Huseinh

Derviaevi
SAMO JEDNOM
SE LJUBI

PROZVar

GRAMOTO
SNIMEYNO

esNMIMVANO1Yo oDIFOZI3A
RA010D

ADECTAEVooKNI
SLATKA PTICA MIADOSTTI

Svoj oprostaj od snova is mladosti i stoljea Batinih isama i

l'udstoka Husein Derviaevi je osnaio knjigom "Samojednom se
lubi". To je knjiga dokumentarnih tekstova proetih esejistikim i
lirskim asocijaciyama Lonovima, dakle istinita, pa ako nekog
canima kako se odrastalo, voljelo, patilo, oblailo, zabavljalopi
siajelo pedesetih i sesdesetih godina u Bthau, onda e to nai
ovdje. Iako soi mi imamo pravo na svoju istinu, svoj doaivljaj
soijeta, svoje uspomene, ove prie o naaen djetinjstvu i odrastanju
bile bi promasaj kad bi bile samo to, jer koga, na kraju krajeva,
canimaju dosivljaji Husena Poete, Slavka Cele i ostalih
0vdasnjih svjetskih prvaka ni u emu. Derviaevi je, meutim,
napisao knjigu koja je uopate drukija, koja je bliska i itka ak i
onima koji su u ono vrijeme odrastali i aiojeli drugdje. U sustini
ova knjiga - kaleidoskop sajetlosti, smijeha, smijeha kros suse,
rock and rolla i vaaara, sree i promaaaja, djelujefilmski i njeni
junaci, glumei druge, igraju sebe prvi i jedini put, u jednoj
cajedniko) mladost.
Uostalom, prava vrijednost i ljepota ove prose je u tome ato
sadovoljava jedan biuniji, estetsk1 cahtjev sahtjev sa
univercalnim, pa se te doije istine, dokumentarna i umjetni ka,
skladno prepliu i dopunjuju; na jednoj strani lokalno, bihako,
prekounjsko, staniko, a nu drugoj, u selindaerovskom maniru tzv.
knj1aevnosti u farmericama, l1rsko, opeljudsko i metaforino, jer
otkako je i dok je svijeta sudara se u nama ono ato jesmo 1 ono ato
selimo biti, ismijavani djecaci u gacama od glotu, rasbijenog nosa,
na podu fiskulturne sale kod Hure Cope koji sanjaju o slatkoj ptici
mladosti i brandovskim tramvajima svanim e~nja. Oduvyek pa
do vjenosti.
Isa sgodai nezgoda Huseina Poete je, sapravo, "portret
umetnika umladost, metafora preosjetljivih djeaka u
nesporasumu sa svim i sva m, koji umnjesto craka udiau
cojezdanupraainu Filma, MuzikeiKuji~evnosti. Junaci, tanije
antijunaci ove knjige ne pristaju na besbolne prisemne
kompromise sa aivotom, oni svjesno ili nesojesno brane svoje pravo
na promasaj, svoje pravo na odustajanje ili gubitak, jer nisu oni
krivi ato "nu~no lutaju budui da zanjih inema pravog puta

Hasan Tiyanovié
Husein
Derviaevi
SAMO JEDNOMM
SE LJUBI

ADELTA
1999.
14XM161
 Kako viae ne znam da li sam onih nestvarnih godina
tek sanjao da éivim, ili, mozda, ~ivio da sanjam, molim
iraoca da prihvati bez predrasuda ovo nostalgino putovanje
kroz pedesete i aezdesete, koje su proale kroz nas kao neato
Sto se naprosto ne da hvatati rukama.

Husein Derviaevi
Umrjestozurnala
 JEDAN DAN }IVOTA
(UN DIA DE
VIDA)

ROTODNA MEKSIO
REDTE EMHIO FERNANOE2
xAELCOMGA
L
GABAEL FUOVEROA
O0MINaUEZ

ROBERTO CANEDO
OSAURA REVUELTAS
A M E R C K !M Z C K FLA

PTES
MO M E
ES
OE
MO

CHRISTOPHERPLUMMER
e t ROBERT WISE

5 E
OSCAR ANDREWS
ELEANRPARKER
RICHARDROERS
RICHARD
H
 9

DAJ JEDAN KRUG!

One godine kada je Kareli posljednji put gostovao

u holu Gimnazije, a nastavnik Antolek, na zvuk
dvokrilca ato je vukao jedrilicu, u sred asa istrao s
cijelim razredom u akolsko dvoriate, da se divi prizoru
u plavom, i kad se kolektivno, uz obavezan "snijeg" na
ekranu, gledao "Vihor" na jednom od prvih televizora,
onom u Domu na Brklji, moglo se uti gotovo svakog
trena: Daj jedan krug!, Daj jedan gria., Daj jedan lix!, Daj
jedan dim!, ili, samo: Bezec! Niko tad nije pomialjao da
e te arobne reenice, kojima smo sticali nova, a
utvrdivali stara poznanstva, polako otii u zaborav, kao
bilo koja prolazna moda.
Nekako u to vrijeme, ili kasnije, svejedno,
pojavila se i Dajon Vorvik, s jednim od svojih velikih
hitova. "Nikad se viae neu zaljubiti", pjevala je ona.
P'LL NEVER FALL IN LOVE AGAIN. Ali, kako se
kod nas joa nije uio engleski, nismo je mogli
razumjeti, pa smo vjerovali onima ato su pjesmu
preveli slobodno: "Sto imaati, i ato ~elim ja...", s
naglaskom na stih "S tobom ~elim dijeliti svijet". I
povodili smo se za tim tekstom, jer tako je u suatini i
bilo, s nama, po pjesmi, po neta nom prepjevu kog
smo se dr~ali, uzimaju i u ruke polugu, kojom smo
htjeli zajednikim snagama pokrenuti planetu. Dijelili
smo sve u kui, u razredu, na ulici, na Autoputu. U
akoli se uila pouna pjesmica o akrtici Luki, u duhu
koje smo bili vaspitavani i moralno iskuaavani. Imali
smo, i ~eljeli, svijet dijelili na jednake dijelove: vozili
10

jedan bicikl, lizali jedan sladoled, grizli jednu jabuku,

puaili jednu cigaretu, "bezecuju i" uvijek jedan dio za
sebe u onom ato su posjedovali drugi.
Uzimao se i tudi kiaobran, ili se oblaila tuda
ko[ulja, da se ovjek malo "propuae". A kiaobran i ~ena
se nisu pozajmljivali. Ni bicikl i ~ena. Bar se tako
govorilo i samo govorilo, jer se i sve ono ato nikad
dotad nije bilo za uzimanje i davanje, uzimalo i davalo,
s pa~njom i ljubavlju. Pozajmljivale su se igramofonske
ploe i presluaavale na ondaanjim "suprafonima",
nosile na ~urke, zajedniki se pratila emisija u dvanaest
i deset "Po vaaem izboru", koju je godinama, "po na[em
izboru", ureivao Fran Potonjak, dijelili se komadii
~elje ili tuge, isto kao ato su se, ranijih godina, dijelili
UNRINI zalogaji. Dijelili smo i plesnjake, molei tada
za prvi ples, itali grupno bonton, naae prve ljubavi
dozivali zvi~dei pod prozorima svoj "zvi~duk u osam",
na temu "Tequila ili "Ti, otrove".

1960

Autoput i FSJ - tek neki od simbola onoga vremena

Iste godine sam nauio da vozim bicikl,

"Pretisovu" Violetu, koju je sestra uzela na kredit, ili za
 11

trinaestu platu u "Polietilenki". Violetu su vozili i

drugi. Dovoljno je bilo rei: Daj jedan krug!, pa da
bicikl, pod dejstvom te udesne formule drugarstva,
ponese mlado bie putem iste maate. Kasnije su
Violetu ukrali i prefarbali, nestalo je njene violetne
boje, a novi "vlasnik" je nije dijelio ni sa kim.
Uostalom, sve se manje i manje dijelilo; gotovo svaka
kua ve je imala i svoj radio, i svoj
gramofon, a kupovali su se
masovno televizori i
fi e".

15

.o

De Derriaerie Senya
Mate Kikores
aviajni muzei B-i Pof
Brhas
Autoputje bio i moda i
avantura; zamjena za more i bijeli svijet

O biciklu viae niko nije ni sanjao. Ni o lizu, ni o grizu.

Jabuka se, najzad, mogla u miru cijela pojesti. Tako je
zaboravljena i Dajon Vorvik, i njena loae prepjevana
pjesma, koja nas je nagovarala i nagovorila da s nekim
dijelimo sve ono ato smo i ato nismo imali.
Sada, kad viae nema svih onih stvari u kojima
smo imali bezec, vlasnici smo, izgleda, samo pitanja bez
odgovora: Sta se desi s onim svijetom koji je imao
12

airoku ruku i joa aire srce, i jesmo li, mo~da, ~ivjeli

jednu bajku, jedan san koji se danas ini toliko
nevjerovatnim, kao da nije ni postojao?

xA
14X181-8
 naseg
ivo
gaine
lbojg
 15

SLATKA PTICA MLADOSTI

Ako se ne varam, moja prva ljubav bio je bioskop.

Bioskop, ili kino, svejedno. Djevojke su doale mnogo
kasnije. Kasnije smo uli i za Dajnu Voaington koja je
pjevala da je TV sve. Ali, to je bilo kasnije. Inae,
prozor u svijet filma odakrinuo mi je brat; u Gimnaziji
je, pored ostalog, prikazivao i filmove, pa mi je tako
omogu io da zbrda-zdola pokupim prve informacije o
sedmoj umjetnosti. Jedno vee, pedeseti neke, poveo
me je da vidim svoj prvi film: "Ona je plesala samno
jedno ljeto" sa Ulom Jakobson. Kako se tih godina
obino nakon predstave plakalo, ili aplaudiralo, i na
kraju ovog filma svi su emizdrili, valjda zato ato je
glavna junakinja umrla. Poslije sam otiaao sa Slavkom
Celom u gradski bioskop, na nedjeljnu matineju, i
gledao vestern "Kola na Zapad", iz kog imena glumaca
ni danas ne znam, ali se zato sjeam jednog epizodiste,
koji je aepao i svirao usnu harmoniku i zavo se
sluajno Hogi Karmajkl. Nakon te predstave, koju sam
presjedio Celi u krilu, jer je ovaj moju neotrgnutu kartu
iznio i preprodao za vrijeme ~urnala, saznao sam i ko
je Prika, osim ato je bio truba u DVD-u, i da se kod
njega upada na veernje projekcije s dvobankom ispod
starog kupona. Saznao sam i ko je Dupli, koji je
popodne iaao na stanicu po metalni koveg s rolnama,
da bi ih uvee vrtio i tako nas upoznao sa cijelom
zvjezdanom praainom, pa i s Marijanom Hold,
glumicom iz filma "Marijana moje mladosti" Zilijena
Divivjea, ili s Dirkom Bogardom, kog smo vidjeli u
16

filmu "Jer vjetar ne zna da ita", a koji je, kasnije, preko

kod
"Spanskog vrtlara", dogurao do "Nonog portira"
*I Bog stvori
Lilijane Kavani. Nekako u to vrijeme
pojavila Bri~it Bardo, naaa B.B., a medu
~enu"', pa se

2
FILM
mit stvarn ost

I Bog stvori ~enu

preprodavce se
umijeaao Coro, budui lokalni kralj
tapkaroa`a.
U meduvremenu lino
sam
saznanje o filmu airio
na tavanu naae Prve
osmogodianje akole, gdje nam je,
 17
nakon majstora Fadila Hajrulahovia, za ~utu banku
filmove prikazivao nastavnik Rifet, koji je kasnije
postao prvi ovdaanji sineast, s nekim kaubojcem
kratkog metra. Na tom tavanu nagledao sam se raznih
~anrova, a vidio sam i Kurosavin film Sedam
samuraja", te zapamtio uopate mog prvog glumca, koji
je igrao u filmu "Fanfan Lala" i zvao se }erar Filip.
Neato kasnije su nas uili u akoli abecedi filma i
govorili nam o brai Limijer, Luju i Ogistu, koji su prvi
snimili neato ato je liilo na film, a ato je i prikazano u
pariskom "Grand" kafeu 28. decembra 1895., kad je
publika doslovno crkla od straha vidjevai voz koji
prema njoj juri. Taj datum obilje~en je kao dan kad se
rodio film, ali i kao dan kad se rodio gledalac, bar ato
se mene tie, jer film i ja sluajno slavimo rodendan
istovremeno. Naravno, Limijerovi, koji su izmislili
kinematograf, nisu na tome stali: otiali su potom da
snimei"Polivenog poliva a", nakon ega film viae nije
egzistirao samo kao puki dokumentarni zapis, jer je,
zahvaljujui sluajnom gegu roden i igrani film. 1,
nastalo je vrijeme * dok je trajala komedija",

obilje~eno Caplinom i ovjekom koji se nikad nije

nasmijao Basterom Kitonom.
Poslije nas u akoli nisu viae uili fillmu, pa smo
ostalo sami otkrivali, itajui svu ondaanju atampu i
visei pred Kinom *26. novembar". Izmijeaani s onima
u prvim auakavcima, aimikama i pastelnim
bernardinkama, gledali smo i po nekoliko puta neki
film bez happyenda, uvjereni da bi se jednom mogao
zavraiti i drukije. Saznali smo, ini mi se tada, da je
Dejvid Vork Grifit otac tzv. paralelne monta~e i
unio
krupnog plana, te da je u kinematografiju prvi
izmjenu planova, ato je oito iz "Roenja nacije" iz
1915. Sergej Mihajlovi Ejzenatajn deceniju kasnije
sve ono znanje koje
priznao je da je od Grifita pokupio
E
 19

je upotrijebio za pravljenje svojih antologijskih kadrova

u "Oklopnjai Potemkin". Istorijat filma bio nam je
posebana poslastica. I srican je u nastavcima, recimo
ovako: U vrijeme Grifita, osnivaa kue "United
Artists", Amerika je ve ozbiljno razmialjala o filmskoj
industriji, pa je Holivud otvorio vrata strancima poput
Nijemaca Frica Langa i Jozefa fon Sternberga, autora
"Plavog andela" s nezaboravnom Marlen Ditrih. A ato
se naaih krajeva tie: prvo je bio Milton Manaki, prvi
balkanski filmad~ija, koji je joa 1911. u Bitolju snimio
dolazak sultana Reaada, a tek nekoliko decenija kasnije,
nakon silnih metara trake, pojavio se i Rifet, kom je
sam Bog poslao njema kog zarobljenika Horsta, da ga

pouci onom divnom udu filma koje je prenosio na nas.

Filmska umjetnOst,
medutim, u Biha nije
doala s Horstom, nego joa
u eri nijemog filma, kad je
u "Centralu", kod Vuko-
bratovia, predstave
pratio na klaviru djed1
Tonija Bajera, koji nije
imao pojma da je odavno,
bez ovdaanjeg odobrenja,
Al D~olson zapjevao
u~ivo na filmu.
Tih godina film
nam je bio sve: i hrana, i Coro- lokalni kralj tapkaroaa
nici (desno), sa Suhrom
san, i ~ivot, a
sav
kina bili su popularni gotovo kao filmski starovi i dive,
pa smo se divili, ne samo Priki i Duplom, nego i Stipi,
upravniku Rifetu, Salki, Minki, pa ak i staroj gospodi
Bates, koja nam je istezala uai kad god smo probali ui
bez karte. Naravno, njih smo varali: upadali smo na
razne na ine kroz vrata tog naseg jedinog prozora u
 PIAN FILMOVAA DBCRMRAR *1962_Ed.
2-XII«62 8JENKA LAVS 0AVäSKI 1juba prias...Kinenaa
PRAVAG sJRVER SJEVEHOZAPAD neriöki keini,..Z6ta
POSI3DNJA OBALA Ameriikdzabavai...sot*.. Merava
GOLI GRADAneriQd ininalniaae
krininnln
QPTUZANISTN QSKAR WIDE mgleski
OPSRACIJA MIRRZ Sevjetsd gabavai.esee**Zeta
28 UBA VENA ZEBRKA Nemadk zab&vniséees*se o*e TOatL&G
PORODTCNI DNEVKIK neslovengki ran8 Vesms

AM 3 N Poljuk historiski,..s.Zeta
POLEDNJI BIs PRVI jezackd rana*
TTX MINA U RI Aje zabavai,... .
Zabavnii..». lerava 8
EACAK POD STSKOM E4gesievenBki
DJECIJ PRIJE PODNEVNPRATSTAYS

7 XII 62 EOBICNA BAJKAesese.Kroetia

IZGUBIJERA OTONKA,. krostia
2 PREMIJBRA CRTAN IH FITAMOVA KToatia
PRA A

3. D
2
 21

svijet, kroz ta vrata raja, s ulaznicama lijepljenim

atirkom ili bijelim lukom, ukoliko nismo imali ni za
stajanje. A ako bi se desilo da imamo, da smo prodali
neko ~eljezo "Otpadu'", ili ata slino, onda bi se pravili
va~ni i gurali se pred biletarnicom snova, sa Drvarom
i drugim tapkaroaima koje smo zvali averceri, u dugim
inemirnim repovima do d~amije, da bi peti ili aesti put
zaredom vidjeli D~emsa Dina. I da bi sjeli do neke
sentimentalne cure, kojoj je cijeli ~ivot liio na "Kratak
susret" Dejvida Lina, i kojoj su, stoga, predstave od aest
slu~ile da se dobro isplae, ne vjerujui da sve van filma
izgleda drukije i da e jednom i ona razmijeniti petu
banku. Lijepe su to bile godine; itao se "Filmski svet",
"Filmski vjesnik", "Arena" i sve ato je bilo filmsko,
sakupljali se filmski plakati i filmski sadr~aji. I znalo
se dosta o filmu. Nije bilo glumca o kom nismo znali
sve, ili skoro sve, pa smo se i u tome takmiili, mi,
lokalni prvaci svijeta u otkrivanju otkrivenog. Ja sam,
na primjer, prvi provalio da je Brandu bilo ime D~efri
Lonigen zvani Bad i sl., i to sam s tolikim ~arom airio,
baa kao da to ni sam Brando nije znao. Sad mi to
izgleda naivno i smijeano, 1 vjerujem da bi se 1 moj
kultni Marlon od srca nasmijao. Bilo bi mu zabavno
uti da mu nikad nisam mogao rei "sajonara", i da je
ostao moj glumac broj jedan, ak i onda kad sam se
nesretno zaljubio u Natali Vud u prvom gimnazije.
No, Brando nije bio jedini broj jedan; prije bih
rekao da su to bili svi, ako su imali bilo kakve veze s
filmom. Oduaevio bi me u ono vrijeme i "Andaluzijski
pas", kog je Bunjuel radio s ludim Dalijem, da sam ga
tada vidio. Ovako, itao sam o njemu i mijeaao filmove,
pa viae nisam bio naisto jesam li neato gledao ili ne.
Svejedno, znao sam koga poatovati, a koga voljeti.
Medu filmskim stvaraocima poatovao sam Renoara, a
volio Dzona Forda ("Plodovi gnjeva", "Moja draga
22
Klementina"), ili Hjustona ("Blago Siera Madre",
"Afrika kraljica"). Houks ("Muakarci vole plavuae"),
Hi kok ("Sjenka sumnje", "Vrtoglavica") Orson Vels
("Gradanin Kejn'), Oto Premind~er ("Rijeka bez
povratka", "Dobar dan, tugo"), Ilaja Kazan (Tramvaj
zvan e~nja", ""Istono od raja", "Sjaj u travi"), Fred
Cimerman ("Tano u podne", "Odavde do vjenosti")
bili su vrijedni i poatovanja i ljubavi. I D~ord~ Kjukor,
koji je stigao u naa grad u pratnji "Dames kamelijama".
I Bili Vilder s "Propalim vikendom". I Viljem Vajler,
onaj ato nam je donio na poklon "Najbolje godine naaeg
~ivota" i "Prijateljsko ubjeivanje". I Kerol Rid, ato je
ubacio medu nas "Treeg ovjeka" i popeo nas na
Trapez". S njima je stigao i sinemaskop, koji je u
nekim drugim sredinama bio stvarno to i predstavljao
veliko platno 8x20 metara, dok smo se mi zadovoljavali
onim ato smo imali, jer su nas ipak i s naaeg skromnog
sinemaskopa gledali oni koje smo voljeli, u
nadnaravnim dimenzijama.
U isto vrijeme su dolazila u naa grad i druga
otkria: Bergman, An~ej Vajda, Godar, Trifo, }ak Tati,
koji su bili viae stvar afiniteta. I neorealisti, koje je
predvodio Roselini, pa se nagledasmo De Sike
("Kradljivci bicikla"', "Cudo u Milanu"), a vidjesmo i
De Santisa, kom smo bili veoma zahvalni zbog nogu
Silvane Mangano u filmu "Gorki pirinac". A onda je
navratio i Viskonti ("Roko i njegova braa"), pa i
Felini, kog je "Cesta" ("La strada") dovela do "Slatkog
~ivota" i "Amarkorda". Te Talijane smo nekako posebno
voljeli, valjda zbog naaeg Franeska Amarosa, koji je
bio "partidano" i stanovaou
neposrednoj blizini kina,
jer i on jesricao zajednos nama nezaboravne naslove
tog vremena: "Ne kao stranac"; "Neki su dotrali",
"Heroji su umorni", "Iznenada proalog ljeta", "Na
ostrvu s tobom", "Lili", "Kua na brijegu", "Kako je
 23

bila zelena moja dolina", "Obala u magli", "Nikad

nedjeljom", "Pria sa Zapadne strane", "Moje pjesme,
moji snovi".. Doduae, Franesko je pritom razmialjao
o SVom Palermu, dok smo mi, s glavama prepunim
snova, maatali kako da bljesnemo jednom s celuloidne
trake, bar u provincijskoj predstavi od tri do pet,
zvi~dei ulicama vjene melodije iz filmova, kao ato su
Arnoldov "The River Kwai March", }oselanova pjesma
Ti otrove", iz istoimenog filma Robera Oseina, ili ona
Livingston -Evansova "Que Sera Sera", koju je,u
Hickokovom filmu "Covjek koji je suviae znao", pjevala
Doris Dej. Zvi~dukale su se i vestern balade D.
Tjomkina, koje je u filmovima "High Noon" i
Gunfight at 0.K. Corral" pjevao Frenki Lejn. I one iz
pera tandema Derbi - Njumen, koje su proslavile

Merilin Monro, kao pjeva icu, poput pjesme "The

River of No Return". Iskreno, imalo se i ata zvi~dati, jer
su i izvoai u filmovima djelovali dovoljno ubjedljivo,
pa ak i pored jedne Ester Vilijems u "Balu na vodi",
koja baa i nije dominirala uz Harija D~emsa, ili
Havijera Kugata.
Zbog tih filmova s divnom muzikom propjevao je
na plesu i Franesko - "O, bella ciao", ali samo
nakratko, jer je brzo i sam shvatio da je on jedini
Talijan bez sluha i onda na sve rekao gotovo naaki:
Picka materina". A ato se glumaca tie - niata se nije
izmijenilo: poslije predstava svi smo i dalje plakali i
identifikovali se s njima. Kao ato je svaka djevojka
htjela da bude Liz Tejlor iz "Make na usijanom
limenom krovu'", Natali Vud, Ava Gardner, ili bar
"prohujala s vihorom" Vivijen Li, mi smo se trudili da
budemo Hemfri Bogart iz "Kazablanke", ili
buntovnici bez razloga", kao D~ems Din; da budemo
zgodni kao Rok Hadson, ili Pol Njumen, i da pucamo
kao Odi Merfi, D~on Vejn i Gari Kuper. Nosili smo
24
ali
frizure "marlonke" i mislili da li imo na Branda,
da
trud nam je bio uzaludan, jer niko od nas nije uspio
mladosti"
makne dalje od sebe. Love i "slatku pticu
od tri, jer
propustili smo i onu provincijsku predstavu
su nas, statiste, zauvijek izbacili u monta~i. Svejedno,
smo s istim ~arom gledali filmove
i itali
i dalje
"Filmski svet", gdje smo ponekad, kradomice, slali
svoje fotose: "Zelim da glumim u nekom filmu".

14 X181-8
 25

RADNIKI,UGLAVNOM PRIJE MIKIJA

"Radniki univerzitet" ili, kako smo ga ranije

zvali, Radniki, polako je gubio sve one dra~i ato ih je
imao one godine kad je Miki namjeravao da skrene
Ginisovu pa~nju na sebe. Bilo je to na izmaku
aezdesetih, i Miki je pokuaavao da obori ondaanji
svjetski rekord u du~ini recitovanja, najavivai hepening
koji je trebalo da traje sto sati. Mada je malobrojna
publika dolazila da se udi tom bihakom svjetskom
udu, ve inom pijanci i skitnice, u ~elji da se sjete neke
ljepote ili ispavaju u sjediatima, Miki ih je razoarao;
izdr~ao je samo dvadeset i etiri sata, poslije ega su mu
joa dugo na ulici dobacivali zlobnici i prostaci.
Naravno, prije Mikija Maratonca, defilovali su
Radni kim sve sami svjetski prvaci ni u emu, oni koji
su sanjali da jednom njihova imena obidu aest puta oko
svijeta. Nekima od njih, kasnije, ime je stvarno
obilazilo svijet, uredno upisano u pasoae i carinske
liste. Gostovali su tu i poznati, oni koji su ve vidjeli
svijet, me u njima i osiromaaeni ma arski cirkus
"Korona", ili "Verona", koji se nakon aezdeset i rane
obreo i u naaem gradu, gotovo desetkovan. Svejedno, za
nas je bio dogadaj i taj cirkus od cirkusa s pravim
artistima, islu~enim iluzionistima i najjaim ljudima na
svijetu. Kako su tada samo umjeli madioni ari da nam
uka~u na sve ono ato smo mislili da nemamo, da nas
razgolite i raspamete, navodeci nas da se, stidljivi, pred
svijetom svuemo ili da se sjetimo pjesama koje nikad
nismo znali. I, neki od nas su baa tada propjevali; prvi,
26
jedini i zadnji put. Tako je propjevao i Ilija Ekskurzija.
A pjevali su u Radni kom, i prije i poslije, i oni
koji su to umjeli. Na akolskim priredbama, na
zabavama Zavi ajnog kluba studenata ili nezaboravnim
"Plavim veerima" ato su ih organizovali ferijalci. Ico
je bio stalna zvijezda; nasmijavao je publiku, pri ao
Viceve s povelikom bradom, vodio konferansu i pjevao.
Oni koji ga pamte iz tog vremena svakako se sje aju
kako je sjajno izvodio Celentanovu pjesmu *"Nata per

me. Sjeaju se, valjda, i Delvete koja je, prije nego ato
je i pomialjala da e za koju godinu zaviaj zamijeniti

Mnogo prije Ice i Delvete u Radni kom je svirao jedan

kombo sastav s bubnjarom Harom Copomn

Londonom, briljirala s "House of Rising Sun'". Nekih,

manje sretnih, ne sjea se niko. Jednog bubulji avog
momka sad se, kao pjevaa, sjete jedino njegovi
gimnazijski drugari oko godianjica mature, mada
uopate nije loae pjevao "Y arriva", hit koji su tada od
`edousa "skinuli" Crveni koralji. Cini mi se da je tu
svirao harmoniku i jedan u enik U iteljske, neki
Kr mar, domski momak za kog se znalo da dobro svira
 27

i da je ratno siroe. Ne ini mi se da je tu Esad Jare

glumio sportskog komentatora Radivoja Markovia, jer
se pouzdano zna da se tu prvi put proslavio.
Ne znam viae u kom su se rangu takmi ili
bihaki bokseri, ali znam da nisu imali drugi ring osim

Posljednji savjet-Haro i Buha

podijuma Radnikog, pa su tu prireivane bokserske

predstave, koje su bile pravi sportsko - zabavni
dogadaji. Publika je dolazila masovno da bodri svoje
ljubimce: Picira, Sivog, Buhu, Pevca i ostale, a imali su
i koga momci su se dobro dr~ali, ak i kad su gubili.
Najviae se pamti onaj uveni me koji je Sivi izgubio,
mada ga je mogao dobiti od aale, samo da nije trenerTu
vikao: "Bacaj peakir!" Poslije, kad je grad izgubio
bokserski klub, Radniki je ipak uspio da sauva svoj
narod: redovno smo gledali filmove, koje su nam
prikazivali jeftinije za banku-dvije nego u
Dvadesetaestom. Davao se tu i "Posljednji lov", i
"D~ungla na asfaltu", i "Crvene podvezice", ali se
28

sjeam i onih francuskih kriminalistikih filmova, koji

su svi sreda bili crno-bijeli. Mo~da "Crveni krug",
Strelac u zelenom"i sl. i nisu bili baa francuski, ali to
nije va~no. Va~no je da se tu ~ivot dogadao, da je tu
mnogo ata po injalo i zavraavalo. I sam sam se prvi put
iskuaao kao glumac u tom Radni kom, u "Srebrnovoj
pobjedi". Moj tekst je bio bezna ajan i morao sam

Nije se uvijek bacao peakir - Omer Sivi u aampionskom stilu

uglavnom da se ma ujem, mada mislim da me je

nastavnica Olga, koja je kasnije otiala u Zagreb
zauvijek, mogla i bolje da iskoristi. Spremajui tu
predstavu rasturali smo inventar, prete~no kostime i
fotografije prvog poslijeratnog kulturno-umjetnikog
druatva u gradu. Ali, tu nije taka. Nije ni poetak.
Nekoliko godina prije tog dogadaja, dok je u
Radnikom "stanovala" Narodna biblioteka, imao sam
svoj pravi "debi"; upisao sam se u tu biblioteku jednog
vrelog jula i poeo da itam. Prvo sam uzeo jednu divnu
knjigu o djeaku iz jedne afrike zemlje, koji je imao
prijatelja bijelog djeaka ili ata slino. Bilo je, potom,
joa divnih knjiga, za koje sam kasnije ustanovio da nisu
 29

niata posebno.
Onda se Radnikom dogodio Miki. Pa Pa
Birotehnika i Maja Koatan. Doale i proale neke brze

Birotehni ka i Maja Koatan

godine. Smijenilo se zatim nekoliko generacija

osnovaca "repetenata", koji su tu poha ali akolu
prozvanu u narodu "akaamaule". U parku, ispred
zgrade, saekivali smo uvee odrasle osnovke poslije
asova. Osnovce smijeniae kursistij dodoae
daktilografi, krojai, marksisti, lingvisti.. Na kraju i
muzi ari", koji su nakon misteriozne paljevine u
Klosteru izgubili svoju akolu. Ali, sve je to bilo poslije
vremena kad je Miki pokuaao da ue u Ginisovu knjigu
rekorda, i nema neko posebno znaenje.

PS.
Radniki dom je poruaen doije godine nakon rata.
Malo prije toga poeo se javljati Miki Maratonac is
Kanade, koji, joa uvijek, uva u sjeanju Radniki, pod
krovom i uspravan.
Momci za svirku i slikanje - Lukica Ma~ar i Gaain
 31

VRIJEÐA` ME, DRAGA

Negdje sam uo, ili pro itao, viae se ne sje am, da

su prvo bili Bitlsi, pa Stounsi, pa ostali. Nije tano. Prvo
je bio Huse Alparija, bar ato se naaeg saznanja tie. Bio
je odli an gitarista i prvi pjeva zabavne muzike u
vrijeme kad su naaim gradom vladali sve sami
narodnjaci. Da je, kojim sluajem, Les Pol za njega
znao, sigurno bi mu sa zadovoljstvom poklonio jednu
od svojih "gibsonki", jer niko tad ovdje kao Huse nije
znao da upa srce iz gitare, svirajui "Vrijeaa me,
draga" i masu drugih pjesama koje e, kasnije, odnijeti

Prvo je bio Huse Alparija (sasvim lijevo)

na onaj svijet i koje viae nikad niko nee pjevati.
Alparija e potom izai iz mode, ali drage e vrijedati i
32

dalje, navodei muzikalne momke da se pred svijetom

dokazuju.
Poslije Alparijinog pionirskog rada, sredinom
pedesetih, okupljaju se momci i osnivaju prve kombo i
d~ez sastave, kao u ondaanjoj hit-pjesmi "Hej, momci
mladi, ata da se radi...", svirajui, za ples, repertoar
Glena Milera i Harija D~emsa - "American Patrol" i

trubake dionice iz nezaboravnog Bala na vodi".

Pojavljuju se razni trubai, saksofonisti, kontrabasisti,
harmonikaai, gitaristi i bubnjari. Zvali su se Missoni,
Jakovac, Klarié, Biaevi ili, naprosto, Haro Copo i
Ahmo Coro. U starom Domu Armije (u Aleji), u
Zeljeznikom, kao i u domovima Brklja i Luke, tutnjali
su tih godina sastavi u kojima je uvijek bio neko i od
navedenih.

DAR V1ALAIUTu
AESA

Gaain, Tusko, Rade, Kozica i Ahmet Muli -

jedna od postava
BPO

Kad su momci osjetili potrebu da

formirali
uozbilje,
se
suprvi Bihaki plesni orkestar, u ijoj su stalnoj
postavi bili: Rade Smiljani, Gaain, Vlatko Simi, Sani,
Hazim Tusko i tome slino. Plesao se joa
uvijek bugi-
 33

vugi, tenisice bijelile kredom, sviralo se "Uvelo liae",

"Mulen ru~', "Tri novia u fontani" i "Jabukei
treanje" Pereza Prada, a Ivo Robi harao s pjesmom
Samo jednom se ljubi". Ne znam da li se u to vrijeme
samo jednom ljubilo, ili je samo tad venulo liae, ali
sam siguran da su drage vrijedale, po obiaju, i da se u
filmu "Ljubav i moda" pojavio momak koji obeava,
Duza Stoiljkovi. Imao je tad ime Vlastimiri sjajno je
pjevao "Devojko mala".
Kad su scenom poeli da dominiraju Harikensi,
Cempsi, Djuan Edi, te pievai poput Frenkija Evelona,
Fabiana i Bobija Rajdla, startuje i prvi sastav bihakih
gimnazijalaca, s neato novijim repertoarom. Da je,
kojim sluajem, neko
provincijsko piskaralo
imalo njuha za te stvari,
izvjeataj u novinama
izgledao bi ovako: "U
Smailovu atalu, u
Prekounju, uselila tri
udna mladi a i
izazvala nevjerovatnu
radoznalost okolnog
stanovniatva. Jedan iz
trojke bio je Eko, koji /je
lupao u nekakva uda i
zanosio se mialju da
jednog dana bude Kozi Prvi Djeaci sa Une: Sara, Dino
Kol, Badi Ri ili Senal iHilmo na svirci u Domu Armije
Nelzon, drugi se zvao
Mesud i svirao gitaru, a trei Vlado, koji je donio
klaniret starijeg brata i poeo da demonstrira ono ato
je nauio od uvenog Benija Gudmena. Ve tog ljeta
momci su otiali u Kaatel Gomilicu da sviraju. Bila je,
valjda, 1962. i Bitlsi su bili potpuno nepoznati." Ti
 34

gimnazijalci su uvje~bali poznate standarde i usput

skidali" s Luksemburga, dodajui repertoaru hit
Cempsa"Tequila", "Cannon Ball'" Djuana Edija i
poneato Ramrodsaustilu "Riders in The Sky'". Ponekad
su vje~be selile kod Vlade, u stan Smiljania, kojimna
sam bio porodi ni mljekar, gdje je uskakao i Faruk
Fabijan, koji nije imao namjeru da javno nastupa. Niko
ne zna kako se taj sastav zvao. Zna se jedino da su
postojalii imali jednu svoju kompoziciju, koje se viae
niko ne sje a. Po meni, to je mogla da bude nestvarna
melodija "Prekounje rock", koju smo tada svi nosili u

yIS sa Une" Biha

VIS Dje aci sa Une - za obo~avatelje i djevojke

sebi, veliku i neizrecivu.

Zatim su doali na red "elektri ari". S Vladom
posti~e kompromis Dino Toromanovi , pa skuppa
formiraju Djecake sa Une, po ugledu na prve "visove
kod nas, Bijele strijele i Crvene koralje. Ovoj dvojici
proklju uju se Enko, Sara i Hilmo. Naravno, i Paja
Mid~i koji je brinuo o tehnici. Ovi Djeaci odbacuju
 35

polako repertoar Pola Enke, Nila Sedake, Peta Bunai

talijanskih "urlatora", pa "Dajana", "O, Kerol",
"Bernardin" i "24 mille baci", drage prethodnicimna,
prelaze u svje~e uspomene. Novi repertoar predstavljale
su uglavnom "stvari" Sedousa, Stounsa, Bitlsa, Enimalsa
i Los Bravosa, a te repertoarske promjene donekle su
uticale i na este izmjene u postavi.* Iz sastava neki
odlaze, a neki dolaze, tako, a Dino ostaje - "sam, u
sjenci bora".
Kad su se Djeaci uveliko prouli, startuju joa
neki sastavi loaije sree od kojih su se najdu~e dr~ale
Sjene, dok su Jutarnje zvijezde, Antili i Beduini bili
kratkog daha. Kratkog daha bio je i Apo Pirali - svirao
je samo jedno ljeto. I Salko Dis. Medutim, Miako, Kijo,
Sidik, Cuo, Hidan, Kemo, Irfo Kanac, Bela, Meda i
ostali joa e dugo svirati standarde u raznim sastavima,
otimajui poglede, osmijehe i aplauze, uz najave
plesova koje su onda dame birale. U to vrijeme bio je
1 jedan solidan sastav u kom su svirala samo vojna lica,
Akvareli, iji su se lanovi kasnije "skinuli" i otiali u
profesionalce, snimivai prethodno jedan singl. Jedan
od tih momaka, Raf, pisao je pjesme, dok Mileusni i
ostali nisu pisali niata, nego prepisivali tue "'stvari".
I, nije se stvar oko skidanja ni ohladila, a eto ti novih
sastava. Svaka ulica imala je svoj orkestar. Dok su joa
tunjave na igrankama bile u modi, a Miao Grkovi
nastavljao Pajin posao, skupljali su se silni momci za
dokazivanje; obukli koaulje, koje su lijepo "cvjetale"
dok je trajalo "flower-power" ljeto, pustili kosu, pa se
joa dohvatili instrumenata i, eto ti bendova. Eto
lokalnih gitarijada, prvih ga~a, eto svirke kod "Bosne",
u Domu Armije, na Lukama, svuda. Nastajalo je
vrijeme Modest bojsa, Iskri, Geparda, Marsovaca,
*Opromjenama i iamjenama u Dieacima, ali i u drugim
sastavima, itajte u specijalnom dodatku.
36

Krema (ili Miaeva) i joa niza drugih. U opticaj ulaze i

nova imena: Dilho, Mesud Tunjo, Gero, Kio, Sonjo,
Buco, Goran Tomié, Gugo, Skopljak, Ceha, Mita, Irfo,
Zule, Seno, Zele, Emir Cupo, Mico Romi , Bato Gusan
i brojni drugi. Svi koriste svoju aansu kako umiju,
oSvajaju svijet - mic po mic. A svijeta nikad dosta. I,
uglavnom, niata od svega. A kad je na Otoci gostovao
Met Kolins s Crvenim koraljima, svi smo joa uvijek

Kad je na Otoci gostovao Met Kolins sa Crvenim Koraljima

vjerovali u naae momke, koje su preesto vrijeale
njihove drage, ostavljajui im stalne modrice na duai.
Mislili smo da e svi oni jednog dana otii negdje i
bljesnuti. Mislili i dijelili tu varku s njima, vidajui ih,
kasnije, kako tezgare i tre za prazninim i ljetnim
ga~ama. Samo da obezbijede stan i hranu. Svakako, i
honorar, za koji e svirati i narodnjake.
 37

POBJEIU SVIJET

Ove retke posve ujem onima koji su, naoru~ani sam0

Snom, krenuli da osvoje svyet.

Pojavom prvih tinejd~erskih idola, Marlona

Branda i D~emsa Dina, i u naaem gradu se javljaju silni
buntovnici bez razloga, u kojima se budi avanturisticka
glad ato e ih, iz dana u dan, tjerati beskrajnim
prostorima svijeta, najeae kao san. laj san nije
obuzimao samo one koji su imali dovoljno godina da bi
svijet kao slijepi putnici, nego i djeake od
mogli poi u
aest do petnaest godina, ukljucujui i mene. Sanjajui,
avanturista
postao sam, vjerovatno, jedan od najmladih
na svijetu. Bilo je to onda kad je nad gradom visio jedan
ovjek, koji se dr~ao zubima za Keki vraio
avion, a
direktan prenos iz svog dvoriata, objaanjavajui da je to
akrobata Dragoljub Aleksi. Keki je usput zalivao
"zemljanu" antenu radija i prijetio Cedi batinama, ako
bude i pomialjao da bje~i u svijet. Tutnjali su
neprestano kraj naaih kua vozoVi i svaata nam je

padalo na pamet; Slavko Celo, Vojo Pop, Dervia

Cukljan, ja i ostali, posmatraju i kolektivno razdragane
putnike koji su znali ata je svijet, s njima smo se pomalo
identifikovali. A jo[ prije tog dogadaja s Aleksi em

prouavali smo teretne vagone, saznavai da jedino oni

5oznakom RIV prelaze granicu. Oni sa oznakom NE
nisu dolazili u obzir. Medutim, JZ i njene oznake nisu
pomogli da ostvarimo planove koje smo smialjali;
djeaci su naglo odustali, a sa mnom su na put krenuli
 AMERICKI FILM

ZMIJSKA KO}A (THE FUGITIVE KIND)

SADRZAJ
Va Xaviet (M. Brando) tivi neurednim 2ivotom
Poznat je po svojoj gitars
d.uzi zmijske ko?e. Odiucivsi da
New Oreansa Kvar na kolima promjeni natin 2vota. Xavier odlaxi tz
pris:ii
Rivera, driava Mississippi. Zaposii se u ga de se aaustsvi u gradiu Two0
duanu Lady (A. Magnani).
tene bolesnoz i napras:tu Jabea
Torrencee nesre:ne
Jory). U neobitnog mladi¢a
aljudl se Ledy isieriêna Carod Cutrere (V. (. Wood ward). Xavier
od ebe hiseridnu odbi}e
djevojku postane ljubavnik svoje g&zdarice, $to bolesnl
Jabe odmah rasluti
Zbog edno vim sluajnox incidenta Xavier je
nesravdno opiuten ds e imao zv^eane odnese sa serifovom 2enorn,
dot.je na.og da napusti arsd. Znajut! da e pa
e poziva de zajedna s njim lady u drugom stanju, nlsdt
mu e
pobjegne. Bolesnl i lJubomorní Jabe
osjea da
pribiizava snri pa se strasno osveufje.
SNA}NA DRAMA 12 ZIvOTA LJUDI S AMERIKOO
JUGA

Retiset sIDNEY LUNET

Tajanje: 119 a l
Gleval ghumei: MARLON
BRAND0. ANNA
MAGNANL JOANNE
WOODWARD
Zsor: DRAMA
Tebatka: e staadard

.cRoR
 39

totalni autsajderi, Cuco i Sead Bugar, i to tek na zimsko

ferije. U svijet smo pobjegli pjeaice i doali malo dalje od
Cazin-Srbljana.
Neki drugi razliku od
su, za
popravo bje|ali.
nas
Imali su, valjda, i prave razloge, a razlozima nikad
kraja. Kako je to bilo vrijeme postemigrantskih
bjegova, nije se viae bje~alo zbog politike, nego,
uglavnom, 1z puste ~elje za avanturama, za bogatstvom,
mada nije bila rijetkost da su neki bje~ali i zbog loaih
ocjena ili od batina. Bilo je i onih, toliko zaljubljenih,
koji su svoju ljubav ~eljeli da odvedu negdje daleko od
svega. Sredinom aezdesetih to je uspjelo Duletu
bubnjaru, i on je svoju (
Garu odveo ak u
obeani Pariz. Dje-
vojke, koje su sluajno
bile kéeri ~eljezniara
i stanovale, kao i mi,
}
uz prugu, sanjale su o
brzom u etiri, kojim
su morale pobjei u
SV1jet. Bile su,
meutim, uglavnom
loae sree: ve na ,
stanici bi ih prepo-
znale kolege njihovih
oeva ipostidene
vraali kui. Zbog
njih je, vjerujem, E, to je ta Gara, koju je Dule
bubnjar odveou Pariz
kasnije i postojala ona
pjesma "Nikad se nemoj udati za ~eljezniara". Kasnije
je i Nurfa uspjela da se uda za nekog italijanskog
industrijalca, napustivai snove o tome da postane
filmska diva.
Kako iz raznih pobuda, tako se bje~alo i raznim
40

prevoznim sredstvima: lokalnim i brzim vozovima (s

tudim re~ijskim kartama), teretnjacima koji se nikad
nisu zaustavljali na malim stanicama, autobusima
"kalipso", autostopom, konjskim zapregama,
ukradenim "vespama" i kojeim. Znam neke momke
koji su biciklima kretali u svijet, a vra ali se pjeaice, jer
bi im se kod Plitvica probuaila guma. Ili sasvim male
djeake koji su probali romobilima; odmakli bi koji
kilometar od grada, a onda se najednom sjetili ro ene
kue. Oni odrasli, nastojei da se ne sjete niega, htjeli
su po svaku cijenu preko granice i njihove su se
predstaveo svijetu kudikamo razlikovale od djejih.
Takvi su bje~ali uglavnom prema moru, a potom:
zbogom, Bosno, odoh u Italiju. A kad se dode do Italije,
eto ti i svijeta. Upozna se Sofija Loren, bude se nekoi
nesto, a onda slijedi roman u nastavcima: Amerika,

Dedo Mujagié prije bijega u svijet, s kravatom, biciklom,

Omerom Sivim, Asimom Bakra om...
Kanada, Australija, Havaji, i dalje, naravno, ako postoji
bar malo joa neotkrivenog svijeta.
Pogre[no je misliti da su samo filmovi bili krivi
Sto se ialou svijet. Krive su bile i knjige; itao se "Kon-
 41

Tiki" i plovilo prostranstvima u maati. Citao se i

Selind~erov "Lovac u ~itu', a selind~erovci, mislei da
idu prema jugu, hvatani esto u Zagrebu. Neki su, opet,
dospjeli do Splita, okupali se i odustali. Svega je bilo,
ak i kod onih s ozbiljnim razlozima. Recimo, ono kad
su momci iz Gimnazije formirali uvenu bandu Crna
ruka, proslavili se u lokalnim okvirima, pa krenuli u
svijet ainobusom. Uhvatili ih u Kninu i vratili s
neokrnjenim blagom koje su "zarobili" roditeljima, a
onda ih malo dr~ali u Kuli.
Potjere su, dakle, imale viae sree. Ali ne uvijek.
Najuporniji su doali i do granice. Pria se da su Remzo
Mikin, email Taibov i Baim preali u Italiju, poato su
na komandu "stoj!" spustili fenjer i pobjegli. Bilo je i
onih koji su glavu izgubili krijui se ispod teretnih
vagona, ili se utopili plivajui. A oni, koji su doista
imali sree, obreli su se u talijanskim sabirnim
logorima, odakle ih je ta varljiva srea svuda raznijela.
Cak i u Vijetnam i Legiju stranaca, pogotovo one koji
su izbjegavali da ovdje slu~e vojsku. Ali, kako je medu
srenima bilo i onih s ludakom sreom, neki su se,
uskoro, javljali iz Amerike i Australije, iz Francuske i
Belgije. Hamdu vidjeae u Sen Tropeu za slikarskim
atafelajem. Jaho je, ka~u, povremeno dolazio iz
Amerike, a onda otiaao u zaborav. Dedo se vratio, s
njemakom penzijom a mo~da i francuskom, ko e
znati. Kaso, koji je pobjegao s petnaestak, gotovo da je
kralj u Australiji. Remzo* i Demail se takoder snaali,
u Kanadi. U Kanadi ~ivi i Fadil Fifi, koji, zamislite,
nije znao da ka~e ni Bosnai Hercegovina, zbog ega su
ga i zvali Boca Hercegova.
Citalac e zakljuiti
da pria gotovo ima hepiend.
Jer, momci su se veinom obogatili i nastavili da ~ive

*Umro krajem 1988. u Vankuveru. Iza sebe je ostavio aenu i

dva odrasla sina.
42
u svom snu, podi~ui kue i podmladak. Medutim,
kako su mnogi i propali, kao da nisu ni postojali,
zakljuujem: nema zajednikog srenog kraja.

14X101

HA
 43

DVA DINARA LUBENICA

Nikad neu moi

da razumijem toliku glad za
lubenicama; oi nam ~eljne, a nema gdje stati. Tih
godina je lubenica jednostavno bila u modi. Naro ito
polovinom augusta kad je obino stizala, a mi na Rampi
obigravali oko vagona JZ, zvi~ducu i "Suku, Suku" i
Tempiko" i provjeravajui da li je na nekom ispisano
kredom RUMA, ili negdje prika en listi s nacrtanim
gro~dem, makom i ribom, po emu bi prepoznavali
prave vagone. A lubenica je tih godina putovala samo

vozom, i to iz Vojvodine, a s njom supristizali u naa

grad i bunovni vlasnici s izblijedjelim paorskim
seairima i razvuenim govorom. Zvali smo ih gazde
Lalom zvali i Svetu koji je ljeti
Lale, isto kao ato smo
Kod njih su oni odrasliji tra~ili
gostovao kod Balabana.
za sve: za istovariva e i
posao. bilo
I je posla
pretovarivae, kradljivce i mahere svih vrsta, za
za
i za miliciju. Momci su,
radoznalce, za besposliare, pa
i
jednom, od silne gladi provalili cijelih aest vagona
toliku atetu da je nekim Lalama
sva
pri inili
otiala ni u ata.
jednogodianja ljubav, ulagana lubenicu,
u
bluze i airoke crvene
Tih ljeta su ~enske nosile bijele
muakarci trapez pantalone i kupae
suknje, puni krug, od
dugmad, a djeca mornarska odijela preostala
gae na

UNRE. U modi su bili

tako e Salapura i Mio
pjevale se "Ku ica u
Televizija; kru~ila je "mariola";
cvijeu" i "Prodava ica ljubiica".
kudikamo
Nema sumnje da su te lubenice bile
da im pojedea. Zato su, valjda,
slade od danaanjih. Koru
44

i lubeniari, kako smo zvali one koji su visili oko

lubenice, bili masovna pojava. I to smo u augustu, kad
je narod govorio: Eto bostana, uskoro e jesen. Tad se
bar znalo koje godianje doba slijedi iza kojeg. Jesen,
meutim, nije dolazila odmah, jer je svako ljeto bilo
dugo i toplo. Svako ljeto imalo je i augustovski praznik,
onaj dan kad stignu lubenice, kad je cijeli grad dolazio
na Rampu da pozdravi velike, crne, sone lopte
karpuze, kako ih i jedan od naziva definiae. Jedni su
donosili svoje pozdrave u ~elji da "maznu" koju
lubenicu, drugi da "ubiju" koji dinar, a trei da ubiju
vrijeme. Ostali su bili kamiondzije, koijaai,
~eljezniari i uvari reda. Kako su "sveanosti"
prisustvovali estoi svi gradski mangupi, ovi zadnji su
imali pune ruke posla, jurei po cijeli dan one koji su
srali, a i one koji su dobijali na poklon, pa ak i
radoznalce. Jednom su Mii Televiziji spale pantalone
dok je u trku skidao palicu. Poslije je zavraio prava i
otiaao iz naaeg grada.
Naro itu sposobnost me u lubeni arimna
pokazivali su momci s Rampe i bli~e okolice. Oni su tu
dr~ali monopol. Po cijeli dan su s kamiona i zaprega
skidali plijen, u emu su rekorderi bili Coro Bajanov i
Kaso Rari. Lubenicom su doslovno zatrpavali bunare
i dvoriata. `uhro, Medo, Io Grbo, Hasagin i ostatak te
lige za njih su bili diletanti. Tek bi poneku lubenicu
ubacili u kukuruziate i pojeli, a ako bi i stvorili neku
zalihu, deki s Rampe bi i njih oplja kali, u emu se
isticao Slavko Celo. Mada su Jozo, Haja, zvani Agica
Kontrabas, Mehin, Siljo i Cukljan obi n0 radili na
pretovaru, i oni su imali svojih atoseva. Ali, bilo je
nezgodnih i me u ko ijaaima. Esad je majstorski znao
da o[ine kand~ijom. Znali su to i drugi, mada nisu bili
ko ijaai. Svejedno, svakog trena bi neka lubenica
otr ala s novim "gazdom" u jednom od bezbroj pravaca.
 45

Onda bi i neko bio sluajno u sve upetljan; "Dva dinara

lubenica, tri dinara loz..." pjevao je prolazei oko
Nanin i dobijao od mangupa besplatno parëe lubenice,
u glavu. S Matievog radija je Cune Gojkovi molio za
kafu dokone domaice, a Kaso Rari iz kukuruza pjevao
"Babu-ribu" u vulgarnom prevodu, vrebajui plijen.
Zatim su lubenice odvozili na pijacu i pjesme su gubile
smisao. Gradski momci su onda dobijali priliku za
finalne poslove; naro ito nou, kad gazde Lale
zakunjaju, ili danju, kad se zabave oko muaterija. Na
tone bi lubenica zaplivalo Unom u samo jednom danu,
kad bi momci u amcima poslali nekog naivca da
izmakne dasku koja je zadr~avala te plodove. I - eto

opet posla. Mnogi se sjeaju da je u Kuli tad bila

Stanica NM Biha.

Ja nisam pripadao ni onima koji su krali, ni

onima koji su pretovarali; za jedno stidljiv, za drugo
mali. Ipak, stalno sam bio na Rampi, ili ekao ispod
vagona, tako da sam viae puta trao s lubenicama koje
mi je dobacivao Dervia Cukljan. Rekao momak da
46
nosim njegovoj kui, pa da u kasnije dobiti svoj dio.
Ali, do diobe nije dolazilo. Zato sam toliko ~elio da
ukradem svoju lubenicu. Kad sam se odlu io, svoje
"junaatvo" nisam izveo na Ramp1, nego na tu em
terenu, na pijaci. Iz jedne gajbe zgrabio sam najveu
lubenicu i zaplivao s njom prema Amerikanevoi
otoci, s koje je Sead Trule nadgledao moju lopovsku
prvinu. Kad smo lubenicu razbili, shvatio sam da sam
ukrao gnjilu, koja je i onako bila baena. Nikad viae
nisam ni pomialjao da bilo ata ukradem.
Nakon tog junaatva nisam odlazio na Rampu; uz
radio RR 230 uio sam da pleaem tvist i hali-gali;
odbijao da jedem i kupljene lubenice. A i ostali su sve
manje "aaikovali" oko vagona na kojima je ponekad
pisalo RUMA. Vrijeme je prolazilo i poele su da
pristi~u nekakve duguljaste, svijetlozelene lubenice, i
one aibaste koje su uspijevale u okolini Benkovca. Za
njih nismo marili, jer dolazile su ve u junu - zelene,
neslatke i skupe. S njima je, valjda, i jenjavala naaa
nepresuana glad. Zauvijek.
 41

OD KINA DO BENZINA

Govorilo se "od kina do benzina", a aetalo od

Jugopetrolove" pumpe do "26. novembra". Naopake
rei. Medutim, aetnje naaim
je, valjda, bilo zgodnije
Korzom nisu uvijek prestajale ni kod kina, ni kod

benzina; produ~ilo bi se obino u Gajevo aetaliate ili u

neki od znamenitih biha kih mrakova. Bilo je i onih

aetnji koje su ve
prestajale kod Lovca, jer ~edniji bi
otiali na po jednu, ali nije bila rijetkost da se ode u kino

Od kina do benzina - i danju

ipogleda neki film, koji se poslije dugopamtio po Ester
Vilijems ili Merilin Monro. Neke aetnje su zavraavale
i direktnou braku: On bi upoznao Nju, a Ona bi se s
Korza "ukrala" i otiala da ~ivi s Njim, mislei kako e
 MONS LOW
IWSAR TOW
 49

stotinu godina biti srena uz Njega i imati mnoatvo

djece kao u filmu "Moje pjesme, moji snovi'
Cak i poznanstva, koja su poinjala na uvenim
bihackim matinejama, nastavljala su se na korzu uu
terminu 18-22 h, kad je zbog aetaa sav saobraaj bio
obustavljen. Nekako u to vrijeme je i Fets Domino
pozivao u aetnju pjesmom "T'm Walkin'", dajui nam do
znanja da i on aeta. Listom smo bili pjeaaci i na aetnju
nije trebalo posebno nagovarati, pogotovo ato je to bilo
besplatno. Bez para i dinara zabavljale su se dvije
povorke koje su se mimoilazile. Milili su se lagano
ve ernji krugovi, mada je bilo na Korzu i onih koji su
~urno o eaavali odijelima fasade zgrada, misle i da se
~ivot drugdje dogaa. Inae, ~ivot se uvee iskljuivo
dogadao na toj ulici snova, gdje je svako iaekivao
sopstveno udo, svoju aansu, svoju ljubav koja bi
morala da traje barem do groba.
Ali, nisu svi aetali ili zurili. Kibiceri su, na
primjer, obo~avali stajanje. Naikani po ivicama
trotoara, gotovo ne marei za taj italijanski izum zvan
Korzo, oni su jedini znali da se iz prikrajka bolje vidi.
U kibicere sam spadao i ja, i to u tolikoj mjeri da me ni
Fets Domino nije mogao pokrenuti svojom poletnom
pjesmom. O tome svjedoi 1 jedna dnevna razglednica
na kojoj sam, uhvaen u ~utoj majici, razaslan po
svijetu, onako nonaalantno oslonjen na zid ispred SDK
kao da ~elim nekom da pridem. I ~elio sam upravo to;
i na toj razglednici, i uvee na Korzu. Medutim, slabo
se prilazilo, jer niko nije znao da pronade neki pravi
atos; niko, pa ni Ilija Ekskurzija, koji je sebe smatrao
specijalistom za cure "sa strane". Taj je stalno nosio
kravatu, ak i na pla~u, ali mu to na Korzu nije znailo
niata. Kao i svima nama bio mu je potreban neki mig,
osmijeh, "sluajni" pogled ili namjerno ispuatena
maramica, da bi postao momak od akcije. Bilo je tih
50

godina mnogo neupoznatih aetajucih djevojaka, mnogo

Marijana naae mladosti, a mi smo uglavnom glupo
stajali i smialjali kako da sklopimo na toj ulici sva
poznanstva svijeta, pazei pritom da nam neko ne stane
na apic ulaatene aimike ili da nam ne progori perlonku
nekom cigaretom "bez gaa", kupljenom na komad kod
Had~i a. "Simike" je naro ito trebalo uvati, jer ih je,
u suprotnom, ovjek morao stalno da briae o svoje
pantalone. A prostaci su ponekad namjerno gazili po
aimikama, vjerovatno iz zavisti. Jedan momak se zbog
toga bunio, pa su ga nazvali Simi Sajka. Budale, pojma
nisu imali koliko su mu te proklete cipele znaile i
koliko pjesma "Shimmy Shake" nije imala veze s
cipelama. U vrijeme tog naaeg korza s cipelama je imala
neato jedino Perkinsova pjesma "Blue Suede Shoes", ali
to i nije toliko va~no.
Kad smo odluili da ponemo s "napadima",
prilazili smo uglavnom nevjeato i javno dobijali
"korpe", zbog ega se ponekad nije izlazilo i po
nekoliko slijedeih veeri. Sta smo mogli i da
oekujemo ako smo neku djevojku pitali ima li svako
vee plave oi, pogotovo ato je upitana obino imala oi
u nekom prokletom smedem tonu. Bilo je onih koji su
znali da pokupe i dobru aamarinu, jer tad su djevojke
bile neato otresitije, pa je doista bilo glupo prici
takvima s najblesavijim pitanjem na svijetu: Koliko je
sati? Ako bi "napad" donekle i uspio, lovac je morao da
nemaatovito proaeta nekoliko krugova s laficom svog
srca, kako bi se eventualno dopao, ili bio zauvijek
eliminisan. Kasnije, kad smo stekli praksu, neke su
tra~ile da ih ve poslije dva kruga vodimo na sladoled,
ali jedino kod Zemke i kod Junuzovia. Inae, bilo je
najviae onih koje niata nisu tra~ile, jer nisu imale
priliku za to. Ili, bolje: mi nismo imali priliku, buduci
da su one vjeato koristile krizu naae hrabrosti i maate.
 51

Poslije bi takvima huligani priali kolektivno, kako su

jedino i umjeli, i pokvarili stvar. A bilo je meu njima
i ljepotica o kojima smo danima sanjali, onih ato su u
naa grad stizali vozovima, kod rodbine, i ostajale cijelo
ljetno ferije. O njima niko niata nije znao osim da su
nekrunisane kraljice veeri. "Queen for Tonight",
objaanjavala nam je pjesmom Helen `apiro joa 1963.
Objaanjavao nam je poneato i Rale Bojler, jedan od
najveih aarmera tog vremena, ali se njemu nije bas
mnogo vjerovalo.
Nesto kasnije je spisku ledolomaca pridodato i
moje ime. Prila~enje sam tada poeo da shvatam kao
isto poetski in - rad inspiracije. Jednu djevojku iz
Beograda sam pitao kako se zove njena kosa, i to joj se
dopalo. Kosa joj se zvala Vesna, ili Vera, baa kao i ona.
I muakima se sviao moj stil, pa su probali da kopiraju
moj usmeni prirunik "Kako prii djevojci". Ja nisam
bio jedan od onih koji su skloni da prisluakuju o emu
drugi pri aju s djevojkama, pa sam se morao prethodno
posavjetovati s "Bontonom", pogotovo jer nisam, kao
neki, imao za uitelja aarma uvenog Finkaru. Na
sreu, "Bonton" je joa uvijek palio tih nezaboravnih
godina, potroaenih na Korzu.
Onda su na Korzo doali Zimonja i Riba. U modu
su uveli svoju disciplinu: nabijanje aampita iz Zemkine
radnje na lice aetaa, od ega nije bilo ni te~ih, ni sladih
uvreda. Nakon njih stigli su mnogi novi momci i
djevojke, po kojima Korzo nikad niko nee pominjati.
Doduae, i dalje se aetalo "od kina do benzina", mada je
"Jugopetrol" ve podugo bio preseljen. Zatim je ~ivot
naglo dobio ubrzanje i naae Korzo je zauvijek proalo.
Tek ponekad se pojave stari aetai, naprave poasni
krug, pa se povuku, svjesni da uzalud tra~e svoj davni
lik u nekom sasvim nepoznatom.
52

VIDIMO SE U SEPTEMBRU

Priu o jesenjim vaaarima neko bi zapoeo ovako:

Bio je vaaar, a na vaaaru.. Ja ne bih. "See You in
September", pjevali su 1960. The Tempos, i za mene je
takav po etak bolji: Vidimo se u septembru. Nije nas,
naime, toliko zanimalo ega sve ima na vaaaru, koliko
nas je fascinirala familijarnost ato smo je osje ali prema
vaaarskim ljudima. A vaaard~ije su nam dolazile u goste
baau septembru, onako kako, jednom

dragi srodnici.
godianje, dolaze
Stizali su, iz godine u godinu, uglavnom isti ljudi,
donoseci mirise gradova koje su obilazili, dra~ avantura
inove muzike hitove, koje prijenjih niko u gradu nije
uspio da nabavi. Cim bi se pojavili na bihackoj pijaci i
poeli da grade svijet od istih snova, ve bismo se oko
njih sjatili, kako bii nas zapahnuo njihov lutalaki duh.
Divili smo se tetoviranim lutalicama, poma~ui u
montiranju ringiapila, oko streljana i ostalog. Kad
odrastemo, obeavali smo sebi, pobjei emo s
vaaardzijama i doi ovamo tek pred jesen, da se i nama
dive. To je jednog dana uspjelo Ibri Hasaginom: punih
je dvanaest godina s vaaarom obilazio zemlju,
povremeno dolazei i u naa grad.
Sve se to deaavalo nekako
prije poetka akolske
godine, pa smo p0 vaaariatu mogli da se vrzmamo cijeli
dan. Poslije smo dolazili nakon asova, onako s
torbama. Prvo smo bili zaneseni malim
ringiapilom,
karuselom. Vo~nja je koatala samo jednu ~utu banku,
ali mi, najeae, ni toliko nismo imali. Zato
sm
 53
karusel, koji je u ono vrijeme radio na ljudski pogon,
morali da okreemo deset tura, da bismo u jednoj jahali
konjie. Slavica, tako se zvala prelijepa vlasnica, u koju
smo svi bili zatreskani, dozvolila bi ponekad da se
vozimo i dvije ture. Na "tavan" karusela najese sam
se penjao sa Seadom Bugarom, svojim drugom 1z
djetinjstva, i okretali bismo, okretali... Taj mali
ringiapil toliko smo obo~avali, da smo htjeli da imamo
sopstveniu mom dvoriatu. Tra~ili smo da nam ga neko
napravi. Moj brat i Tonika Harlaher bili su veliki
majstori i mogli su da naprave sve na svijetu, ak i
drveni bicikl, ali to udo nisu mogli. Morali smo, stoga,
brzo da odrastemo i napustimo karusel zauvijek.
Slavica je, valjda, dr~ala i "tip-top", ili kako se ve

veliki majstori
Moj brati Tonika Harlaher bili su
i
zvaae, pa smo pomagali u slaganju limenih unjeva
katkad dobijali priliku da ih besplatno gadamo. Kasnije
smo to radili i u mom dvoriatu: stavili bismo dasku u
visini glave, poredali na nju prazne konzerve i ciljali
lopticama od smedih arapa, punjenih piljevinom. To
su bile prave krpenjae, niata loaije od vaaarskih. Jedino
54

nagrade nisu bile prave. Tu smo, medutim, stekli

praksu, pa je malo nedostajalo da postanemo svjetski
prvaci. Skidali smo Slaviine limenke kao od aale,
dobijali za nagradu flaau pia i prodavali je.
Kasnije smo se zainteresovali za oru~je. Ne mogu
ta no da se sjetim, ali mi se ini da nas je popularna
Slavica pratila u razvoju, jer je ona, VJerovatno, bila
vlasnik i neke od streljana. Ona, ili njena majka. A,
mo~da su vlasnici bili Oto ili Cica, ko zna? Za novac

"ojidob is) ,9jidsn o"

zaraden od pi a uzmali smo u ruke vazduane puakei
gadali sve ono ato je bilo za gadanje. Puake su bile
namjerno raatimovane, ali smo nastojali da i taj
problem rijeaimo. Ukapirali smo kud koja nosi i bez
muke skidali ru~e, majmune, figurice s farbanim
perjem, razne lanie, loptice punjene piljevinom i
objeaene o gumicu. Ru~e su bile od krep-papira i oni
koji su imali bicikle stavljali su ih kao ukras da bi se
"puhali" po gradu.
Novac zaraden novom prodajom omogu avao
 55
nam je da idemo dalje. ""Karike na marike. Ko nabije,
taj dobije", mamio nas je vlasnik joa jedne zabavne
radnje. I, mi smo nabacivali male obrueve na flaae i
no~eve, odnosei sve ato se moglo odnijeti. Prodavali
smoi to, a kupovali srecke ato su nam donosile sve sam
bjelosvjetski ki: gipsane figurice, kasice, bi~uteriju,
licitarska srca s ogledalcima, privjeske sa sliicama
raznih glumaca i filmskih diva iz tog i prethodnih
vremena. Tu su neki dje aci znali i da kradu, bje~e i s
vaaariata s punom aakom bezvrijednog prstenja,
nauanica, anala i lania. Uzalud su prodavci sreaka
vikali za njima. "Porka madona!", vikao je i Franesko,
tjerajui svoju uzepu od ringiapila. Moler Janda i
brico D~ambeg nisu vikali. Oni su se samo smijali,
jedan s prozora, drugi s vrata brijanice.
Zeljni da probamo sve mogunosti dobitka i
gubitka, iali smo u nove avanture. "Kriaka banka!",
dovikivale su bostand~ije iza velikih gomila lubenica;
"Babo, kupi mi horu!", cvilio je Talin maliaa, ne
odvajajui se od prodavca koji je dr~ao limene pjetlie
koji sviraju. Medutim, mi nismo obraali pa~nju na sve
to; s velikog Rudijevog ringiapila nas je zavodila
muzika. Svuda, pa i tu pjevalo se "Omer be~e".
Vaaard~ije su imale sve mogue muzi ke novitete, pa su
puatali: "Mustafa", "Marina", "Oho, Rozi", "Volare",
"Quando, quando, quando", "Sugar-baby", "Djeca
Pireja", "Dajana", "0, Kerol", "Hello, Mary Lou',
"Lucija" abi Ceker je pozivao na tvist: "Let's Twist
Again", a Lola Novakovi nas uvjeravala: "Niko kao
ti. Lovili smo hitove i pjevuaili. One na italijanskom
prevodio nam je Franesko. A veliki ringiapil se
okretao, ili se okretala zemlja, kako kome. Okretala se
najvea igracka na svijetu. Svakog septembra, isti
Rudijev ringiapil, s "lete om', koja je ozna avana
crvenim krep-papirom, a koju je prilikom svake vo~nje
56

neko od mladih vaaard~ija hvatao u letu i zahukavaoou

nebesa. To su radili i drugi sa stolicama koje nisu bile
letee, naroito ako bi ispred njih bila neka djevojka.
Zapetljavali bi se lanci dviju stolica, a poslije, kad se
silazilo s neba na zemlju, neko bi "popio" i batine od
gradskih mangupa, jer je, ne znajui, zahukavao
njihovu djevojku.
Ali, nisu jedino mangupi bili inventar oko
ringiapila. Dolazilo je tu sve ono ato je bilo ~eljno i
sposobno da se vozi, da bilo kako uestvuje, ili da,
naprosto, gleda. A onda, najednom, ode vaaar. Niata,
doi e opet, u septembru; napravi e majstori zabave
Svoje lijepe, privremene kue, oslikace ih egzoti nim
motivima: palmama, zmijama, zvijerima, brodovima i
lukama iz sna. Da im se divimo, baa kao i onih godina
kad smo se na istom trgu, dovedeni maj inom rukom,
divili najveoj kui na svijetu, Bilbijinoj kui, za koju
smo mislili da se isto ruai kad vaaar proe.
Dakle, vidjeemo se u septembru.
 57

DASA IZ TEKSASA

Neko bi nas nazvao i folirantima, ato mi,

naravno, nismo bili. Prije bi se reklo da smo imitirali,
u~ivljeni u uloge svojih junaka. Svake noi smo lijegali
s nadom u neko udo, a izjutra se budili potpuno
otrije~njeni, padajui u prizemnu stvarnost, punu
neimaatine i ~ei za nekim drugim ~ivotom. Htjelo se,
naprosto, biti neko drugi. I, bilo se. Nisi, uopate, morao
da budea visok da bi se poistovijetio s D~onom Vejnom,
oponaaajui njegov hod. Nisi morao ni da budea crn, pa
da postanea Pele, ili Pela, kako se kod nas obino
govorilo. Uloge su se uzimale po slobodnom izboru.
Neki od nas su dosljedno igrali jednu jedinu
ulogu, a neki pratili modne trendove i prilagodavali se
ukusima okoline, ne bi li kako postali miljenici i proali
u nekim krugovima svojim provincijskim
kameleonstvom. Priznajem da sam spadao u ove druge,
uvijek u "3tosu", prikaen pomalo uz svaku generaciju.
Kad je trebalo da budem Tarzan, bio sam Tarzan.
Mogao sam da budem ato god hoea, jedino nisamn
mogao da budem visok i nisam znao da igram fudbal.
Neko vrijeme bio sam i Marlon Brando, iz Mate
Vukovia 11, ili Selind~erov Holden Kolfild, koji se
glupa ama predstavljao kao jedinstveni "lovac u ~itu".
One godine kad je u naa grad stigao Rale, kojeg joa nisu
zvali Bojler, bio sam i "trokutaa". Budale su mislile da
sam to vidio od tog Raleta, jer je on iaao ulicom i puhao
trokut, naoigled nedozrelih djevojica s bubi-kof
frizurom i s hula-hopom oko struka. Me utim, bilo je
 59

drukije: tad je stanovao u mom komailuku Mico

Televizija, pa sam s njim svakog jutra gimnasticirao i
vje~bao trokut, pokazujui kako nije bilo uzaludno
gledati sve one filmove s Vajsmilerom i Stivom Rivsom.
Bio sam sav nikakav, ali sam prili no vjeato rastezao
leda i uvlaio stomak, i pravo je udo ato nisam ostao
pognut od toga kao Io Grbo. Joa sasvim mali pozirao
sam na Uni neijem foto-aparatu u stanju puhanja
trokuta. Na Uni su to isto radili Gaain, Lale i neki
elektriar, samo ato su oni bili odrasli i miaiavi. Trokut
je puhao i Picir prije svakog skoka na Betonu, a Hase
Cazo prije odlaska u Sloveniju. I stotine mladia je
slijedilo taj primjer, pozirajuci svakodnevno
radoznalim oima, jer cure u ono vrijeme nisu marile
za ~goljave i atrkljave. Inae, u mojoj ulici je tad bilo
nekoliko pravih Tarzana i Herkulesa: Cvrki i joa neki
ali se nisu tim puhali. Prirodno "razbacani" od teakog
Sljakanja, oni nisu imali potrebe da silom zaustavljaju
dah dok prolaze gradom, pa su puhanje prepuatali
onima koji su pod dojmom filmova raspar avali izmedu
sebe uloge, utegnuti airokim kaiaevima oko struka i
ruku.
Ali, nisu svi bili Tarzani i Herkulesi; bilo je i
kauboja. Mnogi ljubitelji vestern filmova, u kojima su
uglavnom pjevali balade Teks Rajter i Frenki ILejn,
identifikovali su se s raznim Dok Holidejima, kojih se
nikad nisu mogli potpuno osloboditi. Bili su na neki
nain trajno deformisani. Ako sluajno sretnete starijeg
tipa, koji dr~i ruke malo odvojene od tijela, budite
sigurni da je to islu~eni provincijski heroj, koji nije
zaboravio svoju staru ulogu. Tad je najbr~i revolveraa
uvijek pobjedivao - dasa iz Teksasa, zbog ega su mnogi
oponaaali dr~anje Odija Merfija dok pote~e piatolj ili
Garija Kupera, a uzimalo se poneato i od Riarda
Vidmarka, Kirka Daglasa i Berta Lankestera. Deaavalo
60
se da u jednom druatvu bude i po nekoliko momaka

koji vrte isti film. O tome bi mogao dosta da ispria

Suhro kad bi bio ~iv. On, Hasagin, Io Grbo, Mujo,
Medo, Juka, D~evi i joa neki imali su sitni korak
revolveraaa, te je svaki liderstvo u klapi preotimao
kradomice. I, svako od njih je htio biti kauboj, niko
Indijanac. Kauboj je, vjerovatno, bioi Pendi. Gledao je

1
taj sve kaubojce i sigurno se negdje pronaaao, u nekom
heroju Divljeg zapada, negdje gdje ve dugo
su se
snalazili Enver Bend~o, gitarista, i njegov brat Ekrem,
koji, na ~alost, nisu bili u modi. U modi su bili "teddy
boy" tipovi i masovne tue prije i poslije kina, iz kojeg
se direktno
crpila inspiracija. Sjeam se tua i iza Prve
Osmogodianje, nakon projekcije na tavanu, koje bi se
pretvorile u prave pokolje, samo da nije bilo lafova koji
susporove rjeaavali pojedinano i fer. Tukli su se tad
momci i na Korzu, i na
plesovima, zbog guranja pred
kinom, zbog uvreda, ili tek zato da moda ne
Onda, kad su Vukovu Hankiju u mahalama
propadne.
mjerili atapom, a vilenog Osmia
proganjali
 61

kamenicama, nicali su i mnogi fudbalski asovi; sve sam

Seki, Bobek, Vukas, Didi, Pele, Glazer, Rora...Nijednog
mladog Kobeaaka. Svi e oni, uneseni u uloge drugih,
nastojati i da dostojno nose imena koja su im prikrpili,
igraju i esto i na nekom od boljih terena. Uporedo s
fudbalskim dasama, a pod uticajem Fredija Kramera,
Hrvoja Macanovi a i Radivoja Markovi a, na scenu
stupaju sportski komentatori: Dedo Minin, Esad Jare,
pa svi mi. Jare je to radio amaterski, uglavnom na
priredbama, dok je Dedo u~ivo prenosio utakmice
izmedu mahala na Barama, dajui i igra ima imena
italijanskih reprezentativaca. "Dragi sluaaoci, ova
utakmica izme u Prekounjaaa i Ribi ana, koju vodi
sudijska trojka: De Pica, Konstantini i Slavko Pizdi iz
Rume, igra se po dobrom vremenu i s pravom ko~nom
loptom, koju je Coro Bajanov zaplijenio nekom djetetu
1Z centra", esto je Dedo naglaaavao s nekog vagona.
Posebna pria su komentatori raznih svjetskih
pop i rok pjevaa, koje Dedo i Jare nisu stigli da
komentariau i uvrste u fudbalere. Dosta ih je bilo -

cijela zvijezdana praaina. Dok joa nisu znali za dugu

kosu, ealjali su se u hodu, natresali glavom, frizuri
davali sjaj orahovim uljem u nedostatku briljantina.
Htjelo se biti Fabian ili Rik Nelzon; kopirali se
aopovi, odjea i glas, pa aki naoale. Dino i joa neki
momci su, ugledaju i se na cvikeraaa Henka Marvina
(koji je oponaaao prvog tinejd~erskog idola s "inteli~ens
protezom", Badija Holija), pokvarili vid tad modernim
nao alama s crnim okvirima i staklima bez dioptrije.
Poato se ve s bugi-vugija, kalipsa, sambe, pa aki
rok'n'rola, prealo na tvist, hali-gali, medison, derk, slap i
bosa novu, ozbiljno je prijetio mersi bit, pa se po ugledu
na Bitlse polako puatala kosa, koja je, kasnije, dobro iala
uz cvjetnu koaulju "snimljenu" od Donovana Leja i
njegove prve rezerve Antoana. Bila je to najvea gluma
62

kojoj smo gotovo svi nasjeli. Ja sam se lino

transformisao iz neuhranjenog trokutaaa, preko Branda
i Pola Njumena, koje sam doslovno igrao na nekim
foto-filmovima, u

la~nog hipika-upa-
Vca, nose i uz to i

naju|e pantalone u
istoriji grada. Vje
rovao sam, tada, da je
to moj konani imidz.
A imid~i su se i
dalje smjenjivali, i
opet smo bili neko
drugi, nemo ni da s
tom imitacijom tudih
~ivota prekinemo.
Nemoni, jer, sanja-
juci, nismo ni vidjeli
na ato lii istinski
~ivot. Uostalom, taj
Naju~e pantalone u istoriji grada
~ivot nas nije ni zanimao; nismo bili spremni da tek
tako trampimo naau prekrasnu la~ za neato kraj ega
smo doslovno proali.
 63

PROPALI GLUMCI

Sve je zapoeo stari Selind~er joa 1953., kad je,

objavivai roman "The Catcher in The Rye" (hvata u
ra~i), stvorio prvog buntovnika bez razloga, Holdena
Kolfilda. Ta knjiga je kod nas prevedena tek deset
godina kasnije pod naslovom "Lovacu ~itu", poato smo
se ve nagledali u filmovima raznoraznih
nonkonformistikih tipova, i poato smo ve podosta
bili iskvareni nekim ulogama prema kojima smo se
formirali, igrajui po bihakim ulicama sve same
kopije kopija. Selind~erov roman je predstavljao
prekretnicu u svjetskoj knjizevnosti i mi smo se
doslovno otimali za neki primjerak iz edicije "D~epna
knjiga", nesvjesni kakav e gorak trag ova literatura,
koju su kasnije nazvali d~ins prozom, ostaviti u naaem
kasnijem ~ivotu, posredno, kad budemo svi nastojali da
se pokazujemo i dokazujemo, aaljui dublerske
fotografije po ilustrovanoj atampi, ne bi li nas ko
zapazio 1 pozvao na snimanje.
Malo zvui nevjerovatno, ali, ve iste godine kad
se kod nas pojavio "Lovac u ~itu", izaaao je i nagradeni
roman Grozdane Oluji "Glasam za ljubav", koji je bio
dobra kopija Selind~erovog romana. Nema sumnje da
je Grozdana itala "Lovca" u orginalu, jer je studirala
anglistiku, tako da je njen tipski junak, Slobodan Galac,
bio pljunuta slika Hol dena Kolfilda. Onih godina, kad
je Fabijan pozajmljivao Selind~era Vladi, a ovaj treem
momku (ili obrnutim redom), nismo obraali pa~nju na
sve to. Slobodan Galac nam se dopadao skoro isto kao
 64

i Kolfild, jedino ato nije imao malu sestru Febu i brata

Ala koji je bio mrtav. Medutim, mi smo se i dalje
oduaevljavali starim Selind~erom. Rijetki primjerci
"Lovca iali su od ruke do ruke, pa viae ni Vlado, ni
Fabijan, a ni onaj treci prijatelj* nisu znali gdje se
prekinuo krug i zavraio primjerak do kog je svima bilo
stalo i koji su svi itali i po nekoliko puta, ali su ipak
joa godinama priali o Kolfildu, Stradleteru i Robertu
Ekliju. Mnogi mladi Biaani, koji nisu ni znali ko je

Oaiaao sam se veoma kratko i oblajhao kosu sestrinim

hidrogenom.
Selind~er, saznali su tih godina da je Stradleter
Ostavljao uvijek prljav aparat za brijanje, a da je Ekli
stalno cijedio bubuljice. Imali smo i nekoliko momaka
koje smo dugo zvali Ekli, a kojima je to ime dobro
pristajalo, zato ato su se zvali Ekrem ili bili bubuljiavi.
Ti silni Ekliji nisu se uopate bunili. "Lovac u ~itu" je

Onaj trei prijatelj bio je Hasan Biaevi, kog su u to orijeme

cvali Cibara. U vrijeme proog objavljivanja ovog teksta bio je
urednik u "Krajini" i zabranio mi je da ga pominjem. Sad, kad
ivi u Australiji, to mi ne moe zabraniti.
 65
jedna tako aaaava knjiga da smo svi, doslovno
zaljubljeni u nju, htjeli imati svoju sestricu Febu i brata

Nakon viae od tri decenije Sero nije prestao da glumi; ovoga

puta slikao sam ga ja, s mojim "'stetsonom" i njegovim

"koltom
Ala, ak i mrtvog. Naravno, i svog Eklija. Htjeli smo i
biti istjerani iz akole, ili ata slino, ato je na kraju
nekolicini nas i uspjelo.
A ato se tie stare Grozdane, stvar je izgledala
66

ovako: ve slijedee,
1964., po njenom romanu je
snimljen film u kom je glavnu ulogu igrao debitant
Boako Toski. Iste godine sam sa Serom gledao
projekciju tog filma u Domu Armije i film je na mene
ostavio mnogo jai utisak nego knjiga. Odlu io sam da,
privremeno, raskinem s Kolfildom i da budem
Slobodan Galac, da me istjeraju iz akole i da pobjegnem
od kue nekim teretnim vozom. Oaiaao sam se veoma
kratko i oblajhao kosu sestrinim hidrogenom, kako bih
liio na Boaka Toskia. Istini za volju, i liio sam. Sero
se zadovoljavao ulogom Atamana, kojeg je igrao Petar
Banievi, jer mu je ta uloga le~ala. Tako su uloge bile
podijeljene i mogli smo u glumce. Ja sam, joa uvijek,
mislio da u ipak zavraiti gimnaziju i otii u Beograd,
da studiram glumu, a poslije se vjerovatno nastaniti na
Beverli Hilsu. Sero je, u to vrijeme, i bio na Beverli
Hilsu, mada pismeno. Napisao je nekakvo pismo
Marlonu Brandu, uruivai mu pozdrav i od mene, a
ovaj mu je velikoduano uzvratio jednom lijepom
fotografijom s nekoliko toplih rijei ohrabrenja, na
engleskom. U to vrijeme svi su pisali, ako ne Brandu,
a ono bar Petu Bunu, Brizit Bardo ili Zaku Sarijeu.
Pisali bi i D~emsu Dinu, samo da je bio ~iv. Zatim smo
Sero i ja snimali naae uvene filmove, foto-aparatom.
Snimatelj nam se zvao Goran Begovi, ili tako neato.
Vraaki smo igrali Galca i Atamana, pogotovo u scenama
gdje se bijemo, izmazani blatom tako da izgledamo
krvavi. Mislili smo stvarno da postanemo glumci,
najbolji, baa zato ato to joa niko nije bio u naaem gradu.
Naravno, ako izuzmemo one Biacane koji su upadali u
masovne scene za petsto dinara na snimanju
"Nikoletine Bursaa", ato je kasnije, prilikom monta~e
**
Onaj moj uveni kredenac, na ijim su vratima bili
polijepljeni glumci, otiaao je u paramparad drugog augusta 1992.
Bio mi je jedna od vadnijih stvari u kui i nikad ga neu pokopati
u zabora0.
 67
izrezano kao viaak materijala. Doduae, prije toga su bile
dvije velike filmske nade u Bihau, ali su to i ostale.
Hase Maai je zamalo mogao da dobije glavnu uloguu
filmu "Saaa", ili tako neato, a i Nurfa u tom ili nekom
drugom filmu. Jedini se u filmu "proslavio" jedan od
Badnjevia, jer je cijele tri sekunde skakao iz aviona kao
njemaki padobranac u "Desantu na Drvar".
One fotografije sa Serom, koje su doista dobro
izgledale, lijepio sam po kredencu pored D~ona Gavina,
Montgomerija Klifta, Riarda Bojmera, Uorena Bitija,
Branda, Njumena, D~emsa Dina i, naravno, Boaka
Toskia, gdje su dugo odolijevali naletima standarda.**
Poslije sam do~ivio sudbinu i Holdena Kolfilda i
Slobodana Galca: istjeran sam iz gimnazije, istog dana
kad je poeo rat na Bliskom istoku. Tako sam postao
looac u aitu, ili hvatau raai, svejedno. `ero je otiaao u
doktore, mada je sanjao da bude pisac. Neato prije mog
neslavnog odlaska iz akole probao sam se u "Plavom
vjesniku" kao novinar; postavio sam pitanje Boaku
Toskiu da li je istinski poljubio Slobodanku Markovi
u filmu "Glasam za ljubav". Ranije sam Boaka posjetio
na Novom Beogradu. Pri ao mi je o "Glinenom
golubu" i o novom filmu Saae Petrovi a, u kom nikad
nije igrao, jer je bio "d~ek" i otiaao u Ameriku, na neku
uvenu akademiju, i nije se viae vraao. Razgovor s
njim pretvorio sam u intervju i zauvijek raskinuo s
glumom. Bio sam doista propali glumac.
Onda sam se ponovo vratio Selind~eru. On je
jedan od rijetkih pisaca koje bi ovjek ponio na pusto
Ostrvo. "Lovac u ~itu" je, vjerujte, prava kult-knjiga.
Fabijan, Vlado i onaj trei prijatelj joa uvijek tragaju za
Svojim primjerkom "Lovca". Misle da je kod mene. Ali
nije njihov se zagubio, a ja svoj primjerak ljubomorno
Cuvam, virkaju i egoisti ki joa i danas u njega s
vremena na vrijeme.
Gaain se slikao s Cerarom, ali i sam - u stilu Cerara.
 69

U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Vecina je govorila Partizan. Mi nismo. Iako to

je
joa od poratnih dana bila sala DTV "Partizan",
upotrebljavali smo naziv naslijeden od starijih
generacija: Sokolana. Pripadala je naaoj akoli, Prvoj
osmogodianjoj, ali smo je upoznali u pravom smislu tek
kasnije, kad nam je fiskulturu poela da predaje Zorica
Markovi, koja nas je uila da je u zdravom tijelu zdrav
duh. Prije toga nas je naaa dobra uiteljica Bosa izvodila
u prirodu da "gimnasticiramo", igrajui se "Ide maca
oko tebe".
U stvari, Sokolanu smo vidjeli iznutra i ranije,
nekoliko puta, ali to je bilo onda kad su bile
organizovane neke vee priredbe. Na primjer, ona
povodom Nove 1958., kad je Pantin prvi put javno
svirao harmoniku i pjevao "Moja mala djevojica",
pra en glasi em male Azre, koja e nakon cijelog niza
godina dogurati do spikerice Radio-Biha a. Uoi te
priredbe dobijali smo prvi put u ~ivotu novogodianje
paketieu papirnatim kesama, koje je dijelio nastavnik

likovnog Grujica Lazarevi, maskiran u Djeda Mraza.

Iste godine smo imali svoj glumaki debi, ali izvana, na
stepeniatu bivaeg ulaza u Sokolanu. U iteljica Bosa je
tra~ila da prvog akolskog dana recitujem okupljenim
dacima, nastavnicima i radoznalcima "Zbogom ovce,
akola zove". Joa, u dva navrata sam tu rolu na stepeniatu

ponavljao, a tek su nas poslije puatali da jaaemo po

odjeveni u aorceve od crnog
spravama, uvjeravajui se,

glota i bijele atletske majice, s vunenim arapama na

70

nogama, koje subile potkrpljene gumom od

obi no
zdravom tijelu
automobilskog alaufa, koliko je doistau
deaavalo
zdrav duh. To su bili dani kad se u Sokolani
u emu nismo mogli da uestvujemho.
mnogo toga
Penjali smo se na visoke prozore s one strane gdje je
bila akolska aupa, u kojoj je direktor Gojko Babi dr~ao
aci hranili ocjenu iz doma instva. Iz
svinje, koje su za

te pozicije uspijevali smo tek malo toga da do~ivimo. Ti

plesovi i nedjeljne matineje, na kojima smo s prozor i a
prepoznavali starije sestre i brau, bili su u Sokolani
tuda zabava. Od muzi ara bio nam je poznat jedino naa
nastavnik muzikog, Safet Zjaki. Slavko Celo i ja
prepoznali i Nanda Missonija, zato ato nam je bio
smo
komaija. Ostatak te "zvjezdane praaine" nismo znal1.
Tek kasnije smo uli njihova imena. Kasnije Smo
upoznali i Cuju, ali ne kao sviraa. Bilo nam je pomalo
krivo ato nismo mogli br~e da odrastemo, da stavimo
kravate, pa, ako treba, da se i pobijemo oko neke
djevojke kao ostali.
Jedan od muziara, bubnjar Muharem Dedié, je i
stanovao u Sokolani. Bio je neka vrsta domara. Stariji
su ga zvali Haro Copo. Mi nismo smjeli. Kad smo htjeli
da objasnimo o kom se Hari radi, da se ne misli na
nekog desetog, onda smo govorili: Haro iz Sokolane.
Mada invalid, Haro je bio pravi majstor na vratilu i joa
nekim spravama. On se, me utim, nije takmiio, nego
je brinuo o drugima. Izmeu ostalog i o dvije plejade
gimnasti ara. Danas se malo ko sjea da su me u prvim
gimnasti arima u gradu bili: Safet Ziri, Duako Batas,
Vlatko Simi, Galib Ibrahimpaai, Muharemn
Arnautovi, Predo Grci i brani par Olga i Duro
Bilafer. Predo je kasnije otiaao u atletiare, Vlatko u
boksere, a uro Bilafer u pokojnike. Stare gimnasti are
su smijenili novi. Okaeni o ogradu od pletene ~ice,
nakon akole, posmatrali smo ih pri svjetlu kako ispred
 71
Sokolane stvaraju nevidljivu geometriju u
vrtei se na konju s hvataljkama, na vazduhu,
kozliu. Njihova imena brzo smo razboju
ili na

Gaain, Nena, Perica Panjkovi, Midza upamtili: Meco,

i Kadija.
Povremeno su navraali: Salih D~ini,
Ilija, Steji,
Bo~ikovi i ostali nastavnici,
koji su se kasnije
posvetili svojim talentovanim uenicima. I iz mog
razreda su bila dvojica u ekipi, Fikret Cuo i Fikra.
Zamalo da i mene povuku. Fikra,
koji je bio apsolutno
najmanji, obino bi na sletovima i nekim
netakmiarskim gimnastikim priredbama nakon
zaleta napravio neato neoekivano, neku aalu ili geg.
Protrao bi ispod kozlia ili tome slino. Inae,
gimnastikom su se bavile i ~enske, tako da Olga Bilafer
nije bila jedina. Behija Alagi, Nevra Badnjevi, Adela
Missoni, izvjesna Dunja i joa neke, postizale su
ponekad i bolje rezultate od muakaraca. Pogotovo na
jednom takmienju u Sarajevu.
I, kako je u zdravom tijelu bio zdrav duh, naai
sportisti su u to vrijeme ~ivjeli za sport. Vraili su sami
opravke sale, postavljali sprave, brinuli o igraliatu pred
Sokolanom. Htjeli su, uz to, i u druatvo velikih. O tome
svjedoi i jedna fotografija na kojoj se Gaain slikao s
Cerarom. Taj Gaain i drugi momci privlano su
djelovali u onim bijelim pantalonama i patikama. Zato
je, valjda, neprestano visila kod Sokolane i moja
akolska drugarica Nada, koja se za Gaainog udala ve
nakon nekoliko godina. Onda su se stvari brzo
mijenjale: Meco je na onom svom motoru odjurio pravo
na onaj svijet, Gaain se povukao da bi se jednog dana
ponovo pojavio kao ovjek-orkestar, ostali otiali na
fakultete..
Zatim su bokseri ponovo uali u modu. Jeste da se
povlae asovi kao Dedo Ajdinovi, koji je prije rata
boksovao iu Francuskoj, te Huse Ajdinovi , Toso
72

Biaevi i milicioner Curié, ali se ipak neki seniori

dr~e. Joasu u formi Vlatko Simi, Dedo Mujagi, Omer
Sivi, Rudi i joa neki. Iz Sarajeva dolazi Kasim Puakar
i formira novu ekipu, a velike nade postaju: Sejfo Buha,
Meho Ceri, Ago Sarajlija, Nurko Lipovaa, Idriz,

Puakar sa svojim aampionima.

Bugara, Cavkan i Dupli. Nada je bio i Pevac, u bantam
kategoriji. Svoje nade onda dovodi i stari Kahriman;
pokupio ih po mahali, na Staroj stanici. Me utim,
Meseljci mu pobjegli u fudbalere ve nakon prvih
batina, i jedino mu preostao Hasan Cizmi, koji je bio
najbolji meu pionirima. Tad sam i sam pokuaao da
budem nada od pionira. Citao sam silne knjige o boksu,
sparingovao starijem bratu, po komailuku nosio
Cvrkijeve rukavice. I, sve je bilo u redu dok mi na
jednom treningu Puakar nije zadao seriju udaraca. Pet
stotina udaraca, ini se. Kao u fillmu Fransoa Trifoa.
Zato sam odustao da budem nada i preselio se u
publiku, iza ograde, da bih posmatrao sa Celom
Dimnja arom, Rudom Harlaherom, Momomn
Rapa om, Hrvojem Copom, Sulejmanom Pelom i
ostalim kibicerima, kako se snalaze preostale nade. Na
 73
istom mjestu posmatrala i
Poslije odbojke. I ukomet.
se
sam
pomijeaao filmove i zaboravio ko je ata
igrao. Duro je bio odbojkaa, to znam, ali za Vinka
Bebia i Hinka Brudara nisam
baa
najviaeg ovjeka u gradu. Valjdasiguran.
Ni
Iftaru,
za
su bili
rukomet. Siguran sam da je jedino Babin biobogovi
za

da je pravio dobre golman i

parade.
* *****

na aspomme

U ZDRAVOMTIJELU
ZDRAV
DUH

thgiurl /:4
Pred Sokolanom, za uspomenu

Onda sam se i slikao pred Sokolanom. Za

uspomenu. Bio sam valjda osmi razred i to je bio kraj
naaeg dru~enja. Na slici su, osim mene, Karata,
74
Mehmed, Slavko Celo, Smajo - Pucin burazer, Bega i
Maci. Sve sami sportski antitalenti. Slika nije ispala
bog zna ata, ali ona nam je jedina na kojoj se vidi
Sokolana. Nakon te grupne fotografije raziali smo se po
~ivotu, da se viae nikad ne sastanemo na istom mjestu.
Ai zaato bi: one Sokolane, iz vremena dok su tijelo i
duh neato znaili, ve odavno nema.

14 X16
 75

VRIJEME SPORTA I RAZONODE

Najva~nija sporedna stvar na svijetu, govorilo se

za fudbal. Bar meu muakarcima. Zene su mislile
drukije. Rita Pavone ak je optu~ila svog dragog da je
u nedjelju ostavlja samu i odlazi na utakmicu. Naravno,
u pjesmi iz ranih aezdesetih "La partita di pallone", iji
je prevod izvodila neka domaa pjevaica finog glasa i
promjenjive sree. Pjesma nam se svidala, ali nismo
mogli da uva~imo njene optu~be. Na ono "Perche,
perche?, sve i da smo znali odgovor, niata se ne bi
promijenilo; hitali bismo i dalje na zelene terene,
ostavljaju i sve svoje tadaanje i budu e drage da
samuju do posljednjeg sudijskog zvi~duka. Mi, manji,
koji svoje drage joa nismo imali, zamialjali smo kako to
izgleda pod dojmom pjesme, kupuju i kod Arifovi a
slatke jabuke na atapiu u ~urbi prema Stadionu.
Deaavalo se to onda kad su nas, iz dana u dan,
kvarili fudbalom s raznih strana. U mojoj mahali bila
su ak dva prava strunjaka za taj sport, emo i Janez.
Demo je radio u "Zitopreradinom" magazinu i stalno
nosio zeleni dres poput igraa "Vojvodine". Poslije
radnog vremena, ispred magazina, uio nas je kako se
igra. Na mjestu danaanje pijace instrukcije je davao
oficir Janez, koji je imao najjai udarac nogom od svih
onih koje sam vidio da udaraju loptu. Stanovao je u
i esto organizovao mahalske i
mojoj ulici
me umahalske turnire. I, u trenucima kad se zaigralo
najozbiljnije, magarac Kase Rarija pokvario bi stvar;
uletio biu teren i nekog ritnuo, obi no Muju Spiru ili
76

Haru Migala, na ato bi Himber, Ibrik, Gale, Coro, Gaji,

Begin i ostali udarili u smijeh.
Stru njaka je bilo i na ostalim malimi velikimn
terenima; po svim dvoriatima, na Podvinicama, na
Barama, na Obarcima, kod Ciglane, kasnije i na
Katankama. Stvarali su sve same zvijezde. Cak i po
Velhovu, kod Gimnazije i drugdje, gdje se god autala
lopta. Oni preko mosta imali su svoje terene. Imali su
i Luke i Gradski stadion, ali tamo su igrali samo rijetki,
oni koji su zamjenjivali velike. Umjesto Pelea, dvojice
Didija i Garine, umjesto Bobeka, Zebeca, Beare,
Vukasa, Ognjanova, Cajkovskih, ili Kostia i Sekija,
T

Autobus "kalipso" s igra ima "Jedinstva" sustigao je, na putu

za Mostar, Ale Sehié - na motoru, i otud ova fotka snimljena

u Livnu 2. jula 1956.

gledali smo tamo dobru zamjenu. Bili su to igrai
"Jedinstva" i "Signala", koji su ponekad i prelazili iz
jednog u drugi klub i zvali se: Mamontov, Mile, Ive, pa
opet Ive, pa Rora, Pihora, Franjo, Glazer, Tica, Ejdi,
Maak, Joca, Didi, Serica, Pero, Sestan, Stipe, Morié,
 77

Deri, Halili, Cavkan, Edo, Meho, Semso, Caua, Ibro

Crni, Feho Loni.. Dobra zamjena bili su i: Cobe,
Stipica, Camil, Jurek, Valter, Franji, Joja, Sime, Debeli
i joa neki iz ranijih perioda, ali njih smo stigli da
vidimo tek na starim fotografijama, obueneu
smijeano
duge gae i s ka ketima. Me utim, stizali smo ipak na
prave meeve; pjeaice, biciklima, navijakim vozovima.
Znalo prije podne juniori, ili "Signal", a poslije
se:

podne "Jedinstvo". Navijalo se iz sveg glasa, na

utakmice se donosile egrtaljke, nerijetko izbijale i
navijake tue. S posebnim apetitom tukli su se vojnici
i milicioneri medusobno, radile palice i opasai.
Neki od nas, koji nisu imali drugog talenta za
fudbal osim onog navijakog, tih godina smo po
dvoriatima, podijeljeni u ekipe koje su ponekad imale
i po jednog lana, oponaaaju i velike i njihovu
zamjenu, tukli na male golove one lopte koje smo
kupovali u Otpadu poato bi ih vojska rashodovala.
Imali smo i svoja pravila igre, danas nepoznata: tri
kornera - penal i sli no. Postojali su i hen evi i drajeri,
pa, ako tome pridodamo joa
i glavomet, sarajevski i
zagrebaki, ili viktoriju koja se igrala na jedan go, eto
ti ve priru nika za iaezle igre loptom. S kolikim se
zanosom tad udarala lopta, s tolikim su se i skupljale
sliice velikih igraa. Pedesetih godina bile su to fine,
lakirane, crno-bijele sliice, koje su kasnije izlazile iu
boji. Te sli ice su dolazile u malim "sportskim
okoladama", koje smo kupovali u Ribiu, kod Kate, na
Brklji, kod Ahmeta, ili u samoposluzi "Pionir". Tim
okoladama smo se "hranili" na svakom koraku, dajui
davao i za filmove
za njih i zadnji dinar. Zadnji dinar se
o fudbalu i fudbalerima. U to vrijeme snimali su se
Aleksi je sa
Recimo: Mija
ponekad i takvi filmovi.
Severinom Bijeli em igrao fudbalera u filmu "Drug
centarfor", a uveni Sekularac je igrao sebe
predsjednik
78

u "Seki snima, pazi se!" Poslije smo vidjeli Sekija u~ivo,

na Brklji. Iaao je sa stanice, ili tako neato.
Kao i sve drugo i naa fudbal je tada imao svoje
obiaje. Na malim, mahalskim utakmicama, ispucavala
se lopta na poetku igre, a onaj ko je ispucavao vikao je
glasno "narodna". To je vikao i moj drug iz djetinjastva
Cedo Nakaza. "Kako narodna, bogati, ja sam je kupio",
bunio se stari Keki, Cedin otac. Poslije ispucavanja
lopta nije mirovala; svi su znali da dribluju, prave finte,
parade, da pimplaju.
Neki su mogli da
udaraju loptu
neprestano i do tri
stotine puta. To smo
vidjeli od lokalnih
zvijezda, pa kopirali.
Kopirali smo
Sekiba, koji je,
prave i stoj na
rukama, nogama
atopao loptu, a i neke
druge, koji su petom
prebacivali loptu
preko glave ili
zabijali golove u
kolutu nazad. Tad se
joa nije znalo za pare Iu "Jedinstvu", iu "Borcu", i na
slici skupa Maak i Halili.
-

i igralo se za publiku,
iz ljubavi. Pihora je govorio da su banjaluki "Borac"
nabijali za porciju evapa. Nije se svaki put gubilo ni
od "Dinama" i drugih prvoligaaa s kojima se susretalo.
I reprezentacija Gvineje je, uostalom, odnijela na crni
kontinent punu mre~u golova za uspomenu. Bili su to
jedini crnci koje su Biaani vidjeli do tada. "Doaao
Urugvaj", govorili su neupueni, a stare ~ene se prvi
 79

put sjatile oko Stadiona da vide te neobine goste.

Tih godina fudbal se
pratioina radiju kao nikad.
Bila je popularna emisija "Vrijeme
sporta i razonode".
Naai stari lampaai treatali su koliko su mogli, jer je bilo
toliko svijeta bez radija, radoznalog i voljnog da uje.
Igrale su se i uvene utakmice "Debeli" i "Mraavi" ato
su ih organizovali
~eljezniari, a koje je vodio sudija na
magarcu. Te su utakmice bile prave poslastice i svi smo
htjeli da ih gledam0, sa istim ~arom kao i one ozbiljne.
A ve ina nas nije imala ulaznicu,
za pa smo upadali
nakon prvog poluvremena, da ne bismo preskakali
visoki zid ili se obilaznim putem uvlaili kroz ~icu.
Drugo poluvrijeme je ionako bilo svaije - ako i
vojniko pogotovo. Oni nestrpljivi bili su skloni i
pentranju, pa bi esto doekali kraj nekog od tih
"prijateljskih ubjeivanja" visei po drveu pred
Gradskim stadionom. Uzalud je odozdo vikao
Salapura: "Slazi s biljke!"
Uzalud je i mala, pjegava Rita Pavone, insistirala.
Svi smo je sluaali - niko da je posluaa. Iali smo na
utakmice njoj zainat, varali svoje drage s okruglom
"buba-marom". Cak i onda kad se igralo najloaije na
svijetu.
 81

STARE LJUBAVI

Dolazile su bez voznog reda; i u vrijeme, 1 u

nevrijeme. Poinjale su na plesu, na Korzu, ili na
vaaaru, a nastavljale se u Gajevom aetaliatu, u sjeanju,
ili u braku. Mnogi su tih godina, molei za prvi ples,
upoznali neku od Julija koje su stanovale po
prigradskim naseljima. "Do You Wanna Dance?", uio
nas je Bobi Frimen. Ostalo je ialo samo od sebe: jedan
korak naprijed, dva nazad.
U to vrijeme Ciganska mahala nije bila centar
svijeta, ali je meni tako izgledala. Zbog tudih ljubavi.
Zbog gimnazijalke Viktorije Missoni, koju je godinama
pratio kuci Senda - sve do braka. Ili, zbog Suhre, koji
je imao na Ru~ici svoju Milevu. U istu mahalu su
kasnije doselili i Hatadijevi, koji su imali Jadranku i
Zrinku. Za Jadranku sam bio premlad, pa sam trpio da
je neko vrijeme prati mladi uitelj Mazo. Ne ka~em da
je Zrinka bila nedopadljiva, liila je na Hejli Majls, u
koju sam bio do uaiju zatreskan, ali sam za nju bio
prestar. Poslije je Jadranku pratio Mujo Roja, na ato
sam pokazivao ljubomoru. Slino sam se osjeao i kad
sam uo da se u Zagrebu udala za nekog mesara. Zbog
koga je onda itala "Dobar dan, tugo" i sve one druge
knjige ato ih je meni pokazivao njen brat Damir.
Tad su ve svi, ini mi se, imali svoje ljubavi. Ja
nisam. Nisam imao ak ni malje koje bih izbrijavao da
liim na muakarca. Umjesto mene brijali su se drugi.
Imali su i kome: Vlado je volio Veru, Dedo neku sa
Stare stanice, Lone, Fabijan i ostali se snalazili. Bilo je
82

joa mnogo momaka za brijanje, koji su, uglavnom, znali

ata hoe; Meco se sastajao sa S. tajno, Rale Bojler je
pratio Nadu javno, a Ilija Ekskurzija je bio zaljubljen
u sve djevojke koje su s ekskurzijama svraale u naa
grad. Na radiju se mogla uti nje~na pjesma Dejla
Hokinsa "First Love" i svi su trali da sretnu svoju
prvu ljubav. I, dok su se drugi tako zaljubljivali, ja sam
joa osnovkama slao poatom novogodianje "zezove",
ispisane na poledini poklopca "Frankove" kutije od
cikorije. Poslije sam oblaio naslijedenu perlonku i
takav se uvlaio na plesove. Ali, nisam imao hrabrosti
da zamolim bilo koga za ples, pa sam svoj prvi ples
preskoio i zapoeo odmah s treim. Nisam mogao da
dodem do izra~aja ak
ni kad su dame birale;
djevojke i z moje
generacije smatrale su
me balavcem. Plaaio
sam se da u i u
aezdesetoj imati "babby
face".
Tek kad su svi
naali svoju ljubav, kad
je ve Dule odve0 svoju
Garu u svijet, a Liha
upozna0 Senku,
kojom e provesti
ostatak ~ivota, konano
sam i ja Mirjanu
sreo

Zoreti, kojoj sam pisao

pjesme. Medutim, prije Kad je Dule odveo Garu u Pariz,
toga sam u Kaatel Liha je upoznao Senku i odveo
Gomilici, u jednom je u Zagreb na slikanje.
-

vinogradu, vje~bao poljubacs nekom Andelkom, kojoj

nisam pisao niata. Stihove sam sricao i nekakvim FM.
 83

i J.A. Ova druga je takode pisala meni, ali sve same la~i
ato ih je slala po R., koji je volio V., bar tri glave viau
od sebe. Baa zbog toga mi je bilo krivo ato samn
prethodno, u srd~bi, rekao Mirjani da je vjeatica, nakon
ega je otiala iz mog ~ivota, zauvijek. Kako sam samo
jedne ve eri jecao u stanu Ahmeta Tice, koji je bio
zaljubljen u Mirjaninu sestru Sanju. Ne znam da li su
Peko i Ziko tada jecali. Prvi je imao prvo Anu,
pa
Jadranku, a Ziko preesto prelazio most, svjestan da
ljubav nije paradajz.
Deaavale su se tih ljeta u naaem gradu i prve
medunarodne ljubavi. Muhamed Kinez i Fadil Fifi Jr.
otkrili su prve Francuskinje. S jednom, koja se zvala
Paula, ili Pola, Kinez se dugo dopisivao. Slala mu je
ploe Miaela Polnarefa, mada ovaj uopate nije imao
gramofon, pa ak ni elektriku. Bilo je ljubavi i na
medurepubli kom nivou. Nakon onog zemljotresa u
Skoplju, u D~ania mahalu je doaao simpatian
Makedonac i svirao Bebi serenade sopstvene
proizvodnje. I, svako je nekog volio. Jedino Celo nije
nikog. Tek nakon nekoliko godina mu je na moru jedna
dama u opasnim godinama aaputala zanosno: "Slavko,
dragi Slavko." U to vrijeme i ja sam ozbiljno radio na
medurepubli koj saradnji; u vozu za Novi Sad sreo
sam Olgicu Mili, balavicu kojoj sam napisao veliku
poemu "Olja Milieva", zbog ega me Matija
unaprijedio u Homera.
Onda je nastupalo i vrijeme kolektivizacije
ljubavi, jer su momci uglavnom harali u parovima.
Bra a Petkovi i bra a Turi imali su uspjeha na
plesovima, iako su bili oajni plesai, a usamljeni, koji
su obino dobro plesali, postajali su nespretni. Recimo
Hoki; mada je imao i pare i "fiata", skoio je s mosta
zbog svoje ljubavi, uzviknuvai uvenu re enicu:
"Recite joj da je volim!" Iz vode ga je, pijan, izvukao
84

Svabo vodnik. Ne znam da li je i Gero izgovorio istu

reenicu, jer je naslijedio Hokijevu ljubav. Gero je imao
princa i tek se vratio s privremenog rada koji je trajao
cijela tri mjeseca.
A ato se tie mojih
ljubavnih jada u
nastavcima, bilo je
ovako: naaao sam u
Kaatel Gomilici novu
sezonsku ljubav, Anitu
Vasi s Dedinja. Pred
njenom majkom,
raspuatenicom, morao
sam da glumimn
holandskog hipika
Harija i da troaim ko
papagaj svih aest rijei Naaao sam u Kaatel Gomilici
engleskoog kojeg sam novu sezonsku ljubav.
znao. U vrijeme tih ljubavi izgubio sam i gornju
dvojku, desno, nakon jednog odli nog skoka na morsku
stijenu. Poslije sam imao stotine djevojaka, ali su me
sve ostavile. Ostavljale su me i u jesen, i u zimu.
Pokuaavala je da me zaatiti Ljiljana Petrovi ukradenim
stihovima: "Neka to ne bude u proljee", ali uzalud.
Ljubavi su i odlazile bez voznog reda.
 85

ONDA KAD JE JURIO KURIR

Stanovao sam u kui preko puta Rasadnika, ato je

znacilo u ono vrijeme gotovo sreu. Nije svako imao
takav pogled na veliko kraljevstvo mladih sadnica,
poredanih s jedne i druge strane puta, kao ja. Steta sto
ovjek nikad ne zna u ato e iz djeteta izrasti, pa se ne
sjeti da sve to u pravo vrijeme opiae, nacrta il1 snimi.
Inae, kako e ljudi da mi vjeruju da je ~ivot onda bio
bajka, da se pria koju kazujem dogadala u doista
bajkovitim okolnostima.
Na poetku bajke kroz Rasadnik joa nije jurio
Zato je tu stanovao Husnija, upravnik, i on je na
Kurir.
neki nain upravljao bajkom. Njegova ~ena, kojoj nikadd
nismo znali ime, a koju smo zvali naprosto
Upravnikovca, za Nove godine glumila je Djeda Mraza.
Vozala se naokolo, po mahali, na Red~inim zapre~nim
kolima, ili saonicama, i preruaena dijelila poklone djeci
zaposlenih u Rasadniku. Imali smo u Prvoj
Prvoj
osmogodianjoj i drugu Djeda Mrazicu, majku ili
pomajku, ne znam tano, Tanje Nikoli, koju su svi
lako prepoznavali na akolskim novogodianjim
zabavama, ali ona nije ni upola bila kao Upravnikovca.
Husnijini sinovi, Taran i Sejo, bili su dobri momci,
strogo vaspitavani. Kad bi ih majka zovnula da pru~e
ruke, oni su ih i pru~ali - za aibu. Pogotovo ako bi se

narugali Pupoj ili Mai Cikari. Ili, ako bi Taran

zapjevao Doji "Daj mi mama pet dinara, igra kino Doj-
Doj". Imali su ti dobri momci i "fabrike" skije, i svoj
arobni brijeg, a znali su dobro i da igraju fudbal. Seji
86
dule i rekao
je jednom neko podmetnuo topovsko
Dodaj!", a ovaj je pokuaao da doda i polomio nogu. A
onda je stao na go "Jedinstva".
Poslije je i Taran s mosta pravio "lastu", ato je,
svakako, za pamenje, baa kao i ona epizoda kad su
Taran i Sejo bili "zakon"
na Bjelavama, kao
studenti.
Dok je trajala bajka,
Rasadnik je imao i
rasadni ki put, koji je bio s
obje strane oivicen
visokon bagremovom
~ivicom, i dijelio ga na dva
potkraljevstva. Bio je
odvojen od ceste velikom
kapijom na kojoj smo se
vozali, a koju su za Prvi
maj radnici ukraaavali
cvijeem i krupno is-Jedan od snimaka Tarana i
Seje iz vremena kad je ve
pisanom praznikom bajka poela da jenjava.
parolom. Sjeam se da je u
tom zakapijanom zemaljskom raju radila neka Danica
s Ru~ice. Sjeam se i Maae. I Abida. Ferid je danju i
no u brinuo da se ata ne ukrade. Zbog njega smo,
vjerovatno, izbjegavali rasadniko voe, kradui radije
Karlovo gro~de i jabuke, ili ribizle Ludwiga Wolfa, do
kojih smo se auljali kroz visoku travu u Fiakalovom
dvoriatu. Ili je trajalo opsadno stanje na moju jabuku,
zbog ega je majka morala u akolu da tu~i Jocu i Haju.
Ova dvojica su, ipak, jedne veeri upali u Rasadnik i
obrali mu[mulu, ijim su plodovima vraili osvetu na
mom prozoru.

U Rasadniku su povremeno radili i aci. Cijela

Gimnazija. Moj brat je dovodio svoje akolske drugare
 87

da nabrzinu izue vjeatinu kalemljenja i zarade koji

dinar. Sve su to sada ozbiljni ljudi, koji su u potpunosti
zaboravili kako se kalemi. Viae ne razlikuju kruaku od
jabuke ili aljive. Ne razlikuju ih ni Hasib ni Kemo.
Svejedno, vjerujem da se i oni sjeaju kako je bio divan,
kako je bio zelen Rasadnik naaeg
djetinjstva.
A onda je u Rasadnik doaao Kurir. S njim i Uzeir
Isié, koji e, kasnije, postati doajen konjikog sporta u

Projahao u sedlu pola stolje a - Uzeir Isi .

BiH, projahavai u sedlu cijelih pet decenija. Za

Kurirom su stigli Zirant, Kometa, Grom i kobila
Gondola, koja je plovila zelenim prostranstvima dok
nije uginula. Isi, kog nismo zvali dzokej, neko
binjed~ija, s Kurirom je imao najviae uspjeha. S njim
je 1960. dobio jugoslovenski derbi, a zatim i nekih
osam-devet trka. Bio je to nepobjediv konj, i ko zna
dokle bi uticao da ga nisu jednog dana prodali za sto
dvadeset hiljada. Onda su jednog deka nazvali Kurir.
A ato se tie ostalih trka ih ~ivotinja, izgledalo je
ovako: Zirant je garantovao, Kometa bila vjeito druga,
88

Grom mijenjao adresu. U to vrijeme igrali smo se joa

konja i binjedzija. Medo Pupalj je bio stariji i on je
kopirao Uzeira, ali je bio previsok za jahaa i zato mu
nije stajalo paradiranje po rasadnikom putu. Valjda je
imao namjeru da joa raste, pa je ubrzo napustio jahanje.
Umjesto njega doali su iz Cazina nekakvi djeaci, koji
su nam rekli da su "troberci". Mi tu rije nismo
razumjeli. Vjerovatno nisu ni oni, pa smo ih ismijavali.
Na ~alost, Kurir kroz Rasadnik nije dugo jurio.
Nisu ni ostali. Ve 1963. nema ni jednog od pomenutih
konja, a kao utjeha ostaju samo pastusi Janja i Jala, koji
su povremeno bili i zapre~ni konji. Uzeir i s Janjom
dobija jednu trku, a onda kupuje svog Apsolventa, koji
je uvijek i svuda stvarno bio apsolvent. Nakon nezgode
sa zapregom, u kojoj su gotovo pogubili glave Abid,
Mase i joa neki, Janja i Jala se sele u atalu Veterinarske
stanice, a Taran i Sejo s roditeljima na Staru stanicu.
Bajka polako jenjava. Te 1963. ve je bila sruaena i
rasadnika kapija. Na oborenom stupu sjedile su Nada,
Marija, Hida, Fiketa, Senija i odrasli djeaci iz mahale,
koji su nagovarali Ibru Trebu da im pjeva bezobrazne
pjesme za ~utu banku. Ja sam otvarao prozor da
neutraliaem situaciju: na "suprafon" stavljao sam jedno
udo nevideno, prvu extended-play plou sastava The
Beatles "From Me To You", koju je brat donio iz
Londona, s prvog putovanja brodom.
Te godine su The Beatles snimili i dvije velike
ploe, izazvavai groznicu koja e kasnije ui u knjige
kao bitlsomanija. Te godine sam ve dobro znao da
vozim bicikl i maatao da postanem slikar. Te godine je
Husnija Panama pokuaao da napravi elektrinu gitaru,
a Sabo - televizor od pivskih flaaa. Te godine, koja e se

pamtiti i po smrti D~ona Ficd~eralda, u mahalu su

doselili djeaci iz Skoplja, a Cukljan se spremao da ode
na Autoput. Te godine je i Rasadnik zauvijek umro.
 89

COVJEKS FOTOGRAFIJE

Onda kad joa nisam imao ni onaj svoj RR 230,

"svirajuu kutiju" zamjenjivala mi je jedna fotografija.
Visila je na mom zidu i ispod nje je pisalo:
HUSEIN
BRKIC SVIRA I PJEVA NA RADIO-ZAGREBU. Bio
je to fotos za obo~avatelje, ali, kako sam bio isuviae mali
da bih Brkia obo~avao, esto sam se pitao otkud to tu.
U to vrijeme pobli~e sam upoznao jedino Huseinovog
oca mislim zabunom. Bio je kova na Brklji i nije me
posebno zanima0, a poznanstvo je sklopljeno tako ato
me je ovaj nekoliko puta opleo ko inom preko le a,
zamijenivai me s Trulom, koji mu je, prolaze i u akolu,
uvijek zatvarao vrata neosvijetljene radnje i bje~ao.
Husein je vjerovatno tih dana bio negdje na turneji i
sjeao se svirke u "Paviljonu" s kontrabasistom
Stjepanom Staniem i njegovim bratom Dragom,
violinistom.
A koju godinu ranije, umjesto mene su pred
"Paviljon" odlazili drugi, odrasliji. Tad se govorilo:
Idemo gledati pjevae", a pjevae su uglavnom sluiali.
Ni talentovani fudbaler Smail Leli , kom su
prognozirali sjajnu budunost, ali ne kulinarsku, nije
bio naroito odrastao, ali je ipak "gledao" pjevae. To
je i mogao, jer mu je oeva radnja bila u neposrednoj
blizini. Sjea se kako je Husein pred "Paviljonom
sjajno svirao svoju "dallape" dugmetaru, koja je 1954.
u njegovim rukama proizvodila preko etiri stotine
melodija. O Brkiu mi je priao i Muhamed, koji je s
njim nekad svirao gitaru. Meutim, meni je trebalo
 Y19970

weoceve

wwowwt
 91

trideset godina da shvatim da je ovjek s fotografije ne

samo Bia anin, nego i prvi ovjek iz ovog kraja koji se
okuaao na estradi. Od 1947. iaao je direktno u program
Radio-Zagreba, pratei u ono vrijeme uvenog
narodnjaka Tuzlan i a. Pratio je i druge, ~ivei u
Zagrebu sve do penzije, do 1984. Neki ka~u da je malo
svirao, malo taksirao. I jeste: penzionisan je kao
taksista i vratio se u Biha, da se sjea nezaboravnih
turneja i dana podijeljenih po zagreba kim kafanama s
Tinom, Franom Alfiroviem, Salihom Aliem i ostalim
boemima onog vremena.
Ne znam ato je bilos onom njegovom slikom, koja
me godinama uporno gledala sa zida. Nestala je, valjda,
u vrijeme mog
poznanstva" s kovaem
Brki em, za kog nisam
ni znao da je Huseinov
otac. Ja ionako nisam
baa mario za
narodnjake. Nije mario
ni Stjepan Stanic,
kasnije nazvan D~imi,
pa je propjevao joa pred
"Paviljonom", da bi se

kasnije, u Tuzli, s
Huseinom raziaao.
Svejedno, D~imi je
ostao u Huseinovim
Slika kojoj je rije ve odavno
albumima, zajedno s o

nekim 1zgleda ovako.

bratom, S

glumcima, sa Serbom i ostalim svijetom. Naravno, i sa

Huseinovim sinovima, Hasanom - saksofonistom i

Nijazom -

gitaristom, koji su svirali prvo u VIS-u

Meteori, a onda u Plavom ansamblu, pratei cijelu
"zvjezdanu praainu'" oko svijeta. U tim albumima nema
92
ni
Tina, jer se Husein s njima nije slikao. Nije se slikao
s Tasunom, mada su drugovali i zajedno svirali joa prije
rata.
Husein Brki sada ~ivi potpuno sam,
i
zaboravljen. Na Staroj stanici prelistava uspomene. Na
nastavnik
njegovim vratima piae da je diplomirani
muzike. To je ispisao onako, da se sjeti ko je. Iz istih
razloga ode ponekad do Doma penzionera i, kao nekad,
zasvira s Muhamedom. I tad je opet sve na trenutak
isto; opet je onaj stari Husein, s fotografije koja me

stalno vraa u djetinjstvo.

P.S.
Husein Brki je umro negdie pred rat, pa pria o
njemu, neato ranije pisana, sada ve ima drugo znaenje;
ona blijedi i nestaje, bas kao ona fotografija sa zida.
 93

TONI MAJSTOR IZ ZABORAVA

Fotograf! Kako to samo miriae na zaborav, na

vrijeme iza nas. Ta rije kao da je izronila iz dubine
proteklog doba; rije nesporazuma, koja nikako ne
mo~e da se uklopi u SAD, da nade sazvuje. Tu rije
ionako ve dugo niko ne izgovara, a fotografske radnje,
gdje se uvijek poraao neki radosni tren zaustavljene
vje nosti, preselile su se ve dugo u sjeanja, koja tek u
magnovenju mo~e da uznemiri neka po~utjela
fotografija.

Ovoga puta ispriau vam dosta tu~nu priu o

fotografu, naravno, ukoliko vam je uopate do toga.
Zamislite sliku: naokolo vrijeme - u sredini ovjek,

zaboravljeni fotograf, onaj ato je uvao tuda djetinjstva,

tude mladosti i ljubavi, od teake prolaznosti. Ili, joa
bolje; u sredini Toni, naa gradski foto-Toni, opasan
94

godinama nesjeanja. Neki ga se sjete, tek kad naide.

Kad ode do "Grila". I pozdrave ga. I on opet postoji,
kao ovjek - vizuelna informacija. A nekad je bilo

dovoljno samo rei njegovo ime, pa da nam pred oima

proleti sva arolija fotografske profesije.
Sjeam se majstora joa iz kasnih pedesetih, kad je,
nakon naukovanja po mranim zagrebakimn
laboratorijama dr~ao radnju u Prekounju, odmah kra
Une, u onoj staroj Mraia kui. Tu su neki momci, ueci
fotografski zanat, od Tonija preuzimali tajnu kako da
ljudi s portreta ostanu
mladi, ili, kako da
Svatovi Ostanu
zaustavljeni u trenu
dok se smiju,
poredani oko mlade
koja nikad viae nee
skinuti svoj duvak.
Prolaznici kroz ovaj
grad, koji su htjeli tek
da se slikaju za
uspomenu, nikad
odavde otiali nisu, jer
majstor je ~elio da
ostanu tu, s nama.

Kad je sruaena
Mraia kua, Toni je
nastavio da radi u Foto-Toni (lijevo) u aetnji "ulicom
gospode Biaéa"
ateljeu
Ljerke Silberatajn. Ili kod foto-Smaje, svejedno. Radnja
snova je, uostalom, trajala, makar u pokretu. I majstor
s njom. I opet se bilo na svom, u kui Missonija, prema
Boricima. Opet se okaila ona stara firma FOTO-
TONI, koja je i dalje mamila ljude pred objektiv. I opet
su dolazili momci da pomognu, da zanat naue, da
 95

shvate kako pod crvenim svjetlom porada crno-bijelo

se
udo trajanja, kako se uspravlja vrijeme koje je proalo.
Gledao sam djeake kako danonono navrauju u
Tonijevu radnju i godinama mi nije bilo jasno zaato
dolaze. Pitao sam se ata to u ateljeu tra~i jedan od
Missonija, ata Ive Uremovi, ata moj akolski drug
Bruno, ata jedan Marijan i bar dva Arnautovia. A oni
su tu otkrivali uda mra ne komore. I to u sjajno
vrijeme; vrijeme radoznalosti i slikanja svjetlom.
Godine su tekle i djeaci su odrasli. A onda
majstor iznenada skide onu tablu FOTO-TONI,
zauvijek. Ni primjetili nismo kad su nestali likovi iz
izloga, kad su otiali u album haosa, i kad je starog
majstora smijenio drugi, vrijeme - majstor zaborava. I
majstor je kao sjenka u sred prie o sebi. A kamere u
prikrajku ute i beskrajno snimaju isti prizor: dosada
i raspad materije. Onda odnekud doe i izmeu
praznih zidova lebdi majstor. Sa zida se cijedi tuga;
majstor je obgrljen vremenom i ne mo~e otud da izade
i za sobom zalupi vrata. Ne mo~e Toni Bajer. Prebire po
glavi i prisjea se: Ljude je silne spasio od zaborava - a
oni njega? On je tek povremena slika u oku prolaznika.
Zato me ne bi iznenadilo da se i sam u udu zapita:
Fotograf? Sta je to fotograf?
96

SVE MOJE JESENI SU TU}NE

U vrijeme dok su u gradu joa sve stvari bile blage

kao lahor, imali smo i naae Gajevo aetaliate. Imamo ga
i sada, ako baa ho ete, mada je to ve dugo tranzitni

put, strahovito lii na ovjeka iz kog su izvukli sav

koji
sadr~aj, ostavivai mu tek golo ime. Poato nemam
namjeru da itaoca gnjavim pri om kako je posje ena
cijela francjozefinska generacija kestenova, te kako su
bedemi pomjereni i istorija obmanuta, povjeravam mu
na uvanje neka sjeanja.
Rekoh, sve stvari su tada bile blage kao lahor i joaa
nisu bile izmialjene neke teake rijei, pa smo lagodno
provodili vrijeme na tom aetaliatu, aetajui i brbljaju i
o mjeseini, naaim tobo~e velikim ljubavima i slatkim
curama za jedan dan. Ljeti smo se tu skrivali u sjenke
drvea i gajili vjene ljubavi, koje su se najeae gasile
ve iza prvog ugla, a u jesen su umirala naaa
poznanstva, osjeajui kako besmisleno auati mrtvo
liae pod stopalima. AUTUMN LEAVES - kao u
pjesmi, koju su onda izvodili Keli Smit, Zilijet Greko
i joa mnoge i mnogi. Zurili smo iz ve eriu vee na naae
veli anstvene sastanke, koje smo zakazivali stalno u
isto vrijeme i pored istog drveta, pa su se i stabla u
Gajevom aetaliatu pomalo razlikovala, poprimajui
ponesto od naaih osobina. Ako je neko drvo bilo tog i
tog, onda je to drvo doista bilo tog i tog.
Naae drvee nismo nikom ustupali ili
iznajmljivali. Jedino smo, ponekad, mladima
dozvoljavali za koju cigaretu da se sastaju kod naaih
 97
stabala, u ranim ve ernjim terminima, tjerajuci ihh
poslije bioskopskih predstava punih tuge do Boga, da
bismo pod li nim drvetom nastavili iskopirane filmske
idile, loveci svoju slatku pticu mladosti. Uostalom,
mladi su imali joa dosta vremena da mirno naslijede
neko stablo, ukoliko neko od nas odseli ili ako neija
ljubav zavrai u braku. Kao i oni prije nas stabla smo
doslovno tetovirali imenima, kako bismo sa uvali naae
ljubavi zauvijek, ili,
pru~ili materijal
nekim buduim
ljudima, kad budu
prouavali istoriju
starih balkanskih
ljubavi, da imaju ata
da "otkopavaju" i
dovode u jedan
hronoloaki red.
Pojma nismo imali
tad da pro~ivljavamo
varljivu sreu lutrije
na naaem aetaliatu,
dobijajui i gubei,
zaljubljeni ponekadi
u one priproste
Miao Buvljak, ja, Hinjo i Nijo, kao
ku ne pomo nice ato
Prognanici 1z Gajevog aetaliata
su izlazile na kratko,
kao u filmu "Dva sata za ljubav", zbog kojih smo mogli
1 da zapla emo ako nas ostave svojom voljom, ili voljom
gazda, ijim su ~enama predstavljale prvu rezervu. Tek
kasnije smo shvatili da zbog nekih od njih nije
vrijedilo pre i s trotoara na trotoar, a kamoli ih voditi
u istorijske aetnje, poslije kojih smo im pisali pjesme i
oproatajna pisma puna nevjerice da je ljubav
pokvarljiva roba.
98
To setaliate, tu cestu mlakog sumraka, zvali smo
i Bedem, ato je ona, uostalom, i bila. Nakon aetnje
posjedali bi upareni po ostacima zidina ato su nekad
oznaavale kraj svijeta, da hvatamo zvijezdu koja pada
i poneku laku notu s gitare, koja je naae veeri bojila
blagom neprolaznoa u. Na jednom uvu enom mjestu
postojala je neka baraka, koja joa uvijek postoj1, ako to
italac ~eli, na koju je oslonjen, jedne veeri, nesretni
Ceha ispjevao uvenu odu svojoj Radmili. Tu je i Mio
Romi prvi put isprobao prste na gitari, shvativai da
mo~e da odsvira sve osim pjesme "Rupa na mojoj
cipeli"', s kojom je Peko varao svoje prve ljubavi.
Budui da je tu bio neka vrsta inventara, Brane Grubor
je esto znao da na
Bedemu s gitarom
zanoi, uvode i u
pravu dionizijsku
no deke iz kom-
ailuka, zanesenhe

svira e Gugu i
Boaka. Kako je
Bedem bio kom-
ailuk i mladim
diskofilima Niji i
Miai Bubalu, kao i
Todari, koji je bio
posljednje izdanje
Badija Holija, i oni
su uestvovali u
svemu onome ato se
desavalou GajevoOm Huki - momak koji je sjajno svirao
aetaliatu, naroito dvije melodije, a treu plakao
kao muziki arbitri
Svoju gitaru iz podruma iza Poate nerijetko je dovlaio
i Huki, momak koji je sjajno svirao dvije melodije, a
 99

treu plakao. Le~ali su mu laki komadi "Napoleonov

pla", "Zbor derviaa" i "Addio mare, addio bella
Napoli', dok je ostale pjesme svirao tako-tako,
prosje no kao i dani kroz koje je protutnjao pijan i
neshva en. Izjutra bi tu osvitale prazne boce, koje su
mirisale na ve ernje vino, ono oporo oklajsko iz
podruma, a kraj boca, na kaputu, i Mesud Tunjo, moj
prijatelj klavirista.
Poslije, kad stvari viae nisu bile blage kao lahor,
taj svijet je jednostavno nestao kao balon od sapunice.
Sve naae velike i male ljubavi otiale bez traga sa starim
kestenovima, zbog ega smo, ubudu e, izbjegavali da
tuda prolazimo. Ipak, ne znajui otkud tu, ponekad sam
zaticao sebe kako u jesen, kad emocije naprosto poplave
ovjeka, aetam tim bivaim aetaliatem, zvi~duii pjesmu
Sve moje jeseni su tu~ne". Ko zna, mo~da sam gazei
po uvelom liau, mogao da dozovem onog sebe od prije
dosta godina.
100

GELENDERI - NA`I GELENDERI

Ovo posveujem Miai S. i njegovoj generaciji ko1a je,

otjerana s Gajevog aetaliata, otkrila da ljubav postoji
i drugdje.

Gelenderi? Sta znai ta rije? Nijemci bi na rije

Gelander samo odmahnuli, jer to je za njih tek ograda,
ograda uz neato. Romanti ni Francuzi bi to pretvorili
u balustrada. Talijani u parapeto. I, mo~da bi se prisjetili

Zimski pogled s Gelendera na Hotel "Park" bez "priljepka"

neeg, neeg ato je samo njihovo. I opet bi to bila
ograda, priruje i niata viae. Ali, postoje i gelenderi koji
imaju posebno mjestou ovdaanjim ljudima i piau se
os weals 'I[BAZ 0119I[Ze.I S ns oupa[ B1s3{uI
BANUI III *31opuojo) aloAS I[EWI IAopei3 ns LaS
EALIS [ ousliIJA
zu Isou nufei nloas oxEas °ouzEA al[u a_[a pes L
'nuijnig e
lo V SEA 'I^Eu sloa1 '3low 3lpao oupal
n ojser 0AIp oupol 3l qplLanpo ".AB[3 n ouuoiiqoId
PIqBIS eUAONola eJOqap eu!jsiu n ouiloig vjaa1p aa_vu
poN :EpIAS ^eq 3s WEA ONE III vuuapuajag vu "unpas
3as
g e u I 0JSElu[Ialp ouzo{u I o1se{uialp 'ni 13do al
I 'BUIUuOIA EONpnq ez ioIS Ox3uod . iuniep '1ouipeu
BuOII euo[ e[eaepop as ns euiloy fOAL ! VfOAL
uSe I oUAB]Soupsl 1polLI epnas I 'Iu[e] q[luislp
OA0103 NIun_eq Luiiqz BIIq ns Blox e[Bqeis osouu OAlZ
n ! 'ouepaIod znpzn adnjyn ejea[zoin as e[oy *XISYOT
NSIEuSuods ouZalqz1su I 'ABqn{[ naId nloAS BZ UIOxnI
woisalaJu I[esIdez seu po 13ouu ni ns alox EAoyis
qLABonu q[aid . »s ounalstud ouol1qnl1ez Ez np30aqE
19Neu ouus ![ ep ouLIO[AOId ep *3q9s juEs oue_njsoid
ep !II 31a1e31o Dald oupsls 3s ep xo1 3Nd1_ aluIO3
eu ouepals 'npe18o eu ouiOex 3s BIJSII N »uslTIA
n aJEinJEz B »zalas OAo103 "Eqop EN[EIud 3oxu
zI ueu n_eur sloisod alp3su _ol .Aeqn!j »IE]S a_eu
o1EZ 13lIAs II![3Seu I peI3 [EAO ns I[isndeu euiaozOA
uiuABp uIyON ol[ep euelioeIOUIS uil1ues uurysu
sI ns IISI10 alpAo ouues 3AZ 3U .JOpusJIy seu]
uuOdsn eu nao[ uou[en[s IOYOU
n o1(sod oulei epes I y! lox "eiei t eueur y{u_epEs
LJ3puj !IIq ns oj 1of *3lu ez. nuo 1 - n_eN °1sopeju
oje[eds al oi_ oi_ou al E]tq sy11osapueso I qnasapuepas
otua3ap lIap ajolio zo1 eojusu! euijqz B1
epei3o e] °[u_3lIus OA0103 I IuIOun 1[elue|ys oxe[od
BzIOY 8oxJeyiq s OeIs 3s ns pE BUBp yiuo po B]a![
1OMOd-1OMOLJ Po "yijaspzas yiuSEX pO A390 °nIjuIs n
1HSuojDq [euo t "eUolTIAPI pox 'IuJAIp {euo B1SOu E[eu
Bap e[eds eloy "jeuey zn epeiao euo al OL 'D uA!PA
102
sarajevskog Vilsonovog aetaliata. I hipi-klupe, kod
Parkuae. Otputujem mislima u tude uspomene i vratim
se ovdje. I vidim: naai Gelenderi su ipak naato posebno.
Joa uvijek, kao da spajaju dva svijeta, spajaju dva mosta
i dvije mladosti, malo zaboravljeni, i prividno mrtvi.
Alejom aeta fantom proteklih dana: mladii i djevojke
naginju se nad vodom, uz ogradu, i puse. Zvone
poljupci iz dubine vremena. Bunili smo se
sedamdesetih kad su na Gelendere postavili gradsku
rasvjetu, naae male tajne da obasjaju. Ili, kad su vidik
nagrdili nekim kioscima. I ta je pobuna joa u nama.
Setamo u mislima. I u stvarnosti. Setamo kroz
proalost. Hodamo oprezno, da se ne sudarimo s neijom
uspomenom, s nekim zamialjenim sanjarom ato srie
prvu pjesmu o ljubavi. I, dok hodamo, pardon,
nastojmo da ne gazimo po liscu, ako je jesen. Od toga
ovjek mo~e da se rasplae. A ako nije jesen? `etamo i
Gelenderi nam se ponovo raduju. Oni su ~ivi. I sve ono
ato je ~ivjelo s njima. Dovoljna je tek jedna aetnja da se
to shvati. Ili, tek pomisao na njih.
 103

DACI-PUTNICI

Volio sam, putujui, da ih se sjetim i da umjesto

svih onih konduktera, koji su odavno penzionisani ili
mrtvi, brojim i izvikujem u sebi imena njihovih
stanica, s kojih su polazili u naa grad po znanje i
saznanje o jednom ljepaem ~ivotu od onoga iza njih.
Brojei tako, imenovao sam i polaziata njihove nade,
bude i njihove davno usnule vozove, po kojima su se u
ono vrijeme navijali satovi, ili regulisalo ljudsko
budenje po prizemnicama uz prugu.
Stizali su vozovima sa sjevera i juga; budni i
bunovni provodili gotovo cijelu svoju mladost, nikad
ne saznavai ata je to prvi ples. Dodu rano, a odu kasno
-no za dan zamijene. Njihovi su bili svi lokalci, svi
motorci i teretnjaci, sve ono ato su para i motor vukli
do grada i nazad. Posmatrao sam te vozove iz svoga
dvoriata, pretrpane ak i izvana, jer su mnogi aci bili
prisiljeni da uska u na rampi na papu ice i odbojnike.
Kako je samo bilo va~no uhvatiti voz, 7AKE THE "A"
TRAIN, da se poslu~im naslovom jedne melodije koja
se i tada sluaala. Neki su to radili i po cijenu glave,
bje~ei kao posljednje hulje pred kondukterima koji
nisu vidjeli dalje od svog nosa i propisa, ne misle i o
posljedicama. A posljedica je bilo raznih: nekad bolest
- nekad pad - svaki put nesre a. Nesre ni i unesre eni
nisu ni slutili da praktino utvrduju predeno gradivo
o Ani Karenjinoj, zadnji i jedini put. Jednog momka iz
Uciteljske, koji je s papue pao pod tokove i izgubio
ruku, sreo sam nakon bar dvije decenije u jednoj
104

osnovnoj akoli, gdje je uio dake znanju i sebe

zaboravu. I, on se onog doga aja s rukom viae ne mo~e
da sjeti: umro je prije nekoliko godina od posljedica
stare nesree i prestao bilo ega da se sjea. Kud je otiala
sva njegova nada s kojom je, pozdravivai se s ku om i
uku anima, prvi put krenuo vozom u grad?
Ti dobri momci uili su uglavnom po adavim
vagonima zadnje klase i p0 nezagrijanim stani nim
ekaonicama, spavajui ljudski jedino nedjeljom. Neki
od njih su i pjeaaili dobar komad puta do stanica na
kojima je pisalo na oba pisma: MARTIN BROD,
KULEN-VAKUB, LOSKUN, RIPA, CAZIN-
SRBLJANI, GRMUSA, BOSANSKA KRUPA,
BOSANSKA OTOKA..., ak i zimi, jer tek poneki je

Neki od njih su i pjeaaili dobar komad puta

mogao da koristi labave familijarne veze i kako-tako

prezimi u gradu, cvokoui po memljivim i hladnim
podstanarskim sobicama bez elektrike. A u akolu se
moralo, pa taman se od umora stidno zaspalo na asu
 105

stroge profesorice Vinke Drozdovski, ato se, konano,

moglo objasniti jedino na popravnom. O tome bi
najbolje mogao da ispria Hase Karaibrahimovi iz
Krupe, poznatiji kao Karelijev brat, koji je takode bio
Kareli, ali u jednom bla~em obliku, poato se
zadovoljavao tek sendviima od gramofonskih ploa, u
vrijeme dok je iaao s mojim bratom u Gimnaziju. On,
Rifko i Vlado Masla, toliko
i nazad, da bi tom kilometra~om
su se naputovalido akole
mogli gotovo dva puta
da opaau zemljinu loptu.
Sjeam se iz onog vremena i nekih lijepih
putnica-gimnazijalki, uglavnom kerki otpravnika ato
su i stanovali i radili malim staninim
u
zgradama, koje
se, najeae, ve nakon godinu-dvije prestaju vraati na
polaznu stanicus ~eljne gradskog ~ivota iz akole bi se
poudale za neke pogreane tipove i ostajale. Neke bi,
ipak,zavraile akolu i otiale na fakultete, ali su i one
zauvijek ostavljale ostarjele roditelje da po usputnim
stanicama ekaju znanje po koje su ih poslali. Me utim,
nisu bolje prolazili ni oni koji su umjesto ~enske imali
muaku djecu. Uzalud su ekali i jedni i drugi.
Neki od tih neobinih putnika su i sa mnom iali
u akolu i dobro znam kako su tih godina vjetrovi i kiae
tukli njihove prozeble duae. A oni to, vjerovatno, viae
ne znaju; raatrkani po ~ivotu nee valjda da se sjeaju
tih sirotinjskih vremena, zaboravu predaju i zauvijek
svoja udotvorna putovanja do arobnog grada u kojem
je ekalo znanje. Uostalom, njihovi vozovi odavno
kunjaju po depoima, baa kaoi njihov ~ivot ondaanji.

P.S.
Ovo je bila jedna od pria o onim ljudima koji su svoje
vrijeme jedino snom obiljetli, zbog ega o njimna viae niko
nee pisati. Kako, medutim, samo napisano ostaje (Verba
volant, scripta manent), takoi oni, evo, biwaju besmrtni.
106

PRLJAVII RAZMA}ENI

Nema onog ko nije imao tih godina uai. Za tren

dodu odnekud, domile male, velike, razne. Jedna
hoda, stotinu voda. One velike zvali smo babuake,
mada ne znam kakve su veze imale uai s ruskim
izrazom baba. Ne znam ni kakve su veze imale s naaom
1grom. Tad smo se uglavnom igrali kauboja i
Indijanaca, partizana i Nijemaca. Prljavih i
Razma~enih nismo se igrali. To smo bili. U Razma~ene
su spadala "gospodska djeca", koja po pravilu s uaima

Prljavi i Razma~eni sa uiteljicom Bosom

-

nisu imala niata, ali se i

njima deaavalo da
poneku
zbave. Pokupili bi to negdje usput, u akoli, u igri
Poslije je bilo problema. Roditelji Razmaaenih dolazili
su da se ~ale kuama onih drugih, u akolu i na slina
 107

mjesta za ~zaljenje. Naroito su dolazili u akolu i tad bi

doslovno stradao neko od onih djevojica i djeaka koji,
mo~da, nisu ni bili krivi, ali sus Razma~enima sjedili
u istoj klupi. Najnezgodnije je bilo to ato smo stvarno
bili podijeljeni: Prljavi su bili prljavi, razma~eni su bili
Razma~eni, Prljavi su uvijek imali uai, a Razma~eni
nisu imali niata.
Medutim, zvanino niko nije imao uai. Osim Tina
Ujevia. Culi smo da je on jednom organizovao na stolu
utrku uaiju, te tako postao jedini poznati ovjek s uaima
u istoriji. Na sto je stavljao uai i nastavnik Eugen
Antolek, kad smo uili lekciju o njima. aci su se
pritom crvenjeli ili u~asavali, zavisno od toga u koju su
kategoriju spadali. Obi no su se crvenjeli djeaci i
curice iz slabostoje ih porodica, gdje su uai dugo
zaboravljale da je rat odavno minuo. Bilo kako bilo, ni
Prljavi, ni Razma~eni nisu htjeli da imaju iata s onim
malim, bijelim napastima na Antolekovoj katedri.
Nastavnik je izvodio jedno po jedno dijete, objaanjavao,
ispitivao, tra~io da mu neko otkrije arobnu formulu
kako se ta gamad tamani. A tamanitelja nigdje. Izvodio
je uvene u itelji ine guske, musave i neuredne curice
koje je predvodila Fate Bukara; prozivao Remzu, Razu,
Safetu i ostale koje su prethodnih godina esto
zadr~avane u reati, ali niko nije imao pojma o emu on
to govori. Tanja, Seka i druge, koje nisu spadale u
guske, nisu imale ega da se stide, pa su pokuaale da
pomognu nastavniku, ali nijedna nije znala kako se
ubija ua. Seka je skinula cipelu i objaanjavala kako to
treba udariti potpeticom, a Tanja, iji je otac bio aef
stanice ili slino, otiala je do pei da uzme drvo. Cutali
su potom i jedni i drugi. Tako malu pripadnicu gamadi
niko nije umio da uniati. Niko nije bio dovoljno hrabar
da poka~e lino iskustvo u obra unavanju s tim
krvopijama. Naravno, foliralo se. Onda je jedan junak
108

izaaao dobrovoljno i pokazao kako se to radi. Pritisnuo

je ua noktom desnog palca izvu no ubio. Ubica se zvao

Slavko Celo, a ua je ostala nepoznata. Slavko je jedini

za taj podvig dobio pozitivnu ocjenu, mada je on to
uradio viae iz revolta prema Razma~enima, kaoi prema
uiteljiinim guskama, koje je vjerovatno trebalo i dalje
ostavljati u reati.
Inace, prva poznata ua prije te Antolekove lekcije,
za koju se tano znalo kome pripada, bila je Hakina.
Tako je lijepo aetala po njegovom tamnomn, grubo
pletenom puloveru, dok je Hako spavao na asu. Bio je
to lijep, krupan primjerak babuake, koju je u iteljica
primijetila sa nekoliko metara. To je bilo u vrijeme dok
joa Slavko Celo nije bio "ubica" i dok se joa svuda
trubilo kako treba gamad trijebiti, kojim sredstvima i
sl. Hvatali su djecu po ulici i zapraaivali di-di-ti-jem,
koji je za nas u ono vrijeme pravio lino Hari Truman,
aiaali nas "na sjajnu", otkuhavali nas, parili, prevrtali u
lukaiji. Gaz je po prodavnicama iaao kao lud. Na Brklji
je Ahmetova radnja svakodnevno do~ivljavala
okupaciju u koliko god hoea slika, pa se inilo da na
naftonosnim poljima niata drugo ne rade nego pakuju
gaz za ualjiv svijet. Uostalom, benzin tad i nije bio baa
tra~en; "DASP" je imao svega dva-tri autobusa i isto
toliko kamiona, pa se na gaz viae polagalo. Ahmetov gaz
zaudarao je ulicom, akolskim hodnicima, u ionicama,
po kuama, a Ahmet je do~ivljavao nevidenu
popularnost. Popularnost su do~ivljavali i ealjevi, koje
su pravili od kosti, drveta i aluminija,
nepoderive, guste
i o[tre. Prodavali su se po granapima i zanapima, ali i
na pijaci jer su ih pravili i dovitljivi Krajisnici koji su
oduvijek znali za narodni jadac. Cijeli niz godina
kasnije moglo se nai takvih ealjeva. Cak i kad je gaz
bio totalno demode, poato je odzvonilo petrolejkama, a
na ulicama se pojavili prvi automobili, koji su
 109

preuzimali hranu od svijeta oslobo enog gamadi

zauvijek.
Uvrijeme najezde uaiju ljudi su se pribojavali da
ih ne ukebaju na javnom mjestu s nekom zna kom-
babuakom. Zato su dobro pazili da se ne osramote.
Pazili su i Ekrem i Bend~o, kad su u Ribiu, na nekoj
svadbi, imali jednu od svojih prvih ga~a. Ekrem je bio
dobar harmonikaa, ali je Bend~o, gitarista, bio
pocetnik, pa je sve vrijeme morao da pilji u svog brata
dok ga prati. Najednom je Ekremu to piljenje postalo
sumnjivo, pa je preko stola, usred pjesme, rekao bratu:
"Ako je ua, Bog te tvoj, skidaj!" Na sreu nije doalo do
bruke, jer na kragni Ekremove perlonke nije aetalo baa
niata. Otprilike tad je i Slavko Celo postao ubica, a Aiaa
Malki viae nije imala potrebe da poziva narod na
konferenciju o gamadi. Ipak, joa dugo se odjea parila,
otkuhavala, peglala po aavovima. Dje aci su se joa dugo
aiaali na nulu, a djevoj ice smrdile po gazu ili gustim
neku
ealjevima grebale po glavi, ne bi li ukebale
okaanjelu babuaku na marami. Uaima je, dakle,
bilo i ranije,
poinjalo odbrojavanje. To bi, garantujem,
da su uiteljiine guske bile manje stidljive. I, da su bile
bile guske, na primjer
dovitljivije one druge, koje nisu
da u perad spadaju ma ka
Tanja, koja je stvarno mislila
i pas.
110

KAD SUI KRAVE SKAKALE S NEBA

Bejzin ka~e da su i krave skakale s neba.

Padobranom. Bacali ih Amerikanci poratnih godina iz
aviona, pa, ko uhvati. Tako se i Avdo Civil dohmao
velike amerike krave. Ta pria me uvijek podsjeala na
instrumental Ramrodsa "Riders in The Sky", udnu
melodiju u kojoj se nebom prolama kravlje mukanje.
Medutim, Bejzin seu to vrijeme tek rodio, i ne zna da
krave nisu doslovno skakale s neba, izuzev ako se
nebom mogu nazvati ondaanji mjesni odbori, u kojima
su se dijelile ratom osiromaaenom i gladnom narodu.
Jednu takvu kravu, Zekulju, dobili su i moji roditelji na
Novoj etvrti, ali nikad nisam saznao da li je bila iz
amerike, folksdojerske ili neke tree atale. Zekulju,
doduae, nisam stigao da upamtim, ali pretpostavljam da
su te krave bile dugovjene, jer sam pamtio neke od
njih, a i njihovo potomstvo, za koje niko nije govorio
da se bavilo padobranstvom. Upamtio sam i Piralia
Krilovu, koja je vjerovatno doala odnekud iz Vojvodine,
a koju je Siljo stalno gonio da se bode s tudim
kravama.
Vremena, kad su Arif Mujanovii drugarica Bates
na Novoj etvrti "poklanjali" krave, i kad se mislilo da
ce Amerika i Engleska biti zemlja proleterska, ubrzo su
minula. Ipak, mnogo ata je joa cijeli niz godina padalo
s neba, zahvaljujui malo UNRI, a malo i dobrom
Hariju Trumanu, kom su uglavnom pripisivali jaja
prahu, u narodu nazvana "Trumanova jaja". Osim tih
jaja bilo je i mlijeka u prahu, za koje se govorilo
 111

umjetna varenika". Zamialjali smo ogromnu umjetnu

kravu koja ga proizvodi i u slast jeli, ne bi li se kako
pothranili i dobili nadimak Truman, ato je nekolicini
djeaka i uspjelo. Jelo se tih godina i devino meso,
tvrdo i slano, iz kojeg so nije moglo da istjera ni stotinu
kuhanja. Hranili su nas po akolskim kuhinjama, a
davali su nam i sledovanje amerikog sira ili putra, koje
smo nosili kui. Najsreniji su bili oni koji su, zadnji
u diobi, dobijali s ostatkom putra i veliku limenu kutiju
na kojoj je pisalo MADE IN USA. Poslije smo preali na
hranu u Dom na Brklji. Tad sam zamrzio ri~u. Bila je
zamaa ena neim crvenim, ato se vidno odrazilo na moj
kasniji kulinarski izbor. Iz, jelovnika sam, osim
sva jela koja su sadr~avala ri~u.
sutlijaaa, izbacio
Ali, hrana nije bila jedina pomo s neba.
Usreivali su nas na hiljadu naina: malo odjeom,
malo obuom, pa ak i naliv-perima, koje je kasnije,
gotovo nikad ne nosei svoj pribor za pisanje, gospo a
profesorica Vinka Drozdovski zabijala u pod. Po
njenom mialjenju nisu bila dovoljno dobra da bi
zapisivala asove. Ipak, odjea nas je najviae radovala.
Slali su nam je ameri ke gospoe i gospoda, a dijelila
se uglavnom po kvartovima, pa je i Salih na Brklji imao
pune ruke posla. Neko je onda izmislio da tu odjeu
dijeli i putem igara na sreu, tako da su kaputi,
pantalone, suknje, koaulje, pa i cipele raspar avani na
tomboli, a uskoro je i mlijeko u prahu dospijevalo u
prodavnice. Amerikanci pojma nisu imali da su se
pomalo i prodavali ostaci s njihove trpeze; plesali su
bugi-vugi i pomagali nam da trijebimo uai i stjenice.
A onda su s neba poele da skau i lokomotive.
Prvo male parnjae na kojima je pisalo UNRA, a potom
i one vee, transkontinentalke. Kasnije je bilo i velikih
dizelki s dvije ogromne ruke u stanju rukovanja, na
kojima je bilo krupno ispisano UNITED STATES OF
112

AMERICA. Jednu od tih lokomotiva prodao je Ufa u

stani nom bifeu nekom seljaku, a potom se odvezao

dalje, jer je kupac bio toliko pijan da nije mogao da

www

A onda sus neba poele da skau i lokomotive; Zon i Liha na

jednoj od takvih, znatno kasnije
preuzme robu. To je bilo otprilike onda kad su se
ukidale kuhinje Crvenog krsta, a poneki strani odjevni
komadi mogao jedino nai u "Otpadu" ili na sajmiatu
u Svetoj Klari, odakle je doaao i moj uveni bijeli
kaput, zbog kog zamalo da dobijem kompleks. U akoli
su ga zvali "sestrin kaput", jer ga je sestra prije mene
malo pronosala, pa sam, zahvaljujui Slavku Celi, koji
je jedini znao za to nasljedstvo, nosio taj divni kaput
gotovo se stideci.
Zatim niata nije padalo s neba. Zato smo joa dugo
razvlaili odjeu i obuu koju uglavnom nismo
kupovali sve i da smo htjeli, jer se nije imalo gdje
kupovati. Industrija nam je bila tek djevojica koja
obeava. Igrali smo se u ameri kim prnjama kauboja,
uvajui potomstvo onih krava za koje se mislilo da su
 113

dame 1z Kanzasa. Te nove krave mirno su pasle na

Podvinicama, po Maskari i Had~iabdia-giavici, a
Dedo, Kamara, ja i ostali bili smo "jahai na nebu",
svjesni da su i Zekulja, i Krilova, i velika Civilova krava
odavno pojedene i zaboravljene.

XA
14X161
114

BATINE IZME

Svi smo onda te izme imali: crne, sjajne,

dugotrajne. Kupe nam ih za broj vee, a mi ih
razvlaimo bar dvije-tri godine, perui ih generalno po
lokvamai pazei da se sluajno ne probuae. A one su se
slu ajno i buaile, pogotovo na mjestima gdje su bile
zavrtane, ali to se gotovo nije ni vidjelo. To zavrtanje
bilo je moderno i prestavljalo je pravi sirotinjski hit.

Crne, sjajne, dugotrajne, ali i radne - Batine izme

Presavijea sare za dva prsta i odmah si glavni. Izbjegnea

ak i crne kolutove oko listova. Ali, i
pored svega toga,
prie o Batinim izmama ne bi ni bilo da davo nije u
nju svoje prste umjeaao; davo, ili akolska naredba,
 115

svejedno.
Zbog te eksperimentalne akolske naredbe
ispozdravljali bi se svakodnevno s Batinim izmama,
ostavljajui ih pred vratima uionice. Tako smo
praktino nauili da je istoa pola zdravlja, pa su nas
zbog "higijene" sve manje slali u oaak, u magarecu
klupu, iza table, ili da kleimo na kukuruzima.
Naro ito ako smo za prezuvanje imali joa i natika e,
koje e, kasnije, odigrati kljunu ulogu u ~ivotu jednog
mladog sportiste. Te natikae su inae bile prava
glupost, jer smo izme ionako redovno prali, i to u
akolskom umivaoniku, na ato su posebno bili osjetljivi
direktor Gojko i njegov zamjenik Jovo. Deaavalo se da
Gojko pohvata perae izama i postroji u direkciji, a
onda ka~njava svojeruno, u emu je bezgranino
u~ivao. Kad je otiaao u Sarajevo, ostavio je taj model
prijateljskog ubje ivanja Antoleku, koji nas je upao za
zulufe.
Da budem iskren, s tim prokletim izuvanjem su
nas prili no gnjavili: izuj se, prezuj, pa pravo u
u ionicu, po pamet. Poslije, od silne pameti, neki bi
zaboravili ata su vani ostavili, pa uvukli noge u tudu
obu u i - eto uda. Pogotovo kad se zna da je neko imao
stare, a neko nove izme. One nove su mirisale po gumi,
dok su stare najeae imale miris kakav ne bi trebalo
pominjati, pogotovo ne pred osobama koje jedu, koje su
Mislim da
upravo jele, ili koje su po prirodi gadljive.
Citalac tano pogada kakav je to bio miris. Takve
nekakve izme imao je i D~ane. Jednom je doalo do
straane "zabune": D~ane je poslije nastave pokupio
nove Truline izme, a Truli su ostale njegove. Onda je
Trule, taj uveni fala-pjeva pjesme "Saloma", htio da
zgrabi moje izme dok sam se obuvao, pokazuju i svoje
lone. Kako smo se tad hranili na Brklji, ili u akoli, ne
znam ta no, svako od nas je stalno vukao sa sobom
 116

neko lone, od kojih je Trulino bilo najvee. Na putu

iz akole pravio mi je njime neki milion kvrga na glavi,
a ja sam, ~rtvujui glavu, bje~ao da bih izme sauvao.
U okupaciji mojih izama u estvovala je i Trulina
majka. Sutradan je doala mojoj kui da ih zaplijeni, na
ato nisam pristao. Naravno, nije pristala ni moja
majka, koja joj je pokazala inicijale H.D., ispisane na
izmama mastiljavom olovkom, emu se ranije dosjetio
moj brat. Tog dana nisam smio u akolu, pa je u iteljica
sazvala vanredni roditeljski sastanak, kome su
prisustvovali i daci, i niko se nije izuvao. Moj otac i
Marko doali su pripiti i stalno neato mrmljali izmedu
sebe, a Savko Celo i ja krili smo se zbog toga iza
njihovih leda, propadaju i doslovno u zemlju. Slavko
je isto imao te Batine izme, ali nije imao duge
pantalone. U kratkim pantalonama i dugim smeim
arapama sjedio je u klupi baa onako kao i dvije
prethodne zime, vjerujui da e mu ipak, koliko sutra,
Kekika saaiti te duge pantalone snova. Srea da ga
zbog kratkih pantalona niko nije tukao, kao ato je,
neato kasnije, brkata nastavnica urdinka poateno
izlemala Seada Bugara kad je doaao u akolu bos, u
potkuaulji i gaama-minimalkama. Ne sjeam se kad je
zavraio taj muni sastanak. Trajao je valjda cijelu
vjenost. Sjeam se jedino da je bilo reeno da izuvanja
viae nee biti. I nije ga bilo. Osim na fiskulturi, ali tek
onda kad nas je od Bose preuzela Zorica Markovi, za
ije smo asove uvali naae natikae.
Godine su prolazile i Batine izme su polako
izlazile iz mode. Ve u sedmom razredu Slavko Celo je
nosio kanadsku kaki-uniformu, koju mu je poslao u
paketu, ujak iz Toronta, a na nogama je imao crne
sprinterice ato ih je Jozo donio s Autoputa. I ja sam
uskoro preaao na moderniju obuu: imao sam jednog
od narednih proljea talijanske apagerice, zbog kojih
 117

sam u gimnazijskoj sali, ni kriv ni

du~an, dobio po
nosu. Bilo je to ovako: Maci nije imao
patike i htio je
u mojim novim apagericama da igra fudbal, a ja sam,
sjetivai se Batinih izama i Truline okupacije, pokuaao
da ih zaatitim.
Vrijeme Batinih izama e kod nekih djeaka
potrajati joa koju godinu i doekati nove generacije.
Potrajae i natikae. Tako je jednog dana i Namko
protrao u natikaama kroz cilj, postavai republiki
prvak na etiri stotine metara. Uesnici trke, koji su
uglavnom imali dobre patike, blehnuli su u ono ato je
imao na nogama, misle e da je u pitanju neki atos. A
atosa nije bilo. Da se tog trena traka mogla da vrati
desetak godina unazad, vjerovatno bi u svemu tra~ili
poneki atos. I, niata im be bi bilo jasno. Nikako ne bi
mogli da shvate svu traginost i maginost koju je imao
onda jedan sirotinjski hit.
118

PO VA`EM IZBORU

Da je kojim slu ajem, ranih aezdesetih, u potrazi

za ovcom, sa svoje malene planete pao medu nas, dok
sluaamo emisiju "Po vaaem izboru", Egziperijev mali
Princ, sigurno bi rekao: "Ova muzika mo~e biti dobra
i za srce", jer nema sumnja da je tad Radio-
Luksemburgu konkurenciju pravio Radio-Zagreb, i to
baa tom podnevnom emisijom, koju je nezaboravno
uredivao i vodio Fran Potonjak. Bila je to luda
emisija, zbog koje je aest puta sedmino vrijedilo sjediti
kraj radija i ekati da gospon Fran pusti sve naae i
njegove muzike ~elje u velianstveni etar. Cekajui
tako, nismo propuatali ni desetminutnu gnjava~u
"Dogodilo se na danaanji dan", koja je iala prije te
famozne emisije, pa smo se usput i istorijski
opismenjavali nakon taktova apice "A sad" Zilbera
Bekoa. A potom - zna se, apica koja je godinama za nas

bila klasina najava sree: Tomi Dorsi "Na sunanoj

strani ulice" i - naaa emisija.
"Po vaaem izboru" uvijek se pratila do odjave, do
znaka za puni sat, pa smo zbog toga esto kasnili na
predas. Sav onaj rok i sav onaj pop bili su nam va~niji
od svih asova i pred asova na svijetu, i nije nas
posebno uzbudivalo to ato su nas u akoli zapisivali.
Pred profesorima se nismo htjeli da
pravdamo, jer
ionako ne bi mogli da shvate kolika je u nama bila ~elja
da po ko zna koji put ujemo obe anje Peta Buna, kom
smo, uostalom, u to vrijeme svi pisali pisma, da e biti
kod kue, ili, recimo, Celenanovu tvrdnju da je ona
 119

rodena za njega, pa ak i pitanje jednog doma eg

momka o tome `ta da se radi nedjeljom. Sjeam se

24
zabavne melodije

aSED SE
TRASE NOCNI TWIST POLETARC
ESEN NA RUBU ULICEZYo KABAMI
MEAV DA LI PoZNAS Rt MORERUKE

U emisiji "Po vaaem izboru" redvno su gostovale i dvije

Cure, koje su se skupa zvale "Duo Hani"

trenutaka kad bi Fran rekao da ti i ti uenici te i te
akole iz Bihaa, tra~e tu i tu melodiju, u kojima bi se
moj dobri RR 230 doslovno prenemagao. Doduse, ja
nikad lino nisam tra~io ak ni Bilija Vona ili Luisa
120

naaoj kuci to bila zadu~ena sestra,

Primu, jer je u za
tako da je umjesto mog imena, uz Hidanovo i joa nekih,
imala svesku
njeno ime bilo esto pomenuto. Sestra je
sve hitove i izvoae
u koju je, po datumima, zapisivala
s redovnim
koji su tutnjali tih godina. Kad je prestala
onu svesku,
sluaanjem, ja sam nastavio da ispunjavam
za koju bih danas dao cijelo bogatstvo.
U gimnazijskim danima dru~io sam se s Nijom i
Husom, koji su bili istinski diskofili, pa sam imao koga
da u akoli svakodnevno gnjavim pri om o Petjuli
Klark, Cabiju Cekeru, Fetsu Dominu, Bobiju Darinu,
Roju Orbisonu, Triniju Lopezu, Vandi D~ekson, Hariju
Belafonteu, Netu King Kolu, Koni Frensis, Brendi Liy
Diju Klark, Periju Komu, Litl Evi, Sedousima i drugim
zvijezdama te podnevne emisije, koja je za nas bila 1
ostala najbolja u istoriji ljudskog roda. Jedino nisam
imao ni sa kim da oplakujem moju najdra~u pjesmu,
Cuvaj se grede", koja mi je ranije nekoliko puta zapela
za uho i nestala, jer Fran, kao da viae nije znao da
izgovori njen naslov. Te pjesme jednostavno viae nije
bilo, i pored toga ato su se i dalje vrtjeli svi mogui
strani standardi. Tek nakon dvadeset pet godina
ponovo sam je uo, kad sam zaudo uspio da nabavim
plou, s tom pjesmom, holandske grupe Peter en Zijn
Rockets od tetoviranog zagrebakog diskofila Miroslava
Jantola. Tako je pjesma "Kom van dat dak af", "Cuvaj
se grede", ili kako ve hoete, postala moje vlasniatvo
i mogao sam, najzad, do mile volje da je sluaam.
Jednog dana sam shvatio da emisija "Po vaaem
izboru" jednostavno nema smisla. Ne znam kad se Fran
iskrao s radija, ali sam primijetio da neato nedostaje. I
ne samo neato. Dorsijeva apica bila je zbilja sve ato je
Ostalo na sunanoj strani ulice iz onih vremena kad je
Potonjak pravio emisiju. Stvarno, ata li sad radi stari
Fran?
ailb LLEG: M

RION

RECO
DISCO
ON
COC
by

Marin Ho
122

NEDJELJOM POPODNE

Voljeli smo te naae matineje, te plesne zabave koje

su se ina e odr~avale u kasna nedjeljna popodneva u
Domu Armije. Na njih nas nisu puatali bez kravate,
koja je bila dodatna ulaznica, pa smo to udo
pozajmljivali od prijatelja, ili iz porodine garderobe,
zajedno s perlonkom, nekoliko brojeva veom. I, tako
uparadeni stajali smo svake nedjelje u polumraku sale
i glancali cipele o sopstvene pantalone na peglu,
ponavljaju i u sebi jedan od hitova Brajena Hajlenda
One Step Forward, Two Steps Back", ne bi li ikako
ukapirali korake tanga, koje smo prethodno i crtali kod
kue kredom na podu. Cekali smo svaki put nestrpljivo
trenutak kad e onis bine da izgovore famoznu prostu
reenicu "dame biraju", jer gotovo niko od nas nije
imao stalnu djevojku za ples ili baram pojma o plesu.
O hrabrosti da i ne govorim; prii nekom i zamoliti za
igru bio je to onda in ravan podvigu.
Malo ko od nas je znao i da zave~e kravatu, pa smo
je obino donosili u d~epu da nam je drugi vezuju, ili
smo imali onu la~nu maanu na lastiku, koju bi nam
neko od starijih mangupa skinuo jednim potezom i
izazvao smijeh prigradskih kibicera. Bilo
je, meutim,
na tim matinejama i onih koji su znali da vezuju
kravatu, ali i da pleau, ak i na lijevo i na desno. Rale
Bojler je bio jedan od njih. Imao je cijeli arsenal
kravata i stalno ih mijenjao. Imao
je i hrabrosti da
zamoli za ples koga hoe. Gledali smo
ga onako malog
i okruglog i pitali se ata on to ima a mi nemamo, ne
 123

zelei sami sebi da priznamo sopstvenu nedouenost.

Bo~e, kako smo samo bili zavidni tom Raletu, baa kao
i prethodnih godina dok su u modi bili srcelomac
Finkara i elegantni Boro, koji je prvi u gradu plesao
tvist na prepjev Dorsijevog hita "YA YA". Zavidjeli
smo ak i Iliji Ekskurziji, kome niko nikad nije imao
potrebe da na mala vrata dodaje kravatu. I svim onim
podoficirima-ledolomcima, koji su plesali sve i jedan
ples zato ato su imali s kim. Zavist je bila masovna
pojava, pa su esto izbijale tue s vojnim licima, koje su
mangupi napadali pod izgovorom da im otimaju cure.
A mangupi uglavnom nisu znali da pleau, ili nisu bar
zeljeli da se vrte korak naprijed, dva nazad. Uostalom,
ko e onda da bude va~an ako budu svi plesali.

Jozo Kozica, Rade Luster, Hazim Tusko, Vlatko Gaain plus

Osman Kole, s trubom za slikanje jedna od varijanti BPO za

nedjeljne matineje
Jo dugo je bila naaa melodija "Tango ljubomore",
ali ni na nju nismo plesali. Poslije bi nam se i neka
smilovala u trenucima kad dame biraju, pa su poinjali

da pleau i oni koji su se ne kali. Proplesao je i Emir

Cupo. I Peko. A Miki, Vinko Baglava i ja, savladavai
124

na pitanje "Da li
onaj famozni strah od odgovora
ledolomci i otvarali
pleaete?", ubrzo smo posatali
matineje. Mikija i Vinka su smatrali vodnicima, valjda
zato ato su bili sinovi vojnih lica i dru~ili se s nekim
podoficirima, pa su imali dosta neugodnosti. Za Mikija
su znali da ka~u da im se ne svida "onaj vodnik", zbog
ega sami sam znao ponekad da stvar popravljam. A taj
Miki je doista mogao da otvori ples kad po~eli. Poslije
je to polazilo za rukom joa nekima, ak i Bei, koji je
Svoje ime promjenio u Marijan. Slavko Celo misli da
se to deaavalo i njemu, ali nije. Koliko znam, taj nikad
nije plesao izuzev ako ga neka iz Bakaaiaa nije podigla
za igru.
I djevojke iz Bakaaiaa bile su posebna pria. Ni
jednu matineju ne bi promaaile i nikad nikom nisu
davale "korpu". Zvali su ih "mohunjarke" i s njima je
plesao ko god po~eli, ali ih plesai nisu pratili kui, jer
je zbog bakaaiakih mangupa bilo preopasno maknuti
dalje od Plandiata. Valjda su zato te "mohunjarke" i bile
toliko ~eljne igre. Kako je Hoki bio njihov glavni
partner, prije onog uvenog skoka s mosta morao je da
pleae sa sve i jednom. Malo je ko imao istanan osjeaj
za ritam kao taj Hoki, ali on je bio u jednom
primjerku
i nije mogao da pleae sa svima odjednom, pa su se
mohunjarkama" nabacivali i oni koji su doslovno
imali kolac u ledima. Posmatrao sam nekog momka s
Ru~ice dok pleae s jednom od njih; dr~ao je djevojku
kao plug ili ata slino i to je bio doista ~alostan
prizor.
Taj momak je poslije pokupio more "korpi" i viae se
nikad nije pojavio.
Naravno, "korpe" su primali i drugi. Beo-
Marijan, koji je govorio "odoh ti" mislei da se
pravilno izra~ava, za samo jedno vee ih je pokupio
dvadesetak, a onda zauvijek nestao iz grada. Na
nedostatak "korp1 nisam se ni ja mogao da
po~alim;
 125

kad bih skupio sve one koje sam tih godina dobijao,
mogao bih komotno s njima da zapo nem biznis,
otvorivai prodavnicu korparskih proizvoda. Nisam
jednostavno shvatao da se nakon prve "korpe" treba
povuci. Kad ~enske primijete da ste dobili jednu
"korpu", postaju bezobrazne i daju vam ih nemilice. A
neku godinu ranije djevojke nisu smjele ni pomisliti da
odbiju plesaa, jer bi pokupile koju antologijsku
aamar inu. Neki su momci morali katkad i

Mada dobri plesai, neki nisu plesali -

evo zaato

bezobrazlukom na bezobrazluk odgovarati. Recimo,

nakon "korpe" ka~u: "Uzimam korpu, a ostavljam
smee!" Potom nastaje pravi rat; prestaje muzika,
prestaje ples, a onaj vojnik ato dr~i red poinje s
izbacivanjem.
Ne znam tano kad su kravate iaezle s naaih
matineja. Sjeam se da je njihovo lagano izumiranje
po elo ve u vrijeme prve provale muzike za unavce,
kad se ve pomalo mladi svijet non[alantn0 odijevao i
plesao bez ikakvih pravila. Zatim sui prikovali sjediata
u sali Doma i ukinuli na[e plesne nedjelie, gurnuvai
126

zauvijek plesa e u zaborav. Ne pamtim viae kako je

izgledao prolog prie o naaim matinejama, ali epilog je
ovakav: Miki na selu ui ake. Ne pleae. Vinko
Baglava, ije su prczime izgovarali Baglama ili Baklava,
odselio je joa u vrijeme kravata. Peko sad ~ivi u Osijeku.
Mislim da ne pleac. Emir Cupo viae nije me u ~ivima.
Be o-Marijan izgubljen u Zagrebu. Rale Bojler je u
Niau i vjerovatno se manuo plesa. Ista stvar je is Ilijom
Ekskurzijom, koji sad ~ivi u Banjaluci. A Nurija
Kosovi, zvani Hoki, ~ivi u Beogradu i, ka~u, u
"Seobama" Aleksandra Saae Petrovia glumi konja.

PS.
Kao ato rekoh ve, Miki je u Kanadi. Peko povremeno
dode. Ni za kog od ostalih koje pominjem nisam odavno
uo. I ne bih, da se Hoki nedavno nije pojavio u ovom gradu,
na svadbi svog sina. Istina, viae ne glumi, on je producent
na televiziji.
 127

POETA, POETAE MASCULINUM -

Za sve i ru~no i lijepo ato mi se deaavalo u ~ivotu

kriva je iskljuivo prva deklinacija iz latinskog. Onda,
kad nam jeGimnaziji gospoa Cvijeti objaanjavala
u
tu prokletu ~ensku deklinaciju, u kojoj je osim joa jedne
iznimke muakog roda i pjesnik muako, zaradio sam taj
famozni nadimak-titulu - Poeta, u ijem znaku sam
morao da nastavim ~ivot. Mislim da mi je taj nadimak
prikrpila pjegava Esma, koja je vjerovala u sve ono ato
sam pisa0, pa ak i u zada e, koje sam na asovima pro-
fesorice Jurinjak itao i po viae puta. U Esmu sam,
izgleda, bio pomalo zaljubljen, pa sam na velikim
odmo-rima itao pjesme njoj posveene, pred
pred
Zdravkom i ludom Meri. Zaslijepljen lokalnom
akolskom slavom pojma nisam imao koliko e mi
neugodnosti donijeti ve slijedee godine taj ludi
nadimak.
Uto vrijeme je kod nas postoja0 samo jedan javni
pjesnik, Coco, dok su svi drugi pjesnici bili tajni. U
sedamstogodianjem gradu, koji je bio naviknut na sve
osim na pjesnike, niko se nije usudivao da iznosi svoj
smijeani poetski vea, a kamo li da "stanuje pjesniki',
i jedini je Coco bio dovoljno lud da se ponekad popne
na sto u nekomn restoranu i da odozgo recituje ili
kukurie. Meutim, i on je jednog dana napustio grad,
u kojem je ionako samo gostovao "u starom kaputu", ne
ostavivai niata ato bi bilo zanimljivo istoriji
knji~evnosti jedne nespasive provincije. I grad je tra~io
nekog svog, nekog ludeg od svih lokalnih ludakai
128
spadala, nekog zatrovanog nihilizmom 1 svjetskim
bolom, nekog kog e moi naprosto da sprda na svakom
koraku. I dobio je. Bio sam vedeta
-
je koja uvescljavala
priproste i sirove duae, zvjezdica koja je trnula ljudima
svjetlost kad nou u~ga sebe, budala nad budalama.
Poput Bodlera, koji je kosu farbao u zeleno, i ja sam
kosu oblajhao sestrinim hidrogenom, suzio pantalone
do kosti i ludovao. "Zar smo ovo ekali sedam
vjekova?", pitali su se ljudi, koji nisu ni sanjali koliku
mi hranu pru~aju svojim aikaniranjem.
Bio sam joa uvijek gimnazijalac kad sam sreo
Mikija. Malo je pisao, ali je zato mnogo puai0 za svoje
godine, pa sam mu
stalno govorio da e
jednoga dana dodati
joa jednu stranicu
Tragediji genija",
kad doslovno krepa
od cigareta. Poeziju
je pisao i moj drug
Faruk, ali tudu. To
je u Radni kom
otkrio Duako
Trifunovi, vjerujuci
da je i njemu i
publici podvalio
neki tekst iz
"Aganjoka". Faruk je
i objavljivao poeziju,
prete~no moju. Slao Masculinum - u punom zanosu
je gdje stigne m0je
pjesme, a sebe potpisivao greakom. Kad je uhva en u

"lopovluku" prebacio se u novinare i

aesnaestsa
godina se izdr~avao od pisanja, a meni je ostao samo
Miki, koji je u jednoj pjesmi aetaou aarenim dimijama.
 129

Zamialjao sam Mikija u tim njegovim dimijama, na

nekakvom mostu, i mogu vam rei da su mu sjajno
stajale.
Potom su pjesme pisali Minka, Fele i Tomo, te
podoficiri Trajkovi, Ru~i i Olejar. Ovog smo treeg
zvali D~olio. On mi je poklonio neku prugastu kravatu
koju i danas uvam, kao ato uvam i obeanje da u se
dr~ati dogovora iz 1968., po kom bi se Miki, on i ja
trebalo da ukokamo na Novu 2000. Jedini normalan u
naaem druatvu bio je Avdo Vefi, D~olijev klasi, ali on
o Cuett
wwr

-no o voLIM TE PoETA

pauonobo

biti Poeta
I nije bilo tako loae
je bio i jedini pjesnik koji niata nije napisao. Avdo je
bio silan momak i prava je ateta ato i on nije mogao da
S nama ravnopravno dijeli svu onu radost i sprdnjuu
naaim veli anstvenim
koju nam je araija prireivala na
veerima. Dodusc, tad i nije bilo tako loae biti Poeta,

pa ak ni Miki, ili bilo koji drugi pjesnik. Po ugledu

na poznate pjesnike imali smo pjesama koje smo pisali
specijalno za zavoenje aiparica, mada smo tim
stihovima znali da lomimo srce i ponekoj polovnjai.
D~olio je od svega toga vidio samo malo fajde; plesao
Minki. Uskoro se
je samo jedno ljeto udvarajui se
proslavio kao jedan mladi i nei~ivljeni alkaponac, pa je
130

prekomandovan iza brave. Miki je poslije esto

ponavljao stih B. Petrovi a "Teako mu je, tamona
robiji".
r o t Precnon i n t s
SHtetsg*or,Canm.

M.
HUSEIN M. DERVI3eve
Pesnik
7? BIHAC

uOSiA VI
PLK*J*

Nije ni meni bilo lako na slobodi. Oko mene sve

sam diletan, osim jednog visokog momka ije su ulice
bile tuga. Taj momak se dr~ao po strani i ubjeivao
ljude: "Nemaa ti, zemljae, veze o poeziji!", bez obzira
da li su razgovor vodili o poeziji ili o fudbalu. Zatim je
promijenio grad i ime, dobio jednu knjizevnu nagradu
i uaao u jednu antologiju. Poslije se samo jednom
pojavio javno, u Muzikoj; odjeven u crveni samtani
sako, kliktao je zajedno sa mnom jedan uveni
Miljkoviev stih. Medutim, ljudima joa tada nije bilo
ni do pjesme, ni do oluje, pa se bojim da sam i onda imao
kome da poka~em kako izgleda pjesnikovo doslovno
srce. A pokazivao sam ga. Pokazivao sam ak i
Desankine dopisnice, koje mi slala iz nekih banja, kao
i odlija koja sam krvavo zaradio
po raznim pjesnikim
koridama. Govorio sam, uz to, kako sam
spasavao
sarajevske pjesnike maratone, na koje e se kasnije
 131

ugledati i Miki, zestoko zainteresovan za Ginisovu

knjigu rekorda. Svijetu je, inae, sve to skupa bilo
smijeano0.
Onda su mi se pjesnici razbje~ali u vojnike, u
studente, u zaborav. Ponovo sam bio usamljeni,
smijeani jaha, na krhkom konju od rijei. S vremena
na vrijeme poneki momak bi neato i napisao; Huki o
crkvi sa aankom, a Imo neku ljubavnu pjesmu u kojoj
njega i njegovu dragu crvi grizu. "Draga moja, crvi nas
grizu", zavitlavao se Bekir Tica. A grad je joa dugo
ekao na nekog ko nije bio ja, ali ga nije doekao.
Istorija se mnome zadovoljavala. Poslije mene samo
jedno dugo, gluho vrijeme, nakon kog sam opet ja, pa
tek oni za koje sam probijao led i trpio sva mogua
poni~enja. Skrivene iza mene, nove poete niko nije
posmatrao kao nekog ko je upravo pao s Marsa. I niko
za njima nije dobacivao: "Poeta, poetae - masculinum."
132

BITI UPAV, PRLJAV I GLUP

Brice nas uopate nisu voljele. Valjda zato ato od

nas, onako upavih i bradatih, nisu imale nikakve fajde.
Uostalom, mi brice nismo ni imali. Po mahalama su
primitivci ionako za nama dobacivali staru rugalicu
umro brico", i to je djelovalo dovoljno ubjedljivo. Sto
se mene tie, moje brice bile su ve dugo mrtve duae, i
samo su mi u sje anju njihove makaze pjevale oko
uaiju. Stvarno, Alija i Ferid Cupo bili su doslovno
mrtvi godinama. Ovaj drugi je trebalo da mi bude neki
kum i da mi donese crvene izme, ali do toga nikad nije
doalo. Ukrao se sa ovoga svijeta i odnio svoje obeanje.
To mi je dugo bio izgovor pred radoznalcima, koji su
htjeli da odgovaram na neumjesna pitanja u vezi s
kosom i bradom.
Drugi su se vjerovatno vadili na Bitlse, u koje se
u ono vrijeme klelo pola svijeta, a i na
hipike, mada je
sve to bilo najobinija gluma. Medutim, ko se nije
pojavljivao na plesovima, s kojih je u potpunosti bio
istisnut tango, zarastao u kosu i odjeven u aarenu aiz-
koaulju, taj ~enskima nije bio zanimljiv. Va~no je,
izgleda, bilo: biti upav, prljav i glup. Mislim da su to
~enske i tra~ile od nas, pogotovo u vrijeme minia i
seksualne revolucije, iz koje smo isplivali kao
prvoborci. Zbog ~enskih smo, kobajagi, protestovali
protiv rata u Vijetnamu i sluaali psihodelini rok, i joa
nam je samo falilo da imamo
svog la~nog jogija
Mahariaija, koji bi nam obeao Nirvanu a podvalio
marihuanu, pa da popravo vodimo ljubav, a ne rat, i da
 133

se uopate ne u~asavamo nad onim ato je radio Carls

Menson uz pomo joa nekih hipika.

Na vrijeme se priklju ili svjetskoj armiji upavaca - Sjeneu

stilu Bitlsa

U to vrijeme "Vudstoka" i slinih hepeninga, po

svijetu su se postavljali "Kosa" i "Isus Hristos -
134

superstar", pa su mnogi mladi i htjeli da se poistovijete

s Hristom, makar po izgledu. Tako se u naaem gradu,
u drugoj polovini aesdesetih, pojavljuje cijelo stado
novih Isusa, koji od silne lijenosti nisu propovijedali
ak ni puhanje u vjetar. Momci su, dakle, glumili
prljave i porone hipike, a kradomice peglali pantalone
i redovno prali kosu, ne bi li tako uparadeni izbrojali
za sebe ato viae slomljenih srca. Bili su to sve sami
kameleoni, koji su mijenjali svoje perje pratei modne
trendove, a tobo~e se pravili prirodno neuredni. Da se
nije iznenada pozdravio s ovim svijetom, o tome bi
najbolje mogao da ispria Emir. Bio je to momak i po,
i prvi je za se prigrabio nadimak Cupo. On bi nam
vjerovatn0 potvrdio ovu re enicu: Hrista su glumili
listom i svi oni koji su se bavili svirkom. Stvarno,
momci su puatali sve ono ato je htjelo da raste, bez
obzira da li im je stajalo. Kompletne postave Djeaka,
Sjena i ostalih sastava prikljuuju se svetskoj armiji
upavaca. Neki od njih danas su toliko elavi, da je
prosto nevjerovatno da su ikad imali kosu, a kamoli joa
i dugu. Kosu su puatali i diskofili, pa kod Nije, Huse i
Miae, kasnije nazvanog Buvljak, ona je bila samo
nadomjestak, kojim su se primicali svojim idolima.
Bilo je, meutim, i onih koji nikakvu zvijezdu nisu
slijedili, pa ak ni pojma nisu imali emu im slu~i duga
kosa. Takvi su obino tek sanjali da sanjaju i niata viae.
Grad je, inae, dobio prvog hipika tek onda kad
se Stipe vratio iz Zagreba. Bio je to momak koji je furao
svoj fazon i strahovao od Salapure i nekih mahalskih
primitivaca, koji su imali ~elju da ga ostri~u. Medutim,
Stipe, kog je jedino podr~avala ki nekog generala, koju
smo kasnije svi pomalo ljubakali, nije jedini
do~ivljavao neprijatnosti. I ja sam bio jedan od momaka
za neato skromnije atentate, mada sam se, greakom, 1
svidao nekim muakarcima, koji su vjerovatno spadali u
 135

normalan svijet, ali nisu imali normalan

vid, pa su
katkad, mraku, pokuaavali da mi se nabacuju.
u
Neato kasnije za mjesto u modnim
trendovima
izborila i brada. Nastojao
se sam dai tu budem medu
prvima, samo da viae ne viu za mnom "Oj pjesnie s
dugom kosom...", ato je doista bilo odvratno. Ali brada
me za inat nije htjela, pa su me neki tipovi uspjeli da
nagovore da pokuaam bradu navui "pelikan"
gumicom. Tako sam s maljama izbrisao i dobar dio lica.
Poslije sam taj skupo plaeni atos prodao drugima,
Faruku prije svih. Interesantno, to s gumicom kao da
Je imalo efekta; uskoro su dlake po injale da rastu i
postao sam ipak jedan od prvih bradonja. A onda se na
bihackim ulicama pojavio Mado, koji se vratio iz
Francuske. Bio je to najupaviji i najbradatiji momak
koji je ikad viden u gradu, pa sam stidljivo povlaio
pred njim svoje paperje. Odmah iza njega je s pravom
bradom naiaao i Ferid Mia, a iza Ferida visoki pjesnik*
ije su ulice bile tuge, koji je bacio u sjenu sve
prethodne upavce i bradonje, nazvavai ih zakaanjelim
hipicima.
Zatim su kosa i brada gubile znaaj i nosili su ih
najuporniji. Cupavcima su se polako brice vraale iz
mrtvih, pa sam i ostao zato joa dugo vremena jedini
momak s bradom. Tek petnaestak godina kasnije
priklju ili su mi se silni neobrijani muakarci, ali, kako
su to bili momci neuredniji i neukusniji nego i jedan
iz onog vremena, o njima ne ~elim rei viae ni slova.

Visoki pjesnik bo Je, opet, lasan Biacevé. Cibara.

136

SRENA NOVA 1959.

Kad bi se to moglo, danas bih najradije nekom

po~elio srenu Novu 1959. Imao sam samo deset
godina i to onda nisam umio, pa su mnoge drage osobe
prije tri decenije ostale bez moje estitke. Da bih se zato
na neki nain iskupio, uz toplo izvinjenje, pokuaa u da
se prisjetim kako je sve to skupa oko novogodianjeg
slavlja onda izgledalo.
Neki su tada kupovali na kioscima one jeftine
estitke, na kojima se aepurio pingvin nacrtan na
stranici kalendara obilje~enoj velikim kecom, i to slali
s jednom obaveznom reenicom
neizrecivog. Ko nije
imao para, uoi te 1959. morao je estitku da crta. Tome
nas je uio naa nastavnik likovnog Grujo Lazarevi. U
naaem razredu estitke je najbolje crtao Fahro Slino, i
prava je ateta ato bar to nije nastavio, ne dozvoljavajui
da mu se ~ivot u prolazu nasmije. Ja nisam
spadao u one
koji su estitke crtali, ali ih nisam ni kupovao. Naaao
bih tako neku kutiju od cikorije, skinuo poklopac s
napisom "Frank", i na poledini ispisao nekom sve ono
Sto sam ~elio da mu se desi u narednih sto
godina. To
se onda zvalo "zez" i nije bilo
preporuljivo da se
posiljalac potpisuje, pa sam k'o zmija noge krio
identitet. A ato se tie usmenih estitki, one nisu bile
odomaene u mojoj porodici, tako da sam godinama bio
neopredjeljen po pitanju novogodianjih poljubaca i
slinih uda.
Jedino usmene estitke koje sam stvarno
izgovara0, bile su prigodne pjesme na
novogodianjim
 137

akolskim priredbama. Danas ne mogu da se sjetim tih

pjesama, mada Slavko Celo tvrdi da su imale smisla i
da su bile o Djeda Mrazu, u ato ne sumnjam. Naaa
uiteljica organizovala bi u decembru neku vrstuu
audicije, te je prema sklonostima pojedinih uenika
dijelila i novogodianje role. Ja sam uglavnom bio
pretpla en za recitacije. Bilo je 1958. u razredu cijeli niz
malih pjevaa, glumaca i raznoraznih zabavljaa i samo
je trebal0 izabrati prave za predstavu. Seka je pjevala
Zaprosio Alija" - i proala. S lako om je proaao i Slavko
Celo. Bio je to pravi folk majstor i sjajno je izvodio
"Bosno moja"', zabacujui glavu kao poznati narodnjac.
U narodnjake je spadao i Haro Migalo, koji se proslavic
pjesmon "Nabrala je djevojka". Ipak, najbolji medu
njima bio je Ejub, koji je imao loae zube i dobru
harmoniku. Meutim, nisu svi bili izvoai narodnog
melosa, mada se on onda najviae sluaao sa rijetkih
radio-prijemnika; Sead Trule se trudio da otpjeva
"Salomu", i nije uopate loae zvuao, mada je pogreano
izgovarao Salomino ime. Fikra i Smajo Muhin su u
startu otpali. Jedino ato su bili raspolo~eni da odgude
bila je stara akolska nabrajalica "Idu, idu mravi". Smajo
kao Pucin da
Hod~i, poznatiji brat, pokuaao je
proavercuje jednu pjesmu na englaskom. Mislim da je
to bila hit-pjesma Pola Enke "Crazy Love", koju je taj
djeak izgovarao "fejzila", ali mi se nismo smijali tekstu
(o engleskom ionako niko u cijelom gradu nije imao
veze), nego pjevau. Bio je taj Smajo, kao pjeva, zbilja
dobar za izbjegavane.
Ja sam, kao ato rekoh, govorio tu idiotsku pjesmu
o Djeda Mrazu, i to pred
sam in kad gospoda Ana
u razred
Nikoli, Tanjina debeljuakasta pomajka, upada
s punom vreom darova ato smo ih prethodno platili.
Ta gospoda Nikoli je bila obu ena u muako, Djeda
u
nisu
Mraza. Primjetio sam da joj pantalone uopate
138

stajale, mada do tada nisam vidio ni jedno ~ensko u

pantalonama. Osim toga, odmah smo je prepoznali i sve
nam je djelovalo kao najobi nija aala. Kudikamo je
bolje radio nastavnik Grujica, koji je danima donosio
na asove magnetofon, savijao papir u trubu i
namjeatao glas. Htio je da ima ato dublji glas kada bude
prvaiima dijelio paketie, pa je na traku snimao
bezbroj puta jednu te istu re enicu: "Rad kipara
Majore". Nakon izlaska gospoe Nikoli nismo odmah
prelazili na gozbu, jer Ime Ramadan, koji na audiciji
nije proaao s "Patkicom i makovima'", trebalo je da ka~e
jednu ubij bo~e dugu pjesmu o putovanju Snjeaka
Bjelia, pa smo paketie stiskali u rukama i dosadivali
se.
Na naa novogodianji pir pozivani su i roditelji,
koji su uglavnom u e-stvovali samo u refeni, od koje
smo, osim za jelku, sokove, kolae, sendvie, bombone
i Ostalo, lovu davali za krep-papir i aarene balone, koje
je Fikra buaio rokicom. Naravno, kupovali smo od
refene i nakit za jelku, koji je Slavko Celo tajno
pridodavao svom privatnom bo~i nom drvetu. Osim
gospode Nikoli i gospode Bo~ane, Truline majke, koja
je na naaa slavlja donosila okoladu koju je pravila sama
kod kue, malo je roditelja doalo da s nama isprati tu
1958., pa su zastavnik Baglava i porodica Vasili,
ukljuujui i Zdenkovog mlaeg brata Predraga, bili
nekakve zvijezde dana. Sjeam se da je neko od njih
zapoéeo ples uz gramofom, dizui slavlju nivo, i to je
zbilja bio jedan od razloga ato smo se carski
ispozdravljali sa starom godinom.
Ne znam kako su izgledala novogodianja slavlja
odraslih te godine, kao ato nisam bio upuen u te stvari
ni prethodnih, poato djeije nije bilo da zabadaju nos
tamo gdje nije bilo po~eljno. Mnogi od nas su upali
medu starije prvi put u Sokolani, ono kad je Pantin
 139

debitovao s Azrom, i kaddirektora Gojka

su sestre
briljirale s nekim makedonskim pjesmama, koje sam
kasnije pokuaavao
da vje~bam idui
oko stoga sjena, od
ega je Slavko Celo
napravio cijeli
cirkus. Zato sam
vjerovatno to vee,
ve po povratku iz
akole, otiaao kod
Slavka i ostao
uzZ
radio Sve do
slijedee godine.
Kod kue ionakoo
nisam imao
druatvo jer su
sestre bile kod
nekih prijateljica,
a brat kod Tonike
Harlahera, ili kod
Kraso-
Ne znam kakoje izgledalo novogo-
Dubre dianje slavlje odraslih te godine
ievia, ukoliko nije vierovatno ovako
bilo organizovano
sali. Izjutra sam
neko udo od do eka u gimnazijskoj
doaao
skinuo novogodianju masku line proizvodnjei
da je amaterski par G.G.
kui, gdje me je ekala vijest
Tek potom sam otvorio onaj
opeljeaio i naa kokoainjac.
moj paketi: pomorand~e, jabuke, rahat-lokum,
karamele i niata viae.
zanimljive Nove
Poslije su dolazile sve manje
mu nine. A svijet nije mogao
godine, pune pijanstva i
naae akolske zabave nikad viae nisu
nazad, kao ato se ni
Sve viae sam shvatao zaato je D.
mogle ponoviti.
Radovi rekao: "Cekali smo u ~ivotu razne stvari, a
140

samo su nam dolazile Nove godine". Pa, kad je ve tako,

ono ato onda nisam umio da ka~em, evo, sad cu rei:
Srena Nova 1959. svima onima za koje sam tada mislio
da ih volim!

14X181
 141

POSLU}I SE SAM

Ne znam otkud je Alija iz "Trgobiha" prepisao

atos, ali atos je zbilja bio pismen - samoposluga. I to
ne

bilo koja, nego baa jedna od prvih i u Bosni i na

Balkanu. Tako je Prekounje, dobivai samoposlugu
uda
"Pionir" u jesen 1960., postalo posjednik
nevidenog. Dolazio svijet da se ibreti iz drugih mjesta,
na razna uda
sa sela, iz svojih zabiti. Iskreno govorei,
bez
naviknuti, udili su se i Bia ani ovoj prodavnici
bio babica
prodavca. A Alija sve to zakuhao, Hilmija
-

presjekao vrpcu. Ostalo je istorija.

Trebalo je te 1960. dosjetiti se udu. Samoposluge
smo vidali uglavnom u ameri kim filmovima, i jedino
Dvadesetaestim znali su
oni koji su visili pred
zato ato se vizuelno
pouzdano o emuu se radi, valjda
self-service. Poslu~i se
pamtio naziv takvog tipa radnje:
i veliko iskuaenje za
sam. To udo je bilo istovremeno
nepismen potroaaki svijet, koji je oduvijek znao da
posegne za onim
`to je bilo van kontrole. Kupci, koji
velika ogledala, nastojali
pojma nisu imali da ih gledaju
ono ato su mogli ponijeti, prenosei
su da iznesu sve
Ane Oren prikrivenu ovu ili
onu
pored blagajnice
Sitnicu.
A sitnice i drpisale: malo okolada, malo
su se
mirisi. Zene iz prigradskih
bomboni, a bogme malo i
i poneku kesicu kafe,
naselja znale su da ubace u dimije
malo aeera, ili ak kilogram ri~e, ali su kraj blagajne
rastere ene tek za onoliko para
uglavnom prolazile
koliko su bile raspolo~ene da odbroje. U poetku im to
142

niko nije zamjerao, pa su ih puatali da izadu s plijenom,

tako da je poslovoda Sulejman morao pojedine artikle
da otpisuje. Cekalo se da se svijet navikne, pa se i nije
baa uvijek skretala pa~nja onima koji su mislili da su
neprimijeeni iznijeli sapun u d~epu, kolonjsku u
kiaobranu ili, naprosto, u mre~i neku sitnicu za koju do
tada nisu ni znali da postoji. Deaavalo se da poneki
kupac odnese kui ak i korpu, koja bi kasnije obino
postajala sastavni dio bicikla, neka vrsta prtlja~nika.
Naravno, niata nije bilo dovijeka, pa tako ni
popustljivost onih iz "Pionira"; ubrzo se prealo na neke
mjere, zbog kojih su krade bile svedene na minimum.
A taj minimum zvao se "djeja posla".
Za prodavce "Pionira" najvea napast bili su aci
iz Tree osmogodianje. Oni koji su pohadali tu akolu od
1960. su, pokuaavajui da objasne u koju akolu idu,
govorili da je njihova akola ona preko puta
samoposluge. Na velikim odmorima ulazili su
masovno, uglavnom s ponekim aluminijskim dinarom,
a izlazili sa sportskom okoladom ili s napolitankama
"adrija". Poato se za bolje stvari nije imalo para, esto
su ti daci pokuaavali da poneato iznesu ilegalno, ali,
kako nisu svakog puta uspijevali da zavaraju ogledalo,
Sulejman bi esto uhvatio nekog od njih, upao uai i
otimao plijen. Iaao bi i kuama, i u akolu, ali za takva
tu~akanja nije bilo vremena, jer je "Pionir" radio non-
stop. Mogao bi se napraviti podugaak spisak onih koji
su morali da trpe Sulejmanova prijateljska ubjedivanja,
poato bi ih se taj dokopao. Neki ka~u da je Cedo Nakaza
vodio na rang-listi, jer je mali milion puta hvatan s
nekom oveom okoladom ili s kesicom "kiki"
karamela. Me utim, oni iz Mid~ia mahale, koji su u
kradi prednjaili, pokuaali su Cedi da poture svoje
grijehove, naroito zato ato su ga jednom snimili kakko
u duetu sa Zvonkom Slinom, odraduje neku okoladu
 143

PERB7 O o LuUDSi
lbus SHCEP
gomatidotergent PITANJE: Zalte Je
sdani Jnfarki toko

ODIICNO,
BRZD.
JEFTINO Dia 55:

rmiriaa

NAJVEU
PONUDU
retant krwat: pri
VoZNE 20BE ZA SIROKUrorHoRNTu al etereeuje
phesentir éoatei trsvadko ari ovoroikn
UPLARN, PROLETNI MDUNARODNT
ZAGRBACKI VELSAJAM d prHn,
ersanbirau protave 5-edHajise
ovana Zagrebrko relesme
dieluaie-pos3ellial PITANJi Salje 11
doak detrde
e t h odina havtl

Neki su vjerovali da "pere sam" - Albus, jedan od "self

service" izazova
Cistei generalno WC.
Bilo je u to vrijeme i anegdota koje su nastajale u
samoposluzi i oko nje. Jedna je bila o ~vakama. Zvake
su joa "~ive", a akter anegdote je mrtav, pa ga zbog toga
neu imenovati. Evo te anegdote: Kako su i tada
kupcima vraali ~vake umjesto sitniaa, akteru, kom
uopate nije bilo do ~vakanja, nakupilo se po d~epovima
dosta tog artikla, pa je, jednom, nemajui dovoljno za
144

ono ato je dr~ao u korpi, pokuaao da pridoda u

~vakama. Blagajnica je na to rekla: "Ja to ne primam!"
"Ne priman ni ja, a vi dajete", rekao je ovjek.
Kako rekoh, samoposluga je radila non-stop, a

non-stop plele i dogodovatine vezane uz nju. Bilo

su se

je mnogo pria o mangupima koji su znali kupcu da

ubace u korpu i ono ato nije imao namjeru da uzme, pa
je uvijek neko muku muio kako da ne ispadne
smijeaan. Mnogi mladici su dolazili na blagajnu s
higijenskim uloacima u korpi ili kaputu, vjerovatno i
ne znajui emu slu~e, ali su svejedno morali ponekad
i takve stvari da plaaju zadnjim parama ili da se
pravdaju, ato je redovno izazivalo opati smijeh.
Ali, ostavimo sad aalu i pridodajmo, nenapisanoj
istoriji lokalne trgovine, Cinjenicu da je ova
samoposluga takoe prva organizovala odvoz fasunge
kuama kupaca. Ljudi su tad imali obiaj da prvog u
mjesecu pokupuju sve ono ato e im trebati za mjesec
dana, pa je uprava "Pionira" kupila trokolicu, kojom je
Remzo razvozio namirnice po raznim adresama. Bila je
to zbilja zgodna stvar: poslu~ia se, platia, a kui samo
dode. A kako nee i biti zgodna, jer to je bilo vrijeme
uda. Danas se, medutim, samoposlugama viae niko ne
udi. Ljudi se ude cijenama, a ne formi. Zato sam,
upravo, ispriao poneato o onim danima kad su ljudi,
~ivei sretnije, bili formom fascinirani.
 145

KOD ZEMKE

Ta radnja slatkih stvari oduvijek se zvala "Korzo".

Medutim, tako je niko nije zvao. Govorilo se
jednostavno "Kod Zemke", decenijama. Pa i Korzo je
bilo i proalo, doala nova vremena i novi ljudi. I mnogo
ata se promijenilo, a Zemka ista; joa uz osmijeh
do ekuje svijet i razgovara kao da su joa ona vremena
od prije tridesetak godina. A svijetu nikad dosta
razgovora, ni kolaa. I ljudi ne moraju da se pitaju: Ko
e svijetu nakuhati kolaa?, jer kolai su tu - i nikad ih
niko ne mo~e pojesti. I ne samo kolai; tu slatke tajne
aapu u baklave, pa aampite, pa krempite... Probate ovo,
probate ono, pa se sve to lijepo zalije bozom i za ini
razgovorom. I to u jednoj od najstarijih poslastiarskih
radnji u ovom kraju, gdje se narod ve cijelo stoljee
sladi i hladi, kako je ve kome po volji.
Nau ili ljudi tu da svrate, da se zaslade poslije
kina. Ili, kad se umore od korziranja "od kina do
benzina". Kino ve dugo ne posje ujemo, a mnogi i ne
znaju ata je to "benzin" i njima je teako objasniti kako
su bivau "Jugopetrolovu" pumpu pretvorili jedne davne

godine u Turist-biro. Sreom, joa uvijek ima nas, od

nekad, pa niata ovdje ne stari i ne prolazi. Korzom joa
ljubavi, i lijepe, i mi ih
nestvarne
hodaju naae stare
vi amo kako svraaju na sladoled, sparno vee jula da
ubla~e. U nama ~ive susreti iz dalekih veeri, iz opasno
zamaklih godina. U glavi vrtimo filmove iz kasnih
pedesetih i ranih aezdesetih i ponovo iza ugla od
decenija ekaju slatke stvari; jedan "Sladak ~ivot",:
146

Anitom Ekberg, davao se u kinu, a drugi se nastavljao

ovdje, poslije predstave. Umotavamo u uspomene
kolae koje smo davno pojeli i nosimo ih niz ulicu.
I, eto, nakon gomile vremena opet smo tu. Tu su
i bivai aci, ato svakodnevno navrate na godianjicu
mature, oni ato im je u ovoj radnji po injala i zavaavala
Skola. Istini za volju, ovu poslasti arnicu, koja je od
onog rata viae puta mijenjala mjesto, a nikad imid~,
djevojicei djeaci su doslovno pohaali. Ovdje su

Kod Zemke 1954.

poinjale i prve ljubavi, a nekom, bogme, i medeni
mjesec, jer se neke gradske cure kod Zemke "ukradoae"
i odoae tajno na more s momcima
svojih
snova.
Zapisali smo u glavama sve lijepe stvari koje su se ovdje
dogadale oko slatkog i esto brojali uspjeane ljubavi.
Zna se i da se iz ove kue o~eniae, oko slatkog, i
dva stara asa travnatih terena, Deri i Meho. I niata
udno tu nije, jer radnja je bila, i ostala, staro
sastajaliate fudbalera "Jedinstva" i "Signala". Cijele
generacije djeaka s pametnim nogama dolazile su tu,
da se dru~e uz slatke stvari. Zira, Ado, Cigo, lijepi Eno
 147

D~ambegovié, Halili, Glazer, doktor Beko, Kartal,

Gogié, Seki, Medo - svi su ovdje imali prozivku, a ranih

aezdesetih Sejfo je oko radnje okupljao i cijeli bokserski

klub; Vlatka Simia, Picira, Omera Sivog i ko zna sve
koga. Veeri bi propale bez komentara Diae, Ale `tuke,
Ure i Babinog, jer su oni bili ~ive enciklopedije za sport
i oko sporta. I, da radnja nije sluajno bila na Korzu,
vjerovatno bi se zvala "Sport", ili tako nekako.
Skupljali su se tu i gradski la~ovi. Nigdje na
SVijetu nije se tako slatko lagalo kao kod Zemke. La~i
su sustizale jedna drugu. One od jue su bile bajate, ali
Su svejedno prepri avane godinama. Godinama se na
sve to i Zemka smijeaila - odobravala. A kako i ne e,
kad to nisu bile tek muaterije, koje se u radnji zimi
griju, a ljeti hlade, nego najobiniji svjetski prvaci u
laganju.
Proale su neke brze godine; manje se la~e i manje
igra fudbal, ali tu svraaju joa uvijek oni koji su navikli.
Svraaju oni, a Zemka ista. U glavi vrti svoju traku i
prisjea se ljudi ato odlaze i dolaze, baa kao ptice. Sjea
se njihovih pozdrava kad podu. I njihovih razglednica
na kojima se ljeakari bijeli svijet. I njihovih povrataka;
ako su dolazili s mora prvo su svraali kod nje, da se
pohvale i poka~u kakvu su boju uhvatili u Kaatel
Gomilici. Ni iz vojske kad su dolazili, momci iz grada
nisu iali pravo kui. Prea je bila Zemka. I da su se
vraali s Marsa, vjerujem da bi prvo ovdje svratili, a
svijet neka prieka njihove utiske.
148

DEVET0, PA MU`KO

Kad sam se rodio kao da niko na mene nije

obracao pa~nju. Nisam imao ni kuma. "Vrlo va~no,
etvrto dijete", mora da su govorili. Tad je valjalo biti
deveto, pa joa muako, jer oni, koji su bili deveti, deseti,
ili ak jedanaesti, bili su u nekakvoj prednosti: imali suu
kuma, i to specijalnog - Maraala. Onih oskudnih a
lijepih godina, kad su majke imale zadatak da
nadoknade zemlji sva ona ljudska stvorenja koja je rat
izbrisao iz svih spiskova ~ivih, neki su roditelji jurili i
dvocifreni broj, pa je taj uveni kum bio esto pozivan.
Medutim, umjesto njega dolazili su uvijek drugi.
Takvog jednog kumstva prilino se sjeanm. Bila je
1952., i ja sam imao etvrtu godinu, ato je, smatram,
bilo sasvim dovoljno da s prozora Camilove kue u
Ribiu, gdje smo tad stanovali, osmotrim ata se deaava
na Brigu, kod naaeg komaije Huse. Jasno sam vidio
kako pod aljivom, s Aiaom iz Odbora, sjedi ovjek u
bijeloj koaulji, za kog su govorili da se zove Duro Pucar
i da je doaao zbog Husinog devetog djeteta, Ismeta. O
tom neobi nom dogadaju prialo se joa godinama i
godinama, sve dok su kumetu stizali razni paketi. Tri
i po decenije kasnije pri ao mi je Sero o jednom malom
ebetu njegovog brata, koje i danas uvaju.
Te 1952. joa su po Hrastiku ribicki djeaci
pronalazili neispaljene granate koje su bacali u vatru iz
zabave. Bio sam s majkom na Zlatanovoj atrnji u
trenutku kad je odjeknulo nekoliko eksplozija i kad su
neke ~ene zakukale. Zamialjao sam kako izgleda rat dok
 149

je, uz Zlatu, iji su se sinovi Ika i Sero poesto igrali

granatama i glavama, u pomagljavinu udarila i Gopa,
koju su zvali Crvena armija zbog marame napravljene
od zastave. Iste godine Fets Domino snima "Going Too
The River", a Bill Haley and The Comets dobivaju ime.
Tu svirku e nakon
dvije godine Alen
Frid nazvati rock
'n' roll. Te 1952.
Sava Popovi
snima film "Svi na
more. Ribiani o
tome nisu imali
pojma. Pravili su
djecu i strahovali
od zaostalih
granata.
Kad smo
preselili u ku u
kraj pruge saznao
sam da je Maraal
bio kum i kod
Bill Haley and The Comets
Paae, jer mu se
rodilo deveto dijete, ~ensko. Poslije se dugo
dugo
pripovijedalo kako je Paao iz Ribi a putovao u Beograd
na poziv iz Kabineta. Naravno, i u Paainu kucu su
stizali paketi. Zatim i u Kolakovu, jer je, ka~u, tih
godina Maraal bio kum u Ribicu i po trei put. A
tridesetak godina kasnije u tom istom naselju dogada
se scena na kakvoj bi zavidio i Felini, tvorac
"Amarkorda": Neki ovjek, otac desetero djece, juri
naokolo ~enu zbog jedanaestog. Zena bje~i na orah, a
ovjek uzima sjekiru, orah da posije e. Tek kad se
kupilo mnogo svijeta i scena postala "masovka", ~ena
je polako siala. Bog iz maaine spasio je situaciju
Ld NLL^JNYS NINASESTaHa
DH VzaAVS $389NOY I3L
gpaus ptpeagas oeF red
.SOGvIN KVA NAILAFISO%A
ECL NATE7EO INL SNFASoone
 151
preodjenut u radoznalce.
Dvocifreni broj nisu jurili samo Ribiani, koje su
ionako zbog brojnosti zvali "Ribiani
repati" i pjevali
im posprdne pjesmice. Deaavalo se to cudo i u
Prekounju. Mladara i Ciro imali su ukupno
devetnaestero djece, od kojih je jedanaestero ostalo u
~ivotu. Taj fenomen je tra~io trostruko kumstvo:
Nuriji, Izi i Cimani, koje je obavljalo od 1949., kad se
rodio Nurija, do 1953., kad je kum doaao zbog Cimane.
Iste godine kum je preaao kroz baatu i kod Muhe-
pekara, koji je ~ivio u Mladarinom i Cirinom
komailuku. Kamara je Muhi bio deveto dijete, zaato je
dobijao od kuma pakete i rodendanske estitke. Neki
misle da je Maraal kumovao tih godina i kod
Badnjevia, ali nije. Meri se prekasno rodila, 1962.
Svejedn0, dobra cifra: tri kumstva u Ribiu, etiri u
Prekounju. Majke su bile heroine mira.

Klinci iz Prekounja i poneko Maraalovo kume, okupljeni oko

Stipice i Besima na Plandiatu

Nakon skoro etiri decenije teako je reci da li se,

osim pomenutih, rodilo joa koje Maraalovo kumeu
naaem gradu. Po nekim izvorima nije i kumovalo se
samo na desnoj obali Une. Drugi tvrde da je toga bilo
i na lijevoj. Ka~u i u Harmanima, kod Ferida. I u
152

}egaru. Prie kao prie; uvijek navale na nekog ija bi

djeca mogla komotno da igraju u nekom filmu kao ato
je onaj bo~anstveni "Sedam nevjesta za sedmero brae".
Onda su jednog danai ta kumstva neosjetno izaala
iz mode. Izgubljeno je, izgleda, bilo nadoknadeno.
Ostale su samo uspomene i poneki djeiji odjevni
predmet, da podsjeti na onu novoro en ad koja ve
odavno imaju svoju djecu, skromnu novoro en ad iju
privilegiju nikad niko nije primjeivao. Dolazili su
potom nove mode i nova uda, bje~alo se u Svijet,
sunatili se zmajevi, a kako je svijet polako stario i
istorija se obilje~avala novim istorijskim pojavama i
terminima: politikim, sportskim, ekonomskim,
kulturoloakim, svakojakim. Sve u svoje vrijeme, ato veli
narod.
 153

BETON I DUGA TOPLA LJETA

Ja volim Beton. A vi? Za nas, koji smo ga

otkrivali pedesetih i aezdesetih, onih ljeta, od kojih je
svako bilo "dugo toplo ljeto", on je bio i ostao naaa
gradska kult-pla~a. Jeste, kupali smo se povremeno i na
Plandiatu, i na Amerikan evoj otoci, pa i po svim
vrbacima od Dola do Troslapa, ali, dok se zasitimo

nekog od takvih mjesta, eto nas ponovo tu, jer tu su nas.

ekale najzgodnije cure na svijetu, zbog kojih smo

raspameeni mije
aali javu i san,
filmove i stvar
nost. S kraja
Betona uvijek se
ula gitara; svira0
je Gaain, ili neki
od naaih tadaanjih
junaka, ali tamo
naprosto nismo
Bili Stari junaci Betona: Gaain, Picir i
mogli. smo

mali i divili se Kurbeg

tajno ljepoticama, od kojih je

svaka mogla da ponese
titulu "mis pla~e"i da bude inspiracija Roju Orbisonu
za pjesmu "Oh, Pretty Woman", i posmatrali iz daljine
su se izmedu
sve same lokalne tarzane i herkulese, koji

bikinija aepurili "puaui" trokut, ili se pravili va~ni sa

onim svojim amcima, u kojima su djevojke vozili na
arobna putovanja uz Unu, k0ja su se zavraavala
obino nakon pola kilometra, kad bi se neka "misica"
 ENGLESKI SINEMASKOP KOLOR FILM

DUBOKO PLAVO MORE

(DEEP BLUE SEA)
Proizvodajia: LONDON FILM SINEMASKOP KOLOR
Relija ANATOLR LITvAK
aiamef
VIVIEN LEIGH. KENNETH MORE. ERIC PORTMAN

CONEA
 155

za~eljela kopna i rekla: "Sta ti mislia da sam ja?"

Beton je slu~io svima kao neka vrsta aminke, kao
pozornica; djevojke su tu pokazivale, osim na silu
uhva ene "rea" boje i oblina, bikince iz ku ne
manufakture, a momci miaie i one svoje kupae gaice
sa "atraftom", na dugmie, koje su lijepo pristajale uz
tarzanke" i "marlonke" tog vremena. Svaka se
djevojka trudila da bude bar Ester Vilijems iz "Bala na
vodi', a svaki muakarac D~oni Vajsmiler u najmanju
ruku. Uvijek se jedan film vrtio u kinu, a drugi tu. I svi
su mijeaali trake u glavi, maatajui u amcima ili na
vrelom Betonu o kontikijevskim putovanjima na
daleke Havaje. U~ivljeni u uloge, koje smo pokuaavali
da prepiaemo iz nekog ameri kog filma, puhali smo se
pred djevojicama, koje su dolazile, preko ljeta, u
obilatim koli inama kod roaka, iz nekih dalekih
sredina u kojima do tada nismo ni sluajno bili. Tra~ili
smo na kartama njihove gradove i trudili se da
postanemo latovi njihovih srca, skakali pred njima
"lastu" i "prelom" u pliake, samo da se svidimo, a
skakali bismo, vjerujem, i u aau vode, da se tob i
najmanje tra~ilo od nas. Cekali smo uvijek da nas
uhvati par nekih nje|nih oiju i pravili od sebe budale,
vjerujui da te tajanstvene oi, donesene odnekud i
nagledane drugih predjela, postoje samo radi nas.
Cekali smo, a pojma imali nismo kako smo smijeano
izgledali u onim svojim gaama na dugmie i kako smo
neubjedljivi bili dok smo, kopirajui Lalu i ostale,
"puhali" trokut, jer je veina nas joa zaudarala na
poslijeratnu neishranjenost. Svejedno, bili smo
najva~niji djeaci na svijetu; aetali smo dozvoljenim
dijelom pla~e i vjerovali da nam se dive.
Beton je imao svoja odjeljenja i mali se s velikima
nisu mijeaali. Na poetku su se kupali klinci, malo
dalje, u sredini, balavci, a na kraju oni koji su, sa
156
sombrerom kao desperadosi, zanosno prebirali ~ice
gitare, svirajui djevojkama svojih snova "Dajanu",
"Mamu Huanitu", ili pjesmu iz filma "Razbojnik".
Kako smo rasli, prelazili smo postepeno put s kraja na
kraj Betona. I svako od nas je imao ~elju da to ide br~e,
da preko noi stignemo do onog mjesta za odrasle i da
se pravimo va~ni pred curama, mi mali tarzani, loae
odnjegovani na "Unrinom" mlijeku u prahu i
trumanovim jajima. Sanjali smo, a godine su prolazile.
Nismo ni primijetili da smo se naglo primakli
onom arobnom carstvu za odrasle. I viae nas niko nije
tjerao otud. Ali su najednom nestali i snovi, jer, kad
ovjek neato dosanja, ostaje prazan. Zaboravljali smo
pomalo i one ljepotice, koje su morale samo zbog nas
da doputuju iz nekog velikog grada. Bilo je to vrijeme
kad se ve sva unska arolija naglo raspraila i otiala u
nepovrat, jer su ve mnogi okusili more, s ferijalcima,
a Beton polako zaboravljali. Imali smo i svoje djevojke,
ali one ni iz daleka nisu bile tako lijepe kao one ato su
nekad preko raspusta dolazile. Imali smoi svoje amce,
na koje bi se i Bero popalio, i svoje gitare, ali niata nije
bilo kao prije. I pitali smo se: Gdje odoae one ljepotice
o kojima smo sanjali izmedu dva skoka u vodu? I ~alili
ato ih bar jednom ne povedosmo na ledenu "koktu" u
"Paviljon", svijet da nas vidi u trenu dok smo va~ni.
Onda je i Beton po injao da stari. Voda ga je
gotovo odnijela, pa se zbog toga, godinama, iza Parka
odmaralo kamenje, kojim je trebalo da bude pokrpljen.
Beton je, velim, stario, a mi smo bili joa dovoljno mladi
i more nas je zvalo u avanture Kaatel Gomilica.
Uostalom, ni ljeta ovdje vise nisu bila dugai topla, Roj
Tinis se zaboravljao, a lubenica je prerano stizala i
oznaavala kraj sezone.
 157

`TAMPA KOJU SMO VOLJELI

Citaoca e sigurno zanimati poneato o onoj

atampi koja je, u neku ruku, predstavljala zaatitni znak
naseg djetinjstva i prve mladosti, o onim listovima koje
Smo s radoa u pronalazili, a onda nepovratno gubili, pa
ga baa zato vraam neke tri decenije unazad, tvrde i
bili su takvi listovi kakve bi i bogovi po~eljeli na nebu.
Trafikanti su u ono vrijeme doslovno itali naae
sklonosti, pa su ih prema njima i poru ivali - ta no u
broj. Uostalom, tad se moglo za nekoga pouzdano rei:
taj ita toi to. Tako nekako se i govorilo, ili mi se ini.

REPORTER
VIENCARJE KAD
IHoVABO E davaoodrtana

k e rait sot sedsapt vnta, i o

»0d bube do slona« aul

budueg kuma Gurmana

Lutajui tad joa nije ni uo za svog

Od svih ve dugo iaezlih

listova prvi nam je u
ruke doaao "Vjesnik u srijedu", "VUS", ili kako ve
hoete. nedjeljnik mamutskog formata kupovao se
Taj
joa ranih pedesetih, ali ne kod Binje, koji je iskljuivo
 159

nudio Binjine novine ondaanju dnevnu atampu, nego

-

na ono nekoliko drvenih kioska, i iz

njega se moglo
svaata da sazna: ko je najviai, a ko najni~i stanovnik
svijeta, ko je najdeblji na zemaljskoj kugli i slino,
poato su, uz more ostalih, postojale i takve rubrike. Mi,
Biacani, mislili smo dotad da je Iftara najviai na svijetu,
Bajad~a najjai, a najdeblji jedan ova sa Stanice. Jednu
takvu rubriku vodio je i lutajui Gerhard Ledi,
nacrtan s osmijehom od uha do uha, koji tad nije ni uo
za svog budu eg kuma Smaila Gurmana. "Vjesnik u
Srijedu" bavio se i propagandom, ali se ona stidljivo
nametala tek u obliku reklame deterd~enta "Albus" i
praaka za pecivo "Regina", koji su vjerovatno zvali po
jednoj pretpotopskoj domaoj glumici. "Zlatorog" je to
rjeaavao drukije: uveo je nagradnu igru za itaoce,
zbog ega je i moj brat stalno izrezivao kupone,
sastavljao nekakve mozaike, lijepio i slao uzalud.
Zahvaljujui tom bratovom nedjeljniku jedini
dobitnik u porodici bio sam ja: nauio sam i ona
preostala slova i gutao uveni strip "Rip Kirbi", po kom
su neki tadaanji cvikeraai dobili nadimak. Naa grad nije
obilovao cvikeraaima, ali onima, koji su to bili, bilo je
lakae ~ivjeti s nadimkom Kirbi, nego s onim
prostakim Coro, ili Doktor, ato su iskljuivo slu~ili za
nabijanje kompleksa.
Zatim smo otkrili i "Filmski svet", koji je uskoro
postao u mnogim kuama kult atampa. Oni, koji su
imali sreu da nabave neki rani broj, ve 1955. saznaju
da, nakon londonske premijere filma "Rock Around
The Clock", u modu ulaze airoke pantalone i sakoi, a
da se momci tako odjeveni zovu Teddy boys i da su
evropski odgovor na ameri ke mlade ljude koje su
nazivali buntovnicima bez razloga. To naae novo
otkri e, ije smo naslovne stranice s idolima u koloru
lijepili iznad kreveta i po kredencima, nikad se nije
ENww INAV8Y7 NVLTaWO
 161

propuatalo, jer kako bismo bez njega saznali, recimo, da

je 1956. Francuska otkrila novu glumicu, koja ubrzo
ulazi i u naae ~ivote na airoka vrata kinematografa:
Bri~it Bardo. Bog je stvorio ~enu, i samo je trebalo da
joj pridoda mu~eve: Ro~ea Vadima, Zaka Sariea, koji je
pjevao "Blago, blago", i bogatog Gintera Saksa kasnije.
Po preporuci "Filmskog sveta" gledali smo i neke
filmove sa B.B. u Dvadesetaestom, zadivljeni ~enom o
kojoj su u ono vrijeme ispjevani neki hitovi. Sjeam se
i jednog naslova vezanog uz njenog prvog mu~a,
razvratnog Ro~ea, koji je glasio "Anet Vadim postaje
opet Anet Strojberg". Medutim, "Filmski svet" nije
zaobilazio ni domae snage pa, dok su na filmskim
platnima dominirali Brando, Rok Hadson,
Montgomeri Klift i Pol Njumen, on nas 1957. upoznaje
s bra nim parom Markovi , Oliverom i Radetom, a
slijedee godine i s Milenom Dravi. "Filmski svet" nas
je potom ubjeivao da ée Uoren Biti, koji je s Natali
Vud igraou Kazanovom filmu "Sjaj u travi", zamijeniti
D~emsa Dina, ali do toga nije doalo. Svejedno, 1962. u
Beograd dolazi Alen Delon, a dvije godine kasnije i
Hikok. U vrijeme tih dogadaja ve smo dobro znali ko
je D~ejn Mensfild, a ko Kim Novak. Cak smo stigli da
zavolimo i Ivet Mimije, i Sandru Di, a da pre~alimo
nesrenu Belindu Li. I, tako itajui o onima koje smo
voljeli, slali smo tajno slike na filmske konkurse, ne bi
li kako bljesnuli bar u nekom domaem filmu. U svemu
tome bilo je ponekad i humora: neki su slali i tue
slike, pravei opau zabavu za sugradane, sve do poetka
sedamdesetih, kad je "Filmski svet", otkrivai sve ato je
bilo za otkrivanje, naglo nestao.
Ono malo stripova ato su onda dolazili na kioske,
kao i prve dvije serije zabavnih romana "X-100*"i "300
uda", predstavljale su pravu riznicu i ubrzo su postali
naaa nova lektira, a Lun - kralj pono i i ostali junaci
162

stvaraju nove nadimke, kojih se ni do danas neki stariji

itaoci nisu uspjeli da oslobode. U akoli su nam, ina e,
uvaljivali rijetko "Kekec", a esto "Male novine", koje
su na nesreu imale samo onaj strip o Timu Tejloru, pa
smo i zadnju paru davali za "Majin strip", koji se zbog
nekog ko se zvao Flea Gordon, Tarzan, Fantom,
Mandrak ili Princ Valiant, uvezivao u kompletei uvao
kao pravo blago. Nikad neu pre~aliti ato sam takav
jedan komplet Kekicima dao u jednoj bezveznoj
trampi.

PlaviBRO 269
vesnik
19. X 1959 GODINA Vi

EPORYAEE RA
PROS0ST

dana 10 KR E
3razi drazo
jaVSM u
ARU er sam
A ovo,to
SB u dva
mij, nek0
e u prizemlju
iteljí ne stane
arorn. On se

anim smPno0
javiti, jer
lca, kotl oe
Shn dabere

reda

No, naaa otkria su iala dalje, pa smo na kioscima

pronasli i "Plavi vijesnik", koji je ranih aezdesetih
 163

raspisivao konkurse za strip, tako da su mnogi od nas

kupili tuaeve u bojama i iz itaa otiali u crtae. Cini mi
se da je Tomo prvi poeo da crta, ali da nije bio i
najbolji. Daleko najbolji crta u naaoj akoli bio je Beo
Kadic, za kog je prava ateta ato nije naslijedio
Maurovia. I ja sam napravio jedan dosta uspjeaan
strip, koji bi, vjerovatno bio objavljen da ga nisam
uniatio. Kad sam preaao na pisanje, poslao sam
popularnom "Plavcu" svoju sliicu i smialjenu la~o
tome kako volim ozbiljnu muziku, na ato me nagovorio
Sero, zvani Crni Narednik. Kasnije sam poslao joa
jedan tekst za koji sam dobio prvi honorar u ~ivotu. Bio
je to fragment intervjua s nekim glumcem.
Nismo ni primijetili kad je i taj list prestao da
izlazi. Vjerovatno su nas uhvatili na prevaru dok smo
spavali ili tutnjali po plesnjacima i ~urkamai mirno ga
smakli, da bi nam kao nadoknadu probali da podvale
gomilu raznoraznih listova i aund sveaica koje nikad
nee biti naae. Tako je sva ona atampa koju smo voljeli,
doslovno izumiru i, preala u sjeanja, ostavai jedino u
onima nama za koje je svijet onda bio arolija.
14 XI61-
A
 165

ZIMSKE RADOSTI

Onih zima, dok je joa vojska istila snijeg po

gradu, a direktor Gojko produ~avao zimski raspust
zbog smetova i atednje ogrjeva, skije, sliure i saonice
nisu se dosa ivale. One su tada, uostalom, bile stvar
presti~a i slu~ile mnogima za asno puhanje. Ali ne
svake skije i slina uda, nego iskljuivo one za koje se
govorilo "fabri ke", kakvima se najeae nismo ni
primakli. Najbolje smo skije, na primjer, imali od
taraba i pravili ih sami: preko noi bi neije dvoriate
razgradili, poskidali kaiaeve s nanula, pokupili oklagije
i sveano otvorili zimske radosti. Za mnoge od nas
bile su to prave zimske nezgode, jer se esto moralo
objaanjavati porijeklo tih primitivnih skija, vezova, pa
i atapova. Nezgode su se potom nastavljale i na
terenima: kaiaevi su pucali, skije nosile u stranu, ili se
zabijale u snijeg, a da i ne govorim o naaim sjajnim
skokovima na skakalima, kako smo zvali male
skakaonice, gdje smo se redovno brukali istorijskim
padanjem na ledai na glavu.
To brukanje je, dakle, bilo masovna pojava i
jedino su vadili stvar oni rijetki momci, koji su imali
one fabrike skije i cijelo more skijaakih snova. Kako
su se samo lijepo Taran i Sejo spuatali svojim fabri kim
skijama niz onaj famozni rasadniki brijeg, a Mujo Roja
niz Had~iabdica glavicu. Roja je svoje skije dr~ao u
atali, iza naae kue, tako da nisam mogao da odolim a
da ih ne probam. To kako sam ih probao, nisam tad
smatrao nekim lopovlukom, mada je to bila obina
 167

krada. Uzeo sam iz atale te Rojine proklete skije s

pravim vezovima i vukao ih na nogama cijelo jedno
popodne po baati, a onda ih neprimjetno vratio na
mjesto zloina. Prije toga sam pozajmljivao jedino one
skije ato su ih brat i Tonika Harlaher pravili od
cjepanice, koje su se prije svake upotrebe morale kuhati
u velikom loncu da se iskrive. Bile su to dosta dobre
skije, neato loaije od onih ato ih je pravio Alparija, ali
nisu predstavljale baa neko savraenstvo. Da budem
iskren, zavidio sam nekim momcima na onim skijama,
koje su nabavljali u "Otpadu" poato bi ih vojska
rashodovala.
Kasnije su i Kekii imali te skije iz "Otpada'", koje
je gospodin Milan prefarbao "durlan" lakom za
kredence, a Cedo Nakaza i Vojo Pop toliko se tim
puhali da sam odluio to skijaako paradiranje da
pokvarim. Tako je doalo do one uvene pljake stoljea,
ega li, poato sam odvalio dasku na aupi gospodina
Milana i iznio skije. To je bilo u septembru, ne znam
viae koje godine, nakon kolektivne kra e Karlovog8
gro~a, i zloin bi bio gotovo savraen da me nije
gospodin Milan uhvatio na djelu i izlemao, a onda
mirno otiaao da sluaa na radiju emisiju "Veselo vee" u
kojoj je vjerovatno Branka Veselinovi briljirala.
Poslije, u akoli, naprosto nisam mogao da ~ivim od
Slavka Cele, koji je prijetio da e to svima ispri ati, pa
sam morao da ga podmi ujem na pet stotina na ina. To
je bilo dovoljno da zamrzim i skije i skijanje za sva
vremena, i, dok su svi narednih zima vozili svoje
nevjeate spustove niz Had~iabdi a glavicu, za mene je
takmienje bilo skroz zavraeno.
I, poato su stvari tako stajale, brz0 sam preaao u
klizac, naslijedivaineke bratove sliure, ili klizaljke -

kako su nas kasnije, posredstvom TV-a, uili. Te

sliure, klizaljke, ili kako ve hoete, bile su drvene i
168

imale nekih stotinu ko~nih i kanapskih vezova, ali su

i takve bile prva liga za one koji su derali obuu na
Barama i Obarcima. Oni stariji, pogotovo Coro, Feho,
Gale, Kadir Caa, Kaso Rari i Skego, za razliku od
mene znali su i ata je hokej, pa su ganjali aukama neku
izlupanu konzervu po ledu. Kako su prave klizaljke bile
rijetkost, i oni su se zadovoljavali drvenim sli urama,
potkovanim tankim limom za pakovanje. Onima, koji
nisu imali ni takve sli ure, preostajalo je klizanje 'u
standardnim Batinim izmama, ili vo~nja "demije".
Izrezivali smo sjekirom velike komade leda, a potom ih
gurali atapom i uskakali na njih u punoj brzini,
oponaaaju i Zerara Filipa, kog smo vidjeli jednom na
tavanu Prve osmogodianje, kako u filmu 6Til
"Til
Ojlenapigel", bje~i klizei na nekakvom kovegu.
Me u nama bilo je i onih smotanih, koji nisu
imali ni skije, ni sliure i takvi su bili sposobni jedino
za glupo sankanje s klincima. Da stvar bude gora, ni za
prave saonice gotovo niko nije znao, pa su se naai
smotanci zadovoljavali svim onim udima koja su
htjela da klize - od daske do aerpe. Neato sre niji bili
su oni koji su imali "ligure", proste saonice kakve je
dje acima pravio moj otac, ali su i oni zavidjeli
Cukljanu, jer je jedini imao saonice s metalnom
konstrukcijom, fabrike, i da ih uskoro nije prerasta0,
mnogi bi pocrkali od zavisti. Te Cukljanove saonice
preale su potom u trajno vlasniatvo Slavka Cele, da bi
jednog dana zavraile kao zamjena za take, slu~ei zimi
cijeloj ulici za dovo~enje braana.
Bilo je tada i drugih igara na snijegu i ledu,
pogotovo onih kreativnih, pa smo se obilato zabavljali
pravei dzinovske snjegovie, tvrdave i eskimske kue,
za kojima smo tugovali kad ih razori jugo. Jednom je
brat napravio u dvoriatu veliku eskimsku kuu u kojoj
sam po~elio da provedem ostatak ~ivota, ali ona nije
 169

trajala ni dva dana. Tu famoznu kuu, kasnije, probao

sam da rekonstruiaem, pa, kako mi to nije polazilo za
rukom, pravio sam se lud i zadovoljan, valjajui snijeg
i pravei, s Celom u kompi, tvrdave po mojoj baati.
Jednu od tih tvrava Cukljan je pokuaao da osvoji, ali
se povukao okrvavljen, poato je dobio grudvu u nos. To
je sluajno bila osveta za one lubenice koje sam nosio
njegovoj kui.
I, to bi bilo sve. Ovih zima, kad snijeg jednostavo
odbija da padne, a djeca, izgarajui u ~elji za zimskim
radostima, nedo~ivljeno mucaju onu staru pjesmicu
"Zima, zima, e pa ata je?", i ovo je dovoljno da zvui
pomalo nevjerovatno. Ipak, nadajmo se da e se neki
tajni snjegovi sjetiti svega ovoga ato sam ispri ao, pa
obnoviti stare zimske idile, i da ée nevjerovatno opet
postati mogue.
Veliki svetski uspeh; prva pesma nagradei
.UscarOn"
Reirain:
Que serà, será... itd.
QUE SERÁ. SERAA
(Whatever will be, will be) When i grew up and fell in love,
valcer moderato iz filma .Covek koji je I asked my sweetheart (lover)
Suviae 2nao What 1lies ahead?
Ortginaini tekst 1 muzlka Will we have rainbows
Jerry Livingston 1 Ray Eva day after day*?
Here's what my sweetheart (lover) said:
When 1 was just a little boy (girl) Reirai n:
asked my mother What will I be? será... itd.
Will 1 de handsome (pretty)? Que será,
Wiil 1 de rich?* IV
Here's what she said to me Now have sBildren of my Own,
theu ask their íatirer (mother)
Refrain: What will I be?
Que será, será, Will I be handsome (pretty)?
whatever will be will be Will I be rich,
the future's nof ours to see. I tell them tendesly:
Que setá, será!
What will be will be!" Refrain
Que será, serå... itd.
When was just a child in school,
Reci zagredana aznauju 2enski tekst koji peva
i asked my teacher.What should I tryy? Eoris Day
Should 1 paint pictures?
Should I sing songs?* Ovaj origtnalni tekst srttmBo je lvo Robit na piocu
Jogoton br. (6744
This was her wise repiy: Note sa srpskotry atskin prevodonn izasie i esci
Metrunom za vas* bro 10
www*

15
 171

NA SUNCANOJ STRANI ULICE

D~ez je u naa grad 1954. donio Stjepan Stani,

koji se jo[ nije zvao D~imi, jer tada nije snimao niata,
pa ni onaj prevod kaubojske pjesme po kojoj je dobio
nadimak. Zajedno s bratom Dragom, violinistom,
naaao se u sastavu biha kog harmonikaaa i pjeva a
narodnjaka, Brkia, u Paviljonu i tek u pauzama svirao
neato ato je stvarno zvu alo druk ije. Bio je to d~ez -

solo dionice na kontrabasu uz njegov unjkavi glas, ato

se u ono vrijeme omrznua d~eza prodavalo jedino pod
sving ili arlston: Da, gospodine, to je moja cura. Ve
nakon dvije godine, kad je u Zagrebu gostovao Dizi
Gilespi, Stani je zamijenio ozlijeenog kontrabasistu
Nelzona Bojda i postao neato. Bilo kako bilo, ali
injenica je da je narodnjak, moj pred rat upokojeni
prijatelj Husein Brki, namjestio prvi uopate anga~man
D~imiju Staniu.
Bilo je to vrijeme zanosa i obnove i joa uvijek je,
za ukuse iz opanaka i uniformi uteklih vlastodr~aca,
d~ez bio muzika crna ovca, neprijateljski, dekadentan,
zapadnjaki, kapitalistiki, pa, ako ve hoete, i
antikomunistiki, i doslovno je zabranjivan. Doduae,
svirao se na koncertima i plesnjacima, pod
nerazumljivim nazivima, kao improvizacija, ili su se
numerama dodavali predznaci nekih od tada modernih
plesova. Istina, smjelo se i ovdje, na biha kim
plesnjacima, rei "bugiraj mi vugi", ali ne i "d~eziraj mi
bluz", jer ni D~o Tarner kod nas nije bio veliki pjeva
d~eza, bugi-vugija, a Hlavijer Kugat se skrivao iza krune
172

kralja a-a-a. informacije o stvarnom d~ezu

Prve
tra~ili smo na radiju, lutajui po valovima stranih
stanica, ali su nas naai najblizi izdavali, jer su, zaudno,
1Z cuga prepoznavali pravu
muziku i govorili: "Utrni

taj d~ez! Da su utrnuli bi nam i divni film "Bal

mogli,
na vodi", pa nikad ne bismo znali za sjajnog truba a
D~emsa. Luis Armstrong joa je za nas bio
Harija
nadimke Sa mo
nepoznat, iako se odavno odazivao
na

i D~imiju i Tomiju Dorsi da se i ne govori. Za

Pops, a o
bismo saznali da nije
Ovoga posljednjeg vjerovatno ne

D~ez je u Biha donio D~imi, a naai momci prihvatili - ve

sredinom pedesetih

bilo emisije "Po vaaem izboru". Emisija je imala

arobnu apicu - "Na sun anoj strani ulice" u izvodenju

Big benda Tomija Dorsija, pa je ta "On The Sunny Side

of Street" melodija zapravo bila prva d~ez numera koja
nam je legla u uho. Dakle, informacija o d~ezu je bila
naeta i saznali smo uskoro da je u aprilu 1959. Beograd
uzdrmao Luis Armstrong, te da se slikao u Hotelu
Metropol" s domaim trubaem Petrom Vujiem, prije
nego ato se vratio u Ameriku, ostavivai nam "Kad sveci
marauju", da imamo ata da zvi~dimo kad nam je
 173

dosadno.
I, d~ez je iaao dalje, pa su sei kod nas pojavljivale
ploe sa raznim d~ez-izvo a ima, a mnogi su po
domaim plesnjacima pomalo naginjali toj staroj-novoj
svirci, mnogi, pa i lanovi Bihakog plesnog orkestra,
skromno i stidljivo improvizujui. A u Americi su se
stvarali novi stilovi; bilo je to razdoblje ritmova
latinskog juga u d~ezu, vrijeme koje je obilje~io moni
kralj mamba Perez Prado, ije smo "Jabuke i treanje"
svi dobro okusili. Za njim se pojavio i Sten Gec, otac
novog naina sviranja d~eza u maniru sambe i bosa-
nove. Bio je nerazumljiv masi, ali nije brinuo za to -

svirao je svoj kul-d~ez. Dosta kasno saznali smo i o

pjeva icama d~eza, mada su Besi Smit, Mildred Bejli i
Bili Holidej uveliko bile mrtve, a Dajna Voaington se
spremala na onaj svijet. Za nas su zadugo bile novost
okoladne Ela Ficd~erald, Sara Von i Erta Kit, koja je
pjevala sve Hendijeve bluzeve, ukljuujui "St. Louis
Blues", i izrazita plavuaa Pegi Li. A o muakoj polovini
znalo se i manje; oni koji nisu uli za Binga Krosbija,
znali su za uopate prvog tinejd~erskog idola, kom viae
nisu tepali Frenki boj, nego ga zvali imenom i
prezimenom - Frenk Sinatra, i to je bilo bar neato.
D~ord~ Geravin je bio klasika i pominjao se u akoli, ali
su se njegove numere iz "Porgy and Bess" izvodile kao
d~ez. Culi smo i priu o Glenu Mileru, koji je u ratu
odletio avionom u nebo i viae ga nikad niko nije vidio.
Njegove izvedbe kao ato su "In The Mood" i
"Moonlight Serenade" se i danas rado sluaaju, mada ga,
kao i Sinatru, kao i Geravina, sastavljai enciklopedija
d~eza zaobilaze.
Malo je rei da nam se d~ez svidao. Jedino
informaciju nismo imali. Zato, za one okaanjele evo

poetka istorijata: D~ez je nastao krajem proalog vijeka

u Nju Orlinzu, gdje je govorni jezik francuski (na
174

francuskom su pjevali cesto izvoai poput Alberta

Nikolasa) i jedini je plivao uzvodno, Misisipijem. Ta
vrsta muzike je hibrid, spoj radnih pjesama (work
songs), negro-spirituala i evropskih koranica
ukratenih sa bluzom, i njome se prvi proslavio King
Oliver. Potom je doaao Sa mo, koji je nekoliko godina
mladi od d~eza, ali ipak najbolji u "Nju Orlinz stilu".
Ova muzika, nastala kao improvizacija neke teme, prvo
je bila orkestralna, a potom i solisti ka. Cak je i kao
orkestralna imala stalne hot-intonacije sa ~estokim
individualisti kim upadima pojedinih instrumenata.
Ve na samom po etku d~ez nije bio samo muzika
ameri kih crnaca, jer se ve u vrijeme Kinga Olivera i
Sidnija Beaea razvija medu bjelcima diksilend stil, pa i
prvu plou d~eza uopate snimaju bijeli izvoai 1917
Zvali su se Original Dixieland Jazz Band

TAXI

Vo~nju niko nije htio da plati

A ato se tie doma e scene, stvar je izgledala

ovako: Bojan Adami, Mladen Guteaa, Predrag
Ivanovi, Milan Kotli, Boako Petrovi, Miljenko
 175

Prohaska, Mario Rijavec, Mojmir Sepe, Vojislav Simi,

Nada Kne~evi i ostali vukli su se po samoj margini
dogaanja. Bili su, i ostali, tek pioniri Yu-d~eza. Ne
znam kako e se to nekom dopasti, ali s njima je propao
d~ez. I sa D~imijem Staniem, koji je onomad uskoio
u onaj Gilespijev orkestar. Uostalom, D~imi je joa samo
jednom doaao u naa grad, valjda da obilje~i neki samo
njemu poznati jubulej. Tad je ve jahao "kobilu Suzi" i
u Hotelu "Park" se slikao za TV, pleaui s mladim
gimazijalkama, ili se vozei po gradu Feridovim
fijakerom. Vo~nju, naravno, niko nije htio da plati. Ne
znajui da se do te mjere srozao d~ez, osamdesetih
godina je iz Svedske doaao Vlado i pokazao nam kako
rastura saksofon, svirajui u sali Hotela "Park" "Uvelo
liae" i joa atoata ato je bio jedinstveni d~ez, ali
zanimanje za d~ez je u ovom gradu uistinu bilo ve
dugo tek poput uvelog liaa.
Onda je "Bosna" poela naglo da umire
 177

KAFANE ZA DUGO SJEANJE

Kafana je oduvijek bila naaa druga kua. Nekima

i jedina. Oni, koji se sjeaju Stoleta, onog koji je prije
dvadeset godina cijepao drva ispred "Mikinog
podruma", odmah ée to razumjeti. Nismo znalini ko je,
ni odakle je taj Stole, osim da je tu ~ivio, nekako viae
oko podruma. I da je bio eks-bokser. Ako ni po emu
drugom, ta krupna pojava bie zabilje~ena u sjeanju po
zimskom kaputu koji nije skidao ni ljeti. Da, u

jer ata ni
sada, uostalom, kad viae nema
sjeanju, nam
njega, ni "Mikinog podruma", kad na mjestu ove pri e
stoji prodavnica obue "Alpina", koja se vjerovatno ne

sje a ni kupaca od jue, preostaje osim sje anja.

U ona vremena bilo je joa tih Stoleta i podruma,
mada su se druk ije zvali. Zapamtili smo dobro onaj

podrum iza Poate, gdje su kao nigdje, uz jeftino bijelo

- oklajsko, tekle naae prve vinske epizode. Zapamtili
smo i "Rapa u", koja je ekala
starost u zgradi
vazduh u
predvidenoj za ruaenje, da bi odletjela u
jednoj vje~bi civilne zaatite i da bi na njenom mjestu
nikla najvea zgrada u gradu, s lijepom robnom
ku om.
Kako su robne kue po pravilu nicale na mjestima
omiljenih kafana-sastajaliata, smjenjujui ih
umorne:
slinu sudbinu
troane, prosto demodirane i nepotrebne,
imao je i "Lovac", "Plitvice", ili kako vam drago, pa
sada tu mo~emo stvarno da kupimo "sve lepe stvari".
ali ne i one uspomene vezane uz njega. I nekadaanja

"Krajina", ona popularna "Koreja", koje ve

decenijama nema, godinama je najobinija prodavnica
178
keramike i elektromaterijala, koja ne pamti ak ni eho
prozivki na tom zbornom mjestu za pijance.
Doduae, ljudi se nisu sjetili da baa sve kafane
pretvore u prodavnice, pa su i neke ostale, makar u

ljudima sklonjene od zaborava. Recimo, "Bosna", koja

je dvadesetak godina ekala da je neko poateno oplae
i o~ivi, joa je na svom mjestu i joa u nama, sa svim onim
muzi arima koji su defilovali kroz nju, s nedopuaenim
ili tek otvorenim paklicama "drave", s neproitanim
novinama i nedopijenim prvim koktama, sjeanjem
uhvaena kao jednim beskrajnim migom bo~anskog

Desetak velianstvenih - pravac "Bosna"

blica. Pedesetih je tu pjevala Halida, koju je jednog
dana Maka odveo u Zagreb zauvijek. A neato kasnije,
kad joa svaka kua nije imala radio-aparat, "Bosna" je
bila naa zajedniki radio; uvee se cijeli grad skupljao
oko malene baate da uje pjevae. Naravno, i pjevaice,
jer ih nisu baa sve uspjeli momci da odvedu daleko od
nas. Vrijeme je prolazilo i jednog dana saznao sam da
negdje na spratu te kue-hotela, a mo~da i u potkrovlju,
 179

stanuje jedna Nada, koja je imala nauanice i dvije mlade

sestre. Kad su njenu porodicu iselili, "Bosnu" su
pretvorili u nekakvu vojnu menzu, pa u kancelarije, pa
u skladiate ambala~e. Onda je kua poela naglo da
umire, zajedno sa one dvije spomen-plo e i s oguljenom
fasadom s neizbrisivim slovima: HOTEL "B0SNA" i
RESTORAN "BOSNA". Ipak, bili smo zadovoljni ato
Bosna nije dijelila ratnu sreu s drugim bihackim
hotelima; "Centralom", "Beogradom" i "Jugoslavijom".
Neato ni~e, u Simi a ku i, do prije desetak
godina bio je "Sport". Ne znam koliko je sportski piti,
ali kafana je doista imala ime. U neposrednom
komailuku ime je imala i "Ajnina kafana". Ona i sada
postoji pod istim imenom, ali je uglavnom promijenila
novinari "Krajine" je zvali
ljude. Inae, su
Podmornica" i u tom imenu je bilo neeg, nekog
mirisa avanture iz svje~e pro itane lektire. Kao
redakcijski potr ko tu sam se esto
spuatao po kafu,
izbjegavaju i da odem do "Sporta", gdje je Sida
naduravala dosadne pijance. Neato me je vuklo da, kad
god to neko od novinara po~eli,
si em ispod cijelog
mora ljudskih dogaanja, spuatajui svoje djeake
reporta~ama iz nekih
snove o nenapisanim
kafana" kao da se
nedomialjenih v r e m e n a . Ta "Ajnina
kao da niko iz nje nije
nije ni malo o vrijeme oeaala;
otiaao i da se niije ime nije preselilo iza nekog od
kafei domine, a
stolova na itulju. Po stolovima karte,
s u n c e m okupana terasa, joa
nad Unom nadnesena,
uvijek kafani daje onaj stari izgled podmornice, koja je
tek isplovila povrainu da se sa s u n c e m pozdravi,
na
zaroni da
prije nego ato ponovo, negdje oko fajronta,
kona i.
Sada ga obilaze
I "Paviljon" je mijenjao ljude.
mladi, gotovo aci, a stariji tek ponekad navrate, onako,
osjeajui se stvarno kao knjige u
u lov na uspomene,
180

Tin, rekao ili

antikvarijatu. Ne znam ata bi na to
da neato ka~u. U
Drainac, kad bi ponovo bili u prilici
konobari rodbina.
njihovo vrijeme kafana je bila dom, a
Sad te u kafani svi gledaju kao muateriju. A u ona
vremena dok je "Paviljon" radio cijelu no, neki tihi
stanovnici svijeta tu su naprosto stanovali, najeae
novinari
nemajui kuu kojoj bi mogli da odu, a
"Krajine" svakodnevno su se preseljavali iz redakcije
za

i Cocin
jedan od stolova. Jer bio je toi Milin, i Dragin,
"Paviljon"', isto koliko je bio Franjin, Zuhdin,
neato
Dukanov, Lordov i ko zna sve iji. Svi su tu
tra~ili i nalazili, neato svoje, nezaboravno, ili tek
svra ali da ubiju vrijeme, pro itaju novine, da se

napiju, da prosto ljuduju. I, da se sjete, kako se tu

nekada sviralo, pjevalo, plesalo; kako su tu mnogee

generacije dolazile na svoj prvi ples, pjevai i svirci na

prvi aplauz, a budu i pijanci na prvu aau.

Bilo je u gradu joa tih kafana za dugo sjeanje.
Mladi ih ne pamte; ni onu "Gradsku", ispod Opatine,
ani uveni hotelski "Bife", u kom nam je svima Osman
Brble nato io prvo pie i otkrio tajnu da emo jedino
u kafani biti i ostati svoji na svome. "Bifea", medutin,
nema, pa smo sad, eto, u toj ""Piceriji", na istom mjestu;
ljutimo se na spore konobare i brze cijene. A ko zna,
mo~da emo jednog dana govoriti kako je i to bila
dobra kafana i kako je vrijeme bilo pravo. Cekaju i to
nepoznato doba, zadovoljimo se
ovim ato imamo. I -

popijmo za dobra stara vremena. Zivjeli!

PS.
Tekst je pisan u vrijeme kad je postojala Ajnina
kafana", pa je zbog toga ne prizivam iz sjeanja, nego o nj01
govorim u sadaanjem vremenu. S tim u vezi, ni ono u tekstu
"do prije desetak godina", vezano uz "Sport", viae ne va~i,
jer je reeno prije desetak godina.
Sjedi ima jos
N
 183

GODINA D}ONA FICD}ERALDA

Ako postoje pune godine, one koje obiluju

dogadajima koji mijenjaju svijet, onda je sigurno takva
i 1961. Sta se sve deaavalo te godine oko nas, s nama i
u nama, teako je ak i nabrojati. Me utim ..
Te 1961. istorija je deblja za vei broj stranica.
Dok su naae djevojice po dvoriatima vrtile hula-hop,
a djeaci pravili karabitne bombe od konzervi, u
Bijeloj kui je Dvajta Azejnhauera smijenio najmladi
predsjednik kog je Amerika ikad imala. D~on
Ficdzerald Kenedi. Mada se njegovo ime dovodilo u
direktnu vezu s Kubanskom krizom, po njemu
Krajianici nazivaju djecu i nose ga na prstenju.
Istovremeno strah od atomskog rata obuzima svijet.
Moj otac i Mika zaklju uju da bi bilo najbolje pobje i
od atomske bombe na Kozjen. Iste godine odr~ava se u
Beogradu ona uvena Konferencija nesvrstanih, nakon
koje novoro en e nastavnice Sabihe ulazi u ~ivot pod
imenom Indira.
Te godine, s novom ludoau zvanom tuwist, trebalo
je da bude dokomandovan u naa grad i podoficir Rale
Bojler, tobo~nji brat glumca Zorana Milosavljevia.
Poato je Dom JNA bio zavraen, otvoren je i bez Raleta,
jer nije mogao da eka na takvog aarmera dvije godine.
Iako je prethodnog ljeta na Sirkovinama izgorio "15.
maj", bihaka trgovina se brzo oporavlja, pa
samoposluga "Pionir" slavi svoj prvi roendan, a
Jugoslavija slavi svog etvrtog nobelovca, prvog za
knji~evnost, Ivu Andria. Branko Miljkovi, koji je u
184

misterioznim okolnostima,
Zagrebu umro pod
a Branislav
uknji~en je u jugo-literaturi kao gubitak,
Petrovi kao dobitak, poato je objavio "Mo govora.
Bia ani su o svemu tome bili dosta intormisani;
su vrijednost Nobelove nagrade
u
prera unavali
dinarima i traali da je i Andri svojevremeno imao
keinu iz maternjeg jezika.
Te godine Crna ruka pada u zaborav, ali se ne
zaboravlja Mujo Curt, koji se prethodne godine

DVDlegende (Mujo je etvrti lijeva stoji)

s

proslavio u jednoj TV-emisiji koju Biaani nisu mogli

da uhvate. Uostalom, taj Mujo je i dvije godine ranije
bio najbolji na snimanju radio-emisije "Mikrofon je
vaa". Javno snimanje emisije "Mikrofon je vaa" obavie
se i te 1961. u Dvadesetaestom, ali ée umjesto Muje
Curta nastupiti Radmila Smiljani i Muho Pirali.
Muho je pjevao *Zaplakala moja draga" i uskoro
utihnuo, a Radmila, zna se - postala primadona.

Te 1961. godine zemljotres je prodrmao

Makarsku, a snijeg pao u Splitu. Moj brat, tek
uniformisan, slikao se na Marjanu sa snijegom u
 185

kui
pozadini i poslao mi tu foto-vijest. U mojoj
se

desio jedan bicikl i jedna trinaesta plata, koju je dobila

sestra u "Poli-
etilenki", poato se
zaposlila na
osnovu pisma 1z
Kabineta. U
meduvremenu se

ula pria da je
Kiki popunio
mjesto Robina
Huda u Boricima,
te postao va~niji i
od Sere Kuri a, na
ijem su tavanu
Jaho, Huki i Cupi
u triu glumili Jana
Bibijana. Iste
godine Kasim
Puakar ulazi u Foto-vijest: na Marjanu, sa snijegom
Sokolanu i pre u pozadini
uzima boksere od
Sime i Dede zubara, a Coro - kralj tapkaroaa, monopol
pred kinom. Coro je te godine uspio da preproda
ulaznice za sve mogue filmove, osim za "West Side
Story", s Natali Vud i Ri ardom Bojmerom, jer e oni
doi u naa grad sa zakaanjenjem od skoro jedne
decenije.
Te godine se u tajnosti sluaa na radiju Grga
Zlatoper i "GIas Amerike", a crkva, koja je
svakodnevno oglaaavala naaa podneva, ostaje bez zvona.
Paralelno tim dogadajima, na tavanu Prve
osmogodianje Fadil, kog e uskoro zamijeniti nastavnik
Rifet, prikazuje filmove za pam enje. Najdu~e smo

prepriavali "Tajanstvenu movaru". Potom su u naa

186

iza njih zid smrti

grad stigli ajor Lorenco.i "Variete", a
s najhrabrijim motociklistom na svijetui okolini. Prije
toga polagao sam u
stanici Narodne milicije
nekakav saobra ajni
ispit i dobio zna ku
AMSJ. Na ispit sam
doaao bos i u kratkim
pantalonama, uvjeren
da cu i takav jednog
dana pomo i svijetu u
kulturi kretanja ulicom.
Muzika je i te
godine bila sastavni dio
naaeg ~ivota. Igrajui se
jele, aiaa i auke, aluaali
smo usput Helen
Sapiro, koju su po
Njemakoj pratili
sasvim nepoznati Bitlsi. Iste godine Kasim Puakar
Pored petnaesto- preuzima boksere u Sokolani
godianje Helen javlja se te 1961. i jedna djevojica,
Hejli Majls, koja je glumila bliznakinje i pjevala "Let's
Get Together". Za Milu Lojpurai zagrebake Sjene tad
niko od nas nije znao, pa naae ukuse formiraju: Del
Senon s "Runaway", eks-bokser Li Dorsi s "¥a Ya'" i Rej
Piterson s "Corrine, Corrina". Vojo Pop, koji je tri
godine ranije zaradio taj nadimak, poato je ispred
pogrebne povorke nosio krst kad je umro Gavro s
Ru~ice, pokuaavao je da s radija uhvati "Hi-Lili, hi-
Lili, hi-lo". Tu pjesmu je pjevuaio po dvoriatu, mada ga
je Petric najurio iz akolskog hora zato ato je suviae
napreza0 vratne ~ile.
Ta 1961. imala je i najdu~e ljeto koje pamtim, a
kiae su se toliko izlile da smo preplivavali Bare, nakon
 187

ega smo se goli sunali na Had~iabdi a glavici, i to ba

u trenucima naj~eae hajke na nudiste s Azurne obale.
Slavko Celo i Cedo Nakaza mazali su se naftom da
pocrne. Kiae su pomogle i da moja velika kre ana
postane bazen, pa su Pop i ostali mogli da vje~baju
skokove s visokog svinjca gospodina Milana.
Te godine sam prestao da dosadujem Lazi u
"Zitopreradinom" magazinu zbog apage i nisam viae
igrao konja. Prestao sam i da, kucajui kamenom,
se

ljutim ovjeka koji je stanovao u telegrafskom stupu u

mom dvoriatu. Te godine sam primao razglednice s
mora od brata i padao s bicikla. Te godine sam
definitivno odustao od namjere da proem ispod duge
promjenim pol.

14XI61-
188

NAPOMENA:
Originalni materijal ove knige (mahom objavljen u
predratnoj "Krajini"), sa svim fotografijama i dokumentima,
doivio je sudbinu ovjeka; pripremljena za
atampu, knjiga
je 1992. godine u Sarajevu dijelila ratnu sreu s ljudima
nestala je bez traga kao i mnogi njeni akteri, zajedno sa
suizdavaem Dragim Zuljeviem koji je poginuo, i sato tek
sada izlazi, izmjenjena malo i dopunjena.

Izdavad
 Theend
.