Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti

Diplomski rad:

FRAZEMI SA SASTAVNICOM JEZIK U POLJSKOJ I

HRVATSKOJ FRAZEOLOGIJI

Studentica: Tatjana Tomičić

Mentorica: Dr. sc. Ivana Vidović Bolt

Zagreb, veljača 2012.

 SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 3
2. JEZIK KAO OSNOVA FRAZEOLOGIJE ......................................................................... 4
3. DEFINICIJA FRAZEOLOGIJE ......................................................................................... 4
4. RAZVOJ FRAZEOLOGIJE ............................................................................................... 6
4.1. Razvoj hrvatske frazeologije ....................................................................................... 7
4.2. Razvoj poljske frazeologije ......................................................................................... 8
5. FRAZEM – PROBLEMATIKA NAZIVA ........................................................................10
6. OBILJEŽJA FRAZEMA .................................................................................................. 12
7. TEORETIČARI I KLASIFIKACIJA FRAZEMA U POLJSKOJ FRAZEOLOGIJI ...... 15
8. SOMATSKA FRAZEOLOGIJA ...................................................................................... 17
8.1. Podrijetlo somatskih frazema .................................................................................... 19
8.1.1. Biblijski frazemi .............................................................................................. 19
8.1.2. Antički frazemi ................................................................................................ 20
8.1.3. Nacionalni frazemi .......................................................................................... 20
8.1.4. Internacionalni frazemi .................................................................................... 21
8.2. Somatski frazemi i spol ............................................................................................. 21
8.3. Simbolika somatske sastavnice jezik ......................................................................... 22
9. KONCEPTNA ANALIZA SOMATSKIH FRAZEMA ................................................... 23
9.1. Frazemi koji se odnose na čovjeka ........................................................................... 24
9.1.1. Frazemi kojima se opisuju čovjekove osobine ................................................ 24
9.1.1.1. Sklonost ogovaranju ............................................................................ 24
9.1.1.2. Brbljavost ............................................................................................. 26
9.1.1.3. Brzopletost ........................................................................................... 26
9.1.1.4. Slatkorječivost ..................................................................................... 27
9.1.1.5. Elokventnost ........................................................................................ 27
9.1.1.6. Nepromišljenost ................................................................................... 28
9.1.2. Frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega
djelovanja ............................................................................................................ 29
9.1.2.1. Smrt, samrt, umiranje .......................................................................... 29
9.1.3. Frazemi kojima se opisuje čovjekovo ponašanje i međuljudski odnosi .......... 29
9.1.3.1. Šutnja .................................................................................................. 29
1
 9.1.3.2. Govor ................................................................................................... 32
9.1.3.2.1. Govor bez okolišanja, iskren govor ......................................... 32
9.1.3.2.2. Poticaj za govorenje ................................................................. 33
9.1.3.2.3. Međusobno razumijevanje ....................................................... 34
9.1.4. Frazemi kojima se opisuje čovjekov govor ......................................................35
9.1.4.1. Problem s govorenjem (izgovaranjem) ..........................................35
10. RJEČNIK HRVATSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA SASTAVNICOM JEZIK ......38
11. RJEČNIK POLJSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA SASTAVNICOM JĘZYK ......... 41
12. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 46
LITERATURA .........................................................................................................................48

2
 1. UVOD

Predmet proučavanja ovog rada su frazemi sa somatskim sastavnicama jezičina i jezik

u hrvatskom i sa somatskim sastavnicama jęzor, języczek i język u poljskom jeziku, a koji se
odnose na čovjeka. Korpus frazema koji će biti prikazan u ovome radu ekscerpiran je iz
hrvatskih i poljskih frazeoloških rječnika, hrvatskih i poljskih jednojezičnih rječnika i općih
rječnika. Analiza će obuhvatiti 104 frazema, od toga 39 hrvatskih i 65 poljskih frazema.
Osnovni je cilj rada sustavno prikazati značajke hrvatske i poljske somatske frazeologije,
pružiti uvid u nastanak somatskih frazema sa sastavnicom jezik, ukazati na njihovo podrijetlo
i zastupljenost unutar frazeologije te poredbenom konceptnom analizom frazema ukazati na
sličnosti i razlike dvaju slavenskih jezičnih frazeoloških sustava.
Rad je koncipiran na način da su prvo iznesene teorijske postavke vezane uz nastanak i
razvoj hrvatske i poljske frazeologije, a zatim se obrađuju frazemi sa somatskom sastavnicom
jezik unutar teorijskih postavka somatske frazeologije, što je najtemeljitije obrađeno u
radovima Anne Tyrpe i Barbare Kovačević.
Proučavaju se frazemi u užem smislu, što podrazumijeva frazeme koji su potpuno ili
djelomično desemantizirani (usp. Vidović Bolt 2011: 11).
Nakon teorijskog dijela i definicija, slijedi konceptna analiza hrvatskih frazema sa
sastavnicama jezičina i jezik te poljskih frazema sa sastavnicama jęzor, języczek i język kojom
će biti prikazana tematsko-značenjska područja unutar kojih se grupiraju pojedini frazemi.
Sam naziv „konceptna“ preuzet je iz knjige Ivane Vidović Bolt (2011.), premda neki raniji
radovi koriste naziv „konceptualna“. Budući da svrha konceptne analize nije cjelovit popis
koncepata i frazema, u njoj neće biti obuhvaćeni svi frazemi sadržani u korpusu, već samo oni
čija se značenja mogu objediniti u odgovarajuće koncepte.
Rad završava rječnikom hrvatskih i poljskih frazema sa somatskim sastavnicama
jezičina i jezik, odnosno jęzor, języczek i język koji je koncipiran prema načelima suvremene
frazeografske obrade. Rječnik hrvatskih frazema broji 1 frazem sa somatskom sastavnicom
jezičina i 38 frazema sa somatskom sastavnicom jezik, dok rječnik poljskih frazema sadrži 7
frazema sa somatskom sastavnicom jęzor, 4 frazema sa somatskom sastavnicom języczek te
54 frazema sa somatskom sastavnicom język.

3
 2. JEZIK KAO OSNOVA FRAZEOLOGIJE

Jezik je blisko povezan s čovjekovim opažanjem i mišljenjem, svjesno ili nesvjesno

klasificira stvarnost koja ga okružuje. Opažajući samo dio te stvarnosti, razlikuje stvari i
pojave, označava ih različitim nazivima te na taj način oblikuje leksik jezika. Tyrpa (2005:
16-17), osvrćući se na ove činjenice, obraća pozornost na dva aspekta povezanosti jezika i
misli. Prije svega zapaža utjecaj materinskog jezika na način razmišljanja čovjeka koji se tim
jezikom služi i koji je u njemu odgojen, a zatim i „trajnost kodiranih shema mišljenja jezične
zajednice koje su u jeziku kodirane kroz stoljeća“. Iz navedenog proizlazi da zapravo jezik
klasificira ljudsku stvarnost te u određenoj mjeri ograničava našu percepciju svijeta.

Tyrpa (2005: 18) nadalje, napominje kako je jedan od zadataka lingvistike očitati
ustaljene slike svijeta u svakom jeziku, do kojih je čovjek došao praktičnim i teoretskim
upoznavanjem svijeta. Jezik, također, u sebi sadržava i vrijednosne sudove tih slika, čiji su
nosioci stereotipi koji se manifestiraju na verbalan način.

Kao „klasifikator iskustva“ (Tyrpa prema Wierzbickoj 1967: 158), jezik je stvarajući
stereotipe i percepcije utjecao i na nastanak frazeologije.

3. DEFINICIJA FRAZEOLOGIJE

Razvoj frazeologije započeo je sredinom prošlog stoljeća, kada je 1947. godine V. V.

Vinogradov objavio rad Osnovni tipovi frazeoloških jedinica u ruskom jeziku. Jedna je od
najmlađih lingvističkih disciplina, a razvila se iz leksikologije.

Željka Fink Arsovski (2002: 5) frazeologiju definira kao prvenstveno lingvističku, ali i
kulturološki mnogoslojnu disciplinu koja se može promatrati iz mnogih kutova. Barbara
Kovačević (2006: 3) upozorava kako je sam njezin naziv dvoznačan, odnosno da se njime s
jedne strane naziva jezikoslovna disciplina koja proučava ustaljene izraze čvrste strukture
(frazeme) i koja se u drugoj polovini 20. stoljeća razvila u samostalnu disciplinu, iako je zbog
prirode predmeta i metoda istraživanja ostala u uskoj svezi s leksikologijom, dok se s druge

4
strane njome imenuje ukupnost frazema jednoga jezika, raspoređenih prema različitim
kriterijima, a samim time i pojedinih pisaca koji pripadaju odgovarajućemu jezičnomu krugu.

Hrvatska enciklopedija (2002: 43) navodi da termin frazeologija (grč. phrásis 'izraz',
lógos 'riječ, govor') ima dva značenja. Prvo se odnosi na „znanstvenu disciplinu, dio
lingvistike, u kojoj se proučavaju i opisuju frazemi ili frazeologizmi, tj. ustaljeni višečlani
izrazi u jeziku koji se u govoru reproduciraju kao cjelina i kod kojih značenje nije zbroj
značenja pojedinih sastavnica“, dok drugo predstavlja „način i tehniku izražavanja, odnosno
strukturiranja teksta koji su svojstveni nekom piscu.“

Prema Aniću (2003: 330), frazeologija označava: 1. a) ukupnost fraza, izraza, uzrečica
i poslovica jednoga jezika ili idioma b) dio lingvistike koji proučava frazeme, 2. način
izražavanja svojstven jednoj osobi, društvenom sloju, ideologiji itd.

Antica Menac (2007: 15-16), promatrajući frazeologiju kao sveukupnost frazeoloških

sredstava jezika, navodi da „frazeologiju jednog jezika tvore izrazi čvrsto vezane strukture,
nastali na različite načine i pridošli iz različitih izvora, koji svi zajedno na specifičan način
zrcale i ilustriraju tip mišljenja, odnos prema stvarnosti, povijesne reminiscencije, povezanost
s okolnim svijetom i još mnogo toga što je za jednu jezičnu zajednicu karakteristično.“

Fink Arsovski (2002: 5) definira višeznačni naziv frazeologije kao lingvističke

discipline koja se bavi ustaljenim izrazima čvrste strukture i frazeologije kao ukupnosti
frazema raspoređenih prema različitim kriterijima: prema sastavnicama kojeg semantičkog
polja (primjerice zoonimna i somatska frazeologija), prema podrijetlu i proširenosti uporabe
(internacionalna, nacionalna i posuđena frazeologija), prema vremenskoj raslojenosti
(arhaična frazeologija), prema području raslojenosti (dijalektna i regionalna frazeologija) i
prema zastupljenosti kod pojedinih pisaca. U okviru frazeologije, shvaćene u drugom
značenju, proučavaju se različite strukture frazeoloških tipova: glagolski, imenički, poredbeni
i drugi frazemi.

Ivana Vidović Bolt (2011: 16) nadalje navodi kako se frazeologija kao jezikoslovna
disciplina može promatrati na sljedeća dva načina: u užem i širem smislu. Tako se „pod
frazeologijom u užem smislu razumijevaju neslobodni skupovi riječi koji se reproduciraju u
gotovu obliku ustaljenu dugom uporabom. Sastavnice takvih skupova riječi desemantizirane
su u manjem ili većem stupnju pa značenje pojedinačne frazeološke jedinice ne odgovara
zbroju značenja svih sastavnica. Sastav i redoslijed sastavnica tih frazema uglavnom je
5
stabilan i nepromjenjiv.“ Frazeologija u širem smislu obuhvaća skupove riječi koji se po
svojim obilježjima razlikuju od frazema u užem smislu jer sastavnice takvih skupova riječi
nisu desemantizirane ili su samo djelomično desemantizirane. „Frazemi koji pripadaju
frazeologiji u širem smislu ne odlikuju se konotativnim značenjem i ekspresivnošću, kao ni
idiomatičnošću. Takve frazeme karakterizira ustaljenost izraza, čvrsta struktura i cjelovitost
(Vidović Bolt prema Fink 2002: 7) i najčešće su to terminološki izrazi (termini) koji pripadaju
određenom području.“

Rezimirajući ranije navedeno, zamjećujemo da se frazeologija kao znanstvena

disciplina proučava s lingvističkog i kulturološkog aspekta. Kod spomenutih autora naglasak
je na lingvističkom aspektu, s time da Menac nije razdvojila jedan koncept od drugoga, nego
ih je povezala na način da jedan drugoga upotpunjuju. Osim toga, frazeologija se kao
jezikoslovna disciplina može promatrati i na druga dva načina, čiji opis donosi Vidović Bolt,
a to je u užem i u širem smislu.

4. RAZVOJ FRAZEOLOGIJE

Zanimanje za predmet frazeologije, navodi Filaković (2008: 38), „javlja se još u

srednjem vijeku kada se 1500. pojavila prva zbirka o neraščlanjivim svezama riječi
(poslovice, uzrečice i veze riječi prenesenoga značenja zapisane u tekstovima raznih pisaca ili
primjenjivane u latinskome i grčkome jeziku) Erazma Roterdamskoga.“ Taj se primjer slijedi
i u 16 st. prikupljanjem narodnih uzrečica u brojnim europskim zemljama pa je tako došlo do
razvoja paremiologije, discipline koja se razvila unutar folkloristike, a podrazumijevala je
prikupljanje i objašnjavanje proverbija, narodnih poslovica te uzrečica, odnosno jedinica
jezika koje danas ubrajamo u frazeme.

Za razvoj i osamostaljenje frazeologije kao jezikoslovne discipline zaslužno je rusko

jezikoslovlje 20. stoljeća (Šanski, Rozenzon, Telija, Molotkov, Mokienko). Utemeljiteljem
slavenske frazeologije smatra se V. V. Vinogradov, iako se već 1931. godine E. D. Polivanov
zalagao za njezino osamostaljenje (usp. Kovačević 2006: 3-4). Nakon Vinogradovljeva rada,
zanimanje za frazeologiju proširilo se i po ostalim slavenskim zemljama. Turk (2002: 30)
spominje kako su „brojni teorijski radovi i rječnici u ruskoj lingvistici, a ubrzo i u ostalim
6
slavenskim jezicima potpomogli emancipaciju frazeologije kao samostalne lingvističke
discipline“.

4.1. Razvoj hrvatske frazeologije

Frazeologija se u Hrvatskoj počela proučavati krajem šezdesetih godina dvadesetog

stoljeća, a temelje joj je postavila Antica Menac primjenjujući ruske teorijske frazeološke
postavke. Zajedno sa suradnicima, uglavnom rusistima, Menac je inaugurirala Zagrebačku
frazeološku školu. Istaknuta predstavnica te škole također je i Željka Fink Arsovski, autorica
brojnih priloga o komparativnoj te kognitivnoj hrvatsko-ruskoj frazeologiji. Od velikog
značaja je njezina knjiga Poredbena frazeologija, koju se smatra prvom knjigom o teoriji i
praksi u frazeologiji suvremenoga hrvatskog jezika (usp. Turk 2002: 30).

Prvi frazeološki rječnik značajan za hrvatsku frazeologiju bio je dvosveščani

dvojezični rječnik pod uredništvom Antice Menac Rusko hrvatski ili srpski frazeološki rječnik
čiji je prvi svezak izdan 1979., a drugi 1980. godine. Nakon toga izdani su brojni dvojezični i
trojezični rječnici iz serije Mali frazeološki rječnici poput Menac-Pintarić: Hrvatskosrpsko-
poljski frazeološki rječnik, Menac-Vučetić: Hrvatskosrpsko-talijanski frazeološki rječnik,
Menac-Sesar-Kuchar: Hrvatsko-češko-slovački frazeološki rječnik i td. 1982. godine izdan je
Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika Josipa Matešića, a prvi frazeološki rječnik
hrvatskoga jezika autora Antice Menac, Željke Fink Arsovski i Radomira Venturina izdan je
2003. godine pod nazivom Hrvatski frazeološki rječnik. 1

U posljednjih nekoliko desetljeća raste zainteresiranost za frazeologiju, o čemu

svjedoče, osim brojnih frazeoloških rječnika, brojne studije, frazeološki referati te radovi i
članci u knjigama i časopisima.

1
http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=479:hrvatski-
frazeoloki-rjenik&catid=39:prikazi-kritike&Itemid=48 (14. 2. 2012.)
7
 4.2. Razvoj poljske frazeologije

Poljska se frazeologija također razvila iz ruske teorije V. V. Vinogradova, čija je

koncepcija proizašla iz one Charlesa Balleya 2. Vinogradovljeva koncepcija bila je prvi
ozbiljan pokušaj sistematizacije, analize i opisa frazeološkog fonda ruskog jezika. Sadrži u
sebi podjelu prema semantičkom kriteriju na tri skupine jedinica. No, prema Wojciechu
Chlebdi (2003: 19), upravo se uzimanje semantičkog kriterija kao osnove za podjelu pokazalo
kao najslabija strana, ne samo zbog toga što osnova te koncepcije, tj. pojam „semantičke
povezanosti sastavnica“, kod Vinogradova nije metaforički dešifrirana, već i stoga što ona
sama ne raspolaže dovoljno objektivnim pojmovnim i operacijskim aparatom. Prema njegovoj
se koncepciji frazeološke sveze dijele na stałe (frazemi sraslice) i luźne (slobodni frazemi).
Stalne sveze riječi on naziva frazeologizmy.

Druga struja koja je utjecala na poljsku frazeologiju vezana je uz Jewgenija D.

Polivanova, koji je iza sebe ostavio mnogo opaska i primjedaba o prirodi frazeologije.
Chlebda ovdje posvećuje pažnju položaju frazeološke jedinice u situacijskom kontekstu, u
kojem je ona „jedinica tipičnog dijaloga, iz čega se uočava sociolingvistički i pragmatični
aspekt frazeologije“ (Chlebda 2003: 21).

Radovi koji su nastali pod utjecajem Vinogradova bave se analizom frazeoloških

jedinica obično izvan situacijskog konteksta, a koje su odvojene od govornog čina i
govornika. Za Polivanovljevu struju karakterističan je proces analize „od teksta do rječničkog
oblika“, dok se Vinogradovljeva struja posvećuje rječničkim opisima oblika frazeoloških
jedinica (usp. Chlebda 2003: 21).

Registrom već poznatih frazeoloških sveza bavili su se razni rječnici poljskog jezika,
poput, na primjer, rječnika Knapiusza (XVI. st.), Troca (XVIII st.), Lindea (poč. XIX st.).
Prilično bogatu frazeologiju donosi Słownik języka polskiego Karłowicza-Kryńskog-
Niedźwiedzia, u osam svezaka. Ipak, najpotpuniju sliku frazeologije 18. i 19. st. donosi
Słownik języka polskiego pod redakcijom W. Doroszewskog. Dobór wyrazów R. Zawilińskog,
kao i Słownik wyrazów bliskoznacznych S. Skorupke također sadrže brojan frazeološki
materijal. Prvi rječnik u potpunosti posvećen frazeologiji, Słownik frazeologiczny A.
Krasnowolskog koji je u kasnijim izdanjima nadopunio M. Arcta, izdan je 1898. godine (usp.
Skorupka 2002: 5, 6). Sljedeći važan rječnik, koji je u ovome radu korišten kao osnova za
2
Vinogradovljev učitelj; prvi je ukazao na značenjske strukture frazema i napravio prvu klasifikaciju.
8
stvaranje korpusa poljskih frazema sa sastavnicom jezik, rječnik je Stanisława Skorupke koji
sadržava opširan frazeološki materijal sadržan u poljskom jeziku od polovice XVIII st.

Sam izraz frazeologizam u poljskom jeziku prvi se put pojavljuje u Vilnskom rječniku
u 19. stoljeću, točnije 1861. godine, a u tom je stoljeću izdan i prvi leksikografski rad o
poljskoj frazeologiji. Prema Chlebdi (2003: 26) poljska se frazeologija danas prije svega veže
uz ime Stanisława Skorupke, a karakteristična je po svojoj unutarnjoj suprotnosti. Može se
reći da je izrasla iz teorije V. V. Vinogradova, ali i u određenim elementima osjeća se utjecaj
Polivanovljeve teorije. Skorupka, kao i Vinogradov, frazemske sveze dijeli prema
semantičkom kriteriju. Ono što Chlebda (2003: 28) posebno ističe i što smatra najvažnijim u
Skorupkinom konceptu jest upravo njegova ranije spomenuta proturječnost, a odnosi se na to
da Skorupka riječ ne smatra autonomnom jedinicom, nego fundamentalnim elementom
frazeologije te smatra da su slobodne sveze riječi frazeološkog karaktera. Ovaj koncept
frazeologije pronašao je svoje mjesto u suvremenim konceptima, između ostalih, Andrzeja
Marije Lewickog i Andrzeja Bogusławskog te Stanisława Bąbe i njegovog učenika Jarosława
Libereka.

Lewicki, kako navodi Chlebda (2003: 28), smatra kako je frazeologija „znanost s
mnoštvom aspekata“ te da ne postoji univerzalna frazeologija. Razradio je pravila sintaktičke
frazeologije kao „neodvojivog dijela sintaktičko-semantičke interpretacije iskaza“. Prema
njemu, sintaktička frazeologija predstavlja frazeologiju primatelja, dok se frazeologija
govornika služi dvama osnovnim pojmovnim razredima. To su stereotipi, sveze riječi
proizvedene iz sjećanja te konstrukcije, sveze riječi nastale u procesu sinteze.

Bogusławski je, opisuje dalje Chlebda (2003: 29), osmislio „postulat odvajanja,
sustavnog sakupljanja i opisa jezičnih jedinica, nezabilježenih u osnovnim izvorima“. Ovaj se
postulat nadovezivao na teorijske postavke, među kojima se na važnom mjestu nalaze svjesno
izostavljene suprotnosti leksika i frazeologije. Ono, dakle, što prema Bogusławskom odlučuje
o priznavanju određene jezične činjenice kao „jezične jedinice“ jest prije svega njezina
„činjeničnost“, pripravnost, odnosno obnovljivost u govoru, bez obzira ima li ta formalna
pojava oblik riječi, skupine riječi ili rečenice. Bogusławski koristi termin wyrażenie
odnotowywane – izraz koji je negdje u tom obliku zabilježen (u rječnicima, udžbenicima i dr.)
– koji prema njemu predstavlja svezu riječi, čija karakteristika zahtijeva individualno

9
ukazivanje na sastavne riječi i njihovu eventualnu alternativnu zamjenu. Za sve takve jedinice
koje imaju takvo značenje, Bogusławski koristi termin „frazeologija“.

5. FRAZEM – PROBLEMATIKA NAZIVA

Menac (2007: 9) u Hrvatskoj frazeologiji sveze riječi dijeli prema značenju na

slobodne i frazeološke. Dok je u slobodnim svezama značenje cijele sveze jednako zbroju
pojedinačnih značenja svih sastavnica, u frazeološkim svezama dolazi do „gubitka značenja
svih ili nekih sastavnica (bar jedne od njih) pa značenje cijele sveze ne proistječe iz značenja
pojedinih sastavnica, a one se rabe i reproduciraju u gotovu obliku (npr. puče glas 'pronijela
se vijest')“.

Frazeološka se sveza još naziva frazemom, a frazem čini osnovnu jedinicu

frazeološkog jezičnog sustava. Frazem, međutim, semantičkom pretvorbom može nastati i iz
slobodnih sveza riječi, koje u tom slučaju mijenjaju svoje značenje i postaju frazemske
komponente s novim značenjem, tj. dolazi do desemantizacije (potpune ili djelomične)
komponenata. No, u dubinskoj strukturi ostaje pozadinska slika, odnosno semantički talog
koji utječe na stvaranje, ali sudjeluje i u dešifriranju frazeološkog značenja.

Menac (2003: 6) u Hrvatskom frazeološkom rječniku definira frazeme kao „ustaljene

sveze riječi koje se upotrebljavaju u gotovu obliku, ne stvaraju se u tijeku govornoga procesa,
i kod njih je bar jedna sastavnica promijenila značenje, tako da značenje frazema ne odgovara
zbroju značenja njegovih sastavnica“. Frazemi su, prema Matešiću (1982: 6), definirani i „kao
jedinice jezika značenjskoga karaktera koje se kao cjelina reproduciraju u govornome aktu,
raspolažući pri tome najmanje dvjema punoznačnim (autosemantičkim) riječima, od kojih
barem jedna upućuje na semantičku pretvorbu, jedinice koje, zbog sposobnosti uklapanja u
kontekst, poput svake druge riječi, mogu vršiti sintaktičku funkciju u rečenici“.

Premda u hrvatskom jezikoslovlju postoje brojni izrazi koji označuju osnovnu jedinicu
frazeologije, među autorima frazeoloških radova pretežito je zastupljen termin frazem. Prvotni
je termin frazeologizam prihvaćen pod utjecajem ruske frazeologije, a uklapa se u tvorbeni
niz: frazeologija, frazeolog, frazeološki, a termin frazem nastao je analogijom prema nazivima

10
drugih lingvističkih jedinica poput fonema, morfema, leksema, semema te se češće rabi u
znanstvenoj literaturi (usp. Vidović Bolt 2011: 17).

Terminološko određenje frazeoloških jedinica u sebi sadrži brojna nastojanja stranih i

domaćih frazeologa pri njihovu objašnjavanju. Najčešće upotrebljavani nazivi za frazeološku
jedinicu su: fraza, frazem, frazeologem, frazeologizam i idiom za koje se isprva samo činilo
da označuju istu leksičku pojavnost, ali su se s vremenom počeli razlikovati (usp. Kovačević
2006: 6).

Govoreći o nastanku naziva osnovne frazeološke jedinice frazema, Kovačević (2006:

6-7) donosi kratak povijesni osvrt na njegovu etimologiju koja je 50-ih i 60-ih godina 20.
stoljeća počela nazivom fraza, nazivom koji se nalazi „u američkom jezikoslovlju kao izraz za
svezu riječi u sintaksi, a danas nosi negativnu konotaciju te u hrvatskoj znanstvenoj uporabi
nije naišao na razumijevanje ili prihvaćanje“. Ista sudbina snašla je i nazive frazeologem i
frazeologizam, a s njima se paralelno u američkoj, ruskoj i njemačkoj literaturi pojavio naziv
idiom koji se pak odnosi na značenje višerječnih jedinica na dvije razine – doslovnom i
prenesenom značenju - te on označava tek jednu vrstu frazeoloških jedinica, onih s isključivo
konotativnim značenjem. Kako je s vremenom frazeologija kao zasebna jezikoslovna
disciplina napredovala i razvijala se, tako je njezina osnovna jedinica i kod nas dobivala
različite nazive od koji su prevladavali i zadržali se nazivi frazeologizam i frazem.

Poljska frazeološka terminologija vezana je uz klasifikacije pojedinih autora. Dok

Skorupka smatra nevažnim terminološko određenje frazeološke jedinice, Bąba (Bąba 1986: 9)
navodi da smisao frazema ne proizlazi iz doslovnog značenja pojedinih riječi od kojih se
sastoje, nego iz povijesti jezika, kulture, književne tradicije, a također i iz situacije u kojoj su
bili upotrijebljeni. On kao predmet istraživanja frazeologije navodi dvije vrste ustaljenih
sveza riječi. Prve su sveze riječi čije značenje ne proizlazi iz sveukupnog značenja sastavnica,
niti iz značenja bilo koje sastavnice promatrane zasebno, a druge su sveze riječi čije značenje
proizlazi iz ukupnog značenja sastavnica, ali na način da najmanje jedna od sastavnica ima
svoje osobito značenje. Za oba tipa sveza riječi upotrebljava nazive frazeologizm i jednostka
frazeologiczna. Lewicki i Pajdzińska (1993: 307) frazeologizme određuju kao „društveno
ustaljene sveze riječi, koje ukazuju na određenu neregularnost, npr. u njihovom sastavu
pojavljuju se riječi ili forme riječi koje ne ulaze u slobodne tvorbene sveze; značenje
frazeologizma ne proizlazi iz značenja sastavnica; narušena su pravila povezivanja riječi.

11
Takve neregularnosti, koje se često zajedno pojavljuju, uzrokuju da se frazem mora u cijelosti
zapamtiti, međutim, ne proizlaze iz pravila tvorbe jezičnih sveza, koje omogućuju tvorbu
beskonačnih skupova rečenica i sintaktičkih skupina. Frazeološke sveze koje su u određenom
trenutku prisutne u jeziku izbrojive su i moguće ih je opisati, slično kao i riječi u rječničkom
obliku, a ne kao regularne sveze riječi, pomoću gramatičkih pravila i paradigma“.

Ukratko, od začetaka frazeologije kao zasebne znanstvene discipline u Hrvatskoj,

brojni su jezikoslovci pokušavali odrediti naziv osnovne frazeološke jedinice. Danas je među
hrvatskim autorima frazeoloških radova najzastupljeniji naziv frazem, koji je zamijenio
prethodni naziv frazeologizam. Takav se termin, točnije frazeologizm, najčešće koristi u
poljskoj frazeologiji za označavanje osnovne frazeološke jedinice.

6. OBILJEŽJA FRAZEMA

Promatrajući obilježja frazema, Turk i Opašić (2008: 19) obraćaju pozornost na

kulturološki aspekt frazeologije na koji se poziva Fink govoreći o značajkama frazema s
obzirom na druge jezične jedinice, ističući tako „njihovu specifičnost i izvornost za svaki
jezik jer su nastali iz posebnosti kulture naroda kojoj taj jezik pripada“.

Frazemi su, prema Menac (2003: 6), ustaljene sveze riječi koje se upotrebljavaju u
unaprijed određenom gotovom obliku, do njihovog stvaranja ne dolazi tijekom govornog
procesa, a struktura im je u pravilu čvrsta, tj. njihovo značenje ne proizlazi iz zbroja značenja
njihovih sastavnica kao niti iz značenja pojedinih sastavnica.

Međutim, bez obzira na to što je struktura frazema često toliko čvrsta da se u njemu
pojedina sastavnica ne može zamijeniti drugom riječju, ipak se kod nekih frazema pojedina
sastavnica može zamijeniti sinonimom, semantički bliskom riječju ili riječju bliskom po sferi
upotrebe. Katkad dolazi do zamjene jedne od sastavnica riječju potpuno suprotnog značenja
ili pak u frazemu, identičnom po značenju i strukturi, nalazimo različite riječi istoga značenja
koje potječu iz različitih krajeva, dijalekata. Postoje i zamjene na gramatičkoj osnovi, kao što
su zamjene glagola svršenog i nesvršenog oblika ili promjene gramatičkih oblika, zatim
zamjene koje se odnose na istu osnovnu sliku, ali je odnos subjekta i objekta radnje različit te

12
zamjene pomoću riječi suprotna značenja (usp. Menac 2007: 12). Osim već navedenog,
Menac (2007: 15) ističe još dvije važne značajke frazema. Jedna je da imaju uglavnom
stabilan red riječi, a drugi se odnosi na opseg frazema. Najmanji mu je opseg kad se sastoji od
jedne samostalne i jedne pomoćne riječi, a najveći opseg frazema nije određen.

Fink (2002: 6-7) ističe cjelovitost i čvrstu strukturu frazema, njegovu ustaljenost
odnosno reproduktivnost, zatim navodi da frazem vrši sintaktičku funkciju u rečenici ili
funkcionira kao samostalna rečenica, navodi njegovu slikovitost odraženu u semantičkom
talogu, ekspresivnost te, najčešće negativno, konotativno značenje.

Lewicki i Pajdzińska (usp. Vidović Bolt 2004: 14) ističu da su frazemi društveno
ustaljene sveze riječi koje karakterizira neregularnost, tj. u njihovom se sastavu javljaju riječi
ili oblici riječi koji ne ulaze u sintaktičke sveze, zatim značenje frazema ne proizlazi iz
značenja njegovih sastavnica, a načela povezivanja riječi su narušena.
Matešić (1982: 6) kao temeljna obilježja frazema navodi:

– reproduciranje - frazem se javlja u gotovu obliku, kao čvrsta veza riječi ustaljena
dugom uporabom
– formalno ustrojstvo - frazem je neraščlanjiv skup riječi koji se sastoji od najmanje
dviju punoznačnih riječi
– idiomatičnost - semantička pretvorba najmanje jednoga člana čvrstog skupa riječi,
tako da značenje frazema nikad ne odgovara zbroju značenja njegovih članova
– uklapanje u kontekst - frazem se u rečenici javlja kao njezin prosti član, tj. frazem
nije skup riječi u vidu vlastitog teksta.

S obzirom na sve navedene značajke, Vidović Bolt (2004: 15-16) zaključuje da

frazeme odlikuju:
– čvrsta struktura - stabilna, ustaljena leksička veza koja je uglavnom nepromjenjiva
– reproduktivnost - ponavljanje ustaljene i čvrste veze leksema koja se gotovo
redovito ponavlja u neizmijenjenu obliku i sastavu kao rezultat dugotrajne uporabe. Pojedini
se članovi mogu izmjenjivati, ali samo ako su posrijedi varijantne sastavnice
– formalno ustrojstvo - veza se sastoji od najmanje dvaju leksema, tj. dviju
frazeoloških sastavnica. To mogu biti najmanje jedna punoznačna i jedna ili više
sinsemantičkih riječi (veznik i imenica – kao grom; prijedlog i imenica - po świńsku

13
[postąpić, zachować się]) ili dvije punoznačne riječi (dvije imenice - krava muzara; pridjev i
imenica - stara koka; glagol i imenica – gnjaviti mačiće; prilog i glagol - konjski raditi i sl.).
– posebno značenje ili idiomatičnost - značenje frazema nije zbroj značenja
pojedinačnih leksema, nego značenje frazema kao cjeline
– slikovitost - gotovo svaki frazem otkriva i sliku koja upućuje na njegovo značenje
– ekspresivnost i konotativno značenje
– mogućnost uključenja u sve sintaktičke funkcije – mogućnost uvrštenja frazema u
kontekstualne cjeline kao samostalnih rečenica ili dijela rečenice (Vidović Bolt prema Fink
2001:6; Samardžija 1995:84)
– otežana mogućnost prevođenja

Ukratko, frazem je višečlana jezična jedinica koja se u govoru uvijek koristi kao
cjelina, tj. na isti način i ima uvijek isti sastav frazeoloških sastavnica. Najmanje se sastoji od
jedne samostalne i jedne pomoćne riječi. Veza među sastavnicama frazema je slobodna
(nemaju logičnu povezanost).
Frazemi su nastali usmenom i pismenom predajom. Razvrstavaju se prema vrsti
punoznačnica u frazemu. Zbog toga se prema vrsti riječi kojoj pripada središnja punoznačnica
dijele na: imeničke, glagolske, pridjevske, priložne.

Već je ranije spomenuta podjela frazeologije na onu u užem i širem smislu, a sukladno
tome i frazemi se dijele na frazeme u užem smislu (izričaji) i frazeme u širem smislu
(lokucije) (usp. Filaković 2008: 40).
Filaković (2008: 40) napominje kako neki frazeolozi navode još neke značajke
frazema koje su česte premda ne i obavezne, poput metaforičnosti, neprobojnosti,
emocionalnosti, nepredvidivosti, nacionalnog karaktera i td.
Sam karakter frazema ovisi o njegovu podrijetlu s obzirom na jezik u kojem je nastao,
ali i o izvoru iz kojeg je preuzet. Menac (2007: 16) prema tome izdvaja nacionalne frazeme
(npr. u hrv. zbogom diko, udariti u druge diple), zatim posuđene frazeme koji mogu, ali ne
moraju biti prilagođeni jeziku koji ih je posudio (npr. u hrv. alfa i omega, željezna zavjesa).
Neki su frazemi nastali na bazi citata iz književnih i drugih djela, napisanih na jeziku koji ih
upotrebljava ili prevedeni s drugih jezika, neki su uzeti iz narodne književnosti, dok neki vode
podrijetlo iz različitih znanosti ili područja ljudske aktivnosti te iz različitih žargona.

14
 Po svojoj strukturi frazemi mogu odgovarati fonetskoj riječi, svezi riječi (u tom se
obliku frazemi najčešće javljaju, a odnos u svezi može biti ovisnog ili neovisnog tipa) ili
rečenici.
Milenko Popović (1980: 49) za frazem kaže da je „skup od najmanje dviju riječi koji
čini jezgru konfiguracije zajedno s obaveznim kolokatima, čiji se sadržaj nikada ne iscrpljuje
leksičkim značenjem njegovih elemenata i uvijek se može izreći još: ili jednom riječju, ili
skupom riječi, ili rečenicom, a upotreba kojega zavisi od govornikova izbora“.

7. TEORETIČARI I KLASIFIKACIJA FRAZEMA U POLJSKOJ

FRAZEOLOGIJI

U poljskoj frazeologiji ističu se tri teoretičara sa svojim klasifikacijama frazema -

Stanisław Skorupka, Andrzej Maria Lewicki te Stanisław Bąba.
Ukupnost sveza riječi, koje čine frazeologiju poljskog jezika Skorupka (1974: 6)
klasificira prema dvama različitim kriterijima: formalnom i semantičkom.
Vidović Bolt (2011: 24) posvećuje pažnju Skorupkinoj klasifikaciji prema formalnom
kriteriju koji podrazumijeva određivanje glavne sastavnice frazema pa tako „razlikuje tri tipa
frazema: wyrażenie – sveza imeničke strukture koju čine najmanje dvije punoznačne
sastavnice (biały kruk) ili jedna punoznačnica i jedna ili više nepunoznačnica (na bok, po
kryjomu), zwrot – sveza verbalnoga karaktera, tj. sveza riječi u kojoj glagol ima osnovnu
funkciju (gryźć się jak <dwa> psy <o kość>) i fraza – sveza imeničkih i glagolskih sastavnica
koje čine rečenicu (goi się (przysycha) jak na psie)“.
Skorupka (1974: 6) također napominje kako treba razlikovati pojmove fraza i
rečenica. Prema njemu u frazeologiju ubrajamo samo rečenice koje u određenoj mjeri imaju
stalan oblik te ih se u tom obliku i s istim poretkom riječi i koristi u govoru. Frazama se
ubrajaju svi oblici poslovica, sentencija, maksima, izreka i aforizama.
S obzirom na semantički kriterij, tj. s obzirom na stupanj povezanosti jedinica
frazeološke sveze, kako dalje navodi Vidović Bolt (2004: 17), Skorupka razlikuje sljedeće
frazeološke sveze: stałe – frazemi (sraslice)3 koji čine svojevrsne leksičke jedinice koje u
rečenici funkcioniraju kao pojedinačni leksemi; njihovo značenje je leksikalizirano te
značenje cjeline ne proizlazi iz ukupnosti značenja pojedinih sastavnica, łączliwe – frazemi

3
Prijevodi u zagradama preuzeti od Vidović Bolt (2004: 17)
15
(sintagme) čije su sastavnice povezanije, ali te sastavnice nisu podlegle leksikalizaciji te kod
njih može doći do zamjena sastavnica pri određivanju nekog pojma, npr. dobry (różowy,
świetny, zły) humor, luźne – (slobodne) frazeme čije sastavnice zadržavaju svoje značenje, a
promjenom jedne sastavnice mijenja se cjelokupno značenje frazeološke jedinice.
Skorupka, pojašnjava Vidović Bolt (2004: 17), navodi kako oštrih granica između
stałych i łączliwych sveza nema. Prema njemu, posrednu vezu čine npr. wyrażenia
gatunkujące. To su stalne sveze koje su nekada u razgovornom jeziku zamjenjivane jednom
ekvivalentnom riječju, kao na primjer aparat telefoniczny (telefon), aktor komiczny (komik) i
dr. Skorupka između sraslica i sintagmi smješta skupinu poredbenih frazema, kod kojih
usporedba ima oblik stereotipa, kao npr. blady jak kreda, biały jak śnieg; czerwony ja burak/
rak; wpaść jak po ogień.

Andrzej Maria Lewicki proširujući Skorupkinu klasifikaciju „razlikuje sljedeće tipove:

fraza – kompletne cjeline rečeničnoga sastava, koje ne zahtijevaju nikakvu nadopunu. U
takvu obliku čine dio cjelovita teksta ili su replike na dijalog (Szczęki opadają), zwrot –
frazeološke jedinice glagolske strukture (śpiewać baranim głosem), wyrażenia rzeczownikowe
– imeničke frazeološke jedinice (biały kruk), wyrażenia określające – frazeološke jedinice
koje određuju imenice, glagole, pridjeve i priloge (jaki taki, pierwszy lepszy, z duszą na
ramieniu, jak z krzyża zdjęty) i wskaźniki frazeologiczne – frazeološke jedinice koje imaju
pomoćnu funkciju prijedloga (w związku z czymś), veznika (albo... albo, zarówno ... jak i ...),
čestica (otóż to, rzecz jasna, że też, też mi coś)“ (Vidović Bolt 2011: 24).

Bąba kao predmet proučavanja frazeologije navodi dvije vrste ustaljenih sveza riječi:
- frazemi čije značenje ne proizlazi iz sveukupnog značenja sastavnica, niti iz značenja
bilo koje sastavnice promatrane zasebno

- frazemi čije značenje proizlazi iz ukupnog značenja sastavnica, ali na način da

najmanje jedna od sastavnica ima svoje značenje koje joj ne pripada u slobodnim,
privremenim svezama s drugim leksemima.
Za obje vrste frazeološke sveze Bąba koristi termin frazeologizm ili jednostka
frazeologiczna, a sraslice ili semantički nepravilne frazeme poput robić z gęby cholewę
terminološki razlikuje i naziva ih idiom i zwrot idiomatyczny (Vidović Bolt 2004: 19).

16
 Rezimirajući ranije navedeno, tri su istaknuta autora klasifikacija frazema u poljskoj
frazeologiji: Skorupka, Lewicki i Bąba. Skorupka se pri klasifikaciji frazema koristi
formalnim i semantičkim kriterijem. Prema formalnom kriteriju razlikuje sljedeće tipove
frazema: wyrażenie, zwrot i fraza, dok prema semantičkom kriteriju razlikuje stałe, luźne i
łączliwe. Njegovu klasifikaciju proširuje Lewicki koji razlikuje frazu, zwrot, wyrażenia
rzeczownikowe, wyrażenia określające te wskaźniki frazeologiczne. Bąba razlikuje frazeme
čije značenje ne proizlazi iz ukupnog značenja sastavnica i one čije značenje proizlazi iz
ukupnog značenja sastavnica, a pri tom se koristi terminima frazeologizm i jednostka
frazeologiczna.

8. SOMATSKA FRAZEOLOGIJA

Somatsku frazeologiju poljskog jezika podrobno je u svojoj istoimenoj knjizi temeljito

obradila Anna Tyrpa. Prema Tyrpi (1987: 30) nazivi dijelova tijela čine jednu od osnovnih
imeničkih skupina u svakom jeziku, o čemu svjedoči njihova učestalost, istupanje u
prenesenim značenjima i produktivnost. Nazivi ljudskog tijela imaju nominativnu funkciju,
tvore nazive predmeta i njihove dijelove 4, ali također služe pri određivanju apstraktnih
pojmova, kao na primjer ramię sprawiedliwości, głowa kościoła. Zbog toga su nastali brojni
derivati kojima se označavaju osjećaji, osobine, odnosi između predmeta, npr. rozsierdzić się,
żołądkować się, gardłować, jątrzyć, boczyć się, krewny, serdeczny, czołowy i sl.
Prvi koji se osvrnuo na korištenje naziva dijelova tijela u poljskoj frazeologiji, kako
navodi Tyrpa (2005: 31), bio je još 1905. godine Krasnowolski koji je dao najpotpuniji prikaz
ove skupine frazema. I Skorupka je također napominjao njihovu važnu ulogu, navodeći kako
su upravo nazivi dijelova tijela i organa u skupini imenica frazeološki najproduktivniji i to
zbog toga jer su oni prirodna sredstva čovjekovog djelovanja te prema tome čine prirodnu
osnovu metafore.
Tyrpa (1987: 27) napominje kako se još u Sovjetskom Savezu grupu ranije navedenih
stalnih sveza riječi označavalo nazivom somatska frazeologija (od grč. soma 'tijelo'), odnosno
da se frazem koji je u sebi sadržavao naziv dijela tijela nazivao somatski frazem. Tyrpa
smatra kako je u poljskom jeziku izraz somatizam češće korišten te ga ona koristi za
označavanje frazema koji u sebi sadržava naziv dijela tijela. Također navodi kako su somatski

4
npr. noga stołu, głowa kapusty, szyjka butelki i sl. (Tyrpa 2005: 30)
17
frazemi često predmet zanimanja lingvista, s obzirom na to da čine ograničenu skupinu i da se
na materijalu somatskih frazema istražuju različite frazeološke pojave.
Kovačević (2006: 15) definira somatske frazeme kao frazeme koji za barem jednu
sastavnicu imaju dio tijela te navodi da takvi frazemi čine jednu od najbrojnijih skupina
frazema u mnogim jezicima. Različite su definicije skupine somatskih frazema. Kovačević
(2006: 15) se upušta u problematiku određivanja somatskih frazema pa navodi da „jedni
frazeolozi somatskim frazemima smatraju samo frazeme koji za sastavnicu imaju dio ljudskog
tijela“, dok „drugi u somatsku frazeologiju uključuju i one frazeme koji za sastavnicu imaju
dio životinjskog tijela“, kao i to da jedni isključuju unutarnje organe jer nisu vidljivi oku, dok
drugi uključuju i „frazeme koji za sastavnice imaju apstrakcije poput duše ili uma“. Ipak,
zaključuje, da somatski frazemi „pokazuju emocionalne i mentalne sposobnosti čovjeka i
različite postupke ljudi koji odražavaju ljudske stavove prema unutarnjem čovjekovu svijetu i
naglašavaju ulogu tradicionalne simbolike pojedinih dijelova ljudskog tijela“.
Vidović Bolt (2011: 50) u knjizi Životinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji
povezuje zoonimske frazeme i somatizme navodeći kako je uloga somatizma koji je uz
zoonimsku sastavnicu prisutan u određenom frazemu uglavnom ekspresivne naravi, pridonosi
slikovitosti te ujedno ima ulogu intenzifikatora (npr. imati jezik kao krava rep).
Somatski frazemi, navodi Kovačević (2006: 16) uglavnom nastaju „frazeologizacijom
slobodnih skupova riječi ili sintagmi, koji se zbog česte uporabe i stanovite metaforičnosti
počinju realizirati kao ustaljeni i neslobodni leksički spojevi ili sintagme: držati jezik za
zubima, sklopiti oči…“. Metaforičkim putem može doći do semantičke preoblike
nefrazeologizirane sintagme. Tada njezino osnovno značenje, „motivirano leksičkim
značenjem njezinih sastavnica, postaje specifičan znak, ekspresivan naziv za neku pojavu,
aktivnost, situaciju“. Promjena značenja može biti motivirana s obzirom na „sličnosti opisanih
radnji, ponašanja i sl., zatim na osnovi kvalificiranja nekih osobina te usporedbe“. Frazemi
nastali ovim putem povezani su s pojavama u svakodnevnom životu, čovjekovom životnom
sredinom, njegovim razmišljanjima i osjećajima. Brojni su somatski frazemi motivirani
gestama i mimikom te tako reflektiraju govor čovjekova tijela.
Tyrpa se (1987: 34-35), pak, kako bi odredila tipove semema koji se najčešće
pojavljuju u nazivima dijelova tijela, služi analizom rječničkih definicija kroz koje iščitava tri
osnovna tipa informacija koje prenose: 1. obilježja poput: (dio tijela) prednji, srednji, bočni,
ispod, između, govore o položaju dijela tijela; 2. obilježja poput: (dio tijela) star, duguljast,
bez kose, pokretan, koji se otvara, govore o izgledu i pokretima; 3. obilježja poput: (dio tijela)
18
 u koji ulazi zrak, bez kojeg se ne može razmišljati, govore o funkcijama dijelova tijela. Ona
navodi kako ova obilježja odgovaraju sememima koje prema Wierzbickoj naziva
„topografski“ (grupa 1.), „anatomski/tjelesni“ (grupa 2.) i „funkcionalni“ (grupa 3.).
Međutim, kada se radi o konkretnim sememima unutar ovih grupa, Tyrpa proučava na koji je
način određena karakteristika dijela tijela utjecala na oblikovanje značenja određenog
frazema, odnosno za nju sememi imaju isključivo funkciju otkrivanja semantičke motivacije
frazema.
Kovačević (2006: 17) zaključuje da „oni izrazi koji još uvijek samo opisuju radnju i
oslanjaju se na govor tijela, odnosno zahtijevaju prilikom opisa izvršenje pokreta, ne mogu se
smatrati frazemima“.

8.1. Podrijetlo somatskih frazema

S obzirom na podrijetlo razlikujemo biblijske, antičke, nacionalne te internacionalne

frazeme sa somatskom sastavnicom. Kovačević (2006: 102) dodaje još skupinu slavenskih
frazema sa somatskom sastavnicom, kojima podrijetlo pronalazi u pričama iz slavenske
mitologije i koji su prisutni samo u slavenskim jezicima. Navedena podjela isključuje tu
skupinu zbog toga što skupina nacionalnih frazema u sebi objedinjuje i skupinu slavenskih
frazema, budući da hrvatski jezik, kao i poljski, pripada skupini slavenskih jezika pa time i
nacionalni frazemi obaju jezika pripadaju slavenskima.

8.1.1. Biblijski frazemi

Biblijske frazeme Vidović Bolt (2011: 44) dijeli u tri skupine:

- frazemi koji su preuzeti iz prijevoda Biblije kao citati ili parafraze, a status frazema stekli su
nakon završena procesa frazeologizacije,

- frazemi koji su nastali pod utjecajem biblijskih tekstova (prispodoba, podataka, simbola) i

- frazemi koji su posljedica specifičnoga ostvaraja u nekome jeziku pa su na taj način nastali
novi ustaljeni desemantizirani sklopovi od biblijskih izraza ili pak novi frazemi kojih je
značenje posve suprotno od izvornoga biblijskog značenja (Vidović Bolt prema Spagińska-
Pruszak 1998a: 79)

19
 Kovačević (2006: 102) navodi frazeme motivirane nekom biblijskom pričom, kao npr.
frazem oprati / prati ruke <od čega> koji je motiviran biblijskom pričom o Ponciju Pilatu koji
je demonstrativno oprao ruke od krivnje za Isusovu smrt, zatim frazem biti (stajati) na
staklenim (glinenim) nogama koji je motiviran biblijskom pričom o babilonskom caru
Nabukodonozoru koji je usnuo san o kipu s glinenim nogama kojega je slomio kamen. Iz
Staroga zavjeta Kovačević preuzima i frazem oko za oko, zub za zub koji je ujedno
internacionalnog karaktera. Upućuje na moguću dvostruku interpretaciju frazema posuti se /
posipati se pepelom <po glavi>, posuti / posipati pepelom glavu, čupati <sebi (si)> kosu
<na glavi> i to na temelju biblijskih prispodoba i na temelju drevnoga običaja trganja odjeće
i čupanja kose te posipanja pepelom. Kovačević navodi i frazeme koji su samo potvrđeni u
Bibliji, a nisu motivirani biblijskom pričom, kao na primjer odbiti od sise koga, ni vlas s glave
neće pasti (nije pala) komu, tvrda (kamena) srca.

8.1.2. Antički frazemi

„Antički frazemi su ustaljene desemantizirane sveze preuzete iz antičke kulture ili pak
motivirane brojnim antičkim simbolima i mitovima“ (Vidović Bolt 2011: 45). Kovačević
(2006: 102) zabilježava frazem Ahilova peta <čija>, koji je prisutan u mnogim europskim
jezicima te kao takav pripada skupini općeeuropskih frazema motiviranih mitološkom
ličnošću. Navodi još frazem visi mač nad glavom komu, koji vuče podrijetlo iz grčke
mitologije i priče o Damoklu.

8.1.3. Nacionalni frazemi

Prema Vidović Bolt (2011: 43) nacionalni frazemi su oni frazemi koji nastaju u jeziku
u kojem se upotrebljavaju, motivirani su kulturom, tradicijom i nasljeđem koje dotična
sredina njeguje, odražavaju specifičnosti određenoga naroda pohranjene u frazeologiji.
Kovačević (2006: 103) navodi kako je kod somatskih frazema „teško govoriti o njihovoj
ekskluzivnoj pripadnosti određenoj jezičnoj zajednici ili njihovu preuzimanju ili kalkiranju“, a
ako je do kalkiranja i došlo, „važno je da jezici pripadaju istoj kulturološkoj sferi koja čini
preuzimanje mogućim“.

20
 Vrlo je teško odrediti čvrstu granicu između nacionalnih i internacionalnih frazema.
Nacionalne frazeme, stoga, valja shvatiti uvjetno, jer neke frazeme pronalazimo u mnogim
jezicima te je njihovo ishodište teško odrediti, a zbog brojnih prijevoda i jezičnih doticaja,
mogu poprimiti status internacionalnih frazema.

8.1.4. Internacionalni frazemi

Internacionalni frazemi su „frazemi motivirani nekim povijesnim događajem, osobom

ili pojmom koji je nadrastao nacionalne granice unutar kojih je nastao i postao prepoznatljiv
pa zatim i prihvaćen kao dio frazeoloških sustava mnogih jezika“ (Kovačević 2006: 103).
Kovačević (ibid.) napominje kako mnogi biblijski i antički frazemi zbog svoje
rasprostranjenosti pripadaju ovoj skupini frazema te da je velik broj frazema sa somatskom
sastavnicom podudaran u mnogim jezicima pa im se, stoga, može dati internacionalni
karakter. Pritom ne znači, napominje Kovačević (ibid.) „da su oni prelazili iz jezika u jezik
što je ponekad i moguće“.

8.2. Somatski frazemi i spol

Premda u hrvatskom jeziku nema primjera frazema sa sastavnicom jezik čija bi se

primjena mogla ograničiti na pripadnike samo jednog spola, zbog navođenja opširnije
frazeološke teorije navodi se i takva mogućnost podjele frazema. Tako Kovačević (2006: 104)
navodi kako se pojedini somatski frazemi svojom slikom ili somatskim sastavnicama odnose
isključivo na osobe muškoga ili osobe ženskoga spola, pri čemu se javljaju sljedeće
mogućnosti:

- frazemi u kojima se javljaju somatizmi koji pripadaju isključivo osobama muškoga

spola mogu se upotrebljavati za osobe oba spola, npr. frazem imati muda

- frazemi koji u semantičkom talogu imaju sliku muškarca i upotrebljavaju se samo za

osobe muškog spola, npr. frazem gladiti brk (brke, brkove)

- frazemi u kojima se javljaju somatizmi koji pripadaju isključivo ženskom spolu i u

semantičkom talogu nose sliku ženske osobe, npr. frazem odbiti od sise koga

21
- frazemi u kojima se javljaju somatizmi koje dijele pripadnici obaju spolova
upotrebljavaju se samo za osobe jednoga spola, npr. frazem kokošji mozak

Kao i u hrvatskom jeziku, niti u poljskom se jeziku ne pronalazi primjera frazema sa

sastavnicom język čiju bi primjenu bilo moguće podijeliti s obzirom na spol.

8.3. Simbolika somatske sastavnice jezik

Simbolika somatskih sastavnica nije uvjet, ali može utjecati na formiranje

frazeološkog značenja. S obzirom da je predmet proučavanja ovog rada somatska sastavnica
jezik, ukratko će biti opisana njena simbolika.

Jezik se kao tjelesni organ, zbog svojeg oblika i pokretljivosti, često poistovjećuje s
plamenom. On razara i pročišćuje. Kao oruđe riječi, stvara i uništava, moć mu je bezgranična.
Uspoređivao se i s polugom na vagi: on sudi i presuđuje. U biblijskoj tradiciji, prema onome
što govori, jezik je pravedan ili opak (Izr 15,4), drzak (Izr 12, 4), lažljiv i zao (Ps 109, 3; Izr 6,
17; Ps 52, 4). Moć jezika tako je potpuna da su u njegovoj vlasti i život i smrt. Kad se jezik
spominje bez dodavanja atributa, uvijek se misli na zao jezik. U srednjovjekovnom kršćanstvu
i orijentalnoj umjetnosti dug jezik simbol je demona ili vraga (Chevalier, Gheerbrant 1994:
231).

U biblijskim se tekstovima Božji jezik uspoređivao s ognjem što proždire: simbolom

njegove moći i pravednosti. Jezici kao od plamena simboli su Duha Svetoga koji se uzima kao
snaga svjetlosti. Dar jezika omogućuje onima što su ga primili, napunjeni Duhom Svetim, da
se izraze na najrazličitijim jezicima s nesavladivom snagom (Chevalier, Gheerbrant 1994:
231).

Korpus hrvatskih frazema sa somatskom sastavnicom jezik preuzet je iz doktorske

disertacije Barbare Kovačević (2006: 305-307) i broji jedan frazem sa somatskom
sastavnicom jezičina te 38 frazema sa somatskom sastavnicom jezik. Korpus poljskih frazema
sa sastavnicom język prikupljen je iz različitih poljskih frazeoloških rječnika (Skorupka,
Bąba-Liberek, Kołosińska-Sobol-Stankiewicz i dr.) i broji 7 frazema sa sastavnicom jęzor, 4
frazema sa sastavnicom języczek te 54 frazema sa sastavnicom język.

22
 Komunikativna funkcija jezika, tj. njegovo sudjelovanje u funkciji govora, motivira
značenja frazema sa sastavnicom jezik. U njima je izražena funkcija govora (biti duga jezika,
imati jezik kao krava rep, mieć <za> długi język) ili šutnje (držati jezik za zubima, jezik za
zube!, pojela je (popapala je) maca jezik komu, pregristi jezik, ugristi se (ujesti se) za jezik,
zavezati / vezati jezik komu, trzymać język za zębami <na wodzy (na uwięzi)>, ugryść się
(ukąsić się) w język, przyciąć komuś języka). Posebnu skupinu čine frazemi u kojima se uz
somatsku sastavnicu javljaju pridjevne odrednice i koji izražavaju vrijednosni sud o izrečenim
riječima (biti oštra jezika, brz na jeziku, imati oštar jezik, imati prljav (pogan) jezik, oštar na
jeziku, sladak na jeziku, zli jezici, imati <veliku> jezičinu, mieć niewyparzony język, złośliwe
języki) (usp. Kovačević 2006: 110).

9. KONCEPTNA ANALIZA SOMATSKIH FRAZEMA

Konceptna analiza somatskih frazema preuzeta je iz kognitivne lingvistike koja prema

Berović (2011: 284) frazeme promatra kao „psiholingvističke jedinice pohranjene unutar tzv.
mentalnog leksikona“ kojeg shvaća kao skup različitih „pojmovnih jedinica“ koje pripadaju
određenom konceptu ili nekoliko njih, a čovjekove izvanjezične spoznaje utječu na
oblikovanje tih koncepata. Promatrajući to s aspekta frazeologije, na isti način čovjekovo
izvanjezično znanje i spoznaje čine „temelj mentalnog umreženja frazema unutar određenih
konceptualnih područja“.

Veliki broj frazema utemeljen je na metaforama pa je stoga, smatra Kovačević (2006:

126), „konceptna analiza zahvalna za prikazivanje značenja, tj. tematsko-značenjskih
područja unutar kojih se ostvaruju (grupiraju) pojedini frazemi“. Vidović Bolt (2011: 87)
navodi da se upravo „takva tematsko-značenjska područja koja se temelje na apstraktnim
univerzalnim spoznajama nazivaju koncepti“ te objašnjava da se „pod konceptom razumijeva
nadređeni pojam koji uokviruje značenja frazema bez obzira na njihovo kategorijalno
značenje i ekvivalentnost (budući da se analiziraju frazemi dvaju jezika), niti su nužno iste
strukture“.

Budući da su hrvatski somatski frazemi već obrađeni pomoću kognitivno-

konceptualne analize u doktorskoj disertaciji Barbare Kovačević, koncepti koji će u ovome
23
radu biti prikazani preuzeti su upravo iz navedene disertacije s manjim izmjenama. Ovom
analizom nisu obuhvaćeni svi frazemi ispitivanog korpusa, nego samo oni čija se značenja
mogu objediniti u odgovarajuće koncepte. „Koncept je zajednički pojam koji preuzima
značenja pojedinih frazema bez obzira na njihovo kategorijalno značenje“ (Berović 2011:
285). Unutar konceptne analize frazemi su razvrstani u jednu zajedničku skupinu frazema koji
se odnose na čovjeka (budući da se svi frazemi korpusa na čovjeka i odnose), a koja je
podijeljena na podskupine. Kako navodi Vidović Bolt (2011: 88), „svrha konceptne analize
nije cjeloviti popis koncepata i frazema pa stoga izostavljeni frazemi ne utječu na objektivni
prikaz“.

9.1. Frazemi koji se odnose na čovjeka

9.1.1. Frazemi kojima se opisuju čovjekove osobine

9.1.1.1. Sklonost ogovaranju

brusiti (oštriti) jezik

imati prljav (pogan) jezik

zli jezici

brać (wziąć) kogoś na języki

dostać się na języki

nie szczędzić języka

obnosić kogoś na językach

ostrzyć na kimś język

wziąć kogoś na języczki

złośliwe języki

24
 Navedeni je koncept prisutan u trima frazemima koji pripadaju korpusu hrvatskih
frazema te u sedam frazema koji pripadaju korpusu poljskih frazema.

Frazem brusiti (oštriti) jezik motiviran je slikom brušenja kose prije košnje, čime se
vršila priprema za obavljanje dotične radnje, a odnosi se na riječi i metode njihova
kombiniranja koje upotrebljavaju i razumiju drugi ljudi. 5 Ovaj je frazem pejorativnog
značenja, a odnosi se na čovjeka koji priprema jezik kao oružje za jezičnu akciju. Dok
hrvatski frazem označava pripremanje radnje, u poljskom se frazemu ostrzyć na kimś język
radnja već događa. Taj se frazem odnosi na osobu sklonu ogovaranju i prenošenju neistina o
nekome.

Frazem imati prljav (pogan) jezik odnosi se na čovjeka sklona ogovaranju te iznošenju
laži. Frazem u sebi sadržava i sem grijeha. Frazem asocira na poslovicu sve se može oprati
osim šporkog jezika koja, kao i sam frazem, upućuje na grešnog čovjeka kojega je njegov
grijeh učinio prljavim. „Pogan“ upućuje na pogane, ljude koji su bili neznabošci pa sukladno
tome njihov jezik nije poznavao Boga. Prema tome frazem upućuje na prostački, grešan,
prljav jezik koji se koristi za grijeh ogovaranja, klevete i sl.

Frazem zli jezici odnosi se na zlobne ljude čija je osnovna karakteristika ogovaranje
(olajavanje, klevetanje) drugih ljudi ili laganje o njima. Osobina čovjeka prenesena je na
somatsku sastavnicu te frazem upućuje na zle ljude koji govore nešto loše. Uvijek se
upotrebljava u množinskom obliku, tj. uvijek prikazuje kolektiv koji šteti pojedincu.
Kovačević (2006: 157) navodi da ovakav „govor zla ne govori ništa o onome o kome se
govori već sve o onome tko govori“, međutim frazem aludira na anonimnu skupinu ljudi iza
koje se kriju pojedinci, ali se ne zna o kome je točno riječ. Frazem złośliwe języki
ekvivalentan je hrvatskom frazemu zli jezici pa je stoga i istog značenja.

Frazem brać (wziąć) kogoś na języki, kao i frazem wziąć kogoś na języczki odnosi se na
osobu koja ogovara neku osobu, radi to neprekidno te iskrivljene informacije prenosi
drugima. Dostać się na języki frazem je koji se odnosi na osobu koja je u određenom trenutku
postala predmet ogovaranja, dok se frazem obnosić kogoś na językach odnosi na osobu koja
ogovarajući raznosi lažne informacije o nekoj osobi. U svim frazemima razgovorna funkcija
jezika negativno je obilježena te je jedino frazem dostać się na języki usmjeren na osobu koja
trpi ogovaranje, dok ostali frazemi upućuju na osobu koja ogovaranje pokreće i prenosi.
5
http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D (16. 1. 2012.)
25
 9.1.1.2. Brbljavost

biti duga jezika

imati dug jezik

imati jezik kao krava rep

mieć <za> długi język

Navedeni frazemi ukazuju na čovjeka koji previše govori. Slika veličine jezika se
ovdje, prema Vidović Bolt (2004: 97), „podudara s količinom riječi koju čovjek može
proizvesti“, a upućuje i na trajanje govora. Duljina jezika u frazemskoj slici upućuje na jezik
koji zbog toga niti ne stane u usta te zato mora biti izvan njih i stalno u pokretu. Stoga frazem
upućuje na čovjeka koji puno priča.

Pejorativni frazem imati jezik kao krava rep uključuje i sem sklonosti ogovaranju. U
njegovom semantičkom talogu nalazi se slika kravljega repa kao nečeg vrlo dugačkog i čime
krava maše. Kao što krava repom tjera muhe, tako ovaj frazem upućuje na brbljava čovjeka,
koji većinom govori koješta, ne obazirući se na situaciju u kojoj se nalazi.

Poljski frazem mieć <za> długi język odnosi se na brbljava čovjeka koji ne uspijeva
sačuvati tajnu te ga njegova brbljavost dovede i do ogovaranja. Ovdje se, također, ističe sem
duljine, koja u ovom slučaju predstavlja negativno obilježje jezika kao smetnju čovjekovoj
prirodnoj naravi.

9.1.1.3. Brzopletost

brz na jeziku

mówić (pleść, gadać, bajać) co ślina (żal, fantazja) na język przyniesie

Frazemom brz na jeziku opisuje se čovjek koji brzo i instinktivno reagira i govori,
brani se jezikom, ali njime i napada te uvijek ima spreman odgovor. U dubinskoj strukturi
ovog frazema nalazi se i slika brzog potezanja okidača revolvera pa je jezik u ovome frazemu
poistovjećen s oružjem kojime se valja vješto, spretno i brzo služiti.

26
 Poljski frazem mówić (pleść, gadać, bajać) co ślina (żal, fantazja) na język przyniesie
odnosi se na način na koji čovjek govori, a govori puno, brzo i bez promišljanja. Slika sline
koja se ovdje nalazi upućuje na negativno značenje ovog frazema. Premda je slina vrlo važna
i ima zaštitnu ulogu u ustima, ona u sebi sadrži razne bakterije, viruse, gljivice i sl. Ovom
negativnošću sline motiviran je navedeni frazem kojim je opisan čovjek koji govori štošta bez
razmišljanja, a najčešće besmislice i gluposti.

9.1.1.4. Slatkorječivost

sladak na jeziku

Frazem se odnosi na laskavog, prijetvornog čovjeka koji lijepim riječima prikriva

prave namjere, koji uvijek priča uljudno, pristojno i preljubazno, ali to ostaje samo na jeziku.
Poznato je da ono što je slatko, a prije je to najčešće bio med, ujedno je i ljepljivo, tako nas i
čovjek koji je sladak na jeziku prilijepi svojim komplimentima. Takav pojedinac koristi svoj
jezik kao mamac za druge, predstavlja se kao dobar, što zapravo nije te na taj način obmanjuje
druge.

9.1.1.5. Elokventnost

jak na jeziku

mocny (obrotny) w języku (gębie, pysku)

Ovi frazemi odnose se na osobu koja je okretna u govoru, govornički uvjerljiva,

govorljiva, rječita. Motivirani su pojmom snage kao fizičke sposobnosti kojom svladavamo
veliko opterećenje ili mu se suprotstavljamo. Čovjek koji je jak (mocny) na jeziku vješto
svladava različite verbalne odnose i situacije i dobar je retoričar. Njegova je jača strana
njegov um, inteligencija koja se ovdje izražava putem jezika.

27
 9.1.1.6. Nepromišljenost

mlatiti jezikom

mljeti jezikom

mleć (pytlować, trzepać, chlapać) językiem (ozorem)

namleć językiem (ozorem)

Suprotno frazemima iz prethodne skupine, frazemi mlatiti jezikom i mljeti jezikom te

frazemi mleć (pytlować, trzepać, chlapać) językiem (ozorem) i namleć językiem (ozorem)
označavaju nepromišljeno i neargumentirano govorenje.

Motivaciju frazema mlatiti jezikom nalazimo u glagolu mlatiti 'jako, snažno udarati,
tući', a Kovačević (2006: 230) navodi kako je na metaforizaciju „snažno utjecalo postojanje
frazema mlatiti praznu slamu i mlatiti gloginje u značenju 'baviti se besmislenim, uzaludnim
poslom', 'govoriti besmislice, gluposti'“. Radnja glagola mlatiti odnosi se i na nedostatak
kontrole nad svojim ponašanjem pa se tako i navedeni frazem odnosi na nedostatak kontrole s
obzirom na to na koga i u kojem smjeru jezik „udara“.

Frazem mljeti jezikom izvodi motivaciju iz značenja glagola mljeti, koje asocira na
način okretanja mlinskog kola koje se stalno ponavlja i na buku koja prati okretanje. S
obzirom na to frazem upućuje na čovjeka koji svoj govor stalno „vrti u krug“, odnosno koji se
u govoru stalno ponavlja, kojemu je samo bitno da priča, a ne što priča.

Kao i u hrvatskim frazemima, motivacija navedenih poljskih frazema proizlazi iz

glagola mljeti, odnosno iz glagola sijati čije je preneseno značenje širiti (u ovom slučaju
prenosimo, širimo razne informacije), glagola mlatiti, odnosno glagola prskati 'činiti da
kapljice, iskre ili zrake svjetla lete na sve strane, u raznim pravcima' 6. U ovim frazemima nije
jasan niti važan razlog širenja informacija, označavaju pričanje radi pričanja, bez potrebe i
smisla.

6
http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=dl5vWhA%3D (12. 01. 2012.)
28
 9.1.2. Frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega
djelovanja

9.1.2.1. Smrt, samrt, umiranje

duša je na jeziku komu

Ovaj frazem sadrži nagovještaj smrti, upućuje na to da nekome prethodi smrt, da je

netko na izdisaju. Asocira na frazem ispustiti dušu koji se odnosi na posljednji izdisaj.
Povezan je s biblijskim prikazom stvaranja svijeta prilikom kojega je Bog udahnuo dušu
čovjeku, stoga kada čovjek umire ispušta posljednji dah, odnosno iz njega izlazi ta duša koju
mu je Bog pri stvaranju udahnuo. U semantičkom se talogu nalazi vjerovanje da duša izlazi
posljednjim izdisajem kroz usta.

9.1.3. Frazemi kojima se opisuje čovjekovo ponašanje i međuljudski odnosi

9.1.3.1. Šutnja

držati jezik za zubima

jezik za zube!

pojela je (popapala je) maca jezik komu

pregristi jezik

skratiti jezik

svrbi jezik koga

ugristi se (ujesti se) za jezik

zavezati / vezati jezik komu

jęzor kogoś świerzbi

język kogoś świerzbił (swędział)

przyciąć komuś języka

29
przykrócić komuś język

trzymać języczek za zębami

trzymać język za zębami <na wodzy (na uwięzi)>

ugryźć się (ukąsić się) w język

zapomnieć języka w gębie

Somatska sastavnica jezik u ovom konceptu označava tjelesni organ koji sudjeluje u
artikulaciji glasova, tj. samom govoru. Naglašena je komunikativna funkcija jezika, odnosno
funkcija jezika kao govornog organa, što motivira značenje ovog frazema. Motivaciju ovih
frazema Kovačević (2006: 225) izvodi iz same funkcije jezika kao govornog organa koji se
pokreće, pri čemu važnu ulogu imaju moguće smetnje u artikulaciji, njihova učestalost i
mogućnost uklanjanja. Pokretljivost jezika smiruju ušutkivanje, šutnja ili suzdržavanje od
govora, čime se jezik zadržava unutar usta, odnosno zubi. Frazemi u sebi sadrže i sem duljine.
Frazemi držati jezik za zubima i jezik za zube! te trzymać język za zębami <na wodzy
(na uwięzi)> i trzymać języczek za zębami negativno su konotirani i nižeg su stila. Frazem
držati jezik za zubima te poljski ekvivalentni frazemi odnose se na „čovjeka koji šuti ili se
suzdržava od govorenja iz opreza ili straha“, a frazem jezik za zube! imperativnog je karaktera
i upućuje na zabranu govorenja (usp. Kovačević 2006: 225). U ovim je frazemima jezik na
određeni način personificiran te kao takav određen kao nešto zlo pa je sukladno tome zatvoren
unutar zubi, kao životinje unutar ograde, kako ne bi pobjegao i učinio štetu.

Frazem pojela je (popapala je) maca jezik komu dolazi iz dječjeg govora. Premda
Kovačević (2006: 225) samo navodi značenje frazema u smislu 'ostao je bez riječi tko,
zanijemio je tko' te da se frazem koristi „kada očekujemo da tko progovori ili objasni što, pri
čemu čekanje strašno iritira“, smatramo da se frazem u prvom redu odnosi na dijete koje se
stidi progovoriti ili reći što, a uz to, kod djece i odraslih frazem aludira na ruganje nekomu tko
je stidljiv.

Poljski frazem zapomnieć języka w gębie upućuje na čovjeka koji je zanijemio zbog
straha, čuđenja ili nekog drugog, sličnog razloga.

30
 Hrvatski frazem svrbi jezik koga, kao i poljski frazem jęzor kogoś świerzbi, odnosno
frazem u perfektu język kogoś świerzbił (swędział) odnose se na potrebu za govorenjem, ali i
na istovremeno suzdržavanje od govorenja. Ovi se frazemi odnose na čovjeka koji ima
potrebu ili odati neku tajnu ili reći svoje iskreno mišljenje o nekomu ili nečemu ili pak reći
nešto što je u tom trenutku nedozvoljeno. U frazemima se nazire i kraj situacije koja će se
prije ili kasnije razriješiti kako bi se smanjila napetost. U strukturi frazema nalazi se slika
češkanja koje je društveno neprihvatljivo u javnosti, bez obzira na potrebu pojedinca koja se
na njemu obično i primijeti, a ista je situacija i s jezikom, odnosno s potrebom govorenja
nečega što je u tom trenutku društveno nedopušteno i neprihvatljivo.

Frazemi pregristi jezik, ugristi se (ujesti se) za jezik, kao i poljski frazem ugryźć się
(ukąsić się) w język u svojem semantičkom talogu sadrže sliku čovjeka koji se odjednom
sjetio da nešto ne smije ili ne želi reći te se iznenadno suzdržao od govorenja. U sebi sadrže i
sem boli koja je uzrok odvraćanja pažnje s onoga što se htjelo reći. Frazem ugristi se (ujesti
se) za jezik odnosi se na čovjeka koji se odjednom zaustavlja u govorenju nečega za vrijeme
samog govora ili prije početka govora, što se može primijetiti, dok frazem pregristi jezik
upućuje na čovjeka koji se u potpunosti sprječava da nešto kaže, što se nužno ne primjećuje.
U oba se frazema nalazi slika samoozljeđivanja kako bi se tim nasilnim činom spriječio
govor. Ovaj frazem podsjeća na frazem pregrizi jezik! koji je imperativnog oblika, ali je
potpuno drugačijeg značenja i odnosi se na uklanjanje navodno izrečenog uroka, odnosno na
povlačenje riječi koje su izrečene, a koje bi mogle donijeti zlo.

Frazem skratiti jezik koristeći se u imperativnom obliku upozorava govornika da

razmisli što i koliko reći, s obzirom na to koliko zna. Značenje ovog frazema motivirano je
prijetnjom koja se može dovesti u svezu s oblikom tjelesnoga kažnjavanja odsijecanja
dijelova tijela u srednjem vijeku. Sličnog su značenja poljski frazemi przyciąć komuś języka i
przykrócić komuś język koji se odnose na pokušaj ušutkavanja nekoga, s time da se drugi
frazem odnosi na pokušaj zaustavljanja nekoga od ogovaranja.

Frazemi zavezati / vezati jezik komu i razvezao se jezik komu, tj. razvezalo je jezik komu
što, u antonimnom su značenjskom odnosu što se vidi u tome što sadržavaju glagole čija je

radnja usmjerena u suprotnom smjeru (usp. Kovačević 2006: 226). U prvome frazemu
frazemsko značenje razvilo se „metaforički iz teksta koji prati jedan oblik magijske prakse“.
Kovačević (2006: 226) se ovdje poziva na Mršević-Radović (2002: 237) koja govori da se

31
„vjerovalo da magijsko vezivanje čvorova zatvara put negativnim mislima (zavezuju se usta,
jezik protivniku) ...“. U mnogim magijskim obredima spominje se zaključavanje usta i jezika,
a osim toga usne i zubi metafora su za jezik, a jezik je ključ (usp. Kovačević 2006: 226).

9.1.3.2. Govor

9.1.3.2.1. Govor bez okolišanja, iskren govor

bez dlake na jeziku [reći, kazati, govoriti itd.]

biti bez dlake na jeziku

biti oštra jezika

imati oštar jezik

imati <veliku> jezičinu

nemati dlake na jeziku

oštar na jeziku

mieć niewyparzony język

Ovaj koncept sadržava frazeme koji se odnose na čovjekovu potrebu za govorenjem i

izražavanjem vlastitih stavova i misli. Frazemi bez dlake na jeziku [reći, kazati, govoriti itd.], biti
bez dlake na jeziku i nemati dlake na jeziku izražavaju otvorenost i neposrednost čovjeka pri
govoru u kojemu kaže sve što mu je na pameti, bez obzira na moguće posljedice. To je način
govora pri kojemu riječi slobodno teku, bez da ih sprječavaju ikakve skrupule (dlake). Upravo
se ova slika dlake na jeziku koja ometa govor nalazi u semantičkom talogu frazema. Frazemi
nose i sem smjelosti i odlučnosti tako da se govornik ne ustručava reći ono što misli. Dlaka,
navodi Kovačević (2006: 229) simbolizira prepreku u mišljenju ili volji da se kaže istina, a u
daljnjem se objašnjavanju značenja ovog frazema poziva na Turk (2005: 279) koja kaže da je
ovaj frazem kalk prema talijanskom frazemu non avere pelli sulla lingua, te navodi i da
„postoje i drugačija tumačenja koja podrijetlo ovog frazema stavljaju u slavenski kontekst i
traže objašnjenja u etnografskim zapisima koji opisuju način i nabrajaju postupke pri predenju
vune“.

32
 Frazemi biti oštra jezika, imati oštar jezik, oštar na jeziku izražavaju način govorenja.
Radi se o iskrenom, izravnom govorenju, ali uz to ovi frazemi nose i sem vrijeđanja. Frazemi
biti oštra jezika i imati oštar jezik u sebi sadrže sliku jezika kao oštrog hladnog oružja, poput
noža ili mača. Podsjećaju i na poslanicu Hebrejima (4, 12) gdje se govori o riječi Božjoj kao
dvosjeklom maču, tj. o riječi koja sudi. Imati oštar jezik ne znači samo nekoga njime raniti,
nego i razotkriti ono što je skriveno, govoriti istinu i onda kada je to opasno. U semantičkom
talogu frazema oštar na jeziku nalazi se slika oštre britvice noža ili mača.

Prekomjerno govorenje i bezobrazno otvoren stav prema govorniku izražava frazem

imati <veliku> jezičinu, pri čemu je „frazemsko značenje motivirano realizacijom semova
'pokretljivost' i 'dug' somatske sastavnice jezik. Pejorativnost je istaknuta augmentativom
jezičina“ (Kovačević 2006: 229).

Poljski frazem mieć niewyparzony język sadrži sem prljavštine, a odnosi se na

bezobrazan i uvredljiv način govorenja bez okolišanja.

9.1.3.2.2. Poticaj za govorenje

povući / vući (potegnuti / potezati) za jezik koga

razvezalo je jezik komu što

razvezao se jezik komu

coś rozwiązało komuś język

język się komuś rozwiązał

pociągnąć / ciągnąć kogoś za język

rozwiązały się / rozwiązywały się języki

Frazemi povući / vući (potegnuti / potezati) za jezik koga i pociągnąć / ciągnąć kogoś za
język označavaju navođenje nekoga, od strane druge osobe, da kaže ono što nije namjeravao.
U sebi sadrži sliku povlačenja nekoga za ruku kada želimo da pođe za nama. Analogno tome,
kada želimo da netko kaže nešto što bismo htjeli čuti, „povučemo ga za jezik“. U ovom
slučaju povlačenje se odnosi na izazivanje druge osobe riječima ili postupcima da kaže ono

33
što je mislila zadržati za sebe. Frazemi razvezalo je jezik komu što, razvezao se jezik komu, kao
i poljski frazemi coś rozwiązało komuś język i język się komuś rozwiązał označavaju opsežan
govor nekoga pod utjecajem nečega, iznenadnu pričljivost uzrokovanu različitim čimbenicima
(uzbuđenje, sreća, alkohol). No, da bi se jezik mogao razvezati, morao je biti svezan pa su ovi
frazemi u antonimnom odnosu s frazemom zavezati / vezati jezik komu. Jedno od značenja koje
prefiks raz- ostvaruje jest ta da radnja osnovnog glagola ide, usmjerena je na sve strane, širi
se, razjedinjuje7, tako osoba kojoj se 'razvezao jezik' priča o svemu i svačemu, kao da se trudi
nadoknaditi sve ono što je u „svezanom“ razdoblju propustio. Frazem se odnosi na šutljivog
čovjeka koji inače ne priča o osobnim stvarima i ne dijeli ih s drugima, ali kada mu netko ili
nešto pomogne „razvezati jezik“, slijedi bujica informacija.

Frazem rozwiązały się / rozwiązywały się języki odnosi se na pojavu glasina koje
prenosi skupina ljudi, a koje su nastale na određenu temu nakon određenog vremena šutnje te
ih je nešto uzrokovalo. Ovaj frazem može sadržavati i značenje početka otkrivanja nekih
činjenica.

9.1.3.2.3. Međusobno razumijevanje

naći / nalaziti zajednički jezik <s kim>

mówić z kimś wspólnym (tym samim) językiem

znajdować z kimś wspólny język

U ovim je frazemima jezik apstraktum: sistem uvjerenja, zajedničko stajalište. Sadrže

značenje međusobnog razumijevanja i slaganja u mišljenju, što nije nastalo automatski, nego
se oko toga trebalo potruditi. Odnose se, također, na sposobnosti pregovaranja, uvjeravanja,
solidarnosti, tolerancije i sl. sudionika u govoru.

7
Pet je značenja koja prefiks raz- ostvaruje. Osim navedenog, to su još: vršenje radnje s većom
intenzivnošću; radnja osnovnoga glagola izvršena je do potankosti; poništavanje rezultata prethodnoga
djelovanja; postizanje cilja (usp. Belaj prema Babić 1991.)
34
 9.1.4. Frazemi kojima se opisuje čovjekov govor

9.1.4.1. Problem s govorenjem (izgovaranjem)

<jedva> prevaliti preko jezika što

lomiti jezik

na jeziku je komu što

na vrhu jezika je komu što

navrh jezika je komu što

plete se jezik komu

język komuś skołowaciał

język komuś staje się kółkiem (kołem)

język się komuś poplątał (zaplątał)

kaleczyć (łamać, szczerbić) język

łamać <sobie> język

mieć coś na języku

można <sobie> język połamać

na końcu języka

Ovaj koncept sadržava frazeme koji se odnose na slabo, teško, loše progovaranje
uzrokovano različitim čimbenicima. Kovačević (2006: 232) u semantičkom talogu pronalazi
sliku o postojanju neke vrste otpora, kojeg uz određeni trud treba svladati kako bi se došlo do
izgovora.

Frazem <jedva> prevaliti preko jezika što ne označava samo fizički problem vezan uz
izgovor, zbog čega se razlikuje od ostalih frazema ovog koncepta, već ujedno upućuje na
težinu izgovora riječi ili rečenice koja je od velikog emocionalnog ili nekog drugog značenja
ili bi njezino izricanje moglo imati značajne posljedice. Ovdje se radi i o unutarnjoj borbi
pojedinca prije izricanja odlučujućih riječi, na primjer isprike, priznanja i slično.
35
 Frazemi lomiti jezik, kaleczyć (łamać, szczerbić) język, można <sobie> język połamać,
łamać <sobie> język najčešće se odnose na loše izgovaranje riječi stranog jezika te
izgovaranje kompliciranih riječi. Jezik je ovdje shvaćen kao samosvojan predmet, a ne kao
savitljiv organ pa se stoga u ovom kontekstu može lomiti. Takva slika živo predočava
poteškoće s artikulacijom glasova, kao kada bismo u neku kutiju htjeli spremiti nešto što u nju
ne stane pa se trudimo iskriviti predmet na svakakve načine kako bi ipak u nju stao. Tako se i
jezik trudimo staviti u položaj na koji nije naviknut kako bismo uspjeli izgovoriti neku
kompliciranu riječ ili rečenicu.

Frazemi na jeziku je komu što, na vrhu jezika je komu što, navrh jezika je komu što, mieć
coś na języku su varijantni frazemi, a značenje im dolazi od predodžbe da riječi putuju iz

mozga preko jezika van, a u ovom su slučaju zapele u procesu baš na granici. U ovim
frazemima jezik zapravo označava misao, jer riječ nije zapela na vrhu jezika, nego negdje u
mislima, ali se čini kao da je dohvatljiva i kao da ćemo je u svakom trenutku uhvatiti i
izgovoriti. Kovačević (2006: 232) kaže da je „nemogućnost izgovora“ u ovim frazemima
„povezana sa sjećanjem, tj. nemogućnošću prisjećanja“.

Frazemi plete se jezik komu te język komuś skołowaciał, język komuś staje się kółkiem
(kołem), język się komuś poplątał (zaplątał) označavaju nerazgovijetan govor uzrokovan
čovjekovim umorom, uzbuđenjem ili pak alkoholom i sl. U semantičkom talogu pojavljuje se
slika užeta ili vune koja se plete. Kada se „plete jezik“, to znači da se „zapetljala“ neka veza
između mozga i jezika pa riječi ili ne dolaze ili dolaze one nepotrebne, krive.

Konceptnom analizom nisu obuhvaćeni svi frazemi sadržani u korpusu, a oni

obuhvaćeni razvrstani su unutar skupine frazema koji se odnose na čovjeka. Koncept je
raspoređen u sljedeće podskupine:

- frazemi kojima se opisuju čovjekove osobine (6 koncepta s ukupno 11 hrvatskih i 12

poljskih frazema)

- frazemi kojima se opisuju čovjekova stanja i rezultati vlastitoga ili tuđega djelovanja (1
koncept s ukupno 1 hrvatskim frazemom)

- frazemi kojima se opisuje čovjekovo ponašanje i međuljudski odnosi (4 koncepta s ukupno

19 hrvatskih i 15 poljskih frazema)
36
- frazemi kojima se opisuje čovjekov govor (1 koncept s ukupno 6 hrvatskih i 8 poljskih
frazema)

Od 104 frazema iz obaju jezika, konceptnom analizom obuhvaćena su 72 frazema, od

kojih je 37 hrvatskih i 35 poljskih frazema. Najbrojnija je skupina frazema kojima se opisuje
čovjekovo ponašanje i međuljudski odnosi.

37
 10. RJEČNIK HRVATSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA
SASTAVNICAMA JEZIČINA I JEZIK

Rječnik hrvatskih somatskih frazema sa sastavnicama jezičina i jezik sadrži frazeme

ekscerpirane iz jednojezičnih frazeoloških rječnika te doktorskih disertacija navedenih u
popisu literature. Broji 39 frazema razvrstanih u dvije skupine, koje su označene
nadnatuknicom u obliku imeničke somatske sastavnice, od čega 1 frazem sa sastavnicom
jezičina i 38 frazema sa sastavnicom jezik.

JEZIČINA

imati <veliku> jezičinu – govoriti otvoreno (bez ustručavanja), biti oštar (bezobrazan) prema
sugovorniku

JEZIK

bez dlake na jeziku [čovjek] – otvoren, odlučan, odrješit [čovjek]

bez dlake na jeziku [reći, kazati, govoriti itd.] – otvoreno bez okolišanja, bez ustručavanja,
smjelo, odlučno, odrješito [reći, kazati, govoriti itd.]

biti bez dlake na jeziku – biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoje stavove, govoriti
izravno (bez okolišanja, bez straha), iskreno izraziti svoje mišljenje

biti duga jezika – mnogo (previše) govoriti, biti brbljav

biti oštra jezika – govoriti otvoreno pa i neugodne stvari, ne ustručavati se govoriti oštro, biti
neugodan prema sugovorniku, govoriti britko (bez uvijanja, izravno)

brusiti (oštriti) jezik – 1. pripremati se za oštar (zajedljiv) govor (odgovor), 2. ogovarati

brz na jeziku – brzoplet, drzak u odgovoru, koji nepromišljeno govori

držati jezik za zubima – šutjeti, suzdržavati se od govorenja /ob. iz opreza, od straha itd./

38
duša je na jeziku komu – jedva je živ tko, na izdisaju (samrti) je tko, umire tko

imati dug jezik – mnogo (previše) govoriti, biti brbljav

imati jezik kao krava rep – mnogo (previše) govoriti, biti brbljav

imati oštar jezik – govoriti otvoreno i neugodne stvari, ne ustručavati se govoriti oštro, biti
neugodan prema sugovorniku, govoriti britko (bez uvijanja, izravno)

imati prljav (pogan) jezik – biti sklon ogovaranju (laganju)

jak na jeziku – rječit, koji mnogo i argumentirano govori

<jedva> prevaliti preko jezika što – <jedva, s mukom> izgovoriti što

jezik za zube! – šuti! (šutite!), ne smiješ (ne smijete) govoriti!, ni riječi <više>!

lomiti jezik – govoriti (izgovarati) s mukom (slabo, teško) /ob. o stranom jeziku/

mlatiti jezikom – nepromišljeno i neargumentirano govoriti

mljeti jezikom – nepromišljeno i neargumentirano govoriti

na jeziku je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega tko, ispalo je iz sjećanja komu što;
htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)

naći / nalaziti zajednički jezik <s kim> – naći / nalaziti zajedničko stajalište, razumjeti jedno
drugo, uzajamno se shvatiti / shvaćati, moći mirno zajedno razgovarati

na vrhu jezika je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega, ispalo je iz sjećanja komu
što; htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)

navrh jezika je komu što – ne može se trenutačno sjetiti čega, ispalo je iz sjećanja komu što;
htjeti i ne usuditi se što pitati (reći)

nemati dlake na jeziku – biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoje stavove, govoriti
izravno (bez okolišanja, bez straha), iskreno izraziti svoje mišljenje

oštar na jeziku – britak, izravan (otvoren) u razgovoru, koji je neugodan prema sugovorniku

plete se jezik komu – govori tko nerazgovijetno (nesigurno, nejasno, besmisleno) pod
utjecajem čega / ob. od alkohola, od uzbuđenja/
39
pojela je (popapala je) maca jezik komu – ostao je bez riječi tko, zanijemio je tko

povući / vući (potegnuti / potezati) za jezik koga – navesti / navoditi (izazvati / izazivati)
koga da progovori (da kaže nešto što nije namjeravao)

pregristi jezik – naglo ušutjeti, iznenada prestati govoriti / da se ne bi reklo previše/, požaliti
zbog izgovorenih riječi

pregrizi jezik! – povući izgovorene riječi

razvezalo je jezik komu što – počeo je tko mnogo (naširoko) govoriti pod utjecajem čega,
iznenada se razbrbljao tko

razvezao se jezik komu – počeo je mnogo (naširoko) govoriti tko pod utjecajem čega,
iznenada se razbrbljao tko

skratiti jezik – razmisliti što i koliko reći i suzdržati se od govora

sladak na jeziku – slatkorječiv, koji lijepim riječima prikriva prave namjere

svrbi jezik koga – teško je šutjeti komu, htio bi progovoriti tko, ima želju (potrebu) da se
razbrblja tko, ne želi više tajiti što

ugristi se (ujesti se) za jezik – naglo ušutjeti, iznenada prestati govoriti da se ne bi reklo
previše, požaliti zbog izgovorenih riječi

zavezati / vezati jezik komu – ušutkati / ušutkavati koga, oduzeti / oduzimati komu riječ,
zabraniti / zabranjivati komu da nesputano govori

zli jezici – zlobni ljudi, zlobnici koji druge ogovaraju (olajavaju, kleveću) ili o njima lažu

40
 11. RJEČNIK POLJSKIH SOMATSKIH FRAZEMA SA
SASTAVNICAMA JĘZOR, JĘZYCZEK I JĘZYK

Rječnik poljskih somatskih frazema broji 7 frazema sa sastavnicom jęzor, 4 frazema sa

sastavnicom języczek te 54 frazema sa sastavnicom język. Frazemi su razvrstani u tri skupine
od kojih je svaka označena nadnatuknicom u obliku imeničke somatske sastavnice. Frazemi
su ekscerpirani iz jednojezičnih frazeoloških rječnika te doktorskih disertacija navedenih u
popisu literature.

JĘZOR

biegać z wywieszonym jęzorem – 1. biti u stalnom, intenzivnom pokretu, 2. biti stalno

zauzet, 3. obavljati važne poslove u žurbi

chlapnąć jęzorem – reći nešto što nije dozvoljeno, što je nepotrebno i bez smisla

jęzor kogoś świerzbi – ne može se suzdržati od govora tko

latać (lecieć) jęzorem – 1. ogovarati, 2. jadati se

lecieć (pędzić) z wywieszonym jęzorem – juriti usprkos umoru, jako žuriti

mleć (pytlować) jęzorem – puno pričati, puno i brzo pričati, pričati bez prekida, pričati bez
potrebe i smisla

strzępić jęzorem – pričati puno i nepotrebno

JĘZYCZEK

języczek u wagi – presuđujući čimbenik

mieć cięty (ostry, uszczypliwy, złośliwy) języczek – biti zajedljiv, nametljiv

trzymać języczek za zębami – sačuvati tajnu, prešutjeti ono što se ne smije reći

41
wziąć kogoś na języczki – ogovarati koga

JĘZYK

bić się (ciąć się) na języki – svađati se, oštro polemizirati

biec (biegać, pędzić, gonić, latać, lecieć) z wywieszonym językiem – ići, trčati jako brzo;
žuriti se kako bi se stiglo negdje

biec (gonić, lecieć, latać, pójść) z językiem – ići kome u cilju prenošenja informacije o nekoj
osobi

brać (wziąć) kogoś na języki – ogovarati, tračati koga

być ciętym w języku – biti oštrih stavova

chlapnąć językiem (ozorem) – reći nešto što nije dozvoljeno, što je nepotrebno i bez smisla

coś rozwiązało komuś język – što navodi koga na pričanje, čini ga pričljivim

dostać się na języki – postati predmet razgovora, ogovaranja, tračeva

dostać (wziąć, chwycić, sprowadzić) języka – uhvatiti zarobljenika u cilju dobivanja

informacija o neprijatelju

ezopowy język – način, stil izražavanja koji nije izravan, kojim se prikrivaju određene
informacije

język kogoś świerzbił (swędział) – nije se mogao suzdržati od govora tko; teško je komu bilo
čuvati tajnu

język komuś przysycha do podniebienia – žedan je tko

język komuś skołowaciał – nije mogao govoriti tko, govorio je nerazgovijetno tko, mucao je
zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko

język komuś staje się kółkiem (kołem) – ne može govoriti tko, govori nerazgovijetno tko,
muca zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko

42
język się komuś poplątał (zaplątał) – ne može (nije mogao) govoriti tko, govori (govorio je)
nerazgovijetno tko, muca (mucao je) zbog zbunjenosti, iznenađenja, straha tko

język się komuś rozwiązał – naglo je postao razgovorljiv tko

język wysechł komuś na wiór – osjeća (osjećao je) suhoću u ustima tko

kaleczyć (łamać, szczerbić) język – loše govoriti strani jezik

latać (biegać) z wywieszonym językiem – biti u stalnom, intenzivnom pokretu; biti stalno
zauzet; obavljati važne poslove u žurbi

łamać <sobie> język – s poteškoćom izgovarati strane ili komplicirane riječi

mieć cięty (ostry, uszczypliwy, złośliwy) język – moći zajedljivo te istovremeno inteligentno
odgovoriti

mieć coś na języku – htjeti reći što i ne moći se sjetiti ili pronaći odgovarajući odgovor

mieć gładki (dowcipny, obrotny) język – izražavati se šaljivo, lako, spretno

mieć niewyparzony język – govoriti otvoreno o čemu

mieć <za> długi język – ne uspjeti sačuvati tajnu, biti sklon ogovaranju

mieć (znaleźć) z kimś wspólny język – lako se sporazumjeti s kim, s obzirom na zajedničke
poglede, doživljaje, vrijednosti

mleć (pytlować, trzepać, chlapać) językiem (ozorem) – govoriti puno, brzo, bez
promišljanja

mocny (obrotny) w języku (gębie, pysku) – elokventan je tko; uvjerljiv je tko

można <sobie> język połamać – teško je izgovoriti neku riječ, posebice stranu, komu

mówić (pleść, gadać, bajać) co ślina (żal, fantazja) na język przyniesie – govoriti puno,
bilo što, bez promišljanja; govoriti gluposti

mówić (posługiwać się, porozumiewać się, przemawiać) łamanym językiem – govoriti

gramatički netočno

43
mówić z kimś wspólnym (tym samim) językiem – lako se sporazumjeti s kim, s obzirom na
zajedničke poglede, doživljaje, vrijednosti

na końcu języka – suzdržavanje od govora u posljednjem trenutku; svjesnost čega i

mogućnost lakog govorenja o tome; umijeće izražavanja u određenoj situaciji

namleć językiem (ozorem) – reći mnogo toga, ali nepotrebno

nie szczędzić języka – govoriti puno; ogovarati koga

nosić dwa języki w gębie – ne imati uvijek isti stav

obnosić kogoś na językach – širiti tračeve o komu; tračati, ogovarati

ostrzyć na kimś język – ogovarati, tračati koga

pociągnąć / ciągnąć kogoś za język – ispitivati koga, navesti koga da kaže što

pokazać język komuś, czemuś – naljutiti se na koga, što

posługiwać się (mówić) różnymi (innymi) językami – ne moći se sporazumjeti s kim zbog
različitih razloga

przyciąć komuś języka – navesti na šutnju koga

przykrócić komuś język – zaustaviti u ogovaranju, ružnom izražavanju i sl. koga

puścić wodze (cugle) językowi – postati razgovorljiv

rozpuścić język <jak bicz dziadowski> – raspričati se

rozwiązały się / rozwiązywały się języki – netko je nakon nekog vremena šutnje počeo
govoriti o čemu, ukazivati na neke činjenice; počeo je puno pričati tko

strzępić <sobie> język <po próżnicy (darmo)> – govoriti puno, a nepotrebno; nepotrebno
objašnjavati komu što

trzepać (strzępić, zdzierać) językiem – jako puno govoriti; govoriti bilo što

trzymać język za zębami (na wodzy, na uwięzi)> – šutjeti, ne govoriti bez potrebe; čuvati
tajnu

44
ugryźć się (ukąsić się) w język – zašutjeti na vrijeme; u posljednjem trenutku se suzdržati od
govora

zapomnieć języka w gębie – zašutjeti zbog straha, zbunjenosti, divljenja i sl.

zasięgnąć (chwicić / zachwicić, dostać, wziąć) języka – dobiti informacije, saznati što

złośliwe języki – o osobama koje ogovaraju koga

znajdować z kimś wspólny język – lako se sporazumjeti s kim, s obzirom na zajedničke

poglede, doživljaje, vrijednosti

45
 12. ZAKLJUČAK

U radu je izložena analiza frazema sa somatskim sastavnicama jezičina i jezik u

hrvatskom te somatskim sastavnicama jęzor, języczek i język u poljskom jeziku. Svi se
analizirani frazemi odnose na čovjeka, a korpus obuhvaća 104 frazema, od čega 39 hrvatskih i
65 poljskih frazema.

U cilju iznošenja relevantnih činjenica vezanih uz općenito i široko područje

frazeologije, s drugim ciljem povezivanja s područjem mog interesa, tj. somatske frazeologije,
kao i posljednje karike u lancu – frazema sa somatskom sastavnicom jezik, u radu donosim
pregled najvažnijih teorijskih postavka i promišljanja o frazeologiji kao zasebnoj
jezikoslovnoj disciplini, opisan je razvoj hrvatske i poljske frazeologije te problematika
nazivlja osnovne frazeološke jedinice. Nadalje su predstavljene hrvatska i poljska somatska
frazeologija. Hrvatsku somatsku frazeologiju iscrpno je obradila Barbara Kovačević u svojoj
doktorskoj disertaciji, koja je ujedno bila i glavni izvor u ovome radu za sastavljanje korpusa
hrvatskih somatskih frazema sa sastavnicama jezičina i jezik, dok reprezentativan rad na
području poljske somatske frazeologije predstavlja knjiga Frazeologia somatyczna autorice
Anne Tyrpe. Predstavljena je i simbolika somatske sastavnice jezik što olakšava
razumijevanje motiviranosti frazema i njihovog podrijetla.

Frazemi su obrađeni konceptnom analizom, preuzetom iz kognitivne lingvistike, kako

bi se frazeme koji nisu nužno istog kategorijalnog značenja, ekvivalentnosti i strukture
objedinilo pod jednim nadređenim pojmom, odnosno konceptom, te na taj način dobio uvid u
sliku strukture sastavnica i razjasnila njihova motiviranost i podrijetlo. Ovom analizom nisu
obuhvaćeni svi frazemi budući da to nije niti svrha ovakve analize. Svi su frazemi razvrstani
unutar jedne glavne skupine – skupine frazema koji se odnose na čovjeka te unutar nje
podijeljeni na četiri podskupine. Analizom su obuhvaćena 72 frazema, od čega 37 hrvatskih i
35 poljskih frazema.

Rad završava rječnicima hrvatskih i poljskih somatskih frazema sa sastavnicama

jezičina i jezik, odnosno jęzor, języczek i język. Rječnik hrvatskih frazema sadržava 39, a
rječnik poljskih frazema 65 frazema sa somatskom sastavnicom jezik.

Proučavanjem i analizom frazema sa somatskom sastavnicom jezik potvrđena je

uglavnom njihova negativna konotacija. Jezik se većinom veže uz ogovaranje ili pretjeran i

46
prekomjeran govor, čime je prenaglašena njegova funkcija kao govornog organa i on dobiva
određena pejorativna svojstva. Kroz frazeme navedene u korpusu većinom se očituju
karakterne odlike čovjeka u obliku neodmjerenosti, lakomislenosti i nepromišljenosti u
govoru te zlobne naravi. Često u semantičkom talogu obrađenih frazema možemo pronaći
sliku oštrog noža ili mača i brušenja koja upućuje na čovjeka sklona ogovaranju, koji se
priprema za verbalni napad na drugu sobu. Jezikom se ovdje izražava stanje čovjekove
nutrine koja je često grešna i prljava. Opisuje se i prost i vulgaran čovjek spreman na klevetu,
ali i čovjek koji se vodi svojim instinktom pa se sukladno tome riječima brani, ali i napada.
Često je, također, naglašena slika duljine jezika, koja upućuje na brbljava čovjeka, na njegov
prekomjeran i dug govor. Takav govor često umara i predstavlja napor za sugovornika, a vrlo
često se i ponavlja. Međutim, osim brbljava čovjeka, frazemima sa sastavnicom jezik opisan
je i šutljiv čovjek te čovjek kojemu treba poticaj za govorenje. Jezikom se, osim grubih riječi,
klevete i ogovaranja, mogu izreći i lijepe riječi s prikrivenim lošim namjerama pa jezik služi i
kao mamac za ljude, kao sredstvo prikrivanja prave slike o čovjeku. Njime se možemo rugati
drugima, ali i razumjeti druge, suosjećati s njima i shvaćati ih. Premda su pozitivne osobine
čovjeka i njegovog govora u opisanim frazemima manje zastupljene od negativnih, ne mogu
se zanemariti. Jezikom je ovdje opisan iskren i pravedan čovjek pun razumijevanja za druge,
čovjek visoke inteligencije i vješt retoričar. Zbog toga je i njegov govor iskren i otvoren, teži
iznošenju istinitih informacija, odmjeren i pravedan. Somatskom sastavnicom jezik u
obrađenim frazemima opisane su i čovjekove poteškoće u govoru i izgovoru, kao i
nagovještaj smrti.

47
 Literatura

1. BĄBA, Stanisław. 1986. Twardy orzech do zgryzienia, czyli o poprawności

frazeologicznej. Poznań: Wydawnictwo Poznańskie

2. BELAJ, Branimir. 2004. Značenjska analiza hrvatskoga glagolskog prefiksa raz- i

njegovih alomorfa ras-, raš-, raza-, ra-. U: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
30

http://hrcak.srce.hr/9423

3. BEROVIĆ, Daša. 2011. Frazemi sa sastavnicom „pasti“ u hrvatskom, češkom i

slovačkom jeziku. U: Slavenski jezici u usporedbi s hrvatskim II. Zagreb: FF press

4. CHLEBDA, Wojciech. 2003. Elementy frazematyki. Wprowadzenie do frazeologii

nadawcy. Łask: LEKSEM

5. FILAKOVIĆ, Svetlana. 2008. Frazeologija u djelima Ivane Brlić-Mažuranić. U: Život i

škola

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=37908

6. FINK-ARSOVSKI, Željka. 2002. Poredbena frazeologija: pogled izvana i iznutra.

Zagreb: Filozofski fakultet

7. KOVAČEVIĆ, Barbara. 2006. Hrvatska somatska frazeologija. Doktorska disertacija.

Zagreb

8. KRAWCZYK-TYRPA, Anna. 1987. Frazeologia somatyczna w gwarach polskich.

Wrocław: Wydawnictwo polskiej akademii nauk

9. LEWICKI, A. M., et. al. 1987. Z zagadnień frazeologii. Problemy leksykograficzne.

Warszawa: Państwowe Wyadwnictwo Naukowe

10. LEWICKI, Andrzej Maria i PAJDZIŃSKA, Anna. 1993. Frazeologia. U: Encyklopedia

kultury polskiej XX wieku II. Wrocław: Wiedza o kulturze

11. MENAC, Antica. 2007. Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjigra

48
12. POPOVIĆ, Milenko. 1980. O frazemu i zamjenljivosti njegovih elemenata. Iz frazeološke
problematike. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

13. TURK, Marija. 2002. Unutarjezični i međujezični aspekt poredbene frazeologije. U:

Fluminensia II.

http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20433&show=clanak

14. TURK, Marija i OPAŠIĆ, Maja. 2008. Supostavna raščlamba frazema. U: Fluminensia I.

http://hrcak.srce.hr/search/?q=supostavna+ra%C5%A1%C4%8Dlamba+frazema

15. TYRPA, Anna. 2005. Frazeologia somatyczna. Łask: Oficyna Wydawnicza LEKSEM

16. VIDOVIĆ BOLT, Ivana. 2004. Frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i

hrvatskom jeziku. Doktorska disertacija. Zagreb

17. VIDOVIĆ BOLT, Ivana. 2011. Životinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji I.
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada

Rječnici i priručnici:

18. ANIĆ, Vladimir. 2003. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber

19. BĄBA, Stanisław i LIBEREK, Jarosław. 2002. Słownik frazeologiczny współczesnej

polszczyzny. Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN

20. GHEERBRANT, Alain i CHEVALIER, Jean. 1994. Rječnik simbola: mitovi, sni, običaji,
geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb: NZMH

21. Hrvatska enciklopedija. Kovačec, A. (red.) Zagreb: Leksikografski zavod M. Krleža.

2003.

22. KOŁOSIŃSKA, Anna et. al. 2005. Wielki słownik frazeologiczny PWN z przysłowiami.
Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN

23. MATEŠIĆ, Josip. 1982. Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb:
Školska knjiga

49
24. MENAC, Antica., et. al. 2003. Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak

25. MOGUŠ, Milan i PINTARIĆ, Neda. 2002. Słownik polsko-chorwacki. Poljsko-hrvatski

rječnik. Zagreb: Školska knjiga

26. MOSIOŁEK-KŁOSIŃSKA, Katarzyna i CIESIELSKA, Anna. 2001. W kilku słowach,

Słownik frazeologiczny języka polskiego. Warszawa: Wydawnictwo Szkolne

27. PIĘCIŃSKA, Anna. 2006. Co raz wejdzie do głowy – już z niej nie wyleci. Kraków:
Universitas

28. SKORUPKA, Stanisław. 1974. Słownik frazeologiczny języka polskiego, tom 1.

Warszawa: Wiedza Powszechna

29. SOBOL, Elżbieta. 2008. Słownik frazeologiczny PWN z Bralczykiem. Warszawa:

Wydawnictwo Naukowe PWN

Internetski izvori:
http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20433&show=clanak (10. 12. 2011.)

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=37908 (10. 12. 2011.)

http://www.bryk.pl/s%C5%82owniki/s%C5%82ownik_zwi%C4%85zk%C3%B3w_frazeolog
icznych/68260-j%C4%99zyk.html (10. 12. 2011.)

http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=479:hrvatski-
frazeoloki-rjenik&catid=39:prikazi-kritike&Itemid=48 (14. 2. 2012.)

50