Vilijam Vordsvort – Lutao sam usamljen kao oblak

Vilijam Vordsvort bio je engleski romantičarski pesnik koji je, zajedno sa Semjuelom
Tejlorom Kolridžem doprineo početku romantizma u engleskoj književnosti objavljivanjem
zajedničke zbirke „Lirske balade“ 1798. Godine. Živeo je dugo, a do 25. godine je napisao
najbolja dela ,a poslije je pisao rutinsku poeziju. Bio je realističniji od ostalih romantičara.
Vordsvort je najizrazitije bio pesnik prirode među romantičarima. U prirodi je video neku vrstu
božanstva odnosno poestovaćivao bi prirodu sa Bogom. Vordsvort je počeo da piše poeziju kao
dečak. Kao mali je ostao bez roditelja. Iz rodnog kraja je otišao nerado, otišao je na studije u
Kembridž, gde mu se okolni pejzaži nisu dopadali. Bio je loš student i osrednji pjesnik u
Kembridžu. Nakon toga je otišao u Francusku gdje je pronašao svoju buduću ženu sa kojom je,
nešto kasnije, dobio dijete i to je obilježilo njegov život.
Lutao sam usamljen kao oblak je jedna od najpoznatijih pjesama napisanih na engleskom
jeziku. Vordsvort je nju napisao 1804, a konačnu verziju objavio 1815. godine. Pjesma je
zasnovana na jednoj od njegovih sopstvenih šetnji po selu Engleskog jezera.
Pjesma govori kako on hoda sam kao usamljeni oblak koji pluta po brdima i dolinama.
Odjednom on ugleda dugačak red narcisa u blizini jezera. Narcise upoređuje sa zvijezdama,
izgleda mu kao da im nema kraja. Primjećuje da narcisi ‘’plešu’’ kao da klimaju glavama. Ti
narcisi su mu tako popravili raspoloženje da je on morao biti vedar. Nakon tog događaja
govornik često kada leži u krevetu misli na narcise koje ga ispunjavaju radošću dok njegov mu
um pleše zajedno sa njima.
Smatran jednim od najznačajnih primjera romantičarske poezije, ova pjesma istražuje
odnos prirode i čovječanstva i pritom donosi ključne tačke. Prvo, ona tvrdi da čovječanstvo nije
odvojeno od prirode već je dio nje. A drugo, sugeriše da je prirodni svijet i čvrsta veza sa njim
od suštinske važnosti za čovjekovu sreću. Iako bi čitaoca naslov mogao da prevari ovo je
optimistčna pjesma sa pozitivnim pogledom na svijet. Dakle, pjesnik ustvari nije sam več je u
prisustvu zlatnih narcisa čiji ples ima dugotrajan efekat na um govornika.