Professional Documents
Culture Documents
Tatjana Tomičić - Frazemi Sa Sastavnicom Jezik U Poljskoj I Hrvatskoj Frazeologiji
Tatjana Tomičić - Frazemi Sa Sastavnicom Jezik U Poljskoj I Hrvatskoj Frazeologiji
Filozofski fakultet
Diplomski rad:
1. UVOD ................................................................................................................................. 3
2. JEZIK KAO OSNOVA FRAZEOLOGIJE ......................................................................... 4
3. DEFINICIJA FRAZEOLOGIJE ......................................................................................... 4
4. RAZVOJ FRAZEOLOGIJE ............................................................................................... 6
4.1. Razvoj hrvatske frazeologije ....................................................................................... 7
4.2. Razvoj poljske frazeologije ......................................................................................... 8
5. FRAZEM – PROBLEMATIKA NAZIVA ........................................................................10
6. OBILJEŽJA FRAZEMA .................................................................................................. 12
7. TEORETIČARI I KLASIFIKACIJA FRAZEMA U POLJSKOJ FRAZEOLOGIJI ...... 15
8. SOMATSKA FRAZEOLOGIJA ...................................................................................... 17
8.1. Podrijetlo somatskih frazema .................................................................................... 19
8.1.1. Biblijski frazemi .............................................................................................. 19
8.1.2. Antički frazemi ................................................................................................ 20
8.1.3. Nacionalni frazemi .......................................................................................... 20
8.1.4. Internacionalni frazemi .................................................................................... 21
8.2. Somatski frazemi i spol ............................................................................................. 21
8.3. Simbolika somatske sastavnice jezik ......................................................................... 22
9. KONCEPTNA ANALIZA SOMATSKIH FRAZEMA ................................................... 23
9.1. Frazemi koji se odnose na čovjeka ........................................................................... 24
9.1.1. Frazemi kojima se opisuju čovjekove osobine ................................................ 24
9.1.1.1. Sklonost ogovaranju ............................................................................ 24
9.1.1.2. Brbljavost ............................................................................................. 26
9.1.1.3. Brzopletost ........................................................................................... 26
9.1.1.4. Slatkorječivost ..................................................................................... 27
9.1.1.5. Elokventnost ........................................................................................ 27
9.1.1.6. Nepromišljenost ................................................................................... 28
9.1.2. Frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega
djelovanja ............................................................................................................ 29
9.1.2.1. Smrt, samrt, umiranje .......................................................................... 29
9.1.3. Frazemi kojima se opisuje čovjekovo ponašanje i međuljudski odnosi .......... 29
9.1.3.1. Šutnja .................................................................................................. 29
1
9.1.3.2. Govor ................................................................................................... 32
9.1.3.2.1. Govor bez okolišanja, iskren govor ......................................... 32
9.1.3.2.2. Poticaj za govorenje ................................................................. 33
9.1.3.2.3. Međusobno razumijevanje ....................................................... 34
9.1.4. Frazemi kojima se opisuje čovjekov govor ......................................................35
9.1.4.1. Problem s govorenjem (izgovaranjem) ..........................................35
10. RJEČNIK HRVATSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA SASTAVNICOM JEZIK ......38
11. RJEČNIK POLJSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA SASTAVNICOM JĘZYK ......... 41
12. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 46
LITERATURA .........................................................................................................................48
2
1. UVOD
3
2. JEZIK KAO OSNOVA FRAZEOLOGIJE
Tyrpa (2005: 18) nadalje, napominje kako je jedan od zadataka lingvistike očitati
ustaljene slike svijeta u svakom jeziku, do kojih je čovjek došao praktičnim i teoretskim
upoznavanjem svijeta. Jezik, također, u sebi sadržava i vrijednosne sudove tih slika, čiji su
nosioci stereotipi koji se manifestiraju na verbalan način.
Kao „klasifikator iskustva“ (Tyrpa prema Wierzbickoj 1967: 158), jezik je stvarajući
stereotipe i percepcije utjecao i na nastanak frazeologije.
3. DEFINICIJA FRAZEOLOGIJE
Željka Fink Arsovski (2002: 5) frazeologiju definira kao prvenstveno lingvističku, ali i
kulturološki mnogoslojnu disciplinu koja se može promatrati iz mnogih kutova. Barbara
Kovačević (2006: 3) upozorava kako je sam njezin naziv dvoznačan, odnosno da se njime s
jedne strane naziva jezikoslovna disciplina koja proučava ustaljene izraze čvrste strukture
(frazeme) i koja se u drugoj polovini 20. stoljeća razvila u samostalnu disciplinu, iako je zbog
prirode predmeta i metoda istraživanja ostala u uskoj svezi s leksikologijom, dok se s druge
4
strane njome imenuje ukupnost frazema jednoga jezika, raspoređenih prema različitim
kriterijima, a samim time i pojedinih pisaca koji pripadaju odgovarajućemu jezičnomu krugu.
Hrvatska enciklopedija (2002: 43) navodi da termin frazeologija (grč. phrásis 'izraz',
lógos 'riječ, govor') ima dva značenja. Prvo se odnosi na „znanstvenu disciplinu, dio
lingvistike, u kojoj se proučavaju i opisuju frazemi ili frazeologizmi, tj. ustaljeni višečlani
izrazi u jeziku koji se u govoru reproduciraju kao cjelina i kod kojih značenje nije zbroj
značenja pojedinih sastavnica“, dok drugo predstavlja „način i tehniku izražavanja, odnosno
strukturiranja teksta koji su svojstveni nekom piscu.“
Prema Aniću (2003: 330), frazeologija označava: 1. a) ukupnost fraza, izraza, uzrečica
i poslovica jednoga jezika ili idioma b) dio lingvistike koji proučava frazeme, 2. način
izražavanja svojstven jednoj osobi, društvenom sloju, ideologiji itd.
Ivana Vidović Bolt (2011: 16) nadalje navodi kako se frazeologija kao jezikoslovna
disciplina može promatrati na sljedeća dva načina: u užem i širem smislu. Tako se „pod
frazeologijom u užem smislu razumijevaju neslobodni skupovi riječi koji se reproduciraju u
gotovu obliku ustaljenu dugom uporabom. Sastavnice takvih skupova riječi desemantizirane
su u manjem ili većem stupnju pa značenje pojedinačne frazeološke jedinice ne odgovara
zbroju značenja svih sastavnica. Sastav i redoslijed sastavnica tih frazema uglavnom je
5
stabilan i nepromjenjiv.“ Frazeologija u širem smislu obuhvaća skupove riječi koji se po
svojim obilježjima razlikuju od frazema u užem smislu jer sastavnice takvih skupova riječi
nisu desemantizirane ili su samo djelomično desemantizirane. „Frazemi koji pripadaju
frazeologiji u širem smislu ne odlikuju se konotativnim značenjem i ekspresivnošću, kao ni
idiomatičnošću. Takve frazeme karakterizira ustaljenost izraza, čvrsta struktura i cjelovitost
(Vidović Bolt prema Fink 2002: 7) i najčešće su to terminološki izrazi (termini) koji pripadaju
određenom području.“
4. RAZVOJ FRAZEOLOGIJE
1
http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=479:hrvatski-
frazeoloki-rjenik&catid=39:prikazi-kritike&Itemid=48 (14. 2. 2012.)
7
4.2. Razvoj poljske frazeologije
Registrom već poznatih frazeoloških sveza bavili su se razni rječnici poljskog jezika,
poput, na primjer, rječnika Knapiusza (XVI. st.), Troca (XVIII st.), Lindea (poč. XIX st.).
Prilično bogatu frazeologiju donosi Słownik języka polskiego Karłowicza-Kryńskog-
Niedźwiedzia, u osam svezaka. Ipak, najpotpuniju sliku frazeologije 18. i 19. st. donosi
Słownik języka polskiego pod redakcijom W. Doroszewskog. Dobór wyrazów R. Zawilińskog,
kao i Słownik wyrazów bliskoznacznych S. Skorupke također sadrže brojan frazeološki
materijal. Prvi rječnik u potpunosti posvećen frazeologiji, Słownik frazeologiczny A.
Krasnowolskog koji je u kasnijim izdanjima nadopunio M. Arcta, izdan je 1898. godine (usp.
Skorupka 2002: 5, 6). Sljedeći važan rječnik, koji je u ovome radu korišten kao osnova za
2
Vinogradovljev učitelj; prvi je ukazao na značenjske strukture frazema i napravio prvu klasifikaciju.
8
stvaranje korpusa poljskih frazema sa sastavnicom jezik, rječnik je Stanisława Skorupke koji
sadržava opširan frazeološki materijal sadržan u poljskom jeziku od polovice XVIII st.
Sam izraz frazeologizam u poljskom jeziku prvi se put pojavljuje u Vilnskom rječniku
u 19. stoljeću, točnije 1861. godine, a u tom je stoljeću izdan i prvi leksikografski rad o
poljskoj frazeologiji. Prema Chlebdi (2003: 26) poljska se frazeologija danas prije svega veže
uz ime Stanisława Skorupke, a karakteristična je po svojoj unutarnjoj suprotnosti. Može se
reći da je izrasla iz teorije V. V. Vinogradova, ali i u određenim elementima osjeća se utjecaj
Polivanovljeve teorije. Skorupka, kao i Vinogradov, frazemske sveze dijeli prema
semantičkom kriteriju. Ono što Chlebda (2003: 28) posebno ističe i što smatra najvažnijim u
Skorupkinom konceptu jest upravo njegova ranije spomenuta proturječnost, a odnosi se na to
da Skorupka riječ ne smatra autonomnom jedinicom, nego fundamentalnim elementom
frazeologije te smatra da su slobodne sveze riječi frazeološkog karaktera. Ovaj koncept
frazeologije pronašao je svoje mjesto u suvremenim konceptima, između ostalih, Andrzeja
Marije Lewickog i Andrzeja Bogusławskog te Stanisława Bąbe i njegovog učenika Jarosława
Libereka.
Lewicki, kako navodi Chlebda (2003: 28), smatra kako je frazeologija „znanost s
mnoštvom aspekata“ te da ne postoji univerzalna frazeologija. Razradio je pravila sintaktičke
frazeologije kao „neodvojivog dijela sintaktičko-semantičke interpretacije iskaza“. Prema
njemu, sintaktička frazeologija predstavlja frazeologiju primatelja, dok se frazeologija
govornika služi dvama osnovnim pojmovnim razredima. To su stereotipi, sveze riječi
proizvedene iz sjećanja te konstrukcije, sveze riječi nastale u procesu sinteze.
Bogusławski je, opisuje dalje Chlebda (2003: 29), osmislio „postulat odvajanja,
sustavnog sakupljanja i opisa jezičnih jedinica, nezabilježenih u osnovnim izvorima“. Ovaj se
postulat nadovezivao na teorijske postavke, među kojima se na važnom mjestu nalaze svjesno
izostavljene suprotnosti leksika i frazeologije. Ono, dakle, što prema Bogusławskom odlučuje
o priznavanju određene jezične činjenice kao „jezične jedinice“ jest prije svega njezina
„činjeničnost“, pripravnost, odnosno obnovljivost u govoru, bez obzira ima li ta formalna
pojava oblik riječi, skupine riječi ili rečenice. Bogusławski koristi termin wyrażenie
odnotowywane – izraz koji je negdje u tom obliku zabilježen (u rječnicima, udžbenicima i dr.)
– koji prema njemu predstavlja svezu riječi, čija karakteristika zahtijeva individualno
9
ukazivanje na sastavne riječi i njihovu eventualnu alternativnu zamjenu. Za sve takve jedinice
koje imaju takvo značenje, Bogusławski koristi termin „frazeologija“.
Premda u hrvatskom jezikoslovlju postoje brojni izrazi koji označuju osnovnu jedinicu
frazeologije, među autorima frazeoloških radova pretežito je zastupljen termin frazem. Prvotni
je termin frazeologizam prihvaćen pod utjecajem ruske frazeologije, a uklapa se u tvorbeni
niz: frazeologija, frazeolog, frazeološki, a termin frazem nastao je analogijom prema nazivima
10
drugih lingvističkih jedinica poput fonema, morfema, leksema, semema te se češće rabi u
znanstvenoj literaturi (usp. Vidović Bolt 2011: 17).
11
Takve neregularnosti, koje se često zajedno pojavljuju, uzrokuju da se frazem mora u cijelosti
zapamtiti, međutim, ne proizlaze iz pravila tvorbe jezičnih sveza, koje omogućuju tvorbu
beskonačnih skupova rečenica i sintaktičkih skupina. Frazeološke sveze koje su u određenom
trenutku prisutne u jeziku izbrojive su i moguće ih je opisati, slično kao i riječi u rječničkom
obliku, a ne kao regularne sveze riječi, pomoću gramatičkih pravila i paradigma“.
6. OBILJEŽJA FRAZEMA
Frazemi su, prema Menac (2003: 6), ustaljene sveze riječi koje se upotrebljavaju u
unaprijed određenom gotovom obliku, do njihovog stvaranja ne dolazi tijekom govornog
procesa, a struktura im je u pravilu čvrsta, tj. njihovo značenje ne proizlazi iz zbroja značenja
njihovih sastavnica kao niti iz značenja pojedinih sastavnica.
Međutim, bez obzira na to što je struktura frazema često toliko čvrsta da se u njemu
pojedina sastavnica ne može zamijeniti drugom riječju, ipak se kod nekih frazema pojedina
sastavnica može zamijeniti sinonimom, semantički bliskom riječju ili riječju bliskom po sferi
upotrebe. Katkad dolazi do zamjene jedne od sastavnica riječju potpuno suprotnog značenja
ili pak u frazemu, identičnom po značenju i strukturi, nalazimo različite riječi istoga značenja
koje potječu iz različitih krajeva, dijalekata. Postoje i zamjene na gramatičkoj osnovi, kao što
su zamjene glagola svršenog i nesvršenog oblika ili promjene gramatičkih oblika, zatim
zamjene koje se odnose na istu osnovnu sliku, ali je odnos subjekta i objekta radnje različit te
12
zamjene pomoću riječi suprotna značenja (usp. Menac 2007: 12). Osim već navedenog,
Menac (2007: 15) ističe još dvije važne značajke frazema. Jedna je da imaju uglavnom
stabilan red riječi, a drugi se odnosi na opseg frazema. Najmanji mu je opseg kad se sastoji od
jedne samostalne i jedne pomoćne riječi, a najveći opseg frazema nije određen.
Fink (2002: 6-7) ističe cjelovitost i čvrstu strukturu frazema, njegovu ustaljenost
odnosno reproduktivnost, zatim navodi da frazem vrši sintaktičku funkciju u rečenici ili
funkcionira kao samostalna rečenica, navodi njegovu slikovitost odraženu u semantičkom
talogu, ekspresivnost te, najčešće negativno, konotativno značenje.
Lewicki i Pajdzińska (usp. Vidović Bolt 2004: 14) ističu da su frazemi društveno
ustaljene sveze riječi koje karakterizira neregularnost, tj. u njihovom se sastavu javljaju riječi
ili oblici riječi koji ne ulaze u sintaktičke sveze, zatim značenje frazema ne proizlazi iz
značenja njegovih sastavnica, a načela povezivanja riječi su narušena.
Matešić (1982: 6) kao temeljna obilježja frazema navodi:
– reproduciranje - frazem se javlja u gotovu obliku, kao čvrsta veza riječi ustaljena
dugom uporabom
– formalno ustrojstvo - frazem je neraščlanjiv skup riječi koji se sastoji od najmanje
dviju punoznačnih riječi
– idiomatičnost - semantička pretvorba najmanje jednoga člana čvrstog skupa riječi,
tako da značenje frazema nikad ne odgovara zbroju značenja njegovih članova
– uklapanje u kontekst - frazem se u rečenici javlja kao njezin prosti član, tj. frazem
nije skup riječi u vidu vlastitog teksta.
13
[postąpić, zachować się]) ili dvije punoznačne riječi (dvije imenice - krava muzara; pridjev i
imenica - stara koka; glagol i imenica – gnjaviti mačiće; prilog i glagol - konjski raditi i sl.).
– posebno značenje ili idiomatičnost - značenje frazema nije zbroj značenja
pojedinačnih leksema, nego značenje frazema kao cjeline
– slikovitost - gotovo svaki frazem otkriva i sliku koja upućuje na njegovo značenje
– ekspresivnost i konotativno značenje
– mogućnost uključenja u sve sintaktičke funkcije – mogućnost uvrštenja frazema u
kontekstualne cjeline kao samostalnih rečenica ili dijela rečenice (Vidović Bolt prema Fink
2001:6; Samardžija 1995:84)
– otežana mogućnost prevođenja
Ukratko, frazem je višečlana jezična jedinica koja se u govoru uvijek koristi kao
cjelina, tj. na isti način i ima uvijek isti sastav frazeoloških sastavnica. Najmanje se sastoji od
jedne samostalne i jedne pomoćne riječi. Veza među sastavnicama frazema je slobodna
(nemaju logičnu povezanost).
Frazemi su nastali usmenom i pismenom predajom. Razvrstavaju se prema vrsti
punoznačnica u frazemu. Zbog toga se prema vrsti riječi kojoj pripada središnja punoznačnica
dijele na: imeničke, glagolske, pridjevske, priložne.
Već je ranije spomenuta podjela frazeologije na onu u užem i širem smislu, a sukladno
tome i frazemi se dijele na frazeme u užem smislu (izričaji) i frazeme u širem smislu
(lokucije) (usp. Filaković 2008: 40).
Filaković (2008: 40) napominje kako neki frazeolozi navode još neke značajke
frazema koje su česte premda ne i obavezne, poput metaforičnosti, neprobojnosti,
emocionalnosti, nepredvidivosti, nacionalnog karaktera i td.
Sam karakter frazema ovisi o njegovu podrijetlu s obzirom na jezik u kojem je nastao,
ali i o izvoru iz kojeg je preuzet. Menac (2007: 16) prema tome izdvaja nacionalne frazeme
(npr. u hrv. zbogom diko, udariti u druge diple), zatim posuđene frazeme koji mogu, ali ne
moraju biti prilagođeni jeziku koji ih je posudio (npr. u hrv. alfa i omega, željezna zavjesa).
Neki su frazemi nastali na bazi citata iz književnih i drugih djela, napisanih na jeziku koji ih
upotrebljava ili prevedeni s drugih jezika, neki su uzeti iz narodne književnosti, dok neki vode
podrijetlo iz različitih znanosti ili područja ljudske aktivnosti te iz različitih žargona.
14
Po svojoj strukturi frazemi mogu odgovarati fonetskoj riječi, svezi riječi (u tom se
obliku frazemi najčešće javljaju, a odnos u svezi može biti ovisnog ili neovisnog tipa) ili
rečenici.
Milenko Popović (1980: 49) za frazem kaže da je „skup od najmanje dviju riječi koji
čini jezgru konfiguracije zajedno s obaveznim kolokatima, čiji se sadržaj nikada ne iscrpljuje
leksičkim značenjem njegovih elemenata i uvijek se može izreći još: ili jednom riječju, ili
skupom riječi, ili rečenicom, a upotreba kojega zavisi od govornikova izbora“.
3
Prijevodi u zagradama preuzeti od Vidović Bolt (2004: 17)
15
(sintagme) čije su sastavnice povezanije, ali te sastavnice nisu podlegle leksikalizaciji te kod
njih može doći do zamjena sastavnica pri određivanju nekog pojma, npr. dobry (różowy,
świetny, zły) humor, luźne – (slobodne) frazeme čije sastavnice zadržavaju svoje značenje, a
promjenom jedne sastavnice mijenja se cjelokupno značenje frazeološke jedinice.
Skorupka, pojašnjava Vidović Bolt (2004: 17), navodi kako oštrih granica između
stałych i łączliwych sveza nema. Prema njemu, posrednu vezu čine npr. wyrażenia
gatunkujące. To su stalne sveze koje su nekada u razgovornom jeziku zamjenjivane jednom
ekvivalentnom riječju, kao na primjer aparat telefoniczny (telefon), aktor komiczny (komik) i
dr. Skorupka između sraslica i sintagmi smješta skupinu poredbenih frazema, kod kojih
usporedba ima oblik stereotipa, kao npr. blady jak kreda, biały jak śnieg; czerwony ja burak/
rak; wpaść jak po ogień.
Bąba kao predmet proučavanja frazeologije navodi dvije vrste ustaljenih sveza riječi:
- frazemi čije značenje ne proizlazi iz sveukupnog značenja sastavnica, niti iz značenja
bilo koje sastavnice promatrane zasebno
16
Rezimirajući ranije navedeno, tri su istaknuta autora klasifikacija frazema u poljskoj
frazeologiji: Skorupka, Lewicki i Bąba. Skorupka se pri klasifikaciji frazema koristi
formalnim i semantičkim kriterijem. Prema formalnom kriteriju razlikuje sljedeće tipove
frazema: wyrażenie, zwrot i fraza, dok prema semantičkom kriteriju razlikuje stałe, luźne i
łączliwe. Njegovu klasifikaciju proširuje Lewicki koji razlikuje frazu, zwrot, wyrażenia
rzeczownikowe, wyrażenia określające te wskaźniki frazeologiczne. Bąba razlikuje frazeme
čije značenje ne proizlazi iz ukupnog značenja sastavnica i one čije značenje proizlazi iz
ukupnog značenja sastavnica, a pri tom se koristi terminima frazeologizm i jednostka
frazeologiczna.
8. SOMATSKA FRAZEOLOGIJA
4
npr. noga stołu, głowa kapusty, szyjka butelki i sl. (Tyrpa 2005: 30)
17
frazemi često predmet zanimanja lingvista, s obzirom na to da čine ograničenu skupinu i da se
na materijalu somatskih frazema istražuju različite frazeološke pojave.
Kovačević (2006: 15) definira somatske frazeme kao frazeme koji za barem jednu
sastavnicu imaju dio tijela te navodi da takvi frazemi čine jednu od najbrojnijih skupina
frazema u mnogim jezicima. Različite su definicije skupine somatskih frazema. Kovačević
(2006: 15) se upušta u problematiku određivanja somatskih frazema pa navodi da „jedni
frazeolozi somatskim frazemima smatraju samo frazeme koji za sastavnicu imaju dio ljudskog
tijela“, dok „drugi u somatsku frazeologiju uključuju i one frazeme koji za sastavnicu imaju
dio životinjskog tijela“, kao i to da jedni isključuju unutarnje organe jer nisu vidljivi oku, dok
drugi uključuju i „frazeme koji za sastavnice imaju apstrakcije poput duše ili uma“. Ipak,
zaključuje, da somatski frazemi „pokazuju emocionalne i mentalne sposobnosti čovjeka i
različite postupke ljudi koji odražavaju ljudske stavove prema unutarnjem čovjekovu svijetu i
naglašavaju ulogu tradicionalne simbolike pojedinih dijelova ljudskog tijela“.
Vidović Bolt (2011: 50) u knjizi Životinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji
povezuje zoonimske frazeme i somatizme navodeći kako je uloga somatizma koji je uz
zoonimsku sastavnicu prisutan u određenom frazemu uglavnom ekspresivne naravi, pridonosi
slikovitosti te ujedno ima ulogu intenzifikatora (npr. imati jezik kao krava rep).
Somatski frazemi, navodi Kovačević (2006: 16) uglavnom nastaju „frazeologizacijom
slobodnih skupova riječi ili sintagmi, koji se zbog česte uporabe i stanovite metaforičnosti
počinju realizirati kao ustaljeni i neslobodni leksički spojevi ili sintagme: držati jezik za
zubima, sklopiti oči…“. Metaforičkim putem može doći do semantičke preoblike
nefrazeologizirane sintagme. Tada njezino osnovno značenje, „motivirano leksičkim
značenjem njezinih sastavnica, postaje specifičan znak, ekspresivan naziv za neku pojavu,
aktivnost, situaciju“. Promjena značenja može biti motivirana s obzirom na „sličnosti opisanih
radnji, ponašanja i sl., zatim na osnovi kvalificiranja nekih osobina te usporedbe“. Frazemi
nastali ovim putem povezani su s pojavama u svakodnevnom životu, čovjekovom životnom
sredinom, njegovim razmišljanjima i osjećajima. Brojni su somatski frazemi motivirani
gestama i mimikom te tako reflektiraju govor čovjekova tijela.
Tyrpa se (1987: 34-35), pak, kako bi odredila tipove semema koji se najčešće
pojavljuju u nazivima dijelova tijela, služi analizom rječničkih definicija kroz koje iščitava tri
osnovna tipa informacija koje prenose: 1. obilježja poput: (dio tijela) prednji, srednji, bočni,
ispod, između, govore o položaju dijela tijela; 2. obilježja poput: (dio tijela) star, duguljast,
bez kose, pokretan, koji se otvara, govore o izgledu i pokretima; 3. obilježja poput: (dio tijela)
18
u koji ulazi zrak, bez kojeg se ne može razmišljati, govore o funkcijama dijelova tijela. Ona
navodi kako ova obilježja odgovaraju sememima koje prema Wierzbickoj naziva
„topografski“ (grupa 1.), „anatomski/tjelesni“ (grupa 2.) i „funkcionalni“ (grupa 3.).
Međutim, kada se radi o konkretnim sememima unutar ovih grupa, Tyrpa proučava na koji je
način određena karakteristika dijela tijela utjecala na oblikovanje značenja određenog
frazema, odnosno za nju sememi imaju isključivo funkciju otkrivanja semantičke motivacije
frazema.
Kovačević (2006: 17) zaključuje da „oni izrazi koji još uvijek samo opisuju radnju i
oslanjaju se na govor tijela, odnosno zahtijevaju prilikom opisa izvršenje pokreta, ne mogu se
smatrati frazemima“.
- frazemi koji su preuzeti iz prijevoda Biblije kao citati ili parafraze, a status frazema stekli su
nakon završena procesa frazeologizacije,
- frazemi koji su nastali pod utjecajem biblijskih tekstova (prispodoba, podataka, simbola) i
- frazemi koji su posljedica specifičnoga ostvaraja u nekome jeziku pa su na taj način nastali
novi ustaljeni desemantizirani sklopovi od biblijskih izraza ili pak novi frazemi kojih je
značenje posve suprotno od izvornoga biblijskog značenja (Vidović Bolt prema Spagińska-
Pruszak 1998a: 79)
19
Kovačević (2006: 102) navodi frazeme motivirane nekom biblijskom pričom, kao npr.
frazem oprati / prati ruke <od čega> koji je motiviran biblijskom pričom o Ponciju Pilatu koji
je demonstrativno oprao ruke od krivnje za Isusovu smrt, zatim frazem biti (stajati) na
staklenim (glinenim) nogama koji je motiviran biblijskom pričom o babilonskom caru
Nabukodonozoru koji je usnuo san o kipu s glinenim nogama kojega je slomio kamen. Iz
Staroga zavjeta Kovačević preuzima i frazem oko za oko, zub za zub koji je ujedno
internacionalnog karaktera. Upućuje na moguću dvostruku interpretaciju frazema posuti se /
posipati se pepelom <po glavi>, posuti / posipati pepelom glavu, čupati <sebi (si)> kosu
<na glavi> i to na temelju biblijskih prispodoba i na temelju drevnoga običaja trganja odjeće
i čupanja kose te posipanja pepelom. Kovačević navodi i frazeme koji su samo potvrđeni u
Bibliji, a nisu motivirani biblijskom pričom, kao na primjer odbiti od sise koga, ni vlas s glave
neće pasti (nije pala) komu, tvrda (kamena) srca.
„Antički frazemi su ustaljene desemantizirane sveze preuzete iz antičke kulture ili pak
motivirane brojnim antičkim simbolima i mitovima“ (Vidović Bolt 2011: 45). Kovačević
(2006: 102) zabilježava frazem Ahilova peta <čija>, koji je prisutan u mnogim europskim
jezicima te kao takav pripada skupini općeeuropskih frazema motiviranih mitološkom
ličnošću. Navodi još frazem visi mač nad glavom komu, koji vuče podrijetlo iz grčke
mitologije i priče o Damoklu.
Prema Vidović Bolt (2011: 43) nacionalni frazemi su oni frazemi koji nastaju u jeziku
u kojem se upotrebljavaju, motivirani su kulturom, tradicijom i nasljeđem koje dotična
sredina njeguje, odražavaju specifičnosti određenoga naroda pohranjene u frazeologiji.
Kovačević (2006: 103) navodi kako je kod somatskih frazema „teško govoriti o njihovoj
ekskluzivnoj pripadnosti određenoj jezičnoj zajednici ili njihovu preuzimanju ili kalkiranju“, a
ako je do kalkiranja i došlo, „važno je da jezici pripadaju istoj kulturološkoj sferi koja čini
preuzimanje mogućim“.
20
Vrlo je teško odrediti čvrstu granicu između nacionalnih i internacionalnih frazema.
Nacionalne frazeme, stoga, valja shvatiti uvjetno, jer neke frazeme pronalazimo u mnogim
jezicima te je njihovo ishodište teško odrediti, a zbog brojnih prijevoda i jezičnih doticaja,
mogu poprimiti status internacionalnih frazema.
21
- frazemi u kojima se javljaju somatizmi koje dijele pripadnici obaju spolova
upotrebljavaju se samo za osobe jednoga spola, npr. frazem kokošji mozak
Jezik se kao tjelesni organ, zbog svojeg oblika i pokretljivosti, često poistovjećuje s
plamenom. On razara i pročišćuje. Kao oruđe riječi, stvara i uništava, moć mu je bezgranična.
Uspoređivao se i s polugom na vagi: on sudi i presuđuje. U biblijskoj tradiciji, prema onome
što govori, jezik je pravedan ili opak (Izr 15,4), drzak (Izr 12, 4), lažljiv i zao (Ps 109, 3; Izr 6,
17; Ps 52, 4). Moć jezika tako je potpuna da su u njegovoj vlasti i život i smrt. Kad se jezik
spominje bez dodavanja atributa, uvijek se misli na zao jezik. U srednjovjekovnom kršćanstvu
i orijentalnoj umjetnosti dug jezik simbol je demona ili vraga (Chevalier, Gheerbrant 1994:
231).
22
Komunikativna funkcija jezika, tj. njegovo sudjelovanje u funkciji govora, motivira
značenja frazema sa sastavnicom jezik. U njima je izražena funkcija govora (biti duga jezika,
imati jezik kao krava rep, mieć <za> długi język) ili šutnje (držati jezik za zubima, jezik za
zube!, pojela je (popapala je) maca jezik komu, pregristi jezik, ugristi se (ujesti se) za jezik,
zavezati / vezati jezik komu, trzymać język za zębami <na wodzy (na uwięzi)>, ugryść się
(ukąsić się) w język, przyciąć komuś języka). Posebnu skupinu čine frazemi u kojima se uz
somatsku sastavnicu javljaju pridjevne odrednice i koji izražavaju vrijednosni sud o izrečenim
riječima (biti oštra jezika, brz na jeziku, imati oštar jezik, imati prljav (pogan) jezik, oštar na
jeziku, sladak na jeziku, zli jezici, imati <veliku> jezičinu, mieć niewyparzony język, złośliwe
języki) (usp. Kovačević 2006: 110).
zli jezici
złośliwe języki
24
Navedeni je koncept prisutan u trima frazemima koji pripadaju korpusu hrvatskih
frazema te u sedam frazema koji pripadaju korpusu poljskih frazema.
Frazem brusiti (oštriti) jezik motiviran je slikom brušenja kose prije košnje, čime se
vršila priprema za obavljanje dotične radnje, a odnosi se na riječi i metode njihova
kombiniranja koje upotrebljavaju i razumiju drugi ljudi. 5 Ovaj je frazem pejorativnog
značenja, a odnosi se na čovjeka koji priprema jezik kao oružje za jezičnu akciju. Dok
hrvatski frazem označava pripremanje radnje, u poljskom se frazemu ostrzyć na kimś język
radnja već događa. Taj se frazem odnosi na osobu sklonu ogovaranju i prenošenju neistina o
nekome.
Frazem imati prljav (pogan) jezik odnosi se na čovjeka sklona ogovaranju te iznošenju
laži. Frazem u sebi sadržava i sem grijeha. Frazem asocira na poslovicu sve se može oprati
osim šporkog jezika koja, kao i sam frazem, upućuje na grešnog čovjeka kojega je njegov
grijeh učinio prljavim. „Pogan“ upućuje na pogane, ljude koji su bili neznabošci pa sukladno
tome njihov jezik nije poznavao Boga. Prema tome frazem upućuje na prostački, grešan,
prljav jezik koji se koristi za grijeh ogovaranja, klevete i sl.
Frazem zli jezici odnosi se na zlobne ljude čija je osnovna karakteristika ogovaranje
(olajavanje, klevetanje) drugih ljudi ili laganje o njima. Osobina čovjeka prenesena je na
somatsku sastavnicu te frazem upućuje na zle ljude koji govore nešto loše. Uvijek se
upotrebljava u množinskom obliku, tj. uvijek prikazuje kolektiv koji šteti pojedincu.
Kovačević (2006: 157) navodi da ovakav „govor zla ne govori ništa o onome o kome se
govori već sve o onome tko govori“, međutim frazem aludira na anonimnu skupinu ljudi iza
koje se kriju pojedinci, ali se ne zna o kome je točno riječ. Frazem złośliwe języki
ekvivalentan je hrvatskom frazemu zli jezici pa je stoga i istog značenja.
Frazem brać (wziąć) kogoś na języki, kao i frazem wziąć kogoś na języczki odnosi se na
osobu koja ogovara neku osobu, radi to neprekidno te iskrivljene informacije prenosi
drugima. Dostać się na języki frazem je koji se odnosi na osobu koja je u određenom trenutku
postala predmet ogovaranja, dok se frazem obnosić kogoś na językach odnosi na osobu koja
ogovarajući raznosi lažne informacije o nekoj osobi. U svim frazemima razgovorna funkcija
jezika negativno je obilježena te je jedino frazem dostać się na języki usmjeren na osobu koja
trpi ogovaranje, dok ostali frazemi upućuju na osobu koja ogovaranje pokreće i prenosi.
5
http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D (16. 1. 2012.)
25
9.1.1.2. Brbljavost
Navedeni frazemi ukazuju na čovjeka koji previše govori. Slika veličine jezika se
ovdje, prema Vidović Bolt (2004: 97), „podudara s količinom riječi koju čovjek može
proizvesti“, a upućuje i na trajanje govora. Duljina jezika u frazemskoj slici upućuje na jezik
koji zbog toga niti ne stane u usta te zato mora biti izvan njih i stalno u pokretu. Stoga frazem
upućuje na čovjeka koji puno priča.
Pejorativni frazem imati jezik kao krava rep uključuje i sem sklonosti ogovaranju. U
njegovom semantičkom talogu nalazi se slika kravljega repa kao nečeg vrlo dugačkog i čime
krava maše. Kao što krava repom tjera muhe, tako ovaj frazem upućuje na brbljava čovjeka,
koji većinom govori koješta, ne obazirući se na situaciju u kojoj se nalazi.
Poljski frazem mieć <za> długi język odnosi se na brbljava čovjeka koji ne uspijeva
sačuvati tajnu te ga njegova brbljavost dovede i do ogovaranja. Ovdje se, također, ističe sem
duljine, koja u ovom slučaju predstavlja negativno obilježje jezika kao smetnju čovjekovoj
prirodnoj naravi.
9.1.1.3. Brzopletost
brz na jeziku
Frazemom brz na jeziku opisuje se čovjek koji brzo i instinktivno reagira i govori,
brani se jezikom, ali njime i napada te uvijek ima spreman odgovor. U dubinskoj strukturi
ovog frazema nalazi se i slika brzog potezanja okidača revolvera pa je jezik u ovome frazemu
poistovjećen s oružjem kojime se valja vješto, spretno i brzo služiti.
26
Poljski frazem mówić (pleść, gadać, bajać) co ślina (żal, fantazja) na język przyniesie
odnosi se na način na koji čovjek govori, a govori puno, brzo i bez promišljanja. Slika sline
koja se ovdje nalazi upućuje na negativno značenje ovog frazema. Premda je slina vrlo važna
i ima zaštitnu ulogu u ustima, ona u sebi sadrži razne bakterije, viruse, gljivice i sl. Ovom
negativnošću sline motiviran je navedeni frazem kojim je opisan čovjek koji govori štošta bez
razmišljanja, a najčešće besmislice i gluposti.
9.1.1.4. Slatkorječivost
sladak na jeziku
9.1.1.5. Elokventnost
jak na jeziku
27
9.1.1.6. Nepromišljenost
mlatiti jezikom
mljeti jezikom
Motivaciju frazema mlatiti jezikom nalazimo u glagolu mlatiti 'jako, snažno udarati,
tući', a Kovačević (2006: 230) navodi kako je na metaforizaciju „snažno utjecalo postojanje
frazema mlatiti praznu slamu i mlatiti gloginje u značenju 'baviti se besmislenim, uzaludnim
poslom', 'govoriti besmislice, gluposti'“. Radnja glagola mlatiti odnosi se i na nedostatak
kontrole nad svojim ponašanjem pa se tako i navedeni frazem odnosi na nedostatak kontrole s
obzirom na to na koga i u kojem smjeru jezik „udara“.
Frazem mljeti jezikom izvodi motivaciju iz značenja glagola mljeti, koje asocira na
način okretanja mlinskog kola koje se stalno ponavlja i na buku koja prati okretanje. S
obzirom na to frazem upućuje na čovjeka koji svoj govor stalno „vrti u krug“, odnosno koji se
u govoru stalno ponavlja, kojemu je samo bitno da priča, a ne što priča.
6
http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=dl5vWhA%3D (12. 01. 2012.)
28
9.1.2. Frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega
djelovanja
9.1.3.1. Šutnja
jezik za zube!
pregristi jezik
skratiti jezik
29
przykrócić komuś język
Somatska sastavnica jezik u ovom konceptu označava tjelesni organ koji sudjeluje u
artikulaciji glasova, tj. samom govoru. Naglašena je komunikativna funkcija jezika, odnosno
funkcija jezika kao govornog organa, što motivira značenje ovog frazema. Motivaciju ovih
frazema Kovačević (2006: 225) izvodi iz same funkcije jezika kao govornog organa koji se
pokreće, pri čemu važnu ulogu imaju moguće smetnje u artikulaciji, njihova učestalost i
mogućnost uklanjanja. Pokretljivost jezika smiruju ušutkivanje, šutnja ili suzdržavanje od
govora, čime se jezik zadržava unutar usta, odnosno zubi. Frazemi u sebi sadrže i sem duljine.
Frazemi držati jezik za zubima i jezik za zube! te trzymać język za zębami <na wodzy
(na uwięzi)> i trzymać języczek za zębami negativno su konotirani i nižeg su stila. Frazem
držati jezik za zubima te poljski ekvivalentni frazemi odnose se na „čovjeka koji šuti ili se
suzdržava od govorenja iz opreza ili straha“, a frazem jezik za zube! imperativnog je karaktera
i upućuje na zabranu govorenja (usp. Kovačević 2006: 225). U ovim je frazemima jezik na
određeni način personificiran te kao takav određen kao nešto zlo pa je sukladno tome zatvoren
unutar zubi, kao životinje unutar ograde, kako ne bi pobjegao i učinio štetu.
Frazem pojela je (popapala je) maca jezik komu dolazi iz dječjeg govora. Premda
Kovačević (2006: 225) samo navodi značenje frazema u smislu 'ostao je bez riječi tko,
zanijemio je tko' te da se frazem koristi „kada očekujemo da tko progovori ili objasni što, pri
čemu čekanje strašno iritira“, smatramo da se frazem u prvom redu odnosi na dijete koje se
stidi progovoriti ili reći što, a uz to, kod djece i odraslih frazem aludira na ruganje nekomu tko
je stidljiv.
Poljski frazem zapomnieć języka w gębie upućuje na čovjeka koji je zanijemio zbog
straha, čuđenja ili nekog drugog, sličnog razloga.
30
Hrvatski frazem svrbi jezik koga, kao i poljski frazem jęzor kogoś świerzbi, odnosno
frazem u perfektu język kogoś świerzbił (swędział) odnose se na potrebu za govorenjem, ali i
na istovremeno suzdržavanje od govorenja. Ovi se frazemi odnose na čovjeka koji ima
potrebu ili odati neku tajnu ili reći svoje iskreno mišljenje o nekomu ili nečemu ili pak reći
nešto što je u tom trenutku nedozvoljeno. U frazemima se nazire i kraj situacije koja će se
prije ili kasnije razriješiti kako bi se smanjila napetost. U strukturi frazema nalazi se slika
češkanja koje je društveno neprihvatljivo u javnosti, bez obzira na potrebu pojedinca koja se
na njemu obično i primijeti, a ista je situacija i s jezikom, odnosno s potrebom govorenja
nečega što je u tom trenutku društveno nedopušteno i neprihvatljivo.
Frazemi pregristi jezik, ugristi se (ujesti se) za jezik, kao i poljski frazem ugryźć się
(ukąsić się) w język u svojem semantičkom talogu sadrže sliku čovjeka koji se odjednom
sjetio da nešto ne smije ili ne želi reći te se iznenadno suzdržao od govorenja. U sebi sadrže i
sem boli koja je uzrok odvraćanja pažnje s onoga što se htjelo reći. Frazem ugristi se (ujesti
se) za jezik odnosi se na čovjeka koji se odjednom zaustavlja u govorenju nečega za vrijeme
samog govora ili prije početka govora, što se može primijetiti, dok frazem pregristi jezik
upućuje na čovjeka koji se u potpunosti sprječava da nešto kaže, što se nužno ne primjećuje.
U oba se frazema nalazi slika samoozljeđivanja kako bi se tim nasilnim činom spriječio
govor. Ovaj frazem podsjeća na frazem pregrizi jezik! koji je imperativnog oblika, ali je
potpuno drugačijeg značenja i odnosi se na uklanjanje navodno izrečenog uroka, odnosno na
povlačenje riječi koje su izrečene, a koje bi mogle donijeti zlo.
Frazemi zavezati / vezati jezik komu i razvezao se jezik komu, tj. razvezalo je jezik komu
što, u antonimnom su značenjskom odnosu što se vidi u tome što sadržavaju glagole čija je
radnja usmjerena u suprotnom smjeru (usp. Kovačević 2006: 226). U prvome frazemu
frazemsko značenje razvilo se „metaforički iz teksta koji prati jedan oblik magijske prakse“.
Kovačević (2006: 226) se ovdje poziva na Mršević-Radović (2002: 237) koja govori da se
31
„vjerovalo da magijsko vezivanje čvorova zatvara put negativnim mislima (zavezuju se usta,
jezik protivniku) ...“. U mnogim magijskim obredima spominje se zaključavanje usta i jezika,
a osim toga usne i zubi metafora su za jezik, a jezik je ključ (usp. Kovačević 2006: 226).
9.1.3.2. Govor
oštar na jeziku
32
Frazemi biti oštra jezika, imati oštar jezik, oštar na jeziku izražavaju način govorenja.
Radi se o iskrenom, izravnom govorenju, ali uz to ovi frazemi nose i sem vrijeđanja. Frazemi
biti oštra jezika i imati oštar jezik u sebi sadrže sliku jezika kao oštrog hladnog oružja, poput
noža ili mača. Podsjećaju i na poslanicu Hebrejima (4, 12) gdje se govori o riječi Božjoj kao
dvosjeklom maču, tj. o riječi koja sudi. Imati oštar jezik ne znači samo nekoga njime raniti,
nego i razotkriti ono što je skriveno, govoriti istinu i onda kada je to opasno. U semantičkom
talogu frazema oštar na jeziku nalazi se slika oštre britvice noža ili mača.
Frazemi povući / vući (potegnuti / potezati) za jezik koga i pociągnąć / ciągnąć kogoś za
język označavaju navođenje nekoga, od strane druge osobe, da kaže ono što nije namjeravao.
U sebi sadrži sliku povlačenja nekoga za ruku kada želimo da pođe za nama. Analogno tome,
kada želimo da netko kaže nešto što bismo htjeli čuti, „povučemo ga za jezik“. U ovom
slučaju povlačenje se odnosi na izazivanje druge osobe riječima ili postupcima da kaže ono
33
što je mislila zadržati za sebe. Frazemi razvezalo je jezik komu što, razvezao se jezik komu, kao
i poljski frazemi coś rozwiązało komuś język i język się komuś rozwiązał označavaju opsežan
govor nekoga pod utjecajem nečega, iznenadnu pričljivost uzrokovanu različitim čimbenicima
(uzbuđenje, sreća, alkohol). No, da bi se jezik mogao razvezati, morao je biti svezan pa su ovi
frazemi u antonimnom odnosu s frazemom zavezati / vezati jezik komu. Jedno od značenja koje
prefiks raz- ostvaruje jest ta da radnja osnovnog glagola ide, usmjerena je na sve strane, širi
se, razjedinjuje7, tako osoba kojoj se 'razvezao jezik' priča o svemu i svačemu, kao da se trudi
nadoknaditi sve ono što je u „svezanom“ razdoblju propustio. Frazem se odnosi na šutljivog
čovjeka koji inače ne priča o osobnim stvarima i ne dijeli ih s drugima, ali kada mu netko ili
nešto pomogne „razvezati jezik“, slijedi bujica informacija.
Frazem rozwiązały się / rozwiązywały się języki odnosi se na pojavu glasina koje
prenosi skupina ljudi, a koje su nastale na određenu temu nakon određenog vremena šutnje te
ih je nešto uzrokovalo. Ovaj frazem može sadržavati i značenje početka otkrivanja nekih
činjenica.
7
Pet je značenja koja prefiks raz- ostvaruje. Osim navedenog, to su još: vršenje radnje s većom
intenzivnošću; radnja osnovnoga glagola izvršena je do potankosti; poništavanje rezultata prethodnoga
djelovanja; postizanje cilja (usp. Belaj prema Babić 1991.)
34
9.1.4. Frazemi kojima se opisuje čovjekov govor
lomiti jezik
na końcu języka
Ovaj koncept sadržava frazeme koji se odnose na slabo, teško, loše progovaranje
uzrokovano različitim čimbenicima. Kovačević (2006: 232) u semantičkom talogu pronalazi
sliku o postojanju neke vrste otpora, kojeg uz određeni trud treba svladati kako bi se došlo do
izgovora.
Frazem <jedva> prevaliti preko jezika što ne označava samo fizički problem vezan uz
izgovor, zbog čega se razlikuje od ostalih frazema ovog koncepta, već ujedno upućuje na
težinu izgovora riječi ili rečenice koja je od velikog emocionalnog ili nekog drugog značenja
ili bi njezino izricanje moglo imati značajne posljedice. Ovdje se radi i o unutarnjoj borbi
pojedinca prije izricanja odlučujućih riječi, na primjer isprike, priznanja i slično.
35
Frazemi lomiti jezik, kaleczyć (łamać, szczerbić) język, można <sobie> język połamać,
łamać <sobie> język najčešće se odnose na loše izgovaranje riječi stranog jezika te
izgovaranje kompliciranih riječi. Jezik je ovdje shvaćen kao samosvojan predmet, a ne kao
savitljiv organ pa se stoga u ovom kontekstu može lomiti. Takva slika živo predočava
poteškoće s artikulacijom glasova, kao kada bismo u neku kutiju htjeli spremiti nešto što u nju
ne stane pa se trudimo iskriviti predmet na svakakve načine kako bi ipak u nju stao. Tako se i
jezik trudimo staviti u položaj na koji nije naviknut kako bismo uspjeli izgovoriti neku
kompliciranu riječ ili rečenicu.
Frazemi na jeziku je komu što, na vrhu jezika je komu što, navrh jezika je komu što, mieć
coś na języku su varijantni frazemi, a značenje im dolazi od predodžbe da riječi putuju iz
mozga preko jezika van, a u ovom su slučaju zapele u procesu baš na granici. U ovim
frazemima jezik zapravo označava misao, jer riječ nije zapela na vrhu jezika, nego negdje u
mislima, ali se čini kao da je dohvatljiva i kao da ćemo je u svakom trenutku uhvatiti i
izgovoriti. Kovačević (2006: 232) kaže da je „nemogućnost izgovora“ u ovim frazemima
„povezana sa sjećanjem, tj. nemogućnošću prisjećanja“.
Frazemi plete se jezik komu te język komuś skołowaciał, język komuś staje się kółkiem
(kołem), język się komuś poplątał (zaplątał) označavaju nerazgovijetan govor uzrokovan
čovjekovim umorom, uzbuđenjem ili pak alkoholom i sl. U semantičkom talogu pojavljuje se
slika užeta ili vune koja se plete. Kada se „plete jezik“, to znači da se „zapetljala“ neka veza
između mozga i jezika pa riječi ili ne dolaze ili dolaze one nepotrebne, krive.
- frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega djelovanja (1
koncept s ukupno 1 hrvatskim frazemom)
37
10. RJEČNIK HRVATSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA
SASTAVNICAMA JEZIČINA I JEZIK
JEZIČINA
imati <veliku> jezičinu – govoriti otvoreno (bez ustručavanja), biti oštar (bezobrazan) prema
sugovorniku
JEZIK
bez dlake na jeziku [reći, kazati, govoriti itd.] – otvoreno bez okolišanja, bez ustručavanja,
smjelo, odlučno, odrješito [reći, kazati, govoriti itd.]
biti bez dlake na jeziku – biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoje stavove, govoriti
izravno (bez okolišanja, bez straha), iskreno izraziti svoje mišljenje
biti oštra jezika – govoriti otvoreno pa i neugodne stvari, ne ustručavati se govoriti oštro, biti
neugodan prema sugovorniku, govoriti britko (bez uvijanja, izravno)
držati jezik za zubima – šutjeti, suzdržavati se od govorenja /ob. iz opreza, od straha itd./
38
duša je na jeziku komu – jedva je živ tko, na izdisaju (samrti) je tko, umire tko
imati jezik kao krava rep – mnogo (previše) govoriti, biti brbljav
imati oštar jezik – govoriti otvoreno i neugodne stvari, ne ustručavati se govoriti oštro, biti
neugodan prema sugovorniku, govoriti britko (bez uvijanja, izravno)
jezik za zube! – šuti! (šutite!), ne smiješ (ne smijete) govoriti!, ni riječi <više>!
lomiti jezik – govoriti (izgovarati) s mukom (slabo, teško) /ob. o stranom jeziku/
na jeziku je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega tko, ispalo je iz sjećanja komu što;
htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)
naći / nalaziti zajednički jezik <s kim> – naći / nalaziti zajedničko stajalište, razumjeti jedno
drugo, uzajamno se shvatiti / shvaćati, moći mirno zajedno razgovarati
na vrhu jezika je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega, ispalo je iz sjećanja komu
što; htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)
navrh jezika je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega, ispalo je iz sjećanja komu što;
htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)
nemati dlake na jeziku – biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoje stavove, govoriti
izravno (bez okolišanja, bez straha), iskreno izraziti svoje mišljenje
oštar na jeziku – britak, izravan (otvoren) u razgovoru, koji je neugodan prema sugovorniku
plete se jezik komu – govori tko nerazgovijetno (nesigurno, nejasno, besmisleno) pod
utjecajem čega / ob. od alkohola, od uzbuđenja/
39
pojela je (popapala je) maca jezik komu – ostao je bez riječi tko, zanijemio je tko
povući / vući (potegnuti / potezati) za jezik koga – navesti / navoditi (izazvati / izazivati)
koga da progovori (da kaže nešto što nije namjeravao)
pregristi jezik – naglo ušutjeti, iznenada prestati govoriti / da se ne bi reklo previše/, požaliti
zbog izgovorenih riječi
razvezalo je jezik komu što – počeo je tko mnogo (naširoko) govoriti pod utjecajem čega,
iznenada se razbrbljao tko
razvezao se jezik komu – počeo je mnogo (naširoko) govoriti tko pod utjecajem čega,
iznenada se razbrbljao tko
svrbi jezik koga – teško je šutjeti komu, htio bi progovoriti tko, ima želju (potrebu) da se
razbrblja tko, ne želi više tajiti što
ugristi se (ujesti se) za jezik – naglo ušutjeti, iznenada prestati govoriti da se ne bi reklo
previše, požaliti zbog izgovorenih riječi
zavezati / vezati jezik komu – ušutkati / ušutkavati koga, oduzeti / oduzimati komu riječ,
zabraniti / zabranjivati komu da nesputano govori
zli jezici – zlobni ljudi, zlobnici koji druge ogovaraju (olajavaju, kleveću) ili o njima lažu
40
11. RJEČNIK POLJSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA
SASTAVNICAMA JĘZOR, JĘZYCZEK I JĘZYK
JĘZOR
chlapnąć jęzorem – reći nešto što nije dozvoljeno, što je nepotrebno i bez smisla
mleć (pytlować) jęzorem – puno pričati, puno i brzo pričati, pričati bez prekida, pričati bez
potrebe i smisla
JĘZYCZEK
trzymać języczek za zębami – sačuvati tajnu, prešutjeti ono što se ne smije reći
41
wziąć kogoś na języczki – ogovarati koga
JĘZYK
biec (biegać, pędzić, gonić, latać, lecieć) z wywieszonym językiem – ići, trčati jako brzo;
žuriti se kako bi se stiglo negdje
biec (gonić, lecieć, latać, pójść) z językiem – ići kome u cilju prenošenja informacije o nekoj
osobi
chlapnąć językiem (ozorem) – reći nešto što nije dozvoljeno, što je nepotrebno i bez smisla
coś rozwiązało komuś język – što navodi koga na pričanje, čini ga pričljivim
ezopowy język – način, stil izražavanja koji nije izravan, kojim se prikrivaju određene
informacije
język kogoś świerzbił (swędział) – nije se mogao suzdržati od govora tko; teško je komu bilo
čuvati tajnu
język komuś skołowaciał – nije mogao govoriti tko, govorio je nerazgovijetno tko, mucao je
zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko
język komuś staje się kółkiem (kołem) – ne može govoriti tko, govori nerazgovijetno tko,
muca zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko
42
język się komuś poplątał (zaplątał) – ne može (nije mogao) govoriti tko, govori (govorio je)
nerazgovijetno tko, muca (mucao je) zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko
język wysechł komuś na wiór – osjeća (osjećao je) suhoću u ustima tko
latać (biegać) z wywieszonym językiem – biti u stalnom, intenzivnom pokretu; biti stalno
zauzet; obavljati važne poslove u žurbi
mieć cięty (ostry, uszczypliwy, złośliwy) język – moći zajedljivo te istovremeno inteligentno
odgovoriti
mieć coś na języku – htjeti reći što i ne moći se sjetiti ili pronaći odgovarajući odgovor
mieć <za> długi język – ne uspjeti sačuvati tajnu, biti sklon ogovaranju
mieć (znaleźć) z kimś wspólny język – lako se sporazumjeti s kim, s obzirom na zajedničke
poglede, doživljaje, vrijednosti
mleć (pytlować, trzepać, chlapać) językiem (ozorem) – govoriti puno, brzo, bez
promišljanja
można <sobie> język połamać – teško je izgovoriti neku riječ, posebice stranu, komu
mówić (pleść, gadać, bajać) co ślina (żal, fantazja) na język przyniesie – govoriti puno,
bilo što, bez promišljanja; govoriti gluposti
43
mówić z kimś wspólnym (tym samim) językiem – lako se sporazumjeti s kim, s obzirom na
zajedničke poglede, doživljaje, vrijednosti
pociągnąć / ciągnąć kogoś za język – ispitivati koga, navesti koga da kaže što
posługiwać się (mówić) różnymi (innymi) językami – ne moći se sporazumjeti s kim zbog
različitih razloga
rozwiązały się / rozwiązywały się języki – netko je nakon nekog vremena šutnje počeo
govoriti o čemu, ukazivati na neke činjenice; počeo je puno pričati tko
strzępić <sobie> język <po próżnicy (darmo)> – govoriti puno, a nepotrebno; nepotrebno
objašnjavati komu što
trzepać (strzępić, zdzierać) językiem – jako puno govoriti; govoriti bilo što
trzymać język za zębami (na wodzy, na uwięzi)> – šutjeti, ne govoriti bez potrebe; čuvati
tajnu
44
ugryźć się (ukąsić się) w język – zašutjeti na vrijeme; u posljednjem trenutku se suzdržati od
govora
zasięgnąć (chwicić / zachwicić, dostać, wziąć) języka – dobiti informacije, saznati što
45
12. ZAKLJUČAK
46
prekomjeran govor, čime je prenaglašena njegova funkcija kao govornog organa i on dobiva
određena pejorativna svojstva. Kroz frazeme navedene u korpusu većinom se očituju
karakterne odlike čovjeka u obliku neodmjerenosti, lakomislenosti i nepromišljenosti u
govoru te zlobne naravi. Često u semantičkom talogu obrađenih frazema možemo pronaći
sliku oštrog noža ili mača i brušenja koja upućuje na čovjeka sklona ogovaranju, koji se
priprema za verbalni napad na drugu sobu. Jezikom se ovdje izražava stanje čovjekove
nutrine koja je često grešna i prljava. Opisuje se i prost i vulgaran čovjek spreman na klevetu,
ali i čovjek koji se vodi svojim instinktom pa se sukladno tome riječima brani, ali i napada.
Često je, također, naglašena slika duljine jezika, koja upućuje na brbljava čovjeka, na njegov
prekomjeran i dug govor. Takav govor često umara i predstavlja napor za sugovornika, a vrlo
često se i ponavlja. Međutim, osim brbljava čovjeka, frazemima sa sastavnicom jezik opisan
je i šutljiv čovjek te čovjek kojemu treba poticaj za govorenje. Jezikom se, osim grubih riječi,
klevete i ogovaranja, mogu izreći i lijepe riječi s prikrivenim lošim namjerama pa jezik služi i
kao mamac za ljude, kao sredstvo prikrivanja prave slike o čovjeku. Njime se možemo rugati
drugima, ali i razumjeti druge, suosjećati s njima i shvaćati ih. Premda su pozitivne osobine
čovjeka i njegovog govora u opisanim frazemima manje zastupljene od negativnih, ne mogu
se zanemariti. Jezikom je ovdje opisan iskren i pravedan čovjek pun razumijevanja za druge,
čovjek visoke inteligencije i vješt retoričar. Zbog toga je i njegov govor iskren i otvoren, teži
iznošenju istinitih informacija, odmjeren i pravedan. Somatskom sastavnicom jezik u
obrađenim frazemima opisane su i čovjekove poteškoće u govoru i izgovoru, kao i
nagovještaj smrti.
47
Literatura
http://hrcak.srce.hr/9423
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=37908
48
12. POPOVIĆ, Milenko. 1980. O frazemu i zamjenljivosti njegovih elemenata. Iz frazeološke
problematike. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20433&show=clanak
14. TURK, Marija i OPAŠIĆ, Maja. 2008. Supostavna raščlamba frazema. U: Fluminensia I.
http://hrcak.srce.hr/search/?q=supostavna+ra%C5%A1%C4%8Dlamba+frazema
15. TYRPA, Anna. 2005. Frazeologia somatyczna. Łask: Oficyna Wydawnicza LEKSEM
17. VIDOVIĆ BOLT, Ivana. 2011. Životinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji I.
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada
Rječnici i priručnici:
18. ANIĆ, Vladimir. 2003. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber
20. GHEERBRANT, Alain i CHEVALIER, Jean. 1994. Rječnik simbola: mitovi, sni, običaji,
geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb: NZMH
22. KOŁOSIŃSKA, Anna et. al. 2005. Wielki słownik frazeologiczny PWN z przysłowiami.
Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN
23. MATEŠIĆ, Josip. 1982. Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb:
Školska knjiga
49
24. MENAC, Antica., et. al. 2003. Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak
27. PIĘCIŃSKA, Anna. 2006. Co raz wejdzie do głowy – już z niej nie wyleci. Kraków:
Universitas
Internetski izvori:
http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20433&show=clanak (10. 12. 2011.)
http://www.bryk.pl/s%C5%82owniki/s%C5%82ownik_zwi%C4%85zk%C3%B3w_frazeolog
icznych/68260-j%C4%99zyk.html (10. 12. 2011.)
http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=479:hrvatski-
frazeoloki-rjenik&catid=39:prikazi-kritike&Itemid=48 (14. 2. 2012.)
50