PREDMET I SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINE

Socijalna medicina i organizacija zdravstva je nauka o organiziranoj primjeni suvremenih znanja iz

medicine u zdravstvenoj zaštiti ljudskih grupa i naroda. Socijalna medicina predstavlja sponu kliničke
i preventivne medicine sa drugim srodnim naukama, prevenstveno sociologijom, ekonomikom,
antropologijom, matematikom, pravom, tehnologijom, organizacijom i drugim.

Predmet socijalne medicine i odnos prema predmetu kliničke medicine:

- socijalna medicina se posvećuje zdravlju i bolesti zajednice - klinička medicina se bavi
problemima bolesti pojedinca
- socijalna medicina težište uzroka u oboljenjima traži u društvenim promjenama - klinička
medicina u biološkom sadržaju
- u socijalnoj medicini pacijent je subjekat (aktivni sudionik) - u kliničkoj medicini pacijent je
najčešće objekat (pasivni sudionik) u rješavanju bolesti
Na taj način socijalna medicina dobija još jednu značajnu funkciju, a to je funkcija integracije
(objedinjavanja) cjelokupne terapeutsko-kliničke, preventivne i rehabilitacione medicine u praksi,
zaštiti i unapređenju zdravlja stanovništva.

PREDMET I SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINE

Suštinska razlika između socijalne medicine, sa jedne strane, te kliničkih i preventivnih disciplina, sa
druge strane, je u tome što se socijalna medicina bavi organiziranom primjenom svih medicinskih
znanja u društvu i ljudskim zajednicama.

Globalni sadržaj socijalne medicine predstavlja:

1. Organizacija prenošenja znanja o stanju zdravlja stanovništva, njegovoj specifičnoj i općoj
patologiji i novim naučnim otkrićima u medicini
2. Društveno-ekonomski sistem širih i užih ljudskih zajednica koji direktno i indirektno u
odnosu sa zdravljem;
3. Primjena odgovarajuće tehnologije u zdravstvenoj zaštiti stanovništva;
4. Adekvatno upravljanje i organizaciju makro i dijelova mikrosistema zdravstva sukladno
ekonomskoj moći zemlje.

Iz ovog proizilazi da je socijalna medicina nauka koja se bavi organiziranom primjenom savremenih
medicinskih znanja putem odgovarajuće tehnologije u zaštiti i unapređenju zdravlja ljudi i njihovih
zajednica.

Primjena savremenih medicinskih znanja u praksi zaštite zdravlja ima za cilj da u granicama
socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prilika postigne:
- Efikasnu zdravstvenu zaštitu - znači korist koju dobiva pojedinac ili grupa ljudi od
zdravstvene djelatnosti putem liječenja na osnovu, najnovijih saznanja određene medicinske
discipline.
- Ekonomična zdravstvenu zaštitu – za novčana sredstva, koja društvo može izdvojiti za
zaštitu, obezbijedi maksimalni zdravstveni standard građana u odnosu, na uložena sredstva.
- Racionalnu zdravstvenu zaštitu - obezbjedenje zdravstvene usluge osiguraniku na najbrži i
najednostavniji način, bez praznog hoda (čekanja), bez paralelizma (ponavljanja intervencija)
ili odugovlačenja u savremenim dijagnostičkim, terapeutskim i rehabilitacionim postupcima.

1
OPĆE KARAKTERISTIKE I STRUKTURA ZDRAVSTVENOG SISTEMA
Zdravstvo je složen i otvoren makrosistem od posebnog društvenog državnog i međunarodnog
interesa. Sistem zdravstva čini veliki broj njegovih podsistema (mikro-sistemi), kao njegovi sastavni
dijelovi. To su u prvom redu:
1. Stanovništvo (socijalna medicinska dijagnostika i indikatori zdravlja);
2. Mreža zdravstvenih ustanova
3. Zdravstveni kadar;
4. Medicinsko obrazovanje;
5. Naučno istraživački rad;
6. Zdravstvena ekonomika (financiranje zdravstva)
7. Zdravstvena ekologija;
8. Farmaceutska sanitetska proizvodnja i snabdjevanje;
9. Uloga države u zdravstvenoj zaštiti - ministarstvo zdravlja.

Svaki od ovih podsistema ima svoju liniju mikrosistema kao npr:

 zdravstvene ustanove - domovi zdravlja, sa zdravstvenim stanicama, a ove sa mrežom ambulanti,
laboratorija i slično)
 medicinske škole i fakulteti sa podsistemima srednjih medicinskih škola, viših medicinskih škola, i
prve i druge se poslije granaju na smjerove kao što su: škole za sestre, laborante, fizioterapeute i
si. Visoke medicinske škole-fakulteti se granaju na medicinski, stomatološki, farmaceutski
fakultet.

Vrijednost i kvalitet bilo kog društvenog sistema procjenjuje se stepenom usklađenosti i zajedničkog
funkcioniranja njegovih podsistema pojedinačno i svih zajedno.

Nažalost, današnji stepen usklađenosti je u mnogim zemljama je veoma nizak i neusklađen.

Dobra ilustracija neusklađenosti zdravstvenog sistema sa potrebama građana je:
 u velikom broju nezadovoljnih korisnika zdravstvenim uslugama
 velikog broja nezaposlenih školovanih zdravstvenih radnika,
 nekontroliranom potrošnjom u zdravstvu,
 neadekvatnom i nedovoljnom proizvodnjom potrebnih lijekova,
 nekontroliranom životnom okolinom,
 odsutnom kontrolom kvaliteta i bezopasnosti zdravstvenih usluga (tretmana),
 nedovoljnim naučnim rješenjima u boljoj organizaciji sistema i si.
Disharmonija pojedinih podsistema u makrosistemu zdravstva onemogućava bilo kakav planski
razvoj, zdravstvenih kadrova, sredstava opreme i objekata, neophodnu svakodnevnu međusobnu
povezanost i saradnju.

Poželjni odnosi u zdravstvenom sistemu

Harmonična povezanost i funkcionalnost i sistema pojedinačno i sistema u cjelini. Ovisno o stepenu
podudarnosti pojedinačnih elemenata podsistema, proizvodio bi se poželjan efekat pojedinačnog i
ukupnog funkcioniranja zdravstvenog sistema, kao stoje:
 planski proizvod zdravstvenih kadrova,
 odgovarajuća mreža zdravstvenih organizacija,
 adekvatna proizvodnja farmaceutskih preparata,
 veći rezultati naučno-istraživčkog rada u oblasti medicine,
 veći kvalitet i efektivnost zdravstvene zaštite, sve u interesu korisnika zdravstvene zaštite tj.
brze i efikasne zdravstvene usluge i ukupne zdravstvene zaštite.

2
RAZVOJ ZDRAVSTVENOG SISTEMA U BIH POSLJE II SVJ. RATA
I - Kumulativni period 1946 -1960 - Cjelokupan razvoj i programski rad zdravstva odvijao se brzo i
uspješno a glavno težište cjelokupnog sistema zdravstva predstavlja primarna zdravstvena zaštita
(PZZ), sa velikim angažovanjem stanovništva, priučenog medicinskog kadra, medicinskih sestara, a
oskudnog broja liječnika.
Karakteristika ovog perioda je suzbijanje zaraznih oboljenja, maluntricija putem ambulanti u svakom
najmanjem naselju gradskih i prigradskih područja i terenskih mobilnih ekipa u seoskim područjima.

II – Autarhični period razvoja - 1961-1971. godine je period decentralizacije države i period

samoupravljanja, period opuštanja nakon postignutih rezultata i eradikacije najvećeg broja zaraznih i
enedemskih oboljenja poslije izvanredno brzog uspostavljanja veoma čvrstog i razgranatog sistema
zdravstvenih organizacija u kojima je glavni nosilac bio liječnik opće medicine i medicinska sestra.
Pojavljuje se tendencija uticaja specijalizacija i specijalističkih kapaciteta, i jačanja lokalnih
administracija regionalnih i subregionalnih centara i stvaranja lokalnih zdravstvenih sistema u kojima
glavnu riječ vode specijalističke i subspecijalističke discipline. Upravo zbog toga taj period nazivamo i
strategijom autarkičnog razvoja gdje se ostvaruju uži interesi struka bez društvene opravdanosti,
dugoročnog jedinstva.
U pogledu primarne zdravstvene zaštite, ovo je početak njene krize i njenog sve manjeg uticaja.

III – Neuspjeli planski i kontrolisani razvoj – 1971-1990. - karakterističan po čestim

reorganizacijama koje su posljedica konfliktnog stanja i narušene ravnoteže u odnosima PZZ, koju
vodi liječnik opće medicine, a u koju ulazi sve veći broj specijalista iz tzv. sekundarne zdravstvene
zaštite. Strategijski ovaj period nazivamo periodom neuspjelog planskog i kontroliranog razvoja, i
neuspjelog usklađivanja potreba u oblasti zdravstvene zaštite sa aktuelnom patologijom, biološkom
kondicijom stanovništva i ekonomskim mogućnostima društva.
U ovom periodu se dešava ekspanzija neplanske produkcije zdravstvenih kadrova i najveća stopa
nezaposlenih liječnika, stomatologa, farmaceuta i medicinskih tehničara.

IV – Predratni i ratni period 1990-1995. period novog društveno-političkog uređenja zemlje u kom
se zdravstvena zaštita ustavnim promjenama ponovo vraća u nadležnost centralnog organa uprave -
državnog ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Tek što je bio pripremljen novi zakon o zdravstvu
otpočela je 1991. godine ekonomska blokada zemlje, a početkom 1992. godine i agresija na BiH koja
je trajala sve do kraja 1995. godine. U toku petogodišnje blokade i četvorogodišnjeg rata zdravstvo
Bosne i Hercegovine funkcionira po starom Zakonu o zdravstvu iz 1986. godine i djeluje autarhično,
nekontrolirano, lokalno, bez ijednog zakonskog propisa koji bi obezbijedio jedinstvo civilnog sistema
zdravstva sa sanitetskom službom Armije BiH. Tek pred kraj rata donesen je Zakon o organizaciji
zdravstvene službe u ratnim uslovima.
Unatoč u istoriji ratovanja nezabilježenim ratnim povredama, prvenstveno civila (omjer žrtava je bio l
vojnik : 4-5 civila, u drugim ratovima 3 vojnika : l civil) zdravstveni radnici su ostvarili vrhunske
rezultate u zbrinjavanju povrijeđenih i oboljelih i prevenciji masovnih zaraznih oboljenja.

V - Sanacija - 1996-2000. U Federaciji BiH Ustavom ovog entiteta zdravstvo se ureduje i koordinira
susretno tj. federalno ministarstvo zdravstva sa kantonalnim ministarstvima. To će u narednom periodu
otežavati harmoničnu sanaciju i razvoj ove djelatnosti i stvarati uslove za nejednakost kvaliteta
zdravstvene zaštite na cjelokupnoj teritoriji Federacije.
Ukupnu orijentaciju u razvoju zdravstva u ovom periodu treba usmjeriti na jačanje PZZ putem tima
obiteljske medicine odnosno obiteljskog liječnika i medicinske sestre.

1946 1960 1970 1991 1996 2000

kumulativni autarhični planski ratna sanacija
destrukcija

3
SOCIJALNO MEDICINSKA DIJAGNOSTIKA LJUDSKIH ZAJEDNICA I
INDIKATORI ZDRAVLJA
Mjerenje zdravstvenog stanja stanovništva jednog područja podrazumijeva prikupljanje objektivnih
pokazatelja - indikatora o sastavu, strukturi, organizaciji života tog naroda. Niz specifičnih
 demografskih,
 bioloških,
 tjelesnih,
 mentalnih,
 sociometrijskih,
 genetskih,
 pozitivnih i negativnih indeksa zdravlja
Prikupimo ove podatke i analiziramo te na kraju procjenjujemo kvalitet zdravlja ili ustanovimo
sociomedicinsku dijagnozu ljudske zajednice od naselja do države

JEDINICE DEMOGRAFSKIH DOGAĐAJA

Domaćinstvo je složena statistička jedinica društvenog značaja, a predstavlja skup osoba koje obično
žive zajedno u istom domu. Razne zemlje često različito definišu pojam domaćinstva.
Obitelj treba razlikovati od domaćinstva. U evropskim uslovima, obitelj redovno proizilazi iz veze
medu osobama suprotnog pola, zasnovane u braku, a obuhvata roditelje, djecu i druge rođake prema
širini primijenjene definicije.
 Poljoprivredno domaćinstvo je ono u kome se preko 50% ukupnog radnog vremena svih
odraslih članova domaćinstva odnosi na radove u poljoprivredi.
 Aktivno stanovništvo ili stanovništvo ekonomski aktivno, sačinjavaju osobe koje se
uobičajeno bave nekim zanimanjem. Iz ove kategorije se obično isključuju domaćice ili žene
koje ostaju kod kuće, čiji rad, smatra se, nema profesionalni karakter.
 Pokoljenje označava skup osoba istog uzrasta promatran u nekom određenom trenutku. Za taj
pojam često se upotrebljava izraz generacija. Ako to razdoblje obuhvata jednu kalendarsku
godinu upotrebljava se i izraz godište. U novije vrijeme, iz strane stručne literature, uveden je
izraz kohorta, koji označava skup osoba istog uzrasta povezan međusobno u odnosu na neki
određeni događaj, kao što je rođendan ili brak.
 Prosječna životna dob stanovnika znači broj godina života koje dobijemo ako zbrojimo sve
godine života koje su pojedini stanovnici navršili u određenom momentu, i zbroj podijelimo s
ukupnim brojem stanovnika.
 Očekivano trajanje života je prosječan broj godina života što još preostaje osobama
određene životne dobi, uzimajući u obzir mortalitet koji vrijedi za taj period.

VITALNI DOGAĐAJI
Vitalni događaji predstavljaju najbitnije promjene u stanovništvu kao što su rađanje, sklapanje brakova
(nupcijalitet), rastava brakova (divorcijalitet), migracijska kretanja i umiranje.

Kretanje stanovništva - Obično se razlikuju dvije vrste kretanja stanovništva: prirodno i migracijsko
kretanje iz kojih rezultira stvarno kretanje stanovništva.
 Prirodno kretanje stanovništva – predstavlja razliku između živorođenih i umrlih
 Migracijsko kretanje - je razlika između useljenih i iseljenih.
 Porast - je pozitivno kretanje stanovništva kad je označeno apsolutnim iznosima,
 Priraštaj - oznaka intenziteta pozitivnog kretanja stanovništva relativnim iznosima.
 Prirodni priraštaj je pozitivna razlika između nataliteta i mortaliteta.

Biološki tip stanovništva po Sundbergu - Na osnovu starosne strukture stanovništva i učešće tzv.
mladog radno-aktivnog i starijeg stanovništva u ukupnom broju jednog područja, određuju se biološki
tipovi stanovništva i to:

4
Tabela br 3 Biološki tip stanovništva
Biološki tip. stanovništva 0-14 god. (%) 15-49 g. (%) 50 i više g. (%)
progresivni 40 50 10
stacionarni 33 50 17
regresivni 20 50 30

Prirodno zamjenjivanje populacije novim generacijama zavisi u prvom redu od fertiliteta tj. fiziološke
sposobnosti bračne zajednice. Pojam koji se u vitalnoj statistici odnosi na frekvenciju rađanja najčešće
se izražava kao natalitet i fertilitet.
Natalitet - broj živorođene djece na 1000 stanovnika.
Opća stopa nataliteta (N) dobije se kada broj živorođene djece podijelimo sa brojem stanovnika
sredinom godine i pomnožimo sa 1000.
Razlikujemo tri vrste nataliteta i to:
visoki natalitet >20‰
srednji natalitet 15-19 ‰
niski natalitet <14‰
Fertilitet je broj žena fertilne dobi (15-49) sredinom godine na broj živorođene djece x 1.000.

F=(N*1.000) /Vf2-15/49
- F = fertilitet
- N = broj živorođene djece
- Vf2-15/49 = žene od 15 - 49 god. starosti
Pored opće stope fertiliteta mogu se izračunati i specifične stope fertiliteta po starosnim grupama žene
fertilne dobi.

U Indikatore zdravlja pored ovih spadaju i pozitivni i negativni indeksi zdravlja pa ih dopiši ako
dobiješ pitanje

5
INDEKSI ZDRAVLJA
Za potrebe planiranja razvoja zdravstvene djelatnosti, za programiranje zdravstvene zaštite, evaluaciju
rada zdravstva, ali i za ocjenu konkretne, tekuće socijalne (u širem smislu) i zdravstvene politike (u
užem smislu) - mogao bi poslužiti jedan univerzalni indikator zdravlja, koji bi bio validan, lako
dobavljiv i komparabilan. Oduvijek je takav indikator tražio i priželjkivao da bude pokazatelj
socijalnog razvoja kao što je, recimo, nacionalni dohodak ili društveni produkt po glavi stanovnika u
domenu ekonomske politike i ekonomskog razvoja.
Na žalost takvog indikatora zdravlja nema, niti ga je barem za sada moguće stvoriti, pa se zdravstveno
stanje ocjenjuje bilo po negativnim bilo po pozitivnim indikatorima zdravlja, odnosno prave se
kombinacije nekih indikatora. Kao najvredniji i najčešće upotrebljavani pokazatelj koristi se trias
fenomena iz domena pozitivnog i negativnog zdravlja i to trias kojeg je preporučila Svjetska
zdravstvena organizacija:
• dojenačka smrtnost,
• maternalna smrtnost (smrtnost majki pri porodu),
• očekivano trajanje života.

Važno je napomenuti da se ti indikatori koriste i za ocjenu općeg socioekonomskog razvoja, a neki i za

ocjenu rada zdravstvene djelatnosti.

Međutim nisu dovoljni samo oni pa se koriste i ostali od kojih neki spadaju u pozitivne a neki u
negativne indekse zdravlja

6
POZITIVNI INDEKSI ZDRAVLJA
U pozitivne indekse zdravlja spadaju objektivni pokazatelji prosječne psihotjelesne kondicije i
socijalne harmonije u jednoj zajednici. Za takva mjerenja se najčešće uzimaju
- antropometrijske vrijednosti,
- vrijednosti psihometrije,
- sociometrije i
- biološki standardi.

ANTROPROMETRIJA
Antroprometrijskim mjerenjima može se izučavati uticaj spoljnih faktora sredine na tjelesni razvoj
čovjeka u raznim etapama njegovog života npr: uticaj ishrane, stanovanja, ekonomskog statusa,
tjelesnih vježbi kao i općih životnih uslova.
Osnovni pokazatelji tjelesne razvijenosti čovjeka su:
- visina tijela,
- težina tijela,
- sjedeća visina,
- obim glave,
- veličina pojedinih dijelova tijela,
- zapremina tijela,
- tjelesna snaga čovjeka, itd.
U socijalnoj medicini antropometrijska mjerenja.se upotrebljavaju naročito:
a) za izučavanje razvoja
dojenčadi i male djece,
školskog djeteta u raznim dobima - u cilju unapređenja njegovog tjelesnog razvoja;
c) za proučavanje uticaja
određenih zanimanja na tjelesni razvoj čovjeka

Za potrebe socijalno-medicinskog rada vrše se najčešće slijedeća antropometrijska mjerenja:

a) Visina tijela
Prema prosječnoj visini pojedinih grupacija stanovništva, narodi mogu biti:
- visoki kad je prosječna visina iznad 170 cm
- iznad srednje visine 165-170 cm
- srednje visine 165 cm
- ispod srednje visine 160-165 cm
- niski kad je prosječna visina ispod 160 cm
Stanovništvo sa područja bivše Jugoslavije prema dosadašnjim studijama, ima prosječnu visinu iznad
172 cm i spadaju u visoke narode. Praćenjem vrijednosti visine tijela pojedinih starosnih grupa može
se konstruirati krivulja prosječne visine (najčešće kombinirana sa prosječnim vrijednostima težine)
koja može korisno poslužiti za procjenu pravilnosti razvoja rasta određene grupacije. Muškarci su u
prosjeku viši za 8-15 cm od žena, postoji i razlika u visini u toku dana: čovjek je poslije odmora viši
za 1-2 cm.
b) Težina tijela
Služi isto za procjenjivanje stanja organizma, uslova života, razvijenost tijela, zdravstvenog stanja
promatrane grupe, itd. Stanovništvo sa područja bivše Jugoslavije spada u grupu naroda, većinom,
prosječne težine. Kao indikator težine uzima se stanje uhranjenosti i debljine, koje se ispituje
mjerenjem debljine kožnog nabora na vanjskom djelu nadlaktice, podlaktice ili trbuha, pomoću
posebne naprave -kalipera. Smatra se da je čovjek:
- mršav ako je debljina kožnog nabora 11 mm
- srednje debeo ako je debljina kožnog nabora 12-22 mm
- debeo ako je debljina kožnog nabora od 22 mm naviše
c) Obim grudi
Obim grudi može biti mjerilo razvijenosti grudnog koša i stanja unutarnjih organa. Smatra se da jedna
osoba ima normalan obim grudi ako on iznosi najmanje 50% od stojeće visine.
Na osnovu vrijednosti pojedinih indeksa mnogi autori su nastojali da odrede tipove konstitucije
čovjeka. Tako prema Sigou postoji:

7
 1. Tipus atleticus (ili muskulozni tip) kojeg karakteriše atletska razvijenost, jaka muskulatura,
široka pleća, kratak i snažan vrat, četvrtasto lice, epigastrični ugao prav),
2. Tipus respiratorius - (dugačak grudni koš, vidljiva rebra, duguljasto lice s visokim nosem,
dug i tanak vrat, epigastrični ugao oštar, nježni mišići),
3. Tipus digestivus - (jače razvijen donji dio lica, jači nos, nisko čelo, vrat kratak i pun,
bačvast grudni koš, epigastrični ugao tup, veliki trbušni obim, udovi nešto kraći),
4. Tipus cerebralis - (gracilna grada kostiju, velika glava prema uskom tijelu, razvijeno čelo,
uska ramena, tanki udovi, slaba muskulatura, proporcionalna grada).

Kao instrumenti za antropometrijska mjerenja upotrebljavaju se vage, metri, šestari, šiber, trake i
spirometri. Najpoznatiji instrumenti su:
- antropometar (npr.po Martinu) za mjerenje visine tijela, širine, prečnika i dužine pojedinih
dijelova tijela, šestari, santimetarska pantljika, spirometri, vage, dinamometri za mjerenje
mišićne snage, kaliperi za mjerenje kožnog nabora itd.

Pri antropometrijskom mjerenju treba se držati nekoliko osnovnih principa:

a) obuhvatiti mjerenjem što veći broj populacija,
b) mjerenje vršiti uvijek pod istim uslovima, istom tehnikom i metodama,
c) koristiti statističke metode obrade,
d) koristiti po mogućnosti što više standardne metode i standardnu opremu.

PSIHOMETRIJA
Određuje se psihička sposobnost i psihičke osobine uzorka. Potrebno je stručno znanje psihologa,
pedagoga, psihijatra i stručnjaka za mentalnu higijenu kao i neki uslovi npr. dovoljno mjerenja (za
ispitivanje jedne osobe najmanje 30-40 minuta), mirne i pogodne prostorije itd.
Psihometrijska mjerenja se vrše specijalnim testovima, Kao osnovni način za ispitivanje sposobnosti,
psihičkih osobina i naklonosti upotrebljava se ispitivanje inteligencije.
Inteligencija označava sposobnost učenja i adaptiranja. Ona se mjeri testovima inteligencije, a rezultat
se izračunava tzv. količnikom inteligencije. (I.Q).
I.Q = [(mentalna_starost)*100]/(životna_starost)
Mentalna ih intelektualna slabost mjeri se pomoću raznih testova: test inteligencije, adaptacije,
komunikacije, emocionalne stabilnosti, frustracije.

SOCIOMETRIJA
Mjerenja odnosa, ponašanja, reakcija u određenoj ljudskoj zajednici. Danas se Sociometrijski metod
koristi za mjerenje nekih atributa socijalne interakcije npr. struktura grupe, stepen složenosti strukture
itd. Sociometrijski metod se može primijeniti i kao dobar metod kada želimo utvrditi neke
karakteristike članova u grupi.
U okviru sociometrijskog metoda kao posebna tehnika se može koristiti tzv. Sociometrijski upitnik.
Sociometrijski upitnik je glavni instrument za prikupljanje podataka o grupi. On je vrlo jednostavan i
sastoji se od pitanja kao npr. "Sa kim bi želio da obavljaš taj zadatak?". Što se tiče aktivnosti na koju
se pitanje odnosi ona mora biti što preciznije opisana. Treba nastojati da na osnovu podataka koje
dobijemo možemo napraviti kompletnu relacionu analizu (ko sa kim želi obavljati neki posao, a ko sa
kim ne želi itd.).

BIOLOŠKI STANDARDI
Predstavljaju standardne vrijednosti krvnih i drugih tečnosti u organizmu, čiji elementi, indeksi i
veličine mogu poslužiti za procjenu pozitivnog zdravlja. Tu u prvom redu spadaju:
- hematološki standardi,
- šećer, bjelančevine i drugi sastojci u krvi,
- sastav likvora,
- vrijednosti funkcionalnih ispitivanja.

Mnoge vrijednosti bioloških standarda predstavljaju specifičnu ovisnost o geografskom položaju i

drugim ekološkim uslovima života. Zbog toga se utvrđuju vremenski, geografski i populacioni
biološki standardi ljudskih zajednica.

8
NEGATIVNI INDEKSI ZDRAVLJA
Negativne indekse zdravlja, neki još nazivaju i pato-metrijskim obilježjem. U njih ubrajamo:
morbiditet, nesposobnost za rad, invalidnost, opći i specifični mortalitet.

MORBIDITET
–broj oboljelih na ukupan broj stanovnika * 1000. Pobol ili morbiditet bi trebao biti najbolji indikator
zdravstvenog stanja, predstavlja odraz dinamičnosti kretanja između zdravlja i bolesti. Teškoće
međutim brojne u tome što je
- često ocjenjivanje bolesti subjektivno a i
- procjenama je nemoguće obuhvatiti cijelo stanovništvo obuhvaća se - u pravilu - samo onaj
segment populaciije, koji nam inicijativno traži pomoć

Zbog toga kada govorimo o morbiditetu, tada uvijek mislimo na registrirani morbiditet i to u
ovisnosti prema registriranju:
- Bolnički morbiditet - daje ograničen uvid u zdravstveno stanje stanovništva jer je identičan
sa selekcioniranim morbiditetom tj. odnosi se samo na izabrane, izdvojene slučajeve, koji se
tretiraju u bolnici - dakle, na težu kazuistiku.
- Vanbolnički morbiditet se odnosi na onaj segment populacije koji se spontano javlja tražeći
liječničku pomoć u odgovarajućim ambulantama

APSENTIZAM KAO INDIKATOR ZDRAVSTVENOG STANJA

Apsentizam ih odsustvo se najčešće koristi kao termin u smislu odsustvovanja sa posla. Međutim,
uvijek treba dodati: "zbog bolesti i povreda" jer apsentizam u širem značenju znači svako odsustvo,
dakle i zbog drugih razloga (dopusti, odmori i sl.).
Za razradu ove teme, pod apsentizam zbog bolovanja i povreda podrazumijevamo nesposobnost za
posao osoba koje su zaposlene.
Veličina takvog apsentizma ovisi o brojnim medicinskim, paramedicinskim i nemedicinskim
faktorima. Osim bolesti i povreda kao uzroci apsentizma pojavljuju se:
- uslovi radne i životne sredine, interpersonalni odnosi,
- problem ishrane, stanovanja i putovanja na posao i s posla;
- obiteljske prilike zaposlenih;
- mogućnost rada i zarađivanja na drugim mjestima -van ustanove ili preduzeća.

INVALIDNOST
Invalidiziranje predstavlja osjetljiviji indikator zdravstvenog stanja nego apsentizam, jer su kriteriji
rigorozniji, procedura ocjenjivanja sposobnosti minicioznija i pedantnija.
Mi smo zemlja s visokim brojem penzionera - što nije poseban fenomen: međutim, kuriozitet je u tome
što je u nas izjednačen broj invalidnih i starosnih penzionera.

MORTALITET KAO INDIKATOR NEGATIVNOG ZDRAVLJA

Mortalitet je dobar indikator zdravstvenog stanja (negativni indeks zdravlja), ali samo kao razrijeđeni i
izvedeni pokazatelj: - Specifična smrtnost - postmatranje smrtnosti obzirom na dob, pol i profesiju
Preko specifičnog mortaliteta posebno u odnosu na dob i pol može se rangirati zdravstvena
organizacija u jednoj zemlji. Tih je specifičnih smrtnosti 7:

1. perinatalna,
2. dojenačka
3. maternalna,
4. muškaraca 35-44 godine
5. muškaraca 45-54 godine
6. žena 35-44 i
7. žena 45-54 godine.

Na osnovu ovih pokazatelja najpovoljnija zdravstvena zaštita je u Švedskoj, Norveškoj i Holandiji.

9
ZDRAVSTVENE USLUGE - ZAHTJEVI I POTREBE ZA
ZDRAVSTVENOM ZAŠTITOM
Korišćenje zdravstvenih usluga uslovljeno je
 Shvatanjem da je nastupio poremećaj zdravlja i da je zdravstvena usluga potrebna. Taj osjećaj
poremećaja zdravlja i zahtjev za uslugom može biti
- subjektivne naravi bez vidnih oštećenja zdravlja i funkcija organizma ali i
- objektivnog poremećaja i ispada nekih od funkcija organizma.
 Svjesnim zloupotrebama u korišćenju zdravstvenih usluga (npr. neosnovana bolovanja,
priznavanje nepostojeće invalidnosti i dr.).
 Preventivnim pregledima za koje pacijent ne osjeća potrebu. U ovu grupu zdravstvenih usluga
spadaju sistematski i drugi obavezni pregledi, vakcinacije, masovna radiofotografija stanovništva
na više bolesti (dijabetes, nefritis i anemija) te drugo iz kategorije potreba.

Zahtjev za zdravstvenom zaštitom je ono što je ostvareno kod stručnjaka a potreba je ono što je trebalo
da se ostvari a nije – to je odnos fenomena sante leda (zahtjev iznad vode a potreba ispod vode).
Zahtjevi za zdravstvenim uslugama mogu postojati i u slučajevima kad ne postoji objektivna potreba, a
potrebe za zdravstvenim uslugama mogu postojati bez izraženog zahtjeva (traženja) da se one
zadovolje shodno tekovinama medicinske nauke i ekonomske moći zemlje i usvojene prioritete
potreba.

Zahtjevi predstavljaju količinu i vrstu ostvarenih usluga koje traži pojedinac, obitelj, grupacija
stanovnika a može biti opravdan ili neopravdan kao što je gore navedeno.

Potrebe su neograničene, one zavise od vještina i naučnotehnološkog razvoja. Mogu se utvrđivati za

pojedinca, obitelj, određene grupacije stanovništva i cijelu populaciju. Zasad, nigdje ne postoje uslovi
za zadovoljavanje svih zdravstvenih potreba, zbog toga, pod zdravstvenim potrebama u praksi se
podrazumjevaju samo one bolesti i stanja koje se mogu utvrditi i na koje se može djelovati nekom
zdravstvenom uslugom. U kategoriji zdravstvenih potreba sadržane su "nepoznate zdravstvene
potrebe" koje se mogu otkriti, identificirati i izmjeriti samo posebnim ispitivanjima, kao na primjer
sistematskim pregledima školske mladeži, radnika ili lica treće dobi.

Restriktivno ili racionalno korišćenje zdravstvenih usluga uslovljeno je brojnim faktorima, među
kojima su najznačajniji: demografske karakteristike stanovništva, stepen obrazovanja i pismenosti,
opća i zdravstvena kultura, navike, stavovi stanovništva, uvjeti rada i života kao i dostupnost i
pristupačnost zdravstvene službe, usmjerenost građana odnosno obitelji na izabranog i odgovornog
liječnika za kontinuirani zdravstveni nadzor.

10
ZDRAVSTVENI KADAR (VRSTE I PROFILI)
Zdravstveni kadrovi su najznačajniji resurs zdravstvenog sistema. Njihov izbor (selekcija), školovanje,
osposobljavanje i usavršavanje je izuzetno skup i dugotrajan proces. Tzv. živi resurs je nosilac ukupne
kreativne djelatnosti u zdravstvu na svim nivoima zdravstvene zaštite.

Osnovni princip u podjeli rada (stručnih sadržaja) medu profilima zdravstvenih kadrova treba da bude
učestalost u zahtjevima i potrebama. Iz toga proizilazi potreba da se svakom profilu zdravstvenog
kadra, utvrdi sadržaj rada kojeg treba obavljati. Prema nekim autorima i iskustvima pojedinih zemalja
- Zdravstveni radnici sa srednjom školskom spremom treba da samostalno rješavaju 30-40%
svih zahtjeva i potreba u povremenoj konsultaciji sa liječnikom opće medicine.
- Viši medicinski kadrovi i do 60% sa liječnikom opće medicine i specijalistima, a
- Liječnik opće medicine do 90% svih zahtjeva i potreba uz konsultaciju sa specijalistima.
Poželjan omjer kadrova u timu liječnika opće medicine se preporučuje l liječnik na 2-3
medicinska tehničara od kojih jedan sa višom spremom.

Vrste zdravstvenih radnika:

1. zdravstveni tehničar - završena odgovarajuća srednja medicinska škola
2. viši zdravstveni tehničar - završenu odgovarajuću višu medicinsku školu
3. diplomirani farmaceut - završen farmaceutski fakultet
4. liječnik - završen medicinski fakultet
5. zubni liječnik - završen stomatološki fakultet

Zdravstveni tehničar i viši zdravstveni tehničar stiču po završenom pripravničkom stažu,

polaganjem odgovarajućeg ispita, pravo na naziv onog profila zdravstvenog radnika za koji su položili
ispit.

Liječnici, zubni liječnici i diplomirani farmaceuti, koji po obavljenom specijalističkom stažu,

polože specijalistički ispit stiču naziv specijaliste odgovarajuće grane medicine, farmacije, odnosno
stomatologije, za koju su položili specijalistički ispit.

Zdravstveni radnici ne mogu samostalno obavljati poslove zdravstvene zaštite u okviru svog
djelokruga dok ne obave pripravnički staž i ne polože odgovarajući stručni ispit.
- Pripravnički staž traje najmanje jednu godinu (od 6 mjeseci do jedne godine).
- Stručni ispit za sticanje prava na samostalno obavljanje poslova u okviru određenog
djelokruga radnici polažu pred komisijom koju obrazuje starješina nadležnog organa uprave
odgovornog za poslove zdravstva.

Specijalizacija iz određene grane medicine, stomatologije ili farmacije, obuhvaća praktično i teoretsko
osposobljavanje (specijalistički staž) i polaganje specijalističkog ispita.

Pored općih specijalizacija predviđene su i tzv. usmjerene specijalizacije, kao što su opće ili osnovne
specijalizacije u internoj medicini npr. kardiohirurgija, nefrologija i si.

11
ZDRAVSTVENE USTANOVE DEFINICIJA I VRSTE
Prema međunarodnoj klasifikaciji zdravstvene ustanove se dijele u nekoliko specifičnih grupa i
podgrupa, a najčešće su one koje se bave terapeutsko-dijagnostičkom i rehabilitacionom medicinom i
javnim zdravljem.
Ove prve se još dijele na vanbolničke i bolničke zdravstvene ustanove.

JAVNO ZDRAVSTVENE USTANOVE

Dijele se na:
 upravne (ministarstva i niži organi uprave u zdravstvu, sekretarijati za zdravstvenu zaštitu općina,
općinske sanitarne inspekcije i slično), te na
 stručno rutinske i
 naučno-nastavne zdravstvene ustanove u javnom zdravstvu, kao što su
- zavodi ili instituti za javno zdravstvo (zavodi za zdravstvenu zaštitu stanovništva ili zavodi za
zdravstvenu zaštitu pojedinih populacionih i nozoloških grupa -majka i dijete, mentalno
zdravlje, radnici, zavod za dijabetes, tuberkulozu i si.).
- naučno istraživačke - Zdravstvena ustanova koja ispunjava uslove za naučni rad (dovoljan broj
naučnih radnika) bavi se i naučno-istraživačkim radom
- naučno edukacione ako posjeduje uslove za medicinsku edukaciju (dovoljan broj stručnjaka sa
nastavnim zvanjem) može biti nastavno-obrazovna baza medicinskih škola i fakulteta.

TERAPEUTSKO-DIJAGNOSTIČKE I REHABILITACIONE USTANOVE

grupe se dijele na bolničke i vanbolničke
 vanbolničke zdravstvene ustanove,
- ustanove primarne zdravstvene zaštite (PZZ), apoteke, ordinacije zdravstvenih stanica i
- ustanove sekundarne medicinske zaštite - poliklinike i centri.

 bolničke zdravstvene ustanove.

- opće bolnice;
- kantonalne-županijske ili regionalne bolnice (ako služe edukaciji mogu biti kliničko-bolničke i
kliničke ustanove);
- specijalne bolnice (za TBC, rehabilitaciju i si.);
- zavodi i instituti sa ili bez postelja (transfuziologija,onkologija, toksikologija i si.).

O organizaciji zdravstvenih ustanova više u drugoj knjizi.

12
ULOGA DRŽAVE U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI STANOVNIKA
Uloga države u bilo kom društvenom uređenju sastoji se u sljedećem:
- donošenje zakonskih propisa
- obezbjeđenje sakupljanje i objava informacija o zdravstvenom stanju stanovništva, uzrocima
smrtnosti i oboljevanja, razvijenosti zdravstvene djelatnosti
- obezbjeđenje djela sredstava za izgradnju zdravstvenih objekata i školovanje kadrova
- usmjeravanje planiranja i programiranja zdravstvene zaštite
- organizovanje načina upravljanja, organizovanje kontrole stručnog rada
- obezbjeđenje i provođenje međunarodnih konvencija iz područje zaštite zdravlja
- preduzimanje posebnih mjera za zaštitu zdravlja stanovništva u vanrednim prilikama –
katastrofama i ratu

Podsistem državne uprave u cjelokupnom zdravstvenom sistemu je od prvorazrednog značaja

prvenstveno radi:
 međunarodnih obaveza svake zemlje prema UN i njenih specijaliziranih agencija kakve su
WHO, UNICEF, UNHCR i druge.
 državni interesi u javnom zdravstvu sa drugim državama -izvode se iz regionalnih
susjednih bilateralnih i muitilateralnih odnosa kao što su promet lijekovima, zaštita od
jonizirajućeg zračenja, zaštita vodotoka i vazduha, okoline i slično.
 nacionalni interesi države u oblasti zdravstva predstavljaju strateški interes svake zemlje
koji se definira ustavom, kratkoročnom i dugoročnom politikom i sistemskim propisima.

Iz pomenutih razloga u svakoj zemlji najveći organi vlasti, skupština (skupštinski domovi), vlada,
ministarstvo zdravstva i ministarstvo vanjskih poslova preuzimaju dio poslova i dosljedno realiziraju
svoje međunarodne i nacionalne obaveze u ovoj oblasti. Država BiH će u narednom periodu
konsolidacije centralne vlasti putem ministarskog vijeća i skupštinskih tijela odrediti nosioce
međunarodnih obaveza BiH u zdravstvu.

Međunarodni sporazum i saradnja u zdravstvu ostvaruje se u dva pravca:

1) Međunarodni sporazum o kontroli kontroli i kretanju zaraznih bolesti i sl.
U okviru WHOi UNICEF-a naša zemja pored velikog broja redovnih godišnjih programa
dužna je izvještavati i prevoditi rezolucije i strategije kao što su:
1. Primjena međunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti (ICD), (trenutno je 10
revizija u upotrebi),
2. deklaracija Alma Ate o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ),
3. Evropsku strategiju "Zdravlja za sve do 2000.godine",
4. Kalendar vakcinacija i kretanja zaraznih bolesti,
5. Zdravstveno osiguranje lica stranih državljana i državljana BiH u drugim zemljama i si.
2) Prihvatanje međunarodnih konvencija iz humanitarnog prava kao što su Ženevske
konvencije – 4 konvencije propisuju poštivanje osnovnih ljudskih prava u vrijeme oružanih
sukoba i odnos prema osobama koji nisu neposredni učesnici sukoba (ranjenici, vjersko
osoblje, sanitetska služba, brodolomnici, ratni zarobljenici i građanska lica na neprijateljskoj
teritoriji)

Rezimirajući globalnu ulogu države u oblasti zdravstva ističemo tri značajna segmenta:

 Međunarodne obaveze i saradnje,

 Donošenje zakonske politike i

 Zdravstvenog zakonodavstva:

13
Obavezni vidovi zdravstvenog osiguranja

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Mehanizam pomoću kojeg se skuplja novac za plaćanje zdravstvenih usluga, sa finansijskim
doprinosima fondu; fond onda kupuje, zdravstvene usluge od onih koji te usluge inače pružaju, a u
korist onih koji plaćaju doprinose ili/odnosno onih koji su pokriveni polisom.
Doprinosi zdravstvenog osiguranja mogu biti kombinirani sa plaćanjem za druge socijalne koristi čija
polisa se u tom slučaju zove socijalno osiguranje. Plaćanja mogu biti dobrovoljna ili obavezna.
Sredstva za plaćanje osiguranja mogu biti dopunjena sa sredstvima sa strane kao što su državni porezi
da bi se platilo za sve ili samo za dio korisnika.

Obavezni
Federacija Bosna i Hercegovina je utvrdila (a vjerovatno je slično učinila i Republika Srpska)
obaveznu zdravstvenu zaštitu, za sve građane pod jednakim uslovima koje obuhvata:
 pružanje usluga hitne medicinske pomoći,
 prevenciju i liječenje zaraznih bolesti,
 liječenje akutnih i hroničnih bolesti u slučajevima i stanjima kada ugrožavaju život,
 zdravstvenu zaštitu djece do navršene 15. godine života,
 zdravstvenu zaštitu redovnih učenika i studenata,
 otkrivanje i liječenje endemske nefropatije,
 liječenje malignih oboljenja i izulin-ovisnog dijabetesa,
 zdravstvenu zaštitu u trudnoći i materinstvu,
 zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika, koji zbog prirode i stanja bolesti mogu da ugroze svoj
život i život drugih lica, ili oštete materijalna dobra,
 zdravstvenu zaštitu oboljelih od progresivnih neuro-mišićnih oboljenja, paraplegije,
kvadriplegije, cerebralne paralize i multipleks skleroze,
 provođenje obavezne imunizacije protiv dječijih zaraznih oboljenja,
 liječenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja,
 zdravstvenu zaštitu građana iznad 65 godina života, a koji nemaju prihode veće od prosječne
plaće, na području Federacije, ostvarene u prethodnom mjesecu po članu domaćinstva,
 liječenje narkomanije,
 službu prikupljanja krvi.

14
OPĆI IZVORI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
U svijetu u različitim zemljama postoji više izvora ili oblika finansiranja zdravstvene zaštite.
Ovdje ćemo spomenuti najčešće oblike:
 BEVERIDŽ SISTEM - Finansiranje zdravstvene zaštite putem državnog budžeta (Španija, Italija,
Engleska)
 BIZMARKOV SISTEM -Finansiranje putem nacionalnih mješovitih ili privatnih osiguravajućih
kompanija (Njemačka, Austrija)
 TRŽIŠNI PRINCIP - Sistem neposrednog plaćanja zdravstvenih usluga (Amerika)
 KOMBINIRANI SISTEM - dvaju ili više navedenih oblika finansiranja (Švedska, BiH).

BEVERIDŽ SISTEM (BEVERIDGE SYSTEM)

Sistem socijalne sigurnosti i zdravstvenih usluga koji potiče iz Beveridž zapisa u Engleskoj i Velsu
prvi put je objavljen 1943. godine. Zapis Beveridž Komiteta bio adresiran "šefovima 4 giganta" – želji,
bolesti, ignoranciji i besposlenosti.
Ovaj zapis preporučuje mjere zaštite za sve ljude kroz centralno oporezivanje i druge finansijske
dodatke, sistem univerzalne koristi koji će im dati podršku za vrijeme nezaposlenosti, bolesti i poslije
invaliditeta i penzioniranja. To osigurava zaštitu od siromaštva i garantira zdravstvene usluge kao i
osnovnu plaću za vrijeme bolesti. Centralno pitanje je bilo kako to obezbijediti bez ohrabrivanja
nezaposlenosti.
On je želio da naglasi da individua treba da radi, ali i da će dobiti doprinos kada ne može da radi
zbog bolesti, povrede, nezaposlenosti, starosti ih si., država će mu obezbjediti sredstva za život.
Sistem uključuje primarnu medicinu, stomatološke, optičke i farmaceutske usluge, javno zdravstvene
službe, bolničke usluge te pokriva tjelesni kao i mentalni hendikep.

Britanska nacionalna zdravstvena služba je postala model za mnogo drugih zemalja.

BIZMARKOV SISTEM (BISMARCKIAN SYSTEM)

Sistem nacionalnog socijalnog i zdravstvenog osiguranja predstavljen u 19-tom stoljeću od strane
Austro-Ugarskog carstva pod kancelarom Bizmarkom.
Ova šema je uključivala
 stvaranje bolesničkih fondova iz finansijkih doprinosa plaćenih iz bruto lične plaće od strane
ljudi koji su primali usluge zdravstvene službe i socijalnog osiguranja.
 Za one koji nisu radili, vlada je plaćala doprinos kojim bi se osiguravalo pravo osobe na
blagodati osiguranja.
Taj sistem je bio napravljen kao osnovni oblik, kojim bi se spriječile posljedice nezaposlenosti,
siromaštva i bolesti, a koje bi mogle zahvatiti veći dio populacije.

15
OPĆI PRINCIPI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI
Država bi mogla za zdravstvenu zaštitu potrošiti polovinu svog narodnog dohotka da ne postoje
regulacioni mehanizmi u finansiranju zdravstvenih organizacija.
Da bi se obezbjedila podnošljiva potražnja za zdravstvenom zaštitom u jednom društvu postoje
utvrđeni principi u sistemu finansiranja zdravstvene zaštite kojih se treba što direktnije pridržavati.

Od velikog broja naučno utvrđenih principa o finansiranju zdravstvene zaštite najvažniji su sljedeći:
1. plansko izdvajanje sredstava za zdravstvenu zaštitu u okviru zajedničkih potreba;
2. učešće sredstava za zdravstvenu zaštitu u nacionalnom dohotku zemlje treba da iznosi
najmanje 5%;
3. planski usmjeriti potrošnju sredstava za zdravstvenu zaštitu (primjer: bolnice i primarna
zdravstvena zaštita po 35%, lijekovi 8%, dijagnostika 10%, nemedicinske aktivnosti 10%,
ostalo 2%);
4. obezbjediti stimulaciju planskog korišćenja sredstava za zdravstvenu zaštitu;
5. sredstva usmjeravati po prioritetima za što većom efikasnosti u zdravstvenoj zaštiti (prednost
6. preventivnog rada koji je jeftiniji i korisniji);
7. utvrđivati cijenu zdravlja i bolesti (analize koštanja i koristi) u korišćenju sredstva za
zdravstvenu zaštitu;
8. cijene zdravstvenih usluga i zdravstvenih programa iskazati odvojeno: medicinske -
nemedicinske
9. vršiti kontinuiranu evaluaciju utrošenih sredstava i realiziranih programa zdravstvene zaštite.

16
IZVORI SREDSTAVA ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U NAŠOJ ZEMLJI

Zdravstvena zaštita svake zemlje košta određeni dio novačanih sredstava. Učešće troškova za
zdravstvenu zaštitu u narodnom (nacionalnom) dohotku iznosi od 4 - 12% u pojedinim zemljama. U
našoj zemlji, učešće ovih troškova u narodnom dohotku kreće se od 6,8-11,7%.
Karakteristično je da je učešće sredstava u nacionalnom dohotku u BiH u periodu prije rata imalo,
uglavnom, stalan rast.

Obično se pod sredstvima za zdravstvenu zaštitu stanovništva smatraju

- sredstva koja se ostvaruju u fondovima zdravstvene zaštite.
Međutim, pored sredstava koja se obezbjeduju u ovim fondovima, za zdravstvenu zaštitu stanovništva
koriste se i sredstva iz drugih izvora, i to:
- sredstva ostvarena neposrednom participacijom građana,
- sredstva mjesnog samodoprinosa za investicije u zdravstvu,
- sredstva iz budžeta društveno-političkih zajednica i
- ostala sredstva (naknade LD-a za prvih 30 dana bolovanja, sredstva fonda nauke za
istraživanja u zdravstvu, sredstva za investicije na bazi udruživanja i nepovratna sredstva,
sredstva za svoje radnike, odnosno osobna sredstva korisnika zdravstvene zaštite itd).

Neke karakteristike troškova u zdravstvenoj zaštiti u BiH

- Izdvajanje za bolničko liječenje u iznosu koji je gotovo duplo veći od izdvajanja za primarnu
zdravstvenu zaštitu u direktnoj je suprotnosti sa odlukama međunarodne konferencije u Alma
Ati (1978).
- Nekritično trošenje lijekova - Relativno velika sredstva za zdravstvenu zaštitu izdvajala su se
za lijekove po receptima

17
ZDRAVSTVENO SOCIJALNE POSLJEDICE RATA U BIH I
MOGUĆNOST NJIHOVE SANACIJE

DEMOGRAFSKI GUBICI I PROMJENE

- U toku rata poginulo je 258.000, ili 5,8%;
- raseljeno u području BiH 1.170.000 ili 26,3% i
- protjerano u inozemstvo (izbjeglice) 1.250.000 ili 28,2% stanovništva.

SPECIFIČNOSTI BIOLOŠKIH POSLJEDICA I GUBITAKA

- Odnos vojnih i civilnih gubitaka –
U pravilu ginu 3-4 vojnika : 1 civilu, kod nas 1 vojnik : 5 civila
- Odnos ranjenih i poginulih –
U pravilu je 4-5 ranjenih : 1 poginulom, a kod nas l ranjeni spram 1,2 poginula.

KRŠENJE SVIH MEĐUNARODNIH KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

- Napadi na škole, zdravstvene ustanove (poginulo medicinsko osoblje), civilna naselja,
- istorijske spomenike, džamije i crkve bili su sastavni dio ratnog cilja.
- Nasilje nad ženama i djevojčicama, fenomen nasilnog spriječavanja prekida neželjene
trudnoće, a nije ni mali broj žena, djevojaka i djevojčica koje su nakon silovanja ubijene ili su
izvršile samoubistvo.

UŽE ZDRAVSTVENE POSLJEDICE

Rađanje i razvoj novorođenčadi - U prvom polugodištu 1992.godine zabilježen je dva puta veći broj
poroda mrtvorodenčadi, i isto toliko poroda sa porođajnom težinom ispod 2.500 grama.
5 vodećih uzroka smrti - Poredenje 5 vodećih uzroka smrtnosti do 1991.godine i u toku rata pokazuje
da su nasilne smrti visoko kotirale i bile u prvoj godini rata 60 puta češće od prirodne smrti.
5 vodećih oboljenja - iz 1991.godine je poremećen nasilnim povredama ratnih dejstava.
Istraživanje psihosocijalnih aspekata rata u Bosni i Hercegovini upućuje na evidentan trend porasta
stresom izazvanih psihičkih poremećaja u svim populacionim grupama.
Socijalni plan - Na socijalnom planu razvijaju se akulturacioni procesi i pad ekonomskog potencijala
stanovništva.
Promjene u negativnim indeksima zdravlja, porast morbiditeta masovnih oboljenja i porastom općeg
i specifičnog mortaliteta,

DRUGE ZDRAVSTVENO-SOCIJALNE POSLJEDICE RATA

Problem stanovanja - u toku rata je potpuno uništeno 457 sela, a preko 50 gradova je bilo pod
opsadom i ratnim djejstvima, tako da je uništen znatan dio stambenog fonda. Procjena je da je 60,9%
stambenog fonda u društvenom vlasništvu i 63,5% u privatnom vlasništvu potpuno ili djelomično
uništeno.
Nedostatak hrane tokom agresije – stanovništvo je bilo potpuno ovisno o humanitarnoj pomoći, koja
je dopremana uz veoma teške uslove. Međutim, iako je postojala bojazan, ni u jednoj starosnoj grupi
nije došlo do evidentne hronične pothranjenosti. Djeca su zahvaljujući velikoj brizi ostala pošteđena
deficijencije makronutrijenata.
Novi rizici u industriji - rat i razaranje zemlje stvorili su bezbroj novih rizika u hemijskoj industriji,
preradi nafte, drvnoj industriji itd. Opasnost je značajnija što se upravo ova industrija nalazi u velikim
gradovima, prvenstveno u Tuzli, Doboju, Goraždu, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Sarajevu itd.
Odliv visoko školovanih kadrova u zdravstvu – i to što se radi o višem školovanju veći je odliv tako
da je postotak smanjenja kod liječnika specijalista, ljekara opšte prakse, stomatologa, farmaceuta itd
oko 40-47%
Bolniki prostori – broj prostora povećan sa 139 u 1991 na 235 u 1995. ali je uništeno oko 100.000 m2
prostora te je oko 300 miliona DEM potrošeno na oporavak. Uništena medicinska oprema –
laboratorije, radiološka biohemijska.
Obrazovanje - Smanjen broj nastavnika na fakultetima za oko 50%, srednje škole oko 38%, uništene
naučno obrazovne ustanove

18
NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG
SISTEMA
Def. Zdravstveni informacioni sistem je mehanizam za prikupljanje, obradu, analizu i prijem
informacija potrebnih za organizaciju i provođenje zdravstvene djelatnosti, kao i za naučno
istraživanje organizacije zdravstva i medicine. Za taj posao su neophodni
- mehanizmi, metode,
- ljudi i
- strojevi,
Svi oni zajedno čine sistem posvećen razradi informacija, koje su ne samo podlogu za donošenje
odluka, već i zbirku ljudskog znanja

METODE OBRADE PODATAKA

- ručna (manuelna), lice koje to radi sa olovkom i papirom;
- poluautomatska (ručna i mašinska), podrazumijeva kombinaciju nekih mašina
- računarska (kompjuterska) stroj koji radi bez subjektivnog uticaja čovjeka na vrijednost podataka,
Kompjuter štedi vrijeme, papir, električnu struju, a omogućava unošenje podataka nakon završenih
poslova. To mu je "mana", jer naknadna registracija podataka daje mogućnost uštimavanja rezultata.
Podaci uneseni odmah i pohranjeni u kompjuteru su okosnica stvaranja zaključaka o budućim
mjerama.

SPECIFIČNI PROGRAMI ZA KORIŠĆENJE KOMPJUTERA U ZDRAVSTVU

- Programi za unošenje podataka, analizu i grafičko predstavljanje – dBase, Access, Excel,
Quattro pro,
- EPI INFO - Puni naziv je Computerized EPI Information System (CEIS). To je serija programa
za manipulaciju epidemioloških podataka po principu upitnika (anketa) kao i za organiziranje
programa studija i rezultata u tekst koji može biti napravljen i procesiran za par minuta, ali Epi
Info - može napraviti osnovu za složenu bazu podataka koja se koristi pri nadzoru bolesti.
- HFO program je specifičan program za praćenje 38 ciljeva Zdravlja za sve do 2000. Jedna od
karakteristika ovog programa je i tzv. geografsko-prostorni način prikazivanja stanja i dometa
pojedinih zemalja članica Evropskog ureda Zdravlja za sve do 2000. godine u svakom od 38
ciljeva razvrstanih u 5 grupa.

NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENO INFORMACIONOG SISTEMA

1. Sistem mora biti jedinstven: to znači da se definicije, nomenklatura i metodologija moraju
utvrditi za područje čitave zemlje. U nekim elementima sistem mora biti unificiran i van granica
zemlje (međunarodna klasifikacija o bolestima, povredama i uzrocima smrti)
2. Podaci kojima se manipulira moraju biti ažurni, egzaktni i na racionalan način prikupljeni.
3. Tok informacija mora biti dvosmjeran: izvorište i ishodište podataka su zdravstvena radilišta, a
glavni producenti podataka su ujedno i konzumenti tih isti, ali obrađenih i interpretiranih podataka.
4. Moraju se primjenjivati suvremena tehnološka sredstva (kompjuteri). U protivnom, uzevši u
obzir progresiju broja podataka, nastala bi "kongestija podataka", naime, oni bi klasičnom
metodom obrade ostali neiskorišćeni, zastarjeli i po tome teško iskoristivi.
5. Broj obilježja koja se notiraju i obraduju mora biti odmjeren i dozirani: u protivnom nastaje
"inflacija podataka" - situacija u kojoj se ne vidi mogućnost korišćenja pretjeranog broja podataka.
6. Podaci se prije predaje korisnicima selekcioniraju: što je više nivo korišćenja, vrsta podataka je
manja i obratno.
7. Svi podaci moraju biti kontrolirani - logična i matematska kontrola: loši podaci ne mogu dati
dobre rezultate i analize.
8. Valja izbjegavati dualizme sistema (u nas je uvijek nazočna opasnost dvostrukog kolosjeka: po
liniji "državne statistike" i "statistike zdravstvenog osiguranja" udvostručenja su ne samo skupa,
već unose i zabune i pogoduju separatizmu.
9. Sistem mora imati tzv. totalni karakter, tj. mora biti sveobuhvatan obzirom na teritoriju, ali i
obzirom na svoje konstitutivne elemente (subsisteme).
10. Sistem mora biti višestruko konzistentan (unutar sebe, obzirom na međunarodne potrebe i veze,
te obzirom na druge informacione sisteme, kao što su opći, registar stanovništva i si.).

19
SPECIFIČNOSTI STABLA ZDRAVSTVENO INFORMACIONOG
SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE
Stablo zdravstveno informacionog sistema Bosne i Hercegovine predstavlja bazu osnovnih podataka
gdje se formiraju i to:
1. Matični ured općina i MUP-a (evidencija rođenih, umrlih, doseljenih, odseljenih i slično),
2. Jedinice PZZ, poliklinike, bolnice (evidencija prvih i ponovnih posjeta, bolesti, nesposobnosti,
invalidnosti, hospitaliziranosti i si.),
3. Uprave zdravstvenih ustanova (objekti, oprema, kadrovi, amortizacija, škole),
4. Fond zdravstvenog osiguranja (ukupna sredstva za zdravstvo, sredstva zdravstvenog osiguranja,
sredstva lične i materijalne potrošnje, investicije, konvencije),
5. Farmaceutska proizvodnja i potrošnja (vakcine, esencijalni lijekovi, galenski lijekovi,
magistralni lijekovi, ljekovita sredstva),
6. Epidemiologija (infektivne bolesti, epidemije, program imunizacija, intrahospitalne infekcije),
7. Higijena (kontrola ekoloških rizikofaktora, vode, vazduha, hrane, jonizirajućeg zračenja),
8. Posljedice rata i katastrofa (kadrovi, školski kapaciteti, oštećeni prostor, oštećena oprema,
povrede i smrt usljed ratnih dejstava),
9. "Zdravije za sve do 2000.", HFA (indikatori za ocjenu ciljeva od l do 38),
10. Bioinformatika u medicini (domaće publikacije, strane publikacije, časopisi, naučni izvještaji,
stručni elaborati).

Svi podaci se prikupljaju posebnim izvještajnim obrascima u Zavodu za javno zdravlje kantona.
Nakon toga se šalju na obaveznu analizu i interpretaciju u Federalni odnosno Državni Zavod za javno
zdravlje Bosne i Hercegovine.
Završne ocjene sa selektiranim i kooperiranim podacima upućuju u određena ministarstva Vlada
Federacije države BiH (Ministarstvo zdravstva. Ministarstvo vanjskih poslova), a potom i WHO,
OECD, UNICEF-u, Svjetskoj banci i drugim agencijama UN ili Evropskog savjeta.

20
OSNOVE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE U ZAŠTITI ZDRAVLJA

SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA - WHO

Osnovana 7. aprila 1948. godine. Glavni cilj Svjetske zdravstvene organizacije utvrđen u njenom
Ustavu, jeste dostizanje najvećeg mogućeg nivoa zdravlja za sve ljude svijeta. Od 1977. godine, kada
je Svjetska zdravstvena skupština utvrdila "Zdravlja za sve do 2000. godine" kao prioritet WHO,
aktivnost WHO uglavnom se odvija u skladu sa globalnom strategijom koju je Svjetska zdravstvena
skupština usvojila, a u cilju rješavanja ovog prioriteta.
Strategija koja podrazumijeva zajedničke napore organa vlasti i stanovništva za njenu primjenu i
ostvarivanje zasnovana je na principima primame zdravstvene zaštite čiji osnovni sadržaj čini 8
esencijalnih elemenata:
1. obrazovanje i odgoj stanovništva u odnosu na vodeće zdravstvene probleme,
2. adekvatna snabdjevenost hranom i pravilna ishrana,
3. ispravna voda za piće i sanitacija,
4. zaštita zdravlja majke i djeteta uključujući planiranje obitelji,
5. imunizacija protiv glavnih zaraznih bolesti,
6. prevencija i kontrola vodećih oboljenja,
7. odgovarajuće liječenje i rehabilitacija kod glavnih oboljenja i povreda i
8. obezbjedjenost esencijalnim lijekovima.
WHO pruža pomoć zemljama da razviju svoj zdravstveni sistem prije svega izgradnjom odgovarajuće
infrastrukture, zdravstvenih kadrova i službi za potrebe pojedinca, obitelji i zajednice itd. WHO takođe
pomaže zemljama, a i sama radi na unapređenju istraživanja, neophodnih za razvoj odgovarajućih
tehnologija, potrebnih za adekvatno rješavanje zdravstvenih problema. Obezbedenje zdrave vode za
piće i adekvatna dispozicija otpadaka, su glavni ciljevi međunarodne dekade za snabdjevanje vodom
za piće i sanitaciju koju su Ujedinjene nacije proglasile
WHO vodi opću svjetsku kampanju za efektivnu imunizaciju sve djece do 2000. godine u cilju
prevencije 6 glavnih zaraznih bolesti djetinstva: difterije, malih boginja, poliomielita, tetanusa,
tuberkuloze i pertusisa. Takode radi mnogo na smanjenju dijarealnih bolesti, kao glavnom uzroku
smrti odojčadi i male dijece.
WHO sprovodi i velike istraživačke programe a u saradnji i uz pomoć UNDP i Svjetske banke, koji su
prije svega vezani za tropske bolesti (malarija, lepra, šistozomijaza, filarijaza, tripanozomijaza i
lajšanijaza) ali u zadnje vrijeme izuzetno mnogo radi i na istraživačkim programima vezanim sa
degenerativna, a posebno kardiovaskularna i maligna oboljenja, kao i druge vodeće uzroke oboljevanja
i smrti u razvijenom svijetu.

Glavni organ vlasti WHO je Svjetska zdravstvena skupština kojoj prisustvuju predstavnici svih članica
WHO. Skupština zasjeda jednom godišnje sa ciljem da izvrši pregled i ocjenu rada Organizacije u svih
šest regionalnih ureda i da utvrdi politiku, program i budžet za naredni period. Sjedište Organizacije je
u Ženevi, a sjedišta regionalnog ureda za Evropu - Kopenhagen,.

SISTEM UJEDINJENIH NACIJA (UN)

Sačinjen je od različitih komiteta koji su posvećeni određenim ciljevima i problemima stanovništva
planete zemlje. Navešćemo samo one koji su u neposrednoj vezi sa zdravljem
Svjetski problemi hrane FAO - rješavanje svjetskih problema hrane, a posebno eliminaciji gladi, s
obzirom da je praktično jedna milijarda ljudi u to vrijeme u svijetu gladovala. Napravljen je plan
rješavanja problema hrane, koji je sadržavao ocjenu potreba za hranom u svijetu, a posebno u
pojedinim regionima, način snabdijevanja stanovništva hranom, potencijalne mogućnosti za
povećanjem proizvodnje hrane (uključujući i povećanje plodnog zemljišta), način čuvanja, prerade,
transporta, distribucije i prodaje, kao i zakonske i administrativne mjere i mehanizme koji su trebali da
povećaju proizvodnju hrane,.
Pomoć stanovništvu UNFPA - zadatak da obezbijedi dodatna sredstva za tehničku saradnju u oblasti
populacione politike. Poseban zadatak UNFPA je bio da izgrađuje kapacitete sposobne za rješavanje
populacionih problema, a posebno za planiranje obitelji,
Najveći dio sredstava za aktivnosti UNFPA-e dolazi od dobrovoljnih priloga i troši se za projekte u
oblasti planiranja obitelji. UNFPA sama izvršava 30% svojih projekata, dok preostalih 70% izvršavaju

21
druge agencije Ujedinjenih nacija, a prije svih UNICEF, UNESCO, ILO, WHO i FAO.
Pomoć djeci UNICEF - Kombinujući humanitarne i razvojne ciljeve UNICEF saraduje sa zemljama u
razvoju u njihovim naporima da obezbijede zaštitu svoje djece i da ih osposobi za normalan razvoj.
UNICEF saraduje sa zemljama u razvoju na nekoliko načina:
- pomaže u planiranju i razvoju službi za dobrobit djece, kroz konsultacije i razmjenu iskustava
između zemalja;
- obezbjeduje sredstva za unapređenje obrazovanja stanovništva, a posebno kadrova relevantnih za
pravilan razvoj djece, kao što su zdravstveni radnici, radnici u sanitarnim službama, nastavnici,
nutricionisti, njegovatelji i drugi, i obezbjeduje tehnička sredstva i opremu počev od papira za
štampanje knjiga, do opreme i lijekova za dječje zdravstvene ustanove, kao i opreme za
obezbjedenje zdrave vode za piće, zdrave ishrane, itd.
Izbjeglice – UNHCR - Ključni problem izbjeglica i prognanika i potreba njihovog rješavanja manje -
više ostao je uvijek isti, kako kroz vrijeme, tako i kroz prostor: izbjeglica treba da bude nahranjen,
obučen i smješten i što brže vraćen svom ranijem prebivalištu. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu
UNHCR nije ispunio svoja očekivanja, niti je opravdao mandat koji je od UN dobio (Goražde,
Srebrenica, Bihać i drugi primjeri).
Pomoć postradalima – UNDRO - Centralni biro sa zadatkom da mobilizira, na najbrži mogući način
sve raspoložive snage na pružanju pomoći postradalima, da koordinira na sistematičniji i manje rizičan
način sve te aktivnosti u cilju izbjegavanja dupliciranja pa i haosa u nekim situacijama. Što je još
važnije od toga bilo je potrebno sačiniti planove priprema za nastanak velikih nesreća, nepogoda i
katastrofa,

MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE - SPECIJALIZIRANE AGENCIJE UJEDINJENIH NACIJA ZNAČAJNE ZA

ZDRAVLJE NARODA
Međuvladine organizacije koje su na osnovu posebnog sporazuma samostalne organizacije, ali koje
obavezno rade sa Ujedinjenim nacijama i jedna sa drugom kroz
Međunarodna agencija za atomsku energiju – IAEA - Međunarodna konferencija o atomskoj
energiji, IAEA ima dva osnovna cilja:
- da se poveća i ubrza doprinos atomske energije miru, zdravlju i prosperitetu i
- da se obezbijedi, da ne bude iskorišćena protiv čovječanstva i u vojne svrhe.
Međunarodna organizacija rada – ILO - samostalna institucija povezana sa Ligom naroda. ILO
djeluje u cilju unapredjenja socijalne pravde za radnike.
Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivreduFAO - cilj ove Organizacije je podizanje
nivoa ishrane stanovništva i životnog standarda, unapređenje proizvodnje, prerade, marketinga i
distribucije svih prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda, unapređenje ruralnog razvoja i poboljšanje
životnih uslova ruralne populacije, kao i eliminacija gladi.
Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNESCO - Primarni cilj
UNESCO-a je da doprinese miru i bezbjednosti u svijetu, unapređujući saradnju medu zemljama i
narodima kroz obrazovanje, nauku, kulturu i komunkacije.

MEĐUNARODNI KOMITET CRVENOG KRSTA (MKCK)

Porijeklo i osnivanje ove humanitarne organizacije je slučajno i spontano pokrenuto plemenitom i
humanom željom za pomoć ranjenim i unakaženim licima.
Istorija Crvenog krsta počinje 24. juna 1859. godine u sjevernoj Italiji kod Solferina, gdje Talijani i
Francuzi vode bitku protiv austrijske okupacione vojske. Za svega nekoliko sati, u toj bezpoštednoj
borbi stradalo je čak 40.000 ljudi.
Nemoćne da svim ranjenicima pruže pomoć, sanitetske službe protivničkih armija su mnoge ranjene
vojnike ostavile na bojnom polju, prepuštajući ih sudbini. Zgranut tim prizorom i patnjama napuštenih
ranjenika, jedan švicarski trgovac, koji se slučajno zatekao u blizini pozvao je stanovnike okolnih sela
da mu se pridruže u organiziranju pomoći i pružanju njege svim ranjenicima, bez obzira na
državljanstvo. Njegovo ime Henry Dunant. Kasnije je izdao knjigu po imenu sjećanje na Solferino
koja je potresla Predsjednika Društva javne koristi – Gustava Movniera - predložio da o knjizi
razgovara sa ostalim članovima društva. U toku tog sastanka stvorena je petočlana komisija, čiji su
članovi, pored Dunanta i Moyniera, bili general Guillaume-Henri Dufuor i liječnici Louis Appia i
Theodore Maunior, svi švicarski državljani. Na svom prvom sastanku, održanom 17. februara 1863.
godine, komisija je usvojila ime "Međunarodni komitet pomoći ranjenicima".

22
PRINCIPI ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Osnovni principi u organizaciji zdravstvene djelatnosti:
6. učestalost zahtjeva i potreba za zdravstvenom zaštitom
7. težina i složenost zahtjeva i potreba
8. teritorijalna distribucija zahtjeva i potreba

Zdravstvena djelatnost se zasniva na sljedećoj podjeli rada

- prema profilu zdravstvenih kadrova
- prema tipu zdravstvenih kadrova

na osnovu složenosti učestalosti i teritorijalnoj distributivnosti zdravstvenih poremećaja sve

zdravstvene usluge dijelimo na tri nivoa:
primarna zdravstvena zaštita
sekundarna zdravstvena zaštita
tercijalna zdravstvena zaštita

23
PLANIRANJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Planiranje zdravstvene zaštite je planiranje u cilju optimalne upotrebe ograničenih sredstava
raspoloživih u jednoj zemlji za poboljšavanje zdravlja u određenom vremenskom periodu.
Plan zdravstvene zaštite treba da se zasniva na temeljitom poznavanju zdravstvenih potreba
stanovništva i realističnoj procjeni mogućnosti za njihovim zadovoljavanjem.

Planiranje zdravstvene zaštite znači treba da od ograničenih resursa stvori soluciju za najbolju moguću
zdravstvenu zaštitu. Ograničena sredstva odnsno resursi pri tome su:
- zdravstveni kadrovi (manjak, dugotrajnost školovanja i usavršavanja kadrova)
- objekti (manjak, dugotrajnost izgradnje novih zdravstvenih objekata)
- tehnologija
- novac

Aktivnost planiranja je usmjerena na ostvarenje cilja a sastoji se iz

1. Snimanje i analiziranja postojećeg stanja
2. Identifikacija i definisanje problema i ciljeva
3. Projekcija realizacije ciljeva
4. Ostvarenje plana
5. Evaluacija plana

Dimenzije planiranja
1. vrijeme (kratkoročno, srednjeročno, dugoročno)
2. nivo organizacije (mjesna zajednica, opština, radna organizacija, kanton, država)
3. funkcija - grana zdravstvene djelatnosti (opšta praksa, hirurgija, farmacija, stomatologija
itd...)
4. obuhvat (početni plan rada, finalni plan)
5. standardi
6. fleksibilnost

24
PROGRARMIRANJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Programiranje zdravstvene zaštite predstavlja detaljnu kvantifikaciju (numerička vrijednost aktivnosti)
i kvalifikaciju (opis vrsta aktivnosti) aktivnosti usmjerenih na realizaciju planova zdravstvene zaštite.
Program zdravstvene zaštite u pravilu treba da sadrži:
1. Definiciju problema (saobraćajni traumatizam - uzrok masovnihnasilnih i teških povreda)
2. Veličinu problema (na 100.000 stanovnika godišnje 20 smrtno stradalih i 100 teško
povrijeđenih)
3. Operativni cilj (smanjivanje nasilne smrti u narednoj godini za 50% a povrede za 35%)
4. Operativni zadaci (mobilisati više sektora)
5. Mjere aktivnosti (zakonske tehničke i obrazovne)
6. Način provođenja (detaljna lista programskih zadataka i aktivnosti)

Programiranje treba da uključuje i:

Monitoring – kontinuirano praćenje aktivnosti za vrijeme implementacije u cilju ostvarenja onoga što
je predviđeno.
Evaluaciju – proces utvrđivanja rezultata izvršenog programa sa stanovišta adekvatnosti, efikasnosti i
prihvaćenosti od strane učesnika

PROGRAMI RAZVOJA – ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

Sadrže detaljne elemente razvoja, izgradnje i širenja mreže zdravstvene djelatnosti na jednom
području. Takav program obuhvata
- program izgradnje
- investicioni program
- program projektne dokumentacije
- program pojedinih faza izgradnje
- program nabvavke opreme
- program osposobljavanja kadrova do definitivnog puštanja u rad nekog zdravstvenog objekta

PROGRAMI RADA – ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

detaljno kvantificiranje i kvalificiranje svih radnih operacija koje ulaze u jedan proces rada kao npr.:
radno vrijeme, broj pregleda u jedinici vremena, broj dijagnostički procedura po vrstama u jedinici
vremena, broj dijagnostičkih operacija u hirurškom bloku, broj rtg pregleda u rtg kabinetu, broj
laboratorijskih pretraga.

PROGRAMI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

mogu se odnositi na kvantifikaciju
 cjelokupne
 primarne
 sekundarne
 tercijalne zdravstvene zaštite

Ili na zdravstvenu zaštitu pojedinih populacionih grupa kao npr

 program zdravstvene zaštitite novorođenčadi i dojenčadi
 program zdravstvene zaštitite malog i predškolskog djeteta
 program zdravstvene zaštitite školske djece i omladine
 program zdravstvene zaštitite studenata
 program zdravstvene zaštitite radnika
 program zdravstvene zaštitite lica treće dobi
 program zdravstvene zaštitite trudnica itd.

25
PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA (definicija kadrovi i ustanove)
Deklaracija u Alma Ati 1978 prezentirala je primarnu zdravstvenu zaštitu kao ključ za ostvarenje
ciljeva zdravlja za sve do 2000. PZZ je esencijalni vid zdravstvene zaštite koji se odvija uz punu
participaciju pojedinca i društva a prilagođena je datom stepenu ekonomskog razvoja.
PZZ je prva linija kontakta između pojedinca i zdravstvenog sistema, locirana je na mjesto gdje ljudi
žive ili rade i predstavlja prvu stepenicu kontinuiranog pružanja zdravstvene zaštite.

Vrste usluga
- prva i hitna medicinska pomoć
- kod nastupa neke zdravstvene potrebe i prvog kontakta sa ljekarom, liječenje ili referisanje
bolesnika na konsultantske preglede
- zdravstveni nadzor nad pacijentom kod povratka sa specijalističkig ili bolničkog liječenja

Elementi PZZ
- promoicija zdravlja
- promocija ispravne hrane i adekvatno vodosnadbjevanje, sanitacija
- imunizacija
- zaštita majke i djetetea
- planiranje porodice
- prevencija lokalnih endemskih bolesti
- prevencija oboljevanja ugroženih grupa – kandidati za dijabetes i oboljenja KVS
- odgovarajući tretman bolesti
- nabavka osnovnih lijekova
- edukacija o problemima i mjerama za prevenciju

Kadrovi
1. zdravstveni tehničar – SSS – samostalno rješava 30-40% svih zahtjeva i potreba
2. Viši zdravstveni tehničar VŠS – samostalno rješava i do 60% svih zahtjeva i potreba
3. Ljekar – dr Medicine – VSS – samostalno rješava do 90% svih zahtjeva i potreba
4. Zubni Ljekar – dr Stomatologije VSS – samostalno rješava do 90% zahtjeva i potreba iz
oblasti stomatologije
5. Diplomirani farmaceut – VSS – samostalno rješava 100% zahtjeva iz oblasti korištenja
magistralnih gotovih lijekova od strane pacijenta

Ustanove
- ambulante porodične medicine sa prirurčnim laboratorijem na oko 2000 stanovnika
- školske ambulante, ambulante u fabrikama na 100
- apoteka – naselje i opština

Obuhvata područje opštine, kadrovi su ljekari opšte medicine a zdravsvene organizacije su:
- domovi zdravlja
- područna ambulanta porodične medicine
- ustanova za zdravstvenu njegu u kući
- apoteka
- stomatološka ordinacija

26
SEKUNDARNI I TERCIJARNI NIVO ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
(definicija, kadrovi, ustanove)

Ovu vrst zdravstvenih usluga radi ljekar specijalista pretežno u bolničkom odjeljenju a dio vremena se
nalazi na raspolaganju ljekaru opšte medicine za konsultacije...

Ovo obavezno proširi jer je sraaaaanje.

Sekundarni nivo zdravstene zaštite organizuje se na području sa više od 500.000 stanovnika. kadrovi
su različite specijalističke službe.
Zdravstvene organizacije su:
- kantonalne i opšte bolnice
- zavodi i poliklinike
nivo rješenih zahtjeva je 10-12%

Tercijalna zdravstvena zaštita se organizuje na području koje obuhvata oko 1.500.000 stanovnika.
Kadrovi su specijalističke i subspecijalističke službe
Zdravstvene organizacije su
- klinički centar
- kantonalne bolnice
% rješenih zahtjeva je 1-3%

27
TIPOVI ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA U FEDERACIJI BIH

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

1. Područna ambulanta sa ili bez stomato- mjesna zajednica, škola, fabrika 1000 lica i više
loške ambulante i priručnim laboratorijem
2. Dom zdravlja općina
3. Apoteka mjesna zajednica i općina
4. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući općina
(privatna)

SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

5. Poliklinika - specijalističko konsultativa općina
6. Zavodi, Centri i jedinice za zdravstvenu općina
zaštitu radnika, žena, djece, školske i
studentske mladeži
14. Zavodi za: općina ili kanton
- javno zdravstvo
- transfuziologiju
- sportsku medicinu
- medicinu rada
7. Opća bolnica (interna, hirurgija, općina ili više općina do 500.000 stanovnika,
pedijatrija, ginekologija i akušerstvo) udaljenost od druge bolnice do 100 km i br.
kreveta 1,0/1000 stanovnika
8. Kanlonalna-županijska bolnica (sve kanton - više općina do 1 .500.000 stanovnika,
specijalnosti) udaljenost do korisnika 150 km, i 1,1 krevet na
1000 stanovnika
9. Specijalna bolnica (rehabilitacija, entitet -država - 1,1 krevet na 1000 stanovnika
i onkologija. pneumoftiziologija,
psihijatrija)
Liječilište općina ili kanton

TERCIJARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

10. Klinika više kantona ili entitet
11. Kliničko bolnički centar više kantona ili entitet
12. Klinički centar (sveopće i usmjerene više kantona ili entitet 0,4 kreveta na 1000
specijalnosti) visoko specijalizirana i stanovnika
zdravstvena zaštita sa bolničkim
liječilištem
13. Zavodi za javno zdravstvo, federalni nivo
transfuzijsku medicinu i kontrolu lijekova
14. Referalni centar federalni nivo

28
SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA i TRUDNICA
Zdravstvena zaštita majke i djeteta podrazumjeva brigu za očuvanje majke za vrijeme gravidite
laktacije, brigu da donese zdravu djecu i da ih rađa pod normalnim uslovima. Vaspitanje majki da
pravilnu njeguje sdvoju djecu i staranje za razvitak djece u zaštiti od štetnih uticija.

PRENATALNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITIA

U širem smislu podrazumjeva
- pripremu mladeži za pravilan ulazak u brak,
- pomoć mladim ljudima da upotrebom kontracepcije planirano stvaraju porodicu i imaju djecu,
- kontrolisanje stanja zdravlja polnih organa,
- sprječavanje i suzbijanje bolesti u trudnoći, porođaju i babinjama,
- vaspitanje o higijeni trudnoće,
- obezbjeđenje socijalno pravne zaštite trudnice.
Mjesta za praksu prenatalna zaštitie: porodica, ordinacija, porodilište, savjetovalište za ženu

MINIMALNI PROGRAM ZAŠTITE TRUDNICA OBUHVATA

- zakonsku zaštitu trudnica
- redovan periodični ginekološko akušerski pregled – svaka 2 mjeseca
- kontrola krvi, pritiska, pluća, urina, tjelesne težine
- profilaksa svih stanja koja mogu da ugroze graviditet ili normalan porođaj
- određivanje medicinske indikacije za arteficijelni abortus
- obezbjeđenje pomoći pri porodu

OPTIMALNI PROGRAM PRENATALNE ZAŠITITE

- anamneza (opšta i ginekološka)
- opšta zdravstvena kontrola
- ginekološko akušerska kontrola svakih 30 dana do 28-me nedjelje trudnoće
- svakih 15 dana do 36 nedjelje
- svakih 7 dana od 37 nedjelje do porođaja
- kontrola krvi, urina, nivo hemoglobina, serodijagnoza na lues, rh faktor, kontrola tjelesne
težine, pritiska, ultrazvučna kontrola,
- vaspitanje o higijeni trudnoće
- psihološka priprema za porod
- zakonska zaštita trudnice
- socijalna zaštita trudnice

29
SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA PREDŠKOLSKOG DJETETA
Zadatak joj je da pruža medicinsku pomoć djeci od rođenja do polaska u školu te da patronažnom
djelotvornošću ispituje socijalne ekonomske i higijenske uslove porodice i omogućuje pružanje
zakonske i ostale društvene pomoći djeci i porodici.

Optimalni program se sastoji od sljedećih aktivnosti

1. Vođenje medicinske i razvojne istorije djeteta – što podrazumjeva otvaranje zdravstvenog

kartona. U njega se unose nalazi svih kontrolnih pregleda, bolesti liječenja i drugih
medicinskih intervencija
2. Zdravstveni pregledi po potrebi i periodični pregledi – u prvoj godini obuhvataju 1-4 puta
mjesečno a kasnije dva puta godišnje. Treba da obuhvate
- fizikalni pregled svih sistema
- posebno razvoj djeteta
- otkrivanje fizičkih, fizioloških i mentalnih devijacija i abnormalnosti u razvoju
- praćenje emocionalnog razvoja djeteta
3. Imunizacija, cjepljenje i potrebne revakcinacije po obaveznom programu imunizacije
4. konsultacije sa roditeljima
5. Patronaža ljekara i medicinske sestre uz provođenje zdravstvenog vaspitanja roditelja i
djece u okviru porodične sredine
6. Socijalna zaštita ugroženih porodica i ugrožene djece u porodicama koje zanemaruju ili
sasvim napuštaju djecu

30
SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŠKOLSKOG DJETETA I
ADOLESCENTA

Trebalo bi da svaka škola ima školsku ambulantu sa ljekarom i med sestrom.

ŠKOLSKA AMBULANTA
Minimum rada ove ambulante bi bio:
 sedmična kontrola stanja lične i opće higijene i
 eventualno blagovremeno otkrivanje bolesti,
 liječenje bolesti,
 konsultacija sa nastavnicima i roditeljima.

ŠKOLSKA POLIKLINIKA
Diferencirana specijalistička organizacija čiji su zadaci:
 prvi pregled pri polasku u školu,
 utvrđivanje sposobnosti učenika prema njihovom fizičkom i mentalnom razvoju,
 sistematski pregledi 2 puta godišnje,
 specijalistički pregledi,
 liječenje bolesnika,
 organizovani rad na suzbijanju školskih zaraza.

SISTEMATSKI PREGLEDI
Sistematski pregledi su neophodni za procjenu stanja zdravlja i tjelesnog, psihološkog razvoja školske
djece. Ti pregledi treba da obuhvate:
 antropometrijska mjerenja,
 fizikalne i ostale preglede svih organa i sistema i
 pregled psihičkog stanja.
Svi rezultati se unose obavezno u zdravstveni karton.

PROGRAM ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TREBA DA OBUHVATA:

1. Režim školske nastave treba da vodi računa o nastavi, odmoru, fiskulturi igri, spavanju.
2. Kontrola fizičke sigurnosti (neophodna je s obzirom na udaljenost škole od kuće, saobraćaj,
saobraćajna sredstva, mogućnosti ozljede u školi).
3. Dopunska ishrana u školi (korigovati nedostatak animalnih proteina, Ca, vitamina C,
liposolubilnih vitamina).
4. Suzbijanje akutnih i hroničnih zaraznih bolesti.
5. Fizičko vaspitanje ima značaj za pravilan razvitak i zdravlje učenika.
6. Unapredenje psihičkog zdravlja (sva mentalno zaostala i defektna djeca treba da se izdvajaju u
posebne razrede)
7. Zdravstveno vaspitanje putem školske nastave vaspitanje djece u čuvanju i unapređenju vlastitog
zdravlja.

31
SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA RADNIKA
ILO međunarodna organizacija rada

ZNAČAJ ZDRAVSVENE ZAŠTITE RADNIKA

- opšte humanitarni značaj
- zakonski,
- odbrambeni,
- socijalni
- preventivni

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA RADNIKA TREBA DA IDE ZA

 unapređenje i održavanje najvišeg stepena fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja radnika
u svim zanimanjima,
 prevencija poremećaja zdravlja izazvanih uslovima radne sredine,
 zaštita radnika pri zapošljavanju, postavljanje radnika u radnu sredinu prilagode psihološkom i
fiziološkom ustrojstvu.

POSLJEDICE OBOLIJEVANJA RADNIKA

 privremeno odsustvo sa posla,
 trajni i privremeni gubitak sposobnosti za rad,
 smrtnost

ZADACI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE RADNIKA:

- pregledi u cilju očuvanja radne sposobnosti i profesionalne orijentacije,
- periodični pregled,
- ocjena radne sposobnosti
- ocjena medicinskog zahtjeva radnog mjesta.
- zdravstveni odgoj, periodični pregledi omladine 18-21 god.
- periodični pregledi radnika preko 40god,
- kontrola radnika sa hroničnim oboljenjima,
- studijski rad.

ZDRAVSTVENI PREGLEDI RADNIKA

1. Prethodni zdravstveni pregledi - Utvrđuje se opće zdravstveno stanje pojedinca i ocjenjuje radne
sposobnosti.
Obavezan je za:
- radnike koji stupaju u radni odnos,
- učenike usmjerenih škola,
- pri promjeni posla.
2. Periodični pregledi - provode se
- kod radnika koji rade na mjestima štetnim po zdravlje
- radnici mlađi od 21 godine bez obzira na mjesto rada,
- učenici izloženi štetnim faktorima u toku školovanja
- radnici stanji od 40 god,
- radnici sa hroničnim bolestima,
- radnici sa promjenjenom radnom sposobnošću.

32
SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA LICA TREĆE DOBI
Gerontologija je nauka o starenju u najširem smislu riječi. Nauka koja se bavi fiziološkim i patološkim
problemima starih osoba naziva se gerijatrija.

Osobe starije od 65 godina spadaju u grupu starijeg stanovništva a predstavljaju 8-12% cjelokupnog
medicinskog stanovništva.

Problemi gerijatrijske medicine.

Starije osobe mogu bolovati od svake bolesti ali najviše oboljevaju i umiru od:
1. Cirkulatornih poremećaja – hipertenzija, ateroskleroza, infektivne i vaskularne bolesti, bolesti
srca, anemije
2. poremećaji metabolizma – (diabetes mellitus, poremećaji štitnjače, klimakterične promjene)
3. Artritisi
4. neoplazme

Po pravilu se kod starijih javlja više različitih poremećaja koji pogoršavaju opšte stanje. Gerijatrija se
bavi ne samo starošću nego i protiv uzroka koji prethode bolestima u starosti.

Medicinski nadzor nad osobama koje stare

Sve osobe starije od 40 godina trebale bi da budu pod stalnim ljekarskim nadzorom bez obzira kakvo
je njihovo zdravlje.

PERIODIČNI PREGLEDI
Obavljaju se kod starijih od 40 1-2 puta godišnje. Pregled ima više ciljeva:
- da prati stanje zdravlja i tako mjeri biološku starost
- da što prije otkrije poremećaje zdravlja
- da poboljša zdravlje pojedinca
- da anticipira poremećaje i slabljenje
- da ljude uči kako da čuvaju zdravlje koje im je preostalo

Periodični pregled se sastoji iz:

- istorije pacijenta
- fizikalnog pregleda
- laboratorijske (Hb, Er, Le, krvna slika itd.) i RTG studije
- dopunske studije
- savjetovanje i pomoć

33
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STANOVNIŠTVA U KATASTROFAMA I
RATU
Različite katoastrofe (požari, poplave, zemljotresi ekspolozije, velike saobraćajne nesreće itd) i ratovi
dovode do masovnog ozljeđivanja ljudi, do pogoršanih zdravstvenih uslova i do epidemija raznih
bolesti.
Za ovakve slučajeve postojeće zdravstvene službe same po sebi nisu dovoljne nego je potrebno
aktiviranje posebne službe za zaštitu civilnog stanovništva u katastrofama i ratu koju nazivamo civilna
zaštita.

Suiština zdravstvenog problema u katastrofi i ratu je iznenadno izbijanje i masovnost povrjeđivanja

koje nastaje u tom trenutku.
Iznenadna pojava se mora prevenirati, dakle moraju postojati uhodani sistemi zdravstvene zaštite koji
bi odgovorili na ovaj zahtjev a takvi sistemi se moraju razmatrati hipotetski.
Dakle potrebno je predvidjeti sve moguće katastrofe i razraditi planove za zbrinjavanje povrijeđenih u
takvim situacijama.
Planovi moraju biti pripremljeni tako da se mogu prilagođavati novonastaloj situaciji – šta recimo
kada bi glavna regionalna bolnica bila uništena u katastrofi? – tada bi svi planovi koji je stavljaju u
centar zaštite građana propali i našli bi se u situaciji da ne možemo pomoći ogromnom broju
povrijeđenih.

Kada nastane katastrofa uz istovremeno uključivanje sistema civilne zaštite potrebno je formirati
krizni štab koji će odlučivati o daljim akcijama.

Glavni problemi koji nastaju u katastrofama

- iznenadno izbijanja
- masovnost
- raznovrsnost povreda
- pogoršana higijensko epidemiološka situacija

Glavni problemi u realizaciji zdravstvene zaštite i metode za njihovo rješavanje

- nekoordiniranost – formirati krizni štab i informacione centre
- nedostatak bolničkih kapaciteta – otvoriti poljske bolnice, omogućiti evakuaciju u druge
centre, pozvati u pomoć sanitetsku službu armije
- nedostatak kvalifikovanog osoblja – aktivirati svo raspoloživo zdravstveno osoblje – (zubari
recimo, itd.)
- nedostatak sanitetskog materijala i krvi – mobilirati stanovništvo na masovne akcije darivanja
krvi
- u početku neadekvatna trijaža – potrebno je uspostaviti prijemotrijažne jedinice na samom
mjestu nesreće da se adekvatno odgovori na zahtjeve
- problemi u evakuaciji povrijeđenih – oštećenje puteva, nedostatak transportnih vozila –
aktivirati alternativne metode transporta, ali je najbitnija adekvatna trijaža
- pogoršanje HE uslova – izbijanje masovnih epidemija
- ugroženost samog zdravstvenog kadra

34
HRONIČNE MASOVNE NEZARASNE BOLESTI
Osnovna obilježja HMNB:
1. Masovnost (20% stanovništva su hipertoničari, 1-2.5% su dijabetičari, 1% koronarna bolesti,
25-30‰ mentalni poremećaji)
2. Udruženost kod jednog bolesnika (5% pregledanih 1 bolest, 20% 2 bolesti, 40% 3 bolesti,
35% 4 i više bolesti)
3. Dugotrajnost (traju od nastanka do smrti – pa i 30-40 godina)
4. Visoka cijena liječenja
5. Visoka stopa apsentizma i invaliditeta (veći je broj invalidnih nego starosnih penzionera)
6. Visoka stopa smrtnosti

I – KVS bolesti Koronarna bolest, hipertenzija, cerebrovaskularna ošt.

II – hronična respiratorna oboljenja
III – hronična Git oboljenja
IV – maligne bolesti
V – bolesti metabolizma
VI – nervna i psihijatrijska oboljenja
VII – hronična degenerativna oboljenja
Astma, hronični bronhitis, emfizem
Ulkusna bolest
Karcinom bronha, dojke, želuca
Dijabetes mellitus, bolesti štitnjače
Psihoneuroze, poremećaji ličnosti, adikcije
Oboljenja koštanozglobnog sistema

METOD PREVENCIJE MHNB

Integralni intervertni program, otkrivanje i eliminisanje rizikofakiora (pušenje, holesterol, povišeni
pritisak, gojaznost, stres, fizička neaktivnost, ishrana, mast, šećer, so)
Primarna prevencija
Sudionici - djeca predškolskog uzrasta i roditelji, školska omladina i roditelji, nastavnici, radni
kolektivi i mjesna zajednica, zdrastvene organizacije, masmedija.
Sadržaj: savjetovanje o načinu ishrane i to predavanja organizacija društvene ishrane, zdravstveni
odgoj, demonstracione kuhinje, organizovanje fizičke aktivnosti.
Sekundarna prevencija
savjetovalište za hipertoničare, odvikavanje od pušenja, rano otkrivanje i liječenje MNB, periodični
pregledi dva puta godišnje.
Ciljevi
praćenje zdravlja - rizika, prevencija poremećaja i slabljenja, poboljšanje zdravlja, rano otkrivanje i
liječenje, učiti ljude da čuvaju i koriste preostalo zdravlje.
Sadržaj periodičnih pregleda
(anamneza i istorija bolesti, fizikalni pregled, dijagnostika - lab, RTG, EKG; dopunske pretrage,
savjeti i pomoć).

Nosilac ZZ je ljekar opšte medicine i tim sa konsultacijama specijaliste.

Mjesto zaštite : porodica i mjesna zajednica (klubovi), institucionalni i oblici zaštite, domovi i bolnice.

35
METODE RADA U ZDRAVSTVU
I pored veoma stare i često korištene mudre arapske izreke «Bolje spriječiti nego liječiti» ipak kao
najčešći metod rada je čekati da se čovjek razboli pa se nakon toga pristupa liječenju.
Postoji naime više metoda rada kao što su:
- Unapređenje zdravlja,
- specifična prevencija,
- primarna i sekundarna prevencija i
- rehabilitacija.

TERAPIJSKE METODE
Dijagnosticiranje i liječenje bolesnika – najstariji oblik medicinske djelatnosti kao tzv «kurativna
medicinska djelatnost». Terapeutska metoda može se podijeliti na više nivoa kao što su:
- ambulantno liječenje
- kućno liječenje
- bolničko liječenje
- liječenje u specijalnim institutima zavodima i klimatskim lječilištima

PATRONAŽNI I DISPANZERSKI METOD RADA

Ovaj metod rada podrazumjeva aktivni nadzor nad zdravljem kako bolesnih lica tako i grupacija
stanovništva sa rizikom za oboljevanje. Najadekvatniji predmet posmatranja, kontrolisanja i primjene
ovih metoda je porodica.
Razlikuje se monovalentni i polivalentni metod rada u dispanzeriztaciji.
- MONOVALENTNI METOD RADA – podrazumjeva praćenje jedne posebne grupacije
stanovništva kao što su djeca, žene ili pak posebna grupa oboljelih kao oboljeli od dijabetes
mellitusa, tuberkuloze itd.
- METODA POLIVALENTNE PATRONAŽE - daleko prihvatljiviji zbog racionalnijeg i
sveobuhvatnijeg pristupa. Polivalentno patronažni i dispanzerski metod rada uključuje
obavezno i kombinaciju zdravstvenog odgoja i savjetovanja kao i terapeutsku djelatnost koja
se provodi kako kod akutnih tako i kod hroničnih bolesnika uključujući kućnu njegu i liječenje

36
SOCIOPATIJE - nezdrave navike
Postoje 5 tipova navikavanja zbog nezdravih navika.
1. najblaži tip - ovisnosti daje upotreba kafe I čaja (kofein)
2. Jači stepen ovisnosti su ovisnosti o raznim tabletama - tabletomanija.
3. Treći tip ovisnosti je nikotinomanija— predstavlja naviku upotrebe cigarela. Ovisnik o
pušenju je osoba koja puši 20 i više cigareta dnevno.To su jaki ovisnici, mada postoje i
umjereni i laki
4. Četvrti tip je upotreba alkoholnih pića — alkoholizam.
5. Peti tip ovisnosti je upotreba psihogcnih supstanci - droga.

BOLESTI OVISNOSTI
Nastaju navikom upotrebe sredstava ovisnosti kojima se narušava: psihičko zdravlje, fizičko zdravlje,
socijalno blagostanje.
Karakteristike ovisnosti:
- Bolesti emancipiranog svijeta,
- Broj sredstava ovisnosti raste — sredstva ovisnosti zovu se još i sredstva maloadaptacije.
- Postoji individualna osjetljivost
- Sredstva ovisnosti uzimaju mladi,
- Uslovi za korištenje sredstava su pogodni,
- Široka društvena tolerancija,
- Sredstva ovisnosti su jeftina,
- Ovisnosti ne biraju spol,
- Socijalne , zdravstvene, i ekonomske posljedice su teške i numerički nesagledive.

ALKOHOLIZAM - prema WHO - Alkoholizama je svaki oblik potrošnje alkohola koji

premašujeuobičajenu tradicionalno - prehrambenu potrošnju ili prelazi granice socijalnih običaja za
posmatranu grupu, bez obzira koji su etiološki faktori zato odgovorni i kako je porijeklo tih faktora:
hereditet, fizička konstitucija, ili fiziološko metaboličko stečene ovisnosti.
Posljedice alkoholizma :
1. Za društvo (odsustvo- apsentizam sa posla- učinak proizvodnje, povrede na radu, materijalna šteta,
uticaj na porodicu, vaspitanje - zapuštenost, skraćenje radnog vijeka, prometne nesreće, kriminal).
2. Za pojedinca ( zdravlje, materijalni gubitak, siromaštvo, gubitak posla, konflikti, smrt, afirmacija.
- Mentalnog zdravlja (hronično pijanstvo, alkoholne psihoze, delirium Iremens, Korsakova
psihoza, polineurotična psihoza, mentalna tupost.
- Fizičkog zdravlja (ciroza jetre, epilepsija, gastritis, karcinom usne šupljine i jednjaka, gubitak
radne sposobnosti, opća tjelesna nemoć, ozljede u pijanom stanju).
- Socijalnog blagostanja (nesocijalno ponašanje, nasilje, oštećenje zdravlja djece, gubitak
zaposlenja, raspad obitelji.

Danas trošimo 15 - 12 l po glavi stanovnika.

Alkoholizam kod odrasle populacije se kreće 15 - 17 %.
Žene i alkoholizam : prije 15 godina odnos muškog prema ženskom alkoholizmu je bio 10 : 1.
Uslovi koji pogoduju nastanku alkoholizma: potrošnja alkohola rasle, pomjeranje alkoholnih uživanja
prema mladima, niska cijena, veliki broj objekata za točenje alkohola, uzimanje alkohola za vrijeme
objeda,savremeni život - stresovi - bijeg iz stalnih teškoća – porodični problemi, radni problemi,
društveni problemi, neuspijesi u životu, socijalni uslovi.

NARKOMANIJA - Povremena ili trajna upotreba sredstava ovisnosti koja dovodi do fizičkog,
psihičkog i socijalnog oštećenja i stoji u suprotnosti ciljevima društva i pojedinca.

37
PRINCIPI PORODIČNE MEDICINE
1. Odnos ljekar pacijent je osnovni u porodičnoj medicini – Pacijent je u središtu njege
2. Porodični ljekar je obučeni medicinski ekspert
3. Porodična medicina je orjentisana ka društvu
4. Porodični ljekar je «sredstvo» za definisano populaciju pacijenata

Odnos ljekar-pacijent
- Pacijent u središtu njege – razlike u odnosu na konvencionalni model.
Konvencionalni model ili ontologijski – bolest u središtu – je model gdje se bolest posmatra
kao dobro odvojen entitet kao da je konceptualno odvojiva od tijela bolesnika.
Kod fiziološkog ili ekološkog modela – koji se odnosi prema bolestima tako da su sve bolesti
koje smo učili samo apstrakcija uobrazilje dobro klasificirane u medicinskoj nauci –
nemoguće je bolest odvojiti od osobe a osobu od sredine.
- Srž porodične medicine je kontinuitet njege, dakle jedan ljekar prati svog pacijenta dugo
vremena tokom života, dokle god je za njega odgovoran, u bolesti nakon ozdravljenja prilikom
oboljevanja od druge bolesti.

Porodični ljekar je obučeni medicinski ekspert

- obrazovanje mora uključivati kako kliničke tako i komunikacione vještine
Potrebno je uočiti situaciju kada pacijent dolazi ljekaru i odnos i neravnomjerna raspodjela
moći u tom trenutku. Naime rijetke su situacije u čovjekovom životu kada se on osjeća toliko
bespomoćnim kao kada se nalazi u ljekarskoj ordinaciji, a ljekar ga mora primiti sa
suosjećanjem i empatijom prema njegovoj patnji
- omogućava sveobuhvatnu njegu za sve starosne grupe
- vještina u manjim hirurškim procedurama ali i psihosocijalnoj medicini itd.

Porodični ljekar je sredstvo za definisanu populaciju pacijenata

- gleda na medicinsku praksu kao praksu sa populacijom, pri tome obraća pažnju na
populacione rizike pojedinih grupa unutar svoje definisane populacije
- treba da ima dobro organizovan sistem prikupljanja podataka od pacijenata za bolje
koordinacije informacija.
- Porodični ljekar je sredstvo i to uspješno sredstvo pristupačno u svakom trenutku za pacijente.

Porodična medicina se orjentiše prema društvu

- Jer je u njenoj osnovi javno zdravlje, dakle zdravlje cjele populacije – dakle u velikoj mjeri
preventivna medicina – u obliku promoviranja zdravlja
- Koordiniranost prilikom pružanja njege i trošenja sredstava

38
PALIJATIVNA NJEGA
Pallium lat. sklonište ili kabanica.
Palijativna njega je kompetentna susosjećajna njega pacijanta i njegovih voljenih osoba kada liječenje
više nije moguće. Ova njega traje do smrti a poneka i poslje smrti za one koji su ostali da tuguju.

Palijativna njega afirmiše kvalitetniji život ali cijeni i smrt. Ona ne požuruje niti odlaže smrt ali
omogućava oslobađanje od bola i patnje jer ... bol je čak gori i od same smrti – Arnold Schweitzer.

Palijativna njega je u suštini kontrola simptoma bolesti u času kada se etiološki više ne može da
djeluje. Prema tome ona je korisna kod:
- bola
- muke i povraćanja
- konstipacije
- dispneje
A potreba se javlja kod bolesti različitih bolesti kao npr.:
- karcinom bilo na onaj na koji se može bilo na onaj na koji se ne može djelovati terapijski
- različite hronične bolesti: pluća, kardiovaskularne bolesti, hronična insuficijencija bubrega itd.
- hronični bolni sindrom.

TERAPIJA BOLA
Najčešće se palijativna njega svodi na terapiju bola. Terapija bola sprovodi se analgeticima prema 3
osnovne grupe bola:
Preporuka za primjenu analgetika WHO:
I korak NSAIL ili acetaminofen, adjuvantni analgetici
– slaba bol –
II korak blagi opijati – trodon uz I korak i adjuvantne analgetike po potrebi
– umjerena bol –
III korak jaki opijati (morfij) uz I korak i adjuvantne analgeitike
– jak bol –

39
CILJEVI ZDRAVLJA ZA SVE DO 2000.
Svjetska zdravstvena organizacija a posebno njen Evropski regionalni ured utvrdio je 38 ciljeva sa
kojima bi se do 2000. godine trebao obezbjediti dogovoreni nivo zdravlja za sve narode, države i
socijalne kateogrije ljudi u Evropi. Ciljevi su podjeljeni na 5 grupa. Ovi se ciljevi mogu ostvariti uz
dva uslova:
a) smanjivanje u nejednakusti u pravima i mogućnostima da se proklamirana prava ostvare među
svim društvenim grupacijama
b) unapređenje i jačanje promocije zdravlja, lične i kolektivne građanske svijesti u vlastitom
čuvanju i unapređenje zdravlja te smanjenju preventabilnih oboljenja

01- fundamental requirements – Jednakost u zdravlju, zdravlje i kvalitet života,

12 fundamentalni zahtjevi mogućnosti za invalide, smanjenje MHNB...
13- lifestyles – promjene u stilu života Promocija zdravlja, zdrav život, odnos prema
17 duhanu, alkoholu, drogama
18- environment – zdrava životna sredina Stav prema zdravo životnoj sredini, kvalitet vode,
25 zraka, hrane, odlaganje otpada
26- appropriate care – odgovarajuća Organizacija zdravsrve zaštite, resursi i
31 medicinska doktrina menadžment zdravsvene zaštite, PZZ, SZZ, TZZ
32- health developement – razvoj Razvoj zdravlja za sve, informativna podrška,
38 zdravstvene zaštite unaprjeđenje kadrova, partnerstvo, zdravlje i etika

1-12 13-17 18-25 26-31 32-38

1. Equity in health 13. Healthy public 18. Policy on 26. Health service 32. Health research
policy environment and policy and development
health
2. Health and 14. Settings for 19. Environmental 27. Health service 33. Health for all
quality of life health promotion health management resources and policy development
management
3. Better 15. Health 20. Water quality 28. Primary health 34. Managing health
opportunities for competence care for all development
people with
disabilities
4. Reducing chronic 16. Healthy living 21. Air quality 29. Hospital care 35. Health
disease information support
5. Reducing 17. Tobacco, 22. Food quality 30. Community 36. Developing
communicable alcohol and and safety services to meet human resources for
disease psychoactive drugs special needs health

6. Healthy aging 23. Waste 31. Quality of care 37. Partners for
management and and appropriate health
soil pollution technology
7. Health of 24. Human ecology 38. Health and
children and young and settlements ethics
people
8. Health of women 25. Health of people
at work
9. Reducing
cardiovascular
disease
10. Controlling
cancer
11. Accidents
12. Reducing
mental disorders
and suicide

40
KRIVIČNO PRAVNA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA
Krivično pravna odgovornost zdravstvenog radnika počiva na prekršaju konkretnih propisa krivičnog
zakonika. Prema našim zakonskim propisima zdravstveni radnik je najviše izložen slijedećim
krivičnim propustima i iskušenjima:
- nepružanje hitne medicinske pomoći;
- nepružanje redovne medicinske usluge;
- kriminali abortus;
- eutanazija;
- neovlašćeno odavanje profesionalne tajne;
- nesavjesno liječenje;
- proizvodnja i prodaja štetnih sredstava za liječenje;
- prenošenje zaraznih bolesti;
- nesavjesno rukovanje drogom itd.

Najčešći motivi neetičkih postupaka uz to i protuzakonitih akata su:

- želja za zaradom;
- lakoumnost;
- taština;
- ljenost;
- seksualni interes;
- nenaučna znatiželja za novim otkrićem;
- javno isticanje svakodnevnih rezultata rada.

Sudska praksa u svijetu priznaje da medicinski radnik nije odgovoran za neuspjeh svojih postupaka
pod uslovom da je postupao lege artis tj. u skladu s običajima i pravilima svoga znanja i prema
postojećim stručnim i naučnim spoznajama.

Krivnja medicinskog radnika u svakodnevnom radu može biti trostruka i to:

1) nepridržavanje utvrđenih stručnih i naučnih spoznaja i pravila profesionalne tehnike (vitium artis)
npr: aplikacija nedozvoljene doze ili pogrešno davanje injekcije;
2) povreda načela humanosti specifičnih za medicinsko zvanje
3) banalna nesmotrenost i nemarnost.

Medicinski radnik u svom radu treba da bude kritičan i samokritičan, odgovoran i svjestan stalnog
rizika i krajnje dobronamjeran.

Težinu medicinskog zvanja, sažeto je prikazao Hipokrat u svojm pravnom aforizmu

"Ljudski život je kratak, a liječničko je umijeće veliko povoljan trenutak brzo prođe, iskustvo je
varljivo, a odluka teška".

41
ZAKONODAVNA FUNKCIJA DRŽAVE U OBLASTI ZDRAVSTVA

DRŽAVNI INSTRUMENTI UPRAVLJANJA ZDRAVSTVOM

Na nivou entieta Federacije BiH i Republike Srpske putem ministarstva zdravstva, Vlade i
skupštinskih domova, a u saradnji sa kantonalnim-regionalnim ministarstvima za zdravstvo,
medicinskim školstvom i profesionalnim udruženjima liječnika, farmaceuta i medicinskih sestara
utvrđuju se:
- osnove politike u zdravstvu;
- strategije obnove i razvoja zdravstva;
- zakon o organizaciji zdravstva;
- zakon o zdravstvenom osiguranju i drugi prateći podzakonski akti, uredbe, pravilnici i si.

Federalno ministarstvo zdravstva također svojim aktima osniva zdravstvene ustanove na nivou
federacije (zavodi, instituti, kliničko-bolnički centri, klinike i si.). Ovo ministarstvo donosi i čitav niz
propisa iz oblasti
- zaštite okoline,
- sanitarne inspekcije,
- osposobljavanja zdravstvenih kadrova,
- kontrole kvaliteta zdravstvenih usluga,
- kretanja i evidencije zaraznih i masovnih nezaraznih oboljenja i si.

Kantonalna ministarstva u Federaciji BiH putem kantonalne skupštine donose:

- osnove politike u zdravstvu za kanton,
- zakon o zdravstvu kantona;
- zakon o zdravstvenom osiguranju na svom kantonu usaglašene sa istovjetnim zakonskim aktima
Federacije. Ova ministarstva osnivaju zdravstvene ustanove na kantonalnim nivoima od kantonalnih
bolnica, zavoda, centara do nivoa općih bolnica, poliklinika na svojoj teritoriji.

Općinski organ uprave u oblasti zdravstva (sekretarijat) putem izvršnog odbora i skupštine općine
donosi odluke o osnivanju jedinica (ustanova) PZZ i druge odluke, naredbe, uputstva i rješenja u
djelokrugu primarne zdravstvene zaštite na svojoj teritoriji.

U praktičnoj realizaciji država svoje funkcije ostvaruje:

usaglašavanjem međunarodnih zdravstvenih obaveza sa nacionalnim obavezama, praksom i
mogućnostima;
- politikom i reformom razvoja zdravstvenih sistema u tranziciji (promjenama);
- usaglašavanje odnosa između proizvođača zdravstvenih usluga i pacijenata,
- uvođenje tržišnih mehanizama u zdravstvenim sistemima;
- utvrđuje balans vlasničkih odnosa (državne, privatne i mješovite svojine u zdravstvu);
- kreira i unapređuje mehanizame zdravstvenog osiguranja sa tržišnim bankarskim principima;
- utvrđuje odgovarajuće sadržaje upravljanja između centralnog ministarstva i nižih nivoa
zdravstvene vlasti;
- kako učiniti efikasniju, efektivniju PZZ i obezbjediti kvalitetniji nivo saradnje PZZ sa
sekundarnim i tercijarnim nivoem;
- ostvariti veću mobilizaciju stanovništva i njihovu participaciju u samozaštiti i promociji
zdravlja;
- razviti mehanizam kontrole životne sredine, kvalitet zdravstvenih usluga i troškova
zdravstvene zaštite itd.

Vidi dalje

42
OBAVEZNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ZA SVE GRAĐANE
Federacija Bosna i Hercegovina je utvrdila (a vjerovatno je slično učinila i Republika Srpska)
obaveznu zdravstvenu zaštitu, za sve građane pod jednakim uslovima koje obuhvata:
- pružanje usluga hitne medicinske pomoći,
- prevenciju i liječenje zaraznih bolesti,
- liječenje akutnih i hroničnih bolesti u slučajevima i stanjima kada ugrožavaju život,
- zdravstvenu zaštitu djece do navršene 15. godine života,
- zdravstvenu zaštitu redovnih učenika i studenata,
- oktrivanje i liječenje endemske nefropatije,
- liječenje malignih oboljenja i izulin-ovisnog dijabetesa,
- zdravstvenu zaštitu u trudnoći i materinstvu,
- zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika, koji zbog prirode i stanja bolesti mogu da ugroze svoj
život i život drugih lica, ili oštete materijalna dobra,
- zdravstvenu zaštitu oboljelih od progresivnih neuro-mišićnih oboljenja, paraplegije,
kvadriplegije, cerebralne paralize i multipleks skleroze,
- provođenje obavezne imunizacije protiv dječijih zaraznih oboljenja,
- liječenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja,
- zdravstvenu zaštitu građana iznad 65 godina života, a koji nemaju prihode veće od prosječne
plaće, na području Federacije, ostvarene u prethodnom mjesecu po članu domaćinstva,
- liječenje narkomanije,
- službu prikupljanja krvi.

43