TEMA: OBITELJ I DELIKVENTNO

PONAŠANJE

Arapović Satka Školska godina: 2020/2021

 1

Pojam delikventnog ponašanja

- Delikventno ponašanje predstavlja najteži oblik poremećaja u ponašanju.
O delikventnom ponašanju se govori ako ponašanje ličnosti u odredenoj
okolini dobije obilježje prekršaja(legalni aspekt) delikvetno dijete klasi-
ficira se kao podgrupa socijalne neprilagodenosti.
Delikvencija je zakonski pojam i odnosi se na onu djecu i omladinu
koja su zbog svog ponašanja došla u sukob sa zakonom. Postoje ra-
zličita shvatanja o maloljetničkoj delikvenciji koja se prema Jasoviću,
mogu svrstati u tri osnovne grupe:

• Prvu grupu pravno-kriminoloških definicija čine shvatanja koja

polaze isključivo od općih krivično-pravnih inkriminacija u datom
društvu i delikventnim se smatraju ponašanja mladih odredenog
uzrasta koja su propisana kao krivična djela. Pristalice takvog
shvatanja delikvencije polaze od toga da izmešu ove pojave i
kriminaliteta odraslih nema suštinske razlike, osim što su izvršioci
različitog uzrasta odnosno starosti.

• U drugu grupu pravno-kriminoloških definicija spadaju šira odredenja

pojma delikvencije koja pored kršenja općih krivično-pravnih
normi podrazumijevaju ponašanja koja su u sukobu s drugim
zakonskim propisima u odrešenom društvu

• Treća grupa maloljetničke delikvencije se označava sociološko-

kriminološkim definicijama ove pojave. Pojam delikvencije pored
kršenja krivičnih i drugih pravnih normi uključuje i socijalna
ponašanja maloljetnika koja odrešena socio-kulturna sredina sma-
tra negativnim. To su svi oblici poremećaja u socijalnom ponašanju
djece i maloljetnika koja odstupaju od moralnih normi, sustava
vrijednosti i pravnih normi odrešene socijalne zajednice. Bez
obzira na različitosti u objašnjenju pojma delikvencije, njena
definicija je, uglavnom, ustaljena. Prema Saphii M. Robinson,
delikvencija je svako ponašanje koje data zajednica u datom vre-
menu smatra da je u konfliktu s njenim najboljim interesima, bez
 2

obzira da li prestupnik jeste ili nije priveden pred sud.

Etiološki činioci maloljetničke delikvencije

-Na pojavu maloljetničke delikvencije djeluju različiti faktori. M. Mi-
lutinović dijeli sve ove faktore na: egzogene(industrijalizacija i meha-
nizacija, dezorganizovana i deficijentna obitelj, neuspjesi i nedostaci u
obrazovanju i odgoju), materijalni uvjeti(siromaštvo i bogatstvo, nega-
tivni utjecaji sredstava masovne komunikacije, alkoholizam, negativni
utjecaj susjedstva i ulice, kulturni i drugi sukobi) i utjecaji ličnih fak-
tora. L. Pehar, govoreći o faktorima koji dovode do maloljetničke
delikvencije sve te faktore dijeli na:
Nasljedne faktore(struktura nervnog sustava, tjelesna grada, žlijezde s
unutarnjim lučenjem)
Utjecaj obitelji(razorene obitelji, one u kojima caruju poroci), neu-
rotična ljubav, odsutstvo pažnje, i ljubavi prema djeci, načini kažnjavanja,
uskraćena ljubav i pažnja, itd.
Utjecaj okoliša(s kim se druži, kakvi su utjecaji, kolika je kazna i kakva
kontrola, teror reklame, prekomjerne seksualne želje, erotizacija, kako
dijete rješava probleme u životu...
Školska sredina(prethodno znanje, količina inteligencije, organizacija
nastave, odnos nastavnika prema učeniku, odnosi izmedu učenika, mogućnost
isticanja i potvrdivanja, slika o sebi, i slično...

Značaj pravilnog obiteljskog odgoja

- Prvi odgoj koji društvo pruža djetetu jeste obiteljski odgoj. Obitelj
je prva društvena sredina u koju dijete dolazi i u njoj čini prve korake
u život. Odgojno-obrazovna funkcija obitelji je vrlo značajna.
Obiteljski odgoj je nezamjenjiv u odgoju djeteta. R. Tomić tvrdi da
je ”Prednost obitelji, to što je ona prvi, i može se reći, najznačajniji
 3

odgojni faktor”. Po svojoj prirodnoj i društvenoj funkciji roditelji su

odgajatelji. Osjećaj majčinstva i očinstva upućuje roditelje da se brinu
o djeci i da ih odgajaju. Roditelji su nesebični i ulaću ogromne napore
da djeca postignu željene rezultate i da se pravilno odgajaju. Odgojne
zadatke roditljeima povjerava društvo. Jako je bitno da oba roditelja
odgovorno i nesebično prihvate odgojne funkcije i da ih savjesno obavl-
jaju. Roditelji da bi mogli odgajati moraju biti i sami dobro odgojeni,
biti potpuni ljudi kako je isticao Roso (engl. Rousseau).
Neophodno je da posjeduju plemenite ljudske kvalitete kao što su:
poštenje, iskrenost, ljubaznost, čestitost, privlačna vedrina, optimizam,
strpljivost, radinost, dosljednost, pravednost, da se ponašaju kulturno,
ukoliko su tjelesno i duhovno zdravi i pokazuju interes, brigu i ljubav
za djecu. Ukoliko posjeduje navedene osobine, roditelj stječe autoritet
koji je bitan element dobrog odgajatelja i uspješnosti odgajanja. Često
roditelji zbog nedovoljnog pedagoškog iskustva, kulture i sposobnosti,
prave greške u odgoju djece. Neke od tih grešaka su: oslobadanje od
teškoća i obaveza, pretjerana strogost, pružanje djetetu potpune slo-
bode, dijete je u centru pažnje, odgajaju dijete onako kako su oni odga-
jani i slično. Što se tiče organizacione širine pravilan je onaj obiteljski
odgoj koji pruža mogućnost razvoja integralne ličnosti sa svim njenim
komponentama(fizičkom, intelektualnom, socijalnom, moralnom, es-
tetskom i radnom).
Odgojni sadržaji treba da su uskladeni sa savremenom opštom kul-
turom i da pužaju neophodna saznanja za život u savremenom društvu.
Metode odgoja trebaju biti uskladene sa metodama odgoja u školi i
društvu uopće da je dijete u ulozi subjekta i da se uvažava njegova
ličnost. Važni preduvjeti uspješnosti obiteljskog odgoja jesu:

• pravilna struktura obitelji(potpuna i skladna obitlelj)

• specijalne pedagoške kvalitete obitelji(socijalne kvalitete, pedagoška

zrelost roditelja i osjećaj brige za odgoj djece)

• položaj djeteta u obitelji(da li je željeno, prihvaćeno, očekivano)

• sredenost ekonomskog stanja u obitelji

 4

• autoritet roditelja

• organizacija života u obitelji i dužnosti djeteta u obitelji

Obiteljski odgoj mogu ugroziti negativne pojave u obitelji kao što su:
kriminal, alkoholizam, prostitucija, asocijalno ponašanje, nebriga za
odgoj djece, pedagoška nedoraslost roditelja, i slično. Posljedice po
razvoj djece mogu se pojaviti naročito zbog odredenih grešaka roditelja
kao što su:

• Slijepa ljubav(razmaženost, nesamostalnost, umišljenost, drskost,

nedostatak socijalnog osjećaja za druge)

• Pretjerana strogost i grubost roditelja, konflikti(neurastenična

stanja: plašljivost, lažljivost, zatvorenost, govorne mane)

• Ambicije roditelja(težnja da njihove neostvarene želje ostvare nji-

hova djeca)

• Pozivanje roditelja na svoju roditeljsku vlast (trebao bi djelovati

autoritetom, povjerenjem pružati pomoć djetetu)

Uloga obitelji pri delikventnom ponašanju

- Istraživanja i praktična iskustva govore da obitelj ima važnu ulogu
u nastanku delikventnog ponašanja i drugih vidova socio-patoloških
pojava. Brojna istraživanja i studije govore o utjecaju obiteljskog
okruženja na pojavu delikventnog ponašanja mladih i djece. Najveža
prepreka asocijalnom ponašanju djece i mladih jesu obitelji u kojima
vladaju skladni, harmonični odnosi. Ukoliko obitelji nisu u mogućnosti
da uspješno obave svoje funkcije, posebno odgojnu i socijalizatorsku,
one mogu biti uzrokom delikventnog i drugih vidova asocijalnog ponašanja
djece i mladih.
Pojam delikventnog ponašanja djece i maloljetnika, mnogi istraživači
pripisuju raznovrsnim defektima unutar obitelji i s tim u vezi, narušenom
 5

procesu socijalizacije mladih(M Singer, LJ. M. Todorović, 1993). Teori-

jske koncepcije o uzrocima kriminataliteta stručnjaka različitih profila
veliki značaj pridaju obitelji. Obiteljske faktore koji doprinose pojavi
delikventnog ponašanja treba promatrati u vezi s makro i mikrosocijal-
nom faktorima i sa biopsihološkim karakteristikama članova obitelji i
djece i mladih, koji ispoljavaju takvo delikventno ponašanje (R Tomić,
M Šehović, N. Karić, I. Hasanović, 2008, str. 22). Poseban značaj
u stručnoj literaturi kada su u pitanju obiteljski faktori pridaje se:
socioekonomskom statusu obitelji, strukturi obitelji, prisutstvu asoci-
jalnih pojava u obitelji...

Zaključak
- Obitelj je jedan od najvažnijih odgojnih faktora i njena uloga u
odgoju djeteta je ničim nezamjenjiva. Obitelj ima za cilj formiranje
zdrave, stabilne, radne i dobro prilagodene ličnosti. Za pravilan razvoj
djeteta jako je važna pozitivna emocionalna klima i iskustvo koje dijete
stiče u obitelji. Važan uticaj na pravilan razvoj djeteta ima i obiteljska
struktura, odsutstvo sociopatoloških pojava iz obitelji, medusobni odnosi
i dr. Obitelj ima veliki utjecaj i na pojavu delikventnog ponašanja djece
i mladih. Brojna istraživanja su pokazala da posebno veliki utjecaj
imaju: socioekonomski status, struktura obitelji, meduljudski odnosi,
i prisutstvo asocijalnih pojava u obitelji. Važna uloga obitelji je i u
prevenciji i sprečavanju delikventnog ponašanja.

Korištena literatura
- Didaktički putokazi - časopis za teoriju i praksu, Zenica, Mart 2009

- J. Bašić: Uloga osnovne škole u suzbijanju poremećaja u ponašanju

djece i omladine, Defektološka teorija i praksa, Beograd, 1980