Elektronski potpis u BIH

Elektronski (digitalni) potpis je tehnologija kojom se omogućava provjera autentičnosti potpisnika u

elektronskom poslovanju. Garantuje se da je poruka ili dokument od pošiljaoca do primaoca stigla u
neizmjenjenom obliku. Njime se obezbeđuje zaštita integriteta podataka koji se prenose elektronski i
povjerljivost potpisanog elektronskog dokumenta je zagarantovana. Pored toga, jednom stavljen
elektronski potpis nije ponovo iskoristiv i kao takav služi kao garancija da ništa u potpisanom dokumentu
nije naknadno mjenjano. To je omogućeno, jer je u samom dokumentu koji je potpisan elektronski
vidljivo kada je potpisan. Elektronski potpisan dokument prenesen preko Interneta jednako je validan
kao i dokument koji je potpisan svojeručno.

Pitanje važnosti uspostave elektronskog potpisa već duži niz godina se otvara na raznim sjednicama
državnih tijela u Bosni i Hercegovini. Benefiti koji ovakav proces digitalizacije donosi su ogromni i već su
svima dobro poznati. Međutim, iako je sve veći pritisak da bi se pratili trendovi EU, brzina kretanja ka
finalizaciji ove priče govori nešto sasvim drugo. Naime, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je
odluku o prolongiraju početka primjene elektronskog potpisa, iako je Zakon o elektronskom potpisu BiH
usvojen još 2006. godine. Ovaj benefit procesa digitalizacije u BiH teško će da zaživi u skorije vrijeme
budući da je godinama nakon usvajanja Zakona ustanovljeno da isti nije usklađen za eIDAS direktivom
EU a u međuvremenu je isti i zastario. ref 1

Da bi se ispoštovali zahtjevi EU potrebno je donijeti još Zakon o elektronskoj identifikaciji i uslugama o

pružanju elektronskih transakcija. Tim zakonom bi bili obuhvaćeni elektronski potpis i elektronske
transakcije, kao i sve u vezi sa njima. U tom kontekstu, novi Zakon o elektronskoj identifikaciji bi stavio
van snage prethodni zakon. Sigurno će se o elektronskom potpisu više razgovarati onog trenutka kada
budemo imali adekvatne zakone, te odgovore na pitanja ko će raditi nadzor nad ovlaštenim
certifikantom. Prema EU nadzor vrši samo jedno tijelo, ono sa državnog nivoa, a entiteti su već
predvidjeli i vlastita nadzorna tijela. Dok se ne riješe svi problemi iz ove oblasti, pojednostavljenje usluga
građanima, javnim institucijama unapređenje poslovnog ambijenta kroz brže i lakše poslovanje, kraći
proces pokretanja posla i sve olakšice koje elektronski potpis donosi ostaju samo misaona imenica. ref 2

U Federaciji BiH se Zakon o elektronskom potpisu našao na dnevnom redu Doma naroda 26. februara
2020 godine kada je usvojen nacrt Zakona o elektronskom potpisu FBiH. Za razliku od državnog, federalni
zakon je usklađen sa eIDAS direktivnom, te se neće morati naknadno usklađivati sa državnim zakonom.

U entitetu RS prvi Zakon o elektronskom potpisu (Službeni glasnik Republike Srpske 59/08) donesen je
2008. godine, a 2015. godine i Zakon o elektronskom dokumentu (Službeni glasnik Republike Srpske
106/15). No, na primjenu se još čeka. Dodatno usporava i činjenica da će se trebati odlučiti i o
certifikacionom tijelu koje će se baviti izdavanjem elektronskog potpisa. Do sada, u našoj zemlji postoji
samo jedna kompanija koja ispunjava sve uvjete koje nalaže EU da se bave ovim poslom.

ref 1 i 2 http://fmpik.gov.ba/bh/dokumenti/zakoni/sektor-elektronskih-komunikacija-i-po
%C5%A1ta/prednacrt-zakona-o-elektronskom-potpisu-federacije-bosne-i-hercegovine.html

ref 3 https://unija.com/bs/elektronski-potpis/