OTVORENI UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

IZBORI POJEDINCA U SLUČAJU NESKLONOSTI PREMA

RIZIKU

SEMINARSKI RAD

PREDMET: „Mikroekonomija“

Travnik,Novembar 2010.
 SADRŽAJ

1 UVOD.............................................................................................2
2 Opisivanje rizika.............................................................................2
2.1 Vjerovatnost............................................................................2
2.2 Očekivana vrijednost...............................................................3
2.3 Varijabilnost.............................................................................3
3 Izbor pojedinca...............................................................................4
4 Različite sklonosti prema riziku......................................................5
4.1 Pojedinci koji su skloni riziku...................................................6
4.2 Pojedinci indiferenti prema riziku............................................7
4.3 Pojedinci neskloni riziku..........................................................7
5 Smanjivanje rizika........................................................................10
5.1 Diverzifikacija........................................................................10
5.2 Osiguranje.............................................................................11
5.3 Vrijednost informacija............................................................11
6 Zaključak......................................................................................12
7 Literatura......................................................................................13

1
1 UVOD

Ljudi često moraju birati i donositi izbore u uvjetima znatne

nesigurnosti. U takvim situacijama moraju odlučiti koliko žele riskirati. Upravo
njihova sklonost ili pak nesklonost prema riziku diktira njihove postupke i
odluke, pa tako neče svi pojedinci isto postupiti kada se dovedu u situaciju
gdje moraju birati. To su situacije tipa: kako postupiti sa ušteđevinom, kada je
karijera u pitanju, da li odabrati sigurno radno mjesto sa malom šansom za
napredak ili nesigurno radno mjesto, ali sa znatno večom šansom za
napredak itd.
Kako bi smo mogli iskazati sklonost pojedinca u bilo kojem slučaju,
moramo ispitati kako ljudi uspoređuju mogučnosti i vrše izbor među rizičnim
mogućnostima,tako što ćemo kvantifikovati rizik.

2 Opisivanje rizika

Da bi se rizik mogao kvantifikovati moramo popisati sve moguće

ishode ili posljedice nekog poteza ili događaja, kao i vjerovatnost da će se
svaki događaj desiti.

2.1 Vjerovatnost

Vjerovatnost iskazuje koje su šanse da će se određeni događaj desiti,

a izražava se u postotcima tako da suma svih vjerovatnosti iznosi 1. Naše
shvatanje vjerovatnosti može ovisti o prirodi nesigurnog događaja ili o
vjerovanjima umiješanih osoba. Objektivna interpretacija vjerovatnosti
oslanja se na učestalost ponavljanja događaja. U slučajevima gdje nije
moguće izvršiti objektivnu interpretaciju vjerovatnosti potrebne potrebne su
nam subjektivnije mjere. Subjektivna vjerovatnost je percepcija da će se neki
događaj desiti. Ona se može temeljiti na procjeni ili iskustvu neke osobe, ali

2
ne nužno i na učestalosti nekog događaja u prošlosti. Kada je subjektivna
vjerovatnost u pitanju različiti ljudi različito procjenjuju različite vjerovatnosti
različitih ishoda te tako donose i različite izbore. Do različite procjene dolazi
zbog raspoloaganja različitim informacijama ili različite mogućnosti obrade
informacija. Bez obzira na različite interpretacije, vjervoatnost nam služi za
izračunavanje očekivane vrijednosti i varijabilnosti mogućih ishoda.

2.2 Očekivana vrijednost

Očekivana vrijednost jednaka je ponderiranom prosjeku isplata

odnosno vrijednosti koje proizlaze iz svih mogučih ishoda. Očekivanom
vrijednošču se mjeri osnovna tendencija tj. Isplata koja se očekuje u
prosjeku. Ako postoje dva moguča ishoda s isplatama X1 i X2, a vjerovatnost
svakog ishoda je dana sa Pr1 i Pr2 očekivana vrijednost E(X) je jednaka

E(X) = Pr1 * X1 + Pr2 * X2

Kada postoji n mogućih ishoda, očekivana vrijednost postaje

E(X) = Pr1 * X1 + Pr2 * X2 + ... + Prn * Xn

Pri čemu zbroj svih pojedinačnih vjerovatnosti mora biti jednak 1.

2.3 Varijabilnost

Varijabilnost pokazuje do koje se mjere mogući ishodi nekog izbora

razlikuju. Mjerimo je uočavanjem da velike razlike između stvarnih i mogućih
isplata (pozitivnih i negativnih) znače veći rizik. Ta razlika se zove devijacija
ili odstupanje. Devijacija sama po sebi ne predstvalja mjeru varijabilnosti jer
su razlike nekada pozitivne a nekada negativne dok je prosječna devijacija je
uvjiek jednaka 0. Zbog toga varijabilnost mjerimo standardnom devijacijom

3
koja je jednaka drugom korijenu prosjeka kvadrata odstupanja isplata svakog
ishoda od njihove očekivane vrijednosti.
Općenito ako postoji n isplata Xn, uz vjerovatnost događanja Prn, a
očekivana vrijednost je E(X),standardna devijacija će biti σ gdje je

σ^2 = Pr1*[(X1-E(X))^2] + Pr2*[(X2-E(X))^2] + ... Prn*[(Xn-E(X))^2]

Ukoliko je standardna devijacija jednog izbora niža od standardne

devijacije drugog izbora tada sljiedi da je prvi izbor manje rizičan i obrnuto.

3 Izbor pojedinca

Kada je izbor pojedinca u pitanju, njegov stav prema riziku utejče na

odluke koje če pojedinac donjeti. Uzmimo za primjer pojedinca koji je uspjeo
uštedjeti 5000 KM koje planira „oploditi“ investiranjem u dionice. Pojedinac
ima izbor izmedju dvaju vrsta dionica, prve nude 99 postotnu šansu da če
pojedinac profitirati 2500KM što bi ga svelo na ukupno 7500KM vrijednosti u
dionicama, ali također postoji i 1 postotna šansa da če se vrijednost ovih
dionica prepoloviti što bi svelo našeg pojedinca na svega 2500 KM vrijednosti
dionica. U drugom slučaju imamo dvije jednako vjerovatne mogučnosti (50-
50), prva je da če dionice učetverostručiti svoju vrijednost što bi našeg
pojedinca obogatilo za 15000KM i svelo na 20000KM ukupne vrijednosti, dok
druga mogučnost dovodi do pada vrijednosti dionica u bezvrijeđe te bi one
vrijedile samo 350KM. Formiranjem tabela usporediti ćemo ova dva slučaja.

ISHOD 1 ISHOD 2 Očekivani

Vjerovatnost Dohodak Vjerovatnost Dohodak dohodak
Izbor1 0,99 7500 0,1 2500 7675
Izbor2 0,5 20000 0,5 350 10175

Tabela I.

4
 ISHOD1 Odstupanje ISHOD2 Odstupanje
Izbor1 7500 -175 2500 -5175
Izbor2 20000 9825 350 -9825
Tabela II.

ISHOD1 KVADRAT ISHOD2 KVADRAT PROSJEK STANDARDNA

ODSTUPANJA ODSTUPANJA KVADRATA DEVIJACIJA
ODSTUPANJA
Izbor1 7500 30625 2500 26780625 2708381,2 1645,71
5
Izbor2 20000 96530625 350 96530625 96530625 9825
Tabela III.

Iz tabela možemo zaključiti da izbor 1 nudi manji očekivani dohodak,

ali je zato i manje rizičan,dok izbor 2 nudi veči dohodak ali uz znatno veči
rizik da če ušteđevina otiči u bezvrijeđe. Šta će naš pojedinac izabrati ovisi
isklučivo o njegovoj sklonosti prema riziku. Dok bi agresivni poduzetnik
izabrao izbor 2, uz višu standardnu devijaciju i viši očekivani dohodak,
konzevartivinija osoba bi izabrala izbor 1,uz niži očekivani dohodak i nižu
standardnu devijaciju.

4 Različite sklonosti prema riziku

Nisu svi pojedinci jednako skloni riskiranju. Razlikujemo tri grupacije

pojedinaca na osnovu sklonosti prema riziku a to su:

I. Pojedince koji su skloni riziku

II. Osobe koji su indiferentni prema riziku
III. Pojedince koji su neskloni riziku

Kako bi smo mogli razumjeti zašto se pojedinci odnose prema riziku

5
 na određeni način koristit ćemo pojam koristnosti koji pojedinci ostvaruju
izborom različitih rizičnih alternativa. U ovom slučaju koristnost predstavlja
koristnost koju pojedinac dobiva iz tržišne košare koju može kupiti svojim
dohodkom, te da bi imali potpunu predstavu o razlikama u sklonosti koristit
ćemo se grafovima.
Grafovi pokazuju kako se mogu opisati sklonosti jednog potrošača
prema riziku. Funkcija koristnosti prikazana je krivuljom 0e, okimita osa
predstavlja razinu koristnosti koja se može ostvariti uz odgovarajuču visinu
dohodka prikazanog na vodoravnoj osi. Budući da vrijednost mjerimo
korisnošču moramo izračunati očekivanu koristnost koju pojedinac može
postići.
Očekivana koristnost E(u) je zbroj koristnosti svih mogućih ishoda,
ponderiran vjerovatnošču događanja svakog ishoda.

E(u) = Pr1 * u( X1) + Pr2 * u(X2) + ... + Prn * u(Xn)

4.1 Pojedinci koji su skloni riziku

Pojedinac sklon riziku daje prednost nesigurnom dohodku pred

sigurnim dohodkom, čak i ako je očekivana vrijednost nesigurnog dohodka
manja od one sigurnog dohodka. Graf I nam pokazuje upravo ovu sklonost
pojedinca prema riziku, jer kako se dohodak povečava tako se povečava i
razina koristnosti koju pojedinac ostvaruje.
Graf I. Graf II.

e
18
e
18
c
8
c
a 12
3

a
6

0 10 20 30 0 10 20 30

6
 Važno je napomenuti da pojedinci mogu biti skloni nekim rizicima, a
neskloni drugim rizicima. Međutim mali je broj pojedinaca koji su zapravo
skloni riziku, barem kod velikih kupnji,ulaganja i izbora koje uključuju velike
iznose dohotka ili bogatstva.

4.2 Pojedinci indiferenti prema riziku

Pojedinac koji je indiferentan prema riziku ravnodušan je između

sigurnog i nesigurnog izbora ukoliko je očekivana koristnost jednaka za oba.
Iz grafa II uočavamo da je, za osobu koja je prema riziku indiferentna,
granična korist dohotka konstantna. Dakle kod ovakvih pojedinaca dohodak
koji zarađuju može se iskoristiti i kao pokazatelj njihova blagostanja. Upravo
zbog ovoga Vladine mjere koje utiču na dohodak utiču i na korisnost, dok
mjere koje mjenjaju rizike sa kojima se pojedinci suočavaju bez mijenjanja
očekivanih dohodaka nemaju nikakav uticaj na blagostanje indiferentnog
pojedinca. Indiferentnost prema riziku osigurava pojedincu imunost na
komplikacije nastale utjecajem Vlade na rizičnost ishoda.

4.3 Pojedinci neskloni riziku

Pojedincima nesklonim riziku privlačniji je siguran dohodak određene

visine od rizičnog dohodka iste očekivane vrijednosti. Takva osoba ima
opadajuću graničnu koristnost dohodka, što se može uočiti iz Grafa III.
Nesklonost riziku je najzastupljeniji stav kod pojedinaca i upravo zbog
toga ne samo da uplačuju životno, zdravstveno i automobilsko osiguranje,
već i teže zanimanjima sa relativno stabilnim zaradama. Za pojedinca
nesklonog riziku gubitak je važniji od dobitka, te shodno tome puno više
pažnje pridodaje mogučim gubitcima nego potencijalnim zaradama koje
ovise od njegovog izbora.
Upravo zbog toga ti pojedinci su spremni platiti ili odreći se djela svog
dohodka u cilju izbjegavanja preuzimanja rizika. Maksimalna kolićina novca

7
koju je pojedinac voljan žrtvovati radi izbjegavanja preuzimanja rizika naziva
se premija na rizik. Na grafu IV crta cf predstavlja upravo ovu kolićnu, a do
tačke f smo došli povalčenjem vodoravne crte u e
tačci koja polovi crtu ae. U
ovom slučaju iz grafa možemo uočitidda premija na rizik iznosi 4000 KM jer je
c
siguran dohodak od 16000 KM (tačka c) pruža pojedincu jednaku očekivanu
f
korisnost kao i nesiguran dohodak od 20000KM u slučaju da su vjerovatnosti
a i e jednake tj 50%. aTačka
b f se shodno tome pomjera po liniji ae u zavisnosti
od vjerovatnosti pojedinog ishoda.

18
16 10 15 16 20
14
13
10

0 30
Graf III

18
e

14
c
f
10
a

0 10 16 20 30
Graf IV

8
 Nesklonost riziku nekog pojedinca može se opisati i pomoču krivulja
indiferencije koje povezuju očekivani dohodak i varijabilnost dohodka koja se
mjeri standardnom devijacijom. Svaka krivulja indiferencije prikazuje
kombinacije očekivanog dohotka i standardne devijacije koja pojedincu pruža
jednaku razinu koristnosti. Sve krivulje indiferencije imaju blagi nagib prema
gore, jer je rizik nepoželjan te je potrebno dodati više očekivanog dohodka
kako bi pojedinac zadržao jednako blagostanje. Budući da nesklonost riziku
je različitim količinama zastupljena kod različitih pojedinaca, radi potpunog
uvida pozvati čemo još jednom grafove u pomoč. Grafovi V i VI prikazuju
krivulje indiferencije za dva pojedinca od kojih je kod jednoga nesklonost
riziku jako, a kod drugoga tek blago izražena.
Graf V nam prikazuje kako bi postupao pojedinac sa izraženom
nesklonosti prema riziku u svojim izborima. Iz njega se može zaključiti da je
potreban velik porast očekivanog dohodka da bi ovaj pojedinac sačuvao
približno jednako blagostanje u slučaju porasta standradne devijacije
dohodka.
Graf VI prikazuje kako bi postupao pojedinac sa blago izraženom
nesklonosti prema riziku u svojim izborima. Ovdje uočavamo da je potreban
mali porast očekivanog dohodka da bi se vrijednost standardne devijacije
znatno uvečala.

u3
Očekivani dohodak Očekivani dohodak
u2

u1 u3

u2

u1

Standardna devijacija dohodka Standardna devijacija dohodka

Graf V Graf VI

9
 Nakon što smo istražili kako pojedinci donose odluke ovisno od
sklonosti prema riziku i veličine rizika, ostalo nam je još da specificiramo
načine na koji se oni mogu zaštititi od rizika, te kako smanjiti njegovu
količinu.

5 Smanjivanje rizika

Pojedinci nekada biraju rizične mogućnosti koje prije izgledaju kao

sklonost nego nesklonost prema riziku, mada pred mnogobrojnim različitim
rizicima pojedinci su uglavnom neskloni riziku. Postoje tri načina na koja se
može dovesti do smanjenja rizika, a to su:

I. Diverzifikacija
II. Osiguranje
III. Prikuplanje više informacija o izborima I isplatama

5.1 Diverzifikacija

Rizik se može smanjiti raspoređivanjem valstitih resursa na više

različitih izbora, te se time pojedinac može zaštititi od propadanja svih
resursa uzrokovano ostvarivanjem jednog rizika. Ovaj postupak se naziva
diverzifikacija. Na ovaj način se postiže minimilizacija rizika, jer kada je rizik
mali, šansa da če se on ponoviti dva ili više puta je još manja. Naravno ovo je
istina samo ako izbori nisu usko povezani te neovise jedan od drugoga.
Načelno diverzifikacija je uvjiek dobra ideja, ali ipak njome se nikada nemože
rizik upotpunosti izbjeći.

10
5.2 Osiguranje

Proučavajući premiju na rizik uočili smo da su pojedinci neskloni riziku

voljni odreči se dohotka ili platiti djelom njega kako bi izbjegli rizik. Ako je
trošak jednak očekivanom gubitku oni če uplatiti dovoljan broj polica
osiguranja kako bi mogli upotpunosti nadoknaditi moguće gubitke. Za
pojedince nesklone riziku, garancija da će imati jednak dohodak bez obzira
na izbor pruža više korisnosti nego u slučaju kada ta osoba može imati visok
dohodak ako do gubitka nedođe i nizak dohodak ako se gubitak ostvari. Ovo
se dešava jer, ponavljamo, pojedincima nesklonim riziku daleko su važniji
gubitci od potencijalnih dobitaka.
Osiguravajuće kuće su u stanju poslovati zahvaljujuči zakonu velikih
brojeva, koji nam govori da se prosječan ishod mnogih sličnih događaja
može predvidjeti iako su pojedinačni slučajevi slučajni i uglavnom
nepredvidivi. Na taj način one su u stanju izbječi rizik, te i profitirati, jer samo
određen broj polica, uglavnom mali, če rezultirati ostvarenim rizikom. Za
pravilno funkcionisanje ovoga aparata od krucijalne važnosti je aktuarska
nepristranost. Ona postoji ukoliko je premija osiguranja jednaka očekivanoj
isplati, te tada konstatujemo da je osiguranje aktuarski nepristrasno.

5.3 Vrijednost informacija

Pojedinci često donose izbore na temelju ograničenih informacija. U

takvim uslovima predviđanja i percepcija rizika mogu biti netačna, te koštati
pojedinca njegovog dohodka. Več smo spomenuli da pojedinci neskloni riziku
su voljni platiti kako bi izbjegli rizik, pa tako mogu uraditi upravo to kupujući
informacije. Vrijednost potpune informacije je razlika između očekivane
vijednosti izbora kada su potpune informacije na raspolaganju i očekivane
vrijednosti uz nepotpune informacije. Posjedovanjem potpunih informacija
osiguravamo potpuni uvid u izbor,te shodno tome možemo adekvatno i
postupiti i izabrati.

11
6 Zaključak

Detaljnom analizom i kvantifikaciom rizika uvidjeli smo njegovo

ponašanje u različitim situacijama kao i kako on utiče na moguče ishode
nekog izbora. Izdvojili smo vjerovatnost, očekivanu vrijednost i varijabilnost
kao ključne elemente prilikom donošenja odluka nekog pojedinca.
Istraživanjem sklonosti pojedinaca zaključili smo da naš, riziku nesklon
pojedinac, pridodaje znatno veču pažnju gubitcima potencijalnih izbora nego
mogućim dobitima, te da je on voljan odreći se ili pak platiti djelom svog
dohodka kako bi osigurano željenu koristnost. Na ovaj način, putem
mehanizama diverzifikacije, osiguranja i pribavljanjem potpunih informacija,
naš pojedinac teži zaštiti svog izbora od potencijalnih rizika, te se od njih
ograđuje ili ih pak minimalizira. Nažalost nije moguće definitivno i egzaktno
procjeniti kako če svaki pojedinac nesklon riziku izabrati kada su im ponuđeni
isti izbori, jer nesklonost prema riziku je različito zastupljena kod različitih
pojedinaca, pogotovo u slučajevima gdje objektivna interpretacija nije
moguća, ali zato možemo zaključiti da oni svojim izborima če uvjiek težiti
maksimalnoj koristnosti svog dohodka koja se može postiči uz što manji ili
gotovo neznatan rizik.

12
7 Literatura

1. Robert S. Pindyk i Daniel L. Rubinfeld: Mikroekonomija V. izdanje,

Mate, Zagreb, 2005.

13