Prof.

Slavko Kalu đerčić

Husein-Kapetan Gradaš čevit

Zmaj od Bosne

Preštampano iz „Jugoslavenskog lista"

10 u korist „Gaketa"

Ciiena G Dinara

Sarajevo, 1932
Štamparija „Obod" 1. Kari ć , SaraJevo

A_
 Mladost fluseinzkapetana Gradaš čevića
U istoriji XIX vijeka Bosne me đu najpopularn:;e
nosti, najzna.menitije junake dolazi svakako Husen kapetan
Gradaš čević. Njegova li č.'nost, rad, duboko se usadila u
duše širokih slojeva naroda. On je postao simbol junaštva,
požrtvovanja, njegovim se imenom narod oduševio, usta-
lasao, krenua u ispolinsku, nejednaku i tešku barbu za stara
prava i priivilegije Bosne. Husein se borio za samostalnost
i nezavisnost Bosne.
Spomerli č ka grada °tiA3 f1323t1S t»431 01 -181f1 Od kako je Bosna izgubila svoju držiavnu samostal,
nost u XV vijeku pred silnam navalom Turaka, pa sve ita•o
do okupacije, uvijek je Bosna za turskog gospodstva imala
I I 43 svoju unutarnju samostalnost autonomne povlastice.
Na te svoje privilegije Beisanci su bili gordi i ponosni,

hIajel "36.6) COBISS

vali ih i sa ponosom. i dubokom ljubavlju.
Zna se ta čno, za turskog gospodstva, da su Srbiia.
ška i Bosna bile autonomne zemlje, s tim da ,je Srbija da-
vala Turskoj vojnike, za vrernena teških ratnih zapleta, a
Viaška i Bosna nisu Turskoj ni vojnika davaie.
IJ po5etkm. XIX vijeka pu•opisci i dObri p-oznavaoci
Bosne. i njenAh prilika bilježe da je tada u Bosni bilo 48 k
petana ili nasljednih begova, koji su u kneži-
nama bili gotovo sasma samostalni i nezavisni od središnje
vlasti 13 Carigradu. Razumije se, da • e radi položaja ove
nasljedne ,gospoštirde iš č ezavao položaj vezira i uništavala
se njegova vlast. Sve c a r s k e s p a h i j e radije su
i poko•avali se oVim begovi m a i k a p e t a n i m a
svoga kraja meziru, koji se nikada nije rwi.ao dugo
skrasiti na vezirskoj časti u Bosni,. Kapetani su imali osim.
toga pravo da sebi biraju •voga .g 1 a v n vojv1odu —
alajbeg a. Bosna j.e u tome uživala zaista neku vrstu
vlastelinske .sarnouprame. K a p e t a n i su. Porti plaćali
neki mali danak, a Inače je svaki svojom kapeitanijom
 4
upravljao potpuno samostalno. Č ak su jedni s drugima i ra,
tove vodili.
su nemiri tursku carevinu sve više upropakavali,
a centralna ivlast u Carigradu sve više slabila i gubila se,
to je mo ć bosanskih k a p e t a n a — ,b e.g o v a u narodu
se snažila i jačala, a vezirova vlast sve više tamniia i bli-
jedila. Iz toga vremena nastala je u Bosni poznath izreka,
po kojoj je neko upitao bosanskog bega da li se koga boji,
a on je orgovorio: ida se •oga boji malo, cara (t. j. sultana)
nimalo, a vezira ko ni dora (konja) svoga. Sarajovski ja-
njič ari uspje1i su da se vezirska stolica premdestila iz Sa ,
č inili pravilo da vezir ne smije rajevuTnik.Osa
noćiti u Sarajevu više od četiri no ći. Take su bile prilike u
Bomi ,pred Husein.kapetanov pokret. Istina Basna je uvijek
davala Turskoj carevini najvea i najb,o1ji dio vojske kad -
god bi bila u opasnosti dd spoljnjega neprijatelja, ali čim
bi ta opasnost roinula, onda bi Porta nastojala da okrnji
ili uništi davnašnja prava bosanskih b,egova i kapetana.
Tako se Jčešć e, višeputa dogodilo da su Bosanci morali sa
samim sultanom boj biti, ma da od njih nije bilo boljih bo-
raca i čuvara Islama. Je(dan od glawnih pokreta bijaše .onaj
za vremiena bosanskog viteza »Zmaja od Bosne« Husein,ka ,
čevića. petanGrdš
Husein kapetan rodio se 1802 godine u Gradal&u. Sin
je čuvenog Osman.kapetana iz Grada čca, koga narodna
pjesmu sporninje kao dobrog junaka i viteza. Huseinov
otac bio je čuven sa svoje stroge pravi čnosti, kako prema
hrikanima tako i prema musimanima. Mati Huseinova bila
- je DurdijanIca. Od matere je naslijedio kao mlijeko bijelu
kožu, a o.d oca strogost i pravednost. Od mateere ie nau čio
Kur-an, bio je iskr•n i pobožan musliman,
brižIjivo je viršio sve obrede svoje vjere i propise Kuroana,
ni za što na svtijetu ne bi p•opustio a d a n e kl a n j a p e t
puta dnevno, šta više č esto sugamidali kako
za vrijeme razgovora ponavlja sasma tiho
_poneku molitvu iz Kur-ana. Nije pio nikakvih
vinskih niti alkoholnih pića. Stasa .je blo asrednjeg, impo-
zantna izgleda, pogleda blaga više nježna i sumorna, osmje,
ha puna draži i tuge, a njegove krupne oči natkriljavahu
5
guste i ukrkene obrve. Jedva se ,moglo vjerovati, da'se u
tome nježnom, tijelu krije onako snažna duša. veliki voj -
nički darovi, jaka taština, a osobito nevjerovatna li čna
hrabrost, dotjarana ponekada do !drskosti. Od loca je nasli,
jedio uzburkanu krv, jahanje bijesnth konja i pasanje svi,
ietlog oružja. Osim toga otac mu je bio bogat, čuven i uva,
žen. Sve to ostavio je u nasljede svome sinu. Husein je
2ivio u vrlo burno vrijerae. Slušao je o borbama Karador -
devim. Slušao je za silnu mržnju Derendelijinu prema bo.
sanskim p I emi ć ima — begoivima. Znao je za Hur-
;- id pašu, velikog vezira, starog iskusnog borca i ratnika,
s.lušao je o njegovom ratovanju po šumadiji. Doživio je
onu strašnu sječ. u bosanskih prvaka za vrijeme Dželaludin
.
4
paše, kada i njegov otac Osman kapetan izgubi svojiu isa
ramena glavu. Kada mu otac pogibe, bijaše Husein u punoj
muškoj snazi, preturio je osamnaestu godinu.
Sultlan Mahmud II. dOšavši •na prijesto poslije Selima.
III. i Mustafe IV. pomoću čuvenog Mustafe Bajraktara,
počeo je energi čno zavoditi nov red u vojsci. Trebalo je
stati na ,put neredima i rasulu što je počelo polako obuzi.
mati cijelu carevinu. Bosna je bila na prvorn mjestu u koju
je trebalo z a v e s t i a Trebalo je postalvitk u
Travniku za vezira čovjeka u kogh bi se mogli pauzdati da
će satrati otpor koljenovi ća u Bosni. Najpodesniji bio je
za taj poziv j poldžiaj Dželaludin paša, namjesnik jedrenski.
Bi mu zapovjedeno da i najmanjj otpor kaznni najstroži -
joHn siloml. U ranoj mladosti ovaj paša bio je u redu bek-
tašija. Bio je skroman u žlvotu, nije volto raskoš kao ostali
veziri. Kod njega nije bilo n.i harema nn dvora, cijelo vri,
jeme posve ćivao je samo svojoj dužnosti. Bio je strog, gvoL
zdene ruke, odlučan i neustrašitv, vrlo obrazovan i pjesnik,
a pri tome i pravdan. često je išao preobuč en, kao što je
bio običaj u starih sultana ii vezima. Pazio je, bdio kako se
vrše njegove zapovjedi. Išao je u bogomolje hriš ćana. Kao
pristalica Mahmudovih reforama rado se primi povjerenoga
mu zadatka i pohita na svoju novu dužnost.
Marta mjeseca 1820 stiže Dželaludin u Travnik i siIom
stade provoditi svoj plan. Pošlo •u je za ru•om da je pri.
6
dobio za sebe nekoliko pristalica me đu sarajevskim agama-
Sarajevo je bilo središte bosanske vlastele begova. Može
biti šesti dio Sarajlija imao je udjela u janičarskim povla-
sticama. Na vezirovu strarm pre đe znamenita kuća Džin-
džalić a, te mu je sada bilo lakše da okrene svu silu
snagu protivu rascjepane, bosanske ,Wastele. U borbi je bio
nemilosrdan i okrutan. Mnoga i ćmnoga glava poletjela je
s ramena bosanskih koljen.ović a, pa u toj gomili palo je i
dosta nevinih. Padoše glave derventskog kapetana, maglaj ,
č ca Huseinova oca. Hadži skog,OmanpetizGrd
Sali,bega iz Srebrenice velikog, prijatelja i poznanika prote
Matije i kneza Miloša. Njega idomami Dželaludin u Trav,
nik i tu ga posječe. Poginu od Dželaludina mat č:a Fočić Ah-
anet barjaktar iz Sarajeva, pa banjalu čki kapetan i mnogi
drugi. U samome Jajeu za jednu no ć posječ e šesnajest
glava. Njegova sablja ne odmaraše se, an potonu u silnu
krv zavodea red po Bosni. Uklanjao je sve što mu .je sta-
jalo na putu. Progonio je osobito stare koljenovi će, koji
su osijedili u uživanju svoje stare sasnostalnosti, i nikada
se sa njom ne bi rastali. Tražio ih je po njihovim grado-
vima. Oružjem zauze Mostar i Srebrenicu. Nikakovo sred ,
ć i snagu stvonijemublrkaodništps,
bosanskih koljenovi ća.
Za ovih strašnih i krvavih dana Husein ie bio u na,
ponuk jeku svoje rnladosti i snage. Mogao .ie imati naiviše
do 18 godina.
Husein kapetan i Ali paša Vidai ć . — Kroz krvavu borbu
do iskrenog prijateljstva.
Kada je dignut s Bosne Abdurahman-paša, Husein je
mogao imati oko 26 godina. Za to vrijeme on je gledao svo ,
čima krvave doga đ aje u kojima se kupala Bosna. Sve jimo
je to na njega iostavilo vrlo dubokoga trada, jer mu tada
pogiboše otac i sinovac. Njegova duša i srce bilo je pre,
puno gorčine i jada.
Svi bosanski veziri koji su dolazili u Bosnu za
carske namjesnike, gledali su da pridobiju koga od kolje=
novića bosanskih bilo titJulama bilo položajesn. Tako 1829
godine postavi sultan Ali-pašu Vidai ća (Fidahića — po tim
su imenorn u narodu poznati) iz Travruika za pašu srebsie -
ničkog. On se krenu u Srebrenicu ,da je zauzme, ali ga Sre.
brenič ani ne primiše, jer je išao u ime cara, koga Bosna
zvaše » đ a ur-sult anom«. Srebrenicu je prije njega za,
uzeo neki Merni ć,aga. Memić -aga vrlo je brzo i lako zado -
bio za sebe muslimane a hriš ćane, tove naoružao i odlu čio da
s oružjem u ruci odupre Vidai ću. Videći Vidaić
da ga ne može istjerati iz grada, po če .se spremati da se
vrati natrag u Zvornik. Kada se vrati u Zvornik, na svoje
veliko čudo, na đ e sve kapije zatvorene. Dok se bavio
pod Srebrenicom, u Zvorniku se njeg,ov ro đak Mahmud,
paša, inače dobar prijatelj srebreničkog Memiš-age, bijaše
proglasio za gospoklara Zvornika. Ali -pašal naumi silom
prodrijeti u grad. Na sreću njegovu u varoši je bilo dosta
njegovih prijatelja i pomo ću -njihovonu on u đe u grad.
Otvori se krvava borba po ulicama, čaršiji i oko ku ća. Ovaj
put Vidaić bi sigurno održao pobjedu, kako bijaše velik
junak, da nije njegov protivnik našao sebi saveznika u Hu-
sein, kapetanu iz Gradač ca. Protiv ove ,dvojice nije se mo,
boriti, obojicu nije mogao savladati, jer je Husein,ka-
petan došao u pomo ć Mahmud- paši u najzgodniji mome.
nat sa odabranom vojskonu, Otvori se ponovo borba u sa,
moj varoši. Ali,paša bio je preslab protiv dvojice poznatiii
i istaknutih junaka. ZatvoTi se u jednu ku ću. Tu se borio
i branio samo sa dva tri momka. Uz njega bilo njel..,5ovo
najviše blago:' trogodišnji sin mu i arapski konj. Borba je
blla krvava, sav g,ornji boj ku ć e bio ie razrušen kuršumima
iz pušaka, ku ć a je bila srušena do polovine. Opasnost je
velika prijetila da se ku ć a ne zapali i ne sruši na Ali-pašu.
Velič anstveno je bilo Ali ,pašino ponašanje u tome trenut.
ku. On ,dade svoga sina jednom,e moanku naru čje i posla
ga svome neprijatelju Mahinud-paši sa porukom: »Nosii, ga
mome neprijatelju Mahmudu, neka sa njim šta mu je
volja.« Mahmud-paša primi malo dijete i držao ga je i ču,
vao, kao svoje rodenot. Zatim se Vidai ć Ali.paga pneda
Huseirm, a ovaj ga sa sobom .odvede u Grada čac. Od ovog
doba imamo pred sobomt ,dvije istaknute istorijske
Huseina kao pobjedioca i Ali,pašu kao zarobljenika. Juna.

8 adupru a ako pokuša
štvb i velikodušno ponašanje prvoga oplem.enilo je dušu
drugoga, i oni poslije kratkoga vremena poštadoše najbolji
i nerazdvojeni prijatelji i drugovi. I gaista u svima poro-
nj;n1 poslovima Husein,kapetan nije hnao vjernijeg ni ju,
nač nijg druga od Ali,paše sv. idaića.
Kada je Narnik , paša došao u Bosnu gledao je di mir,
nim načinorn zavede n o v a. J č: e n j e. Radi toga, pozove iz,
cijele Bosne i Hercegovine a j a n e i k a p e t an e u Trav
nik.Poz•vehstanuijprvkzSea.
skupštini se govorilo sabiranju vojske, koju je trebalc
poslati protivu Rusa. Vojska se sakupi i krenu Pod vad:
stvom ibrahian,Alaj ,bega Sulejraanpaši ć a, Hasan ,bega
stenovi ć a, Mehmed-šerif , bega i drugih istaknutih begova
Vezir je sve radio , po upurama bosanskih prvaka, samo
bi ušao u volju narodu. U tome nije usp;.o. Pokraj svela
toga narod je njega prezirao, jer nije nosio oaako odijelo
kao Što nosahu stari veziri.
Odkako su ukinuti jani č ari u Carigradu i r a s t u r e n
j enič ski odža k. ,odrada su se širile razne glasine
Bosni i Hercegovini o ure đ enju nove vo•ske. Me đu a.ianim a
se pripovijedalo kako ć e se hvatati po vilajetu ,mladi ći i da
ć e oni bez zamjene uvijek služiti vojsku. Te nove reform•
zaj
iz Carigrada nikako se nisu svi đ ale .koljenovi ćima, ponosi ,
tim.begova,kjsudiglenavoutdžbi
kao na zetmtljm, koja se stalno ponosila i di čila nekom vr ,
stomalniezvsot,gdjnilarefm
nije mogla zavesti bez njihova pristanka.. Oni su na
Bosnu i Hreegovinu kao na državu u državi, gdje su
na ,svoju ruku, a Turskoj davali onoliko vojnika koliko bi
odredili na svojoj skupštini.
Husein,kapetan izabran za bosanskog vezira. — Husei
kapetan i knez Miloš.
Kada su Bosanci č uli da je sultan odredio nova čenj a
u cijelom carstvu, prepadoše se da i na njih ne do đe rec
Zato odrediše sastanak u Travniku fadje poslije dužeg v
jećanja jednoglasno zaklju č iše: Ako sultan po'kuša na lije p
nač in da zavede svoje reforme, da se svi jednoglasno tom u
9
,
.da se sila siloun suzbfle. Zato
svi moraju dušom i tijelona prionuti uz .ovaj pokret i me,--
rmati na kocku: č ast, imanje i život — uopć e sve. To je bio
velik, težak opasan padhvat zato se obrate Mustafaapaši
skadarskome, koga su Arnauti zvali škodra,pašom. Od ne,
zapam ć anih vremena skadarski .pašaluk nalazio se u Bu,
šatlija, čije je porodice. bio potomak Mustafa,paša. Ta se
kuća smarrala najuglednija i najstarija u tirrn krajevima a
oni su za sebe tvrdili da su kraljevskog porijekla. Mustafa.
paši u to doba bilo je oko 25 godina, prilii čino je znao tur4:
ski, innog.o se z.animao geografijom.• os.obita geografskian
kartaarta. Bio je ratoboran i tvadoglav u . č.uva.n.ju smajih
prava, N,a tome vijeću oldluče Bosanci da na, čelu svdh
a j a n a i cijeloga pokreta bude Husein,kaperan. Gradaš če,.-
vi ć . Iza nedugo vremena stke u Bosnu Derviš,beg povjere,
nik Mustafe,paše, te on sklopi sa bosanskim prvaciTna ugo ,
će zajedno sa Bosancima ustati i skadarski vor,pkme
vhajet protiv sultanovih reforama.
Bosanski prvaci pozovu u savez i samoga nalmjesnika
bosanskoga Namik,pašu; ovaj ne samo da je odbio peziv
nega je počeo raditi da izazove rasejep medu prvacima. To
mu je za kratko vrijeme i uspjelo. Još od ranijih vremena -
bili su u ornrazi sa Husein,kapetanom S m. a i loa g a Č e n,
gi ć, ajan garajčici i Ali,aga Rizvanbegovi ć ajan
stolački, te ovi čim doznaše dia je Husein.ka.petan.izabran za
starješinu, povukoše se i istuniše iz zajedni čkog kola rada.
Nji,ma uspije da su Taridobili za sebe Lutvi,bega Redžepa,
ši ć a, Hasan,bega Resulbegovti ća i Osmana Kaperana Mušo-
vi ća. Odmetanje Hercegovaca od Husein,Kapetana vrlo je
-
dobro došlo bosanskorne veziru. Vezir pridobije na svoju
stranu i Mustaj!,pašu Sulejmanpaška i Osman,bega te ovi
sa svojim Skopljacima naume da ometu odluke bosanskoga
vijeća.
Sarajlije su najviše radile za Husein-kapetana. Čim ona
čuše za postnpak Sulejmanpaškća, sakupe vojsku, koja je
trebala da krene na Novti Pazar, te odmah s njoim po đu u
Travnik da stvar raŠ čiste i izvedu na čistac. Odatle udare
na Skopljane, pobjede ih u teškoj i krvavoj •borbi, a Su-
lejmanpašići uteknu u Duvno. Sarajlije krenu za njima u
10

Skoplje, poaxde im davre a zatim se vrate natrag. u Trav ► ik.

?Napnik-paša je bio sada u nleprilici. Nije imao za sobcan
davoljno vojske. Znao je da Bosanci mrze novotarije, re-
forane nl vjerorvali su da se radi njih gube ratovi, a bojall su
se jake, gvozdene ruke. Zapovije đeno je iz Carigrada još
1830 ,veziru u Travniku, da u znak reforama obu če navu
uniformu, koja mu je poslata i;z Carigrada. To je najviše
razdražilOi duhove. Husein kapetan brio je ve ć sa više
ljada svojih ljudi u Trarvniku, te natjeraju Nannik,pašu da
svuče »tijesno ,adijelo« svoju uniformu što je dobio iz Ca.,
č e onakavo, kako su nosili raniji vezirci. rikadobu
Namtik-paša nije se mogao ništa protiviti. Kada je skinuo
uniformu i obukao staro vezrksko adkjelo, nat[jeraju ga da
sepopropisima. vjerskim operei ei čita molitvu. Zatirm ,ga pa;
vedu sa sabom, da im bude kao neka zaloga. Tada su bili
bajramski praznici, te vezir uhvati zgodnu prihku i ute če.
Preko Austrije došao je kasnije u Carigrad. Poslije prazo.
nika bajramskih opert! se okupe svi bosanski prvaci, u Saral›
jevu na vijeću kod Huserin-kapetana u ku ći čuvenog veli-
ka‘ša Zlatarevi ća, te poslije g vije ćanja izabraše Husein-
kapetana bosanskoga vezira.
Mustafa-paša već je krenuo sa 40.000 !svojjh ljudi i
tvrdo se vderovala da će on zauzeti Carigrad. A Husein,
kapetan stavio je u pokret scilu od 35.000 ljudi.
U Beagradu se klikovalo, a u Nišu s)u panovo uspo
stavljena prava jenjičarska i tvrđo se vjerovalo da ćer Ško,.-
dra,paša (Mustafa.paša) zauzeti Carigrad.
Take su nrilike bile u Turskoj ka.da je. Husen-kapetan
izabran od svajih Bosanaca za bosa:nskrog vezira.
lloc,nnje cspmenor n36opa, O. cpna tfecrimaccne Ppra-
Aaannennhy ca, me..tbam, 1RE4 ,IT.jeJR) A o Clp o ROtfe190 g cperne ,aanymn.
,»Co,Aa Beena MORCe 15iwrit 6ocancnomi«, ca nonecom ennma je re-
Bepne Xycenn-Kauelau. »,14 6nhe, ano carmie xehem« nerspAno
je Xycenny jynan, Xac,an-ara, na IIebx. »Yurrambaj, rpa-
Aamnennty, 3ffif.JI,OM RO 6011nbalrER, Aa 6n uaa,f Becna 6n7ra be
caalcnom«, crainfe je conanno FroaAarn ,rewtha Xascan-ara. Y ilaer
wa6opa ncna ►rben je ca ca,pajencm rsphaee 21 Ton, Rs, oraaca Husein-Kapetan Gradaščević
`.3B0i BOCHR R Xepnerersrunr, Aa je Brecna Ao+5Haa BocauRa aa
Be3npa, BOJE.OM camnx Bocaoana.
12
Čim je Husein uzeo vlast uruke, odmah se po čeo spre:-
mati na vojnu. Po č eo je kupiti hranu i zapovjedio je da sc
poberu danci i ostali prihodi beglerbegluka, jer se bez no ,
vaca nije moglo ratovati.
Baš u to vrijeme kada se Bosna listom odmetnula dd
Sultana, bio je u velikoj nevolji Skadarski paša. Veliki ve-
zir, m.udri ► ešid.paša pošao je protiv skadarskog paše sa
mmgo manjom i neure đ enijom vojskom, ali zato je bio
nadmo ćniji u spletkama i lukavstvu,. To mu je pomoglo i
adlučilo borbu. Velikom veziru po đe za rukom da potplati
neke starješine skadarskog paše, a druge opet predobije
obeć anjima.
Na visinama kod Prilepa do đ e do sukoba, najve ći d:o
pašine vojske pre đe velikom veziru. Još jednom do đe da
borbe, ali bez ikakvog uspjeha. Sada se škodra,paša pavu če
u Skadar, zatvori se u vr đ avtu, da se iz nje brani i čeika
lja vremena i bolju sre ć u. Veliki vezir dobije odmah zapo:
vijed da krene sa vojs,kom na Bosnu, da povrati red i da
Husiena uhvati živa ili mrtva. Husein je imaa prijatelja u
Carigradu; 00.1 xnu javiše za avu zapovijed i on se po če još
energičhije spremati da doč eka neprijatelja. Na sv,e strane
posla glasnike, da se kupi što prije i više vojske. U or~ te-
škim momentiima kada se vidjelo da će doć i do otvorenal.
rata, gotovo sva vlastela bosanska bila su na strani Husei ,
novoj. On je sakupio do 25.000 što pješaka, što konjanika.
Vrijeme nije Više dopu,štalo da se oklijeva i odga đa. Husein
udari sa svojom vojskam preko Rogatice, Višegrada, Pri-
boja i Prijepolja, pa zatim se uputi Novom Pazaru. U ,Hu ,
čan broj i Srba pravoslavnih i to seinovjcbprl
iz njegove kapetanije. Hiusein je bio vrlo pažljiv i pravedan
spram Srba. Njegova vojska vrlo j ► lijepo i dobro past'u=
pala, nigdje nije pokazivala svoju silu, niti je na narod
udarala rrameta i globa. Gledali su na svald na čin , da do đu
u dobre veze sa Milošem. Tako je 7. juna 1831. godine,
kada je Huseinova vojska logorovala u Novorne Pazaru,
pisao knezu Milošu Exain-aga, muselim sarajevski i
Mustafa-aga. Evo kratkag sadržaja toga pisma:
»Jby6eax nam Aocry. BffaroAapnwo rix HITO hera Harm
<513TH ropm fpynn, aRo xaM HITO yerpg3a, g MH Te mo,-innsfo Rao
naj6,-f7owsT Komnraly, Za nam ,w3e.ay -K n ,Tbyt-MB yizumnin. Kojy TH
TaK0 .Tacno nfixaAa nehemo 341:60parBHTH, iurrn naac iwjeaa Bo-
cira. :3a7o memj rram nouraJberu 300 TOBaipf), 6parnua. EaTzo
l'a HL11210 ryyaenr, y MHTpOBITHy B1TO calopaje:, jCp60 H CaNII
Aerlif Ao6po, Aa ce 003e raanne y enponnhe OBC ne lwraan, jep
je ropnual naAaJa, a nojeRa je Ao-.Yra najna, as oc05nTo y OBOM
eagannbem namem noe,ny. lioxamo ,N94111Jbe4ba nnjeignora enpo-
maxa vapnjeurrn, jep mro ► o nouran Ra npnjobauo, .110 Htl, OBREO
spnjebaibe ymniemo g Ra, 45ty,rkearo aA enaRe nomohn CBT~ Ha-
pojunta H ► ICPB, 11)RpCTBEL.«
Pobjede Huseimdcapetana na Kosovu.
Knez Miloš baš u to vrijeme bio je priznat za nasljed,
nika kneza Srbije, a Srbija je dobila autonomna prava i po-
vlastice i prve znake samostalne i nezaviSne države. To je
sve Miloš isposlovrao svojorn vještom i okretnorn politikom
u Carigradu, Njemu nije bilo do ratovanja nego do dobrih
i prijatejskih odnosa sa Carigradom. U jednom .opširnoan
pismu on je opominjao Bosance, da ,se ne upuštaju u borbu
sa Carigradom. Obe ćao 1zr1 je da ć e ih sa Sultanorn.
Istina u pismu je bio malo strog, a i prijetio je. Husein-ka ,
po prirodf s•ojoj ponosit i stari .koljenovi ć, koji sapetan
nekom, gordoš ć u gledaju na svoje porijeklo, koji vijeka.
vima č uvaju i njeguju tradiciju, a poto -mci su starinarn vio
tezova i proslavijenih junaka. Njihovi đedovl uvijek su
proljevali krv da sa čuvaju svoja starinska bosanska prava
i To je ponos koji prelazi u nasljecistva s ko-
ljena na koljeno, a i s visine gleda na sve: ostale. Miloš je
bio u oč ixna Huseinovim sarmo jedan sre ćan hajduk, uzdig!,
nutakrovemlsgijšnpoutaemdg
» đ aur,sultana«, otpadnitka i koji je bio predmet mržnje
svih muslimana. Husein je bio gnjevan štb se Miloš usudlio
da mu ponudi svoje posredevanje i ,anda ga u torne pisrnu
vrijedaše, a i pretijaše. U njernu sve to pove ća .mržnju spram
Miloša i StViOri nepremostivi jaz izme đu ova dva velika
vjeka, ili ta č nije da kažemo udalji Bosnu.od Srbije, odvede
je drugofm smjernicofrn politi č kih interesa, Husein
odgovori tako isto MiloŠu surovrim i činfIčhim riječima, pismo

14
odisaše prez-renjem, uvredama i izazivanjem, ,on govoraše
Milošu da mu njegovi savjeti nisu potreibnf, da prezire nje.,
gove ponuge, njegove lijepe usluge, i njegove prijetnje.
Neka se on brine svojim poslovima i briigamia. i da se ne
miješa u pitanja za koja on nije Pozvan ni podoban da
ih sudi.
EBO WKOJIHKO ja4HX OTWBOBa Hđ Tora nmoma:
— oTrnicirBaute Xy2ciur 111B.Tromy TO INI1B:130 jO;lta IIITO je npe,tx
— pova i svu detžbanu i sav mutmak sadrazamov... ĆorJusufl
To(ox, ja, cam mojy •notHjy upeBpuyo. Ja, 6ara 3a Tor
melly ,aa 3mami, ca Kojxm TH o6pmgent ,Qa me imnpmn. CByga cam
ymjeiz cupeman Aocrexam. moja je cm51Jba cjezaa EaAa,
Ti3oja monana nnje kura.«
Tako se ova dva Ičlovjeka za uvijek raskrstiše. Bilo je
i dalje žučne prepirke i vrije đanja u pismitna, ali Miloš se
više nije •iješao u bosanske stmari.
U Novom Pazaru, izmedu i 11 jula voiska se bosan-
ska snabdjela svima potrebama, zatim krenula dalje, poni ,
jevšisaobmgrdtpve.UNomPazrustvi
je Husein srebreni č kog Ibega sa stotinu ljudi, da čumaju
grad. Kada su do Sitnice se zaustave. U to ivrijeme
nizamska vojska stligla je u Peć i Dalcovicu, a odatle tre-
bala •es da krene udari na Skodraopašu. Husein je imao
pravac da udari i osvoji Pe ć, a odatle na Kosomo. Idu ći put
Kosova Bosanci su čuli za poraz škodra.paše, što je na, njih
vrlo loše ,djelovalo. Oni su znaLi da je tobilo radi izdajstva
zatosu ipak išli puni nade i ponosa na Kosovo. Tu
vali i vjerovali da će dbći doglavne i odlučujuće bitke. Gotovo
svi istorkari slažu se, da su Bosanci priblfžuju ći. se Kosovu
s velikim pouzdanjem u potpunu i pravednu pobjedu
pjevali :
»Ma xamo 11a, Kocono paBilo
T,Erje nam cTapx c.napy mary6xme
Onapy xamy eaaxy npabeiffleay
H fmtfr hemo xa noiby IliocoBy
wary6BT Bjepy H jyBainTBo
Ham hemo WKO Anaax jiNtt,He
7.(yrcimiamme cBora no6je~
II y Boolly Bpararx ce eitamm.«
Kosovo uzeše bez po muke, ondje su Bosance do čeki-
vah kao oslobodioce. Samo u Pe ći do đe do žešće borbe sa
15
Arbanasima i četama velikog vezira. Juna čni i daroviti
paša Vidaić , sada najvjerniji drug Husdn,kapetana, brzo
osvoji, Pe ć i rastjera Arnaute. Poslije ovoga poraza kod
Peći Arnauti počeše prilaziti na stranu Bosanaca. Veliki
vezr nalao se sa smojorn vojskorn u Skoplju i krenu se ka
bari Sazliji_protiv Bosanaca. se otvori žesboka borba i
nizami biše do nogu uništeni i potu čeni. Husein-kapetan u
cam borbi je zarobio 2000 nizama, zaphjenio mnogo čadora, to-
pašu posjekli su Bosanci, a Hivzi-pašu teško su ranili,
lunski paša lakše je ranjem, silistar njegov i ćehaja zarob
ljeni su i u Pri•tini ba čeni u aps... Pobjeda je velika zado,
bivena, samo je trebalo iskoristiti.
U to najkritičnije doba po tursku carevinu, loskova čki
i vranjanski paša oldijevahu i tumarahu po planinama, ne
pcmažuć i nijednoj strani. Husein je imao namjeru, da se
uputi Skadru u pomoć Mustafa.paši. Da je to u činio, i da
je Skadar oslobodio, sasma bi drugi pravac ratovanje
bilo. Veliki vezir bio je u velikoj nep•ilici, glavna •u je
vojska razbijena, a Bosanei osc>koljeni pobjedom trebali su
da krenu put Skoplja. Toga se veliki vezir najmiše bojao.
On pribježe zamkama i lukavstvu, da na taj naan postigne
ono, što nije mogao oružjem. On pošalje izaslanike Bosan%
cima da sasluša šta žele i radi i čega su se digli na oružje.
Tatari su letili sa pismiima iz jednog tabora u drugi, te se
naj,poslije učini veliki vezir kao da pristaje na zahtjeve Bo-
sanaca, pod uvjetom da .dalje Bosanci ne prodiru i da se
vrate natrag.
Zahtjevi Bosanaca bili su ovi :
1) Aa ce y Bocxx x XepwroBxxx aaApxzx peA6ea zamo-
BrIX roixxpama.
2) Aa ce y Bocxx g Xepxeroxxxx noTranx 3a; neaxpa je-
Zajl 113M0by Aomallnx a2.3r,ax, IrPro 611 6x.ma je,axim norrxpAa, x re-
MeJb 600a.acae ReaannouocTx,
3) ,aa ce oRmax •3a Beaxpa Bocne nocTanx Xycxx-manesran.
*
Bosanci se pokazaše krajnje neuvidavni baš onda kada
se njihov posao bijaše najozbiljnije uputio uspjehu.
 ■•■

16 17

zaboraviše u najtežim prilikama Škodra,pašu, koji im je to , vrati se u —Bosnu. U razdoru me đu bosanskom vlastelom,
ne likovremnasužzšti.Šoježasvr koji je stvorio veliki leži preokret ovoga ustanka koji
sačekaše Bosanci da im .se nove prawice potvrde ferman čm, je u sebi nosio klicu propasti da Bosna postane bosanska
nego uzeše da je dovoljno ono što im je vezir obe ćao i po- — samostalna. čim se Bosanci udaljiše .sa KOSOMa i ostaviše
đoše natrag. Tatari velikog vezira nisu bili samo posrednici bojno polje, velikome veziru bile su odrešene ruke protiv
u pregovorhna, nego su oni još nosili tajne poruke ponekim Škodra,paše. Udari na njega lukavstvom i silorrrr,. Nisu izo-
bosanskim velikaširma, a.gama, begovima i kapetanima, u stala ni uobičajena izdajstva, te najposlije po đe velikom ve-
kojima je svakome laskao na svoj na čin, hvali3O i vdičao, a ziru za rukom da ga savlada, i Škodra,paša se predade. Po,
u isto doba među njima razdor i sumnju sljao. Tako je TU, .sljednih godina Turci su postali mekši, pa su poklanjali
zla-kapetanu poslao pismo, u ko.me mu priznaje da je pravo vote i opasnim buntovniciima, kada bi ih savladali. Tako
da Bosanci dobiju sve ono što traže, ali da to nije u njego, Škodra-pašu osudiše samo na progonstvo. Ali zato su bili
vim rukama, nego u Sultanovim. On će učiniti sve sa, svoje suroviji prema njegovirn ljudirna.. Njih su nemilice ubijali
strane, da im Sultan dadne za vezira Bosanca. Njegovo je i na grozne muke bacali, samo da namod zastraše, da se ne
mišljenje, da je za to Trjesto nepodesan Huseiwkapetan bi digao više protiv svojih gospodara.
jer je još mlad, nego za taj položaj treba zreliji, stariji čo: vezir krenuo se sa snojonn vojskorn na Ko.sovo
vjek, a takav je samo on — Tuzla-kapetan.. NapoSlije nije i udari svoj stan u Vuč itrnu. Odatle je mogao držati na oku
ni lijepo vidjeti da se ,on stariji i ozbiljniji , Čovjek nalazi u i Srbiju i Albaniju i Crnu Goru, a naročito Bosou. Čim se
buntovničkom taboru Husein-kapetana Trilada, nevješta i Husein vratio u Bosnu, ode pravo u Travnik. Tu je uredio
neuka 'ć ovjeka. Na taj je na č in veliki vezir pleo spletke svoj dvor, postavi za ćehaju Ha.sarralajbega Sijerčića, ime ,
među viđenijim ličnostima u bosanskoj vojsci. Rezultati te činovnike. koji novadi,efjuhzraistvdge
politike iodmah su se pokazali. čim se odlržalo prvo vije ć.e su potrebM bili u vezirskome dvoru. U Sarajevu Postavi za
poslije svršenih pregovora došlo je do burne a žestoke musellima Mujagu Zlatarevi ća. Husein je je po,
svađe. Tuzla,kapetan pao je u klopku velikog vezira, clošao stigao sve što je želio, te se potpisivao »Vitez od Bosne.«
je u sva đu sa samim Husein,kapetanom, digao svoju vojsku, Razdor je m-e đu bosansIdm prvacilma sve više bujao i pu-
ostavio smOju brać u, sa kojima je izvojevao tolike pobjede štao sve dublje klice. Nesloge i zavisti bilo je prije Kosova,
i krenuo se ku ći. Ali-paša Vidaić , koji je odmah osjetio ve, a kada se vratiše i kada bi savladan Škodra,paša, tada
ziroveIzamke, i opazio koliko velike i teške posljedice mogu razdor vsom snagom na površinu. Sve sei to moglo stišavati
snać,ii•Bosanee, htjede da jednim kratkim putlem sve sva đe i trpiti, a kada Hus&D tiredi ■ sivej konak u Travniku .sasma
i makn.e. Uzjaha konja. povede nekoliko n.ajhrab- na vezirski sa ve!ildin raskošjem, onda kod mnogih prvaka
rijih vojnika i uputi se za Tuzla,kapetanom da ga ubije i na i.zbi na površi:nu zavist svom snagom: zašto i oni ne bi mogli
taj način sve sva đe u zarnetku uguši. Taj SN'Oj naum po, biti veliki veziri, baš kao Husein. SvojiTn spoljašnjim zna,
vierlojHusn,kaptiodgzržaHusen. ponašanjem torne je Husein mnogo doprinio. On je
Razdor je i dalje rastao. bio gord i ponosan, pa i pornalo naduven, što je prelazilo u
nesnosnost, a bio je u mnogim mom.entima naprasit. On je
Spletke i neprijateljstva protiv Husein-kapetana jedino sebi pripiS•ao sve uspjehei i plodove ratnog pohoda.
Za Tuzla,kapetanom povedoše se m Tnnogi drugi, te Kasnije se Husein stalno nastanito u Sarajevu, tako
odoše i vratiše se natrag u Bosnu. I sam Huseinpkapetan ne tvrde istorič ari, protivno starim obiZajima, a i na negodo,
čekajudi potvrdu vezirovih obe ćanja, diže svoju vojsku sa yanje bogatih i mo ćnih gra đana šeher,Sarajeva. koji nikada
Kosova pobjeclom proslavljenu, ali ve ć dosta umanjenu, i nisu trpili -da u njihovom gradu stoluje glavni pretstavnik
18
vlasti. Husein je uveo toliki sjaj i raskoš u svome konaku,
da je to vrijedalo proste i skromn,e naviket njegovih jedno-
mišljenika, a osim toga pokazivaše u tsvakoj prilici oholost
i gordost, koja je poniržavala ostale starješine, koje je on
držao u izvjesnom odstojanju, makar da su svi bili ravni,
i pomogli mu da dode do velike slave i pobjede.
Neprijatelji Huseinovi rasprostriješe glas da se on taj-
no sporazumio sa Portom i velilc*n vezirom u tome, da pri%
nudi svoje Bosance da usvoje reforme i vježbanja, , da bi bio
postavljen za vezira Bosne. Narod je po svojoj prirodi kon,
zervadvan, nepovjerljiv i nepristupa čan novim reformama
i lako prima sve one glasove koji ga mogu u tome u č vrstiti.
Intrige su se i dalje plele oko imena Husseinova, njegov do-
bar glas poč eo se rušiti i tamniti, a broj njegovih protiv-
nika poč eo se polako xnnokiti;.
Kapetan iz Tuzle, ,bio je jedan od najmo ćnijih Husei ,
ć anjima velikog novihprtka,dbenjlžimo
vezira da bi on trebao biti velikim vezirom mjesto Huseih-
kapetana, i on se prvi odcijepi od Husein-kapetana. Na
njega se ugledaše i mnoge druge narodne starješine. Vidai ć
Mahmucl, paša zvorni čki odvoji se od Huseitna i ne prizna,
vaše ga za velikog vezira, zatvorti se u tvr đ avu zvornič ku
sa jaloom posadbm, da se brani do zadnje kapi krvi. Gla,
,
soviti Ali-aga stola čki, postavijen je 1832 godine za herce
čkog vezira sa nazivom i dostojanstvom paše sa tri gova
tuga, i on je stalno prijetio svojim upadom u Bosnu. Njemu
je uspjelo da je pridobio na svoju stranu prilidan broj
hriščana.
U ,proljeć e 1832 položaj Huseinov postao je vrlo težak
i opasan, ali njegov ponos i gordost stajali su mu na putu,
brannli su da shvati sftuaciju u pravoj svjetlosti, on je tvrdo
bio u uvjerenju, da će u kritičnom trenutku ponovo .S2.V na,
rod iskupiti se pod njegove barjake i prinudki nezado,
voljne starješine da saviju buntovne zastave i ponovo po đu
svi do jednog za njim. Previše se Huseih pouzdao u sebe,
a mato je poznavao svoje starjegine, doglavnike i čuld svoga
naroda. U tome leži katastrofa njegova n njegova pokreta.
19
Razdor medu Bosancima. — Borbe za slobodu
i samostalnost Bosne.
Sav zauzet vaš ću ove zablude Husein ponovii još jed-
nom zahtjev o svorne naimenovanju kod Porte, pa navali
na velkog vezira da održi prema njemu zadanu rije č. Huo
sein je stalno tražio i želio da dobije potvrdu od Sulta.na na
swoje vezirsko dostojanstvo. U novembru 1831 godine po,
slao mu je odgovor Rešfd-paša. Ali kakav je bio to odgo%
vor. U odgovor se na prvom mjestu isti če i naglašuje staro
junaštvo Bosanaca., njihova mjernost i odanost prema
Osmanovoj dinastiji, a zati:m se ,upu ćuju Bosanci da napišu
i pošalju molbe u Carigrad u kojem iskazuju vjernost spram,
dinastije, mole oproštaj zato što su se borili protiv Cari-
grada i traže potvrdu novoizabranoga vezira.
Zatim Rešid,paša naglašuje u pismu da nema ništa
protiv toga da Bosanac bude veliki vezir, jer je ve ć prestao
zakon i običaj da se veziri uzimaju iz dvorskih kandidata.
Ali kako Huseinovi pretci imajru zasluga za državu i dina-
stiju. to on može biti vezir samo pod uslovorn, da se po,
kori sultanevoj naredbi i odmah ne gledaju ći na prigofvore
nekojih, poikupi bosanske mladi će, obutče ih u nizamsko
odijelo i poč ne ih mježbati po pravilima. Ina če ako to sve
ne priizna i ne u čini, neć e mu se dati vezirsko dostojanstvo
i pake u nemilost Sultanovu. To je kratak sadržaj pisma
Rešid-paše, ili tačnije da kažemo zadnje opotnene i
timatum.
Kada su za ovo čuli bosanski prvad, planu gnjevofm i
sila se uznemiri, a Huse't izgubi i posljednu nadu da će
dobiti mirnim na činown vezirsko .dostojanStvo i da će se
izmiriti sa Carigradom.
Godine 1832 sazove Husein bosanske, hercegova čke
pr•eke na skupštinu u Travnik, da se p,osavjetuje o daljem
radu, jer su se pronosilf glasovi da će sadrazarn sa velilcom
vojskom uskoro poć i na Bosnu. U glavnom ratnforn vijeću
odmah se pojaviše propirke i sva đ e; ipak se stvori zaklju-
čak da se po svoj Bosni a Hercegovini sakupi preko 60.000
vojnika, i da se od toga odvoji 20.000 pod vodstvom Ali,

20
paše Vidai ć a i pošalje kao avangarda protiv velikog vezira.
a sa ostalom glavnorn vojskom da krene Husein Grao
daščević.
Razdor u vije ću imao je teške posljedice. Tuzla ,kape ,
ća, a Mah-tanodšjeizTrvkplsšetaij
mut-pa'š'a iiz Zvornika i MeMiš-aga iz Srebrenice vratili su
se sa puta i tiMe snagu Huseinove vojske osla.bili. Posfije
su se lodmetnuli od Huseina prili č an broj Sarajlija i Hasan-
beg Trebinjae. Hasawbegu odmah se pridružio 'Smaibaga
čengić , koji je vefikih grdnih smetnja i neprilika pravio
Huseiwkapetanu. Stalno mu je napadao njegove hara člije
i oteo preko 40 kesa (oko 20.000 groša).
Kada se u Carigradu čulo za stvari kako se odigravaju
u Bosni, naimenuju za namjesnika Bosne Kara-Mahmud-
pašu seliktara (ma čenosca) sa naredborn da preuzme upravu
svojega pašaluka i povjere mu vojsku od 35.000 ljudi, koja
je bila sastavljena, izuzevši malog broja nizama, gotovo sve
od sarn;h Arnauta. Arnauti su bili ki!vni na Bosance radi
Akodra-paše. Hercegovai nisu trpili Huseina , te u znak da
ne odobravaju njegovu akciju obukoše nizamsko ,odijeIo i
metnuše fesove na glavu, kao AlLaga, Baš.aga i Ha.sawbeg.
Našavgi se u ovakoj neprilici Husein, i ako nije bio
po prirodi svojoj žedan krvi, morao se latnti zadnjih
sredIstava. Zapo č e borbu sa svojim protivnicima. Najopa-
snije dao je ubid, a astale je prognao bacio u zatvor.
Izdao je naredbu, da se sakupi č im prije i što više vojske,
a u Sjenicu poslao je svoje ljude da jave Derviš-begu novo-
pazarskome ida spremi pekare za pe č enje hljeba. Pošalje
protiv Kara,Mahmut.paše koji je vodio oko 60.000 vojske
Allajkoga Todorovi ć a, Mehmed-bega, Krupa-kapetana
Navskog kapetana Huseina sa 1800 najoidabrnIih svajih
vojnika. Oni svi stignu kod ► Banjske i tu se utvrde. Otvori
se žestoka i. krvava borba, ali se ja čoj sili niije rrnoglo odo-
Ijiti. Najve či. dio junač ki izgibe a ostalo bi zarobljeno i poh-
vatano te kao roblje poslato u Carigrad. Samoga Alaj,bega
zarobiše Albanci, te ga posadiše na ,magarea provedaše
i gradu u kome je bio muselim. Iz iove borbe i
po
kolja jedva se spasilo 17 ljudi.
21
Zadnja bitka Husein.kapetan a nedaleko Sarajeva
Kara Mahmud-paša uputi se odmah prema ćupriji na
Limu, zaobiđe klanac Hisardžik gdje su se utvrdili Hadži
Mujaga, Huseinov haznadar i Osmanbeg Dženeti ć. Mahxnud
paša htio je da zaobi đe klanac i da odsječe Bosancima od-
stupnicu Tome se dosjete Bosanci ostave klanac i polete
na ćuprju, zamettne se krvava borba i Lim se oboji u krvi.
Bosanci •su se borili kao lavovi, ali biše savladianik Je-
dni nađoše spasa u bjegstvu, drugi se podaviše u Limu, a
neki se predladoše Kara Mahmudu. Hasanbeg 'Sijer čić koji
je čuvao prelaz preko Drine čuvši za poraz na Limu,
vuče se, te Kara Mahmud, bez otpora pre đe Drinu. Sada
Mahmuchpašina vdjska po đe u gomilama put Sarajeva',
čuvši Husein.-kapetan za poraze na bojnome polju zapovjedl
da se narod diže listom na bunu. U Huseinovoj kapetaniji
sve što je bila sposobnih ljudi da nosi oružje i muslimana i
hrišćana, naoruža se i pridruži se pokretu. Sarajevski
dlika sa 5000 Srba do đe u pomoć . Husein pohita u Travnik
da organizira i te krajeve, jer se bojao qpada Hercegovaca
iza leđa. Vojska što je poslao pod zapovjedništvom Firdu-
kapetana iz Lijevna protivu čengića i drugova bi potučena.
Pokraj svega toga nije smio čengić dalje napred'ovati.
Husein sakupi 18 000 do 20.000 ljudi i sa njima po đe u
susret neprijatelju, odlu čen da se bori do zadnje kapi krvi,
pa ifi pobijediti ili slavno poginuti. Slabo je nade bilo na
uspjeh, to su bili mali ostaci nekada velike i slavne Husei ,
ć beg stari Huseinov protivnik poveo novejsk.Džidaf
je opet akciju u Sarajevu protivu njega. Husein se bojao,
nemira u gradu a i napada Rizvanbegovi ća i čengića iza
leda. Ostavi nešto vojske u Sarajevu da čuvaju tvrđave i
gradske kapije, a on sa glavnim dijelom krene se put Pala.
Sa Huseinom bio je samo Vidaić sa 3000 hrabrih junaka.
Sredinu bojne linije držao je Vidai ć. hrabro je odbo neko.
liko juriša Kara Mahmud paše, pomo ći nije bilo ni sa koje
strane, ja čoj se sili moralo podle ći i Husein se povuče pre-
ma Sarajevu i, utabori se na Zlom Stupu. Odlu čio je da
brani Sarajevo do posljednjeg daha.
Borba na Zlom Stupu pokaza stalnost prijateljstva
vjernost i predanost druga drugu Husein-kapetana i

'29
paše Vidaića. Toga dena stekoše obojica lovorove vijence.
Na jednoj strani stajaše dobro organizirana vojska Kara
Mahmudova, sve samih nizama, a sa druge strane Husein,
kapetan i Vidai ć sa 18.000 do 20.000 vojske, od kojih je bilo
do 3000 koji su se borili kao lavovi. Ovoga puta zadobili bi
Bosanci pobjedu, d'a nije bilo izdaje.
Sa jedne strane borllo se ponos i junaštvo, a sa druge
regularna vojska, nizama. Borbu otvoriše nizami, prasnuše
puške i zaciktaše a dim od puščenoga praha prekri cijelo
bojno polje. Samo se č uje jauk i zapomaganje junaka. U
najgušćim i najžešćim bojnim redovima bariii su se kao
divovi Husein i Vidaić . Jedan se sa drugim nadmetali u ju-
naštvu, jurišali su na najopasnja mjesta sokole ći i povfla-
čeći za sobom svoje junake Pod Huseinom poginu osam
konja. Čim bi koji konj pao, brzo bi uzjahao odmorenoga
i poletio kao munja me đu neprijatelje. Neprijateljski re,
dovi pokolebaše se, strahovite gubitke pretrpiše, po češe se
naglo povlačiti, ostavqjajući m.rtve i ranjene. Izgledalo je
da je b.itka iadobivena. Glas se raznio da je Husein, zado ,
ć spremao na bijeg. Knez biopjeduKarMhmsv
Miloš i dalmatinska generalna koananda .d'obili su ve ć iz-
vještaje da su Bosanci pobjedili. I zaista turska vojska po ,
čela je smalaksavati, lomiti se pod juna čkim navalama Hu-
seina i Vidaića, ali u tima najkriti čnijim momentima, kada
se pobjeda ve ć osnijehivala Bosancima, dodoše u pamo ć
Kara Mahmud paši Hercegovei pod vodstvom Ri-
zvanbegovi ća i Smail-age čengića i padoše Bosancima u leđa.
Otvori se još žeš ća i krvavija borba. Bosanci su ve ć
smalaksaii, a nizami osokoljeni novom poma ću„ navališe
još silnije i snainije. Smalaksa Husein, smalaksa Vidai ć,
klonuše i svi nj&hovi junaci i po češe uzmicati,. Ali,aga udari
s boka na Bosance, stviori zabunu i nered čm.e je završena
bitka, a Bosanci doživješe potpuni slom. Bosanci upadoše
u dvije vatre. Vide ći Husein da se ne će moći izdržati, da
je sve izgubljeno, bolno uzviknu:
»Oao jr, nocabeArblr san naule cao5o,Re 1« ,cai6pa x caKy-mt
HajxPiii6pHje oKo cebe, TraBam na 11143LWCER Jranag, npo61Hje ra
H cperno wanece MR13 masy II yirtyra ce y rpaAamux.
23
11 TaEo je birrEa cBpmelra, R Xy~:r-E.aneTau I]paRaurle-
mrh, jyiraz, 0$,R jyHaza, TIOHOO RiIjMe BOCTIC gary6R NrerAan 118-
Aaneao 3R-Aima mexep, CapajeBa.
Husein-kapetan u progonstvu.
Husein stiže ku ći s nekoliko četa, koje su mu i u ne,
sre ć i bile vjerne, i sa nekoliko starješina, odlu čen da se za-
kopa pod gradačačkm zidinama i tu juna čki pogine, na svo ,
meognjištu,rad žvpneukogazir.
Ali pomisao da radi toga može biti razoren i uništen njegov
rodni gra• i da narod i njegava porodca mogu pretrpiti
najstrašnije muke, izmjeniše njegovn odluku i on odlu či, da
pređe na austrijsko zomljište.
Husein je znao da nema za njega više stanište ne samo
u Gradač cu, nego ni u cijeloj Basni. Neki su mnz poru čivah,
kako ga u Stambolu čeka svilen gajtan i fildžan crne kafe,
a Austrija ć e ga lijepo primiti i bogeto obdariti, Husein,
kapetan uvijek je živio u dobrome sporazumu sa austrij-
skrn vlastima, pa je čak njima mnogo pripomagao u odr-
kanju poretka na tursko-austrijskoj granici. Austrijske vla ,
stiprmšegavlojdimuOsekzaborvšt.
Sa Huseinorn su prešli Ali,paša Vidai ć, Krupa-kapetan, sa -
rajevski mulla, koji je uvijek bio vjeran i dobar prijatelj
Huseinov, gotovo sve njegove ič ,age i mnogi vjerni i iskreni
ratnici. Bilo h je svega 200 duša.
Kara-Mahroud paša u đe u aSrajevo. Istina, nije se ni,
kome svetio, nati je ikoga kažnjavao. Glavna je stvar, red i
mir brzo se povratiše u gradu. Samo je imanje Husenovo,
Zlatarevi ćevo i Dženeti ćevo zaplijenjeno u ime države pro,
dato na dražbi. U ovorne momentu Porta je morala biti
oprezna i taktičha spram Bosanaca jer su tako zahtijevate
politič ke Kara -Mahmud kao vezir nije hfio, sto-
luje u Travniku, kao što je bilo za prijašnjih vezira, nego
padiže sebsi na Gorici u Sarajevu konek i za .svaje vojnike
napravi •vtrlo brzo kasarne.
U Osjeku živio je Husein kao bjegunac. Bio je sumo ,
ranitužzodb,alpetnsigordžv
je raskošno kao pravi vezir, imao je dosta velike troškove.
Makar da je irnao dosta novaca, znalo se da će se sve to
jeđanput potrošiti. Tako je to išlo sve do po četka oktobra
24

1832. godine. Austrila je bila malo raspoloženadadaje nov,

čanu pl4noć iseljenicima, naroč ito iseljenicima radi bune
prema zakonitom vladaru Makar da je Husein u činio dosta
usluga Austriji, ipak je on zajedno sa svojom pratnjorn
gledan nerado. Austrija je nastojala "ga se č;im, prije ri-
ješi. Zato poru č iše Huseinu, da traži milost u Sultana, iobe-
ćavaju ći da će upotrebiti sav svoj uticaj i sve svoje dobre
usluge. da do đe pomilovanje. Teškog iskustva ve ć je stekao
Husein, kako malo treba ra čunati na Portina obe ćanja. On
se stalno zanosio mislima. da se ponovo vrati u Bosnu i još
jedanput pcvede narod u borbu za slobodu i svoja prava; a
da moli milost daleko su blie od toga njegove misli.
Austrijske vlasti stalno su navaljivale na Huseina da
traži pomilovanje, u po čeku u lijeporn tcmu, a kasnije su
bile sve surovije, arogantnije, dok nisu po čele prijetiti i za- '

strašivati .ga da će biti primorane, radi mira na granicama,

da ga udalje u unutrašnjoSt ili zatvore u koju ugarsku tvrđa-
Nr-11). Videć i Husein da je Austrija voljna da se čum prije ri-
ješi, teška srca i poslije dugog premišljanja napisa i posla
molbu u Carigrad — za pomilovanje.
Veliki vezir morao je oti ći .0 Malu Aziju, .a Frosna je
bila u velikoj nesređendsti, duhovi još se nisu bili smirili.
Sarajlije su se ve ć jedanput bile pobunile i napale Kara
Mahmuda na Gorici, i on se teškorn m;ukom protiv pobu, ro • .14,,

njenka održao. Bjegunaca je bio evl ■ ki broj na granici i • s‘;".• • •• •"

.
••'
jedva su čekali da im se ukaže prilika da upanu u Bosnu i '"
--7
Ponovo dignu narod na bunu. • ••

Zato Rešid-paša uputi poslanicu, preko Kneza Miloša

svim. bjeguncima, da se vrate u svoju otadžbinu. Veliki ve-
zir. obećavaše im sigurnost li čnosti i imanja, a osirn Bosne
ostavljaše im otvoreno cijelo tursko carstvo da se mogu
nastanti i živjeti gdje ho će. *Najveći dio bjegunaca, koji Kula Husein-Kapetanova u Gradačcu
nisu bili v:dre li čnosti u pokretu prirni pomilovanje i vrate
se natrag u svoju domovnu. Od ove amnestije bio je izuze-
tan samo mali dio, a na prvom. mjestu Husein kapetan i nef.
koliko njegovih najvjernijih drugova. Za njih je trebao fer ,
mansultkiNpojedtafrmnuZ.
Husein je živio u Osijeku i austrijske ga vla.sti pozvaše da
•oclitnah dode u Zemnu i čuje rije č Sultanovu.
26
Husein dođe u Zemun sa svorn svojom pratnjom ne
kao bjegunac, ve ć kao vezir, jahaše na arapskorn konju,
koji je sav bio iski ćen zlatc>m i srebrom, a u ruci držaše štit
od sunca, a sa lijeve i desne strane njegove, tako đer na
divnim konjima Ali-paša Vidai ć i Krupa-kapetan, a za nji-
ma svita od stotina ljudi sve stasitiji od stasitijeg, bolji od
boljega. U Zemunu u dvoru austrijskog đenerala trebao je
biti pro čitan Huseinu i njegovim drugovima — carski fer:
man, u prisustvu đenerala Fajta, zapovjednika Zemiuna, pa,
šinog izaslanika iz Beograda, gradskih vlasti i nekoliko iza-
slanika Kneza Mloša Obrenovća. Mladi bosanski vođa
še u susreet đeneralu jašu ći na divnom arapskom hatu sa
bogatom konjskom OTMOM, a kavazi i čauši pred njim, pra-
ćen svojim ič,agarna„ pašom Vidai ćem i ostalim starješi,
nama. Svi •pokazivahu spram njega ono isto uvaženje i po.
štovanje, što su mu ga ukazivali u najsjajnijim časovima
njegove steće i njegove vlastii.
Xyeenn je 6no Tyman II yanemnpen, Jranzr 4fy C.e ona-
zaato Aa je Ay6oRo narpeeen. Bnxiinh ra aaiIHTO je Taiito
oymoptan g TyZaH ? Xycenn 3,ty ogronopH: »Ramo epe•e. Aa Bo-
eny IfEEKafka HC OOTELBHR, Beh ,l(a ,5a•f y iboj g ItEBoT nary&ro«.
Boravak Husein.kapetana u Carigradu.
Kada su došli u dvor austrijskog đenerala pritrčaše
Ali,paša i Krupa-kapetan Huseinu, prihvatiše ga ispod mi-
šica i pridržaše uzengije da sjaše sa konja. Tada u đoše u
dvoranu generalovu. Tu ih dočekaše ne kao izgnanike, vei ć
kao otomanske dostojanstvenike prvog red!a. Huseinu por
nudi gen.eral da zauzme po časno mjesto i onda istom pro-
čitaše akt o pamilovanju. Husein je sve to slušao sa istim •
dostojanstvom i mirno ćom kao da bi slušao ferman o nai-
rnenovanju za bosanskog valiju, koji je tako željno oče,
kivao.
Amnestija bila je potpuna i bez pogodaba za sve u če-
snike u ustanku, koji su prebjegli u Astriju, zabrana stav-
ljena na njihova imanja bila je dignuta. Svima je dozvo -
ljeno .da se slobodno vrate svojim dom•vima, ili da se na-
stane, gdje god bi želili širom cijele turske carevine. Jedino
Husein,kapeitan i Ali-paša Vidaić bili su izuzeti od ove car-
ske milosti, oni su morali oti ći u Carigrad i tu ć e im se is-
tom narediti, gdje će dalje boraviti.
Ovo jako zbrinu Huseina. O .n poan.isli da je to samo
mamac da dode u Carigrad, i tu bi ga se lako svršio sa svol,
jim životorn. Austrijski general, izaslani• beogradskog pao
še i kneza Miloša, uvjeravali su ga, da se ne treba brinuti
za Svoj život, uvjeravali su ga, da je Porta potpuno odu -
sta!a od svoga starinskoga sistema. Husein se lornio, pre-
domišljao, ako lodbaci pornilovanje i ne ode u Tursku, onda
ga očekuje vječit• tamnovanje u kakvoj austrijskoj tvr-
đavi. Prije nego što je krenuo na ovaj sastanak dat mu je
rok od 48 sati sa strane generala, ili će ga odmah poslati u
•omoran lli koju drugu tvr đavu. Lomio se, to su bili teški
časovi života. Na kraju se odlučio, volio je i umrijeti sa
svojom jednovjern•rn bra6orn, nego li živjeti kao rob me đu
đaurima. On pre đe toga istoga dana u Beograd. Na nekoliko
dana prije*toga poslao je svoju ženu sa kćerkom preko Be-
ograda u Cari•rad. To je bilo pred kraj mjeseca oktobra
1832. godine.
Već ina begova i kapetana, koji su bili sa Huseinorn,
pohvatani su i, poslani u Carigrad. Me đu njima bili su i Ha-
san:aga iz Pe ći, poslije Huseina najistaknutija li čnost u na-
rodnome pokretu. Sultan zapovjedi da se Vidai ć, Krupa-ka-
petan i Zlatarevi ć pošalju u progonstvo u Malu Aziju, jer
su sa ponosom nizamsko odijelo. U Maloj Aziji
um,ru Krupa-kapetlan i Zlatarevi ć, a Vidaić je kasnije bio
pomilovan i dozvoljeno mu je se vrati u svoju otadž:
binu — Bosnu.
je Husein prešao u Beograd, Turci Beogra đani do-
bot čekaše ga sa svim po častima, sa dubokom predanoš ću i ve-
oduševljenjem. Husein,paša, beograski vezir obasuo
ga je svom pažnjom i brižljivošću, kakvu zaslužuje njegova
nesretna h•abnost.
U Beogradu Husein je živio u vje čitoj borbi i strahu
šta 6e biti s njim u Carigradu. Na njega je to toliko djelo-
valo, da se razholio. Bio je uvjeren, da ga u Carigradu o čle-
kuje nasilna smrt, a možda i na samome putu. Teško se
mogao, odlu č iti da napusti Beagrad. Najposlije i taj čas
dođe. Husein,paša poru či Husein-kapetanu, paze ći pri tome
28
na njegovu osjetljivost, bolest i klanulost, da se mora kre-
nuti u Carigrad za koji dan. Sa sobom može povesti taka
je glasila naredba, samo dva-tri momka. Morao je a4pustiti
sve svoje vjerne sluge i svoje koji su antu bili odani
kako u sre ći, tako i u nesre ć i. Svi se oni rastadoše sa njim
sa najve ć om tugoln, ma da mu ono malo nov čanih sred-
stava, što mu je bila na raspolaganju, ne dopusti da ih ona-
ko nagradi, kao što bi želio. Obaviješten knez Miloš o novo
Čanoj neda ći mladotg i hrabrog vo đ e, skorašnjeg svoga smrt -
nog neprijate1ja, i zaboravjaju ći pri tome oštre i teške za-
đevice, knez Miloš velikodušno mu prite če u pomoć , ponudi
mu kao i A1i-paši zaja,m u dosta znatnoj surni novaca,
obojica prihvatiše sa zahvalnoš ć u, a bez koga bi se našli u
.velikoj
Husein je boravio u Carigradu preko dva mjeseca. Pcr
nudiše mu viši č in u nizamu, nadajući se da će njegov pri-
mjer povući mnage mu sunarodnike, te će ugledaju ći se na
njega, dragovoljno primiti, reforme. Husein se odlupre svi,
m.a abeć anjima i predlozima, htio je da ostane dosljedan svo ,
č elima. Bio se istakao na čelu ustanka svoje zemlje, da jimna
bi izbjegao reforme i nizame, pa nije htio davati svojim su-
narodnicima sramnoga primjera, usvajaju ći ponuđene časti
u nizamu iz bojazni ili iz sujete. Porta gnjevna zbog njego ,
vauporngdbij,aHusenTrpzt,gdj
žudeći za svojim ,zavi;Č ajem, žiivio još samo nekaliloo mje
seci, pa umro sa slavom jednog velikag junaka, koga ni ne-
sreć a nije mogla natjerati da traži milosti kod svojih ne-
prijatelja.
U Bown se, istina, povratio red, moglo se manje žaliti
na nepravdu, ali su zato bila teška i jaka davanja. Za krat-
ko vrijeme bil) je u Bosni do 10.000 disciplinovanih nizama,
koji su se stalno vježbali paradirali pa varoši. Stari Boo
sanci teška su srca sve gledaii i sa dubokim uzdasima
popra ćali, žale ć i za sretnim vaktom Husein-kapetana.
Karakteristika i zna č aj Husein-kapetana.
Najiscrpniju studiju oj Huseinokapetanovu dao
nam je Milenko Vukićević , a najbalji poznavaoci toga vre-
mena jesu dr. Safvet-beg Bašagi ć, Mihajlo Gavrilović, Leo-
29
pold Ranke i Bartolomeo Kunibert. Svi su sa svaga gledišta
u.logu i značaj Husein-kapetana detaljno i svestrano rasvi-
Husein je bio gord i , ponosan, mnogo je polagao na
svoje ime prošlost i rod, do spoljašnje etikecije manira do
,
toga je mnogo držao. I kada je ustanak ve ć bio savladan
nikako se nije mogao pomiriti sa politi čkim stanjem
lika. Poslije sloma ustanka nije se mnogo brinuo za sebe ni
za svoje zdravlje, uvijek mu je pred ,ačitna. lebdila Bosna. U
nesreći bio je gord i ponosan.
General Fojt divio se njegovom junaštvu, a Husein-
paša vezir beogradski poštovao je Husein-kapetanovo vite-
štvo, energiju i sarnopouzdanje, a moie biti u , duši je i simo
patisao sa njegovim idejama i pokretom.
Kada j.e Husein došao sa svojom pratnjom u dvor ze-
munskog đenerala, đeneral ih je primio, osobibo Huseina, sa
mnogo pažnje i predusretljivosti. Đeneral je odimah poka-
zao Husein-kapetanu cijelu prepisku io amnestiji, samo da
se uvjeri o iskrenosti Sultanavoj, tako ista i divanoefendija
beogradskog vezira donio je sva potrebna dokumenta i naj -
ljepša uvjerenja Husein-paše. Husein,kapetan bio je više
bezbrižan nego li tužan, vidilo se na njemu da se ne brine
mnogo za svoj život i bezbjednost, on je pokazivao neza-
dovoljstvo, što nisu ispunjena obe ćanja iz Carigrada, ,samo
bi iona mogla da umire i njegia i Bosnu, i ništa drugo. Nje,
gove misli letile su Bosni, želio je, da se samo u Bosnu po-
vrati. Kada su mu spomenuli da mora i ći u Beograd veziru
i njemu se pokloniti, planuo je, damari su mu svi igrali i
energi ■čno je odbio da se pred vezirom pokloni. Ponos anu
to nije dopuštao, nije mogao još da shvatii nesretne prilike
u koje je pao.
U prepirci i odbijanju prošla su tako dva sasta.nka.
Husein je neprestano stktvljao pitanja i iznoso uslove. Naj-
zad je pristao da ide u Beograd, i odmah je poslao jednog
svog povjerenika da pripremi stan i da o tome obavijesti
divan-efendiju beogradskog vezira. Odmah je napisao pi-
smo đeneralu varadinske komande, gdje ga obaviještava
dla će preći u Beograd, i zahvaljuje mu se na »dobrom sa-
vjetu«, govori o svojoj nevolji i o nadi da će austrijski

30
car izraditi kod Sultana njegovu državu u Bosni. Pisao je
također i knezu Meterniku, ali se za ta čan sadržaj toga pi -
sma ne zna.
Varadinski kamandant pisao je đeneralu Fojtu »da se
s ovim čudnovatim i vrlo opasnim čovjekom — Husein,ka-
petanom — svirši što prije, t. j. da rtnw se ostavi da se slo-
bodno riješi za prelazak ili ne, jer se njegovo dalje prebi-
vanje na pograni č.'noj tački ne može trpiti, i da ga u posljed-
njem slučaju moraju poslati u unutrašnjost.«
Husein,kapetan i Vidaić pređoše iz Zemuna u Beograd
1 oktobra 1832 u 4 sata poslije podne. Beogradski Turci pri-
miše Gradaščević a sa velikim poštovanjem, jer su u duši
dubako simpatisali sa njeg,ovim pokretorn i smatrali su ga
kao muč enika.
U Beogradu poč eo je Husein poboljevati. Čim je knez
Miloš čuo da se Husein razbolio, odmah je naredio svome
ličn,orn liječ niku Bartolomeju Kunibertu, da •u prite če u
pome ć sN ,3jim znanjem i vještinom. Kunibert je lije čio Hu,
seina dokle je god bio u Beogr•du. Imao je prilike da se sa
njim du,že, Zeke i intimnije razgovara. Tada je saznao od
nj•ga mn,oge zanhnljive pojedinosti o njegovam nesretno
svršenozmi preduze ću. Tada je Kunibert doznao, da su bo-
sanske starješine mno1.5,o puta prekoravale Huseina radi
prevelike protivnosti spram Miloša, koja je dovela do sloo
ma i razlaza izme đu ova dva čovjeka. Miloša nije trebalo,
tako su govorili Kunibertu Huseinove starješine, vrije đati,
nego laskati i ne tražiti u njemu neprijatelja.
Husein nije volio raju, mnagi tvrde, da je prezirao, ali
zna se tač no da je on raju štitio, branio i nije dopuštao da
se bez razloga progoni i kinji. Zna se, da je njegova kape,
tanija u Bosni bila naure đenija i najsrećnija u cijeloj Bo-
sni. U njegovoj vojsci bio je prili čan broj hriše-ana, i to naj-
više iz njegove kapetanije.
Mnogi traže uzroke borbe i sva đe između Husein,ka-
petana i Ali-paše Rizvanbegovi ća. Teško je o tome red
pravi i istiniti sud. Dovoljno je re ći Turska ne poznaje
ni krvnog ni nasljednog plemstva, niti ga je bilo u
ijednoj pokraji•i osmanlijskog carstva, saltno Bosna i Her ,
č inile su u tome iznimku. Bosanska aristakracija cegovina
• "•"111~
31
stekla je sebi i svojoj zemlji sva autonomna prava i prizna ,
valjesmoprfSutanvsei.Pdšhau
više štovali kao vjerskog poglavicu a ne •kao vladara. Pravi
gospodari zem1je bili su doma ći velikaši. Onda je razumbi-
vo zašto je me đu velikašima, koljenovi ćima nastala surev,
njiVost i borba: ko će biti prvd. Svak je želio da bude prvi,
i čim bi ,se jadan podigao javljala bi se kod drugih ljubor-
nost i zavist i ustajali bi odimah protiv njega.
Ima jedna vrlo, interesantna crtica zašto su Husein -ka,
petan i Ali-paša bili krvni neprijatetjl. Mele ć.hanuma, mati
Huseinova, žena bistra, oštroumna i vrlo otresita, pazila je
~go na odgoj i. vaspitanje svoga sina, želila je da joj
bude prvi il7 među prvima Tako jedanput na vije ću vezir-
sko,m u Travniku, zarnoli imati Huseinova vezira da joj u čh
rti tu uslugu, kad uđe Husein u vijeće da mu 'vezir odraah
s vrata uč ini temena, ponudi rclb sebe da sjedne, i da po
koji put upita prvo Huseina za savjet što on misli. To je
malenkost, a Huseinu će jako dići glas kod svih ostalih aga
i kapetana. Vidjeće se, da je Husein vrlo uplivna Irćnost.
Vezir obe ć a, i tako je uradio. Kada se svrši vije će Ali-paša
Stočevri ć , koji je bio stariji od Huseina 30 godina, zapali
čibuk. Sluč ajno mu pade lula, a Husein je bio pokraj njega,
nehotice stade na nju zgazi je i smrvi. Ali,paša se naljuti,
namršti, planu i reče Huseinu: Zapamti ćeš ;me Huseine! I za-
ista zapamtio ga je na Zlom Stupu. To su bile malenkosti,
slučajnosti maže biti i istinite ali u njma narad traži raz,
loge, opravdanja sva đama svojih starješina, svojih vo đa.
To su vrlo interesantna i , opravdana tuma čenja i razlozi po
sudbinu Bosne i Hercegovine.
Kunibert završuje svoju studiju o Husein-kapetanu
ovim rije čima :
ce Hpmje enara H moh Hojy y ce6n gMa jyrocza-
Hertexa Ha,pogHoer, qgjg ce aHatraj oce‘ire rmje jom 16Ho Ao-
BOJE)110 oujeHno y Esponn.«
je o Hama nucao BapraTromeo I{~5epr, Taamjarr
Hapoj.nwerm, najH ,ayze HpeeffeHa y Opt5Hjn H ynoarrao/
Raeipo .3.yruy H•ponHy. je TO jrje: ► o imese orto 1840 r‘
mme, Henamco rofflma naa, caorma XycermoBa.
32

I-CaAa je Xr3eint upe,Bos-so BojeRy Ha ROCOBO, HOTHH-

cHBao ce :
imXyceirx Kaliefran l'pajlanmemrh3 sgTes n lipe,đ;B0,1:(HTea
ReJle 600aHel Bolleze«, a pored imena stavdjao je svoj mu-
hur, koji je bio u zlatu izrezan. On nije odbranio Bosne,
ali je juna čki branio i brane ć i je .dao lijep primjer slavnog
junaštva i čiste nesebičtne ljubavi prema svojol otadžbini.

■ 10
■ c• \ soal,"
42,
+zA vi čA JNA I e'š> "
28(RM +i >; Fr4;
./ 4'o-teoef