Professional Documents
Culture Documents
Djubrenje Vinograda
Djubrenje Vinograda
Djubrenje Vinograda
ĐUBRENJE
VINOGRADA
Sadržaj Strana
1 UVOD 3
5 VRSTE ĐUBRIVA 30
7 ĐUBRENJE I PRIHRANJIVANJE 36
Literatura 45
Slike:
Milosavljević, Burić, Google
1 UVOD
Katjoni: Ca2+, Mg2+, K+, Na+, NH4+, H+, Al3+, Fe3+, Fe2+, Mn2+, Zn2+,
Co , Mo4+, i dr
2+
Prije pripreme tla za sadnju vinove loze treba ispitati njegov kvalitet. Za
izradu pedološke analize uzimaju se uzorci tla sa terena na kojem se
namjerava podići vinograd. Ispitivanje obavljaju ovlaštene laboratorije radi
određivanja bioloških, hemijskih i fizičkih svojstava tla.
Samo se na temelju cjelovite analize može izraditi program poboljšanja
svojstava tla. Bez analize najčešće se griješi neprimjerenim đubrenjem koja
šteti biljci i tlu, a vinogradaru donosi ekonomsku štetu.
Reakcija zemljišta
Reakcija zemljišta ima velikog značaja za preporuke primjene đubriva.
Ona utiče i na izbor đubriva i njihovu količinu. Na osnovu pH vrednosti,
zemljišta su podeljena u pet grupa:
I alkalna (>7,20 pH u M KCI),
II neutralna (6,51-7,20),
III slabo kisela (5,51-6,50),
IV kisela (4,51-5,50) i
V jako kisela (<4,50).
Optimalne pH vrijednosti za uspijevanje vinove loze su: 6,5-7,5.
Kalcijum karbonat
Ovaj sastojak zemljišta ima značajnu ulogu kod primjene organskih i
mineralnih đubriva. On utiče na dejstvo unijetih đubriva, i direktno i
indirektno, jer svojim prisustvom utiče i na promjenu pH-vrijednosti, koja
je od velike važnosti za mnoge procese koji se odvijaju u zemljištu i imaju
značaja za ishranu loze. On često ograničava proizvodnju, izazivajući
nedostatak nekih neophodnih mikroelemenata (gvožda, cinka i dr.).
Prema sadržaju kalcijumkarbonata, zemljišta se razvrstavaju u četiri
grupe:
- beskarbonatno (0%),
- slabo karbonatno (0-5%),
- srednje karbonatno (5-10%) i
- jako karbonatno (>10%)
Prema sadržaju kalcijuma (Ca u mg/100 grama vazdušno suve zemlje)
zemljište može biti, svrstano u jednu od slijedećih grupa:
Niska obezbijeđenost < 100 mg
Srednja obezbijeđenost 100 – 250 mg
Visoka obezbijeđenost > 250 mg
Strana 6
Humus
Humus je značajan sastojak zemljišta, jer predstavlja izvor hranljivih
materija i faktor za očuvanje plodnosti zemljišta. Njegovom
mineralizacijom u zemljišni rastvor prelaze hranljivi elementi. Koloidi
humusa adsorbuju većinu hranljivih elemenata i postepeno ih stavljaju lozi
na raspolaganje. Zemljišta bogata u humusu su po pravilu plodnija. Prema
njegovom sadržaju, u oraničnom sloju, zemljišta su grupisana u tri grupe:
Azot
Pri određivanju doza azota na prvom mjestu uzima se u obzir sadržaj
azota u zemljištu, potreba vinove loze za azotom, visina prinosa kao i
vremenski uslovi. Uticaj vremenskih prilika (temperature i vlage) je velika
na dinamiku mineralnog (nitratnog) azota u zemljištu i usvajanja azota od
strane loze. Zato se godišnje doze azotnih đubriva najčešće dijele na dva ili
tri dijela, što je naročito važno za rejone u kojima ima dosta padavina.
Zemljišta sa većim sadržajem ukupnog azota po pravilu imaju više humusa
u sebi pa su i plodnija.
Prema sadržaju ukupnog azota zemljišta su podeljena u tri klase:
Fosfor
Prema sadržaju fosfora (P2O5 u mg/100 grama vazdušno suve zemlje)
zemljište može biti, u zavisnosti od pH vrijednosti, klasificirano u jednu od
slijedećih grupa:
Srednja 10 – 20 10 – 16
Visoka 20 – 35 16 – 30
Kalijum
Prema sadržaju kalijuma (K2O u mg/100 grama vazdušno suve zemlje)
zemljište može biti, u zavisnosti od tipa zemljišta, klasificirano u jednu od
slijedećih grupa:
Nizak 5–8 8 – 12 10 – 15
Srednji 8 – 12 12 – 20 15 – 24
Visok 12 – 20 20 – 35 24 – 40
Prinos Kali-
grožđa N KAN P2O5 Fosfat K2O jumova Ukupno kg/
ha so
Azot
Po svom fiziološkom djelovanju na vinovu lozu, azot je najznačajniji i
nezamjenljivi element mineralne ishrane. To dolazi otuda što je azot
građevna jedinica mnogih organskih jedinjenja: hlorofila, proteina,
aminokiselina, enzima, koenzima, nukleinskih kiselina i dr.
Vinova loza pripada grupi azotno heterofilnih biljaka, a to znači da se
sem malih izuzetaka ne usvaja vazdušni azot, već posredstvom korjena
usvaja neorganske oblike azota. Bez dobre obezbeđenosti čokota azotom
nije moguće dobro rastenje kao ni produktivnost loze, jer se u procesima
metabolizma ovog elementa obezbeđuje energija za sve druge fiziološke
procese: fotosintezu, sintezu regulatora rastenja, disanje, apsorpciju.
Najveće potrebe za azotom vinova loza ispoljava na početku
vegetacionog perioda i tokom intenzivnog rastenja lastara; zatim one
opadaju u vrijeme usporenog rastenja do početka sazrijevanja grožđa, a
tokom sazrijevanja grožđa ponovo rastu. Za vreme otpadanja lišća nema
usvajanja azota.
Fosfor
Za vinovu lozu je fosfor veoma značajan element mineralne ishrane,
jer se u čokotu odigravaju brojni i značajni fiziološki procesi i većina od
njih je povezana s metabolizmom fosfora. Sadržaj i raspored fosfora u
organima čokota je u tjesnoj vezi s procesima koji se u tim organima
odigravaju.
Strana 11
Kalijum
Za regulisanje metabolizma vinove loze, kalijum je bez sumnje naj-
značajniji hranljivi element. Kalijum nije konstitutivni element ne ulazi u
građu organskih jedinjenja, ali se bez kalijuma ne mogu sintetisati ni ugljeni
hidrati ni proteini, niti mogu da se ostvare brojne druge sinteze.
Na značajnost uloge kalijuma ukazuje njegov veliki sadržaj u listu (ima
ga oko 2,5%), često puta više nego azota, i time se objašnjava njegova
značajna uloga u fotosintetskom procesu. Pospešujući sintezu ATP, kalijum
u tzv. svjetloj fazi fotosinteze obezbeđuje energiju potrebnu za asimilaciju
CO2 i sinteze organskih jedinjenja. Pored pozitivnog uticaja na elastičnost
ćelijskog zida, propustljivost ćelijskih membrana i uticaja na smanjivanje
organskih kiselina u bobicama za vreme sazrijevanje grožđa, kalijum
povećava otpornost loze prema štetočinama i bolestima. Ovo se postiže
uticajem kalijuma na promjene koncentracije ćelijskog soka, lignifikaciju
ćelijskih zidova i češćim zatvaranjem stoma.
Magnezijum
Najveći značaj i intenzivnu ulogu magnezijum ima u sintezi hlorofila.
Od ukupnih količina magnezijuma koje se nalaze u čokotu, 15 do 20% je
ugrađeno u hlorofil, a ostalo je u obliku soli i slobodnih ili vezanih jona u
ćelijskim zidovima i enzimima. Enzimatska uloga magnezijuma je značajna
u procesima fosforilacija, fotosinteze, disanja, metabolizma azotnih
jedinjenja, usvajanju i transportu fosfora i u sintezi ugljenih hidrata,
proteina i masnih kiselina.
Kalcijum
U životu vinove loze kalcijum ima značajnu fiziološku ulogu. Sreće se
kao slobodan i vezan, a utiče na diobu ćelija i rastenje, posebno korjena.
Utiče na obrazovanje mitohondrija i na klijanje i rastenje polenovih
cjevčica. Uloga kalcijuma je posebno značajna u izgradnji ćelijske strukture
i regulisanja propustIjivosti ćelijskih membrana.
Vinova loza usvaja kalcijum u jonskom obliku (Ca++) i pri tom dolazi
do izražaja jonski antagonizam u odnosu na K+ i Mg++ što može usporiti
usvajanje ovih elemenata. Štetno nagomilavanje kalcijuma je najveće u
ksilemu. Povećano usmjeravanje kalcijuma u vegetativne organe - posebno
u lastare i listove, doprinosi blagovremenom sazrijevanju lastara, što se,
posebno u sušnim godinama, iskazuje kao korisno dejstvo.
Uticaj kalcijuma na razvoj korjenovog sistema vinove loze određen je
njegovim pozitivnim uticajem na poboljšanje zemljišne strukture i
pospješivanju razvoja korisne mikroflore.
Strana 13
Sumpor
U fiziološkim procesima vinove loze sumpor nije mnogostruko značajan
poput nekih drugih elemenata, ali se sinteze izvesnih aminokiselina,
proteina i vitamina ne mogu ostvariti bez učešća ovog elementa. Fiziološki
aktivni djelovi čokota imaju visok sadržaj sumpora, i pri dobroj
obezbeđenosti kalijumom, sumpor doprinosi povećanju sadržaja šećera u
grožđu.
Najveći deo sumpora vinova loza obezbeduje posredstvom primjene
mineralnih đubriva u kojima je on sadržan (kalijumsulfat, amonijumsulfat)
U organima vinove loze sumpor se nakuplja i čuva u obliku sulfata, a prema
fiziološkim potrebama hemijski redukuje i ugrađuje u organska jedinjenja.
Gvožđe
Svrstava se u red mikroelemenata - hranljivih elemenata koje vinova
loza treba znatno manje od makroelemenata, ali su nezamjenjivi i veoma
značajni u fiziolškom, patološkom i ekonomskom smislu.
Gvožđe vinova loza usvaja iz zemljišnih rastvora u obliku Fe++ i
Fe+++, ili kao helatni kompleks. U zemljišnim rastvorima ima dovoljno
gvožđa, ali je njegovo usvajanje često otežano zbog visoke pH vrednosti,
poremećenog metabolizma i uticaja konkurentnih makro i mikroelemenata.
Ovo su elementi najčešćeg oblika hloroze.
Fiziološki značaj gvožđa je u tome što se u njegovom odsustvu ne može
vršiti sinteza hlorofila, niti pokrenuti aktivnost veoma značajnih enzima -
katalaze, peroksidaze, citohroma, niti regulisati neophodni sadržaji azota i
ugljenih hidrata u tkivima vinove loze.
Bor
Od svih mikroelemenata bor je najviše proučen i njemu se pridaje
najveći značaj. Bor ima veliki uticaj na rastenje, cvjetanje, oplodnju i visinu
prinosa grožđa. Svoj uticaj bor najviše ispoljava na nivou ćelije: doprinosi
izgradnji ultrastrukture i stabilnosti ćelijskog zida i pospešuje diferenciranje
kambijalnih ćelija prema ksilemu i floemu.
U nedostatku bora usporen je transport produkata fotosinteze što dovodi
do njihovog nagomilavanja u listu i usporavanja novih sinteza. Bor je
naročito značajan za održavanje hidratisanosti tkiva, a posebno utiče na
klijanje polena i razvoj polenove cevčice.
Strana 14
Cink
Spada u red značajnijih mikroelemenata. Nezamjenjiv je u aktiviranju
enzima koji učestvuju u sintezi nukleinskih kiselina i proteina. Cink je
neophodan za sintezu triptofana - supstance koja predstavlja početni
materijal za sintezu p-indol-sirćetnekiseline-auksina.
Nedostatak cinka u mineralnoj ishrani vinove loze retko je uslovljen
nedostatkom ovog elementa u zemljištu, već je uslovljen uticajem drugih
činilaca, prije svega povećanim sadržajem fosfora. Velike, luksuzirajuće
količine fosfora u zemljištu usporavaju usvajaje cinka. Ovo treba imati u
vidu pri korišćenju fosfornih đubriva.
Mangan
Fiziološka uloga mangana u vinove loze u saglasnosti je sa uticajem
magnezijuma. Mangan aktivira brojne enzime u procesima fosforilacije i
potpomaže nakupljanje ugljenih hidrata i proteina.
Nepovoljni uticaj ovog elementa na vinovu lozu povezuje se sa
antagonizmom mangana i gvožđa. Ako je jonski odnos ova dva elementa u
korist mangana, u tkivima se smanjuje udeo gvožđa bilo da Mn zamenjuje
Fe, ili da mangan pospešuje oksidaciju Fe++ - fiziološki aktivniji oblik Fe,
što dovodi do poremećaja enzimske aktivnosti i pojave simptoma hloroze.
Bakar
Sadržaj bakra u biljkama je mali. Sreće se kao Cu++ ili kao elementarni.
Pripada grupi teških metala i od mnogih drugih katjona može biti potisnut.
U vinove loze najviše je lociran u korjenu, ali ga ima dosta i u
hloroplastima. Doprinosi stabilnosti ultrastrukture hloroplasta, usporava
starenje listova, učestvuje u procesima fotosinteze i u prometu materija
posredstvom učešća u građi enzima - posebno Cu-oksidaze.
Molibden
U organima vinove loze se sreće u malim količinama i pretežno u
korjenu. Kao metalni kompleks učestvuje u građi mnogih enzima -
najznačajniji je nitratreduktaza koja ima značajnu ulogu u metabolizmu
azota.
Čokot usvaja molibden u obliku molibdata - korjenom i preko lista, a
zapaženo je da prisustvo SO4 jona ometa usvajanje ovog elementa.
Strana 15
Hlor—zasoljenost zemljišta
AZOT
Nedostatak azota
Pri nedovoljnoj ishrani azotom nedostatak azota se manifestuje pojavom
blijedo do žutozelenih listova, koji su istovremeno uže i kraće liske.
Listovi su sitni, liske tanke a lisne peteljke i kod belih sorti dobijaju
crvenkastu boju. Slične su pojave i pri jednostranom - neizbalansiranom
udjelu azota u odnosu na druge elemente. Pored toga, jednostrana ishrana
azotom u lastarima usporava obrazovanje slojeva tvrde like, povećava udio
srži, smanjuje sadržaj suvih materija i škroba, usporava sazrijevanje lastara i
umanjuje njihovu otpornost prema niskim temperaturama.
Poremećaji se najprije uočavaju na starijem lišću, a zatim zahvata i
mlađe lišće.
Usljed smanjenja fotosinteze, smanjuje se prinos i kvalitet grožđa.
Obojenost bobica je slabija. Grožđe i vina je slabije arome.
Uočavanjem simptoma, neophodno je odmah reagovati i izvršiti
prihranjivanje azotnim đubrivom preko korijena ili lista. Efekti su brzi i
veoma dobri.
Strana 17
Višak azota
Višak azota prepoznaje se po bujnom izgledu čokota, debelim lastarima,
velikim spužvasto i mjehurasto naboranim lišćem. Kao posljedica suviška
azota, produžava se vegetacija, lastari slabo sazrijevaju, smanjuje se
otpornost na bolesti i niske zimske temperature, narušava se odnos
vegetativnog i rodnog potencijala, dolazi do osipanja cvjetova i do
poremećaja u oplodnji, smanjuje se kvalitet grožđa i vina.
U uslovima nedovoljne obezbeđenosti zemljišta kalijumom, višak azota
pospešuje ispoljavanje tog nedostatka. Višak azota pospešuje i pojavu
hloroze.
FOSFOR
Nedostatak fosfora
Nedostatak fosfora manifestuje se u slabljenju porasta lastara i
diferencijaciji cvasti u okcima, osipanju cvjetova, slabijem zametanju
bobica, listovi dobijaju braunkastu boju, produžava se period vegetacije,
smanjuje se prinos i kvalitet grožđa, kao i otpornost loze prema bolestima i
zimskim mrazevima.
Pravilnim đubrenjem i prihranjivanjem loze folijarno (rastvori fosfornih
i kompleksnih tečnih đubriva) uklanja se na zadovoljavajući način
nedostatak fosfora.
Rizling
Strana 19
Merlot
Pinot noir
Višak fosfora
Višak fosfora u ishrani loze je kod nas vrlo rijetka pojava zbog
siromašnosti zemljišta tim hranivim elementom. Pri višku fosfora smanjuje
se hlorofil u lišću, ubrzano je starenje, list prijevremeno opada, ranije je
cvijetanje i ubrzano dozrijevaje grožđa. Višak fosfora izaziva poremećaje
pri usvajanju mikroelemenata (Fe, Zn, Mn i dr), pa se pojavljuju znaci
njihovih nedostataka.
Strana 20
KALIJUM
Nedostatak kalijuma
Nedostatak kalijuma prvo se pojavljuje na vrhovima starijih listova
stvaranjem pjega žutomrke do mrke boje. Ivice listova se savijaju naniže, a
zatim dolazi do njihovog suđenja. Ovo se veoma negativno odražava na
porast i sazrijevanje lastara i grožđa, na nagomilavanje šećera u grožđu i
povećanja kiselosti šire i budućeg vina.
Nedostatak kalijuma se efikasno odstranjuje pravilnim đubrenjem i
folijarnim prihranjivanjem sorti vinove loze.
Strana 21
Nedostatak kalijuma
Nedostatak kalijuma - kasnije u ljeto
- sredina ljeta
Višak kalijuma
Višak kalijuma se teško uočava, jer se u tom slučaju, prije pojave znaci
nedostatka Mg, B, Ca, Zn i Mn.
Strana 22
GVOŽĐE
Nedostatak gvožđa
Hloroza vinove loze se manifestuje promjenom boje listova. Najtipičniji
znaci hloroze javljaju se pri nedostatku dovoljnih količina pristupačnog Fe i
Mg.
Tipični znaci hloroze manifestuju se obezbojavanjem mezofila liske
između nerava i zelenim nervima.
Pozitivan efekat u ovakim slučajevima ispoljava, folijarno prihranjivanje
loze u više navrata sa Fe – EDTA (sekvesten, fertilon, versenat,
komplekson), zatim folijarno prihranjivanje sa zelenom galicom (FeSO4, u
koncentraciji 1,8 do 2%), kao i unošenjem ovih đubriva oko čokota, na
dubinu od 20 do 30 cm.
Prema Miroševiću, ako se primjete znakovi hloroze, u tlo se unosi
preparat Sequestren Fe-138, dodajući po jednom čokotu 10 do 50 grama na
dubinu od 20 do 30 cm ili se čokot pršće sa Sequestrenom Fe-330 u
koncentraciji od 0,1%.
Strana 23
MAGNEZIJUM
Nedostatak magenezijuma
Znaci nedostatka javljaju se u obliku hloroze, istovjetnoj kao pri
nedostatku gvožđa. Simptomi nedostatka javljaju se u obliku žućkastih i
crvenkastih pjega na mezofilu liske između nerava. U takvim uslovima
prestaje obrazovanje hlorofila, sinteze ugljenih hidrata, lastari slabije
sazrijevaju, a grožđe je lošijeg kvaliteta.
Uz duži nedostatak dolazi do potpunog sušenja lišća. Lako se ispire iz
tla pa su znaci nedostatka u vlažnim godinama izraženiji.
Folijarnim đubrenjem rastvorom MgSO4 i kompleksnim tečnim
đubrivima koja sadrže Mg (Vuksal i dr) efikasno se eliminiše uočeni
nedostatak magnezijuma na čokotima vinove loze.
Višak magnezijuma
Nije čest slučaj.
Strana 24
KALCIJUM
Nedostatak kalcijuma
Znakove njegovog nedostatka izaziva višak K, Mg, i N. Prvi znaci
uočavaju se na vrhovima lastara. Rast zaostaje, cvijetovi u cvatnji
zakržljavaju, lišće postaje nekrotično između nerava itd.
Višak kalcijuma
Suvišak kalcijuma izaziva hlorozu, jer se blokira usvajanje Fe, K, Mg,
B i drugih mikroelemenata.
Strana 25
CINK
Nedostatak cinka
Nedostatak cinka negativno utiče na oplodnju i zametanje bobica.
Grozdovi se slabo razvijaju, greben grozda oboljeva, pa dolazi do lakog
opadanja zrelih bobica. Najkarakterističniji znaci nedostatka javljaju se na
listovima. Listovi ostaju sitni i imaju izgled rozete. Liske su deformisane i
uljed pojave velikog broja sitnih žutih pjega. Listovi imaju mozaičan izgled.
Nedostatak cinka češća je pojava na pjeskovitom zemljištima.
Nedostatak cinka uklanja se uspješno folijarnim prihranjivanjem, u dva
do tri navrata, rastvorom ZnSO4 u koncentraciji 0,5 do 1,5%
Strana 26
BOR
Nedostatak bora
U nedostatku bora izumiru pupoljci u vršnim dijelovima osnovnih
lastara i zaperaka, internodije se skraćuju, a koljenca zadebljavaju. Između
glavnih nerava liske javljaju se žute pjege i nekrotična polja. Listovi se suše
od ivica prema srednjem nervu.
Nedostatak bora se uklanja višekratnim folijarnim prskanjem sa
rastvorom boraksa, kao i unošenjem boraksa u zemljište (200 kg/ha).
MANGAN
Nedostatak mangana
U nedostatku mangana mlado lišće je blijedo - dio liske između nerava
drugog i trećeg reda požuti, a nervi ostaju zeleni. U daljem toku se javlja
crvenilo, zatim nekroza i odumiranje i lisnih nerava. Interesantno je da
zaperci dugo ostaju zeleni, a rastenje i sazrijevanje bobica je jako
reducirano. Simptomi nedostatka mangana veoma su slični simptomima Ca-
hloroze.
U slučaju nedostatka mangana,
privremene potrebe mogu se
obezbijediti korišćenjem Mn-
sulfata ili Mn-helatnih jedinjenja.
Strana 27
Višak mangana
Povećen sadržaj mangana u hranljivom rastvoru, na vinovu lozu uvek
deluje nepovoljno: ubrzava destrukciju ultrastrukture hloroplasta što izaziva
smanjenje intenziteta fotosinteze i akumuliranje ugljenih hidrata.
Nepovoljni uticaj ovog elementa na vinovu lozu povezuje se sa
antagonizmom mangana i gvožđa.
BAKAR
Nedostatak bakra
Nedostatak bakra u mineralnoj ishrani vinove loze se retko javlja i
neće se javljati dokle god se u suzbijanju nekih bolesti vinove loze
koriste pesticidi koji sadrže bakar. Štaviše u zemljištima na kojima je u
bližoj prošlosti gajena vinova loza, obično ima akumuliranog bakra.
Višak bakra
Oštećenja vinove loze zbog viška bakra u zemljištu retko se javljaju.
Ovo se posebno odnosi na starije čokote s razvijenim korenovim sistemom
jer je utvrđeno da korenov sistem može akumulirati i inaktivirati velike
količine bakra. Kod mladih biljaka, pak - posebno na loznim
kalemovima u koreništu, višak bakra može izazvati oštećenja u
obliku zaustavljanja rastenja i pojave hloroze.
MOLIBDEN
Nedostatak molibdena
Nedostatak molibdena u mineralnoj ishrani vinove loze se javlja veoma
retko, a ako se javi njegov sadržaj se može povećati korišćenjem organskih
đubriva.
Strana 28
Hloroza
Najuočljiviji simptom hloroze je promjena boje lišća. Zelena boja
iščezava, a umesto nje se javlja žuta, kod crnih sorti moguća je i crvena.
Kao najčešći uzrok hloroze uzima se poremećaj u metabolizmu gvožđa i
poremećaj u sintezi hlorofila.
Prema navodima mnogih autora uzrok hloroze može biti: neobe-
zbeđenost zemljišta gvožđem, veliki sadržaj CaCO3 u zemljištu, visoki
sadržaj bikarbonata i fosfata u zemljišnim rastvorima, povećana vlažnost
zemljišta, visok sadržaj teških metala (Mn, Cu, Zn), poremećen odnos
katjona, mnogo nedovoljno razloženih organskih materija u zemljištu kao i
genetička svojstva sorti i loznih podloga.
Hloroza se najčešće javlja na krečnim zemljištima, ali ne zbog ne-
dostatka gvožđa, već zbog njegove imobilizacije usled visoke koncentracije
HCO3 -i povećane pH vrednosti, čime se usporava redukcija Fe+++ u Fe++.
Povezano sa HCO3 -,i visok sadržaj NO3 - (znatno više nego NH4 ) može
izazvati pojavu hloroze
Uspešno suzbijanje hloroze je uvek uslovljeno otkrivanjem uzroka koji
je izaziva. Najsigurniji postupak je stvaranje otpornih genotipova prema
hlorozi. Veoma je značajno preduzimanje ampelotehničkih radnji koje
sprečavaju pojavu hloroze. Neposredni postupak sprečavanja hloroze je
obezbeđivanje nedostajućih hranljivih elemenata - najčešće gvožđa. To se
postiže upotrebom đubriva u kojima je sadržano gvožđe, korišćenjem
H2SO4 i prihranjivanjem Fe-helatnim jedinjenjima preko korjena ili fol-
jarno.
Strana 29
Dobro se podsjetiti:
Azot najefikasnije djeluje na povećanje prinosa.
5 VRSTE ĐUBRIVA
Organska đubriva
Veoma su cijenjena u vinogradarstvu. U ovim đubrivima hranljivi
elementi su ugrađeni u organsku materiju i ne nalaze se kao slobodni i
direktno pristupačni biljci. Da bi vinova loza mogla da iz njih koristi
hranljive elemente, prethodno je potrebno da se izvrši njihova
mineralizacija, odnosno mikrobiološka razgradnja. Zbog toga se organska
đubriva unose u zemljište u kasnu jesen, kako bi se stvorili uslovi da proces
mineralizacije započne ranije i da vinova loza u narednoj vegetaciji ima na
raspolaganju potrebne hranljive elemente.
Stajnjak
Najbolji rezultati se postižu ako se kao organsko đubrivo koristi
stajnjak ili glistenjak. Dobro njegovan, zreo stajnjak ima dejstvo do 4
godine. Od 40.000 kg stajnjaka raspoređenog u četvorogodišnjoj rotaciji
đubrenja, uz koeficijent godišnjeg iskorišćenja, iskoriste se slijedeće
količine hraniva po godinama.
Hraniva u kg u 40
tona stajnjaka 1.god-50% 2.god-25% 3.god-15% 4.god-10%
Azot 160 80 40 24 16
Fosfor 100 50 25 15 10
Kalijum 200 100 50 30 20
Strana 31
Kompost
Kompost se proizvodi od različitih organskih otpadaka (lišća, korovskih
biljaka, izdrobljenih zrelih i zelenih lastara loze, pljeve, slame, komine), i
kavlitet mu zavisi od sastava materijala i postupaka pri proizvodnji.
Oplemenjeni treset
Javlja u raznim oblicima, od djelimičnog oplemenjivanja mješanjem sa
mineralnim đubrivima, do veoma kvalitetnih organomineralnih đubriva tipa
bioposta i sl.
Glistenjak (Lumbriko-humus)
Glistenjak je veoma kvalitetno organsko đubrivo koje ima izražen uticaj
na prijem mladih kalemova, porast i plodonošenje. Dobija se od organskih
otpadaka posredstvom kalifornijskih glista, te je mogućnosti masovne
proizvodnje dosta ograničena. Zbog toga se često pribjegava korišćenju
komposta, oplemenjenog treseta i zelenišnog đubriva, koji mogu u
mnogome nadomjestiti nedostatak stajnjaka i glistenjaka.
Zelenišno đubrenje
Ovaj način đubrenja je zaprabo unošenje u tlo zelene biljne mase
zaoravanjem, čime se povećava plodnost tla.
Za zelenišno đubrenje služe mnoge kulture: lupina, djetelina, grašak,
bob, uljana repica i dr.
Strana 32
Mineralna đubriva
Ova đubriva sadrže jedan ili više hranljivih elemenata u pristupačnom
obliku. Prema sadržaju elemenata dijele se na pojedinačna i složena.
A. Pojedinačna đubriva
Azotna đubriva
1) Kalcijum-amonijum-nitrat, odnosno KAN ili nitromonkal ili
kalkamon (NH4NO3 + CaCO3), sadrži 21 do 27% azota. Pogodan je za
prihranjivanje vinograda u početku vegetacije. Neutralno đubrivo za sva tla,
posebno kisela.
2) Karbamid-urea (CO(NH2)2) je granulirano đubrivo koje sadrži 46%
azota. Veoma je rastvorljivo i pogodno za prihranjivanje vinograda u
početku vegetacije.
3) Amonijum nitrat (NH4NO3) sadrži 35% azota. Fiziološki je kiselo
đubrivo, pogodno za prihranjivanje u vegetaciji.
4) Amonijum sulfat ((NH4)2SO4) sadrži 21% azota. Fiziološki kiselo
đubivo za alkalna zemljišta.
5) Kalcijum-cijan-amid-krečni azot (CaCN2) sadrži 16 do 22% azota.
Primenjuje se na zemljištima sa manjim sadržajem kreča, u mladim
vinogradima, vinogradima iznurenim rodom ili veoma starim vinogradima.
U zemljište se unosi u periodu mirovanja vinove loze. Ne smije se
primenjivati u toku vegetacije jer može oštetiti zelene dijelove vinove loze.
6) Čilska šalitra i Norveška šalitra (NaNO3) sadrže 13 do 16% azota.
Koriste se za prihranjivanje mladih vinograda, vinograda oštećenih mrazom
ili gradom, oštećenih bolestima i iznurenih i starih vinograda.
Fosforna đubriva
1) Superfosfat (Ca(H2PO4)2 ) je lako rastvorljivo đubrivo sa 16 do 18%
fosforne kiseline kao jednstruki ili kao trostruki (43-48% P2O5) Zbog
slobodne fosforne kiseline đubrivo je neuralno do slabo kiselo.
2) Tomasov fosfat sadrži 15 do 20% fosfora i nešto drugih elemenata
(CaO, Mg, Si, Al, K, S, Zn). Fiziološki alkalno đubrivo. Unosi se u
beskrečna zemljišta u periodu mirovanja vinove loze.
Kalijumova đubriva
1) Kalijum sulfat (K2SO4) sadrži 48 do 52% kalijuma. Fiziološki kiselo
đubrivo. Unosi se u zemljište u jesen i pogodniji je za đubrenje vinove loze
od kalijumove soli.
2) Kalijum karbonat (K2CO3) sadrži 58 do 60% kalijuma. Đubrenje se
obavlja u jesen i povoljno utiče na vinovu lozu.
Strana 33
Krečna đubriva
1) Krečnjak - kalcijum karbonat (CaCO3) koristi se za kalcifikaciju
zemljišta kisele reakcije. Činilac je strukture zemljišta, a u suvišku u
zemljištu izaziva hlorozu.
2) Gips (CaCO3) se primenjuje kao sirov ili pečeni gips. Koristi se za
beskrečna zemljišta.
Složena mikrođubriva
Primjena mikrođubriva u vinogradarstvu je dosta česta.
Mikrođubriva (boraks, amonijum molibdat, bakar sulfat, mangan sulfat,
cink sulfat), te bakterijska đubriva (azotobakterin, fosforbakterin,
silikobakterin) i sl mogu da se koriste sama ili pomješana sa mineralnim i
organskim đubrivima.
Da bi se sprečio brzi gubitak mikroelemenata ili njihovo prevođenje u
nepristupačne oblike, proizvode se tzv helati mikroelemenata sa organskom
materijom kao što su: Mn-EDTA (12% Mn), Cu-EDTA (13% Cu), Co-
EDTA (10-12% Co), Zn-EDTA (14% Zn).
Najviše helatnih formi đubriva proizvodi se sa gvožđem, pod
komercijalnim nazivima: sekvesten, versenat, komplekson i dr (Fe-EDTA
sadrži 8-12% Fe).
Helatni oblici đubriva koriste se za folijarno prihranjivanje, ali se mogu
upotrebljavati i preko zemljišta.
Strana 35
7 ĐUBRENJE i PRIHRANJIVANJE
Meliorativno đubrenje
Meliorativno đubrenje ima za cilj dovođenja zemljišta u takvo stanje
plodnosti koje se smatra najpovoljnije za uzgoj vinove loze. Đubrenju
obavezno prethodi temeljna hemijska analiza zemljišta.
U cilju privođenja zemljišta kulturi vinove loze izvodi se:
Humifikacija (Humizacija)
Humizacija je mjera kojom se prije podizanja vinograda nadoknađuje
nedostajuća količina organske materije u zemljištu. Zavisno od tipa
zemljišta, prethodne kulture, humifikacija se sprovodi različitim organskim
đubrivima koja se opet dodaju u različitim količinama.
Fosfatizacija
Fosfatizacija je mjera obogaćivanja zemljišta fosforom. Optimalni nivo
fosfora u zemljištu za potrebe vinove loze iznosi 15 – 25 mg P2O5 na 100
grama vazdušno suvog zemljišta.
Za fosfatizaciju se koriste: stajnjak, treset, tomasov fosfat, superfosfat
itd. Tomasov fosfat kao đubrivo pogodniji je za kesela, a superfosfat za
alkalna zemljišta.
Ako zemljištu nedostaje fosfora (P2O5), najjednostavniji način da se
odredi količina đubriva je računskim putem. Nedostajuća količina fosfora
kao P2O5 pomnoži sa faktorom 30.
Primjer:
Zemljištu nedostaje 10 mg P2O5
Potrebna količina čistog P2O5 je 300 kg/ha (10 x 30 = 300)
Potrebna količina 16% superfosfata je 18,75 mc (300 : 16 = 18,75),
odnosno 1875 kg/ha
Strana 38
Kalijumizacija (Kalizacija)
Kalizacija je mjera nadoknađivanja nedostatka kalijuma u zemljištu.
Optimalna količina kalijuma u zemljištu za potrebe vinove loze kreću se od
40 do 50 mg K2O na 100 grama vazdušno suvog zemljišta (15-40 mg; 15-20
mg pjeskovita, 20-35 mg ilovasta, 25-40 mg glinovita).
Kalcifikacija (Kalcizacija)
Kalcifikacija je mjera regulisanja pH vrijednosti zemljišta, dodavanjem
određene količine kalcijuma. Obavlja se najčešće na jako kiselim
zemljištima kod kojih je pH niža od 4,5. Potreba za kalcifikacijom utvrđuje
se i na osnovu stepena zasićenosti zemljišta bazama..
Ako je zasićenost bazama manja od 50%, potreba za unošenjem kreča je
velika.
Za vinovu lozu su najbolja zemljišta blago kisele ili neutralne reakcije
čija je pH vrijednost 6,5 – 7,0.
U prve tri godine mlada loza ima velike zahtjeve za azotom. Zbog toga
se po pravilu obavlja prihranjivanje azotnim đubrivom. Ovo đubrivo se
obično dodaje u dva navrata. Prvo, nakon kretanja i kada su lastari porasli
10 do 20 cm i drugo u intenzivnom porastu lastara.
U periodu rastuće rodnosti, od 4 do 6 godine, količina mineralnih
đubriva se povećava iz godine u godinu, kako bi se postigao veći prinos i
bolji kvalitet grožđa.
Prihranjivanje vinograda
Prihranjivanje je đubrenje koje se obavlja tokom vegetacionog perioda i
podrazumijeva obezbjeđivanje čokota hranljivim elementima preko korjena
ili preko lista. Ne preporučuje se prihranjivanje preko korjena u sušnim
rejonima i kada se primenjuje sistem stalne obrade zemljišta.
Folijarno prihranjivanje
Folijarno prihranjivanje loze se sve više primjenjuje u vinogradrastvu,
naročito u slučajevima pojave znakova nedostatka makro i mikroelemenata.
Ishranom preko listova vinova loza dobro usvaja jone hranljivih
elemenata i suzbija manjak pojedinih elemenata.
Folijarna ishrana je dopunska mjera. Zbog toga se mora kombinovati sa
osnovnom ishranom, preko korijena. Obavlja se po umjereno vlažnom i
toplom vremenu, sa rastvorom koji sadrži određene količine pojedinih
makro i mikroelemenata. Količina rastvora po hektaru iznosi 600—800
litara. Najbolji efekat se postiže pri korišćenju helata, ali se mogu koristiti i
odgovarajuće koncentracije pojedinih mineralnih đubriva.
Hranljivi Đubrivo
elementi (preparat) Koncentracija u %
B = 30 – 50 ppm
Cu = 4 – 8 ppm
Fe = 110 – 160 ppm
Mn = 57 – 130 ppm
Zn = 20 – 22 ppm
Literatura
Burić, D.: Savremeno vinogradarstvo. Beograd, 1995
Đorđević, LJ.: Zaštita i đubrenje voćaka i vinove loze. Pirot, 2004
Ciesielska, J., Mauusa, E., Bourlot, G.: Grape leaf diagnosis standards
in comparison to pedological factors. Acta Horticultura 640
Christensen, P.: Foliar fertilization of grapevines.
Cline, R,A.: Les analyses foliaire pou les culture fruitieres.
Kuepper, G.: Foliar fertilization. 2003
Milosavljević. M.: Biotehnika vinove loze. Beograd, 1998
Mirošević, N.: Vinogradarstvo. Zagreb, 1996
Nakalamić, A.: Opšte vinogradarstvo. Beograd, 2001.
Omara, S.: Fertilizing grapes. 2003
Spring,J.L. i sardnici: Donees de base pour la fumure en viticulture.
Revue suisse Viticulture ..., vol 35/2003
Ubavić, M., Kastori, R.: Đubrenje voćnjaka i vinograda.
Tarailo, R.: Osnovi podizanja, održavanja, podmlađivanja i
prekalemljivanja vinograda. Beograd, 2000
Žunić, D.: Tipski projekat podizanja 1 ha vinograda. Beograd 2001
Strana 46