programi koji omogućavaju rad
računara kao što je BIOS( Basic Input/Output System). BIOS kontroliše primitivne funkcije
računara i svaki put provjerava svoje stanje kod paljenja računara.

Na matičnoj ploči možemo imati nekoliko vrsta memorije: ako ne računamo na BIOS (ROM),
tu je RAM i SRAM. RAM (Random Access Memory) je radna memorija. Ta memorija izvodi
se kao DRAM (Dynamic RAM). Riječ dinamička tu znači da memorija ima vrlo kratko
pamćenje i da ju je potrebno periodički osvježavati. O tom osvježavanju brine čipset na ploči i
s time se ne mora zamarati. Za razliku od DRAM-a postoji i SRAM-memorija (Static RAM).
Statičku memoriju ne treba osvježavati i mnogo je brža od DRAM-memorije. Zbog svoje
visoke cijene, koristi se samo u malim količinama, obično kao priručna odnosno
međumemorija (cache, keš).

RAM(Random Access Memory)-memorija slučajnog pristupa ili radna memorija. Ona je

radni prostor u kojem se izvršavaju programi. U RAM se prvo učita operativni sistem koji je
neophodan za rad računara, a zatim pokrećemo aplikativni softver koji želimo. Podaci se
mogu upisivati i čitati iz bilo kojeg dijela memorije i po potrebi brisati. RAM memorija briše
kompletan sadržaj prilikom gašenja računara.

Zbog toga što se gašenjem računara gubi sadržaj RAM-a, mora postojati dodatna memorija
koja će te podatke trajno sačuvati. Zato služi eksterna (vanjska memorija). Postoje dva tipa.
Magnetni i optički mediji. Hard disc radi na principu magnetnih medija. Hard disc je
memorija najvećeg kapaciteta i služi za trajno čuvanje podataka. Kapacitet hard disca se kreće
od nekoliko stotina GB(gigabajta) do jednog TB(terabajta) i više. Brzina hard disca je velika
ali je ipak sporiji od RAM-a.

Solid State Drive, SSD, je naslednik hard disk-a. Za razliku od HDD on nema mehaničke
dijelove i u poređenju mehaničkim diskovima, otporniji su na fizičke udare, nečujni su, imaju
manje vrijeme pristupa i manje kašnjene samim tim ostvaruju veće brzine od mehaničkih
diskova . Međutim, negativne strane SSD-a su visoka cijena i kapacitetom manji memorijski
prostor.

3
Zbog toga su se na tržištu pojavili takozvani hibridni diskovi (eng. solid-state hybrid drive,
SSHD) koji koriste prednosti SSD-a i tvrdog diska u istom uređaju. SSD disk u tom slučaju
služi kao priručna memorija diska (eng. cache), dok tvrdi disk osigurava veliki skladišni
prostor.

U optičke diskove spadaju:

CD ROM(Compact Disc Read Only Memory) - kapacitet se kreće od 750 MB do 800 MB.
DVD ROM(Digital Versatile Disc Read Only Memory) - kapacitet se kreće od 4,5 GB do 18
GB.
Tu su još i : memorijske kartice, USB(flash memory ), diskete(koje se danas ne koriste zbog
zastarjelosti i malog kapaciteta).

Memorija-Zašto 0 i 1?

Računari su građeni od elektronskih elemenata koji se baziraju na tranzistorima, a oni imaju

samo dva stanja, to su 0 i 1.

Binarni podatak ili bit(BInary DigiT) je podatak koji ima samo dva stanja. Kombinaciija od
8 bita čini jedan bajt. Memorijske lokacije su sastavljene od 8 bitova ili jednog bajta.

Jedan bajt je i osnovna jedinica memorije računara. Jednim bajtom moguće je prikazati 256
=28 kombinacija binarnih brojeva, sa tolikim brojem kombinacija moguće je prikazati svako
slovo i broj. Dakle, jedan bajt predstavlja jedan znak, slovo ili broj.

Veće jedinice od bajta su:

Kilobajt(KB)= 1024 bajta

Megabajt(MB)= 1024 kilobajta
Gigabajt(GB)= 1024 megabajta
Terabajt(TB)= 1024 gigabajta.

Centralna procesorska jedinica (CPU-Central Processing Unit)

Centralna procesorska jedinica je najvažnija jedinica za obradu podataka. To je dio računara

gdje se vrši obrada podataka, upravljanje podacima i upravljanje perifernim
jedinicama(tastaturom, mišom, monitorom).

Sastoji se od:

4
  aritmetičko-logičke i
 upravljačke jedinice.

Upravljačka jedinica upravlja radom procesora. Ona dekodira dobivene instrukcije i tako
dekodiranje šalje ih aritmetičko –logičkoj jedinici, koja obavlja aritmetičko –logičke operacije
nad podacima. Rezultat obrade pohranjuje se u RAM(radnu memoriju).

Procesor je osnovna komponenta svakog račuanra i zato ga možemo nazvati srcem račuanra,
smješten je na matičnoj ploči i odgovoran je za ispravnost svih procesa u računaru. Brzina
procesora iskazuje se kao broj instrukcija koje računar može izvesti u sekundi(MIPS- Mega
Instructions Per Second). Osim broja instrukcija važan faktor koji utječe na kvalitet procesora
je količina podataka koje procesor može obraditi unutar jednog takta.

Brzina takta je definisana frekvencijom takta koja predstavlja broj ciklusa(elementarnih

radnji) u jednoj sekundi(frekvencija takta 1 GHz obavit će u sekundi milijardu elementarnih
radnji). Brzina takta mjeri se u GHz(gigahercima), pa se 1GHz upotrebljava i kao mjerna
jedinica za brzinu procesora.

Pored 32-bitnih, danas su u upotrebi 64-bitni procesori koji unutar jednog takta mogu obraditi
64 bita podataka. Procesori se izrađuju od silicija. Prilikom rada računara procesor se
zagrijava, da ne bi izgorio na njega se ugrađuje hladnjak.

Visejezgreni Procesori:

Dvije najveće kompanije koje se danas bave proizvodnjom procesora su Intel i AMD

Visejezgreni procesor je jedna računalna komponenta s dva ili više neovisnih stvarnih
središnjih procesnih jedinica (nazvanih "jezgre")koji su jedinice koje čitaju i izvršavaju
programske upute. U naredjenja spadaju obične CPU operacije , kao što dodavanje,
premještanje podataka, i razdvajanje, ali više jezgri može pokretati više operacija u isto
vrijeme, čime se povećava ukupnu brzinu za obradu podataka.

Podjela Intel-ovih Višejezgrenih Procesora:

 Dvojezgreni (Dual Core)

 Cetverojezgreni(Quad Core)
 Šestojezgreni (Hexa Core)
Namjena:

 Višejezgreni procesori su naširoko koristi u mnogim područjima, uključujući

aplikacija opće namjene, mreže digitalne obrade signala (DSP), i 3D grafike.

 Poboljšanje u performansama korišteći multi-core procesor uvelike omogućava

izvodjenje vise applikacija u isto vrijeme tj. Multitasking.

 Višejezgreni procesori troše manje električne energije i zauzimaju manje

prostora na maticnoj ploči.

5
ULAZNE JEDINICE

Ulazne jedinice kao što im samo ime kaže služe za unos podataka u računar. Najčešće ulazne
jedinice računra su: tastatura, miš, skener, mikrofon, joystick, digitalna kamera.

Tastaura je najrasprostranjeniji ulazni uređaj koji je još uvijek nezamjenjiv prilikom unosa
teksta u računar. Tipke možemo podijeliti u 4 osnovne grupe:

-SLOVA, specijalni znaci(; + ? % < : ), razmak, enter (lijevo)

-numeričke tipke(za brzi unos brojeva(desno)

-navigacijske tipke( za pomak kursora: (sredina)

-funkcijske tipke: F1, F2, F3,..(gore)

Tastaturu koristimo za unos teksta i brojeva. Ponekad je potrebno unijeti i druge vrste
podataka, npr. Prilikom crtanja treba u računar unijeti pokrete ruke, za takav unos koristimo
miša.

Miš je tipičan primjer pokaznog ulaznog uređaja. Pomicanjem miša po nepokretnoj podlozi
pomjera se odgovarajući pokazivač na ekranu, a pritiskom na jedan od tastera miša izvršava
se neka od komandi koja je vezana za objekat na koji pokazivač miša u tom trenutku
pokazuje.

Vrste miševa su :

 elektromehanički
 optički
 bežični
 žičani

Optički miš radi na način da snima podlogu, odnosno koristi posebne LED diode čija se
svjetlost odbija direktno od podloge te tako dolazi do CMOS senzora zaduženog za pamćenje
boje.
Najveća karakteristika ove vrste računarskih miševa jest velika rezolucija koja omogućava
veću osjetljivost na pokret miša i brži rad. Većina optičkih miševa ima rezoluciju od 400 do
800 dpi, a miševi namijenjeni igranju igrica znaju imati i do 1600 dpi.

Laserski miš se u samom radu ne razlikuje mnogo od optičkog, ali umjesto LED dioda koristi
infracrvenu lasersku diodu. Upravo zbog toga laserski miš ima mnogo veću osjetljivost.
Također je važno pripaziti na kakvoj ga površini koristimo. S obzirom na to da su mnogo
precizniji od optičkih miševa, laserski miševi nešto su skuplji. Prosječno imaju 2000 dpi.

6
Skener predstavlja uređaj za direktan prijenos slike u računar sa svrhom daljnje obrade tih
slika i umetanja u tekstualni dokument, na web stranice i sl. Cijena i kvalitet se mjeri brojem
tačaka po inchu(dpi-dots per inch).

Digitalne kamere su danas nezamjenjiv ulazni uređaj za potrebe unošenja podataka koji se
mogu prikazati u vidu pokretnih(animiranih) slika. Glavna primjena im je prilikom realizacije
videotehnike uz pomoć računara. Kvalitet se mjeri u rezoluciji u megapixelima.

Mikrofon je uređaj pomoću kojega unosimo zvuk u računar, najčešće glas. Veoma često ga
možemo naći i u kombinaciji sa slušalicama.

IZLAZNE JEDINICE

Izlazne jedinice služe za prikaz podataka iz računara u čovjeku prihvatljivom obliku. Neke
od najrasprostranjenijih izlaznih jedinica koje se susreću u savremenim PC računarima su:
MONITOR, ŠTAMPAČ(PRINTER), MULTIMEDIJSKI PROJEKTOR,ZVUČNICI.

MONITOR je najrasprostranjeniji izlazni uređaj koji na svom ekranu prikazuje tekst, crteže, i
dr. rezultate obrade. Kvalitet monitora izražava se veličinom njegovog ekrana, mjeri se u
inčima po dijagonali kao i rezolucijom, koja predstavlja broj tačaka( koje se zovu
pikseli), koje je monitor ustanju da prikaže.

Slika na monitoru se neprestano osvježava što se zove fremkvencija osvježavanja monitora.

Danas postoje monitori sa katodnom cijevi-CRT kao i LCD monitori(monitori sa tečnim
kristalom).

CRT monitori-slika na ekranu se dobiva tako što snop elektrona koji se emitira iz katode
(elektronskog topa) udara na zaslon i time izaziva svjetlost.

LCD monitori (Liquid Cristal Display)-monitori od tekućeg kristala su tanji, i troše manje
energije.

ŠTAMPAČ(PRINTER) je izlazni uređaj koji prenosi sliku formiranu u memoriji računara na

papirni medij. Danas se najviše koriste LASERSKI ŠTAMPAČI, koji rade na principu rada
mašina za fotokopiranje, kao i štampači sa mlazom tinte(eng. INK-JET). Laserski štampači su
brži od INK-JET i imaju nešto bolji kvalitet otiska. Umijesto tinte koriste boju u prahu koja se
zove TONER. Laserski štampači su znatno skuplji.

3D printeri su uređaji koji se koriste za stvaranje trodimenzionalnog objekta u kojem se

slojevi materijala formiraju pod kontrolom računara. 3D printanje se primarno koristi za
prototopiranje.

7
PLOTER je ink-jet štampač koji je sposoban da kvalitetno ispiše dokumente širine nekoliko
metara. Namjenjen je prvenstveno za ispis profesionalnih arhitektonskih nacrta, postera i sl.

MULTIMEDIJSKI PROJEKTOR je izlazni uređaj koji omogućava projekciju slika zapisanih

u računaru na platno ili zid, čime prikaz postaje znatno pogodniji u slučaju kada treba da ga
prati velika grupa ljudi. Multimedijski projektori projektiraju istu sliku koja bi se inače
prikazivala na ekranu monitora, zaspravo ulogu ekrana preuzima platno ili zid.

ZVUČNIK je izlazni uređaj koji služi za prezentaciju informacija u zvučnoj formi, formi
govora ili muzike.

GRAFIČKA KARTICA je posrednik između monitora i procesora. O njoj ovisi koliko

kvalitetnu sliku ćemo dobiti kao i koliko boja ćemo imati. Kvalitetnije karitce imaju bolju
rezoluciju(npr. 1280 * 1024 pixela) i puno više nijansi boja(16 miliona i više) ali zahtjevaju
više RAM-a.

Izlazi na grafičkoj kartici su:

 VGA (Video Graphics Array)
 DVI (Digital Visual Interface)
 Video in/Video out (VIVO)
 HDMI (High Deffinition Multimedia input) – Display Port

ORGANIZACIJA SOFTVERA PC RAČUNARA

Da bi računar bio upotrebljiv neophodan mu je softver koji uključuje sve vrste programa,koji
sadrže računaru razumljive naredbe i tako kontroliraju hardver računara prilikom obrade
informacija,kao i same informacije koje računar obrrađuje. Svi programi koji se nalaze na
jednom računaru ili se na njemu mogu pokrenuti, jednim imenom nazivaju se softver.

Softver se može podijeliti na dvije osnovne grupe:

 Sistemski softver(operativni sistem)

 Aplikativni softver(word, excel)

U sistemski softver spadaju svi programi koji omogućavaju računaru izvođenje osnovnih
operacija, on omogućava komunikaciju korisnika i računara, kao i komunikaciju između
osnovnih dijelova računara ili između više računara. Važno je znati da bez sistemskog
softvera računar ne bi znao da ispiše ni jedno slovo, ne bi znao da prima komande putem miša
i tastature, niti bi mogao pročitati ikakav podatak sa čvrstog diska jednostavno hardver ne bi
mogao nište uraditi bez sistemskog softvera. Najvažniji sistemski softver bez kojeg ne bi ni
jedan računar mogao raditi je operativni sistem. To je program ili grupa programa koji služi
za upravljanje radom računara. On je projektovan da se automatski pokreće nakon
uključivanja računara.

8
Kada se OS pokrene on preuzima potpunu kontrolu nad računarom, upravlja memorijom
diskovima, ekranom, tastaturom i općenito svim dijelovima računara. Aktivan je tokom
čitavog rada računara i stalno kontrolira njegov rad.

U aplikativni softver spadaju svi programi koji su namjenjeni za izvršavanje specifičnih

poslova sa kojima se susreće korisnik npr.programi za pisanje teksta, crtanje, vođenje
finansija, planiranje i pretraživanje baza podataka, matematičke i naučno tehničke proračune
kreiranje grafikona i dijagrama rad sa zvukom, programe koji spadaju u aplikativni softver
skraćeno zovemo aplikacije.Važna kategorija sistemskog softvera su razni pomoćni uslužni
programi(utility software)koji nisu dio OS ali su prirodno vezani za njega
npr.WinZip,WinRAR programi za arhiviranje. Još jedna vrsta programa koji spadaju u
sistemski softver su kompajleri(koji prevode programske jezike u mašinski jezik), u sistemski
softver spadaju i programi za upravljanje bazama podataka.

Takođe postoje i programi koje je teško svrstati u bilo koju grupu(sistemski ili aplikativni
softver) su tzv.računarski virusi(koji su destruktivne prirode ali su ipak softver).

RAČUNARSKI VIRUSI

Računarski virusi su programi specijalno pisani od strane veoma iskusnih ali zlih programera,
čiji je jedini cilj nanijeti štetu računarskom sistemu.

Računarski virusi imaju mogućnost da prave vlastite kopije tako da se „razmnožavaju“ poput
pravih virusa, svoj rad obavljaju u pozadini, korisnik ne primjećuje njihovo prisustvo. Obično
se prilijepe na neku od datoteka, izmjene njene karakteristike i preuzmu kontrolu nad njom.
Takve datoteke su zaražene. Najčešći put zaraze je preko računarskih mreža, elektroničke
pošte, USB-a, memorijskih kartica itd.

Najpoznatiji račnarski virusi:

Trojanski konj-na prvi pogled rade nešto korsno al u pozadini prave nekakvu štetu
Kameleoni-back orifice koji može u računarskim mrežama da preuzme kontrolu na vašim
računaru.

Crvi-šire se putem računarske mreže njihovim razmnožavanjem zaguši se kompletna mreža.

Rootkit napadaču omogućava udaljenu kontrolu računara, teško se otkriva i još teže otklanja.

Ransomware kriptira datoteke i onemogućava njihovo korištenje dok korisnik ne plati "
otkupninu" u zamjenu za ključ za dekriptiranje.

Spyware je špijunski program koji sakuplja informacije I preuzima kontrolu nad računarom
bez znanja ili dozvole korisnika.

Dizajniran je da iskorištava zaraženi računar za komercijalnu dobit - krađu povjerljivih

podataka poput brojeva kreditnih kartica, lozinki i slično ili za prikazivanje reklamnih
poruka(Adware). Obično se ne replicira.

9
Adware je tip malicioznog softvera koji automatski prikazuje neželjene reklame. Klikom na
neki od tih oglasa može vas preusmjeriti na zlonamjerne stranice.

Softverske bombe-prilikom prvog pokretanja unište sve programe i podatke na računaru.

Logičke bombe-pritajeni programi koji čekaju ispunjenje određeni uvijeta.

Vremenske bombe-pritajeni programi koji ništa ne rade do određenog trnutka(michelangelo-6

mart,chenobyl(CIH)na godišnjicu nuklearne katastrofe uništi sve što se može unštit pa čak na
nekim računarima ošteti matičnu ploču .

Antivirusni softver, antivirusni program ili antivirus je računarski softver koji se koristi za
zaštitu, identifikaciju i uklanjanje računarskih virusa, kao i drugih štetnih programa koji mogu
uzrokovati probleme u korištenju računara ili oštetiti podatke.

Za razliku od prvobitnih antivirusnih programa koji su bili temeljeni isključivo na tretiranju

računarskih virusa, moderni antivirusni program se dizajnira tako da sistem štiti od što većeg
broja različitih mogućih štetnih programa (crva, virusa, trojanskih konja, rootkita, špijunskih i
reklamskih modula, phishing napada itd.

KOMPRESIJA ILI SAŽIMANJE PODATAKA

Sažimanje podataka ili kompresija, sažeto zapisivanje podataka (datoteka) kako bi zauzimali
manje memorijskoga prostora ili kako bi im se skratilo vrijeme prijenosa komunikacijskom
mrežom.

Stepen kompresije zavisi od veličine konačne datoteke (što je veći stepen kompresije, to je
manja datoteka).

Tehnike sažimanja podataka bez gubitka dijela podataka izvornoga zapisa prikladne su npr. za
tekstualne datoteke, koje time mogu postati dva do deset puta manje od izvornih.

Poznatiji programi za kompresiju su WinRar I WinZip.

Dobitak u prostoru je najmanji kod sažimanja zvučno-slikovnih datoteka jer zvuk i pokretne
slike su vrlo haotične prirode i klasične metode sažimanja podataka (sažimanje bez gubitka
informacija) ovdje ne funkcionišu, te se koristemetode u kojima se tolerira određena količina
gubitka izvornih podataka.

10