Nacionalni park Plitvička jezera

»Plitvička jezera« preusmjerava ovamo. Za općinu, pogledajte Plitvička jezera (Ličko-senjska županija).
Ovo je članak o nacionalnom parku. Za istoimeno naselje pogledajte članak Plitvička Jezera.

Nacionalni park Plitvička jezera

Plitvička jezera, Plitvice
osobita je geološka i hidrogeološka
krška pojava. Kompleks Plitvičkih
Plitvička jezera
jezera proglašen je nacionalnim
parkom 8. travnja 1949. godine. To je
najveći, najstariji i najposjećeniji
hrvatski nacionalni park. Predstavlja
šumovit planinski kraj u kojem se
nalazi 16 jezera različite veličine,
ispunjenima kristalnom
modrozelenom vodom. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i
potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene
barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna
su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i
specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih
prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni
sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i
depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu
pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od
vapnenačkih stijena. 2010-ih pojavilo su se nova dva, Sedamnaesto
jezero i 18. jezero koja su nastala čovjekovim djelovanjem, no ona Plitvička jezera
nisu ni čista ni estetski lijepa kao ostala. Koordinate: 44°52′18″N 15°35′59″E (https://geohack.toolforge.or
g/geohack.php?pagename=Nacionalni_park_Plitvi%C4%8Dka
Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i _jezera&params=44_52_18_N_15_35_59_E_type:landmark_r
slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih egion:HR)

boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su Lokacija Ličko-senjska (90,7 %)
neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom Karlovačka (9,3 %)
prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je Država Hrvatska
podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na Površina 29.685,15 ha
području dvije županije, 91 % parka je u Ličko-senjskoj županiji, a
Najbliži grad Slunj
9 % u Karlovačkoj županiji.
Utemeljen 1949.
Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se Broj 1.083.451 (2011.)[1][2]
napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena posjetitelja
planinska. Službena np-plitvicka-jezera.hr (http://www.np-plit
stranica vicka-jezera.hr/)
Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861.
godine. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povijesti ovog nacionalnog parka.[3]

Mnogi su istraživači pridonijeli poznavanju i razvoju Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je
podignuta i spomen-ploča.

Na krvavi Uskrs 1991. godine na Plitvicama je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović.

Nacionalni park Plitvička jezera

Sadržaj Svjetska baština – UNESCO
Opći podaci
Naziv
Položaj
Klima
Jezera
Topografija
Podzemlje i krški svijet
Geologija
Utjecaj vegetacije na sedrene barijere
Šume i ostali biljni svijet
Životinjski svijet Hrvatska
Povijest
Rana povijest i srednji vijek
Osmanski ratovi i Habsburgovci
Krvavi Uskrs 1991. Plitvička
Razvoj turizma jezera

Legenda
Sport
Galerija
Izvori Lokacija Plitvičkih jezera u Hrvatskoj

Vidi i: Godina 1979.(3. zasjedanje)

uvrštenja:
Vanjske poveznice
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, viii, ix
Opći podaci Ugroženost: da
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/98
Ukupna površina je 29.685 UNESCO
hektara, od čega jezera čine 200
ha, šume 13.320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina
je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1279 m na Seliškom
vrhu. Godine 2006., bilo je 866.218 posjetitelja.[4] Nalazi se na području dvije
županije, 91 % parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9 % u Karlovačkoj županiji. Park
je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite.

Naziv

Dominik Vukasović, župnik iz Otočca, prvi put spominje naziv "Plitvice" u pisanom
dokumentu iz 1777. godine.[5] Ime potječe od riječi "pličina" ili "plitvak". Stoljećima,
Karta Plitvičkih jezera voda je taložila vapnenac i nastajali su plitki bazeni (pličine ili plitvice).

Neki znanstvenici smatraju da ime Parka potječe od rijeke Plitvice, koja se ulijeva u
Plitvička jezera na donjem i završnom dijelu jezera. Obližnje selo nosi isto ime.

Položaj

Plitvička jezera nalaze se između planina Male Kapele na zapadu i Plješivice na istoku usred
Dinarskog planinskog masiva. Nacionalni park nalazi se uz državnu cestu D1 Zagreb – Split
između Slunja i Korenice u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. Veća mjesta u blizini
su: Ogulin, Rakovica, Otočac, Gospić u Hrvatskoj te Bihać u BIH.

Najkraća zračna udaljenost između jadranske obale i Parka iznosi 55 km.[6] Cestom do
primorskog gradića Senja udaljen je oko 60 km.

Veliki slap S autoceste A1 do Parka, može se doći izlaskom na čvoru Otočac sa sjevera ili na čvoru
Gornja Ploča s juga.[7]

Najbliže zračne luke su: Zadar, Zagreb i Rijeka. Najbliže željezničke stanice su Josipdol g prijevoza lako se može doći do
Parka, izravnim linijama iz Zagreba, Karlovca, Zadra ili Splita.
Klima
Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1500 mm. Najveća količina kiše obično padne u proljeće i jesen. Prosječna relativna
vlažnost zraka iznosi 81,8 %. U siječnju je prosječna temperatura 2,2 °C. Tijekom ljetnih mjeseci u srpnju i kolovozu,
temperatura raste na 17,4 °C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,9 °C. Snijeg pada od studenog do ožujka. Jezera su
obično zamrznuta tijekom prosinca i siječnja.[8]

Temperatura vode na izvorima obično je ispod 10 °C. U rječicama i jezerima, temperatura vode raste do 20 °C. Temperatura
voda može jako oscilirati. Tako je 7. srpnja 1954. u jezeru Kozjak na dubini od 4 m, temperatura bila 18,9 °C. Na dubini od 20
m, izmjerena je temperatura od 5 °C. Na 44 m dubine, gotovo na dnu jezera, izmjerena je temperatura od 4,1 °C.

Jezera
Nacionalni park sastoji se od 16 jezera, koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u
drugo u nizu od 5460 m zračne linije. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja
jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo
jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja
jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s pritoka te Rječica i njene pritoke. Ima
mnogo izvora, na kojima voda obilno izvire. To su tipična krška vrela nastala na
rasjedima propusnih i nepropusnih geoloških formacija.
Jedno od 16 Plitvičkih jezera.
Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara površine, ujedno i najdublje s 47 m.
Prošćansko jezero je drugo po veličini i proteže se od juga prema sjeveru u duljini od
2,5 km.

Na Gornjim jezerima uglavnom je dolomitna geološka građa, a na Donjima od vapnenca. Spilja ima oko 30. Sedrene barijere,
koje dijele jedno jezero od drugoga su od vapnenca istaloženog iz vode. Građa sedrenih barijera je vrlo osjetljiva i krhka pa
zahtijeva visok stupanj zaštite. Tri glavna elementa su: obilje vode, sedrotvorci i sedra. Bez vode ne bi bilo ni jezera ni slapova
ni bujne vegetacije. Sedrotvorci su biljke, koje stvaraju sedrene stijene i mijenjaju oblik jezera i jezerska korita. Sedrene barijere
su biološki fenomen izuzetne ljepote.

Jedan od najljepših slapova na Plitvicama – slap između Milanovca i Gavanovca nazvan je "slap Milke Trnine" po hrvatskoj
opernoj primadoni.

Nadmorska Površina Dubina

Jezero Grupa
visina (m) (ha) (m)
Prošćansko jezero 636 68,0 37 Gornja jezera
Ciginovac 620 7,5 11 Gornja jezera
Okrugljak 613 4,1 15 Gornja jezera
Batinovac 610 1,5 5 Gornja jezera
Veliko jezero (Crno
607 1,5 8 Gornja jezera
jezero)
Malo jezero (Mali
605 2,0 10 Gornja jezera
Jovinovac)
Vir 598 0,6 4 Gornja jezera
Galovac 582 12,5 24 Gornja jezera
Milino jezero 564 1,0 1 Gornja jezera
Gradinsko jezero
553 8,1 10 Gornja jezera
(Jezerce)
Veliki Burget 545 0,1 2 Gornja jezera Plitvička jezera na satelitskom
Kozjak 534 81,5 46 Gornja jezera snimku.

Milanovac 523 3,2 18 Donja jezera

Gavanovac 514 1,0 10 Donja jezera
Kaluđerovac 505 2,1 13 Donja jezera
Novakovića Brod 503 0,4 3 Donja jezera
Plitvička
217,0
jezera[9][10][11][12]

Presjek jezera na Plitvicama.

Topografija
Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku
mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti na području Parka. Unatoč
blizini mediteranske klimatske regije, predvladava umjerena planinska klima utjecaja
zbog Velebita, koji djeluje kao klimatski separator između primorske regije i visoravni
Like.

Dostupnost vode, pod utjecajem konfiguracije terena ima veliki utjecaj na biološku
raznolikost ovog područja. Nacionalni park nalazi se u Plitvičkoj visoravni koja je
okružena s tri planine koje su dio Dinarida: Plješivica (vrh Gornja Plješevica 1640 m),
Mala Kapela (Seliški vrh na 1280 m) i Medveđak (884 m).

Šumovita brda služe kao rezervoari vode. Ona su također utočište za mnoge
životinjske vrste. Velika razlika u nadmorskoj visini u uskom prostoru između planina
na jugu i rijeke Korane na sjeveru također predstavlja značajan razlog za biološku
raznolikost u ovoj regiji. Ukupna razlika u nadmorskoj visini na području nacionalnog
parka iznosi 912 m (najvišu nadmorsku visinu ima Seliški vrh na 1279 m, a najniža je
367 m na mostu preko rijeke Korane).[13]

Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama Konfiguracija Plitvičkih jezera.
između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a
Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena. Dolomitne stijene imaju manju
vodopropusnost. Nasuprot tome, vapnenačke stijene su kompaktne i masivna, ali i vodopropusnije.[14]

Iz zračne perspektive vide se značajne razlike između krajolika Gornjih i Donjih jezera. Na Gornjim jezerima ima nekoliko
malih jezera paralelno poredanih i malog protoka vode. Donja jezera su mnogo veća i oblikovala su kanjon rijeke Korane, koja
dalje nastavlja teći prema Slunju i Karlovcu.

Na jugu parka nalazi se ušće dvije male rijeke: Bijele i Crne rijeke. Ove rječice teku južno od Plitvičkog Ljeskovca i ujedinjuju
se na jednom od mostova u tom selu. Nadalje čine zajedno jednu rječicu, koja se zove Matica. Jedna druga rječica ulijeva se u
jezera u uvali Liman, dijelu Prošćanskog jezera. Vodu dobiva iz trajnih izvora, ali količina vode varira. Privremeno, voda iz
drugih, najčešće mrtvih potoka doseže do Prošćanskog jezera sa zapada.

Rječica Plitvica doseže lanac Plitvičkih jezera na sjevernom kraju preko Velikog slapa. Ovo mjesto zove se Sastavci. Vodena
masa Plitvičkih jezera i rječice Plitvice slijeva se u Koranu.

Podzemlje i krški svijet

Podzemna se konfiguracija Plitvička jezera sastoji od raznih geoloških osobitosti. Cijelo područje Nacionalnog parka pripada u
krškim područjima jugoistočne Europe. Tipična su osobitost krhke i porozne stijene, uglavnom vapnenac i dolomit. Ova je
konfiguracija bogata različitim geomorfološkim pojavama, kao što su ponori, krška polja, uvale, vrtače, škrape i sl.

Do sada je malo poznato o tome i tek trebaju uslijediti znanstvena istraživanja. Najveći se dio krških prirodnih pojava odvija
pod zemljom, gdje postoji obilje vode, ponajviše u obliku razvijenih sustava podzemnih rijeka ponornica. Kad voda naiđe na
nepropusne stijene, izlazi na površinu.
Nacionalni je park bogat krškim stijenama (uglavnom dolomit i vapnenac). Od više špilja,
za posjetitelje su otvorene špilja Golubnjača (145 m) i Šupljara (68 m) iznad jezera
Kaluđerovca. Ostale su špilje Mračna špilja (160 m), špilja Vila Jezerkinje (104 m) i
Golubnjača na Homoljačkom polju (153 m). U sklopu nacionalnog parka, postoji
nekoliko jama, kao što su Čudinka (-203 m) ili Jama na Vršiću (-154 m, dužine 110 m). U
Rodića-špilji na Sertić Poljani i u Mračnoj špilji na Donjim jezerima, pronađene su kosti
špiljskog medvjeda.

Geologija
Fenomeni Plitvičkih jezera rezultat su stoljetnih
procesa i taloženja vapnenca, koji je obilno
prisutan u vodama ovog krškog područja.
Sedimentacijom vapnenca nastale su sedre.
Veliki slap teče niz stijenu.
Posebnost je Plitvičkih jezera činjenica da su
jezera spojena. Zbog stalnih promjena nije
moguće pojedinačno analizirati pojedina jezera. Vodene mase gornjeg i donjeg dijela
Plitvički slapovi. sustava jezera kontinuirano mijenjaju jezera i okolni krajolik. Novi sedimenti i novi
slapovi kontinuirano se oblikuju. U cjelini, kompleks jezera predstavlja vrlo osjetljiv i
nestabilan ekosustav.

U geološkom smislu, fenomeni oblikovanja Plitvička jezera vrlo su mladi. Složeni procesi razlaganja i taloženja vapnenca
zahtijevaju posebne klimatske uvjete. Oni su postojali od kraja ledenog doba (oko 12.000 do 15.000 godina).[15]

Bitni čimbenici za nastanak plitvičkih prirodnih fenomena su vremenske i temperaturne prilike, kvaliteta vode i drugi prirodni
čimbenici. Zasićenost kalcitom vrlo je visoka. Voda je jako mineralizirana, super-zasićena kalcijevim i magnezijevim
hidrogenkarbonatima.[16]

Razlaganje vapnenca vezano je za procese ugljične kiseline. U prirodnom okruženju, ugljična se kiselina (H2CO3) sastoji se od
ugljikovog dioksida (CO2) iz zraka i kišnice (H2O). Vapnenac i dolomit sastoje se uglavnom od kalcita (CaCO3), koji se slabo
otapa u vodi. Djelovanjem ugljične kiseline, od kalcita nastaje kalcijev hidrogenkarbonat (Ca(HCO3)2). To je prikazano u
sljedećim formulama:

H2O + CO2 ↔ H2CO3 ↔ H+ + HCO3- ↔ 2 H+ + CO32-

CaCO3 + H2CO3 → Ca(HCO3)2
CaCO3 + H+ + HCO3- ↔ Ca2+ + 2 HCO3- ↔ Ca(HCO3)2

Jedinstven proces događa se na Plitvičkim jezerima s obzirom na druge slične pojave u

svijetu. Ovdje je taloženje vapnenca i nastanak sedre dinamičan proces, a ne statički, koji
se pojavljuje samo na jednom mjestu.

Još jedna posebna osobitost je utjecaj vegetacije u procesu taloženja. Vegetacijske barijere
usporavaju protok vode. Voda se pritom znatno pjeni i tako su slapovi i kaskade
atraktivniji. Na Plitvicama, ta interakcija između vode, zraka, stijena i vegetacije stalno je
dinamična i promjenjiva. Presjek sedrene barijere.

Oko 30 km sjeverno od Parka, nalaze se Rastoke u središtu Slunja, koje se zovu i "mala
Plitvička jezera", jer imaju slične fenomene. Tu se isprepliću rijeke Korana i Slunjčica.

Mjerenja količine ugljičnog dioksida u vodi pokazuju da odgovaraju kontinuiranim procesima taloženja na području Plitvičkih
jezera. Količina ugljičnog dioksida na izvorima oko dvadeset je puta veća nego u atmosferi. Smanjuje se nizvodno. Rijeka
Plitvica tako s vremenom gubi i do 97 % početne količine ugljičnog dioksida.

Taloženje

Sedra se na rijeci Korani javlja samo na prvih 10 do 15 km, čak i ako su na daljnjim kilometrima povoljni uvjeti po mjerenjima
pH. Na dnu jezera Kozjak utvrđeno je stalno godišnje taloženje od 0,8 mm tijekom posljednjih 3000 godina. Godišnje,
prepreke rastu i do 13 mm u visinu. Procesi formiranja sedre tako nadmašuju eroziju, koja bi uništila osjetljive barijere jezera.
Procjenjuje se, da postoje taloženja sedre na dnu jezera stara 6000 ili čak 7000 godina.[17]
 Taloženje kalcijevog karbonata ne javlja se odmah na izvorima rijeka, koje se
ulijevaju u Plitvička jezera. Za taloženje je potrebna određena razina mineralnog
zasićenja. Na izvorima razina zasićena kreće se ispod 1. Za taloženje, razina
zasićenja mora biti veća od 3, pH vrijednost vode mora biti iznad 8,0 (blago alkalna),
a koncentracija otopljenog organskog ugljika mora biti manja od 10 mg/l.[18][19][20]

Voda kontinuirano teče.
Sedrene barijere rezultat su kontinuiranog procesa taloženja. Dok voda teče u tankim
slojevima preko barijera, dolazi do taloženja karbonata iz vode. Povećava se količina
ugljičnog dioksida CO2. Kalcijev karbonat izlučuje se u obliku mikrokristala koji se
talože, u obliku naslaga sedre CaCO3. Ovaj fenomen posebno se javlja gdje ima
mahovina, koje omogućuje bolje prianjanje kristala.

Tijekom vremena, starije prepreke mogu biti preplavljene porastom razine vode, jer su nove barijere prerasle stare. Prije 400
godina, postojala su dva jezera na mjestu današnjeg jezera Kozjak. U najnižem dijelu jezera, kod Matijaševića-drage, podvodne
barijere visoke su 40 m, a protežu se 4 m ispod površine vode. Ove barijere oblikovale su veličanstveni vodopad u prošlosti.

Utjecaj vegetacije na sedrene barijere

Mahovine, alge i vodeno bilje imaju važnu ulogu u oblikovanju jedinstvenog krajolika
Plitvičkih jezera i sedrenih barijera. Biljke vežu ugljični dioksid iz vode u procesu fotosinteze
i proizvode kisik. Usput se taloži hidrogenkarbonat.

Najviše istraživanja na Plitvicama imao je hrvatski znanstvenik Ivo Pevalek. Zahvaljujući

njemu, Plitvička jezera dobila su nacionalnu i svjetsku zaštitu. Nedavna znanstvena
istraživanja pokazuju, da vegetacija nije prvenstveno zaslužna za izlučivanje karbonata iz
protočne vode. Međutim, biljke neizravno pridonose nastanku sedre. Ključni čimbenici za
taloženje su: usporavanje vode, prozračivanje i prskanje. Mahovina služi kao supstrat za
taloženje. Važni su i milijuni mikroskopski malih bakterija i algi, koje rastu na mahovinama.
One izlučuju sluz, koja je važna u mikrokristalizaciji kalcita. Najznačajnije su mahovine iz
rodova Bryum i Cratoneuron.
Mahovine su pokrivene Mladi izdanci mahovina zeleni su i meki te
sedrom. uglavnom bez sedre, dok su stariji izbojci u
potpunosti pokriveni i okamenjeni. Mahovine
potiču ne samo nastanak sedrenih barijera, nego
postaju i dio barijere. Starije sedrene barijere ispunjene su fosiliziranim algama i
mahovinama. Ova vrsta sedre tipična je za Plitvička jezera.

Iako vegetacija ima pozitivne učinke na oblikovanje sedre, prekomjerne

koncentracije organskih tvari u vodi imaju negativne učinke na ove procese. Ako ima
previše biljaka, negativni su učinci na taloženje minerala. Korana nizvodno od mosta Vegetacija ima važnu ulogu u
na Korani ima jako kratak proces taloženja sedre, unatoč supersaturaciji kalcijeva oblikovanju plitvičkih fenomena.
bikarbonata, zbog prevelike koncentracije organske tvari u vodi. Uprava Parka
sustavno je počela uklanjati prekomjernu vegetaciju duž sedrenih barijera. Čistoća
vode odlučujući je čimbenik za nastanak sedre. Vrijednost otopljenog ugljika u vodi jedva prelazi 2,5 mg/L na Gornjim
jezerima (Matica). Na Donjim jezerima veće su koncentracije od 5,15 mg/L. Na izvorima ostalih hrvatskih rijeka u krškom
području utvrđene su slične koncentracije.

Štetno su djelovale nekadašnje otpadne vode iz hotela i poljoprivredne aktivnosti u okolici jezera. To je dovelo do povećanja
eutrofikacije u jezerima (povećana koncentracija organske tvari u vodi). Za budući nastanak sedre, neophodno je zaštititi ovo
izuzetno osjetljivo područje od štetnog utjecaja čovjeka. Od 2006. godine, strogo je zabranjeno kupanje u jezerima.[21] Prije je
bilo dopušteno kupanje na jezeru Kozjak.

Šume i ostali biljni svijet

Već 1883. godine, pojas šuma koji okružuje jezera i izvore proglašen je odvojenom zonom, gdje je bila zabranjena sječa
drveća. Oko 2/3 Parka pokriveno je šumom. One su dio Nacionalne ekološke mreže i europskog projekta zaštite prirodne
baštine NATURA 2000.
 Šume i voda uzajamno su povezani i jedno bez
drugoga ne mogu opstati. Šuma zadržava, čuva i
pročišćava velike količine vode. U području Parka
nalazi se velika površina vrlo kvalitetnih šuma,
uključujući i prašume, koje predstavljaju vrhunsko
stanište za životinjski svijet. Šume Plitvičkih jezera
stanište su tri velika europska mesojeda: smeđeg
medvjeda, vuka i risa. Mnogobrojne vrste djetlića i
šumskih sova svjedoče o visokoj kvaliteti i prirodnosti
Oko 2/3 Parka pokriveno je šumom.
staništa.

Orhideja – žuta gospina Najčešća vrsta drveća je bukva, koja raste u šumskim
papučica raste na zajednicama brdske bukove šume s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum) i bukve s
Plitvičkim jezerima. bijelim šašem (Carici albae-Fagetum). Sljedeća vrsta po brojnosti je jela, koja raste u dinarskim
bukovo-jelovim šumama (Omphalodo-Fagetum). Obje vrste su skiofiti, mogu rasti i u
sjenovitom staništu. Pojavljuje se i šumske zajednice smreke s kukurijekom na dolomitu
(Helleborus niger-Piceetum) i šumske zajednice bijelog bora s kukurijekom na dolomitu (Helleborus niger-Pinetum sylvestris).
U zoni jezera i u kanjonu Korane raste šumska zajednica crnog graba s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Ostryetum).
Ostale značajnije vrste šumskog drveća su: obični grab, crna joha i crni bor.

U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja.[22]

Šuma je sastavni dio života lokalnog stanovništva. Drvo se koristi kao građevni materijal i za ogrjev. U prošlosti su neke šume
iskrčene i zamijenjene livadama, travnjacima i oranicama, čime se nehotice pridonijelo biološkoj raznolikosti. Smanjivanjem
broja stanovnika, dio je napušten i ponovno je narasla šuma. Jedna od vrijednosti Parka je jelovo-bukova prašuma Čorkova
uvala, proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije 1965. godine.[23]

Od rijetkih biljnih vrsta javljaju se: žuta gospina papučica (Cypripedium calceolus), jedna od najljepših europskih orhideja i
jedna od 55 vrsta orhideja u Parku, zatim vrste Gentiana pneumonanthe, Ligularia sibirica i Spiraea cana.

Od gljiva ističe se saprofitska gljiva Camarops tubulina, koja živi na trulim stablima u prašumi Čorkovoj uvali. U Hrvatskoj se
nalazi samo tamo, a nađena je u samo nekoliko europskih zemalja kao ugrožena i zaštićena vrsta.

Bukva (lat. Fagus Zlatna jezičnica (lat. Crveni repuh (lat. Plućna širištara (lat. Medenika (lat.
sylvatica) Ligularia sibirica) Petasites hybridus) Gentiana Melittis
pneumonanthe) melissophyllum)

Brdski različak (lat.

Centaurea montana)
izbliza

Životinjski svijet
 Na području Parka prisutna je velika bioraznolikost i
mnogo različitih staništa za životinje: jezera, šume,
travnjaci, stijene, špilje i dr.

Najatraktivniji dio Plitvičkih jezera su slapovi i sedrene

barijere. To je također i posebno stanište, gdje rastu
mahovine i raznolik mikroskopski svijet: alge, bakterije,
ličinke kukaca i sl. Oni također sudjeluju u nastanku
Smeđi medvjed – stanovnik i sedrenih barijera. Močvarni plavac je među
simbol Plitvica. najugroženijim leptirima u
Šume su stanište za brojan životinjski svijet. Sloj lišćaEuropi.
jedno je od najbogatijih mikrostaništa za životinjski
svijet u svjetskim razmjerima. To je dom guštera, kukaca, raznih gljiva i bakterija. Zanimljiv
je endemski kukac Molops plitvicensis, koji živi u brezovim šumama samo na Plitvicama. U Parku je registrirano 321 vrsta
leptira, 157 vrsta ptica, te 20 vrsta šišmiša.[22]

Na prostoru Parka pronađen je crni daždevnjak (Salamandra atra) vrlo rijetka vrsta koja živi u Alpama iznad 1200 m i vrlo se
rijetko može naći na nadmorskim visinama ispod 1000 m. Na području Plitvica postoji stabilna populacija šišmiša širokouhog
mračnjaka (Barbastella barbastellus), koji je vrlo osjetljiv na uznemiravanja i nedostatak hrane. Mali ćuk (Glaucidium
passerinum) najmanji je europski ćuk, živi u crnogoričnim i mješovitim šumama na području Parka.

Na stijenama u kanjonu Korane gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus) jedna od najbržih ptica na svijetu. Dok hvata plijen
može postići brzinu i do 230 km/h. Može se naći na svim kontinentima, osim na Antartici.

Vode čini samo 1 % nacionalnog parka, ali predstavljaju jedan od njegovih najzanimljivijih dijelova. U vodi se razmnožavaju
vretenca i komarci. Ima oko 35 vrsta vretenaca, što je četvrtina svih europskih vrsta vretenaca. Voda na Plitvicama bogata je
vapnencem i kisikom pa se mogu naći i pastrve i riječni rakovi. Mogu naći i vrste, koje su vrlo zahtjevne prema ekološkim
uvjetima poput vidre. Ona je noćna životinja i živi usamljenički pa se rijetko viđa.

Špilje na Plitvicama krško su stanište, sa stabilnom temperaturom, velikom vlažnošću i potpunim mrakom. Ovdje žive špiljske
životinje prilagođene takvim uvjetima života poput šišmiša. U Rodićevoj špilji pronađena je nova vrsta kukaca Machaerites
udrzali[24], koja je endemska i nije pronađena nigdje drugdje na svijetu.

Na livadama mogu se naći tri vrste leptira plavaca iz roda Maculinea, koji su među najugroženijim leptirima u Europi:
močvarni plavac (Phengaris alcon), Veliki timijanov plavac (Phengaris arion) i gorski plavac (Phengaris rebeli). Na vlažnim
travnjacima, pašnjacima i livadama živi ptica kosac. Gnijezdi se na livadama na Homoljcu i Brezovcu.

Sivi vuk (lat. Canis Sivi sokol (lat. Falco Vidra (lat. Lutra lutra) Modra konjska smrt
lupus) peregrinus) (lat. Calopteryx
virgo)

Povijest
Plitvička jezera bila su izložena ljudskom utjecaju tijekom povijesti. Ne predstavljaju napušten ili usamljeni rezervat prirode.
Nalaze se duž važnog prometnog pravca, mjesto su susreta raznih kulturnih utjecaja.

Rana povijest i srednji vijek

Ljudi su naseljavali područje Plitvičkih jezera tisućama godina. Tu su boravili: Iliri, Tračani, Kelti, Japodi, Rimljani, Avari,
Slaveni i Turci. Za vrijeme Julija Cezara, Plitvička su jezera bila dio pokrajine Ilirika u Rimskom Carstvu. Kasnije nakon pada
Rimljana, doseljavaju se Ostrogoti i Avari.
Hrvati se u 7. stoljeću trajno naseljavaju na ovom području. U srednjem vijeku, česti
su bili napadi Mongola. Jezera su bila dio srednjovjekovnih hrvatskih kraljevstva, sve
dok Hrvatska nije ušla u personalnu uniju s Ugarskom 1102. godine.

Dobro gospodarenje plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana dovelo je do

gospodarskog oporavka na širem području. Na ostacima antičkog naselja Japoda i
Rimljana sagrađen je samostan na Plitvičkim jezerima. Vjerojatno je pripadao
pavlinima ili templarima. Danas su ostali samo ostaci zidova. Temelji su bili od
sedrene stijene.

Na području Plitvičkih jezera, ljudi

Osmanski ratovi i Habsburgovci borave tisućama godina.

Godine 1493., nedaleko od Plitvičkih

jezera odigrala se važna bitka na Krbavskom polju u kojoj je bosanski sandžak-beg
Hadum Jakub-paša porazio hrvatsku feudalnu vojsku pod zapovjedništvom bana
Emerika Derenčina. Osmanlije su kasnije napredovale daleko na zapad u dubinu
teritorija Hrvatske i Ugarske.

Godine 1527., hrvatsko plemstvo izabralo je Ferdinanda I. na saboru u Cetingradu za

hrvatskoga kralja. Hrvatsko plemstvo se pri izboru najviše vodilo praktičnim
razlozima. Očekivalo je naime, da će Ferdinand braniti Hrvatsku, tada teško
ugroženu od Turaka. Godine 1538., kralj Ferdinand I. zapovijedio je osnivanje
Karta Ličko-krbavske županije
hrvatske Vojne krajine na granici Habsburške Monarhije i Otomanskog Carstva. To
je utjecalo na život domaćih ljudi.

Uz domaće Hrvate na područje Vojne krajine doselili su se i pripadnici drugih naroda, kako bi sudjelovali u vojnoj službi.
Među njima najbrojniji su bili Srbi, koji su bježali pred Turcima i dobili su utočište u napuštenim područjima u zamjenu za
vojnu službu. Cjelokupno stanovništvo Vojne krajine, posebno krajišnici, imali su dužnost štititi ovo područje od stalnih nemira
i strašnih razaranja.

Osmanlije su nekoliko puta kontrolirali područje Plitvičkih jezera. Od 1788. godine Plitvice su pod habsburškom vlašću i više
nisu padale u turske ruke. Kada je osmanska prijetnja oslabila, Vojna krajina se vratila pod civilnu kontrolu hrvatskog bana.

Godine 1805., područje Plitvica bila je pod vlašću Napoleona, koji je osnovao Ilirske provincije. Nakon 1814., područje
Plitvičkih jezera vratilo se pod habsburšku vlast. Od 1850., samo su profesionalni vojnici služili u Vojnoj krajini. To je također
vrijeme nacionalnog buđenja u Hrvatskoj. Godine 1871., poznati hrvatski političar Eugen Kvaternik poginuo je sjeverno od
Plitvičkih jezera u Rakovici.

Područje je bilo dio Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji, a zatim dio SR Hrvatske u okviru SFRJ. Danas je dio
Republike Hrvatske.

Krvavi Uskrs 1991.

Podrobniji članak o temi: Krvavi Uskrs

Srpski pobunjenici održali su miting 25. ožujka 1991. godine s ciljem, da Plitvice
budu u sastavu tzv. SAO Krajine. Dan kasnije, dolazi do smjene uprave Nacionalnog
parka, a zastava tzv. SAO Krajine osvanula je na koranskom mostu. Petnaestak
naoružanih kninskih policajaca upalo je u upravnu zgradu Nacionalnog parka, kako
bi provelo odluku skupštine općine Korenica o pripojenju poduzeća tzv. Krajini.

Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je

zapovijedao Josip Lucić (kasnije general zbora i načelnik GS OS-a RH), specijalne
postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči
Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu
Spomen obilježje Josipu Joviću, prvoj
kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj
hrvatskoj žrtvi u Domovinskom ratu.
prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata.[25] Vozač autobusa u
kojem su bili pripadnici antiterorističke jedinice Lučko bio je Ljubo Ćesić-Rojs.[26]
[27]Iako je akcija u potpunosti uspjela nakon nekoliko sati borbe i na Plitvicama je uspostavljen red te uhićeno 29 pobunjenika,

među kojima i Goran Hadžić[28], ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi – poginuo je hrvatski policajac Josip Jović (22
godine), a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Na mjestu gdje je stradao Josip Jović podignuto je spomen-obilježje.
Razvoj turizma

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine. Oficiri
Vojne krajine sagradili su te godine prvu turističku kuću nazvanu "carska kuća" na
Velikoj poljani s kapacitetom od samo 3 sobe. Godine 1894., Plitvička jezera je
posjetilo 1000 turista i putnika. Hotel s 28 soba izgrađen je 1896. godine. Godine
1922. bilo je 250 soba. Puno je na razvoj turizma utjecala gradnja ličke pruge 1927.
godine. Godine 1937., bilo je 668 smještajnih mjesta, 24.000 noćenja od čega 18.000
domaćih i 6000 stranih turista. Hotel je 1938. godine izgorio, a u Drugom svjetskom
ratu uništeno je gotove sve do tada sagrađeno.
Elektromotorni brod prevozi turiste na
jezeru Kozjak. Poslije Drugog svjetskog rata, izgrađen je hotel "Jezero" s 500 postelja, turističko
naselje Medveđak, restoran "Lička kuća" s tradicionalnim jelima i jedinstvenom
ličkom arhitekturom, stambeno naselje Mukinje za osoblje s dječjim vrtićem i
knjižnicom. Sagrađene su i ceste. Državna cesta od Zagreba prema Splitu prolazi kroz Plitvička jezera. Sagrađeni su i plinovodi
i dalekovodi, uređene pješačke staze, uveden prijevoz manjim brodovima i provedena daljna znanstvena istraživanja. Godine
1971. bilo je oko 1000 postelja u Nacionalnom parku i oko 200 u blizini parka te kamp naselje s oko 15.500 smještaja u
šatorima. Proglašenjem Plitvičkih jezera svjetskom baštinom pod zaštiom UNESCO-a 1979. godine nastavljen je ubrzani
razvoj turizma u samom nacionalnom parku koji je svoj vrhunac doživio predratnih godina. Tijekom Domovinskog rata
područje Plitvičkih jezera je bilo okupirano, te nije zabilježilo nikakav turistički rezultat. Tek nakon operacije Oluja i
oslobođenja Plitvička jezera ponovno doživljavaju stvarni uzlet u broju posjetitelja koji je tijekom nekoliko godina dosegao
prijeratne brojke.

Legenda
Plitvička jezera sastoje se od 16 jezera koja su smještena na području između Male Kapele i Plješivice u Lici. Cijeli se ovaj kraj
na nekim kartama još uvijek naziva Vražji vrt, zbog svojeg položaja i povijesti. Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon
velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica
sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša
je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera.

Sport
Na području nacionalnog parka održava se Plitvički maraton, utemeljen 1981. Danas je to jedan od najpopularnijih i
najstarijih maratona u Hrvatskoj.

Galerija

Izvori
1. Posjetitelji važnijih turističkih znamenitosti i atrakcija
2011. (http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/
04-04-08_04_2011.htm)
2. Broj posjetitelja u NP Plitvička jezera u razdoblju
2006.-2011. g. « Hrvatska gospodarska komora (htt
p://www.hgk.hr/zk/otocac/broj-posjetitelja-u-np-plitvi
cka-jezera-u-razdoblju-2006-2011-g)
3. http://beta.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=0C30EFC6-
3AEC-4B22-A524-468628FEEEB2[neaktivna
poveznica] Preuzeto 3. listopada 2011.
4. http://www.np-plitvicka-jezera.hr
5. http://www.lickosenjska.com/index.php?
option=com_content&view=category&layout=blog&id=30&Itemid=48
Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/we 15. Horvatinčić, N. (1999.) Starost sedre Plitvičkih
b/20110927075100/http://www.lickosenjska.com/ind
ex.php?option=com_content&view=category&layout
=blog&id=30&Itemid=48) arhivirana 27. rujna 2011.
Preuzeto 1. listopada 2011.
6. http://maps.nokia.com/;jsessionid=68E69916C2A8CFE2B456788C9D793CF4?
p=1&cid=ovimaps-fw-ilc-na-acq-na-map24-de-na-
1#%7C47.769691%7C15.9273606%7C4%7C0%7C0%7Cnormal.day
Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/we
b/20111117135356/http://maps.nokia.com/;jsessioni
d=68E69916C2A8CFE2B456788C9D793CF4?p=1 18. D. Srdoč, N. Horvatinčić, B. Obelić, I Krajcar, A.
&cid=ovimaps-fw-ilc-na-acq-na-map24-de-na-1#%7
C47.769691%7C15.9273606%7C4%7C0%7C0%7
Cnormal.day) arhivirana 17. studenoga 2011.?
7. http://www.hac.hr/hr/autoceste/karta-autocesta/
Preuzeto 1. listopada 2011.
8. Gušić, B. & Marković, M. (ed.) (1974.) Plitvička
jezera – čovjek i priroda, Zagreb, Nacionalni park
Plitvice
9. Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera –
Gornja jezera (http://www.np-plitvicka-jezera.hr/hrv/i
ndex.php?option=com_content&task=view&id=30&I
temid=54)
10. Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera –
Donja jezera (http://www.np-plitvicka-jezera.hr/hrv/in
Plitvička Jezera
dex.php?option=com_content&task=view&id=31&It
emid=55)
11. Plitvička jezera (https://web.archive.org/web/201304
21230521/http://www.lickosenjska.com/index.php/n
acionalni-parkovi/plitvicka-jezera). Inačica izvorne
stranice (http://www.lickosenjska.com/index.php/nac
ionalni-parkovi/plitvicka-jezera) arhivirana 21.
travnja 2013. Pristupljeno 30. ožujka 2013.
12. Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/419
99/) Nacionalni park Plitvička jezera. Zadnja inačica
23. ožujka 2018. (pristupljeno 2. veljače 2019.)
13. http://np-plitvicka-jezera.hr/hrv/ Preuzeto 1. listopada
14. Franić, D. (1910.) Plitvička jezera i njihova okolica,
Zagreb, Tisak kraljevske zemaljske tiskare
jezera. Priroda: mjesečnik za popularizaciju
prirodnih znanosti i ekologije, 89, 20-22
16. http://www.np-plitvicka-jezera.hr/en/index.php?
option=com_content&view=article&id=25&Itemid=40
Preuzeto 2. listopada 2011.
17. Sedra Plitvičkih jezera (http://eskola.chem.pmf.hr/ud
zbenik/sedra/sedra_04.php3) Preuzeto 2. listopada
2011.
Sliepčević, Procesi taloženja kalcita u krškim
vodama s posebnim osvrtoma na Plitvička jezera,
Krš Jugoslavije, Jazu, Zagreb, 11/4-6
19. D. Srdoč, I. Krajcar Bronić, N. Horvatinčić, B. Obelić,
Increase of 14C activity of dissolved inorganic
carbon along a river course, Radiocarbon 28, 2A,
510-514
20. N. Horvatinčić, I. Krajcar Bronić, B. Obelić,
Differences in the 14C age, d13C and d18O of
Holocene tufa and speleotheme in the Dinaric karst,
Palaeogeography, Palaeoclimatology,
Palaeoecology, 193, 139-157
21. Kroatien: Auf Naturtour im Nationalpark Plitvicer
Seen | Europa (http://www.kreiszeitung.de/reise/reis
 eziele/europa/kroatien-schatz-hinterm-silbersee-931 26. http://www.imotskenovine.hr/Lokalne-
673.html) Preuzeto 3. listopada 2011.
22. Nacionalni park Plitvička jezera / Nacionalni parkovi
/ Zaštićena područja / Zaštićena priroda /
Naslovnica – Zaštita prirode (http://www.zastita-priro
de.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Naciona
lni-parkovi/Nacionalni-park-Plitvicka-jezera)
23. Magdić N., Špoljarić S.: The forests of the Plitvice
lakes national park, Nacionalni park Plitvička jezera
2010.
24. http://hrcak.srce.hr/index.php?
show=clanak&id_clanak_jezik=16331 Preuzeto 21.
rujna 2011.
25. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-
vojnik/0282005/plitvice.asp Inačica izvorne
stranice (https://web.archive.org/web/201204140954
46/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0282
005/plitvice.asp) arhivirana 14. travnja 2012.
Preuzeto 4. listopada 2011.
teme/Fotografije-Krvavog-Uskrsa-31.3.1991.-na-
Plitvicama.html Inačica izvorne stranice (https://we
b.archive.org/web/20120308143823/http://www.imot
skenovine.hr/Lokalne-teme/Fotografije-Krvavog-Usk
rsa-31.3.1991.-na-Plitvicama.html) arhivirana 8.
ožujka 2012. Preuzeto 4. listopada 2011.
27. http://www.jutarnji.hr/plitvice-31--ozujka-1991--
godine/935575/?foto=2 Preuzeto 4. listopada 2011.
28. http://vinkovci.com.hr/hrvatska/hrvatska/ivankovo-
uhvatio-sam-hadzica-na-plitvicama-i-ni-danas-ne-
znam-zasto-je-pust/ Inačica izvorne stranice (http
s://web.archive.org/web/20111118091428/http://vink
ovci.com.hr/hrvatska/hrvatska/ivankovo-uhvatio-sam
-hadzica-na-plitvicama-i-ni-danas-ne-znam-zasto-je-
pust/) arhivirana 18. studenoga 2011. Preuzeto 4.
listopada 2011.

Vidi i:
Nacionalni park
Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode
Plitvička jezera (općina)
Sedra
Sedrena barijera
Josip Jović
Popis mjesta svjetske baštine u Europi
Rastoke

Vanjske poveznice
Službena stranica (http://www.np-plitvicka-jezera.hr)
Web stranica Turističke zajednice Općine Plitvička jezera (http://www.tzplitvice.hr/)
O Plitvicama na stranicama TZ Ličko-senjske županije (http://www.lickosenjska.com/index.php?option=com_c
ontent&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=55) Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/web/
20110927080644/http://www.lickosenjska.com/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&
id=38&Itemid=55) arhivirana 27. rujna 2011.
Sedra – osnove o sedrenim barijerama (http://raft.com.hr/Informacije/sedra-osnove-o-sedrenimbarijerama.htm
l) Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/web/20120118013358/http://raft.com.hr/Informacije/sedra-o
snove-o-sedrenimbarijerama.html) arhivirana 18. siječnja 2012.
plitvice.info (http://www.plitvice.info/hr.htm) Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/web/2011092917
1042/http://www.plitvice.info/hr.htm) arhivirana 29. rujna 2011.
Fotoklub Plitvička jezera (http://fotoklub-plitvicka-jezera.com/)
O Plitvičkim jezerima (http://free-gs.htnet.hr/plitvicka-jezera/) Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/
web/20111119083958/http://free-gs.htnet.hr/plitvicka-jezera/) arhivirana 19. studenoga 2011.
Autobusni kolodvor Plitvička jezera (http://www.autobusni-kolodvor.com/kolodvor.aspx?k=356&d=191)
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Plitvička jezera
Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Legenda o Crnoj Kraljici
Svjetska baština u Hrvatskoj
Dubrovnik (1979.) • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) •
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća:
Kulturna baština (8) Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom
(1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) •
Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Prirodna baština (2) Plitvička jezera (1979.) • Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima
 Europe3) (2017.)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa Svetog Vlaha,
zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija
Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici
(2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4)
Nematerijalna
(2013.) • Nijemo kolo iz Zagore (2011.) • Ojkanje (2010.) • Proizvodnja
svjetska baština (14)
drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica
(Ljelje) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Tradicija pravljenja licitara
(2010.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Međimurska popevka (2018.) • Suhozid5)
(2018.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske 2) Zajednička svjetska baština

Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske 3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja
[1] (http://whc.unesco.org/en/list/1133/) 4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije,
Španjolske, Maroka i Portugala 5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske,
Francuske, Slovenije i Švicarske

Parkovi Hrvatske

Brijuni • Kornati • Krka • Mljet • Paklenica • Plitvička jezera • Risnjak •

Nacionalni parkovi
Sjeverni Velebit

Park prirode Biokovo • Park prirode Dinara • Park prirode Kopački rit •
Park prirode Lonjsko polje • Park prirode Medvednica • Park prirode Papuk •
Parkovi prirode Park prirode Telašćica • Park prirode Velebit • Park prirode Vransko jezero •
Park prirode Učka • Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje •
Park prirode Lastovsko otočje

Strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi • Bijele i Samarske stijene

Hidrografija Hrvatske
Bednja · Berava · Biđ · Bijela · Bistrica · Bitulja · Borza · Bosut · Brezna ·
Brežnica · Curak · Čabranka · Čađavica · Česma · Črnec · Dobra · Drava ·
Dunav · Garešnica · Glina · Globornica · Glogovica · Glogovnica · Ilova ·
Iskrica · Jesenica · Karašica (Drava) · Karašica (Dunav) · Kopanjek ·
Korana · Krapina · Krapinica · Kravaršćica · Kupa · Kupčina · Kupica ·
Crnomorski slijev Kutina · Ledava · Londža · Lonja-Trebež · Ljubanj · Maja · Mala Karašica ·
Mali Strug · Mrežnica · Mrsunja · Mura · Odra · Orljava · Pakra ·
Petrinjčica · Plitvica · Radonja · Ribnjak · Sava · Sloboština · Slunjčica ·
Smogva · Spačva · Srijedska · Studva · Subocka · Sunja · Sutla ·
Rijeke Šumetlica · Toplica · Tounjčica · Trepča · Trnava · Una · Utinja · Veličanka ·
Veliki Strug · Virovi · Vučica · Vuka · Zagorska Mrežnica · Zelina · Žirovnica
Boljunčica · Butižnica · Cetina · Crepina · Crna rijeka · Crna rika · Čikola ·
Desanka · Dragonja · Dubračina · Gacka · Grab · Guduča · Jadro · Krapan ·
Jadranski slijev Krka · Ličanka · Mala Neretva · Mirna · Neretva · Norin · Ombla · Orašnica ·
Pazinčica · Raša · Rećina · Ruda · Rječina · Suha Ričina · Zrmanja ·
Žrnovnica
Bogdanica · Bužimnica · Dretulja · Glamočnica · Jadova · Lika · Lokvarka ·
Zatvoreni krški slijev Matica · Novčica · Obsenica · Otešica · Počiteljica · Rakovac · Ričica ·
Ričina · Sija · Vrbica · Vrljika
Baćinska · Birina · Blaćansko · Crveno · Desansko · Galipovac · Kavranovo ·
Knezovića jezero · Kopačevsko · Kuti · Mala Solina · Mamića jezero · Mir ·
Prirodna Modro · Modro oko · Njivice · Parila · Plitvice · Ponikve · Prukljansko ·
Savica · Švičko · Vela Solina · Visovačko · Vlaška · Vransko (Cres) ·
Vransko (Dalmacija)
Abesinija · Bačica · Bajer · Bakranjuša · Banova Jaruga · Betonara · Biljsko ·
Jezera Borovik · Brljansko · Bukovnik · Bundek · Butoniga · Čabraji · Čiče ·
Dubravsko · Fuka · Gusić · Jarun · Javorica · Jegeniš · Jošava · Koritnjak ·
Kruščica · Lapovac · Lepenica · Lokvarsko · Mlinac · Mokrica · Motičnjak ·
Umjetna Orešje · Palinića jezero · Perućko · Petnja · Pjeskara · Podgarić · Popovac ·
Potkoš · Prančevići · Rakitje · Raminac · Rasinja · Ravenska Kapela ·
Razovac · Ričice · Sabljaci · Skresovi · Siromaja · Sovinjak · Šoderica ·
Štikada · Trakošćansko · Tribaljsko · Trstenik · Varaždinsko · Vlačine ·
Vukovina · Zajarki
 Tjesnaci Barbatski kanal · Brački kanal · Drvenička vrata · Drvenički kanal · Fažanski kanal ·
Hvarski kanal · Ilovička vrata · Koločepski kanal · Korčulanski kanal · Prolaz Kozjak ·
Krušija · Lastovski kanal · Mala vrata · Mali Vratnik · Mali Ždrelac · Malostonski zaljev ·
Maunski kanal · Prolaz Most · Mljetski kanal · Neretvanski kanal · Novsko ždrilo ·
Olipski kanal · Pašmanski kanal · Pelješki kanal · Pohlipski kanal · Premudska vrata ·
Silbanski kanal · Solinski kanal · Splitska vrata · Splitski kanal · Srednji kanal ·
Šćedorski kanal · Škardska vrata · Šoltanski kanal · Unijski kanal · Velebitski kanal ·
Veliki Vratnik · Velo Žaplo · Vinodolski kanal · Viški kanal · Žaplić

Bakarski zaljev · Budava · Karinsko more · Kaštelanski zaljev · Kvarnerić · Kvarnerski zaljev ·
Limski zaljev · Malostonski zaljev · Marinski zaljev · Novigradsko more · Pulski zaljev ·
Zaljevi
Puntarska draga · Raški zaljev · Riječki zaljev · Savudrijska vala · Starogradski zaljev ·
Tršćanski zaljev · Venecijanski zaljev

Kanjoni i ritovi Paklenica · Kopački rit · Lonjsko polje

Miljacka · Roški slap · Skradinski buk · Slap Krčić · Štrbački buk · Veliki slap ·
Vodopadi
Veliki slapovi Žumberka · Zarečki krov

Popis rijeka u Hrvatskoj • Popis rijeka u Hrvatskoj prema dužini • Popis zagrebačkih potoka •
Popis jezera u Hrvatskoj

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalni_park_Plitvička_jezera&oldid=5998315"

Ova stranica posljednji je put uređivana 11. kolovoza 2021. u 12:00.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se primjenjivati i dodatni uvjeti.
Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.