Professional Documents
Culture Documents
Nasilje U Sportu I Mediji
Nasilje U Sportu I Mediji
Nasilje U Sportu I Mediji
značajni i ozbiljni indikatori moći i uticaja. Toga su veoma svesni ne samo novinari i
urednici nego i mnogi političari. Političko udvaranje navijačima kao najmasovnijem
spontanom patriotskom pokretu deo je naše stvarnosti.
Pa ipak, nasilje na utakmicama, ili na ulicama gradova, niko ne podržava.
Nijedna novine, a još manje televizija, neće podržati ili opravdavati nasilje. Pogotovo
kada su posledice najtragičnije. Strategija medija po ovom pitanju prilično je
jednostavna: osudiće se svaki pojedinačni, konkretni dogadjaj u kojem su navijači
ispoljili nasilje, ali će se veoma retko ići direktno, frontalno, u kritici klubova i njihovih
navijačkih udruženja. Udruženja i pokreti navijača nisu, naime, nikakvi spontani
socijalni fenomeni. Još manje su spontani nukleusi čistog patriotizma. Iza njih stoje ne
samo klubovi nego i odredjene društvene i političke grupe koje u energiji, brojnosti i
agresivnosti navičaja vide ne samo odredjeni ljudski potencijal nego i mogućnost da
neke političke poruke, tačnije rečeno pretnje, upute najbrže i najdirektnije uz pomoć
navijača. Takav je bio slučaj u dogadjajima posle mitinga „Kosovo je Srbija“ kada su
navijači proglašeni vinovnicima paljenja američke ambasade i onima koji su imali
nameru da napadnu RTV B92.
Navijači su, medjutim, neraskidivo vezani ne samo za klubove nego i za
njihove uprave. Zbog toga su potresi i promene u upravama klubova nešto u čemu
navijači, i njihove paraorganizacije, aktivno učestvuju. Ko će biti na čelu kluba, ko će
biti sponzor, veza sa aktuelnom politikom, ko će povezati tradiciju i novo vreme, sve
su to pitanja kojima mediji posvećuju ogromnu pažnju. Zbog toga nije nimalo slučajno
da hapšenje sportskih funkcionera zbog nereda i nasilja na stadionima dobija tako
veliku medijsku pažnju. (Slučaj generalnog sekretara Crvene Zvezde – Zorana
Damjanovića posle nereda na Marakani 2. decembra 2007. to najbolje ilustruje. Njegovo
ime je bilo pomenuto ukupno 98 puta u šezdesetak tekstova. Pre toga, 2006. Zoran
Damjanović se ne pominje ni jedamput, a ove, 2008. godine ukupno je pomenut 6
puta.)
Moramo da naglasimo da su svi tekstovi koje analiziramo u digitalnom obliku
tako da su full-text pretraživi što znači da je moguće raditi razne vrste analiza
frekvencija pojmova, imena i izraza. To omogućava i jednu uzbudljivu lingvističku
analizu, kao i analizu retorike i stila novinara koji se bave ovim temama. Pojam
„navijači“ 2006. je upotrebljen 327 puta, 2007. – 990 puta i 2008. 140 puta. Veoma je
zanimljiv odnos „Delija“ i „Grobara“, Partizana i Crvene Zvezde, koji ne prate odnose
koji postoje izmedju kolokvijalnog i zvaničnog.
Ovo obilje materijala svakako će omogućiti da se uoče odredjene razlike u
pristupu, a ne samo retorici, jeziku i stilu, izmedju različitih novina. Već na osnovu
3
početnih analiza lako se može uočiti da pojedine dnevne novine, posle odredjenih
nasilnih dogadjaja, na stadionima ili po ulicama gradova, veoma često u prvi plan
ističu globalnu pojavu nasilja i huliganstva u sportu a ne njegovu lokalnu specifičnost.
Kad nije u pitanju nasilje sa tragičnim ishodom (smrću ili teškim povredama) neke
dnevne novine u prvi plan stavljaju apsurdnost situacije, a veoma često i njene komične
karakteristike. Navijači se, naime, često posmatraju i opisuju kao izuzetno duhoviti i
lucidni, neka vrsta mladalačkih ekscentrika.
Rasistički incidenti, po kojima je postao poznat posebno Čačak, ali ne samo on,
uz zvanično zgražavanje sportskih funkcionera uvek imaju i svoje medijske tumače koji
osudjujući rasizam uvek imaju neko posebno objašnjenje. Najčešće je publika bila
izazvana nekim nesportskim gestom. Osim toga, u ratu najvijača uvek postoji opasnost
da su se protivničke strane preobukle – zamenile svoje „uniforme“, da bi optužba, pa i
kazna, pala na protivničku stranu. Ta vrsta strategije u nekim medijima se posebno
ističe, ne bez izvesnog zadovoljstva.
U ovoj analizi se, naravno, nećemo baviti koji novinar, ili urednik, navija za
koji klub ili rukovodstvo. To je od manje bitnog značaja od samog odnosa prema
nasilju u sportu koji postoji u medijima.
Posebno smo, medjutim, analizirali prisustvo glavnih protagonista nasilja –
fudbalskim navijačima Partizana, Crvene Zvezde, Rada, Zemuna, Borca i Hajduka.
Košarka je takodje sport u kojem je veoma rašireno nasilje navijača. Svi ostali sportovi
su mnogo manje zastupljeni, mada, takoreći da nema sporta, kao ni različitog ranga
takmičenja, gde se nasilje ne manifestuje. Nisu, naime, nasilni samo navijači – veoma su
nasilni i njihovi junaci čije se nasilništvo iskazuje ne samo prema suparnicima i prema
sudijama nego i prema samim navijačima. Košarka je po svojim sportistima „junacima“
na neki način pretekla fubal i fudbalere. Slučaj „Danilović“ i slučaj „Gurović“ punili su
štampu mesecima. I jedan i drugi su od snažnih (početnih) napada i kritika u štampi
dočekali i tekstove pune razumevanja i podrške. Po pravilu, kako sudjenje, ili odluka
sportskog saveza, više odmiču tako se i relativizacija i razmevanje slučaja povećavaju.
To se najjednostavnije može objasniti zajedničkim radom PR stručnjaka, ljudi iz uprave
klubova, uticajnih finansijera, i naravno urednika i novinara. Da se podrška ili
negativna kampanja, oko bilokoje teme, mogu naručiti i realizovati to nije nikakva
tajna.
Zanimljivije je, medjutim, kako se ideja nasilja širi iz sportova u kojima je uvek
bila prisutna na sportove gde je bila potpuno nepoznata.
4
ruženja. U blizu 1500 tekstova u kojima se pojavljuje nasilje, i reakcije na nasilje, teško
je izdvojiti neki izveštaj sa sportskog događaja u kojem je došlo do nekog ispoljavanja
nasilja ili mržnje a da u tom izveštaju nema sasvim proizvoljnih novinarskih komentara
ili tumačenja. Ono što je početkom devedesetih godina bila karakteristika tzv.
političkog novinarstva gde su izveštaji sa komentarima bilo obavezno propagandno
štivo danas je slučaj sa najvećim brojem tekstova sportskih novinara.
Komišijska osećanja
Energija mržne i netrpeljivosti svakako je najživlja kad su u pitanju odnosi
između suseda – Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Čak se i u Sloveniji dešavaju bliski susreti nepomirljivih suseda. Svaki sportski
susret – pogotovo u timskim sportovima, izmedju današnjih suseda, predstavlja
bezbednosni rizik. Sport na taj način ne samo da ne povećava razumevanje i
toleranciju nego sve više insistira na nepomirljivim razlikama i nepodnošljivoj
prošlosti koja nikako da se prevlada. Mediji veoma aktivno učestvuju u formiranju
negativnog javnog mnjenja ističući u prvi plan ponašanje suprotne strane. Izveštaji
sa komentarima su uobičajeni žanrovski model sa ovakvih dogadjaja.
Iako nismo nikoga provocirali, Albanci su nas napali i zatim gađali kamenjem. Nije bilo
povređenih, jedino su polomljena dva stakla na autobusu
Gostovanje rukometaša Srbije u Makedoniji ostalo je u senci incidenta pošto je karavan
autobusa s našim navijačima kamenovan u Skoplju. Srpskim navijačima napravljena je
sačekuša u naselju Đorče Petrov, koje se nalazi u albanskom delu makedonske prestonice.
Albanski huligani pogodili su autobus kamenicama i u tom incidentu razbijena su dva stakla na
vozilu. Posle poziva naših navijača makedonska policija brzo se pojavila na licu mesta i Srbi su
nastavili put posle zamene autobusa.
- Mislim da je Albancima zasmetalo što su na autobusu bile istaknute dve srpske zastave kada
smo prolazili smo kroz albanski deo Skoplja - rekao je za Glas Srđan iz Niša. - Iako nismo
nikoga provocirali Albanci su nas napali i potom gađali kamenjem i u tom incidentu nije bilo
povređenih, a jedino su stradala dva stakla na autobusu. Kontaktirali smo RSS koji je
obavestio makedonsku policiju koja je ubrzo došla i posle zamene autobusa nastavili smo put
ka Ohridu. Bilo nas je 25 i u našoj navijačkoj grupi bilo je momaka iz Niša, Kruševca, Subotice,
Novog Sada i Beograda.
Srpski navijači u hali „Biljanini izvori“ pojavili su se sa transparentima „Hoćemo pobedu“,
Nišlije i sa srpskom zastavom. Tokom utakmice navijači su pružili veliku podršku našoj
reprezentaciji i pevali su „Marš na Drinu“ i „Kosovo je srce Srbije“ što je izazvalo aplauze i
simpatije kod makedonske publike, dok je na povremene povike „Ubi, zakolji...“ ista publika
negodovala.
Reprezentativci Srbije svaki gol proslavljali su sa visoko podignuta tri prsta, što je kod naših
navijača izazivalo pravo oduševljenje.
Iako hala „Biljanini izvori“ prima 2.500 gledalaca na tribinama je bilo čak 4.000 navijača.
Atmosfera je bila paklena, ali su makedonski navijači bili veoma korektni i aplauzima su
pozdravili naše igrače i navijače.
Novinarski karavan imao je drugačije putešestvije po Makedoniji. Prilikom ulaska u zemlju
južnog komšije novinare je posle 200 metara startovala policija.
- Kuda ste krenuli? - pitao je policajac.
- Na meč sa vašom reprezentacijom - odgovorio je član UO RSS Ljubiša Stojiljković.
Policajac pitao je Stojiljkovića za savet šta da odigra u kladionici.
- Odigrajte na iks i nećete pogrešiti - rekao je Stojiljković, koji je pogodio konačan ishod
susreta pošto je duel u Ohridu završen 32:32.
Prolazak kroz albanski deo Skoplja prošao je bez problema, ali mrki pogledi ka „Lastinom“
autobusu, albanske zastave i brojne džamije jasno su stavile do znanja novinarima kuda se
kreću. Na izlasku iz Skoplja „dobronamerni“ kamiondžija prevario je šofera i naš karavan
dospeo je na granični prelaz ka Kosmetu!
- Vraćamo se u Srbiju. Idemo u Đakovicu da vidimo taj Vlaznimi - nastupilo je oduševljenje u
novinarskom busu.
Zbunjeni ljudi u neverici su gledali srpski autobus i šofer je potom okrenuo vozilo i nastavio
put ka Ohridu.
Antrfile:
Slavljenik Bojinović
Srednji bek Mladen Bojinović u Ohridu je proslavio 30-ti rođendan.
- Najlepši poklon mi je što sam rođendan proslavio u vašem društvu. Ostaje mi samo da
zapevam „Dođe
leto trideseto, godina mi žao nije“ - rekao je Mladen Bojinović.
Generalni sekretar RSS-a Božidar Đurković predao je Bojinoviću album sa njegovim slikama u
dresu
reprezentacije, dok je naš igrač od hotela „Metropol“ dobio flašu vina. Najveće raspoloženje
bilo je kada su svi zajedno zapevali „Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu“.
A u rukometu – isto!
gesta „Za dom spremni” opkolila „navijače” sa hrvatskim obeležjima. Većina ljubitelja
rukometa ostala je zgrožena takvim ponašanjem. Na zgradi srednje škole „Mladost” pre
nekoliko meseci uz kukaste krstove osvanuli su natpisi „Ante Gotovina” i „Dobar Srbin - mrtav
Srbin”. Ime „autora” fašističkih poruka Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore još nije
saopštilo.
Greška!
Sportski junaci vole da im publika tepa. Novinari to takodje vole. Na taj način oni neguju zajednički
stil i zajedničke (ne)simpatije. Čiča (Milan Gurović) ima taj nadimak prema tetovaži generala Draže
Mihailovića koji ima na mišici ruke. Ta tetovaža je bila uzrok i razinih sportsko-takmičarskih
problema, pogotovo u sredinama gde Draža Mihailović Čiča nije preterano omiljena ličnost.
Primećuje se veliki broj inicijala sportskih novinara kad su u pitanju tekstovi ovakvog karaktera!
Da li ste čuli za grupu navijača koja sebe naziva „Erotika“? Evo prilike da i to saznate.
Rečnik Kurira! Tu je, naravno, i obavezni advokat koji obaveštava javnost o tome kako se
krše prava njegovog branjenika.
Kurir, 25.12.2007 Strana: 31
ISPALILO GA TUŽILAŠTVO
Autor: A. R.
Generalni sekretar FK Crvena zvezda Zoran Damjanović tek danas na slobodi, uprkos
odluci da
nema osnova da i dalje bude u pritvoru
Zoran Damjanović, generalni sekretar FK Crvena zvezda, nije juče izašao iz pritvora,
iako su
njegovi advokati to najavili. Tužilaštvo je saslušalo sve svedoke i u ponedeljak donelo
odluku
da Zoran Damjanović bude pušten na slobodu, ali do toga iz neobjašnjivih razloga nije
došlo.
- Zoran Damjanović trebalo je da bude pušten na slobodu u ponedeljak. Još odavno je
kristalno jasno da on nema veze sa incidentom na utakmici između Crvene zvezde i
Hajduka,
zbog kojeg je pritvoren. Nadali smo se da će do 15.15 časova izaći na slobodu. Posle
toga smo
saznali da će Damjanović još jednu noć provesti u Centralnom zatvoru. Ništa, sutra će
izaći,
tužilaštvo ga mora pustiti - rekao je juče advokat Borivoje Borović za Kurir i dodao:
- Zamenik tužioca Drugog opštinskog suda Emilija Milosavljević u ponedeljak je
donela odluku
da Zoran Damjanović bude pušten na slobodu. Iz neobjašnjivih razloga ona to svoje
rešenje
13
nije sprovela u delo. Moje kolege i ja smo satima čekali njeno rešenje kako bismo
mogli da
odemo i Damjanovića konačno izvedemo na slobodu.
Borivoje Borović i njegove kolege koje brane Zorana Damjanovića, Milorada
Ćorovića, Novicu
Mijuškovića i Radeta Popovića svim pravnim sredstvima pokušali su da izvrše pritisak
na
tužilaštvo, ali njihovi klijenti ipak ni posle 19 dana nisu izašli iz pritvora.
- Ne znam zašto je to tako ispalo. Još pre nedelju dana bilo je jasno da je Damjanović
nevin -
zaključio je Borović.
Šta znači kriminalizacija sporta? To da sportistima bude sudjeno zbog nasilja? U čemu je dilema?
A tek novac! Koliko je njega u sportu? O tome sa neskrivenim uživanjem piše Kurir od 9. marta
2006. Već sam naslov „Dule u sukobu sa „tribunalom“, dovoljno govori o tome šta se misli o Dušku
Vujoševiću i sudjenju na kojem se on pojavljuje. Pojama “Tribunal” ima na stranicama Kurira
isključivo negativnu konotaciju, mada u ovom slučaju poruka može da bude i preteća – “Dule
može da plati za svoje zločine samo pred nekom ustanovom tipa Tribunala (Haškog)”. Pojmovi
kao što su “cerekanje” i “domunđavanje” sigurno veoma doprinose stvaranju posebne, ulične
atmosfere.
Kad se u sportu pojavi novac on je, po pravilu, stranog porekla ili je posledica nekih kriminalnih
radnji. Uzmimo samo upotrebu atributa stidljivo. “Veličković je stidljivo rekao:
„Tri hiljade evra“ Time je obelodanjeno nešto što je opštepoznato svakom
sportskom novinaru, ali i pasioniranom navijaču, ali se krije od šire
javnosti. Sportisti su još uvek samo sportisti a gazde su gazde!
Antrfile:
Milojevićeva plata dva miliona
Najnervozniji je bio mladi igrač Partizana Novica Veličković, koji je prvi došao u Palatu pravde i
prvi svedočio. Prilikom davanja ličnih podataka, kada ga je sudija upitala za mesečna primanja,
on se zbunjeno okrenuo ka Dušku Vujoševiću, koji je inače mimo pravila sedeo na optuženičkoj
klupi. Trener crno-belih je pitao da li je taj podatak bitan za ovaj proces, a kada je porota
potvrdno odgovorila, Veličković je stidljivo rekao: „Tri hiljade evra“. Potom smo mogli da
saznamo i da Milojević mesečno dobija dva miliona dinara, Šuput 800.000, Bogdanović milion
dinara, Stefanović 800.000, a Borisov 67.000.
Vujošević: Guroviću sve unapred opraštam jer je, dok je bio veliko ime,
igrao za našu reprezentaciju u vreme kad sam bio opstruiran
Vujošević, međutim, uvek zna mnogo više od svih ostalih. Pogotovo kad je u pitanju
politička ili neka druga prošlost protivnika. Novine sa posebnim uživanjem prenose ovakve
stvari:
Odbrana!
Glas Javnosti, 13.10.2007 Strana: 39
DULE REDOVNA MRDAKOVA MUŠTERIJA
Autor: D. I.
Istorija sukoba trenera Partizana i sudije koji ga je optužio za fizički napad
Izjave trenera Partizana Duška Vujoševića da je „slučaj Železnik“, odnosno da su
optužbe
sudije Branislava Mrdaka o fizičkom nasrtaju čist „performans“, ponovo su pokrenule
lavinu
priča o zatrovanim odnosima koji vladaju u srpskoj klupskoj košarci. I zaista, za sada
je ne
nemoguće objasniti zašto je Mrdak tek sat vremena pošto je ga je Vujošević „udario“
(očevici
tvrde ironično potapšao po ramenu) dopunjavao izveštaj, ali je činjenica da pomenuta
dvojica
imaju dugu istoriju međusobnih nesuglasica.
Mrdak je na desetine puta arbitrirao „crno-belima“, a izdvojili smo pet zanimljivih
detalja:
1. Budućnost je 21. oktobra 2001. godine u presudnoj utakmici Juba lige za prvo
mesto
savladala Partizan u „Pioniru“ rezultatom 88:85. Na konferenciji za medije Vujošević
je optužio
predstavnika gostiju Danila Mitrovića da je vršio pritisak na Branislava Mrdaka, zbog
čega je
ovaj kasnije sudio na štetu Partizana.
2. Isti sudijski par Vojinović - Mrdak došao je na udar trenera Vujoševića i godina
dana
kasnije, tačnije 14. decembra 2002. kada je Refleks slavio kao gost rezultatom 97:93.
Dobar
deo konferencije Vujošević je posvetio optužbama na račun arbitara.
3. Refleks i Partizan bili su rivali 19. maja 2004. u 12. kolu domaće lige u „Pioniru“.
Sudijski
par Dimitrijević - Mrdak je već u četvrtom minutu dosudio tehničku grešku
Vujoševiću, a
kasnije još jednu klupi Partizana, te je trener Partizana morao da olakša džep za
rekordnih
128.000 dinara. Kontrolor meča suspendovao je tada sudije zbog loše arbitraže!
4. I 2006. su se nadmetali Partizan i klub iz Železnika, tada pod imenom FMP. Gosti
su tog 20.
maja slavili u „Pioniru“ sa 88:85, a Mrdak je dosudio dve tehničke greške Vujoševiću
od kojih
je druga isključujuća. Trener Partizana je tada popunio kasu KSS za 1.200 evra.
5. Sudija Mrdak je definitivno postao „poznat“ 14. juna 2005. godine, kada ga je igrač
Crvene
zvezda Tundži Avodžobi optužio za rasizam, jer je navodno rekao „ćuti, crnčugo“.
Vujošević je
nekoliko puta kasnije optuživao sudije da su same krive zbog nastale situacije, kada
centar
„crveno-belih“ desetak minuta nije želeo da se pomeri sa terena, rekavši da je taj
događaj
„najveća sramota srpske košarke“.
Isključen za jubilej
*Decembar 2006.
Jubilarnu 500. utakmicu na klupi Partizana trener Duško Vujošević je obeležio isključenjem u
16. minutu meča sa Cibonom. Nakon toga trener Partizana je povukao za dres sa leđa sudiju,
ali su istog trenutka Dragan Todorić i Predrag Danilović intervenisali i sprečili dalji incident.
Sudija Ankarali je pozvao kolege da napuste igralište, a posle 15-minutne pauze meč je
nastavljen. Vujošević je od strane NLB lige kažnjen sa 6.600 evra i sa tri meča zabrane.
Partizan je uputio žalbu na ovakvu odluku.
Mediji i sportski radnici, kakav je njihov odnos? Očigledno je da ne ostaju dužni jedni drugima!
Fudbalski navijači uvode na srpske stadione otvorene izlive rasne i nacionalne mržnje. Sa
rasizmom su najdalje otišli navijači čačanskog Borca dok su nacionalno najekstremniji navijači
Rada koji su dočekali ekipu iz Novog Pazara skandiranjem: „Nož, žica, Srebrenica“.
ljudi iz žandarmerije problem bio u nedostatku vozila za prevoz navijača, inače bi huligani
mnogo brže bili prevezeni u gradski sekretarijat unutrašnjih poslova u ulici Despota Stefana.
Članovi navijačke grupe Junajted fors se nijednog trenutka nisu opirali prilikom hapšenja, pa je
s te strane sve proteklo u najboljem mogućem redu.
Prema nezvaničnim informacijama, delegat susreta Stanimir Trailović je u zapisnik uneo da su
se navijači Rada ponašali neadekvatno, a u toku sledeće nedelje trebalo bi da budu poznate
kazne. U Novom Pazaru nisu želeli da komentarišu dešavanja na Banjici. Sekretar kluba Aćif
Klimenta rekao je da veruje da će delegat i policija uraditi svoj deo posla, ali da se oni neće
dodatno žaliti u slučaju da u zapisnik ne budu uneti ovi detalji.
Antrfile:
Kazna do pet godina
Navijači Rada mogli bi da odgovaraju i krivično zbog skandiranja tokom utakmice Prve lige
protiv Novog
Pazara. Krivični zakon Republike Srbije za izazivanje i raspirivanje rasne, verske i nacionalne
netrpeljivosti predviđa zatvorsku kaznu od šest meseci do pet godina. U pokušaju da saznamo
koliko je
tačno navijača uhapšeno i za kakve se prekršaje terete, pokušali smo da stupimo u kontakt sa
portparolom beogradskog MUP Draganom Kajganić, ali su svi pokušaji ostali bezuspešni.
NE VOLE PAZARCE
NAVIJAČI Rada strogo su desno orijentisani. Imaju nizak stepen tolerancije i više puta su
osuđivani zbog
naselja. Posebno se ”ne podnose” sa navijačima Novog Pazara i sa njima su se i ranije tukli.
Tada su
govorili da su isprovocirani jer su ovi iznosili zastave Turske i Hrvatske.
Pojava rasizma kod Srba! Rasizam kao da se pojavio niotkuda. Ili ga ranije nije bilo ili ga niko nije
primećivao.
Vreme, 19.10.2006
RASISTI
Navijači: Policija u Čačku saopštila je da je u pritvoru zadržala osam osoba "na okolnosti"
izazivanja rasne netrpeljivosti i mržnje na prvenstvenoj utakmici održanoj 14. oktobra između
Borca (Čačak) i Voždovca. Grupa "navijača" čačanskog superligaša istakla je transparent sa
natpisom
"Odlazi odavde jer te niko ne voli", upućen igraču Borca Majku Tamvanjeru, a zatim su se
pokazali sa belim kukuljicama na glavama čime su valjda hteli da ukažu na sličnost sa
američkim Kju Kluks klanom. Ekipu su bodrili sa uzdignutom desnom rukom što bi trebalo da ih
poveže sa nemačkim nacističkim pokretom. Ovaj galimatijas najgorih ideologija na jednom
mestu, na maloj utakmici u srpskom prvenstvujoš jednom nas je podsetio da se na tribinama
dešavaju najgore stvari koje po pravilu prolaze
bez posledica. Otkud nacisti u Čačku, otkud rasna netrpeljivost prema fudbaleru iz Zimbabvea?
Nedavno su tako i navijači Crvene zvezde, pred utakmicu sa Liberecom, razvukli tzv. Šetalicu
preko severne tribine na kojoj su bili naslikani Gračanica, patrijarh, Lazar i njegovi vitezovi.
Scenografiju je pratila pesma koju su pevale crvene beretke. Pre utakmice i sa Belgijom i sa
Jermenijom, koje je reprezentacija Srbije igrala u kvalifikacijama za EP 2008, "navijači" su
bodrili svoj tim poklicima "Ubi, zakolji da Šiptar ne postoji" i pesmicom "Čiča Dražo gde je moje
dete". Militantni duh na stadionu podržao je vojni orkestar koji jesvirao Marš na Drinu, i
Sprem’te, se sprem’te četnici. U javnosti je nekako ocenjeno da ukoliko
ne dođe do krvave tuče na tribinama ili oko "sportskih borilišta", sve je proteklo u najboljem
redu i da je atmosfera bila za pamćenje.
Ministar prosvete i sporta Slobodan Vuksanović najavio da će rasisti ubuduće biti oštro
kažnjavani Ministar prosvete i sporta Srbije Slobodan Vuksanović ocenio je da bi huligansko
ponašanje na utakmicama trebalo oštrije sankcionisati. Vuksanović je rekao da su mu strani
fudbaleri koji su
igrali ili igraju u domaćim klubovima sugerisali da je lek u brzom i strogom reagovanju
pravosudnih organa.
- Ako huligane budemo kažnjavali samo pritvorom od 24 časa, nećemo postići ništa. Međutim,
ako ih kaznimo do pet godina zatvora, neće biti onih kojima će pasti na pamet da brukaju grad,
21
državu i sve nas na takav način - rekao je ministar. Prema njegovim rečima, uzvikivanje parola
mržnje sramota je za državu koja ima kulturu i tradiciju i pripada civilizovanim društvima.
Generalni sekretar Zajednice klubova Meridian Superlige Miodrag Janković najavljuje da će se
ubuduće klubovi rigorozno kažnjavati za rasističke ili šovinističke ispade njihovih navijača na
tribinama. Borac iz Čačka dužan je da plati kaznu od 300.000 dinara i da naredne dve utakmice
na svom terenu odigra bez prisustva publike, zbog „slučaja Tamvanjera“…
UO FK Borac oštro je sinoć osudio rasistički inicident grupe navijača „Čete“ koji se u subotu
dogodio na utakmici Borac-Voždovac i javno se izvinio svom igraču Majku Tamnjaveri i
njegovoj porodici. U saopštenju za javnost UO navodi se da je rasistički incident grupe navijača
osuđen s „gnušanjem“ i„ogorčenjem“ i da klub očekuje da će pravosudni organi preduzeti
odgovarajuće mere protiv izgrednika zbog kojih je od „sramote pocrveneo ceo Čačak“ i koji su
„bacili ljagu na grad i klub koji slavi 80 godina postojanja.“
Da ne Čuje UEFA
Bruka u Čačku neće proći nekažnjeno od zvaničnih organa FSS, ali biće „papreno“ ukoliko se
glas rasista
iz Čačka čuje do Niona i UEFA.
- Nadamo se da neće jer nije vređan protivnički igrač, što je još čudnije. Čekamo izveštaj od
delegata
Žarka Stevanovića, koji je odmah tražio intervenciju i pražnjenje dela tribina - kaže Miodrag
Janković
generalni sekretar Zajednice Superligaša. - Mislili smo da je ovako nešto daleko od nas, ali,
eto, dobili
smo rasiste na stadionima. Predviđene su kazne kao za bilo koju drugu vrstu loše organizacije,
ali koliko će to biti, odlučiće nadležni organi.
Posle serije tragičnih događaji izazvanih rušilačkim nagonima navijačkih grupa u prošlosti,
danas je glavni problem kako sprečiti šovinizam i rasizam
Kada je fudbalska Evropa u poslednjim decenijama 20. veka na opomeni Hejsela i ostalih
„fudbalskih” stratišta završila svoj obračun sa huliganizmom. Postojala je nada da će zauvek
fudbalskim arenama vladati navijački „fer-plej” u kojem će „pobede” odnositi najgrlatiji,
najuigraniji i najprvrženiji svom klubu.
Na stadione su se malo, po malo prošvercovali nacistički simboli i pozdravi, a fudbaleri druge
boje kože našli su se na udaru najekstremnijih navijačkih grupa mnogih velikih klubova, čak i u
zemaljama u kojima rasizma i nacizma nije bilo decenijama, ili čak nikada... Borba protiv
rasizma, bar formalna, sve je žustrija, jer je rasna mržnja poslednjih godina sve
ispoljenija na stadionima širom sveta. Nebrojeno je primera za to, ali koliko god se Fifina i
Uefina kasa punile zbog novčanih kazni na svetskom prvenstvu u fudbalu, najvećoj sportskoj
smotri mimo olimpijskih igara, bojazan od rasističkih ispada mobiliše čitavu vladu zemlje
domaćina. To je pogotovo bio slučaj na minulom Mundijalu u Nemačkoj.
Svaki od 92 igrača iz četiri afričke reprezentacije ne računajući Tunis bio je poput tempirane
bombe koja može da oživi njenu neonacističku prošlost i da je osramotiti pred svetom I
Evropskom unijom. Kao što je svetsko fudbalsko prvenstvo najveća arena u kojoj rasisti mogu
da ispolje svoje stavove, tako na televizijski auditorijum od više milijardi ljudi računaju i borci
protiv ove društveno neprihvaćene ideologije.
Nije zato čudo što su uoči svake utakmice od osmine finala kapiteni kao najveći autoriteti u
ekipi čitali poruku „Reci ne rasizmu”, obraćajući se svojim navijačima na maternjem jeziku.
Među 16 reprezentacija koje su se domogle drugog kruga deset je bilo iz Evrope, gde se klica
rasizma najviše primila.
Ima mišljenja da je to svojevrsni paradoks. Evropske demokratske vlade se danas suočavaju s
narastajućom desničarskom političkom idejom koja i kroz sport, a kroz fudbal naročito,
zagovara „odbranu” starosedelačkog življa od došljaka crne puti, muslimanske veroispovesti ili
drugih različitosti. Na ta vrata se ušunjao i kod nas.
Vođa desničarskog Nacionalnog fronta u Francuskoj Lepen se obrušio na crnce koji su većina u
fudbalskoj reprezentaciji ove zemlje. I to najjače kada su „galski petlovi” istovremeno bili
prvaci i sveta i Evrope.
Neprijatnost te vrste nije zaobišla ni jedne od najboljih napadača u fudbalu danas Francuza
Tjerija Anrija. Anrija je krajem prošle godine „napao” selektor Španije Luis Aragones. Na
treningu uoči utakmice u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo protiv Belgije rekao je Hoseu
Antoniju Rejesu, tada Anrijevom saigraču u Arsenalu, da je bolji od „tog crnog g....”. Aragones
se pravdao da nije želeo da uvredi francuskog fudbalera, već da motiviše svog. Fudbalski savez
Španije ga je kaznio s 3.000 evra (najveća moguća kazna 30.000 i oduzimanje trenerske
licence), ali ga je oslobodio optužbi za rasizam.
Samo mesec kasnije 70-godišnji španski selektor opet je bio u centru pažnje zbog rasizma.
Kritikovao je kolonijalnu prošlost britanske imperije, a povod za to su bile oštre reakcije medija
s Ostrva zbog vređenja tamnoputih engleskih fudbalera u prijateljskom meču sa Španijom na
stadionu „Santijago Bernabeu” u Madridu. Fifa je kaznila španski savez sa 65.000 evra.
Aragonesove optužbe nisu dale mira Anriju. Podstakle su ga da povede ličnu borbu protiv
rasizma i da tako bude primer za ugled. Nosio je crnu traku preko mišice promovišući
antirasističku kampanju „Ustani i progovori”. Čak je ubedio svog sponzora globalnog
proizvođača sportske opreme „Najki” da počne da ih pravi na veliko. Prodato je više od pet
miliona.
Napadač Barselone Eto je u februaru ove godine demonstrativno želeo da napusti igru pošto su
ga vređali navijači Saragose. Usta im je začepio golom.
– Ljudi su platili da vide majmuna, a ja sam im pokazao kako on izgleda. Činiću to svaki put
kada čujem povike s tribina, – aludirao je Eto na svoj pogodak.
Sada borba protiv rasizma očekuje i nas u Srbiji, zemlji u kojoj ga nikada nije bilo. Čačak, kao
eho rasističkih poruka sa evropskih arena, potvrđuje tezu o zaraznoj strani loših primera.
Fudbalski savez Srbije i nadležni državni organi moraju brzo, ma bilo i preoštro, da spreče uvoz
najgoreg što fudbalska Evropa može da nam ponudi...
Kakav je to lažni rasizam koji je u Srbiji? I gde se nalazi pravi? Na Iberijskom poluostrvu?
Kako ono što se dešava u društvu može da „pokrije“ i „opravda“ ono što rade navijači. Izjava
vodje Partizanovih navijača. Posebno je zanimljiv sledeći citat koji kao mantru zajedno ponavljaju
istraživači, funkcioneri i političari: „- Sve ovo što se dešava na tribinama je
refleksija i proizvod dešavanja u društvu!”
Osim toga, traže se i određeni uslovi na stadionima kako bi sve bilo noramalno – kao u Engleskoj!
Jedan od vođa Partizanovih navijača Predrag Simić posle nemilih događaja u Čačku i na Banjici
kaže:
– Srpskom narodu nije svojstveno da budu rasisti, nikada nismo ni bili. Navijači Partizana na
stadion dolaze zbog navijanja, a ne da bi pravili nerede. I u bojkotu koji traje mesecima, mi
smo dostojanstveni, nismo polomili ni jednu stolicu , niti smo napravili neki veliki problem.. Na
navijače iz Novog Pazara ne gledam kao da su iz druge države, nacije, već ih doživljavam kao
navijačku konkurenciju. Parole koje su mogle da se vide na Banjici nisu srodne nama, zaista ne
vidim srpsko biće u tome. To mi je, verujem kao i većini normalnih ljudi, strano.
On zatim podseća da su za Partizan igrali igrači različlitih nacionalnosti.
– Ponosan sam na svakog fudbalera nesrpske nacionalnosti koji je nosio „crno–beli” dres, ali i
na svakog navijača Partizana koji nije Srbin. Ni jednog se ne bih odrekao. Dobro poznajem
druge religije i običaje. Ne želim nikoga da osuđujem, ali ono što je urađeno u Čačku, mi
navijači nikada ne bismo uradili. Potrebno nam je malo više gospodstva i fer pleja na
tribinama, i mi navijači se po tome razlikujemo od drugih.
Na pitanje da li postoji neki lek kojim bi se pobedio vandalizam na sportskim terenima, Simić je
odgovorio:
– Sve ovo što se dešava na tribinama je refleksija i proizvod dešavanja u društvu. Navijačke
grupe što su manje, to su ekstremnije. To je i sociološki problem.
24
Jedan od Partizanovih vođa zatim podseća da su uslovi na stadionima veoma loši, počev od
infrastrukture, a da se od navijača uvek zahteva fer navijanje.
– I mi ćemo se jednog dana ponašati kao navijači u Engleskoj, ali prvo država mora da
obezbedi uslove.
Autor: G. P.
Antrfile:
Ljudi, malo smo se zezali?!
Većina pritvorenih, prema rečima navijača, ne zna šta predstavljaju obeležja rasističkog klana
koja su nosili na utakmici protiv Voždovca. U čačanskoj policiji izjavili su da južnjačka zastava
može da se kupi u nekoliko radnji na Zelenom vencu. Navijači tvrde da je jedan od pritvorenih
momaka konobar koji radi na pijaci u Čačku, a najčešće mušterije su mu lokalni Romi, sa
kojima nikada nije imao nikakve probleme. Drugi pritvoreni, kada je shvatio ozbiljnost situacije
u kojoj su se našli u čačanskoj policiji, rekao je ostalim uhapšenim navijačima: "Ljudi, kako mi
njima sada da objasnimo da smo se zajebavali?!"
Neki mediji su objavili fotografiju momka s istetoviranim kukastim krstom na leđima kao vođe
četa.
– To nije tačno. Naš vođa je Sadam (Slobodan Gostiljac) i on ima istetoviranu Kosovsku bitku
na grudima. Ako je išta tačno od svega što su objavili, onda je tačno to da smo svi nacionalisti.
Sadam posle srednje škole nije birao poslove. Radio je svašta, i s nekim otrovnim bojama,
sada je na peskarenju preko omladinske. Svi su oni vredni i rade, niko od njih nije kriminalac,
nikada ranije nije osuđivan – kaže Nataša.
Nataša trenutno ne radi ništa, radila je do nedavno u cvećari. Stevan kaže da „fizikališe
prirodne nauke“, „fiziku radim, a hemiju udišem“, Milivoj sad „kuva čaj umesto brata“. –
Najbolje da nas sve pošalju na neki društveno-koristan rad – predlaže Nataša – imamo skustva
u svemu, što da ne. Možemo i da peskarimo. Najbolje da nas prevaspitaju jer mi ne
valjamo. Pa ja živim u cigan-mali. Ja imam moje privatne Cigane. Od 20 kuća u mom
komšiluku više od pola su ciganske – kaže.
S celom pričom u Čačku koincidiralo je hapšenje navijača Rada zbog skandiranja
„nož, žica, Srebrenica“. Čačani su oduševljeni Radovcima koji su na jednoj utakmici u
Novom Pazaru prase ofarbano u zeleno, kako tvrde, pustili na teren.
Partizanov tandem tamnoputih fudbalera Moreira - Dijara, koji je doneo vredan bod domaćem
timu, verovatno će još dugo da bude zbunjen „zvucima džungle“, koji su izlazili iz hiljade grla
njihovih navijača. Veća grupa Grobara je majmunskim kricima „počastila“ Zvezdinog štopera
Ibrahima Gaja, pokazavši tako da im nije stalo do osećanja njihovih crnih fudbalera i da
primitivizam u Srbiji ne može da iskoreni novčanim kaznama.
Rasistička svinjarija prema igraču koji je nedavno ubeđivao škotske medije da Srbi nemaju
predrasude prema tamnoputim ljudima nije jedini skandal domaćih navijača. Na kraju meča, uz
ogroman propust redarske službe i pripadnika MUP, oko stotinu navijača preskočilo je ogradu
na južnoj tribini. Srećom, veliki incident je izbegnut, budući da su „prestupnici“ želeli
samo dresove, šortseve i ostalu opremu fudbalera Partizana. Za svaki slučaj golman crno-belih
Darko Božović, do zakasnele reakcije policije, ostao je na terenu kako bi sam pokušao da
odvrati bilo kakav pokušaj navijača da dođu do dela terena gde su uplašeni i zaprepašćeni
stajali fudbaleri Crvene zvezde. Oni su zadržali pribranost, dok su njihovi rivali napustili teren
goli do gaća i uz pomoć redara.
Gensek Zajednice prvoligaša Miodrag Janković tvrdi da uopšte nije čuo da su „Grobari" vređali
Ibrahima Gaja „majmunskim kricima", delegat Jakšić taj detalj nije ni uneo u zapisnik
Delegat na 131. „večitom derbiju" Blagoje Jakšić nije u izveštaju s meča uneo da su navijači
Partizana na rasnoj osnovi vređali Zvezdinog defanzivca Ibrahima Gaja! Takođe, generalni
sekretar Zajednice klubova Superlige Miodrag Janković tvrdi da na zapadnoj tribini nije čuo
oponašanje majmunskih krikova sa južne i istočne tribine, a čak je izrazio sumnju da su to čuli
i fudbaleri na terenu?!
- Ni ja, a ni mnogi drugi na zapadnoj tribini nisu čuli pogrdno skandiranje na račun tamnoputih
igrača. O tome sam saznao čitajući novinske izveštaje. Nije normalno da navijači kluba u kojem
nastupaju tamnoputi fudbaleri vređaju članove drugog tima po rasnoj osnovi - čudio se gensek
Zajednice.
Moguće kazne za rasističke ispade na stadionima variraju u zavisnosti od toga kolike je težine
prekršaj i ko ga čini. Predviđene su opomene, novčane kazne, oduzimanje bodova za klubove,
odnosno kazne za pojedince. Međutim, Partizanu će na teret da bude stavljena i loša
organizacija utakmice visokog rizika, jer je upaljen i bačen na atletsku stazu veliki broj baklji, a
po završetku meča na teren je uletelo oko 30 navijača, što je već postala ružna tradicija u
Humskoj.
- Maksimalna novčana kazna za „crno-bele" je 600.000 dinara, a predviđene su i kazne poput
oduzimanja bodova, odigravanja određenog broja mečeva bez publike ili čak suspenzija
stadiona. U tom slučaju Partizan bi morao da igra 50 kilometara daleko od Beograda. Ali,
sačekajmo da zamenik disciplinskog sudije Zajednice Dragče Dimitrijević pogleda sve
izveštaje, snimak sa utakmice, sačeka zvanične izjave klubova i donese konačnu odluku -
pokušao je da spusti loptu Janković, i dodao da su sudije u Srbiji u obavezi da prekinu
utakmicu u slučaju rasističkih ispada.
Tamnoputog igrača koji je došao na probu grupa mladića kod stadiona udarala nogama i
rukama TAMNOPUTI fudbaler iz Gane Solomon Opoku (21), koji je već dva meseca na probi u
čačanskom Borcu, pretučen je prekjuče po podne oko 16.30 kod Osnovne škole "Vuk Karadžić",
u blizini stadiona kraj Morave. Prema nezvaničnim informacijama, na njega je, posle
utakmice Borac - Bežanija, nasrnulo nekoliko navijača domaće ekipe, koji su ga, uz rasističke
povike, udarali rukama i nogama.
Opoku je odmah prebačen na urgentno odeljenje čačanske bolnice gde su mu konstatovane
lakše povrede, posebno u predelu desne strane stomaka, odnosno slabine. Posle urađenih
rentgenskih snimaka, otpušten je kući.
Na njega je, kako saznajemo, dok je napuštao klupske prostorije s dvojicom poznanika,
nasrnulo desetak mladića. Policija je odmah nakon incidenta privela šest osoba, od kojih su
četvorica zadržana u pritvoru. Na teret im se stavlja da su počinili krivično delo izazivanja
verske, nacionalne i rasne mržnje i netrpeljivosti. Za ostalim napadačima se traga.
Fudbalera je tokom jučerašnjeg dana čuvala čačanska policija u hotelu "Morava". Evo kako je
za "Novosti" Opoku prepričao događaj:
- Posle utakmice sam pošao u hotel. Sa mnom su bila dvojica drugara, studenata iz Čačka.
Odjednom sam, dok smo se šetali, osetio udarac u potiljak. Mislio sam da se neko našalio, ali
onda je nasrnulo još nekoliko navijača. Sa zemlje su me podigli prijatelji, pa sam otrčao sam
do policajca koji je bio u blizini. Nisam ovo očekivao. Znam da je ovde bio rat i da imate
problema oko Kosova, ali svi su prema meni bili prijateljski nastrojeni. Trebalo bi sutra da
putujem za Beograd, a potom za Ganu. Jedva čekam da se vratim kući. Opoku je dva meseca
bio na probi u čačanskom Borcu, a pre desetak dana ovom fudbaleru je naznačeno da Borac
nije zainteresovan da potpiše ugovor sa njim.
KURIROVA MANTRA:
Senegalci iz redova „večitih rivala“ Laminu Dijara i Ibrahim Gaj kažu da se ne osećaju
ugroženim posle divljačkog napada na fudbalera iz Gane u Čačku
Divljački napad grupe navijača čačanskog Borca na fudbalera iz Gane Salomona Opakua nije
uzbudio tamnopute fudbalere Partizana i Crvene zvezde. Laminu Dijara i Ibrahim Gaj, uprkos
novoj sramoti za naš narod, smatraju da Srbi nisu rasisti.
- Pročitao sam u novinama o slučaju mog kolege iz Gane i jedino što mogu da kažem je da se
nisam uplašio, a da je krajnje vreme da fudbalska organizacija reaguje. Saznao sam da je
policija pohapsila rasiste u Čačku i država je time uradila svoj deo posla. Odlično, sada Savez
mora da preduzme mere. Mi smo zbog gluposti nekoliko navijača odigrali nekoliko utakmica
pred praznim tribinama, kažnjeni smo i od UEFA - kaže Dijara.
Golgeter Partizana nikada nije doživeo sličnu neprijatnost u Beogradu, a ostaje pri ranijem
stavu da bi prihvatio srpski pasoš i poziv selektora da igra za „orlove“.
- Srbi nisu rasisti, nikada na ulici nisam čuo ružnu reč ili da me je neko preteći pogledao. Idem
u Čačak kad bude došlo vreme za meč s Borcem. Igrao bih i za Srbiju, samo se plašim da bih,
u slučaju loših rezultata, prvo ja bio na tapetu pojedinim navijačima. Ipak je moja koža crne
boje, a to bi nekome tada zasmetalo - zaključio je Senegalac.
Njegov sunarodnik, štoper Crvene zvezde Ibrahim Gaj kaže da bi i posle svega igrao u Čačku,
jer je profesionalac.
- Profesionalac sam i sigurno bih igrao u Čačku. Mogu da me spreče jedino povreda ili kartoni.
Rasista se ne plašim i njih jednostavno niti vidim niti čujem. Moj stav o tom problemu poznat
je od ranije. Meni je najvažnije da me u Zvezdi gledaju kao da sam odrastao na Marakani -
rekao je Ibrahim Gaj.
Senegalac je protekle sezone dva puta bio vređan na rasnoj osnovi. Prvo ga je u novembru
2006. vređao tadašnji trener kulskog Hajduka Nebojša Vučićević, koji ga je nazvao
„crnčugom“, dok su ga prošlog proleća majmunskim urlicima počastili navijači Partizana.
- Ma, bolje je ne vraćati se na ono što je bilo. Nema potrebe da se bilo šta novo kaže. Sećam
se da je bilo vređanja, ali mene to ne dotiče. Navijačima Partizana sam odgovorio na način koji
su najbolje mogli da razumeju. Setiće se oni šta sam im poručio. Samo mi nije jasno zašto su
me vređali, kad za Partizan igraju trojica fudbalera tamne puti - zaključio je Ibrahim Gaj.
CVETA rasizam u srcu Srbije, a da li se lagano širi i na ostatak zemlje? Pita se, pored mnogih, I
tamnoputi napadač Partizana, Lamin Dijara, koji je pre deset dana u Čačku bio zasut uvredama
cele zapadne tribine zbog boje kože, pogotovo posle dobijenog crvenog kartona. Reagovao je,
priznaje i sam, na nekulturan način, pokazivanjem srednjeg prsta publici, ali
ističe da je to uradio s jasnom namerom, da bi video da li je stadion kraj Morave ogledalo
srpskog fudbala.
- Znao sam šta se u Čačku dešavalo tamnoputim igračima u poslednje dve godine. Vređali su
me s tribina ceo meč, a kulminiralo je kada sam dobio crveni karton - priseća se Dijara. -
Namerno sam na kraju pokazao srednji prst. Žao mi je, znao sam da će se zbog toga dići bura,
ali sam želeo da na taj način skrenem pažnju na problem s kojim se mi igrači druge boje kože
u tom gradu srećemo. Da sam samo mirno prošao kraj navijača, svi bi se pravili da se ništa
nije desilo, svi bi glumili da uvrede tokom 90 minuta utakmice nisu postojale.
Lamin Dijara kaže da sad čeka da vidi da li je rasizam zahvatio ceo srpski fudbal ili samo Čačak
i da li će se protiv Borca pokrenuti ozbiljniji postupak.
- Siguran sam da svi znate kakve su kazne u Evropi zbog rasističkih uvreda. Ako zbog onog što
sam uradio, ja treba da dobijem veću kaznu nego Borac, kojem se ovakvi incidenti stalno
dešavaju, onda će mi biti jasno da je Srbiju i čelnike fudbalske organizacije zahvatio talas
rasizma i da ja, kao ni ostali tamnoputi igrači, ovde nemamo šta da tražimo. Biće to jasan znak
da nismo poželjni u vašem fudbalu. Ako sam zbog pokazivanja srednjeg prsta dobio, zasada,
dve utakmice suspenzije, koliko onda oni zaslužuju? Verujem, ipak, da Srbi nisu takav narod,
jer nigde drugde nisam imao problema, osim u Čačku.
Senegalac iz napada Partizana priznaje da je kaznu zaslužio, ali misli da je već dovoljno
odradio, samim tim što je propustio dva meča, uključujući 133. derbi. - Igrač Borca me je u
gužvi nagazio i ja sam ga odgurnuo. Znam da su to sitnice koje se ne vide i glupo sam
reagovao. Zaslužio sam isključenje. Hoću da kažem da su fudbaleri iz Čačka bili sve vreme
korektni, želeli su da pobede ili osvoje bod, sa njima nisam imao nikakvih problema. Međutim,
mislim da nisam zaslužio veću kaznu od dva meča. Pa, samo derbi koji
sam propustio vredi više od četiri bilo koje druge utakmice - poručuje napadač Partizana,
Lamin Dijara.
Posle prekjučerašnje masovne tuče navijača Vojvodine i Zemuna u Novom Sadu, u kojoj je,
prema podacima SUP-a, učestvovalo oko 400 huligana, devet navijača zadobilo je lakše
telesne povrede i pušteno je kućama, jedan je zadobio fakturu lobanje, a ukupno je privedeno
29 navijača oba tima.
Kako nezvanično saznajemo, sukob je bio unapred zakazan putem Interneta, kao revanš za
28
prošlogodišnju tuču u Zemunu, kada je su Novosađani izvukli deblji kralj. U saopštenju policije
navodi da su navijači kamenicama jednom broju policajaca naneli telesne povrede, a
neposredno posle tuče dežurni hirurg urgentnog odeljenja Radovan Veljković rekao je da je
primljeno pet lakše povređenih policajaca, dok nezvanično saznajemo da su lakše povrede
zadobila još dva policajca.
U saopštenju novosadske policije navodi se da je u tuči učestvovalo oko 200 navijača Zemuna
i isto toliko navijača Vojvodine, a da su navijači koristili kamenice, noževe, drvene i metalne
šipke i druga sredstva. Sukob je počeo nešto pre 15 sati na Bulevaru oslobođenja kod broja
80, a posle intervencije policije, navijači su se razbežali po okolnim ulicama gde je oštećeno
nekoliko automobila. U novosadskoj Hitnoj pomoći su nam rekli da su u vreme tuče
intervenisali u Radničkoj i u Ulici Danila Kiša, koje su u neposrednoj blizini Bulevara
oslobođenja, a šest vozila je bilo na terenu.
Novosadska policija privela je 29 navijača a, kako saznajemo, protiv dva navijača iz Zemuna
podneta je krivična prijava zbog napada na službeno lice, tri navijača Vojvodine će odgovarati
zbog posedovanja hladnog oružja, a protiv ostalih su podnete prekršajne prijave. Krivične
prijave će biti podnete i protiv 20 navijača koji su tokom tuče oštetili 20 automobila.
„Istina je da sam udario portparola Vojvodine, ali samo na terenu“, kaže Predrag Peruničić,
demantujući da je fizički sukob nastavljen u tunelu.
Antrfile:
Novi duel za nedelju dana
Završnica šampionata Srbije i Crne Gore počinje sutra, a rukometaši Partizana na startu će
odmeriti
snage protiv ekipe Crvene zvezde, dok Novosađani gostuju ekipi Lovćena. Susret Vojvodine i
Partizana na
programu je 26. aprila, tako da će se vrlo brzo videti ko će kome pružiti ruku.
Tuče se očigledno zakazuju preko interneta, po tome bi 2006. godina, mogla da udje u anale
kreativnijih godina. Sledeća, 2007. godina, još je burnija, i krvavija. Nasilje se preliva na sve
strane, i na sve veći broj sportova. U Melburnu se početkom 2007. na teniskom turniru
sukobljavaju srpski i hrvatski navijači. Nema nikakve razlike u njihovoj mržnji, nasilništvu i
primitivizmu. Oni, u stvari, i nemaju nikakve veze sa samim sportskim događajem, teško da ih
tenis kao sport uopšte zanima. Sportski je događaj samo povod da se realizuje sukob. Mediji
prate ovakve događaje sa posebnom pažnjom kritikujući, pri tome, pojavu nasilja i u tenisu, i
obe strane. Kurir daje više detalja – i citata – o tome šta je radila druga (hrvatska) strana u
sukobu.
29
Srpski i hrvatski navijači žestoko su se potukli u Melburnu, gde se održava prvi grend slem
turnir sezone, Australijan open! Oko 150 ratobornih Srba i Hrvata makljalo se ispred ulaza u
Melburn park, a pored uobičajenog asortimana udaraca letele su flaše i stolice. Da bi se
razjarena balkanska rulja dovela u red, angažovano je više od 20 policajaca. Epilog svega je
izbacivanje izgrednika iz kompleksa, ali sudeći po podršci koju je imao Novak Đoković, mnogi
su pronašli način da se ipak pojave na tribinama MCA arene.
Okupljanje navijača počelo je na jednom od trgova gde su, umotani u nacionalne zastave,
pevali pesme, međutim, većih provokacija nije bilo sve do dolaska u Melburn park. Međusobno
prozivanje dobro poznatim parolama „Ubij Hrvata!“ i „Srbe na vrbe!“ ubrzo je zamenilo
šaketanje i šutiranje. Podršku našim navijačima dali su Grci, koji su uzvikivali „Grčka, Grčka,
Srbija!“, ali nisu hteli konkretnije da pomognu svojoj pravoslavnoj braći.
Prema izveštajima australijskih agencija, između sukobljenih strana pao je dogovor da
ponedeljak bude „hrvatski dan“, a utorak „srpski“. Tuča je, navodno, takođe bila ugovorena,
ali za ponedeljak uveče.
- Ponedeljak je uvek bio naš dan. Morali smo da uzvratimo - pričao je jedan Hrvat.
Srbin Saša Aleksić smatra da je na delu bio pravi rasizam, jer je australijska policija izbacila
uglavnom srpske navijače. Prema njegovim rečima, nije bilo razloga za takvu reakciju.
- Ovo stvarno nije fer, mnogi od nas nisu ni učestvovali u tuči, niti su je započeli, a opet smo
izbačeni. To je rasizam. Nismo došli da se bijemo, nego da gledamo tenis i navijamo za naše -
izjavio je Aleksić.
Nekoliko devojaka koje su prisustvovale meču hrvatskog tenisera Marija Ančića kažu da se
čulo kako srpski navijači van terena broj tri prozivaju Hrvate.
- Odjednom je većina hrvatskih fanova koja je gledala meč jurnula napolje da se obračuna sa
Srbima. Počelo je s vređanjem i koškanjem, a onda je krenula prava tuča. Srbi su koristili i
štapove od zastava, a sve je trajalo petnaestak minuta. Tada je došla policija i uspela da smiri
incident. Godinama dolazimo ovde, ali ovo je nešto najstrašnije što smo dosad videle. Jedan od
naših poznanika je završio u bolnici jer je dobio udarac u glavu motkom od zastave. Povreda
ipak nije teška - rekla je jedna od devojaka koja se predstavila kao Marina.
Interesantno je da i Hrvati, poput svojih nekadašnjih sunarodnika, smatraju da su
diskriminisani.
- Policija se okomila samo na nas. Ušli su u arenu i pretresali su samo one s hrvatskim
obeležjima, a one druge nisu - jadikovala je Marina.
Prvi, a možda i jedini direktan srpsko-hrvatski obračun na terenu trebalo bi da se desi jutros,
kad se, ne pre devet časova po našem vremenu, sastaju Marin Čilić i Ilija Bozoljac.
ogradom, gađalo se međusobno flašama, bakljama i konzervama. Zavađene strane nije uspelo
da obuzda ni 100 policajaca. U prvom susretu posle 1984. Beli Orlovi su pobedili kao gosti s
2:1.
Teniski turnir u Melburnu mogao bi ponovo da postane poprište krvavog obračuna između
srpskih i hrvatskih huligana! Naime, na jednom lokalnom sportskom forumu pojavila se pretnja
grupe navijača srpskog porekla, koja najavljuje novi obračun s Hrvatima u naredna dva dana,
ali i na Svetskom prvenstvu u vaterpolu, koje se u martu održava u Melburnu. Koliko je
situacija ozbiljna, govori i to da su ovu informaciju preneli i pojedini lokalni dnevni listovi.
Prema pisanju australijske štampe, ni hrvatski navijači nisu ostali dužni. Oni su oberučke
prihvatili obračun do kojeg bi najverovatnije moglo da dođe u subotu, naravno ukoliko u petak
Novak Đoković i Mario Ančić izbore plasman u osminu finala…
Antrfile:
Pravoslavna braća Grci
Grupa grčkih navijača je nakon eliminacije svog ljubimca koji igra pod kiparskom zastavom
Markosa
Bagadatisa počela da bodri tenisere iz Srbije. Po uzoru na navijače Crvene zvezde i
Olimpijakosa,
odnosno Partizana i PAOK, Grci zajedno sa svojom pravoslavnom braćom odlaze na sve
mečeve na
kojima nastupaju srpski teniseri. Meču između Bozoljca i Nemca Tomija Hasa prisustvovalo je
oko
stotinak Grka, a u narednim kolima očekuje se da taj broj bude sve veći.
Još jedna najava! Ovaj put je u pitanju vaterpolo. “Šorka” je još jedan od
omiljenih stručnih uličnih izraza.
Australijski Srbi najavili su nove obračune sa hrvatskim navijačima, ali ne tokom teniskog
turnira, već na predstojećem Svetskom prvenstvu u vaterpolu, koje će takođe biti održano u
Melburnu. Ako je verovati hrvatskim medijima, na forumu srpskih navijača navodno su se
pojavile pretnje, koje najavljuju da će i posle Otvorenog prvenstva Australije u tenisu nastaviti
okršaje sa Hrvatima. Te „pretnje“ objavili su i australijski listovi, zbog čega se oglasila policija i
najavila oštre mere bezbednosti tokom SP.
Predsednik crnobelih priveden u vršačku policiju pošto je pretukao sudiju Marka Jurasa posle
utakmice Hemofarm-Partizan (95:91). Danilović pušten, ali je protiv njega podneta krivična
prijava
Predsednik KK "Partizan" Predrag Danilović priveden je sinoć u MUP Vršca posle utakmice
Hemofarm-Partizan zato što je tukao sudiju Marka Jurasa! Danilović je posle saslušanja
pušten, a protiv njega je podneta krivična prijava.
Legendarni as, rezigniran suđenjem na utakmici koju je Partizan izgubio (91:95), uleteo je u
sudijsku svlačionicu i nekoliko puta udario Jurasa, koji je završio u bolnici sa lakšim telesnim
povredama. Prema jednom izvoru, odmah posle incidenta prvi čovek crno-belih krenuo je
džipom ka Beogradu, a policija ga je uhapsila na izlasku iz Vršca. Međutim, to su demantovali i
Danilović i MUP Vršca.
Sve te priče su predimenzionirane - poručio je Danilović preko portparola Partizana Tatjane
Mrkić. On je istakao da je dobrovoljno i sam otišao u policiju da da izjavu, a potom normalno
otišao kući.
Iz MUP-a Vršca saopštili su da je Danilović priveden posle incidenta na informativni razgovor.
Obavešten je javni tužilac, koji je saslušao Danilovića i protiv njega je podneta krivična prijava
za nanošenje lakih telesnih povreda. Posle saslušanja je pušten. Pored njega, saslušani su
oštećeni Marko Juras i svedok Milan Mažić - saopštila je Policijska područna uprava Pančevo.
U Zdravstvenom centru "Anda Ranković" u Vršcu sinoć nam je rečeno da je sudija Marko Juras
zatražio zdravstvenu pomoć oko 21 čas i da je posle ukazane pomoći napustio ovu ustanovu.
Prema recima dr Valerija Pintora, koji je pregledao Jurasa, sudija ima lake telesne povrede.
Pojavila se informacija da su u incidentu učestvovali i trener crnobelih Duško Vujošević i
sportski direktor Partizana Dragan Todorić, kao i da je strateg crno belih takođe priveden u
policiju, što je on u telefonskoj izjavi za Press oštro demantovao.
Niti sam priveden, niti sam davao neke izjave u MUPu. To sve postoji u njihovoj
dokumentaciji. Zna se odakle potiču takve informacije - rekao je Vujošević.
Prema izjavi očevidaca, po završetku utakmice, kada su sudije napuštale teren, sudija Ilija
Belošević je zaostao, a zatim se iz sudijske svlačionice vratio pozivajući obezbeđenje. Prisutni
su tvrdili da su Vujošević i Danilović ušli u sudijsku svlačionicu da napadnu sudije. Kasnije,
33
U odbranu Predraga Danilovića postepeno se animira ne samo sportska javnost nego i ona
kulturna, pre svega zahvaljujući uzbudljivom eseju-panegiriku Božidara Koprivice.
Time je još jednom dokazana nezavisnost i objektivnost naših medija. A, možda, malo i
privatizacija. Prijateljstvo je plemenita pojava u svakom slučaju, premda to nema nikakve veze
sa slučajem u kojem jedan poznati sportista fizički napada jednog sudiju. “Da li je to trebalo da
uradi P. Danilović? Nije, naravno. Ali…”
Slučaj Danilović
Malo ljut na svoje igrače koji su ispustili 13 poena razlike i veoma besan na sudiju koji nije
svirao nekoliko grubih prekršaja prema igračima Partizana, to su svi videli, i tako direktno
skrojio rezultat, Danilović je otišao do svlačionice i tako je (po)stradao jedan sudija. Da li je to
trebalo da uradi P. Danilović? Nije, naravno. Ali...
Scena prva: Jedan visok, vitak čovek u mlađoj, srednjoj dobi, ide hodnikom neke moderne
sportske dvorane i ulazi u prostoriju u kojoj su tri uniformisana lica.
Ulazi taj vitak gospodin i išamara jednog od te trojice. Ajde, izdeveta, izlema, istambura i izađe
mirnim korakom iz te sudijske sobe. Hoda kao Džems Harison Koburn. U rimejku filma
Sedmorica veličanstvenih, ugovor je već potpisan, igraće onog tipa što ga je igrao baš Koburn.
Onog ćudljivog i ćutljivog tipa što sedi na zemlji oslonjen leđima na ogradu korala. I kad jedan
nasrtljiv, nakresan kauboj malo pretera, on ustane, odbroji sedamnaest koraka i stane na crtu.
A kad kauboj potegne taj tip ga pogodi nožem u srce. Da, da, sa te razdaljine i vrati se do
ograde korala, sedne, natakne šešir na oči i nastavi da kulira.
Scena druga: finale Evropskog prvenstva u Atini, Atina 1995. Jedan visoki bek, "dvojka" hita
preko protivničke polovine, trči kontru. Jedina je poteškoća što ga ispod koša Litvanije čeka
Arvidas Sabonis, najbolji beli centar u istoriji košarke. Visok 2,20 m. I kad bi svako, kad bi svi
odustali, ovaj žustri mladić ne odustaje, on leti i kuca, zakuca preko Sabonisa. Ta je slika, ta je
lepa drskost ostala kao kruna nadmoći jugoslovenske košarkaške škole. To je bila overa,
vodeni žig, više, dalje se nema kud.
U obe ove scene isti je glumac, isti junak, Predrag Danilović. U prvoj slici on je u ulozi
predsednika KK Partizan, u drugoj igrač reprezentacije državnog tima. E, sad, koliko treba
uložiti energije, koliko strasti, koliko drskosti, koliko gospodstva, koliko umeća, koliko
discipline, koliko žestine i koliko poezije u prvoj i koliko u drugoj sceni. I gde je ostvaren veći
scenski učinak, scenska produktivnost, scenski dojam? Može li se to izmeriti, može li se to
izračunati? Može li? Može. Izlemati, prema izveštaju "naneti lakše telesne povrede", nekog
sudiju, koji će u životu najviše ostati upamćen po tome što je dobio batine od Saše Danilovića.
I koliko je truda, dara i čuda, koliko ambicije, samopouzdanja trebalo da budeš najbolji na
Evropskom prvenstvu. Da se popneš, da budeš na vrhu Akropolja. I koliko je to radosti, radosti
i građanskog dostojanstva donelo navijačima u našoj državi. I kakva je radost, radost kao
more preplavila Beograd.
A koliko se, posle utakmice Hemofarm–Partizan, javilo funkcionerskih, trenerskih i novinarskih
ameba, koliko planktona da osudi gest Danilovića. Koliko javnih ličnosti, koliko televizija,
kolumni, komentara. Koliko je palanačke bedastoće zlurado podiglo glavu. Kako su se udružili
prosečni i koliko su hrabri tako u gomili. Mediokriteti imaju sluh i instinkt strvinara. Kako su
kojoti jedva dočekali da (o)ljušte pozlatu sa idola. I još su horski zaključili kako je ovim
incidentom Saša Danilović doveo u pitanje sve što je učinio u košarci, celu svoju karijeru. Tako
da će se Kićanović, Dalipagić, Divac, Paspalj, Đorđević, Dumars, Bird, Dražen Petrović (mrtvi
34
najbolje, najviše pamte), Sabonis, Mačuljonis, Medžik, Stokton, Brunomonti, Rigodo, Meloun,
Džordan Danilovića sećati po gestu u Vršcu (to su svi saznali i videli preko TV Banata), a ne po
tome što je Predrag Danilović: najbolji i najmlađi MVP igrač finalnog turnira Lige šampiona,
Partizan–Hoventud 71:70, april, Carigrad 1992. (o toj utakmici Danilović je u "Njujorkeru"
objavio esej "Grobari osvajaju Carigrad"), što je četiri puta bio šampion Italije i najbolji igrač i
strelac, što je sa Kinderom osvojio Kup šampiona. U NBA ligi postizao je i po trideset poena.
Za Majami je protiv Niksa postigao sedam trojki iz sedam pokušaja. Osma trojka mu je
poništena zbog navodnog isteka vremena za napad, da ne bi izjednačio rekord Lige. Bilo je to
3. decembra 1995. u Medison skver gardenu. Predrag Danilović bio je proglašen za najboljeg
igrača Evrope 1994. Sa reprezentacijom je osvojio četiri zlatne medalje na evropskim
prvenstvima i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama. I zato je čudno kako u vreme hajke
niko od Danilovićevih drugova iz reprezentacije nije podviknuo: "Iš!"
Najveće priznanje Predragu Daniloviću stiglo je od Dijega Maradone. Majstor je jedan od svojih
najlepših golova, gol protiv Juventusa iz slobodnog udarca efeom u raklje, u 90 po kiši i po
kokainu na stadionu u Napulju posvetio Daniloviću. Ovaj se gol Maradone rimuje sa onom
akcijom Danilovića u finalu Kupa šampiona protiv Huventuda. Bio je dribling udesno kad su
Presli i Tompson otišli u prazno i onda ulazak uz kičmu reketa, ulazak sa zakucavanjem i
penalom. Taj prodor išao je po liniji graditeljskog, gradograditeljskog krsta Konstantinopolja,
krsta Carigrada, sve do visine Aja Sofije. I gde je hodnik dvorane Milenijum, a gde je visina,
gde je svetlost Aja Sofije.
Arvidas Sobonis ima dve pasije: internet i istoriju, i kad se ono desilo u Vršcu, on (me) pita
elektronskom poštom: "A šta je, a gde je taj Vršac?"
Vršac je lepa varoš, odgovaram Sabonisu, ali on ne može biti nikako, nikakva referenca u
košarkaškoj biografiji Predraga Danilovića. Malo ljut na svoje igrače koji su ispustili 13 poena
razlike i veoma besan na sudiju koji nije svirao nekoliko grubih prekršaja prema igračima
Partizana, to su svi videli, i tako direktno skrojio rezultat, Danilović je otišao do svlačionice i
tako je (po)stradao jedan sudija. Da li je to trebalo da uradi P. Danilović? Nije, naravno. A
može li jedan sudija, činovnik košarkaški, tako da se ponaša? Da tako kraducka? I je li se neko
pitao zašto je Danilović to uradio? Nije, naravno. Svi su krenuli u hajku.
Kako to Danilović u celoj svojoj igračkoj karijeri nije imao nikakav prestup? Ni u Bosni kao
klinac, ni u Partizanu, ni u Bolonji, ni u Americi (u Majamiju je imao jedan saobraćajni
incident), ni u reprezentaciji. Danilović najbolje zna da ono nije trebalo da uradi. Zar Zinedin
Zidan nije znao, kao najbolji igrač finalne utakmice Svetskog prvenstva, da ne sme da udari
onog dripca Materacija (on je solidan igrač), ali on je to učinio iz svog osećanja pravde, iz
svoje plemenitosti i svog gospodstva – da ga svaka šuša ne može vređati a da ne bude
kažnjen.
Danilović je mogao biti "direktor košarke" u Bolonji "nobile", ali on je ostao u Beogradu i u
Partizanu. Danilović je ono učinio u Vršcu i zato što je želeo da zaštiti igrače Partizana i još da
opomene te male-velike menadžere, i male i velike trenere, trenere i sudije, sudije i "žute
novinare" i svu fašističku javnost, da Partizan jeste evropski prvak, i da je Partizan deo
najplemenitije košarkaške tradicije. On je dao našoj košarci najbolje igrače i najbolje trenere.
Ove godine Partizan je tako dobro igrao u Evroligi, da bi njegov mladi tim sigurno došao na
Turnir četvorice da nije bilo očigledne krađe na utakmicama protiv Olimpijakosa, Huventuda,
Makabija...
Toliko je neke čiste i lepe energije bilo na utakmicama Partizana, čak i kad se gubilo. Bilo je
tačno onoliko energije, na utakmicama u Pioniru, i onoliko lepog mladog sveta koliko će biti na
koncertu Rolingstonsa. A to država i to Beograd (pozdrav za gospodina Tišmu) nisu znali, nisu
umeli da prepoznaju. Jer oni ne znaju koliko filmova i koliko pozorišnih, baletskih i operskih
predstava stane u jednu utakmicu Partizana. Onaj gest Danilovića prenuo je usnule igrače
Partizana i trenera Duška Vujoševića. I navijače. I oni su u dve utakmice lako dobili FMP. I to
je, posebno u nedelju, bio onaj stari Partizan, ona žestina, ona atmosfera i onaj šarm.
A zašto ovaj tekst?
Zato što sam Grobar od rođenja, zato što je Partizan deo mog porodičnog grba, i zato što mi je
Danilović prijatelj. I, evo, na kraju, šta je Danilović rekao na Univerzitetu u Bolonji kad je
proglašen za viteza. Prvo je to rekao na latinskom, pa na italijanskom: "Izbiv na more/Nema
kud da se vrati/Studena bura."
Neću vam reći čiji su to stihovi, koji je to pesnik. A najbolje vršačko vino je "kasna berba".
Ali ću vam reći kakva je to dragocenost, kakav susret, kad na treningu Partizana (pet minuta,
ili pola sata, ili ceo trening) Danilović gleda Pekovića, Veličkovića, Bakića, Tepića, Tripkovića.
Gleda vitez Danilović, a ne neki predsednik a la, ili-ili...
Žrtve navijačkog nasilja, međutim, ponekad uopšte ne uživaju posebnu simpatiju ili sućut. Zavisi,
naravno, ko su žrtve a ko su krivci. U svemu tome ima previše sistema da bi to bilo stvar slučaja.
Žrtve se zbog toga lako predstavljaju kao kukavice, zečevi, miševi... To je deo navijačkog žargona
35
koji se može naći na mnogobrojnim grafitima. U tome, ipak, prednjači Kurir. U tekstu pod
naslovom „Rukometaši napunili gaće“ (10. mart 2006.) nema ni reči o tome šta se stvarno dešavalo
u gaćama rukometaša.
Zašto je Kuriru bilo potrebno da nad ovim tekstom stavi takav naslov
ostaje samo da nagadjamo. Da li iz mržnje prema rukometašima, ili prema
Zvezdi, ili, jednostavno, da bi tekst privukao pažnju?
Sukobi sa komšijama, takoreći komšijski odnosi, kao da više i nisu medjunarodne prirode.
Takoreći da ne postoji sportsko takmičenje gde će se odmeriti sportisti iz Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Srbije i Makedonije, a da ne dodje do nekog ekscesa. U 2007. godine sukob se
dogodio na „neutralnom“ terenu – srpski navijači su napali hrvatske na putu kroz Crnu Goru.
To je dovelo do odlučne intervencije crnogorske policije koje je rezultiralo masovnim
hapšenjem srpskih navijača. Ova hapšenja su, verovatno, delom bila prilično neselektivna pa je
to izazvalo i odredjene medijske i političke reakcije kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji. Ne treba ni
naglašavati da je u pitanju bila utakmica izmedju hrvatskog i crnogorskog fudbalskog kluba što
nije imalo nikakve veze sa srpskim fudbalom.
Tridesetak navijača Mladosti iz Vinkovaca napalo fudbalere Sinđelića iz srpskog sela Trpinje
kod Vukovara, tuča trajala više od deset minuta
Navijači Mladosti iz Vinkovaca napali su fudbalere kluba Sinđelić iz srpskog sela Trpinje kod
36
Vukovara posle utakmice koju su ova dva kluba odigrala u nedelju. Fanovi Mladosti, njih
tridesetak, uleteli su na teren i napali gostujuće fudbalere, a u zvaničnom saopštenju policije
stoji da će se o incidentu izjasniti tek pošto bude odgledan snimak utakmice.
Od samog početka utakmice bilo je jasno da su navijači veoma negativno nastrojeni prema
fudbalerima iz srpskog sela, a uz standardan repertoar nacionalističkih parola i uvreda (svako
malo čulo se: „Četnici... četnici“), najproblematičnije je bilo kada su fudbaleri Sinđelića
proslavljali postignute golove. Utakmica je završena rezultatom 2:2, a sukob je, navodno, izbio
jer se jedan od fudbalera srpskog Sinđelića uhvatio za genitalije i pokazao tri prsta prema
navijačima domaće, hrvatske ekipe. Zanimljivo je da to niko na klupi Sinđelića nije primetio, ali
u saopštenju domaćina to je navedeno kao povod za utrčavanje navijača. Usledilo je desetak
minuta prave ulične tuče u kojoj se nije znalo ko koga bije i ko od koga beži, a incident je
završen intervencijom policije koja je fudbalere Sinđelića sprovela do njihovog sela.
Interesantno je da niko od aktera tuče nije zatražio lekarsku pomoć.
Prema pisanju zagrebačkog Jutarnjeg lista, portparol vukovarsko-sremske policijske uprave
Miroslav Janić rekao je da je u toku kriminalistička obrada, dok je sekretar županijskog
fudbalskog saveza Marin Kerkez najavio da će istraga potrajati pet-šest dana i da će vrlo
verovatno uslediti disciplinske mere protiv aktera. Mnogo konkretniji bio je predsednik FK
Sinđelić Radenko Vranješević, koji je rekao da očekuje da video-snimak reši sve nedoumice.
- Kada je publika sišla sa tribina na teren, nije se znalo ko koga bije. Znali smo gde dolazimo,
ali nismo nameravali da provociramo. Navikli smo na vređanja na nacionalnoj osnovi, ali tuče
se do sada nisu događale - rekao je Vranješević.
S druge strane, predsednik FK Mladost Tihomir Marošević za incidente okrivljuje gostujuće
igrače, jer su vređali navijače na nacionalnoj osnovi i posle završetka utakmice dizali tri prsta,
dodavši da takva provokacija ne dolikuje sportskom susretu, pogotovo ne u selu koje ima
veliki broj poginulih hrvatskih vojnika.
Izgredi na fudbalskim utakmicama u Hrvatskoj bili su veoma česti u prvim godinama posle rata
kada je policija uvek bila oko terena, ali se u poslednje vreme takve stvari nisu dešavale.
Prema saznanjima Jutarnjeg lista, lokalna policija ne ocenjuje nedeljni incident etnički
motivisanim. (TANJUG - G. F.)
Na drugoj strani zemljine kugle. Ludost svakako nije srpski izum! Zbog toga su neki i ljubomorni.
Antrfile:
Ni Varvari nisu mirovali
Pored tuče sa Delijama, Torcida je u Crnoj Gori imala i veliki okršaj sa navijačima Budućnosti.
Varvari su u nekoliko navrata napali brojčano slabije Splićane, a da policija nije na vreme
intervenisala, moglo je doći do još većih incidenata. Tom prilikom organi reda su priveli veliki
broj navijača, kod kojih su pronašli noževe i baklje, a policija je u nekoliko navrata bila
prinuđena da puca u vazduh.
Mostarska policija i "Grobari" žestoko se tukli pre i posle meča Zrinjski - Partizan! Dvojica
navijača crno-belih OSTALA BEZ PRSTIJU, jedan UPUCAN u obe noge
Mostar je u četvrtak uveče ličio na Bejrut! Nakon žestokih sukoba policije i "Grobara", pre i
posle meča Zrinjski - Partizan, samo neverovatnom srećom nije bilo mrtvih.
Mostarska policija nije birala sredstva da smiri navijače iz Beograda, korišćeno je vatreno
oružje, a jedan član "Grobara" upucan je u obe noge, zbog čega je prebačen u bolnicu u
Sarajevu. Dvojica navijača crno-belih ostala su bez prstiju!
Prema zvaničnim informacijama, bilans sukoba lokalne policije i pristalica crno-belih jeste 28
povređenih policajaca (jedan teže) i deset navijača.
"Grobari" ističu da su isključivi krivci za žestoke sukobe organi reda, koji su sa provokacijama
počeli mnogo pre početka meča.
Antrfile:
Nekoliko dana pred utakmicu između Zrinjskog i Partizana "Grobare" su kontaktirali navijači
Dinama iz
Zagreba kako bi zakazali tuču. Momci iz Beograda odmah su prihvatili poziv i masovna šorka
bila je
ugovorena na livadi nedaleko od Mostara, ali...
- "Bed blu bojsi" su nas pozvali i insistirali na organizovanoj tuči. Otišli smo na zakazano
mesto, ali se oni
nisu pojavili. Takođe, njihovi brojevi koje smo imali nisu bili dostupni do kraja utakmice. Kakvi
su to
zečevi...
Kanađani zabranili prisustvo gostujućih navijača zbog straha od sukoba Srba i Hrvata u finalu
plej-ofa između Belih orlova i Kroacije
Čelnici Kanadske fudbalske lige (CSL), u strahu od mogućih sukoba Srba i Hrvata, odlučili su
da promene pravila u finalu ovog takmičenja u kome se sastaju Beli orlovi i Kroacija! Naime,
umesto jednog meča u finalu, predstavnici CSL dogovorili su da se u završnici takmičenja
odigraju dve utakmice, i to bez prisustva gostujućih navijača.
Kanađani su se cele sezone potajno nadali da će se duel između Srba i Hrvata nekako izbeći.
Međutim, na nesreću organizatora, zahvaljujući dobrim igrama i jednih i drugih „krvavi derbi“,
kako ga zove kanadska štampa, odigraće se tokom vikenda, a da stvar bude gora, ni promene
u pravilima najverovatnije neće sprečiti obračun.
Prekretnica?
odnosu na tretman nasilja u sportu u Srbiji. Izgleda da je dramatičnost samog slučaja – pokušaj
ubistva policajca u civilu na Marakani – označio trenutak kada se moralo reagovati odlučnije i
brže.
Baklja!
prešla na zapad.
Čitav sat po završetku meča više od 50 policajaca pretraživalo je severnu tribinu, verovatno
tražeći dokazni materijal. Prema poslednjim nezvaničnim informacijama, grupa “delija” je
privedena posle sukoba.
Antrfile:
TRAJKOVIĆ NA VMA
POLICAJCA Nebojšu Trajkovića, kojeg su za vreme utakmice između Crvene Zvezde i Hajduka
iz Kule
pretukli navijači, kola Hitne pomoći prevezla su na Vojnomedicinsku akademiju. Kako smo
saznali,
njegovo zdravstveno stanje je stabilno, a napadači su uhapšeni.
To, medjutim, ne znači da je time nasilje u sportu zaustavljeno. Nasilje kao način
života isuviše je rašireno da bi se moglo zaustaviti samo policijskim akcijama. Pogotovo zbog
toga jer i sama policija često pribegava nepotrebnom i prekomernom nasilju više kao obliku
osvete nego kao neophodnom sredstvu. Odnosi izmedju navijača i policajaca su takvi da je
dovoljan veoma sitan povoda da bi se pretvorili u sukobe sa tragičnim posledicama. Neki mediji
veoma insistiraju na odgovornosti policije za prekomernu upotrebu sile što ponekad izgleda kao
odredjena potreba da se što više približe navijačima a ne kao suštinsko istraživanje i potraga za
istinom. U tome posebno prednjači Kurir.
Kurir, 15.04.2006
Kakva je, stvarno, situacija sa policijom? Ovo je, u sklopu celog problema ozbiljna prepreka
normalizacije stanja u našem sportu i oko njega. Više je nego jasno da je lokalna policija na strani
41
lokalnog kluba i lokalnih navijača. Povećanja netrpeljivosti, pa i direktne mržnje izmedju „organa
reda“ i navijača razni mediji koriste na različite načine. Ne postoji jedinstven, izbalansiran i
objektivan stav o ponašanju policije i navijača. Ide se iz krajnosti u krajnost i time situacija čini još
težom, pa i nerešivom. Ne postoje teme ili okrugli stolovi na kojima bi se direktno suočili navijači,
predstavnici klubova i policija.
Antrfile:
Tražićemo nadoknadu štete
Advokat Aleksić namerava da tuži dvojicu policajaca koji su u alkoholisanom stanju, iako nisu
bili na
dužnosti, fizički maltretirali „delije“ i glavni su krivci za incident.
- Tukli su decu između 19 i 25 godina, koji nikada nisu bili osuđivani i među kojima ima dosta
studenata.
Jedan od njih je brutalno pretučen auto-dizalicom. Zato ću protiv te dvojice nasilnika podneti
krivične
prijave i tražiti nadoknadu štete - kaže Aleksić.
43
Učesnici opšte tuče na košarkaškoj utakmici Partizan - Hemofarm u okviru 10. kola Gudjir lige
u decembru prošle godine u Pioniru osuđeni su juče na višemesečne uslovne kazne zatvora
prema Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama. Ovo je
presuda koju je donela sudija Violeta Jovanović, koja je vodila proces.
Najgore je prošao kapiten Partizana Dejan Milojević, koji je za krivično delo nasilničkog
ponašanja osuđen na sedam meseci zatvora, uslovno na godinu dana. Njegovi saigrači Novica
Veličković i Predrag Šuput dobili su po šest meseci, a Luka Bogdanović četiri meseca.
Košarkaši Hemofarma Slavko Stefanović i Miloš Borisov osuđeni su na pet, odnosno tri meseca
zatvorske kazne, koja neće biti primenjena ukoliko u narednih 365 dana ne načine novo
krivično delo. Njih šestorica, kao i navijač Veljko Banjac, koji je za ulazak na teren dobio tri
meseca uslovne zatvorske kazne, moraće na ime troškova da plate sudu po 5.000 dinara.
Na jučerašnjem glavnom pretresu u Palati pravde nije bio prisutan nijedan od okrivljenih
košarkaša crno-belih, što i nije nužno, a branilac beogradskog kluba advokat Dragan Đokić je
rekao da se „prema njegovim saznanjima oni spremaju za takmičenje u Sarajevu“. Tužilac
Darko Đurković je tokom završne reči istakao da su tenzije stvorene zbog ponašanja trenera
Duška Vujoševića i da su na prethodnom pretresu tokom njegovog svedočenja svi to i videli.
On je dodao još da „trener nije vaspitno delovao na igrače i da ti mladi ljudi nisu upoznati sa
tim kako treba da se ponašaju“. Košarkaški klub Partizan uložiće žalbu Okružnom sudu.
Sudija Violeta Jovanović je u obrazloženju presude rekla da je prilikom odmeravanja kazne sud
uzeo u obzir niz olakšavajućih okolnosti, pre svih da se radi o uglednim sportistima koji
reprezentuju našu zemlju u svetu.
- Posebno me je oduševila tvrdnja Slavka Stefanovića da mu je iskreno žao što je dao loš
primer mladima kojima je do juče bio uzor. Nadam se da će izrečene kazne vaspitno delovati
na košarkaše i da će sprečiti nasilje na sportskim priredbama - rekla je sudija Jovanović.
Darko Đurović, zamenik tužioca Prvog opštinskog javnog tužilaštva, odustao je juče od dela
optužnice koja je Slavka Stefanovića teretila da je Dejana Milojevića pesnicom udario u lice.
44
Bivši košarkaš Partizana ne planira da dođe na ročište zakazano za 20. februar povodom
masovne tuče u Pioniru
Petorica košarkaša Partizana i trojica Hemofarma sešće 20. februara na optuženičku klupu
Prvog opštinskog suda u Beogradu zbog tuče na utakmici 10. kola Jadranske lige, 4. decembra
u Hali Pionir. Samo 22 sekunde pre kraja susreta na terenu je izbila tuča nakon što je
Amerikanac Robert Konli faulirao Novicu Veličkovića.
U opštem metežu tadašnji košarkaš Partizana Nikola Lončar je glavom udario Nebojšu
Joksimovića i tom prilikom mu slomio nos, što je okarakterisano kao lakša telesna povreda.
Ipak, košarkašu crno-belih, koji je u međuvremenu otpušten, u krajnjem slučaju preti
zatvorska kazna čak i do godinu dana.
- Ne zanima me to suđenje i ako nije neophodno moje prisustvo, doći će samo advokat. Ne
pada mi na pamet da idem u zatvor! Pa, zbog čega? Zato što sam udario dečka, kome sam se
posle i izvinio?! To nije ni prva ni poslednja tuča na košarkaškom terenu, a na ulici ubijaju
premijera i kriminalci slobodno šetaju. Joksimović me nije lično tužio, već moram da
odgovaram državi. Pred kakvim zakonom da odgovaram kad on može da se promeni za tri
meseca?! Šta su našli da isteruju pravdu na nama? - rekao je Nikola Lončar, koji trenutno
trenira u Španiji i nema ponude klubova u kojima bi mogao da igra do kraja sezone.
Uzročnici porasta broja sukoba na terenima, po rečima Jakovljevića, između ostalog jesu ti što
pravosuđe
pogrešno tumači određene odredbe zakona.
- Pre svega mislim na kaznenu politiku koju sprovode sudovi. Statistički gledano, sudovi u
osuđujućim
presudama masovno izriču uslovne osude. U Drugom opštinskom sudu u Beogradu u 2004.
godini doneta
je jedna osuđujuća presuda, a istražnom sudiji privedeno je 30 osoba. Tokom 2005. godine
uslovno su
osuđene dve osobe, a 41 privedena. To je veoma loš podatak. Na taj način se ne utiče da se
huligani
odvrate od namere da izvrše nasilje - upozorava naš sagovornik. Po njegovim rečima, kaznena
politika
evropskih zemalja prema navijačima koji prave nered na stadionima je oštra, a postupci koji se
sprovode
efikasni. - Rezultati takve kaznene politike dali su rezultate, a to su da nikome ne pada na
pamet da
izvrši neko krivično delo, ili ako ga učini zna da će zbog toga odgovarati - kaže Jakovljević.
nadležnosti nalaze naši najveći stadioni, najavljuje konačni obračun s huliganima, čije
divljanje
često dovodi do tragičnih posledica
- Imao sam velike teškoće u sudskim postupcima koje sam pokretao protiv huligana,
kako
zbog nerazumevanja sudija i nipodaštavanja dokaza koje smo predlagali, uz stalne
zamerke da
su podnosioci krivičnih prijava, tj. policajci, pristrasni i da na taj način žele da strpaju
nekog
huligana po svaku cenu u zatvor (!) do neupućenosti istih tih sudija o osnovnim
pojmovima
tog zakona, kao na primer, šta je to sportski teren, i neverovatno blage kaznene
politike koja
je neretko bila podstaknuta zelenim svetlom drugostepene sudske instance, koja je po
našim
žalbama potvrđivala blagu kaznenu politiku sudova. Štaviše, bila je izrečena samo
jedna
zatvorska kazna, i to zanemarljiva. Osim tih problema, posebne teškoće pojavile su se
iu
funkcionisanju redarske službe, kojoj je dato više ovlašćenja no što se po zakonu
može. Kada
to kažem, onda pre svega mislim na radnje koje služba obezbeđenja treba da vrši, a to
su
pretres, ili kako zakon kaže „pregled“. Na tom seminaru nam je objašnjeno da pregled
vizuelno
obavlja policija. Zatim su tu oduzimanje predmeta i ograničavanje kretanja na tačno
određenom prostoru i za određeno vreme. Neretko se postavljalo i pitanje kako
redarska
služba treba da reaguje u situaciji kada, konkretno, nužno mora da primeni sredstva
sile i
prinude, a policije nema u blizini radi asistencije. Jednostavno rečeno, koordinacija na
priredbama visokog rizika između MUP i samog organizatora vrlo često bila je na
niskom nivou.
Često pomišljam da je MUP na taj način pokušao da baci vruć kesten bezbednosti na
sportskim
priredbama u ruke organizatoru.
Ko vam je u primeni zakona podmetao klipove u točkove?
- Zabijali su ih i oni od kojih se to u normalnim okolnostima ne bi smelo očekivati.
Jednom su
me čak obavestili da sam nepoželjan u organizaciji fudbalskih utakmica visokog
rizika, kako
policija, tako i komesar za bezbednost FS Srbije, koji je inače pripadnik UBPOK!
Doživeo sam i
da čelnici FSS, sa predsednikom Zvezdanom Terzićem, podnose pritužbe na moj rad
republičkom javnom tužilaštvu, jer nikome nije bilo jasno kako se to jedan „zameničić
opštinskog tužioca“ usudio da ispita okolnosti u „slučaju Kolarov“ (transfer mladog
reprezentativca Aleksandra Kolarova iz Čukaričkog u OFK Beograd, prim. aut.).
Najznačajnija novina u zakonu je pooštravanje zaprećenih kazni.
- Blaga kaznena politika dosadašnjeg zakona konačno je drastično pooštrena, što bi
trebalo da
dovede do smirivanja huliganskog ponašaja. Zamislite kako na nekoga ko je kidisao na
policiju, vršio nasilje na tribinama, nanosio teške telesne povrede i uništavao imovinu
veće
vrednosti utiče sudska opomena!
Suspenzija FK Partizan je ozbiljna opomena za sve.
- I dalje se suočavamo sa scenama da huligani pale i uništavaju imovinu stadiona
naočigled
snaga bezbednosti. I dalje se dešava da u međusobnim obračunima navijača bude i
smrtnih
posledica. I dalje postoji sprega između najužih rukovodstava klubova i ekstremnih
navijačkih
grupa. I dalje nam se dešava da svedoci u sudskim postupcima ne smeju da svedoče iz
straha
od osvete. Upravo prihvatanje Predloga izmena i dopuna ovog zakona od strane Vlade
Srbije
po meni predstavlja pozitivan signal i svetlost na kraju tunela, pa se nadam da će
Skupština i
pored velikih obaveza iznaći mogućnosti da isti što pre izglasa. A onda ćemo huligane
konačno
s tribina prebaciti na mesto koje zaslužuju - u zatvore!
Koliko u vašem Tužilaštvu godišnje ima krivičnih prijava protiv huligana?
- Ima 30 do 40 krivičnih prijava. Ali, problem predstavlja činjenica da je u poslednjih
godinu
48
„Pionir“ i stadion OFK Beograda, smatra da su zaprećene kazne za izgrednike i vandale male.
- Od donošenja zakona bilo je dosta osuđujućih presuda. Kod igrača, kada je reč o njihovom
ponašanju za vreme utakmice, to je imalo određene efekte, ali ne i kod navijača - kaže Ilić.
Prema njegovim rečima, sudska praksa pokazuje da su vandali osuđeni na minimalne kazne i
jedan od uslova za povećanje bezbednost na sportskim terenima je i korigovanje zatvorskih
kazni.
I sudija Ana Miloševića, portparol Prvog opštinskog suda u Beogradu, kaže da je Zakon
propisao male kazne.
- Na primer, za tešku krađu zakonom je propisana maksimalna kazna od osam godina, što
znači da je zakonodavac propisao osam puta veću kaznu za to delo nego za nasilje u sportskim
objektima - kaže sudija.
Ona objašnjava da je razlog za izricanje blagih kazni i taj što je sudska kaznena politika uvek
blaža od zakona.
- Zakon je relativno nov i možda je još rano procenjivati njegove domete. Mi imamo mnogo
više postupaka koji se vode po tom zakonu nego donetih presuda, te je možda uzorak presuda
još mali da bi moglo da se sudi o njegovoj efikasnosti - kaže sudija Milošević.
Naš sagovornik iz policije ukazuje i da treba biti oštriji ne samo prema navijačima, već i prema
igračima, idolima dece, koji svojim ponašanjem, gestovima, jasno pokazuju da ih zakon ne
zanima.
- Na poslednjem derbiju, jedan mladi igrač Partizana izvadio je korner zastavicu i upalio je
bakljom koju su mu dodali navijači. Kada smo to predočili tužiocu, rekao je da nema
elemenata za krivično gonjenje - kažu u MUP-u.
Naši sagovornici u policiji smatraju da je jedan od načina da se huliganima stane na put i to da
u svakom tužilaštvu i sudu, budu bar po jedan tužilac i sudija koji će u ovakvim slučajevima
reagovati brzo. Huligana, kažu oni, prvo treba smestiti u pritvor, a zatim ga kazniti
maksimalno, a ne minimalno ili uslovno. Za godinu dana većina huligana bila bi sklonjena sa
stadiona. Što je još važnije, to bi delovalo preventivno na one koji nameravaju da se na
utakmicama ponašaju varvarski.
spremni da učine za koji glas više, nije ni čudo što niko nije ozbiljno
„zagrizao“ i počeo da šalje huligane na robiju. I tako do nove
tuče, nove pogibije.
Antrfile:
Demokratska stranka Srbije osudila je juče nerede na utakmici Partizan - Crvena zvezda, ali i
sve one
koji huligansko ponašanje nekih navijača koriste za politizovanje čitavog događaja. U
saopštenju se
osuđuje „učešće viđenijih članova Demokratske stranke u neredima i huliganstvu“. Optužujući
funkcionere DS-a za lomljenje stolica na tribinama, DSS je ocenila da to jeste problem stranke,
ali i da je
„više od poražavajućeg to, što oni istovremeno i kao visoki funkcioneri sportskog kluba
učestvuju u
neredu“.
Krupne reči!
Kad zatreba, posebno kad stvar dodje do policije i suda, novine umeju da koriste motive iz porodičnog i
ličnog života i krivaca i žrtava. Majke, kao svedoci nevinosti, posebno su popularne. Porodica je takođe
veoma korišćen motiv u dokazivanju nevinosti ili tragične greške.
Upotreba članova porodica predstavlja specijalnost novinara koji se bave sportom i politikom.
Porodica – i njena upotreba: Porodica je isključivo žrtva, bilo da je u pitanju krivac bilo da je
žrtva. (Porodica se najviše pojavljivala 2006.godine – ukupno 16 puta. I jedini i drugi preko svojih
porodica dobijaju podršku, razumevanje i simpatije. Kod krivaca su porodice žrtve njihovog
ponašanja, a kod žrtava porodice se najčešće pojavljuju da bi uvećali osećanje žrtve. Takav je
slučaj sa pripadnikom policije Trajkovićem i fudbalerom Majkom Tamvanjera. Kada se
pojavljuju majke one, naravno, brane svoje sinove i ne mogu da razumeju one koji ih napadaju.
52
Dece se najviše pojavljivalo 2007. Tada ih je bilo kod napada na hrvatske navijače u Crnoj Gori,
kada su se i majke pojavile da štite svoju decu.
NT otkriva: Ko je Uroš Mišić, osumnjičen da je policajcu gurao baklju u usta. Njegov brat od
strica Aleksandar kaže:
Ne možemo da poverujemo da je Uroš to uradio
Sedam dana posle hapšenja Uroša Mišića (19) iz Beograda, koji je osumnjičen za pokušaj
ubistva policajca Nebojše Trajkovića na stadionu Marakana, javnost ne zna ko je ovaj mladić.
Policija, osim fotografije momka u kapuljači prilikom nereda na stadionu, za kog se sumnja da
je Mišić, nije dala nijedan drugi podatak o njemu.
NT je uspeo da dođe do Uroševih prijatelja i rođaka. Kako smo saznali, on je učenik IV razreda
Građevinske škole sa Zvezdare, živi sa roditeljima u Višnjičkoj banji, a njegovi rođaci kažu da
su direktni potomci čuvenog srpskog vojskovođe vojvode Živojina Mišića. Urošev najbolji drug
Igor Zagorac, trgovac, star 25 godina, kaže:
- Uroš nije bio neki zaluđeni navijač Crvene zvezde. Nije huligan, ni siledžija. On nema snagu
da udara odraslog čoveka, jer je lak i krhke građe. Zbog devojke poslednjih meseci nije išao
na utakmice. Rekao mi je da neće u nedelju da ide na Marakanu, jer je krenuo u grad da nešto
kupi. Tek u ponedeljak smo se videli, pa o utakmici nismo pričali već o tome kako ćemo 5.
decembra da proslavimo njegov 19. rođendan. Uroš je fin mladić, iako mlađi od mene pet
godina, izbegavao je nevolje, velegradske poroke i loše ljude. Družili smo se tako što smo
izlazili u okolne kafiće, malo visili po kraju, pa potom odlazili u centar grada.
Tukli ga u policiji?
Uroš je uhapšen dan pre 19. rođendana, 4. decembra. Njegov komšija Igor Zagorac je to
saznao u utorak uveče od Uroševog brata od strica Aleksandra Mišića.
- Mi smo upali u policijsku raciju. Uroš i ja smo privedeni u 29. novembar - pisalo je na SMS
poruci koju mi je poslao Aleksandar iz policije, negde oko 19 sati. Hteo sam to da proverim, ali
ni njegov ni Urošev telefon nisu više bili dostupni. Potom sam pozvao Uroševog oca i javio mu
da mu je sin u zatvoru. Bio je zaprepašćen - seća se Zagorac.
Prema rečima Aleksandra Mišića, policija je pratila Uroša i u utorak uveče uhapsila.
- Sedeli smo u kafiću "Orso" kod Druge ekonomske škole u ulici Gospodara Vučića, pili piće
kada je došlo oko 6-7 policajaca. Sve su nas priveli. On je bio u sobi, a nas su ispitivali u
hodniku zgrade u 29. novembru. U jednom momentu sam čuo krike. A zatim Uroša kako kaže
policajcima: "Bolestan sam, nemojte u stomak!" I onda opet čujem kako kažu da će namerno
da ga udaraju u stomak. Nikog drugog policajci nisu tukli, ni pipnuli, osim mog brata Uroša. I
umesto o toj torturi, u novinama i na TV se pojavljuju vesti da je Uroš napao policajca, iako
ništa od toga još nije dokazano - kaže Aleksandar Mišić.
Da je Uroš navodno dobio batine u policiji tvrde i njegovi stric Milan i strina Snežana:
- Kad su policajci doveli uhapšenog i vezanog Uroša u utorak posle ponoći, moj muž je izašao
da ih dočeka. Uroš je bio isprebijan, toliko modar da nismo mogli da ga prepoznamo - svedoči
Snežana Mišić, profesorka u srednjoj školi. - Uroš jeste nemiran, ali nije problematičan. On je
u stvari dete, koje ume da se mazi, u kom nikako ne mogu da vidim zlo. Voli životinje. Po ceo
dan se igrao sa svojim kučetom.
Uroš Mišić je rođen u Beogradu 5. decembra 1988. godine. Njegovi prijatelji i rodbina tvrde da
ne pije alkohol, ne puši, voli golubove i Crvenu zvezdu.
- Ima devojku već tri meseca - kaže Uroševa sestra od strica Milica. - To mu je prva ozbiljna
veza i on me stalno pita za savete u vezi sa njom, jer je normalan i društven dečko. Kada slavi
slavu u goste mu dolazi i po 30 drugara. A kada su mu roditelji, zbog neke loše ocene u školi
uskratili žurku za 18. rođendan, njegovi drugari su mu organizovali veselje. Poznajemo Uroša i
prosto ne možemo da poverujemo da je uradio ono za šta ga optužuje policija.
I škola zanemela
Porodica Mišić nije videla Uroša od srede, 5. decembra, do ponedeljka, 10. decembra. U
međuvremenu, Mišići su tražili odgovor na pitanje šta se to dogodilo na Marakani?
Naime, kako nam je rekao Aleksandar Mišić, Uroš je krajem novembra imao napad slepog
creva. Išao je u bolnicu i bio pod terapijom. Ipak je otišao na stadion.
- Mislim da je Uroš upao je u grupu huligana, koja je uradila to što je uradila. Neću da kažem
da on nije možda kriv, ali ništa nije dokazano. Žao mi je policajca koji je stradao i hvala bogu
da je ostao živ. Ali i mi preživljavamo teške trenutke - kaže stric Milan.
Urošev brat Aleksandar nastavlja:
53
- Cela porodica je u šoku. Užasno je to što svi mediji potenciraju nešto što se jednostavno
nigde ne vidi, da je Uroš gurao baklju čoveku u usta. Na severu stadiona bilo je stotine
navijača u jaknama sa kapuljačom kakvu ima moj brat. Mediji su objavili samo sliku na kojoj
se niko konkretno ne vidi. Oko policajca je gomila mladića koji jurcaju. To su sve dečaci od 17
do 20 godina.
Strina Snežana se plaši da je Uroš, kako kaže, bio žrtvovan:
- Oko njega je u tom trenutku bilo toliko ljudi, zašto su samo njega stavili u prvi plan?
Navijačke grupe su poput sekti, isturaju decu u prve redove. Mislim da je žrtvovan od strane
mnogo starijih navijača - tvrdi Snežana Mišić.
Mišići su od "delija" dobili svedočenja da Uroš nije napao policajca i da se nalazio "najmanje
osam metara udaljen od palog žandara". "Delije" su čak porodici Mišić ponudile i svoje
advokate.
Kako smo saznali u Građevinskoj školi na Zvezdari, policija je saslušala nekoliko njihovih đaka,
kako one koji su bili na stadionu Crvene zvezde, tako i one koji su išli u policiju da se bune
protiv hapšenja Uroša Mišića.
- Uroš zbog pritvora od 30 dana može da izgubi pravo na redovno školovanje - kaže za NT
Tomislav Stošić, pomoćnik direktora Građevinske škole. - Mišić ima i 24 neopravdana izostanka
sa nastave, tako da se može desiti da godinu polaže vanredno, na razrednom ispitu. O
neredima smo saznali iz medija, od policije još nismo dobili nikakvu zvaničnu informaciju. Sve
je to potreslo i učenike i profesore. Žao nam je policajca, ali i našeg učenika, jer je sebi uništio
život.
- Na kraju će, ipak, samo vaš sin morati da ode pred sudiju zbog bacanja flaše u publiku.
54
- I to je tužno, kad žrtva postaje jedini krivac. Kakve su mu sve reči upućivali s tribina, a niko
da stane u njegovu odbranu. Ne razumem ni sve naše košarkaše. Zašto oni ne zaštite svog
kolegu? Juče su svakakve gadosti uzvikivali Dejanu Tomaševiću, danas je došao na red Milan
Gurović, ko će sutra od njih
doći na udar takvih navijača - upitala je Mara Gurović.
Odnos izmedju klubskih uprava i navijača predstavlja posebnu temu. Novine, pogotovo
one sklone senzacionalizmu, veoma često otvoreno podržavaju navijače u njihovim ratovima sa
upravama. Uprave su predstavljene kao skupine ljudi koji isključivo štite sopstvene sebične
interese i koje nemaju nikakve veze sa istinskom ljubavlju i odanošću prema klubu. (Uprava
kao izvor zla (grafit: „Mi živimo za Partizan a ne od njega. Mi smo pičke!“, ulica
Milana Rakića, Beograd). Ukoliko novine u nekim klubovima prepoznaju odredjene političke
uticaje koji im nisu po volji eto novog izvora za optužbe i kritike. Neke od ličnosti iz uprava
predstavljaju se kao nepromenljivi diktatori skloni raznim oblicima manipulacija.
Antrfile:
„Grobare“ briga za kazne
„Grobari“, tj. Partizanovi navijači koji ljubav prema klubu dokazuju prebijanjem protivničkih
pristalica i(li)
policajaca i uništavanjem tuđe imovine, naravno ne osećaju se odgovornim za moguće
drastične
reperkusije svog poslednjeg huliganizma. Držeći se oprobane srpske teorije zavere, svu krivicu
za nerede
u Mostaru prebacuju na organizatora i policiju, koji su „namernim propustima“ i „vređanjem
njihovog
nacionalnog i verskog ponosa“ isprovocirali njihovu „odlučnu“ reakciju.
„Nije nam bitno što nas okrivljuje UEFA, ostali evropski predstavnici i ljudi poput Zečevića, već
nam je
mnogo važniji veličanstven doček koji smo doživeli od građana Nevesinja, kao i podrška koju
dobijamo za
preživljeni pakao i hrabro držanje u Mostaru“ - stoji, između ostalog, u jučerašnjem saopštenju
grupe
ljudi, čija bi nekontrolisana agresija i patološka mržnja prema jednom čoveku mogli na duže
staze da
sahrane rezultatske ambicije crno-belih, unište čitave generacije igrača, a ionako, pogrešnom
politikom
prethodnih uprava, urušeni klub dovedu na ivicu egzistencije.
Genijalno!
Blic, 28.07.2007 Strana: 2
BLIC HIT
Posebnu temu predstavljaju tzv. gazde. „Gazde“ su po pravilu vlasnici manjih, lokalnih klubova.
Ukoliko su umešani u neki incident „Gazde“ imaju veoma negativan tretman u novinama. Za njih ne
postoji razumevanje. Oni se kratko zadržavaju u novinama, tek toliko da se zabeleži o kakvim je
osobama reč.
“On im je psovao majku, a iz tašne jednog od sudija izvadio je sudijsku zastavicu, mahao
njome, a zatim je bacio na pod.” (Kurir, 14.02.2006.)
Uz sve ovo postoje i bizarni, pomalo smešni dogadjaji, u kojima se podjednako ismejavaju ali i veličaju
dosetljivosti i ludosti. (Neka vrsta balkanskog ekscentrizma koja se uvek gledala sa divljenjem i
izvesnom zavišću u odnosu na engleske navijače. To svakako važi i za srpske i za hrvatske navijače.)
njihov igrač Radovan Palić, koji je „pročetnički orijentiran“ - rekao je predsednik Mladosti
Tihomir Marošević.
Suludo!
NIŠ - Dvojica pijanih mladića preorala su juče ujutro igralište fudbalskog kluba Mramor iz
istoimenog niškog sela. Motiv ovog vandalskog čina najverovatnije je osveta, pošto je, kako se
saznaje, jedan od „orača“ nedavno napustio fudbalski klub, nezadovoljan svojim statusom u
timu. Meštani Mramora kažu da nisu mogli da veruju svojim očima kada su videli traktor
„ferguson“ usred fudbalskog igrališta.
- Prvo sam pomislio da neko nasipa zemlju na igralište da bi ga izravnao, ali mi je bilo čudno
što to radi u pet sati ujutro. Ne znam ko je orao, jer je traktor imao kabinu, pa se nije videlo ko
je unutra. Čuo sam da su to neki ovdašnji mladići, ali im ne znam imena - kaže jedan od
očevidaca događaja.
Oranju fudbalskog terena prethodila je rođendanska žurka u obližnjem kafiću, na kojoj je bilo
pedesetak ljudi.
Smešno!
Politika, 18.09.2007 Strana: A12
BEŽALI SA PRASETOM NA RAŽNJU
Autor: R. STANKOVIĆ
Preduzimljivi!
Autor: B. Ć.
PODGORICA - Podgoričani M. L., I. R., M. R., I. F., R. P., A. M., i maloletnici O. S. i E. T., inače
navijači Partizana i Budućnosti, uhapšeni su zbog sumnje da su zaustavili, kamenovali i
bakljom zapalili vagon u kojem su simpatizeri Crvene zvezde putovali na utakmicu u Beograd
5. decembra. Maloletnici su ušli u voz, aktivirali ručnu kočnicu i zaustavili kompoziciju, dok su
ostali osumnjičeni kamenicama gađali vagone. Jedan napadač zapalio je baklju u vozu, vagon
se zapalio i povređeni su jedan putnik i policajac koji je obezbeđivao navijače crveno-belih.
Policija je saopštila da će protiv uhapšenih lica podneti krivične prijave za nasilničko ponašanje
istražnom sudiji podgoričkog Osnovnog suda.
Horda od pedesetak navijača upala u kasarnu „Topčider“ i napala vojnike, dva sata uoči
prošlonedeljnog derbija Crvene zvezde i Partizana
Antrfile:
Prebacivanje odgovornosti
Zoran Puhač, zastupnik načelnika za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, novinaru Kurira
juče je
najpre rekao da je priča o ovom incidentu potpuno neistinita, ali je, posle provera, priznao da
se incident
dogodio. On, međutim, tvrdi da huligani nisu napali kasarnu:
- Grupa navijača se uoči derbija sukobila sa policijom. Nekoliko navijača je, zatim, bežeći od
policije,
dotrčalo do žičane ograde kasarne. Pokušali su da uđu u kasarnu i da se tu sklone od policije,
ali su
vojnici sprečili njihov ulazak. Neke od njih policija je uhapsila - tvrdi Puhač.
Rat Delija i Grobara, koji sve vreme traje, u stvari je rat za prostor i medijsku pažnju.
58
Incident kao sistem! Teorija o totalnom ratu gde ne postoje civili i gde su
sva sredstva dozvoljena.
Pravdanje!
U medjusobnim odnosima klubova , u njihovim javnim izjavama, apelima i obraćanju najširoj javnosti i
državnim organima, lako se može prepoznati upravo infantilna uvredjenost i agresivno projektovanje
59
problema na suparnika. Medjusobni rat klubova vodi se ponekad preko drugih klubova Takav se slučaj
odigrao u Solunu prilikom gostovanja Crvene zvezde.
Teže povrede glave doživeo Jugoslav Ranković iz Minhena, a njegov 10-godišnji sin alarmirao
je policiju. Na Aristotelovom trgu povređeno 13 „delija“ u Solunu
Igor Velimirović
novinar
Aleksandar Dimitrijević
Fotoreporter
Ekspedicija Crvene zvezde, novinari i gosti kluba koji su odseli u hotelu „Holidej in“ naišli su na
paklenu dobrodošlicu u Solunu! Kako „Blic“ saznaje, noć uoči utakmice Lige UEFA između Arisa
i Crvene zvezde, grupu gostiju srpskog kluba u centru grada noževima i lancima napali su
navijači PAOK-a, a potom su još dve grupe neidentifikovanih osoba do 15 časova izbole
noževima ukupno 13 „delija“!
Povod napada na Zvezdine „prijatelje kluba“ bio je kačket sa grbom crveno-belih, koji je nosio
10-godišnjak Aleksandar Ranković. Njegov otac Jugoslav, predstavnik JAT-a u Minhenu, juče je
prebačen iz Hitne pomoći u Gradsku bolnicu koja se nalazi pored hotela „Holidej in“ gde su
smešteni novinari. Lekari nisu dozvolili da se Ranković fotografiše, ali je bio spreman da opiše
incident.
- Bilo je jezivo, mislim da su bili pijani, samo su pritrčali i počeli da nas udaraju - prvo
nogama, zatim rukama i lancima! Udarali su nas svuda po telu, najviše po glavi, a mene su
nožem pokušali da ubodu u predelu stomaka. Srećom, zakačili su samo butinu desne noge i
isekli mi pantalone - rekao je Jugoslav.
On će biti zadržan na lečenju u Solunu do ponedeljka, ima hematom na desnom obrazu i
krvarenje iz sinusa, čelo i nos su mu pokriveni gazom.
- Najvažnije je da je moj sin Aleksandar dobro i da se bolje snašao od nas starijih u tom
haosu, jer je odmah otrčao do taksiste koji je zvao policiju. Javno kažem siledžijama koje su
me pretukle da ću im se revanširati ako jednom dođu u Beograd, a siguran sam da ne bi ovako
reagovali da se nisu nalazili u grupi - dodao je Ranković, koji živi u Minhenu, a kao gost Crvene
zvezde želeo je sa sinom da prisustvuje utakmici voljenog kluba protiv Arisa.
- Bilo je pakleno, bežali smo po centralnim ulicama Soluna, ali grupa od desetak navijača
usred noći nas je sustigla i pretukla. Krvavi smo stigli u hotel, srećom sa lakšim povredama, ali
najvažnije je da je mali Aleksandar na vreme otrčao do taksija koji ga je odveo do policije -
kaže Milan Selak, vođa puta „prijatelja kluba“, inače radnik Instituta za majku i dete u
Beogradu. Saša Lazarević, radnik nemačke ambasade u Beogradu, takođe je zadobio lakše
povrede.
Kako smo saznali u solunskoj bolnici, u toku pretprošle noći desetak navijača Crvene zvezde iz
Niša, koji su u aranžmanu „Argus tursa“ stigli u Solun, napadnuto je noževima i lancima pa su
sa lakšim povredama primljeni u Hitnu pomoć.
To nije konačan bilans ovog pira razbesnelih navijača. Juče u 14.50 trojica navijača Crvene
zvezde izbodeni su noževima ispred Aristotelovog spomenika u centru Soluna! Oni su mirno
sedeli u kafiću poznatog košarkaša Peđe Stojakovića i pričali, bez ikakvih navijačkih obeležja.
Za razliku od prethodnog incidenta, Hitna pomoć je odmah došla na mesto događaja, dok je
policija blokirala ulicu i izvršila uviđaj.
Antrfile:
„Delije“ doputovale iz Atine
Povređene „delije“ su prethodne noći, u sredu uveče, sa bratskim navijačima Olimpijakosa
posmatrali
meč sa Realom u Ligi šampiona.
„Oni su pijane kukavice“
60
Dragan Bojić (25) iz Banjaluke veče pre utakmice doputovao je sa grupom „delija“, a juče je
ceo dan
proveo u društvu Beograđanina Davida Čolića (30) šetajući u trenerkama Crvene zvezde.
- Nismo očekivali da će Grci napasti čoveka sa detetom, očigledno je reč o kukavicama. Znaju
oni dobro
ko su „delije“ - rekao je Dragan, a David se nadovezao:
- Tako nešto može da uradi samo pijana grupa! Nadam se da će se naši povređeni drugovi što
pre oporaviti, a mi ćemo znati da se revanširamo za sve doživljeno u
Solunu - poručio je Čolić.
Desetorica Srba stradala u sredu uveče, juče u toku dana još četvorica, koji su sedeli u kafiću
Peđe Stojakovića.
Maskirani napadači na skuterima najverovatnije pristalice PAOK
Od specijalnog izveštača
SOLUN - Grci su, kao što je i danima ranije najavljivano, spremili „toplu“ dobrodošlicu Srbima,
tačnije - krvavu! Desetorica navijača Crvene zvezde izbodena su noževima u sredu uveče u
Solunu, a još najmanje četvorica u toku jučerašnjeg dana, dok je jedan prijatelj kluba koji se
nalazio u ekspediciji novinara beogradskih redakcija brutalno pretučen.
Novinarima i fotoreporterima bio je zabranjen ulazak u solunsku bolnicu, ali, koliko smo uspeli
da saznamo niko od povređenih nije u životnoj opasnosti. Prema tvrdnjama očevidaca navijače
Zvezde napadale su pristalice PAOK-a na skuterima, jednostavno maskirani kacigama.
U poslednjem napadu, do zatvaranja ovog broja, četvorica Srba su izbodeni noževima u
trenucima dok su sedeli u kafiću koji je vlasništvo NBA košarkaša Peđe Stojakovića.
Povređeni prijatelj kluba Crvena zvezda je Jugoslav Ranković, predstavnik JAT-a u Minhenu,
koji se šetao centrom Soluna u društvu sina Aleksandra (14), vođe puta Milana Selaka i
radnika naše ambasade u Minhenu Saše Lazarevića. Povod za mučki napad bio je kačket
Zvezde koji je nosio sin Aleksandar, a otac je braneći naslednika završio u bolnici sa
polomljenim nosom i gornjom vilicom. Ranković će ostati dva dana u Solunu kako bi se
oporavio od teških povreda.
- Sedeli smo u kafiću i iz čistog mira su nam prišli njih desetorica, počeli da viču „Cigani,
Cigani“ i počeli da nas udaraju čime su stigli. Verovatno su čuli da pričamo srpski, mada je
povod sigurno bio kačket Zvezde koji je nosio mali Aleksandar - rekao je Milan Selak, vođa
puta. - Policija je došla tek posle i mogla je samo da pozove Hitnu pomoć, kako bi povređenog
Rankovića prevezli u bolnicu na previjanje.
Niko, ipak, sa sigurnošću ne može da odredi da li su napadači iz redova Arisa ili PAOK-a, pošto
nisu imali obeležja, međutim, u navijačkim krugovima prethodnih dana se najavljivalo da će
huligani PAOK-a pokušati da se osvete „Delijama“ za batine koje su doživeli na meču ULEB
kupa prošle godine u Beogradu.
zvezde i PAOK za 30 minuta. Do incidenta u kome je povređeno šestoro ljudi, došlo je kada su
se na tribinama sukobili navijači crveno-belih i grupa fanova Partizana, koji su došli da bodre
grčki tim. Tuča se proširila i na parket, letele su stolice i baklje, a policija je sprečila veći
incident.
Utakmicu između Crvene zvezde i PAOK odložila velika tuča navijača
Tuča navijača u hali Pionir odložila je duel između Crvene zvezde i PAOK za 30 minuta.
Incident je započeo pored VIP lože gde je došlo do sukoba između navijača crveno-belih i
grupe najvatrenijih pristalica Partizana, koji su došli da bodre PAOK sa čijim su navijačima
„pobratimljeni“. Stotinjak „delija“ sa druge tribine je reagovalo, preskočilo ogradu i pretrčalo
teren pa se haos proširio i na parket. Navijači su se gađali bakljama i izlomljenim stolicama, a
reakcija policije je sprečila još veći sukob.
U navijačkom incidentu povređeno je šest navijača od kojih su dvojica zadobila teže telesne
povrede. Prema rečima savetnika u Klinici „Anlave“ Slobodana Ivanovića, teže povrede su
zadobili Aleksandar Klarić (30) iz Šapca, koji je zadobio povredu lakta pri padu sa tribine, i
Nikola Kličković (27) iz Veternika koji je povredio grudni koš i potkolenicu. Četvorica lakše
povređenih navijača imaju povrede glave i lica.
Rat do istrebljenja postaje životni stil u kojem uživaju i neki novinari i neke novine, iako to nikada
otvoreno neće priznati. Novine se veoma često pozivaju na izjave i poverljive informacije istaknutih ili
vidjenijih predstavnika navijača. Zanimljivo je koliko u tim izjavama ima poruka opšteg političkog i
društvenog tipa. Takodje je zanimljivo kako one izgledaju kada se uporede sa nostalgičnim ispovestima
starih sportista i navijača o starim vremenima.
Nostalgija: ispovest starog navijača koji sebe doživljava kao „veran pas!“
Zvezdi služim kao veran pas 36 godina. Nisam promenio boju, strast i privrženost, čak sam
vremenom postajao sve verniji. Na „severu” sam od sedamdesetih godina prošlog veka, od
Džajine generacije, a potom sam ispratio Pižonovu, Piksijevu... Devedesetih sam se preselio na
zapadnu tribinu.
Kuća, škola, stadion i tako ukrug – to je bila moja mladost. Zapostavio sam porodicu i lepe
stvari u životu zbog Crvene zvezde. Na moju ideju napravili smo zastavu veličine 700
kvadratnih metara, koja je bila najveća na prostoru bivše Jugoslavije. Njenu izradu finansirala
je firma „Beko”, uz prethodnu saglasnost generalnog sekretara Vladimira Cvetkovića. Krali smo
buriće sa raznih gradilišta i tako improvizovali bubnjeve. Najbolje navijanje je bilo na utakmici
Crvena zvezda – Banjik (Čehoslovačka), kada je svih 100.000 gledalaca u glas bodrilo naš
voljeni tim.
Deset godina sam imao člansku kartu s brojem 001, a dve nove godine sam dočekao na
„Marakani”. Jednom sam od deset uveče do šest ujutru čistio sneg sa terena, da bismo mogli
da odigramo prvenstvenu utakmicu. Od Triglava do Đevđelije poštovao sam svakog navijača
Zvezde: dao sam im dušu, pažnju, ljubav, veselje i nikada nisam dozvolio da se bilo ko od njih
oseti povređenim ili uvređenim, jer sam smatrao Crvenu zvezdu i njene navijače najvećom
porodicom na svetu.
Nekada je Zvezdu na „Marakani” prosečno gledalo 25-30.000 ljudi, bez uticaja politike. Od
1989. počinje mešetarenje, političke stranke izviru kao pečurke posle kiše i žele da pridobiju
Zvezdin „sever”. Ali, moja duša ostala je samo Crvena zvezda i ništa drugo ne postoji. Pre
dvadeset godina sam upravi predložio da formiramo klubove navijača sa sedištem u Beogradu i
da su tada to prihvatili, 1991. godine kada smo bili prvaci Evrope i sveta, imali bi sigurno
najmanje milion registrovanih navijača. Imam bezbroj dobrih ideja, ali oni se ponašaju kao
pričam nebuloze.
Igrači više ne osećaju ništa: drugarstvo nikada nije bilo gore i bore se samo za to ko će da ima
bolji džip i puniji džep. Ranije smo najbolje timove Zvezde znali da kažemo za 20 sekundi, a
sada ne možemo ni za 20 dana. Dok ja pasem travu i pijem „mokraću umesto limunade”, drugi
62
koji su došli iz susednog tabora ovajdili su se bar za pet života. Šta sam dobio: tri krvarenja,
operacija želuca, razbijena glava, uništena porodica. Bez krova, posla, kola, zuba... Sve same
nule. Ali, na sreću tu su i hiljade prijatelja i dobrih porodica, koje pomažu meni i mojoj deci, da
ne ostanemo nezbrinuti na ulici.
Zašto očekivati od drugih da budu kao ja, ako sam doživeo užas i bedu. Ipak, sadašnjem
rukovodstvu Crvene zvezde želim sve najbolje, puno zdravlja i da ih sreća prati, jer bolje ljude
u životu nisam sreo.
Vođa navijača Crvene zvezde osamdesetih godina prošlog veka
Ne divljaju u Srbiji samo domaći navijači. Pojačanje u obliku poljskih neonacista pojavilo se u
Beogradu kao prateći dekor fudbalske utakmice Srbije i Poljske. Vrlo je zanimljiv sledeći citat:
„Najteži incidenti
dogodili su se u centru glavnog grada, gde su gostujući huligani presreli nespremne
navijače Srbije, i iz tih tuča su uglavnom izlazili kao pobednici.” Kao da se time
izražava određeni žal što Poljaci nisu dobili zaslužene batine od domačih
navijača!
Igrači fudbalskog kluba “Hajduk” iz Gardinovaca Dragoslav F. (38) i Ištvan S. (25), obojica iz
Kovilja, prekjuče oko 13.25 sati u Gospođincima, u meču s domaćom ekipom FK”Jedinstvo”,
nezadovoljni sudijinom odlukom, uhavitili su ga u predelu vrata, a Ištvan ga je u udario u leđa,
nakon čega je utakmica prekinuta u 21. minutu.
Protiv ove dvojice igrača podneta je krivična prijava zbog sumnje da su počinili krivično delo
nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog
ponašanja, saopštila je juče novosadska Policijska uprava.
Saša Dragojlov, policajac koji je pretučen u neredima na stadionu u Zrenjaninu, kaže da ni sam
ne zna kako je ostao živ
Pripadnik interventne jedinice policije Saša Dragojlov, koji je povređen u divljanju navijača
Crvene zvezde u Zrenjaninu, po izlasku iz bolnice izjavio je da je pravo čudo kako je ostao živ!
U razgovoru za Kurir Dragojlov kaže da su ga navijači beogradskog kluba davili, udarali
metalnim šipkama i šutirali u glavu sve dok nije izgubio svest.
- Pripadnik sam policije punih 14 godina i bio sam u velikom broju kritičnih situacija, ali ono
što mi se dogodilo na stadionu u Zrenjaninu nikada nisam doživeo. To je bio pravi pakao, a ni
sada mi nije jasno kako sam izvukao živu glavu. Svaka čast pravim navijačima, ali huligani koji
su nas napali nisu ljudi - rekao je zrenjaninski policajac.
Dragojlov priča da je do sukoba između Delija i policije došlo u trenutku kad su navijači bez
ulaznica želeli da uđu na stadion. Kad su on i njegove kolege pokušali da to spreče, nastao je
haos u kome je Dragojlov izvukao najdeblji kraj.
- Incidenti su počeli kad je grupa navijača pokušala uđe na stadion bez karata. Mi smo
pokušali da ih sprečimo, a onda je nastala potpuna anarhija. Navijači su me uvukli među njih i
počeli da me šibaju kopčama s kaiša i metalnim šipkama. U tom trenutku, od siline udaraca mi
je spao šlem i navijači su počeli da me dave. Uplašio sam se da ću izgubiti život, jer mi je
ponestajalo vazduha. Pao sam na kolena i osetio udarac u glavu, nakon čega sam izgubio
svest. Sledeće čega se sećam je da su me kolege iznosile sa stadiona - objašnjava Dragojlov.
Na svu sreću, policajac iz Zrenjanina se brzo oporavio i otpušten iz je bolnice, ali su mu lekari
preporučili da nastavi s uzimanjem terapije kod kuće. On oseća velike glavobolje, ali i
emotivnu prazninu zbog događaja koji neće moći da zaboravi celog života.
- Lekari kažu da se uspešno oporavljam, ali bol u glavi i dalje ne prestaje. Savetovali su mi da
i dalje pijem lekove i da se odmaram što je moguće više. Međutim, onaj osećaj užasa i strah
od smrti pamtiću celog života - zaključio je policajac.
Antrfile:
Razočaran sam u Piksija!
Saša Dragojlov kaže da je kao dete odlazio na svaku utakmicu Crvene zvezde kako bi bodrio
svog idola
Dragana Stojkovića Piksija, ali da nakon događaja u Zrenjaninu nema lepo mišljenje o
predsedniku
crveno-belih.
- Saznao sam od kolega da je Dragan Stojković odmah posle hapšenja navijača u Zrenjaninu
lično
angažovao svoje advokate kako bi ih po hitnom postupku izvukli iz pritvora. Ako se ova
informacija
pokaže tačnom, neka je na čast mom idolu iz detinjstva, zbog kojeg sam postao vatreni navijač
Crvene
zvezde - kaže Dragojlov.
Miodrag Janković: Policija nije kriva!
64
Treći put ovog proleća u Crvenoj zvezdi će morati da "krpe" južnu tribinu Marakane.
Lomljenje
stolica na ovom delu stadiona definitivno postaje zaštitni znak najvatrenijih navijača
Partizana.
Ovoga puta stradalo je 1895 stolica. A kako su pred ovaj susret večitih rivala u klubu
iz Ljutica
Bogdana podigli bezbednosne mere i instalirali 50 kamera, snimci onih koji su lomili
stolice na
južnoj tribini, kao i huligana sa severne tribine, gde su paljene baklje, "topovski udari"
prosleđeni su policiji.
U sukobu dve navijačke grupe „radile" motke, štangle i bejzbol palice, a kada je PeŠković
ranjen svi se razbežali i ostavili ga na cedilu
ALEKSA Petković (22), navijač Crvene zvezde, ranjen je preksinoć, oko 23 časa, u tuči dve
suparničke navijačke grupe mladića, u Ustaničkoj ulici, ispred broja 244a. Ovo je juče potvrdio
i MUP Srbije, koji zbog dalje istrage, nije mogao da saopšti detalje ovog nemilog događaja.
Prema tvrdnjama A. J, gosta restorana „Gril", koji se nalazi preko puta mesta na kome se
odigrao obračun „delija" i „grobara", a koji je bio očevidac, najverovatnije da je tuča dve grupe
bila unapred zakazana:
- Nešto pre 23 časa video sam da na autobuskoj stanici, preko puta kafane, stoji grupa od
tridesetak mladića. Mislio sam, čekaju prevoz - priča A. J.
Ne sluteći nesreću, krenuo sam put kuće, zgrade koja se nalazi nedaleko od autobuske
stanice: - Odjednom sam začuo: „Evo ih! Udri Cigane!" Nekoliko sekundi posle toga i:
„Sahranićemo vas, 'grobari'! Zgazi g....!" Zastao sam i okrenuo se da bolje vidim šta se
dešava. Ugledao sam kako onih tridesetak momaka svom silinom udara po pristiglim
novajlijama. Onda su se začuli nekakvi tupi udarci i jauci. Radile su motke, štangle i bejzbol
palice, koje ja, kada sam izašao iz kafane, nisam primetio kod momaka na stanici. Verovatno
65
zato što nisam preterano obraćao pažnju. Tuča između dve navijačke grupe, prema ovom
očevicu, nastavljena je još žešće kada je na autobusku stanicu pristiglo vozilo „zastava 128", iz
koga su izašla još četvorica momaka. On pretpostavlja da su bili „grobari". Došli su sa
zapaljenim bakljama, i povikali: „Sad ćemo da vam j.... majku!" - Onda je odjeknuo pucanj.
Zatim i drugi. Na trenutak, kako kaže A. J, tuča između dve navijačke grupe je stala, a onda je
jedan momak na stanici pao. A. J. ne može da kaže da li je video da je i taj momak,
eventualno, učestvovao u tuči, ali zato je jasno čuo: „Beži! Ciganin je pogođen, sad će murija!"
Odmah zatim akteri nemilog događaja pobegli su sa autobuske stanice i nestali u mraku oko
okolnih zgrada. - Na stanici niko nije ostao, osim momka, koji je ležao u lokvi krvi. Neko od
stanara u Ustaničkoj 244a, gde se sve dešavalo, pozvao je policiju i hitnu pomoć ispričao nam
je A. J.
Povremeno ozbiljna novina otvori temu o nasilju u sportu i ponudi svoj prostor
stručnjacima, ali i navijačima. To bismo mogli nazvati „pedagoškim pristupom“. Takva je tema
u Politici „Mržnje i igara“ komentari u kojima se na različit način objašnjavaju razlozi nasilja i
destrukcije u srpskom sportu. U novosadskom Dnevniku takođe je objavljena serija tekstova na
temu nasilja i sporta iz pera poznatog novinara Jovana Tanurdžića pod zajedničkim naslovom
„Fenomenologija navijača“.
Koliko to može da utiče i dovede do pozitivnih promena? Teško je očekivati da će
navijači-razbijači da čitaju ovakve tekstove. Pre će to čitati bivši navijači, pripadnici starijih
generacija koji se sa setom i nostalgijom sećaju starih vremena. Pa ipak, svako ozbiljno
otvaranje ove teme može pozitivno da deluje na ukupne društvene promene, a možda i na one
koji se profesionalno bave sportom.
U prvih šest meseci ove godine evidentirano je samo u Beogradu 19 težih slučajeva
narušavanja javnog reda i mira na sportskim priredbama. Dva su se dogodila pre odigravanja
utakmice, 10 za vreme, a sedam posle završetka utakmice.
U incidentima koje su izazvali navijači povređeno je ukupno 61 lice, od toga 43 građanina i 18
pripadnika MUP-a. U istom periodu na teritoriji Policijske uprave za grad Beograd, oštećeno je
sedam prevoznih sredstava i motornih vozila, šest sportskih i dva ugostiteljska objekta.
Ekscesi poput onog nedavno u Čačku i Beogradu, kada su navijači skandiranjem neprimerenih
slogana izazivali rasnu, versku i nacionalnu netrpeljivost apsolutno su neprihvatljivi i policija će
u svim takvim i sličnim slučajevima dosledno primenjivati zakon u skladu sa svojim
ovlašćenjima.
Ovih smo dana svedoci nemilih događaja na našim stadionima, na koje je javno mnjenje
pravovremeno i oštro reagovalo. Reč je o nacionalističkim i rasističkim ispadima mladih ljudi,
često maloletnih.
Za razumevanje kritičnih događaja i ponašanja pojedinaca u njemu potrebno je poznavanje
fenomena funkcionisanja ponašanja u grupi, a koja su često radikalno različita od principa
individualnog funkcionisanja. To je potvrdila psihološka praksa.
Ovde je reč o adolescentnoj grupi, gde je udruživanje nastalo po istoj vrsti uverenja: navijanje
za određeni klub. Udruženi u ovakvu grupu imaju snažan doživljaj identiteta, te osećanja
pripadnosti i važnosti. Nastojanje da se pripadne grupi i stapanje sopstvenog identiteta jednog
adolescenta u grupni identitet njegovih vršnjaka, upozorava na nedostatak čvrstih i pouzdanih
tačaka u samoj porodici. Ovo se poklopilo sa našim zapažanjem da se u ovakvim grupama
uočava veliki broj pojedinaca sa karakterističnim doživljajem prepuštenosti samom sebi. To je
posledica nedovoljne psihološke investicije roditelja i nedostatka njihovog nadzora. Mladi ljudi,
akteri incidenata, pokazuju sklonost ka obezvređivanju sebe, pa će i ovakva grupa (navijačka),
omogućiti poništavanje ovakvih osećanja i pružiti im bitna a deficitarna osećanja:
prihvaćenosti, zajedništva, važnosti i bitnosti.
Članovi grupe su različitih intelektualnih i drugih sposobnosti, socijalnog porekla koje ne dolazi
do izražaja zbog suštinskih karakteristika grupe. To je nivelacija, tj. ujednačavanje u pogledu
manifestovanog ponašanja (grupa ne trpi izuzetke). Dakle, grupa funkcioniše kao njen
najslabiji član.
Navijači razvijaju spremnost za impulsivno nepromišljeno reagovanje kao pojedinci uz
karakteristiku grupe da je razdražljiva. Iz toga proizilazi da će takva grupa svaki put reagovati
pod uticajem nadražaja trenutka pa je konflikt sa okolinom neizbežan. Impulsivno i agresivno
reagovanje tada im pruža iluziju moći („Mogu da uradim šta god hoću i niko mi ništa ne
može!”)
Zbog difuzije odgovornosti grupu karakteriše veoma nizak moralni nivo. Fenomen difuzije
odgovornosti, međutim, oslobađa ih lične, pojedinačne odgovornosti. Upravo iz tih razloga
grupa ovog životnog doba često učestvuje u agresivnim i antidruštvenim činovima, kada
izostaje promišljanje o posledicama. Time se može objasniti i izostanak osećanja krivice kod
većine učesnika ovakvih događaja, iako kao pojedinci usvajaju društvene norme i imaju
bazično razdvajanje dobra i zla.
Da se osvrnemo i na odrastanje. Porodica, tj. roditelji bili su uplašeni i obeshrabreni sa
povećanim angažovanjem kako bi ostvarili minimum egzistencije. Na ratne godine nadovezala
se tranzicija pa su roditelji uglavnom usavršavali snalaženje. Sami, bez samopouzdanja,
nedovoljno prisutni u porodici nisu bili identifikacioni uzor ovim mladim ljudima. U medijskom
prostoru imali su osobe koje su bile simbol i model da se nezdravi rizici isplate. Atmosfera u
društvu kreirala je intenzivan doživljaj ugroženosti od svega što nije kao MI – po nacionalnosti,
veroispovesti, boji kože (doduše najmanje).
Kad bismo napravili opšti profil jedne ovakve ličnosti došli bismo do sledećeg: to je mladić koji
je nesiguran, bez samopouzdanja i poverenja u sebe i druge. Neefikasan je u profesiji tj. školi.
Odrastao je u nestabilnoj porodici sa visokim stepenom osećanja ugroženosti. Svojim
boravkom i akcijama u grupi postaje samouveren, moćan osvetiljubivo agresivan. On je tada
manje zreo, bez odgovornosti i osećanja krivice.
Treba naglasiti da je vršnjačka grupa jedna zdrava razvojna potreba ovog doba, ali da ovakve
navijačke grupe podstiču destruktivno delovanje i delikventske ispade, pa njihov razvoj može
krenuti kao korak u stranu.
Velika je verovatnoća da će se ovakve pojave ponoviti, pa je pravovremeno reagovanje
neophodno. Naše društvo u socijalno-psihološkom smislu treba da ide u pravcu stvaranja
istinski tolerantnog odnosa među ljudima, a posebno grupama (političkim, verskim i
nacionalnim). Drugi pravac reagovanja je na konkretne učesnike prema kojima treba
individualizovati pristup: od vaspitnog do penalnog.
67
SPORT I NASILjE
otvorićemo svakoj konstruktivnoj ideji kako bi se strategija o kojoj govore "Firmaši" realizovala
u smislu gromke podrške voljenom klubu, a ne mržnji i represiji prema onima koji vole neke
druge boje.
Svi vrlo dobro znamo definiciju licemerja i jasno svi deklarišemo to kao lošu osobinu, ali da li
smo stvarno imuni na to? Ovaj tekst bi trebalo da skrene pažnju na neke stvari koje s pravom
iritiraju jednu skupinu našeg društva - navijače, ali ne one obične, takozvane simpatizere, već
one za grižene, ultraše, koji su često na udaru javnosti. Mediji, instrument modernog doba koji
samo traži ekskluzivne novosti, po mogućstvu na granici verovatnoće. Ne tako davno,
početkom godine, ubijen je policajac u neredima posle jedne utakmice u Italiji. Ceo svet je
obišla vest da su navijači ubili policajca eksplozivnom napravom. Nedugo zatim objavljena je
vest koja se jedva mogla pronaći, da je istragom utvrđeno da taj policajac uošpte nije poginuo
usled eksplozije, već zbog infarkta.
Nešto pre tog slučaja u Parizu policajac brutalno ubija jednog navijača PSZ ne bi li sprečio
koškanje. Ceo svet, pre svega medijski, opravdao je to ubistvo.
Da se vratimo na neke novije i naše stvari. Imamo Zakon o navijačima, koji poredimo s onim
engleskim. Puna su nam usta kako su Englezi iskorenili huliganizam i kako mi idemo njihovim
stopama, jer je ovo što se sad dešava kod nas prevazišlo sve mere. Ne može više na utakmicu
da ode normalan čovek, jer se boji da će ga neko udariti šiljatim, drvenim navijačkim
barjakom, ne može deda da odvede unuka nedeljom na utakmicu, sve u strahu od bandi
huligana...
Ipak, nije baš tako. Navijački barjak uošpte nije drveno koplje, već šuplja, lagana plastika,
koja nikome ne može naškoditi. Idemo dalje... Već je rečeno kako su navijači jedini razlog
slabe posete i kako će prepisani engleski zakon sve to vrlo brzo srediti. A šta to engleski zakon
pruža običnom čoveku, pa da ga natera da dođe na utakmicu? Taj zakon će sad podići kvalitet
fudbala? Hoće li izostanak barjaka izgraditi krovove na našim stadionima? Hoće li odusustvo
bubnjeva oterati sve loše ljude iz našeg fudbala? Hoće li odsustvo razglasa omogućiti dedi da
dovede unuka na stadion? Mnogo licemerja, mnogo nelogičnosti, mnogo nepravde...
Političari na svojim predizbornim mitinzima imaju barjake, zastave, razglas...kompletno
prekopirana navijačka atmosfera, a takođe su se palile baklje, vatrometi i svi su bili srećni, jer
se ulešpava njihova predstava, njihov šou.
A da li je neko povređen upotrebom svega toga? Taj isti političar je, u pauzi između čitanja
novina i spavanja u skupštini, digao ruku i izglasao zakon koji sve to navijačima zabranjuje.
Često se čita po novinama, ubici pet godina robije, silovao i ubio četiri godine... Navijač će za
upaljenu baklju po zakonu biti kažnjen pet godina. Da li to država želi da joj građani pre
ubijaju i siluje, nego da pale baklje na utakmicama?
Svima su puna usta da treba udaljiti huligane sa stadiona, pa idemo da gledamo naš fudbal, a
prošle nedelje Savez donosi odluku da se ne dozvoli prenos utakmice "Arsenal""Mančester",
zbog poklapanja termina sa odigravanjem naše lige... Protestna pisma su se slala predsedniku
Saveza, a stadioni su i dalje bili prazni, osim onih najvernijihultraša, kojima nije bitno gde je
njihov klub na tabeli, koji ne gledaju kakvo je vreme, koje ne zanima protivnik, koje niti jedan
zakon ne može odbiti od voljenog kluba.
71
U praskozorje modernog fudbalskog nasilja, kasnih 60-tih i ranih 70-tih godina prošlog veka,
tuča je bila zabava za učesnike. Tada nije bilo policijskog obezbeđenja, ponekad policajaca nije
bilo ni na ulicama ispred stadiona, osim ako se igrao derbi u Splitu, Zagrebu ili Beogradu.
Sada su navijačke grupe organizovane po sasvim drugim principima. Čak se tvrdi da i kod nas
iza navijačkih grupa stoje klubovi, pa da su čak neki navijački lideri na platnom spisku, poput
igrača i trenera. Dabome, radi se o manjim novčanim iznosima, ali plate su na nivou onih u
preduzećima.
Sećam se jednom, ne tako davno, krenuli smo iz Novog Sada vozom na derbi, igrali su
"Crvena zvezda" i "Partizan" na stadionu "grobara". Bio je sa mnom i moj brat Marko, koji je
više bio moja podrška jer on navija za "Vošu", išao je da vidi uživo kako smo mi organizovani,
o tome sam mu često pričao - kazuje "delija" Miroslav S. sa novosadskog Limana, za kog tvrde
da spada u red žestokih momaka. - Bilo je negde oko 11 sati kada smo se okupljali na "Maloj
Marakani", svaki od nas je imao zaduženje kako da se ponaša u datom momentu na njihovom
stadionu. Uspeli smo da unesemo i neku pirotehniku. "Zvezda" je povela, a oni su podivljali,
pokušali su neki "grobari" da se ubace u naše redove, naravno, prepoznali smo ih i čekali
trenutak kada ćemo im pokazati ko je jači. Tuča je bila muška, a ti momci su kasnije izneti sa
naše tribine.... Posle svega dobili smo našu gažu, "Zvezda" je bila bolja i ako je rezultat bio
nerešen. Ma, nisam se mnogo ni bavio igrom i rezultatom, u glavi mi se vrteo film o tome kako
smo pokazali "partizanovcima" da smo jači i da im više nikada ne padne na pamet da prelaze
na našu tribinu.
Na pitanje o dnevnicama za dolazak na utakmicu, ovaj navijač kaže da oni to tako ne zovu.
- To su nadoknade za troškove koje smo imali na putu. Ne znam, možda neki u Beogradu
imaju i mesečna primanja, ali ko to stvarno plaća uopšte me ne interesuje. Naravno, ima onih
kojima je fudbal samo izgovor za šibanje. Sada sam stariji i angažman u "delijama"
doživljavam drugačije. Uostalom, sada imam porodicu, malo dete i drugačije gledam na
odlaske u Beograd - kaže ovaj nekada žestoki navijač.
Nasilje i potezi pojedinih grupa doveli su u opasnost celokupnu navijačku scenu.
- Svako normalan će reći da su pogibije zarad klupskih boja jezive i, bar kod nas, tu se nešto
menja. Bez obzira na zakone, naše grupe se organizuju tako da nema namere da nasilja bude,
ali ipak ima pojedinaca koji žele sami da sude i tu nastaju problemi. Želeo bih da budućnost
navijača u Srbiji bude mnogo bolja, da se na stadion ne unosi oružje. Jedno je napiti se, nije
traščna ni neka lakša "mara" sa "grobarima", ali preko neke granice ne treba preći. - zaključak
je našeg sagovornika Miroslava.
Navijači "Partizana" su po mnogo čemu drugačiji, bar kada je reč o našim prostorima. Naime,
"grobari" ne samo što su žestoki i veoma odani "crno - beloj" kombinaciji, već ih prati glas i da
vole da se mešaju u kadrovska rešenja rukovodstva kluba. Tako se misli da je njihov
dugotrajan bojkot doprineo da odu višegodišnji direktori Nenad Bjeković i Žarko Zečević.
- Nismo mi kadrovali, možda su glavni među nama stvarno uticali na promene u rukovodstvu,
ali obični "grobari" sa juga su bili tu da glasom podržavaju igrače na terenu - kaže Zoran (ne
želi da objavljujemo i njegovo prezime). - Šef je jedan, ostali su ovce!
Zoran je, inače, sa ovih naših, vojvođanskih prostora, ali je uvek u Humskoj. Kako veli, i noću i
danju, svaki dan i zimi i leti. Što se tiče sukoba i navijačkih tuča, on to posmatra ovako:
- Nismo sveci, dogovorimo se da odmerimo snage sa "delijama", onako muški, iako nam to
nije prevashodni cilj. Nedavno smo se organizovali da idemo kolektivno, kao navijačka grupa,
u Mostar. "Partizan" je igrao protiv "Zrinjskog" i rešili smo da podržimo naš tim u evropskom
takmičenju, ali još više da nalupamo Hrvate na njihovom terenu. I bilo je odlično kada se
ocenjuje učinak u tuči, ali i mi smo nagrabusili od njihove policije. Još me bole leđa od palica i
udaraca tamošnjih pandura. Posle se tvrdilo da iza nas stoji klub, ali verujem da je to bila
organizacija "grobara". U Mostaru smo osetili i snagu njihovih redara, a ne samo uniformisanih
72
čuvara reda. Kod nas su redari naši saveznici, prijatelji koje uglavnom poznajemo i međusobno
se uvažavamo.
Pitamo navijača "grobara" šta misle o tome da su sve više profesionalci u negativnom smislu,
da očekuju uvek i novčanu nadoknadu za strah i batine koje, po pravilu, dobiju na
gostovanjima van Beograda.
- Rekoh vam da se zna da je šef grupe jedan, a da smo mi ovce, u onom pežorativnom smislu.
Mi smo masa u podršci našim miljenicima, a za osmišljavanje akcije i komunikaciju sa
klupskim čelnicima zaduženi su lideri - rekao nam je Zoran.
Za eskalaciju nesportskog ponašanja naterenima i van njih odgovornost snose i novinari, jedan
je od zaključaka Okruglog stola pod nazivom „Uloga medija u sprečavanju nasilja u sportu"
I sportski novinari, kao i urednici štampanih i elektronskih medija snose veliku odgovornost za
sve veću i opasniju eskalaciju nasilja na sportskim borilištima i van njih. To je, između ostalog,
jedan od zaključaka okruglog stola koji su organizovali Ministarstvo sporta, Vaterpolo savez
Srbije i Udruženje sportskih novinara Srbij e. Osnova za ovu tematsku raspravu bilo je
istraživanje pod nazivom „Uloga medija u sprečavanju nasiljau sportu", projekt na čijem čelu
je bila novinar Sportske redakcije Radio Beograda Snežana Pantović.
Ocenjeno je da medijsko prikazivanje sportskih događaja, kao i često izražen nekritički stav
prema negativnim pojavama, nesportskom ponašanju, kako aktera na sportskim borilištima,
tako i navijača tokom, ali i po završetku utakmica, u mnogome podstiče aktere na takvo
ponašanje. Između ostalog ukazano je na činjenicu da su mediji ti koji treba među prvima da
reaguju i ukazuju na sve negativnosti u sportu. Ali, događa se sve češće da novinari i urednici
u borbi za što veće tiraže, slušanost i gledanost, podstiču navijače na nesportsko ponašanje i
nasilje. To se ogleda u nekritičkom otvaranju prostora u medijima za grupe huligana i njihove
vođe, stavljajući ih u partnerski odnosa sa klubovima, javnošću, organima reda, sportskim
forumima... Slikom i rečju na svojevrstan način promovišu nasilnike i nasilje, što daje loš
primer sve većoj armiji mladih ljudi, koji bez jasnih moralnih i vrednosnih standarda usvajaju
takvo ponašanje kao nešto sasvim prirodno i dozvoljeno. Istaknuto je da je tokom poslednje
dve decenije došlo do erozije morala i mnogih tradicionalnih vrednosti i standarda, što se
ogleda u skoro svim segmentima društva. Zbog toga je posebno važna uloga medija.
Učesnici su ukazali i na potrebu za boljim obrazovnim nivoom sportskih novinara, ali i
urednika, kao jednim od važnih faktora delovanja na poboljšanju stanja u sportu i navijačkim
masama.
Kao jedna od metoda borbe protiv nasilja pomenuta je zakonska regulativa u pojedinim
evropskim zemljama koje su imale velike probleme sa nasiljem (Velika Britanija,Nemačka itd),
ali koje su rigoroznim merama zavele red na stadionima i oko njih. Tim povodom istaknuto je
da su slične mere kod nas ostale bez pravog efekta ponajviše zbog blagih kazni koje sudovi
izriču izgrednicima, što, umesto da destimuliše nasilničko ponašanje, pravi „ulične heroje" od
njih. U pomenutim zemljama sankcije za nasilničko ponašanje, kreću se od zabrane prilaska
stadionima, do višegodišnjih zatvorskih kazni, koje sudovi izriču po hitnom postupku. Velika
uloga u borbi protiv nasilja pripada i upravama klubova. Nije tajna da neke navijačke grupe
imaju svojevrstan „poslovni prostor" u pojedinim klubovima, u kojima kriju nedozvoljene
navijačke rekvizite, poput petardi, šok bombi i sličnih nedozvoljenih sredstava. O tome,
međutim malo koji sportski novinari obaveštavaju javnost i ukazuju na opasnost po većinu
gledalaca. Zbog toga nije ni čudno što je sve manje pristojnih ljudi na stadionima, a oni koji
dolaze porodično i sa decom na sportska borilišta na prste se mogu izbrojiti Pomenuti su
slučajevi kada da su klubovi plaćali štetu koju su u hotelima u inostranstvu napravili „navijači",
zatim specijalni avioni koje su slali po njih kada su zbog izgreda bivali proterani iz nekih
zemalja...
Sve to, u krajnjoj liniji nanosi štetu sportu i klubovima, ali i medijima koji na taj način gube
verodostojnost i poverenje, što će se, pre ili kasnije, odraziti na tiraže i gledanost. U diskusiji
je ukazano i na potrebu pridavanja veće pažnje omladinskom i pionirskom sportu, kao i
takozvanim malim sportovima u kojima se afirmišu prave, ljudske i sportske, vrednosti, poput
73
fer pleja, solidarnosti, a ne borba za goli rezultat koja sobom neminovno nosi agresivnost i kao
krajnju konsekvencu - nasilje. Prekjučerašnji skup organizovan u prostorijama Vitro grupe,
kako je zaključeno, samo je prvi korak na dugom i mukotrpnom putu borbe za suzbijanja
nasilničkog ponašanja u sportu i zahvatio je tek jedan, ali veoma važan segment u lancu
odgovornih za eskalaciju nesportskog ponašanja sportske novinare i sportsko novinarstvo. Kao
jednu od važnih karika u ukupnom društvenom nastojanju za uvođenje reda u ovoj oblasti.
Fudbaler Intera iz Milana Siniša Mihajlović išamarao je navijača Fjorentine na utakmici Serije A
odigranoj u nedelju. Dok je sedeo na tribinama i davao autogram jednom dečaku, Mihajlović je
začuo nekoliko uvreda na njegov račun, što ga je razbesnelo. Bivši igrač Crvene zvezde nije
mogao da se obuzda, prišao je čoveku koji mu je dobacio i opalio mu dva šamara. Umešala se
policija, a italijanski novinari su incident sa Mihajlovićem u glavnoj ulozi plasirali kao udarnu
informaciju u svim medijima.
- Kada sam davao autogram jednom gledaocu, do mene su doprle pogrdne reči „cigansko
govno“ i to dva puta. Kada sam prišao dotičnoj osobi i pitao ga zašto me vređa, pravdao se da
nije na mene mislio. To me je dodatno iznerviralo i razbesnelo. Pošto me je dva puta uvredio,
zalepio sam mu dva šamara - rekao je Siniša Mihajlović za Sportski žurnal.
U celu priču se umešala policija, a jedan karabinijer je čak pokušao da privede srpskog
fudbalera.
- Policajac mi je zatražio dokumenta i rekao mi da tako ne smem da se ponašam. Nisam želeo
da mu pokažem ličnu kartu jer se okomio na mene, dok je čovek koji me je vređao bez
problema pobegao. Gledaoci koji su bili svedoci incidenta stali su na moju stranu, tako da je
policajac morao da me ostavi na miru.
Kako piše italijanski dnevnik Virđilio sport, Siniša Mihajlović je bio glavni akter brutalne scene
obračuna koji se desio na poluvremenu utakmice Fjorentina - Inter (2:1). Italijani pišu i da je
srpski igrač bio isprovociran uvredama jednog navijača, ali da nije smeo tako da reaguje.
- Svaki navijač ima pravo da se raduje. Ali, Siniša Mihajlović nikad neće dozvoliti da ga bilo ko
psuje i vređa bez razloga. Na prvu psovku nisam ni reagovao, već na drugu. Kada sam mu
prišao i pitao ga da sve raspravimo kao muškarci, bedno je sve negirao. Nisam srećan zbog
svega što se dogodilo, ali ljudi moraju da shvate da sam branio svoju čast - poručio je
Mihajlović.
“Pitao sam ga što me je vređao, a on je poricao da mi je bilo šta rekao, što me je razbesnelo,”
kaže Siniša Mihailović za novine.
Negiranje!Svako svedočenje ili odbrana pred sudom, zbog nasilja počinjenog na ulici ili na
stadionu, u ime navijaštva, obavezno se pretvara u negiranje ako ne samog dogadjaja onda
obavezno sopstvenog učešća u njemu. Priznanje je rezervisano isključivo za prekršajna dela gde su
kazne uslovne ili minimalne.
Kurir,17.10.2006.
- Ako neko nema mozga, onda je to on. Gurović ima šizofreniju i maniju gonjenja, jer misli da
se sve vrti oko njega. Partizan je bolji od Crvene zvezde sa Milanom Gurovićem u ekipi i bez
njega i ne postoji nikakav specijalan program protiv njega. Grobari rade samo ono što oni
misle da treba i ne činimo ono što nam drugi kažu. Prema tome, niko nam ništa nije rekao, a
čak mogu da kažem da se ni mi međusobno nismo dogovorili da ga vređamo, već je sve
krenulo spontano, zbog njegovog provociranja - kaže jedan od vođa Grobara.
Pristalice crno-belih ističu da Gurović, kao profesionalac, ne bi smeo tako da se ponaša.
- Mnogi igrači pre njega trpeli su iste uvrede, ali nisu reagovali na takav način. Niko nikada nije
imao toliko problema, pa neka se zapita zbog čega je to tako. On treba da se bavi igrom i da
razmišlja o tome, a ne da se obazire na navijače. Kao profesionalac, dužan je da stavi tačku na
to, a on preti da će nokautirati svakoga ko ga bude vređao - ističe jedan od
viđenijih Grobara.
Posle prekjučerašnje masovne tuče navijača Vojvodine i Zemuna u Novom Sadu, u kojoj je,
prema podacima SUP-a, učestvovalo oko 400 huligana, devet navijača zadobilo je lakše
telesne povrede i pušteno je kućama, jedan je zadobio fakturu lobanje, a ukupno je privedeno
29 navijača oba tima.
Kako nezvanično saznajemo, sukob je bio unapred zakazan putem Interneta, kao revanš za
76
prošlogodišnju tuču u Zemunu, kada je su Novosađani izvukli deblji kralj. U saopštenju policije
navodi da su navijači kamenicama jednom broju policajaca naneli telesne povrede, a
neposredno posle tuče dežurni hirurg urgentnog odeljenja Radovan Veljković rekao je da je
primljeno pet lakše povređenih policajaca, dok nezvanično saznajemo da su lakše povrede
zadobila još dva policajca.
U saopštenju novosadske policije navodi se da je u tuči učestvovalo oko 200 navijača Zemuna
i isto toliko navijača Vojvodine, a da su navijači koristili kamenice, noževe, drvene i metalne
šipke i druga sredstva. Sukob je počeo nešto pre 15 sati na Bulevaru oslobođenja kod broja
80, a posle intervencije policije, navijači su se razbežali po okolnim ulicama gde je oštećeno
nekoliko automobila. U novosadskoj Hitnoj pomoći su nam rekli da su u vreme tuče
intervenisali u Radničkoj i u Ulici Danila Kiša, koje su u neposrednoj blizini Bulevara
oslobođenja, a šest vozila je bilo na terenu.
Novosadska policija privela je 29 navijača a, kako saznajemo, protiv dva navijača iz Zemuna
podneta je krivična prijava zbog napada na službeno lice, tri navijača Vojvodine će odgovarati
zbog posedovanja hladnog oružja, a protiv ostalih su podnete prekršajne prijave. Krivične
prijave će biti podnete i protiv 20 navijača koji su tokom tuče oštetili 20 automobila.
„Istina je da sam udario portparola Vojvodine, ali samo na terenu“, kaže Predrag Peruničić,
demantujući da je fizički sukob nastavljen u tunelu.
Antrfile:
Novi duel za nedelju dana
Završnica šampionata Srbije i Crne Gore počinje sutra, a rukometaši Partizana na startu će
odmeriti
snage protiv ekipe Crvene zvezde, dok Novosađani gostuju ekipi Lovćena. Susret Vojvodine i
Partizana na
programu je 26. aprila, tako da će se vrlo brzo videti ko će kome pružiti ruku.
Fudbalska sezona u Srbiji još nije počela, a navijači naša dva najveća kluba prave haos
gde
god se pojave. Naime, navijači Crvene zvezde izazvali su velike incidente u Podgorici
na meču
kvalifikacija za Kup UEFA između Budućnosti i Hajduka, dok su pristalice Partizana
odgovorne
za nerede u Mostaru, gde je njihov klub igrao protiv Zrinjskog.
Ako je sudeći po poslednjim dešavanjima u Podgorici i Mostaru, ove sezone policiju,
zvaničnike
Fudbalskog saveza i čelnike klubova očekuje paklenih devet meseci fudbala u Srbiji.
Očigledno
je da su navijači naša dva najveća kluba veoma raspoloženi za izazivanje incidenata.
Ostaje
77
samo pitanje šta će tek biti kada se lopta zakotrlja u domaćem šampionatu i kad sve
ono što
smo videli četvrtak dobije svoj krajnje logičan epilog na srpskim stadionima. Početak
nove
sezone zakazan je za 11. avgust, a iz policije poručuju da su svesni šta ih čeka.
- Šta da vam kažem, videli ste sami! Teško nama ako ovako bude i na mečevima
Meridian
Superlige. Na nama je da sprečimo haos, ali nam je za tako nešto potrebna ogromna
podrška
klubova i rukovodećih organa srpskog fudbala. Međutim, iz godine u godinu podrške
je sve
manje, pa smo prinuđeni da se sami snalazimo, kako znamo i umemo. Pored toga,
policija
skoro uvek izvuče deblji kraj - rekao je za Kurir jedan od zvaničnika policije koji je iz
razumljivih razloga želeo da ostane anoniman.
Već u prvom kolu Meridian Superlige igra se derbi u Novom Sadu. U goste Vojvodini
dolazi
vicešampion Srbije Partizan, a godinama unazad ova utakmica važi za meč visokog
rizika.
- Ne želim da zvučim pesimistički, ali svi dobro znamo da su mečevi Partizana i
Zvezde uvek
potencijalna opasnost za izbijanje velikih incidenata. Ukoliko ne bude haosa u Novom
Sadu,
biće ga u nekom sledećem kolu na drugom stadionu. Još jednom ponavljam da će
policija
uraditi sve da spreči incidente, ali, poučeni dešavanjima prethodnih godina, biće
veoma teško -
dodao je izvor Kurira.
Beograd
Ispred teretane u Ulici Ivana Ribara broj 168, u Novom Beogradu, potuklo se oko 20 navijača
fudbalskih klubova Partizan i Crvena zvezda, a njih 13 je privedeno, saopštila je juče
beogradska policija. Protiv 13 osoba koje su posle jučerašnje tuče privedene u policijsku
stanicu Novi Beograd biće podneta prekršajna prijava u redovnom postupku, kaže se u
saopštenju.
BEOGRAD - Smrt Aleksandra Panića (24) iz Železnika, navijača Partizana koji je 27. jula na
stadionu FK „Žarkovo“ u masovnoj tuči s rivalskim simpatizerima Crvene zvezde izboden
nožem, šesto je ubistvo u poslednjih godinu i po dana, čiji su izvršioci ili žrtve huligani.
Od stotinak mladića uhapšeno 17, a ostali vraćeni u Niš odakle su pošli na utakmicu sa Kork
Sitijem
NAVIJAČI Crvene zvezde iz Niša demolirali su juče vagon voza kojim su krenuli na utakmicu sa
Kork Sitijem. Incident se desio oko 12.30 časova na stanici u Mladenovcu kada su mladići u
potpunosti uništili nameštaj i razbili prozore vagona. Mladenovačka policija nije mogla da ih
savlada, pa su iz voza izbačeni tek kada je stigla žandarmerija iz Beograda.
Najbahatijih 17 je uhapšeno, a ostali su vraćeni u Niš. Prema rečima Biljane Mitrović,
otpravnika vozova u stanici u Mladenovcu, „momci su bili pijani i drogirani“.
- Javili su mi iz voza da navijači prave problem. Niko od konduktera nije smeo da uđe u vagon
gde su bili smešteni - objašnjava Mitrović. - Situacija se pogoršala kada je nova grupa ušla u
Palanci. Videla sam da razbijaju vagon i zabranila da voz izađe iz stanice u Mladenovcu.
Pozvala sam lokalnu policiju koja im nije mogla ništa. I dalje su pevali i uništavali vagon. Posle
pola sata stiglo je oko 30 pripadnika Žandarmerije iz Beograda. Oni su ih obuzdali i izbacili iz
voza. Neke su uhapsili, a ostale i pored insistiranja da nastave put na utakmicu vratili u Niš.
Antrfile:
PREDOSTROŽNOST
Policija je juče tokom celog dana sprovodila grupe navijača kroz Beograd. Čekala je vozove i
autobuse iz
svih delova Srbije i pratila „delije“ do stadiona. Osim okupljanja po parkovima gde su Zvezdaši
pili pivo,
većih problema po dolasku u Beograd nije bilo.
Posebno su čuvane pristalice Kork Sitija, koje je policija pratila u stopu dok su šetali gradom.
mladim momcima (uzgred kazano tim je sastavljen od Bošnjaka i Srba),osim možda kao:
Primitivizam!!! Bilo ne ponovilo se. I to od ulaska u dvoranu, pa do kraja utakmice. Neka je
Vranjancima na čast. Pali su na najvećem ispitu. Ispitu ljudskosti. „Gostoprimstvo“ je bilo
vidljivo već prilikom dolaska Novopazaraca na poprište derbija. Od rukovodstva na službenom
ulazu samo član uprave Vranja Boban Petrović (jedina svetla tačka u celoj priči) i delegat!!!?
Do početka utakmice tribine su bile ispunjene do poslednjeg mesta. Lep ambijent, preko 3000
gledalaca. „ Zagrevanje“ počinje muzikom sa razglasa. Odjekuje „ Marš na Drinu“, tenzija
raste. Počinje duel. Novi Pazar igra mirno, uprkos neverovatnom pritisku iz gledališta,
kontroliše situaciju. Međutim, dolazi minut 20. Kapiten i najbolji igrač gostiju Mirsad Ikić pravi
faul. Prekršaj za najviše isključenje od 2 minuta. Na scenu tada stupaju sudije. Kao da su
jedva dočekali tako nešto. Pokazuju put u svlačionicu Ikiću, a Vranjanac Predrag Dabetić
radosno podiže ruke, kao da je već kraj utakmice. I bio je u neku ruku. Jer, znali su Višekruna
i Stanojević šta rade. Mnogo dobro. Novi Pazar sa i bez Ikića nije isti tim. Ostalih 40
minuta-farsa.Opet u režiji arbitara, koji su na svaki mogući način pokušali brojnim odlukama,
najčešće smešnim, da pokažu kako tobože znaju da budu strogi i za domaće rukometaše. Ako
je to moralo da se desi, da Vranje pobedi, zbog čega onda toliko mržnje prema
Novopazarcima. Zbog čega je publika skandirala:
„Ubij zakolji, da Turčin ne postoji, Ubij, ubij Turčina“, „Ratko Mladić“. Zbog čega transparent
„Srbija Srbima“, zbog čega i po čijoj želji su trubači svirali: „Od Topole do Topole“??? Zbog
čega su sudije i delegat samo jednom prekinuli utakmicu i upozorili publiku da sportski navija?
Da li je to dekor dostojan jednog derbija, spektakla, ili ispunjenje obećanja generalnog
sekretara RSS Bože Đurkovića da će oba tima u Vranju imati iste uslove za igru (uverili smo se
u to)......
Rezigniran svim dešavanjima na parketu i tribinama sportski direktor RK Novi Pazar Ferid
Ćosović kaže: „Hvala RSS što je ispunio obećanje i delegirao „najbolje“ sudije. A našim
domaćinima iz Vranja neka je na čast ovakvo gostoprimstvo. Neka se sete, kako smo mi njih
prošle godine dočekali u Novom Pazaru. Ovako nešto nisam, niti ću verovatno doživeti“,
konstatovao je Ćosović koji je preko 30 godina u rukometu.
Jednom rečju, bilo, ne ponovilo se. A da će se u Novom Pazaru i dalje igrati rukomet, to je
sigurno. I opet će dobro i zlo deliti Srbi i Bošnjaci, jer mnogi zaboravljaju najvažniju činjenicu:
Mirsad Ikić, Predrag Saković, Vlada Jeremić, Saša Kovačević, Branko Vujisić, Sead Međedović i
trener Dejan Simović reprezentuju svoj grad. Kao njegovi pravi ambasadori. I to uvek ističu. S
ponosom.....
Antrfile:
NEREDI
PO završetku utakmice, nereda je bilo i u vozilima gradskog saobraćaja. Oni koji su rešili da
koriste
autobuse i tramvaje galamili su i pravili nerede po sedištima, a vozačima zadavali glavobolje.
Policija je
zato pomno pratila put tih gradskih prevoznika, a naročito "Lastinih" autobusa ka prigradskim
opštinama.
80
U strahu od većih nereda, vozač autobusa za Obrenovac parkirao je vozilo ispred OUP-a Savski
venac i
zatražio asistenciju policije.
U senci rasističkih događaja u Čačku i žestokog okršaja Partizanovih navijača i Milana Gurovića
na košarkaškom večitom derbiju ostao je skandal iz derbija ragbi šampionata. Meč na terenu
Ade između Dorćola i Partizana, ekipa koje se bore za sam vrh i plasman u finale Prvenstva
Srbije, prekinut je posle opšte tuče igrača u finišu prvog poluvremena. Incident se dogodio
pred odlazak na odmor, kada se jedan oštriji okršaj na terenu izrodio u tuču u kojoj su
učestvovali gotovo svi igrači oba tima. Deblji kraj u tuči izvukli su gostujući ragbisti Partizana,
a posledica toga bila je odluka rukovodstva „crno-belih“ da povuče igrače sa terena. Konačnu
odluku o nezavršenom meču doneće Disciplinska komisija. Pre prekida rezultat je bio 5:3 za
Dorćol. Partizan je posle bolje igre u prvih 20 minuta vodio golom iz kaznenog udarca, a
inicijativu nisu uspeli da pretvore u ubedljiviju prednost. Dorćol je prokrenuo esejom Nenada
Tomića, a taj rezultat ostao je na snazi do poluvremena, kada je meč prekinut.
Zar i u atletici?!
Alarmantno
Stotine razbesnelih, pijanih i drogiranih huligana privedeno je ili završilo u bolnici u poslednjih
godinu dana, a Zakon o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama se ne primenjuje
Policija na marakani našla oruŽje i fantomke
PolitiČari i tajkuni vode klubove
Tribine su krcate, vazduh gust od napetosti. Na terenu, umesto golova, padaju kartoni i
uvrede. Masa samo čeka znak, iskru da je zapali. Nakon crvenog kartona, jedan od igrača ulazi
u verbalni duel sa sudijom. Pridružuju mu se saigrači i odnekud dolazi prvi udarac. Na to se
čekalo od početka.
Obračun na terenu seli se na tribine. Neprijatelj je svako ko ne nosi iste boje. Jedni se zaleću
na ograde pokušavajući da se dokopaju suparničkih navijača, a drugi na kordone policije. Bitno
je samo okrvaviti ruke.
Iako liči na scene iz filma, ovo je opis redovne pojave na našim sportskim terenima. Bilans
povređenih za vreme i posle utakmica, poslednjih godinu dana meri se u stotinama. Broj
povređenih i poginulih ozbiljan su znak za uzbunu. Iako Zakon o sprečavanju nasilja na
sportskim terenima predviđa oštre kazne za izgrednike, učesnici krvavih sukoba obično prođu
samo s packom. Primer za to je nedavni sukob policije i navijača Crvene zvezde u Zrenjaninu,
kada je povređeno 13 osoba. Učesnici u tuči pušteni su nakon dva sata. Da li je to dobra
poruka njima i svima koji će sutra biti u istoj situaciji?
Vođe se kriju
Prema podacima Uprave policije Beograda, u prestonici je registrovano čak 2.300 ekstremnih
navijača. Protiv njih je policija do sada podnosila prekršajne i krivične prijave. Međutim, veliki
broj prijava ne dobije epilog na sudu. Najviše huligana registrovano je među navijačima
Crvene zvezde (700) i Partizana (stotinak manje). Kad je reč o ostalima, izdvajaju se
ekstremni navijači FK Rad, koji važe za najagresivnije.
Međutim, ono što najviše brine policiju, a trebalo bi i celokupno društvo, jeste činjenica da
navijačke grupe sve više poprimaju oblik organizovanih kriminalnih grupa. Pouzdani podaci
Uprave policije pokazuju da pojedine vođe koriste mlađe članove grupa željne dokazivanja za
izvršenje teških krivičnih dela, kao što su iznude i razbojništva. Vođa na taj način ostaje
zakonski čist, jer teško da će mlađi član grupe, ako ga uhapse, ispričati policiji ko ga je
nagovorio da to radi.
U akciji policije na stadionu Crvene zvezde nedavno je pronađeno oružje i kape "fantomke",
dakle rekviziti koji se svakako ne koriste za sportsko navijanje, već za izvršenje krivičnih dela.
Dušan Lakčević, dugogodišnji disciplinski sudija druge fudbalske lige, ljubav prema tom sportu
usmerio je ka rešavanju problema nasilja. U knjizi "Fudbal, od zabave do nasilja" detaljno je
82
opisao uzroke nastanka huliganizma, kao i načine rešavanja tog problema. Kao prvi korak
navodi privatizaciju klubova:
- U sadašnjoj situaciji, kada u upravnim odborima klubova sede političari i tajkuni, a najmanje
sportisti, i gde su jedini profesionalci predsednik, direktor kluba i poneki činovnik, teško je
očekivati da će takav tim brinuti o dobrobiti kluba, čiji deo čine i navijači. Dosadašnja praksa je
bila da, recimo, direktor EPS bude član UO, i radnički novac investira u klub. Zauzvrat su takvi
članovi putovali sa ekipom, dobijali karte, a često su njihova deca bila privilegovana u klubu.
Privatizacija je u drugim zemljama dala odlične rezultate, jer privatnik brine o imovini kluba,
kazne plaća iz svoga džepa i nije mu u interesu da navijači prave incidente zbog kojih će on
ispaštati. Privatizacija vodi i ka boljoj organizaciji na višem nivou. Da bi se postavila pravila
igre, potrebno je i angažovanje države u rešavanju problema. Srbija ima Ministarstvo prosvete
i sporta čiji činovnici samo dodeljuju medalje i slikaju se sa sportistima. U Ministarstvu mora
postojati komitet ili agencija koji će nadgledati bezbednost na stadionima i po potrebi
kažnjavati klubove.
Klubovi podstiču agresiju
U želji da motivišu igrače, klubovi često uveravaju navijače da i od njih zavisi ishod meča.
Time ih podstiču na agresivno navijanje, što stvara dodatni pritisak na protivnički tim. U tome
nema ničeg nelegalnog, ali način podsticanja često prelazi granicu razuma, kaže Lakčević:
- Klubovi često plaćaju navijačima putovanja, što i nije toliko loše, ali navijači moraju svojim
ponašanjem da zasluže takav odnos. Mnogo je veći problem što klubovi pojedincima otvaraju
firme ili kupuju stanove. Vesti procure i to izaziva netrpeljivost i nezadovoljstvo onih prema
kojima klub nije bio toliko darežljiv.
Javna je tajna da su klubovi najčešći krivci za unošenje pirotehnike na stadione, kako bi
omogućili navijačima pravljenje bolje atmosfere. Međutim, 30. oktobra 1999, pred 113. večiti
derbi, ekonom FK Partizan uneo je kesu pirotehničkih sredstava koja je data navijačima. U njoj
su se nalazile i rakete, od kojih je jedna usmrtila 17-godišnjeg Aleksandra Radovića. Optuženi
su kažnjeni sa po dvadesetak meseci zatvora i, osim ekonoma, niko iz kluba nije odgovarao.
Stvari su se stišale i klubovi su nastavili po starom.
Lakčević tvrdi da čelnici klubova veoma dobro znaju ko su vođe navijačkih grupa. Kaže da
vodeću grupu, tzv. tvrdo jezgro, čini od 10 do 50 navijača, koji su najodgovorniji za ponašanje
ostalih:
- Klub treba da se odrekne tih navijača, a njihova imena moraju da budu poznata i policiji,
koja će sprečiti njihovo pojavljivanje na utakmicama. Nije rešenje naoružati policiju i nasiljem
smirivati strasti - zaključuje Lakčević, a kao moguće rešenje navodi slučaj Engleske i
Nemačke, koja huliganima zabranjuje ulazak na stadione, pa čak i izlazak iz kuće za vreme
odigravanja utakmica.
- Kazne koje se propisuju navijačima nisu dovoljne, ali nisu ni rešenje. One treba da vise kao
Damoklov mač, ali posao policije i sudije za prekršaje trebalo bi da bude nadgledanje navijača
za vreme utakmice. Neophodno je da se izgrednici odmah privedu i pošalju u pritvor. Nakon
toga im sledi zabrana ulaska na stadione, čime bi se i broj slučajeva nasilja znatno smanjio.
Policija, međutim, primenjuje druge metode. Slika do zuba naoružane žandarmerije na
stadionu i oko njega ne može da izazove poverenje običnih gledalaca, kojih je na sportskim
terenima sve manje. Nije problem samo u njihovom broju i izgledu, već i u pristupu rešavanju
problema koji se, u najboljem slučaju, svodi na grubo batinanje.
Dr Zoran Ilić, profesor na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, slaže se da policija
ima pogrešan pristup u rešavanju problema i tvrdi da organi reda takođe snose deo
odgovornosti:
- Ponašanje policije podstiče agresivnost navijača. Smatra se da će žandarmerija oštrom
reakcijom da reši problem. To su potezi nemoćnih. Pripadnici policije jesu u teškoj ulozi, jer
gase vatru koju je neko drugi zapalio, ali oni su obučeni da samo nasilnim sredstvima
sprečavaju nasilje, a svoju moć vide u sili.
Ilić ističe da policija mora da nauči tzv. nenasilnu komunikaciju, ali dodaje da je nemoguće na
takav način rešavati problem dok god se izgrednicima omogućava da prate utakmice:
- Policija je uspela da ujedini navijače u mržnji prema uniformi koju nosi, i na taj način sebi
učinila protivuslugu. Često se pripadnici žandarmerije nađu između dve suprotstavljene grupe,
što je idealna prilika da navijači iskažu svoje nezadovoljstvo. Pitanje koje se često postavlja je
- šta su uzroci ovakvog ponašanja?
Najagresivnija generacija mladih do sad
Ozloglašene 90-te ostavile su i neizbrisiv trag na generacijama koje su odrastale u to vreme. O
tome kako je situacija u društvu pogodovala razvoju huliganizma govori dr Vojislav Ćurčić,
psihijatar i psihoterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu sa ekstremnim navijačima:
- Današnji mladi ljudi su, generalno gledano, agresivniji nego prethodne generacije. Ceo život
su proveli u neprirodnim okolnostima, otuđenim porodicama i nefunkcionalnim školskim
sistemima. Nestabilni su, nezadovoljni sobom i svojim životom, i zbog toga teže drže pod
kontrolom svoju impulsivnost i nasilnost. Na taj način se bore protiv osećaja bespomoćnosti,
socijalnog nezadovoljstva, a kroz agresivnost se osećaju sigurnije, moćnije, važnije. Po pravilu,
83
CRNA LISTA
- 14. januar 2005. - Ubijen Partizanovac Mirko Radovanović (18) učenik Mašinsko tehničke
škole u
Obrenovcu. Izboden je nožem posle rasprave o navijačkom šalu.
- 16. februar 2005. - Tučena i izbodena trojica navijača Partizana - Miloš Dražinac, Aleksandar
Rončević i
Elvis Ibro
- 5. maj 2005. - Posle košarkaške utakmice Vojvodina - Crvena zvezda teško je povređen
navijač
novosadskog kluba, koga je jedan od ”delija” izbo nožem u grudi.
- 4. avgust 2005. - ”Radovci” ubili navijača Voždovca Bojana Majića (29) u vozu na liniji
Beograd -
Podgorica.
- 29. oktobar 2005. - U tuči između navijača Bežanije i Čukaričkog, u Vojvođanskoj ulici sa
sedam uboda
nožem, usmrćen je Golub Balević. Ubio ga je maloletni A.Ž. (17).
- 23. april 2005. - Večiti derbi na Marakani. Sukobi na tribinama, povređeno deset policajaca i
sedam
navijača.
- 3. oktobar 2005. U sukobu navijača na utakmici Srbija i Crna Gora - Bosna i Hercegovina na
”Marakani”
povređeno je 17 osoba.
- 22. oktobar 2005. - Budvanin Đorđe Parapid izboden na odbojkaškoj utakmici između
Budvanske
rivijere i Crvene Zvezde.
- 4. decembar 2005. - Opšta tuča igrača na terenu na košarkaškoj utakmici Hemofarm -
Partizan
- 28. mart 2006. - Maloletni G. M. ubo je nožem N. B. nakon tuče oko šala.
- 11. aprila 2006. - Niška policija uhapsila 12 navijača zbog tuče na utakmici Radnički - Crvena
zvezda.
- 25. april 2006. - Navijač Petar Sedlak (23) ubijen je na uglu ulica Pere Segedinca i
Vojvođanske u
Zemunu. Krivci za smrt su navijači Rada.
- 19. februar 2006. - Partizanovac M. D. napadnut je u tramvaju jer je nosio crno beli dres.
- 8. april 2006. - Pobili se navijači Vojvodine i Zemuna u Novom Sadu
- 15. jun 2006. - Prekinuta košarkaška utakmica Partizan - Zvezda u Pioniru zbog tuče
navijača,
povređena 21 osoba.
- 3. jul 2006. - Navijači Zvezde demolirali dva kombija navijača Maribora.
- 27. jul 2006. - Aleksandar Panić (24) iz Železnika izboden nožem u vrat i ubijen u tuči ”delija”
i”
grobara”. Momak koji mu je oduzeo život predao se policji na nagovor roditelja.
- 2. avgust 2006. - Navijači Crvene zvezde iz Niša demolirali voz na stanici u Mladenovcu.
Među 72
izgrednika, 13 je maloletnika.
HRONOLOGIJA VANDALIZMA
22. novembar 1997.
- Navijači Crvene zvezde na košarkaškom derbiju večitih rivala ispalili raketu na
suprotnu
tribinu. Tada su povređeni: Goran Obradović, kojem su polomljene obe podlaktice kao
i Milan
Božić, tadašnji vršilac dužnosti gradonačelnika Beograda koji se nalazio među
navijačima.
30. oktobar 1999.
- Navijači Partizana na fudbalskom derbiju ispalili nekoliko raketa ka fanovima
Zvezde, od
kojih je jedna smrtno ranila u grudi Aleksandra Radovića (17), iz Opova.
14. oktobar 2000.
- Zbog upada navijača na teren i masovne tuče prekinut fudbalski večiti derbi, a batine
pri
ulasku u tunel dobili igrači i funkcioneri Partizana.
14. maj 2002.
- Trojica navijača Partizana pretukla na železničkoj stanici kod Pančevačkog mosta
Živorada
Šiškovića (66), koji je posle toga preminuo od posledica srčanog udara.
12. mart 2003.
- Tuča pristalica Crvene zvezde i policije ispred dvorane "Milenijum" u Vršcu sa
nekoliko lakše
povređenih na obe strane, koja će nastavak da dobije godinu dana kasnije.
24. maj 2003.
- Navijača Rada po završetku utakmice sa OFK Beogradom napali policajce na
tribinama, koji
su u samoodbrani ispalili dva hica iz pištolja u vazduh i tom prilikom ranili snimatelja
TV
"Politika" Blagoja Topličića.
26. decembar 2003.
- Stravičan obračun navijača Partizana, Crvene zvezde i policije ispred novosadskog
"Spensa", uoči polufinala košarkaškog kupa. Veliki broj povređenih na sve tri strane, a
najteže su prošla
tri lica izbodena noževima.
9. maj 2004.
- Dobrica Dimitrijević (27), iz Zaklopače, izboden nožem na severnoj tribini za vreme
utakmice Crvena zvezda - Vojvodina.
8. mart 2004.
- Sukob na stadionu u Novom Pazaru, gde su se obračunali navijači domaćeg tima i
beogradskog Rada. Povređena dvojica policajaca, petorica fanova Rada i 13 Novog
Pazara.
4. jun 2004.
- Obračun Žandarmerije i pristalica Crvene zvezde u dvorani "Milenijum" u Vršcu.
Više od 20
povređenih osoba, među kojima i jedna teže.
8. jul 2004.
- Navijači Partizana izboli noževima u Rakovici fanove Crvene zvezde Milutina
Grujića, Nebojšu
Grujića i maloletnog F. D.
27. avgust 2004.
- Miloš Ramić i Srđan Tilevski, navijači Crvene zvezde, pretučeni i izbodeni noževima
ispred
kladionice "Red star" u Čumićevom sokačetu.
14. januar 2005.
- Navijač Partizana Mirko Radovanović (18), učenik Mašinsko-tehničke škole u
Obrenovcu,
izboden nožem na smrt zbog sukoba oko navijačkog šala.
16. februar 2005.
- Uoči utakmice Partizan - Dnjepar, nožem u tramvaju, zbog šala, izboden M. D., fan
crno-belih, dok su u međusobnoj tuči "grobara" ranjeni na isti način Miloš Dražinac,
Aleksandar
Rončević i Elvis Ibro.
23. april 2005.
- Opšta tuča na istočnoj tribini na 124. večitom derbiju i po ulicama posle meča.
Epilog je 87
uhapšenih navijača, 19 povređenih građana i 18 policajaca.
5. maj 2005.
86
3. oktobar 2005.
- U sukobu navijača reprezentacija SCG i BiH, od udaraca stolicama, od baklji i
topovskih
udara, povređeno više od 20 osoba, zbog čega je
UEFA kaznila naš nacionalni tim mečom bez publike.
18. oktobar 2005.
- Radovana Miloševića (17), učenika Poljoprivredno-hemijske škole u Obrenovcu,
ubio I. S.
(17) u tuči koja je počela zbog navijačkih opredeljenja.
29. oktobar 2005.
- U tuči u autobusu između navijača Bežanije i Čukaričkog, sa sedam uboda nožem
ubijen
Golub Balević.
14. april 2006.
- Strahovit obračun navijača Vojvodine i Zemuna u Novom Sadu, u kojoj je
učestvovalo oko
400 huligana. Bilans: 29 uhapšenih, 11 povređenih, među kojima i dvojica policajaca.
25. april 2006.
- Nožem u leđa ubijen na Bežaniji navijač Partizana Petar Sedlak (23), a kao krivci za
smrt
optuženi fanovi Rada.
15. jun 2006.
- Posle divljanja navijača Zvezde, brutalnom intervencijom Žandarmerije u "Pioniru"
povređen
veliki broj gledalaca. Sukob se nastavio i u ulicama oko hale, u kojem su učestvovali i
fanovi
Partizana, čiji je napad na policijsku stanicu zaustavljen pucanjem u vazduh.
27. jul 2006.
- U zakazanoj tuči navijača Crvene zvezde i Partizana na stadionu Žarkova ubijen
nožem u vrat
Aleksandar Panić (24), fan crno-belih.
13. decembar 2006.
- Žestok sukob fanova Partizana i PAOK-a s jedne i Crvene zvezde s druge strane u
"Pioniru",
pred početak utakmice crveno-belih sa grčkim timom. Povređena šestorica navijača,
od kojih
dvojica teže.
4. mart 2007.
- Sukob navijača Crvene zvezde i Žandarmerije u Zrenjaninu, za vreme utakmice
crveno-belih
sa Banatom. Povređeno ukupno 25 policajaca, od kojih dvojica teže.
22. april 2007.
- Dušan Penić pretučen na smrt ispred kladionice "Rojal" na Novom Beogradu, zato
što je
nosio dres fudbalera Crvene zvezde Dušana Baste.
25. jul 2007.
- Fanovi Partizana napravili haos na gostovanju u Mostaru, sukobili se sa domaćim
navijačima
i policijom, što je UEFA propratila izbacivanjem crno-belih sa evropske scene.
Veliki broj povređenih bio je sa obe strane, među kojima najteže jedan navijač
Partizana,
koji je, nažalost, ostao bez prstiju na ruci.
24. novembar 2007.
- Dok su simpatizeri Crvene zvezde brutalno prebijani po Solunu, najvatreniji navijači
crveno-belih po povratku iz Soluna, sa meča protiv Arisa, napravili haos na granici u
obračunu sa grčkom policijom.
87
račun ministra policije Jočića, oni su otišli sa stadiona. Spontano, njih oko 500
organizovalo se
u mirnu povorku, koja je usput blokiravši saobraćaj ka centru grada, odradila
svojevrstan
„protestni marš„ protivu režima jasno iskazujući nezadovoljstvo Zakonom. Međutim,
odgovora
još uvek nema, bar od strane od koje se on zahteva. Iole upućeniji u dešavanja na
tribini i celu
stvar sa navijačima, ili kako ih uglavnom nazivaju huliganima, znaju da su zastave pre
svega
problem jer kada se one okače na ograde, sa terena, odnosno staze na kojoj se nalazi
policija
ne vidi se najbolje tribina i potencijalni izgrednici, tako da to jeste verovatno najveći
razlog za
njihovo uklanjanje, tako je bilo ranije. Međutim, izmenom postojećeg Zakona, njihovo
unošenje na tribinu je dozvoljeno, ali taj Zakon (nešto slično se dešava i sa
Bolonjskom
deklaracijom) koristi i tumači (zbog velikih propusta) ko i kako hoće. Jer, postoji
začkoljica
koja dopušta policiji da se na licu mesta odluči da li je neki rekvizit opasan ili ne.
Samo, kako
je zastava na jednoj utakmici opasna po život, a na drugoj se ona viori preko tribine
(na
pomenutom meču nisu smele da se okače, ali je sutradan na utakmici Partizana i
Vojvodine
zastava bilo u obe navijačke grupe)? Jedan od svežijih primera u najmanju ruku čudnih
odluka
pripadnika policije jeste i utakmica između Bežanije i Partizana igrana 3. novembra na
Vračaru,
kada je pristalicama domaćih dozvoljen unos kišobrana na tribinu (kiša padala ceo
dan), ali su
zato „grobari“ preko puta morali da se „zadovolje“ kapama, kačketima i drugim
„pomoćnim
sredstvima“ kako bi se nekako spasili od neumornih padavina! Zašto se primenjuju
dvostruki
aršini i ko to čini? Da li ovakvo ponašanje policije tera ili privlači prave navijače od
stadiona...
Mnogo je pitanja na koja se treba i mora odgovoriti, ali to „one tamo“ očigledno ne
zanima.
Imaju preča posla... Do tada, svi koji se zaista zalažu za povratak ljudi na stadione biće
uskraćeni za isto jer, kako se ovih dana priča po „navijačkim krugovima“ spremaju se
ozbiljni
protesti i negodovanja. Neki pominju bojkot utakmica, neki organizovan protest svih
relevantnijih navijačkih grupa u Srbiji... puno je ideja i jedna će sigurno uskoro naići
na
odobrenje pozvanih ljudi i šta će onda biti? Ne želimo ni da pomislimo. Iako nijedna
grupa ne
pominje nasilje, tuče i te vidove protesta (jasno stavljajući do znanja da je huliganima
mesto u
zatvoru a ne na tribini, gde su pravi navijači) ne znači da do toga neće doći jer, njima
zaista
malo fali da se odluče na takav korak. Javna je tajna da policija ponekad zaista
prekoračuje
svoja ovlašćenja, da bije koga i gde stigne, sapliće ljude, pod
smeva se, naziva navijače pogrdnim imenima jasno ih provocirajući... nekome će
jednom
„prekipeti“, a tada - bolje vam je da tog dana ne budete u blizini.
Iako se određene strukture brane tvrdnjama da je Zakon pooštren kako bi se sa
stadiona
odstranili problematični i incidentima skloni ljudi, on, ipak, pre svega kači one koje
najmanje
treba, one koji su za svoj klub uvek tu, kako jedni od njih kažu „po kiši, zimi, suncu,
snegu ili
košavi...“, ali kojih, ako se ovako nastavi možda tu više i ne bude, a onda će se fudbal i
zaista
igrati samo za one u foteljama. Ima taj Zakon svoje dobre strane, naravno, ali
dešavanja u
poslednjih nekoliko dana, ipak, pokazuju da on poseduje više negativnih konotacija i
zbog toga
89
se što pre mora organizovati nekakva njegova revizija kako bi se konflikti rešili i
svako vratio
onome u čemu je najbolji - navijači da bodre svoj klub, huligani da budu u zatvorima,
a policija
da čuva javni red i mir. Prvi koraci su napravljeni, Fudbalski Savez Srbije uspostavio
je kontakt
sa obe strane i čeka se rezultat ovih pregovora. Jedno je jasno - ni jedni ni drugi
(navijači sa
jedne, policija sa druge strane), nisu potpuno u pravu. U svakom slučaju, uskoro se
mora naći
„zlatna sredina“ kako se ne bi ostvarile najcrnje slutnje o kojima su skloni ljudi ovih
dana da
razmišljaju, kako neko reče „da ne bi došlo do navijačkog petog oktobra“.
Izvori:
Politika, Danas, Blic, Večernje novosti, Glas, Kurir, Press (2006. – 2008.) i Dnevnik
(2007. i 2008.) od dnevnih, kao i nedeljnici: Vreme, NIN, Evropa i Nedeljni telegraf.
2006.
Kurir 91
Glas 77
Blic 74
Politika 68
Novosti 67
Press 32
Danas 31
2007.
91
Politika 136
Novosti 132
Glas 122
Blic 107
Kurir 104
Press 75
Danas 75
Dnevnik 20
2008.
Politika 45
Novosti 42
BLic 37
Glas 34
Kurir 34
Dnevnik 24
Press 21
Danas 16
Teško bi bilo zaključiti na osnovu broja objavljenih tekstova u pojedinim dnevnim novinama, u
periodu od skoro tri godine, da li je došlo do odredjenih uredjivačkih promena u ovim listovima.
Očigledno je, medjutim, da je Politika u 2007. godini objavila ne samo skoro dvostruko veći
broj tekstova na temu nasilja u sportu i navijača nego je i izbila na prvo mestu medju svim ovim
listovima. Politika i Večernje novosti, koje su 2006. godine zaostajale po broju tekstova za
novijim dnevnim novinama kao što su Kurir, Glas i Blic, ne slučajno počinju ovim temama da
posvećuju značajno veću pažnju. Bitka za tržište, odnosno čitaoce, vodi se na svim rubrikama.
92
Frekvencije:
tužilaštvo 24 74 32
tuča 50 57 30
rat 15 17 3
93
Zaključak
Mediji imaju ogromnu ulogu u formiranju ne samo javnog mnjenja nego i stvaranja
određenih društvenih vrednosti. U tom pogledu mediji moraju da imaju ne samo
pravo na slobodno i nezavisno izveštavanje i pristup svim informacijama od javnog
značaja nego i određenu društvenu odgovornost. Svest o posledicama pristrasnog,
neistinitog i neobjektivnog informisanja, i njegovog uticaja na mlade ljude, podložne
raznim vrstama manipulacija, morala bi biti deo ne samo etičkog novinarskog kodeksa
nego i šireg stava o odnosu medija i društvene odgovornosti. Na žalost, tamo gde
nema poštovanja i primene etičkog kodeksa teško je očekivati ona vrsta civilizovane
svesti koja zastupa vrednosti tolerancije, nenasilja i demokratije.
Sportsko novinarstvo u Srbiji podelilo je sudbinu novinarstva u celini.
Odsustvo profesionalizma, skrupuloznosti, ali i opšte kulture, oseća se u sportskom
novinarstvu podjednako kao i na drugim novinarskim rubrikama. Možda je u tom
pogledu sportsko novinarstvo prošlo i gore jer su slab urednički rad sa mladim
novinarima, početnicima, kao i stalni pritisak od strane uredništva da senzacionalizam
zameni ozbiljan i odgovoran rad, proizveli jedan opasan, eksplozivni hibrid sporta i
politike gde su retorika, jezik i stil neprekidno na ivici skandaloznih prostakluka. Iz
takvog rečnika, kolokvijalnog galamatijasa prepunog pretencioznih kulturoloških
zaključaka o drugima i drukčijima, iskristalisala se ona vrsta novinarstva koju je u
početku gajio samo Kurir, da bi ubrzo taj model novinarstva prihvatila većina dnevnih
novina.
Osim rečnika i stila ono što je posebna karakteristika ovog novinarstva jeste
žanrovska mešavina svega i svačega. Posebno je to popularno u sportskim izveštajima
koji su prepuni novinarskih komentara i zaključaka iako se to od ovog žanra svakako
ne očekuje. U tom je pogledu sportsko izveštavanje u dnevnim novinama danas veoma
slično političkim izveštavanjima tokom devedesetih. Izvori informacija, kao u političkoj
ili na rubrici posvećenoj kriminalu, često su poverljivi i pouzdani, dolaze od strane
„vidjenih“ ili „poznatih“, znači anonimnih izvora. Advokati, razni predstavnici ili
zastupnici i članovi porodica, vrlo često su u prvom planu kad su u pitanju suđenja
zbog nasilništva i huliganizma. S druge strane, ono što se dešava u policiji, i kako ona
primenjuje silu, takodje je podložno raznim manipulacijama. Primetno je da policija
nema iste kriterijuma prema svim navijačima, da različito postupa u istim ili sličnim
situacijama, i da, na kraju, ne daje dovoljno informacija svim novinarima. Policija,
94
slično kao i mnogi novinari, često ima veoma selektivan pristup u odnosu na brzinu i
potpunost traženih informacija.
Mediji veoma učestvuju u relativizaciji ne samo raznih oblika nasilja nego i
njihovog zakonskog sankcionisanja. Pravosuđe je predmet posebne pažnje gde se često
ide u krajnost – ili je prestrogo ili preblago. Sumnja u koruptivnost pravosudja, u
njegovu nesposobnost da izadje na kraj sa centrima moći koji su istovremeno političke i
finansijske prirode, deo je stereotipa koji stvaraju mediji. Mediji su skloniji navijačima
nego klupskim upravama ne zbog toga što je to pitanje ukusa ili političkog izbora već
popularnosti i tiraža. Neki mediji više, neki manje, gaje svoju navijačku publiku koja
predstavlja i odredjenu zaštitu ali i pretnju. Mediji su, u tom smislu, pre političara
„otkrili“ snagu i „uverljivost“ navijačkog nasilja. Pa ipak, mediji niti „poseduju“ niti
kontrolišu navijače. U pitanju su drugi društveni i politički faktori. Mediji, medjutim,
svakako mogu da promene vrednosnu matricu koja se stvara u sportskom novinarstvu
od uzdizanja Obilića i njegovog gazde kada su novinari ili morali da ćute ili da pišu
panegirike novom fudbalskom magu.
Jezik ima tu vrstu moći – da svojom preciznošću i bogatstvom opisa događaja i
učesnika učini mnogo više za sam sport nego što su to izveštaji o tome ko je pobedio a
ko izgubio. Kada se taj jezik, međutim, pretvori u „makljažu“, „ispaljivanje“ i
„upucavanje“ onda je jasno da oni kojima su te reči upućene ne samo da govore istim
jezikom nego i dele iste vrednosti i imaju ista društvena, politička i kulturna
očekivanja.
Ne postoji način da se jezik „očisti“ i upristoji opštom proklamacijom ili nekim
zakonskim aktom. Indeks poželjnih odnosno nepoželjnih reči i izraza takođe ne veze sa
realnošću. Mediji, baš kao i celokupna kultura, deo su šireg društvenog konteksta.
Sport je u tom smislu mnogo više deo kulture nego što se to obično smatra. Jezik koji je
vezan za sport, posebno za njegovu deskripciju, ima svoju unutrašnju dramaturgiju
koja je mnogo direktnija i brža od one koja vlada u drugim rubrikama. Put do pobede
ili poraza u medijima se ne može predstaviti samo konačnim rezultatom. Neophodna je
i određena mera emocija, pa i dramska katarza, da bi tekstovi o sportskim dogadjajima
bili popularni, a time i uticajni. Objektivnost, uzdržanost, pristojnost i dostojanstven
odnos kako prema poznatim tako i anonimnim učesnicima događaja – koja se najbolje
pokazuje u izveštajima ali i kratkim vestima, najbolji su odgovor na izazove
senzacionalizma.
Posebno je važna uloga intervjua i izjava poznatih ličnosti. Mediji ne smeju biti
slepi prenosioci svega što govore javne ličnosti. Kao što lektori ispravljaju pravopisne i
stilske greške isto tako novinari moraju da vode računa o dostojanstvu, logici i
95
Ključna reči su bile: „nasilje“, „nasilje i fudbal“, „nasilje i košarka“ i „nasilje i navijači“.
(Analizirane tv stanice su: RTS 1, TV Pink, TV B92, TV Fox, TV Studio B i TV Košava.)
Po godinama to izgleda ovako:
Pod pojmom nasilje svakako ulazi i porodično nasilje i razni oblici čistog
kriminala. Ipak, vrlo je karakteristično kako se porast nasilja u sportu, posebno u
fudbalu i košarci, direktno odražava na broj tekstova o nasilju uopšte. Nasilje u sportu
je, nema sumnje, jedan od najsnažnijih generatora nasilja uopšte. Informativne
televizijske emisije su po svojoj formi daleko informativnije od štampanih medija pre
svega zbog postojanja slike i zbog kratkoće forme. Ipak, dosta se lako mogu uočiti
razlike u tretiranju pojedinih nasilnih situacija. Pre svega, reč je o direktnom ili
odloženom prenosu dogadjaja, kao i terminologiji. Izrazi kao što su huligani, izgrednici
ili nasilnici često dobijaju sasvim određene političke konotacije. U vreme demonstracija
„Kosovo je Srbija“ neke televizije su u svojim izveštajima govorili o „demonstrantima i
navijačima, dok su druge pominjale samo izgrednike. Insistiranje na „huliganstvu“
odnosno „izgredništvu“ imalo je sasvim određeni politički kontekst. „Huliganstvo“ je
proglašeno ne samo kao pretežak izraz nego i kao tendenciozno vređanje patriotskih
osećanja onih demonstranata koji su učestvovali u napadima na ambasade i druge
objekte po Beogradu.
Tako smo na nedvosmislen način dobili poruku da su navijači pod posebnom
milošću nekih političkih grupa. Time su i sami mediji dobili određeno upozorenje
čemu se mogu nadati ukoliko budu napadali navijače. Pretnje upućene TV B92 najbolja
su ilustracije povezanosti politike – medija i navijača. Da bi se stvari dovele u red a
društvo u stanje civilizovanosti i normalnosti neophodno je da mediji budu ne samo
nezavisni nego i da profesionalna udruženja novinara nametnu etički novinarski
kodeks kao osnovni uslov medijskog delovanja. Političke stranke, i političari, moraju
da shvate ozbiljnost problema sa kojim se suočava srpsko društvo bar u onom
civilizacijskom segmentu u kojoj je vlast podeljena na izvršnu i sudsku, i u kojoj su
mediji važan korektivni faktor svake demokratije.