VISOKA ŠKOLA „CEPS - CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK

Poslovna ekonomija

Finansije i računovodstvo

DUNJA ČUBELA

ZAVRŠNI RAD:

STANJE I POLOŽAJ TRŽIŠTA RADA U BiH

U Kiseljaku, 2021. godine

VISOKA ŠKOLA „CEPS - CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK

Poslovna ekonomija

Finansije i računovodstvo

ZAVRŠNI RAD:

STANJE I POLOŽAJ TRŽIŠTA RADA U BiH

Mentor: Studentica:

Prof. VŠ. Haris Šarganović Dunja Čubela

 SADRŽAJ

SAŽETAK..................................................................................................................................5

SUMMARY................................................................................................................................6

1. UVOD.....................................................................................................................................7

1.1. Problem rada.............................................................................................................................8

1.2. Predmet rada.............................................................................................................................8

1.3. Cilj rada.....................................................................................................................................8

1.4. Struktura rada............................................................................................................................8

2. TEORIJSKO ODREĐENJE TRŽIŠTA RADA.....................................................................9

2.2. Definicija tržišta rada...............................................................................................................9

2.3. Specifičnosti tržišta rada........................................................................................................12

2.4. Radna snaga tržišta rada........................................................................................................13

2.5. Institucije i politike na tržištu rada.......................................................................................17

2.5.1. Uloga institucija na tržištu rada...............................................................................17

3. ODREDNICE TRŽIŠTA RADA..........................................................................................18

3.1. Nezaposlenost.........................................................................................................................19

3.1.1. Vrste nezaposlenosti................................................................................................20

3.2. Troškovi nezaposlenosti........................................................................................................20

4. TRŽIŠTE RADA U BIH......................................................................................................22

4.1. Osnovne karakteristike tržišta rada u BiH prije..................................................................22

4.3. Tržište BiH sada.....................................................................................................................24

4.4. Razlozi nezaposlenost u Bosni i Hercegovini.....................................................................25

4.5. Rodna (ne)jednakost na tržištu rada u BiH..........................................................................28

4.6. Stanje na tržištu rada u Federaciji BiH 2020. godina.........................................................30

4.7. Položaj žena na tržištu rada u BiH.......................................................................................34

4.8. Diskriminacija žena na tržištu rada u BiH...........................................................................35

4.9. Mjere zapošljavanja u BiH....................................................................................................36

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................40

6. POPIS SLIKA.......................................................................................................................42

7. POPIS TABLICA.................................................................................................................43

8. LITERATURA.....................................................................................................................44
SAŽETAK

Tržište rada u BiH pati od mnogih strukturnih problema i nedostataka. Trenutna

struktura tržišta rada, zajedno s općenito lošim makroekonomskim okruženjem i ostalim
društveno-ekonomskim čimbenicima, dovela je do niske razine apsorpcije radne snage, što se
odražava u stalno visokoj stopi dugotrajne nezaposlenosti, posebno dugotrajne nezaposlenosti,
posebno nezaposlenost mladih, niska stopa zaposlenosti i slabo sudjelovanje na tržištu rada.

Stoga je pitanje reforme tržišta rada posljednjih godina postalo dnevni red kreatora
politike u Bosni i Hercegovini. Trenutni prijedlozi za reformu tržišta rada u Bosni i
Hercegovini usredotočeni su na fleksibilnost radnih uvjeta, dok je manje pažnje posvećeno
drugim važnim mjerama, poput poboljšanja politika i sustava zapošljavanja, sigurnosti
radnika u slučaju nezaposlenosti, poboljšanja kolektivnog pregovaranja, mehanizama ili
razvijanje treninga i plana obrazovanja. Drugim riječima, važni čimbenici na tržištu rada
uglavnom su zanemareni u postojećim diskursima o promjenama politike u ovom području.

Ključne riječi: tržište rada, BiH, zaposlenost, nezaposlenost.

SUMMARY
 BiH's labour market suffers from many structural problems and shortcomings. The
current structure of the labour market, together with the generally poor macroeconomic
environment and other socioeconomic factors, has led to a low level of labour absorption,
reflected in the persistently high long-term unemployment rate, particularly longterm
unemployment, particularly youth unemployment, low employment rates and poor labour
market participation.

Thus, the issue of labour market reform has become the agenda of policymakers in B
osnia and Herzegovina in recent years. Current proposals for labour market reform in Bosnia 
and Herzegovina focus on flexibility of working conditions, while less attention is paid to oth
er important measures, such as improving employment policies and systems, workers' safety i
n the event of unemployment, improving collective bargaining, mechanisms or developing tra
ining and education plans. In other words, important labour market factors are largely ignored 
in the existing discourses on policy changes in this field.

Keywords: labour market, BiH, employment, unemployment.

1. UVOD
 Tržište rada važno je područje gospodarstva svake zemlje i jedan od ključnih
elemenata gospodarskog rasta i razvoja. Kvalitetno i razvijeno tržište može dovesti do
znanstvenog napretka, što dovodi do razvoja visoke tehnologije, a nakon toga i do povećanja
razine proizvodnje i povećanja produktivnosti rada. Poboljšanje ljudskog znanja i vještina
također poboljšava organizacijsku sposobnost stvaranja nove vrijednosti, koja definira tržište
koje može osigurati dugoročnu konkurentnost tvrtke i cjelokupnog gospodarstva, te postići
održivi gospodarski rast i razvoj. Ljudski resursi ključni su resursi ekonomije 21. stoljeća (tj.
ekonomije temeljene na znanju). Da bi se jedno gospodarstvo na svijetu moglo natjecati s
najboljim gospodarstvom drugog, ljudima se mora osigurati najvažniji resurs u gospodarstvu,
a to je da daju sve od sebe.

Posljednjih desetljeća, i teoretski i praktično, ekonomija rada postala je područje

zabrinutosti i razvoja na polju ekonomije. Ona se bavi složenim problemom upotrebe ručnog
rada u ekonomske svrhe. Ekonomija rada je područje ekonomije koje proučava organizaciju,
rad i uspješnost tržišta rada, odlučivanje potencijalnih i trenutnih sudionika na tržištu rada te
javna sredstva vezana za zapošljavanje i plaćanje resursa rada.

Rad se smatra važnim inputom u proizvodnji. Obuhvaća sve fizičke i mentalne

sposobnosti ljudi koji se mogu koristiti za proizvodnju robe i pružanje usluga. Postojanje rada
kao robe osnovni je uvjet za rad tržišta rada. Tržište rada uključuje transakcije povezane s
prodajom radne snage. To se može smatrati prekretnicom na tržištu roba i usluga. Kupci robe
i usluga postaju dobavljači radne snage, a tvrtke koje prodaju robu i usluge kupcima na
tržištima koja stvaraju specifična radna mjesta postaju tvrtke. Poslodavci stvaraju potražnju za
radnom snagom, a zaposlenici stvaraju ponudu radne snage.

Obzirom na zadanu temu završnog rada koja je isključivo vezana za Bosnu i

Hercegovinu (dalje u tekstu: BIH), važno je u uvodnom dijelu istaknuti neke od činjenica koje
su vezane za tržište rada u BiH. Drugim riječima, tokom prijelaznog razdoblja, Bosna i
Hercegovina se i dalje suočava s izazovom nezaposlenosti i zabrinjavajuće stope
nezaposlenosti, koja je najveća u Europi. Za uspješnu tranzicijsku zemlju poput Bosne i
Hercegovine, ovo je već očit problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada, što je
pogoršalo utjecaj globalne recesije. Slično tome, razlog ciklične nezaposlenosti ukopan je
samo u strukturnoj nezaposlenosti proteklih godina, koja je posljedica dugogodišnjeg
neuspjeha u provođenju privremenih strukturnih reformi i institucionalnih neravnoteža u
Bosni i Hercegovini. Porast i održavanje stope nezaposlenosti vršili su ogroman pritisak na
državni proračun i uzrokovali ozbiljno siromaštvo stanovništva. Ekonomska nejednakost
između zaposlenosti i nezaposlenosti te između zaposlenih povećala je socijalnu koheziju.
Visoke razine nejednakosti dovele su do povećanja kriminala, povećane korupcije, povećane
makroekonomske nestabilnosti i smanjenog očekivanog životnog vijeka. Stoga je održivi
razvoj tijekom krize posebno složeno pitanje, posebno kada neoliberalni individualizam
potkopava socijalnu koheziju i produbljuje konfrontaciju s radom i kapitalom.

1.1. Problem rada

Problem ovog rada proizlazi iz kategorizacije tržišta rada u BiH i njegovih općih
odrednica, s posebnim naglaskom na kvantitativno i kvalitativno određenje djelatnosti unutar
tržišnih formi.

1.2. Predmet rada

Predmet rada je tržište rada s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Predmet

istraživanja ovog rada imao je veliki utjecaj na sam izbor, izvore i način korištenja
pokazatelja, parametara i literature, kao i na primjenu metodologije koji će se primjenjivati u
izradi.

1.3. Cilj rada

Upravo zbog svega prethodno navedenog za cilj ovog rada može se definirati uloga
tržišta rada, te utvrditi mjere i sredstva kojima nositelji tržišne politike utječu na odnos unutar
i van poslovne sfere. Također svrha ovog rada je ustanoviti stanje tržišta rada te iz radne
analize prikazati stupanj njene učinkovitosti na društvo.

1.4. Struktura rada

Struktura rada podijeljena je na pet poglavlja krenuvši od sažetka, uvoda u kojem su

prikazani problem i predmet rada te cilj rada zajedno sa strukturom rada. Drugo poglavlje
rada objašnjava teorijske determinante tržišta i tržišta rada. Treće poglavlje rada prikazuje
odrednice tržišta rada zajedno sa njezinim osnovnim obilježjima. Četvrto poglavlje je osvrt na
BiH i tržište rada. U zadnjim poglavljima prikazani su zaključak, literatura, te popis slika i
tablica.

2. TEORIJSKO ODREĐENJE TRŽIŠTA RADA

Tržište rada izuzetno je važno za svaku zemlju i ovisi o smjeru razvoja određene
zemlje, bilo da je pozitivno ili negativno. Stoga je ovo složeno tržište uvijek posebno važno.
Tržište rada se neprestano razvija. Zbog mnogih ekonomskih kriza i globalizacije stvara se
sve veći interes za tržište rada, jer je ekonomska kriza zahvatila cijeli svijet. Nedavna
ekonomska kriza jasno nam je pokazala da globalizacija i ekonomski odnosi utječu na tržište
rada i njegove promjene, koje su pogubne ne samo za gospodarstvo pojedinih stanovnika, već
i za gospodarstvo same zemlje. Stoga će ovo poglavlje razmatrati koncept tržišta rada i
njegove važne odrednice zaposlenosti i nezaposlenosti s teorijske perspektive.

2.2. Definicija tržišta rada

Richard David prvi je put spomenuo koncept tržišta rada u svom "Principles of
Political Economy and Taxation" koji je objavljen početkom 19. stoljeća. 1 Ekonomski rječnik
definira tržište rada kao tržište na kojem se poslodavci kombiniraju s jednim i radna mjesta ili
potencijalni zaposlenici.2

Autor Marušić smatra da je tržište rada geografsko područje u kojem ponuda rada
zadovoljava potražnju i formira se cijena rada. Također je definirana ponudom i potražnjom
radnika (zaposlenika), uključujući njihovu pripremu (osposobljavanje), zapošljavanje,
napredovanje, otpuštanje, čekanje na posao, posebno u traženju posla i konkurenciji posla
(tržišno natjecanje).3

Tržište rada važno je područje gospodarstva svake zemlje i jedan od ključnih

elemenata gospodarskog rasta i razvoja. Postojanje rada kao robe osnovni je uvjet za rad
tržišta rada. Vjeruje se da je rad važan input u proizvodnji, koji uključuje sve ljudske fizičke i
mentalne sposobnosti koje se mogu koristiti za proizvodnju dobara i usluga.4 Tržište rada
uključuje transakcije povezane s prodajom radne snage. Zadaća je tržišta rada rasporediti rad
na najučinkovitiji način kako bi se povećala razina proizvodnje i usluga i koristi za radnike.

Sve provedene ljudske aktivnosti, bez obzira na razinu obrazovanja ili tehničku
pripremu potrebnu za zadovoljavanje osnovnih potreba, poput prehrambenih ili zabavnih
fondova autori Cahuc i Zylberberg nazivaju radom ili poslovima. Pojam obuhvaća sve
aktivnosti povezane s zadovoljavanjem ljudskih potreba i koristi se za definiranje rada. U tom
je smislu rad jedan od osnovnih čimbenika gospodarstva, ali i važan dio čovjekova života.5

1
Mrnjavac, Ž.: Povijest ekonomije rada i pogleda ekonomske teorije na nezaposlenost, Uloga povijesti
ekonomske misli u nastavi na fakultetima društvenih znanosti u Hrvatskoj, 2. znanstvena konferencija katedri za
ekonomsku teoriju ekonomskih fakulteta u Hrvatskoj, Osijek, 2001., str. 18.
2
Sunajko, G.: Ekonomski leksikon, Masmedia, Zagreb, 2011., str. 971.
3
Marušić, S.: Upravljanje ljudskim resursima, Adeco, Zagreb, 2001., str. 339.
4
Pupavac, D., Zelenika, R.: Upravljanje znanjem i zadovoljstvom zaposlenika, Ekonomski pregled, 54 (9-10)
787-808, 2003., str. 788.
5
Cahuc, P.; Zylberberg, A.: Labour Economics, The MIT Press, London, 2004., str. 19.
 Bahtjarević-Šiber smatra da na tržištu rada gotovo nikada neće nedostajati radne
snage, a pad plaća dovest će do povećanja stope nezaposlenosti jer je rad podplaćen. 6 Ova
vrsta tržišta ovisi o raznim čimbenicima, kao što su radne vještine, njihovo iskustvo, gdje se
nalaze itd. ovisi o tome i koje će politike tržišta rada biti usvojene za daljnji razvoj lokalne
zajednice i vlastite ekonomije u zemlji.

Ponašanje tržišta rada razlikuje se od ostalih tržišta, ali učinak je isti. Na strani
ponude postoje pojedinci s različitim vještinama, karakteristikama i prioritetima, a na strani
potražnje poslodavci koji trebaju različite vrste poslova. Možemo to smatrati i preokretom
tržišta robe i usluga. Kupci robe i usluga postaju dobavljači radne snage, a tvrtke koje prodaju
robu i usluge kupci na tržištu rada. Poslodavci nadoknađuju potražnju za radnom snagom,
radnici pružaju radnu snagu.7

Tržište rada znači ljudske resurse u vanjskom okruženju organizacije, od kojih

organizacija može dobiti potrebne zaposlenike. Kao što svi znamo, ljudska bića su jedini
životni element organizacija i njezin najcjenjeniji potencijal. Kvaliteta i uspjeh same
organizacije u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti, znanju i sposobnosti ljudskih resursa, a znanje i
kvaliteta ljudskih resursa uspješno će se nositi sa svim izazovima zaštite okoliša. Sve
organizacije pri odabiru najsposobnijih zaposlenika, oni nisu u istoj poziciji.

Tržište rada i njegove funkcije jedno su od najsloženijih i najosjetljivijih tržišta. To

označava ponudu radnika i potražnju radnika. Također se izražava mogućnost traženja posla,
zaposlenja, otkaza, napredovanja, čekanja na posao, natjecanje između traženja posla i samog
posla te postupak uspostavljanja ravnoteže troškova rada na tržištu. Osnovni alat koji se
koristi na ovom tržištu je ponuda i potražnja radne snage, a cilj je koordinirati ova dva
elementa. Za razliku od tržišta valuta, tržište rada teže je prilagoditi i uspostaviti ravnotežu.
Radno vrijeme transakcija na tržištu rada ne može se odvojiti od samih radnika.8

Autori Družić i Sirotković u svom su radu tvrdili da je sa spajanjem ponude i

potražnje tržište počelo doista igrati ulogu. Radnici ili budući zaposlenici predstavljaju
ponudu, a poslodavci potražnju. Vještine, obrazovanje, kvalifikacije, potrebe, sposobnosti i
Ostale osobine svakog radnika čine drugačijim. Izvedena potražnja najvažnija je značajka

6
Bahtijarević-Šiber, F.: Management ljudskih potencijala, Golden Marketing, Zagreb, 1999., str. 48.
7
Bušelić, M.: Tržište rada: teorijski pristup, Sveučilište Jurja Dobrile, Fakultet za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo
Mirković“, Pula, 2014., str. 10.
8
Obadić, A. i sur.: Gospodarstvo Hrvatske. Zagreb: Ekonomski fakultet, 2016., str. 204.-205.
potražnje za radnom snagom. Tražimo određeni proizvod jer očekujemo da ćemo od njega
imati koristi, a posao koji tražimo je samo proizvodnja određenih proizvoda ili usluga.9

Statistika zaposlenosti i nezaposlenosti široko se koristi za razumijevanje

makroekonomskih uvjeta ekonomskog sustava. Stoga je važno razumjeti metode korištene za
mjerenje ukupne stope zaposlenosti i nezaposlenosti, razumjeti najnovije podatke i razumjeti
ograničenja s kojima se javne politike susreću prilikom korištenja podataka. U današnjem
svijetu rada mijenja se razlika između prijašnjeg zaposlenja i nezaposlenosti, pa se ljudi neće
mijenjati zbog fleksibilnosti rada ili rada od kuće.10

Na današnjem globalnom tržištu postoji sjajno multikulturalno okruženje, stoga

organizacije koje danas djeluju na cijelom globalnom tržištu i ljudski potencijal koji dolazi s
tržišta rada, nisu homogena cjelina. Zato uprava danas ima veliki zadatak što znači da njihovi
postupci usklađuju sve razlike između radnika, uključujući rasu i nacionalnost, zemlje
podrijetla, dob i spol, socijalno podrijetlo i konačno tjelesne i mentalne sposobnosti i razinu
obrazovanja. Zadaća je uprave pomiriti sve razlike, poštujući njihov identitet i osobnost, kako
bi ih kombinirao u homogenu cjelinu, radeći na postizanju ciljeva organizacije. Naravno,
upravljanje u takvom okruženju ima više problema i izazova od upravljanja u homogenom
okruženju.11

Današnjica donosi sve više i više migracija uzrokovanih mnogim čimbenicima, od

kojih su neki odljev mozgova, jer radna snaga odlazi u potrazi za boljim poslom i bolje
životne uvjete. Neke zemlje imaju problema s ratovima, pa su ljudi prisiljeni napustiti svoje
zemlje i tražiti bolji život u drugima, takvi ljudi obično nemaju visoko obrazovanje, ali
njihovo iskustvo može puno pomoći organizacijama u koje se dolazi. Zbog svih ovih
zbivanja, menadžment će u budućnosti morati biti još bolje pripremljen kako bi organizacija
mogla najbolje funkcionirati u takvom heterogenom okruženju.

2.3. Specifičnosti tržišta rada

Osnovna specifičnost tržišta rada proizlazi iz karakteristika tržišta: to je s jedne

strane trgovina robom, a s druge strane rada kao ljudske djelatnosti. Kao društvena djelatnost i
zajednička djelatnost, rad se dijeli na više zasebnih tržišta, ovisno o radnom iskustvu,
kvalifikacijama, prostornoj raspodjeli itd. Radnici istih kvalifikacija varirat će ovisno o

9
Družić, I.; Sirotković, J.: Uvod u hrvatsko gospodarstvo. Zagreb: Ekonomski fakultet sveučilišta u Zagrebu.
2002.
10
Ibidem, str. 206.
11
Sikavica,P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, 2008.
njihovim potrebama, osobnoj produktivnosti i znanju itd., smanjujući time mobilnost na strani
ponude i informacije na strani potražnje. Smanjenje mobilnosti radne snage i spor protok
povezanih informacija čine jedinstveno tržište rada nepostojećim.12

Na specifične uvjete tržišta rada utječu mnogi statički i dinamički čimbenici. Statički
podaci uključuju nepovoljni pregovarački položaj radnika, što je posljedica gotovo stalne
proizvodnje ponude. U tom će slučaju poslodavac automatski biti u boljem položaju. Radnici
su u stanju nedostatka posla, a zbog potrebe za zaposlenjem poslodavci mogu birati među
nezaposlenima.

Tržište rada ima dvije karakteristike. Prvo je takozvano čišćenje ili održavanje
trenutne cijene bez pretjerane ponude ili pretjerane potražnje. Na robnom tržištu mogu
postojati tzv. čisto, na tržištu rada ova se situacija rijetko događa ili nema pretjerane ponude,
ako se to dogodi, situacija će trajati kratko. Druga je značajka da se na tržištu rada smanjenje
plaća može povećati, a ne smanjiti nezaposlenost.13

Kao i sva druga tržišta, i tržište rada je nemilosrdno. Najbolji "proizvod" bit će
najskuplji, najlakši za prodaju, a potražnja za njim bit će najveća. Za radnike su najbolji
proizvodi iskustvo, obrazovanje, rezultati, nagrade, vještine, potencijal, znanje i sposobnost
napredovanja na različitim poljima.

Tržište rada također karakterizira konkurencija ili sukob s drugim tržištima.

Kandidata za posao ima mnogo, a ponuditelja je gotovo uvijek mnogo. Visoko konkurentno
tržište znači da je teže izolirati mase, jer kvaliteta i vještine određuju uspjeh. Takav je izbor
velik, a potražnja ograničena. Loši ekonomski uvjeti u mnogim su zemljama doveli do
smanjene potražnje i povećane nezaposlenosti. Susretom ponude i potražnje tržište je počelo
djelovati. Ova dva osnovna elementa određuju ravnotežnu cijenu i razinu zaposlenosti.
Analiza ponude i potražnje na tržištu rada može pružiti jasnije razumijevanje njegovih
funkcija.14

2.4. Radna snaga tržišta rada

Autor Babić istaknuo je da se radna snaga zemlje sastoji od aktivnog stanovništva

koje je zaposleno ili aktivno traži zapošljavanje, odnosno u dobi od 15 do 60 godina ili u
nekom drugom vremenskom razdoblju, ovisno o zakonu o minimalnoj radnoj dobi.15
12
Družić, I.: Resursi i tržišta hrvatskog gospodarstva, Politička kultura, Zagreb 2004., str. 115.
13
Ibidem., str. 115.
14
Campbell, R., Stanley, B.: Suvremena ekonomija rada, treće izdanje, Mate d.o.o, Zagreb, 1994., str. 155. - 190.
15
Babić, M.: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2003., str. 211.
 Osnova analize ekonomske strukture ukupnog stanovništva je upravo ekonomska
struktura aktivnog stanovništva (radne snage). Ukupna populacija podijeljena je na aktivnu i
neaktivnu. Aktivno stanovništvo uključuje one stanovnike koji su zaposleni u zemlji ili traže
posao na tržištu rada kako bi se bavili proizvodnjom ekonomskih proizvoda i usluga.
Proizvodnja ekonomske robe i usluga sama je po sebi proizvodnja i prerada glavnih proizvoda
za prodaju, razmjenu ili osobnu upotrebu, kao i sve ostale robe i usluge proizvedene za
tržište.16

Blanchard definira aktivno stanovništvo kao ekonomski aktivno stanovništvo koje se

promatra kroz dulje vremensko razdoblje (na primjer, godinu dana), ali ako u relativno
kratkom vremenskom razdoblju sastoji se od trenutno aktivnog stanovništva ili radne snage. 17
Radna snaga uključuje sve ljude koji ispunjavaju klasifikacijske kriterije zaposlenost ili
nezaposlenost.

McConnell definira radno sposobno stanovništvo kao dio ukupne populacije, što
ovisi o tradiciji i praksi određenog društva. 18 Tamo djeca do završetka obveznog obrazovanja
nisu uključena jer se vjeruje da starije osobe mogu biti radno sposobno stanovništvo. Osim
njih Iako radna sposobnost i aktivnosti ne definiraju gornju dobnu granicu, isključeni su i
ljudi stariji od određene granice.

Važan čimbenik u određivanju ekonomski aktivnog stanovništva je aktivno

sudjelovanje u radnom procesu. Campbell i Bru vjeruju da te populacije uključuju sljedeće
prikazano na slici broj 1.

Slika 1. Element za utvrđivanje ekonomski aktivnog stanovništva

16
Obadić, A.; Smolić, Š.: Analiza radnog kontingenta i ekonomska aktivnost stanovništva Hrvatske, str. 235.,
dostupno na: http://web.efzg.hr/RePEc/Chapters/chapter07-07.pdf
17
Blanchard, O.: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2005., str. 190.
18
McConell, C. R.: Suvremena ekonomija rada, Mate, Zagreb, 1994., str. 348.
 nezaposlene osobe u
određenom razdoblju
(duže od jednog
sve osobe koje aktivno mjeseca): nezaposleni
rade neko zanimanje, koji su prije bili
ali nisu u radnom zaposleni i osobe koje
sve zaposlene osobe odnosu prvi put traže posao
koje rade: puno radno (poljoprivrednici,
vrijeme, pola radnog zanatlije, i sl
vremena ili više, manje
od pola prosječnog
radnog vremena

Izvor: Izrada autora prema: Campbell, C., R., Brue, S., L.: Suvremena ekonomika rada, MATE, Zagreb, 1993.,
str. 52.

Autor Benić vjeruje da se analiza potražnje za radnom snagom može provesti u

nekoliko koraka. Prvo razmotriti odnos između krivulje potražnje i granične krivulje učinka
tvrtke i produktivnost rada. Zatim je potrebno promatrati kako se mijenja potražnja za radnom
snagom, ovisno o tome prodaje li tvrtka proizvode na konkurentnom ili nekonkurentnom
tržištu proizvoda. Nakon toga treba definirati i postaviti krivulje dugoročne i kratkoročne
potražnje kako bi se potražnja na tržištu rada konačno mogla izvesti iz krivulje potražnje za
radnom snagom svake tvrtke.19

Potrebna količina ovisi o produktivnosti rada u proizvodnji proizvoda i tržišnoj

vrijednosti proizvoda. Što je veća produktivnost neke vrste rada u proizvodnji robe i što je
roba skuplja, veća je potražnja za ovom vrstom rada. Svatko može birati: raditi ili ne. Svako
slobodno vrijeme možemo nazvati slobodnim vremenom. Većina ljudi, čak i uživajući u svom
poslu, također želi više slobodnog vremena i manje posla. Ipak, još uvijek moraju raditi kako
bi mogli kupiti robu i usluge koje trebaju i na kraju uživati u njima.

Ponuda rada ovisi o veličini stanovništva, tj. radne snage, razini realnih nadnica, kao
i o veličini dohotka koji se dobiva ako osoba nije zaposlena. 20 Osim toga na potražnju za
radom utječu potražnja za proizvodima, proizvodnost rada, cijene ostalih inputa, kao i broj
poslodavaca. Na ponudu i potražnju također utječe i stanje u gospodarstvu (je li gospodarstvo

19
Benić, Đ.: Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb, 2004., str. 280.
20
Ibidem, str. 287.
u fazi prosperiteta ili recesije). Jednostavno rečeno, određivanje ravnoteže na tržištu rada ovisi
o uvjetima koji postoje na određenom tržištu.

Ponuda radne snage izražava se brojem sati ako je stanovništvo spremno baviti se
plaćenim radom, a prema Polovini i Mediću može se utvrditi:21

 brojem radnih sati,

 participacijom radne snage,
 useljavanjem.

Količina radnog vremena ovisi o broju ljudi, ali i o načinu na koji raspoređuje radno
vrijeme i slobodno vrijeme. Što je veća populacija, veća je spremnost za duži rad i veća
ponuda radne snage. Odluka o tome kako podijeliti cijeli dan na radno i slobodno vrijeme
uvelike ovisi o plaći. Ako su radnici spremni radno vrijeme zamijeniti svojim slobodnim
vremenom kako rastu plaće, nastupit će učinak zamjene. Obično se javlja na nižim razinama
plaća.

Suprotan učinak na ponudu rada ima utjecaj dohotka. To se događa kada povećanje
plaća smanjuje ponudu radne snage jer radnici žele manje raditi kako bi si mogli priuštiti
slobodno vrijeme. Primjerice, ako prihvati rad vikendom za veću plaću (bonus za rad
vikendom), ima učinak zamjene i obrnuto, ako ne prihvati rad vikendom, izložen je utjecaju
dohotka. Stoga se krivulja ponude rada razlikuje od krivulje ponude i usluge. Nakon faze
povišice na određenoj razini plaće, ona se ukida. Autori Polovina i Medić smatraju da nije
moguće dati općenit odgovor koji učinak ima jači utjecaj na ponudu radne snage jer je
individualan.22

Ponuda radne snage povećava se ako je zemlja izložena imigraciji (npr. Njemačka
kao zemlja s razvijenom ekonomijom, koja u posljednje vrijeme privlači mnoge ljude koji
traže posao i bolju budućnost). To vrijedi za razvijene zemlje koje su atraktivna meta za
imigraciju mnogih useljenika iz manje razvijenih zemalja i ilegalnih. Zemlje useljenici nastoje
ograničiti useljavanje strane radne snage kroz sustav useljeničkih kvota ili zabrana useljavanja
kako bi spriječili remećenje odnosa ponude i potražnje na tržištu rada povećanjem ponude
radne snage i smanjenjem postojećih najamnina.

21
Polovina, S., Medić, Š., Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb, 2002., str. 212.
22
Ibidem.
 Plaće su prihod od rada i čine dohodak većine stanovništva. Razlikuju se ovisno o
vrsti posla, industriji, spolu i zemljama.23 Nominalne plaće moraju se razlikovati od stvarnih
plaća, zatim satnice (satnice), jednodnevne plaće (plaće), jednomjesečne plaće i godišnji
iznos. Nominalni brojevi izraženi su u novčanim jedinicama, dok stvarni izražavaju kupovnu
moć nominalne plaće, stoga, osim nominalnih najamnina, one ovise i o cijenama finalnih
proizvoda.

Kao i svako tržište robe ili usluga, tržište rada može imati potpunu i nepotpunu
konkurentnost. Visoko konkurentno tržište rada ima sljedeće značajke:24

 Postojanje velikog broja radnika koji traže posao i postojanje velikog broja
poslodavaca, pri čemu nijedan od njih ne može diktirati visinu plaća.
 Rad je homogen - svi su radnici jednako vješti i produktivni.
 Radnici su savršeno pokretljivi - nema prepreka njihovu prelasku iz jednog radnog
mjesta na drugo.
 Radnici su potpuno informirani o svim promjenama na tržištu rada.

Na savršeno konkurentnom tržištu rada nema sindikata niti udruga poslodavaca, a

utjecaj države je isključen. Na nesavršeno konkurentnom tržištu rada, ponuda i potražnja
radne snage više su ili manje monopolističke. Monopol na ponudu rada pojavljuje se u obliku
sindikata, a monopol na potražnju rada pojavljuje se u obliku udruga poslodavaca.25

U savršenoj konkurenciji, plaće se formiraju pod utjecajem ponude i potražnje rada.

Kad je takvo tržište rada u uravnoteženom stanju, ako su svi poslovi i svi jednaki, tada neće
biti razlike u visini plaća. U budućnosti će se tržište rada podijeliti na zaposlene s punim
radnim vremenom, na određeno, na zajednički rad, zatim na najam (kratkoročno), neovisne
poduzetnike i možda više.

2.5. Institucije i politike na tržištu rada

U kontekstu rastuće nezaposlenosti i postojeće nezaposlenosti, politike i institucije na

tržištu rada mogu igrati sve veću ulogu: smanjenje nezaposlenosti, promicanje regionalne,
kvalifikacijske i sektorske mobilnosti i povećanje produktivnosti rada.26

23
Blanchard, O.: Designing Labor Market Institutions, MIT, Cambridge, MA, 2002., str. 11.
24
Polovina, S., Medić, Š., op. cit. str. 213.
25
Cahuc, P.; Zylberberg, A., op. cit. str. 25.
26
Obadić, A.; Smolić, Š., op. cit. str. 236.
2.5.1. Uloga institucija na tržištu rada

Mane na tržištu rada proizlaze iz tržišnih sila: ako poslodavci dominiraju radnim
odnosima, plaće mogu postati preniske, a ako dominiraju radnici, plaće mogu postati
previsoke. Upravo zbog gore spomenutih nedostataka na tržištu rada, ako ne postoji
institucionalno djelovanje, odnosno bez odgovarajućih pravila i propisa koji utječu na poreze i
subvencije radnika i poslodavaca, oni ne mogu funkcionirati.

Zakon o radu otkriva mnoge mjere zaštite zapošljavanja koje je teško usporediti.
OECD-ov EPL indeks standardizirana je metoda mjerenja zajedničkih i usporedivih
pokazatelja za pravnu zaštitu zaposlenja, koji kombinira pravila stalnog zaposlenja,
privremenog zaposlenja i kolektivnog otkaza u jednu ocjenu.

Važno je da utjecaj sustava na tržište rada ne bude prejak, jer će dovesti do krutosti.
Takvo je tržište uvelike smanjilo mogućnosti zapošljavanja i smanjilo prostor za nove
mogućnosti zapošljavanja. Iz tog se razloga koncept fleksibilnosti posljednjih godina koristi
na tržištu rada. Ovaj je pojam prvi put uveden u Danskoj. Koncept znači da radno mjesto ima
fleksibilnost i sigurnost. Osigurava zaštitu radnika i njihovih prihoda, kombinira fleksibilnije
zapošljavanje s dobrom socijalnom zaštitom i pruža poslodavcima fleksibilnost u upravljanju
ljudskim resursima. 27

3. ODREDNICE TRŽIŠTA RADA

Prije definiranja odrednica tržišta rada potrebno je definirati odnose između opće
populacije, radne snage, radno sposobnog stanovništva, zaposlenosti i nezaposlenosti. Temelj
za proučavanje ekonomske strukture ukupnog stanovništva je ekonomska struktura radne
snage, tj. ekonomski aktivno stanovništvo. Odvajanjem ljudi mlađih od 15 godina i starijih od
65 godina, tj. osoba koje nisu radno sposobne dobi, od stanovništva, dobit ćemo broj ljudi koji
su potencijalno dostupni za rad ili stanovništva u dobi od 15 do 65 godina. Kategorija radno
sposobnog stanovništva uključuje i ljude zaposlene u oružanim snagama, zatvorenike itd., a

27
Ibidem, str. 238.
ako ih razdvojimo, dobit ćemo potencijalne radne resurse. Uključuju ljude koji žele posao,
dostupni su za posao, ali ne rade i ne traže posao jer misle da ga ne mogu pronaći.28

Taj se dio ljudskih resursa naziva "skrivena nezaposlenost". Kad bi se redefinirali

kriteriji za nezaposlenost, ova bi se skupina ljudi našla u radnoj snazi. Radna snaga ili
ekonomski aktivno stanovništvo zbroj je zaposlenih i nezaposlenih. Zaposleni su ljudi koji
imaju posao u određeno vrijeme ili tijekom promatranog razdoblja, dok su nezaposleni ljudi
koji su nezaposleni, ali su aktivno uključeni u njegovo traženje. Ljudi koji su odbili ponudu za
posao mogu se nazvati dobrovoljnim nezaposlenima, jer su odlučili potražiti posao u nadi za
boljim uvjetima. Uz gore spomenute kategorije, često se koristi pojam "ekonomski neaktivno
stanovništvo", koji uključuje osobe do 15 godina i radno sposobne osobe koje nisu zaposlene
ili nezaposlene.29

Ako su ljudi zaposleni, njihovo ponašanje i stavovi ovise o mnogim čimbenicima. Ne

postoji definicija zadovoljstva zaposlenika, jer zadovoljstvo zaposlenika ovisi isključivo o
subjektivnim iskustvima koja su proizašla tijekom obavljanja profesionalnih zadataka i koja
mogu biti promatra kao funkciju između očekivanja posla i stvarnog posla. Uzimaju se u obzir
neki od najčešćih čimbenika zadovoljstva: interesi, potrebe, uvjeti rada, neovisnost, radni
položaj, stil vođenja itd.30

Najvažniji relativni pokazatelji tržišta rada su:

 stopa ekonomske aktivnosti,

 stopa nezaposlenosti,
 stopa zaposlenosti.

Stopa aktivnosti pokazuje postotak ekonomski aktivnog stanovništva u radno

sposobnom stanovništvu. Pokazuje koliki je udio radno sposobnog stanovništva aktivno na
tržištu rada. Stopa nezaposlenosti odnos je broja nezaposlenih prema aktivnom stanovništvu.

Autor Obadić smatra da ono ilustrira stanje gospodarstva, uspjeh ekonomske politike
i mjerilo je ozbiljnosti socijalnih poteškoća i razlika u društvu. Međutim, stopa nezaposlenosti
ne govori ništa o trajanju nezaposlenosti, a njezin je glavni nedostatak ograničenje samog
koncepta rada. Stoga je stopa zaposlenosti često najbolji pokazatelj stanja na tržištu rada.

28
Ibidem, str. 206.
29
Ibidem.
30
Gutić D., Devčić A., Šostar M.: Organizacija poduzeća. Osijek: Studio HS internet d.o.o., 2017., str. 142-143.
Zaposlenost je statistički više definirana i objektivnija od nezaposlenosti jer ju je lakše
definirati i izmjeriti.31

3.1. Nezaposlenost

Do 19. stoljeća nezaposlenost se doživljavala kao siromaštvo, a ne kao samostalni

problem koji je trebalo istražiti i riješiti. Tek početkom 20. stoljeća pojavilo se mišljenje da
nezaposlenost nije problem samo ljudi koji su njome pogođeni, već problem cjelokupnog
gospodarstva. Pojam nezaposlenost pojam je s kojim se u posljednje vrijeme sve češće
susrećemo.32

Nezaposlenost se definira kao broj odraslih osoba koje su nezaposlene, a dostupne su

za posao i voljne raditi, što dokazuje aktivno traženje posla. Aktivno traženje posla znači da
se nezaposlene osobe redovito prijavljuju u centar za zapošljavanje. Nezaposleni su dio
nacionalne radne snage u dobi od 15 do 65 godina.33

Tvrtke mogu smanjiti zaposlenost kao odgovor na pad potražnje. Mogu ograničiti
zapošljavanje novih zaposlenika ili otpustiti sadašnje zaposlenike. Ako smanje zaposlenost,
smanjit će šanse nezaposlenih za pronalazak posla. Manje zapošljavanje znači i manje
poslova, a veća nezaposlenost znači više kandidata. Sve u svemu, veća nezaposlenost
povezana je s manje prilika za pronalazak posla nezaposlen, pa je to povezano i s većom
šansom da zaposlenici izgube posao.34

3.1.1. Vrste nezaposlenosti

Ciklična nezaposlenost je nezaposlenost povezana s poslovnim ciklusom i obično je

povezana s niskom potražnjom za radnom snagom kao rezultat nedostatka potražnje na
robnom tržištu. Pad potrošnje i proizvodnje praćen je porastom nezaposlenosti.35

Frikcijska nezaposlenost je privremena nezaposlenost koja nastaje kao posljedica

napuštanja starog posla i traženja novog, ulaska na tržište rada ili nekog drugog razloga zbog
kojeg osoba postaje nezaposlena. Zapravo cijelo vrijeme postoji frikcijska nezaposlenost jer
nisu svi aktivni tragači pronađeni i prihvaćeni poslovi, a niti su ih svi poslodavci popunjavali.
Trenje nezaposlenost je obično kratkotrajna i stoga se ne smatra problematičnom.36

31
Obadić, A., Smolić, Š., op. cit. str. 207.
32
Ibidem, str. 211.
33
Borozan, Đ.: Makroekonomija. 3.izd. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku. 2012., str. 58.
34
Blanchard, O.: Makroekonomija. 5.izd. Zagreb: MATE d.o.o. 2011., str. 117-118.
35
Borozan, Đ., op. cit. str. 62.
36
Obadić, A., Smolić, Š., op. cit. str. 214.
 Sezonska nezaposlenost vrsta je nezaposlenosti koja se odnosi na sezonske promjene
uvjeta zapošljavanja tijekom godine. Do neke je mjere sezonska nezaposlenost slična
cikličkoj nezaposlenosti, koja je posljedica kolebanja potražnje za radnom snagom. U slučaju
sezonske nezaposlenosti mogu se pojaviti fluktuacije točno predviđene jer prate ponašanje
sustava tijekom cijele godine. Primjerice, zimi je potražnja za građevinskim radnicima u
planinskim predjelima znatno manja.37

Strukturna nezaposlenost odnosi se na nezaposlenost uzrokovanu neusklađenošću

znanja i vještina tražitelja posla i dostupnih potreba za poslom na određenom mjestu. Ova
neusklađenost obično je uzrokovana tehnološkim promjenama, promjenama okusa i
Ponašanje potrošača ili zemljopisne promjene u zemlji. Te promjene dovode do
nezaposlenosti, jer nezaposlenim radnicima treba određeno vrijeme da steknu nova znanja i
vještine. Strukturna nezaposlenost uključuje nezaposlene osobe koje aktivno traže posao više
od godinu dana. Ovaj oblik nezaposlenosti je dugoročan.38

3.2. Troškovi nezaposlenosti

Ekonomski troškovi povezani su sa smanjenjem efikasnosti (gubicima outputa i

dohotka te smanjenjem ljudskog kapitala) i nepovoljnim utjecajima na državni proračun.

Psihološki troškovi se odnose na nezaposlene osobe i njihove obitelji. Nezaposlene

osobe gube samopouzdanje i osjećaj samopoštovanja, otuđeniji su, depresivni, izloženiji
stresu, skloniji alkoholu i sl. Osim njih, njihove obitelji također proživljavaju tu situaciju, koja
u slučaju manjka prihoda za život postaje još teža.

Društveni troškovi se definiraju kao posljedica ekonomskih i psiholoških troškova.

Mogu biti raznoliki i imati različite nepovoljne učinke. Siromaštvo je glavni problem, zatim
dolazi do povećanja kriminalnih radnji i javne nesigurnosti ali i primjerice, o odljevu
mozgova.39

37
Borozan, Đ., op. cit. str. 63.
38
Ibidem.
39
Ibidem, str. 63.-65.
4. TRŽIŠTE RADA U BIH

Nezaposlenost je najveći ekonomski problem u Bosni i Hercegovini. Tijekom

tranzicijskog razdoblja, zemlja se i dalje suočava s izazovima visoke, u nekim godinama
zabrinjavajuće, nezaposlenosti, najveće u Europi. Trenutna globalna recesija, čiji su se učinci
osjećali u Bosni i Hercegovini od druge polovice 2008. godine, proširila je postojeću
strukturnu nezaposlenost karakteristikama cikličke nezaposlenosti i prijetila socijalno-
ekonomskom kolapsu zemlje.

Slika 2. Problem nezaposlenosti u BIH

 Tržište rada u BiH je
strukturno
neprilagođeno
potrebama poslovnog
sektora

BiH odražava
maksimu po kojoj u
trenutku krize svaka
zemlja postaje
zarobljenik svoje
prošlosti

predrecesijski visoki
ekonomski rast nije
generirao povećanje
zaposlenosti

niska produktivnost u
domaćoj privedi
ukazuje na dug i
trajnijiproces
tranzicije

Izvor: Izrada autora prema: Hodžić, K.: Nezaposlenost i poboljšavanje performansi tržišta rada Bosne i
Hercegovine, Fakultet poslovne ekonomije Sveučilišta „Vitez“ u Travniku, 2009.

4.1. Osnovne karakteristike tržišta rada u BiH prije

U posljednjem desetljeću i BiH je, kao i ostale zemlje zapadnog Balkana, započela
proces društveno-ekonomske transformacije. Glavna promjena koja je rezultat transformacije
je promjena na tržištu rada, uključujući sektorske promjene koje su dovele do promjena u
potražnji za radnom snagom, restrukturiranju unutar poduzeća ili sektora, što je dodatno
utjecalo na promjenu potražnja za radom sa specifičnim vještinama i znanjem. Niska stopa
zaposlenosti u smislu znanja i vještina nudi ograničene i neadekvatne vještine za ekonomiju u
tranziciji.

Tržište rada u BiH je bilo i ostalo nefleksibilno, a mobilnost radne snage je vrlo
niska. Sredstva namijenjena poticanju zapošljavanja bila su vrlo ograničena, a uglavnom su
dolazila iz zavoda za zapošljavanje i službi s ograničenim resursima. Još uvijek ne postoje
posebni programi ili akcijski planovi za državu i institucije koje bi stvarale radna mjesta.
Treba naglasiti da je malo podrške za privatizirane retencijske tvrtke postojeći broj
zaposlenih, što je rezultiralo masovnim otkazima. Stoga se kontinuirano povećavao broj
registriranih nezaposlenih. Glavne značajke tržišta rada u BiH su ograničena pokretljivost
radne snage, niska stopa rasta stope zaposlenosti (znatno ispod stope realnog BDP-a) i niska
razina aktivnosti ljudi u radnoj dobi.40

Tržište rada u Bosni i Hercegovini i dalje karakterizira visok udio neformalne

zaposlenosti i velika neaktivnost radno sposobnog stanovništva. Slično tome, tržište rada u
BiH je nefleksibilno, a mobilnost radne snage je vrlo niska. Trend rasta broja nezaposlenih
nastavlja se, a potražnja za radnom snagom i dalje je niža nego u razdoblju prije recesije, iako
trend porasta.

Neke od osnovnih karakteristika tržišta rada u BiH prije i sada su sljedeće:41

1. Zakonodavstvo iz oblasti rada i zapošljavanja u BiH je razdvojeno na entitete (F BiH,

RS i Brčko Distrikt BiH), ali je relativno harmonizirano, usklađeno sa konvencijama
ILO i dosta liberalno, usporedivo čak i sa razvijenim tržišnim ekonomijama;
2. Stvarna nezaposlenost je manja od evidentirane nezaposlenosti;
3. U velikom je obimu prisutno crno tržište rada;
4. Slaba aktivnost radno sposobnog stanovništva, a posebno žena;
5. Nizak stupanj tražnje za radnom snagom, odnosno nizak stepen zapošljavanja;
6. Dugoročna strukturna nezaposlenost;
7. Nedovoljno stvaranje radnih mjesta (uz porast broja radnih mjesta na neformalnom
tržištu);
8. Visoka podzaposlenost;
9. Veoma ograničen pristup otvorenim radnim mjestima;
10. Izražena suficitarnost pojedinih zanimanja već duže vrijeme, niska stopa aktivnosti
radno sposobnog stanovništva;
11. Mobilnost i fleksibilnost radne snage je mala;
12. Veliki porezi i otežan pristup kreditima, uz administrativne barijere, usporavaju razvoj
poduzetništva;
13. Firme ne prijavljuju puni iznos plaća;
14. Neusklađenost obrazovnog sustava sa zahtjevima tržišta rada,
15. Visok procent teško zapošljivih ciljnih grupa u ukupnom broju tražilaca zaposlenja

40
Ibrahimagić, A., Veselinović, S.: Tržište rada i trendovi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini. Zbornik radova,
Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na: https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf, str. 64.
41
Ibidem, str. 65.
4.3. Tržište BiH sada

Nakon dvadeset i pet godina transformacije u Bosni i Hercegovini, prisutan je

koherentan i prepoznatljiv model kapitalizma. Politička ekonomija zemlje međusobno je
povezana i suprotstavljena s elementi kapitalističkih i socijalističkih ekonomskih modela.
Osnovne vrijednosti izbori nisu održani na razini društvenog konsenzusa. Ovaj jaz rezultira
sve većim ekonomskim i socijalnim odstupanjima koji prijete da slome društveni, ekonomski
i politički poredak. Posljednji politički odgovor na ove strukturne poremećaje je program
reformi kao paket prvenstveno ekonomskih i socijalnih reformi. Međutim, program reformi ne
pridonosi toliko okretanju prema novim izborima vrijednosti nužnih za pravedniji društveni
poredak, ekonomski razvoj i kontrolu kapitalizma. S druge strane, model socijalne kohezije
pruža neiskorištene instrumente preraspodjele dohotka i fiskalne demokratizacije.

Dva i pol desetljeća nakon što je Bosna i Hercegovina neformalno usvojila

mehanizam slobodnog tržišta kao instrument raspodjele resursa, vlade se suočavaju s
programom reformi. Ovaj načelni paket ekonomskih, socijalnih, pravosudnih i upravnih
reformi prepoznat je kao prioritet kako bi se nacionalno gospodarstvo izvelo iz dugotrajne
krize. Nacionalno gospodarstvo karakteriziraju sljedeći fenomeni: niska razina investicija,
slabe javne financije, nestabilan mirovinski sustav, neučinkovit sustav socijalne sigurnosti,
obrazovni sustav nespojiv s tržištem rada, visoka stopa nezaposlenosti, niska stopa
zaposlenosti, neučinkovit porezni sustav, neučinkovite javne usluge, visoka razina korupcije,
opterećujuća, skupa i neučinkovita javna uprava i kapilarni politički klijentelizam.42

Slobodno tržište je jednostavno mehanizam koji je obično povezan sa nizom

temeljnih vrijednosti koje zatim definiraju određeni ekonomski model. Dakle, pitanja poput
vlasništva nad resursima, jednakosti nasuprot jednakosti, „velikih“ naspram „malih“ država,
mjere fiskalne demokracije (kada se porezni teret smanjuje), opseg regulacije sustava
korporativnog upravljanja itd. u konačnici definiraju model kapitalizma (npr. socijalni
kapitalizam, anglosaksonski model, azijski model, tržišni socijalizam, europski model) ili
kombinaciju različitih modela, što je također temeljno obilježje ekonomskog modela BiH.43

Od usvajanja mehanizma slobodnog tržišta, Bosna i Hercegovina nije uspjela

uspostaviti učinkovite mehanizme za kontrolu kapitalizma, iako je razvila politike i institucije
koje reguliraju tržište, štite vladavinu zakona i natječu se. Uspostavljeni su tržišni regulatori,
ali njihova uloga nije dovoljno proaktivna, što rezultira nedostacima u tržišnom mehanizmu.
Neke od očitih posljedica su loš ekonomski razvoj, veliki jaz između bogatih i siromašnih,
42
Ibidem, str. 65.
43
Ibidem, str. 65.
nekvalitetne javne usluge, velik udio sive ekonomije, itd. Sve je to dalo kritičarima
ekonomskog modela BiH da ga proglase "Neoliberalni kapitalizam", koji karakterizira upravo
deregulacija.

Predstojeće ekonomske i socijalne reforme, potaknute zastrašujuće lošim izgledima

za BiH ekonomiju i potencijalnim kolapsom društvenog poretka, koliko god neophodni,
istodobno su kardinalno opasne ukoliko se ne uspostavi koherentan sustav vrijednosti u
skladu s izborom određenog modela kapitalizma. Stoga bi program reformi trebalo promatrati
u kontekstu dugoročnog doprinosa ljudskom razvoju i očekivanih ishoda u smislu krajnjih
društvenih ishoda. Politička kultura u Bosni i Hercegovini nije na razini na kojoj bi mogla
generirati jasne ideološke vrijednosti iz kojih bi trebale proizaći alternativne ekonomske
paradigme. Stoga ova studija uspoređuje program reformi s jedne strane i Model socijalne
kohezije s druge strane kao potencijalne alate za profiliranje modela kapitalizma u BiH.

4.4. Razlozi nezaposlenost u Bosni i Hercegovini

Nezaposlenost je u Bosni i Hercegovini već dugi niz godina prisutna pojava o kojoj
se mnogo govori, piše i istražuje, ali se pomaci i njeno smanjenje osjete u vrlo maloj mjeri. S
obzirom na vrstu nezaposlenosti, u BiH prevladava strukturna nezaposlenost koja nerijetko
prelazi u dugoročnu nezaposlenost. U studiji „Dijagnoza tržišta rada“, navode se dva osnovna
razloga prisustva strukturne nezaposlenosti u BiH, a to su loš kvaliteta obrazovanja koje nije
ujednačeno sa tržištem rada i koje osigurava kompetencije i vještine koje poslodavci ne
trebaju, te neefikasne kompanije koje ne potražuju nove radnike.44

Hodžić u svom radu navodi da je nezaposlenost najveći pojedinačni ekonomski

problem BiH, zbog toga što se zemlja tokom ukupnog tranzicijskog perioda neprekidno
suočava s izazovima visoke i alarmantne nezaposlenosti (u nekim godinama) koja je na
najvišim razinama u Europi.45 Kada se govori o položaju BiH u svijetu, prema nezaposlenosti,
najskorija informacija je u najmanju ruku poražavajuća. Naime, prema podacima NJ MED:
World Top 20, BiH se nalazi na visokom trećem mjestu po nezaposlenosti, a prednjače samo
Džibuti i Kongo.46

Razloga za ovakav položaj BiH, prema nezaposlenosti, u Evropi i svijetu ima mnogo,
i o njima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti. Međutim, neki od ključnih i najvažnijih
44
Halilbašić, M.: Dijagnoza tržišta rada. Ekonomski institut Sarajevo, 2015., str. 8.
45
Hodžić, K. (no date), Nezaposlenost i poboljšavanje performansi tržišta rada Bosne i Hercegovine. Zbornik
radova str. 9-32, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na:
https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
46
New Jersey Minority Educational Development (NJ MED), World Top 20 Project: World Unemployment
Rates. (2018). dostupno na: https://worldtop20.org/worldunemployment-rates
razloga jesu globalna recesija, koja kako navodi Hodžić, utiče na pogoršanje stanja na tržištu
rada i samim time na nezaposlenost i na kršenje ljudskih prava. 47 Šarić tvrdi da se ekonomska
kriza (recesija) koja je krajem 2008. godine pogodila svijet, odrazila na tržište rada, sa
masovnim otpuštanjima radnika širom svijeta, nakon čega je u 2010. godini uslijedila blaga
stabilizacija ekonomskih prilika i stanja na tržištu rada, te da je za očekivati da se spomenuti
trendovi u svijetu i Evropi u određenoj mjeri preslikaju i na BiH.48 Ukoliko se promatra samo
BiH i u tim okvirima traže glavni razlozi nezaposlenosti, neophodno je spomenuti entitetski
decentralizirano, neujednačeno tržište rada koje nije jedinstveno, nego je neujednačeno prema
entitetima, kantonima, sistemu financiranja pa čak i po načinu evidentiranja nezaposlenih
osoba. Hodžić ističe problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada koji djelujući
uz globalnu recesiju kreira cikličnu nezaposlenost, što se odnosi na promjene u poslovnim
ciklusima, kada nezaposlenost treba biti kratkotrajna (frikcijska), međutim zbog konstantnog
priliva novih nezaposlenih ljudi ova pojava može postati trajnija.49

Nadalje kao razlog nezaposlenosti u BiH, prema riječima autora Arnaut i Jerković,
ističe se siva ekonomija čiji je visok udio u BiH bio prisutan i prije globalne ekonomske krize.
Siva ekonomija „predstavlja ekonomsku aktivnost koja se ne verificira u skladu sa propisima
koji vrijede na datom području za obavljanje takve ekonomske aktivnosti. Ona predstavlja
onaj dio ekonomske aktivnosti koji nije statistički registriran u skladu sa važećim
propisima.“50

Analizirajući neke od ključnih razloga nezaposlenosti u BiH, dolazi se do onog

najvažnijeg za ovaj rad, a to je neujednačenost obrazovanja sa tržištem rada. Ibrahimagić i
Veselinović ističu da je BiH tokom zadnje decenije, poput drugih zemalja zapadnog Balkana,
započela proces socijalne i ekonomske transformacije, što znači da dolazi do promjena u
potražnji radne snage, rekonstruiranja unutar poduzeća, a što direktno utiče na promjenu u
potražnji za radnom snagom sa određenim znanjima i vještinama.51 O ovom problemu govori i
Šarić, ističući da obrazovni sistem danas (u velikom slučaju) proizvodi kadrove za kojima na
tržištu rada ne postoji potreba, što dovodi do preslikavanja kadra na tržištu rada, jer te osobe

47
Ibidem, str., 15.
48
Šarić, M.: (no date), Stanje na tržištu rada i položaj javnih službi za zapošljavanje u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Zbornik radova str. 214-244, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na:
https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
49
Hodžić, K.. op. cit. str. 17.-25.
50
Arnaut, E., Jerković, D: (no date), Utjecaj sive ekonomije na tržište rada u Bosni i Hercegovini. Zbornik
radova str. 73-88, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na:
https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
51
Ibrahimagić, A. Veselinović, S.: (no date), Tržište rada i trendovi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini.
Zbornik radova str. 51-72, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na:
https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
po pravilu završavaju na evidenciji nezaposlenih bez nade da će u skorije vrijeme dobiti
zaposlenje u svojoj struci, a njihova znanja i vještine zastarijevaju. Stoga, ističe, da je
potrebno da nadležne institucije postanu svjesne ovog problema i poduzmu korake na
usklađivanju obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada. U protivnom, ističe Šarić, „doći
ćemo u situaciju da uvozimo radnu snagu koja će znati odgovoriti na zahtjeve poslodavaca“,
čak i pored tolikog broja nezaposlenih ljudi. Ibrahimagić i Veselinović, također smatraju da
niska stopa zaposlenosti, sa aspekta znanja i vještina, nudi ograničene i neadekvatne vještine
za ekonomiju u tranziciji.52 Ne misli se ovdje samo na znanja i vještine stečene formalnim
obrazovanjem, nego i na prenosive vještine, koje su spomenute u tekstu prije, a koje su
osobama na tržištu rada, bilo zaposlenim ili nezaposlenim potrebne u njihovoj zapošljivosti. U
prilog ovome govore autori u studiji „Dijagnoza tržišta rada“, gdje navode da se obično
smatra da je potrebno educirati osobe kako bi ih se zaposlilo, međutim, u isto vrijeme moguće
je uočiti da postoje visokoobrazovane osobe koje su nezaposlene ili podzaposlene, što znači
da posjedovanje dobrog obrazovanja nije dovoljno za visoku zapošljivost. 53 Kako bi
nezaposlene osobe, a naročito osobe koje prvi put stupaju na tržište rada stekle potrebne
vještine, potrebno je da osim obrazovnih institucija i javne službe za zapošljavanje
„financiraju projekte koji imaju za cilj obuku, stručno osposobljavanje i obrazovanje
nezaposlenih osoba, tj. njihovu pripremu za tržište rada.“54

Kako bi se dobila cjelovitija slika nezaposlenosti u BiH potrebno je ovaj fenomen

prikazati statistički, odnosno brojčano. Prema procjeni autora studije „Dijagnoza tržišta rada“
baziranoj na radno sposobnom stanovništvu (od 15 do 64 godine) i procijenjenoj veličini
stanovništva od 3.300.000 - stopa zaposlenosti jednaka je 40%, dok je 56% prosječna stopa
zaposlenosti u zemljama članicama EU čija zaposlenost je ispod 60%. Zatim, autori
naglašavaju da je BiH zemlja emigracije, čijeg 38% stanovništva živi u inostranstvu, a oko 20
hiljada ljudi napusti zemlju svake godine, uz ovo naglašavaju još i opadajuću stopu fertiliteta
što smanjuje radnu snagu zemlje. Autori zaključuju da masovna nezaposlenost ne može biti
smanjena bez „postizanja stope rasta zaposlenosti od 3,5-4% godišnje.“55

4.5. Rodna (ne)jednakost na tržištu rada u BiH

Rodna nejednakost na tržištu rada odnosi se prvenstveno na nejednakost i

diskriminaciju među spolovima i to na razliku među plaćama, diskriminaciju prema trudnoći i

52
Ibidem, str. 62.
53
Halilbašić, M., op. cit. str. 8.
54
Šarić, M., op. cit. 242.
55
Halilbašić, M., op. cit. str. 23.
porodiljnom odsustvu, mobing, te diskriminacijsko tretiranje osoba sa posebnim potrebama,
osoba sa drugačijim religijskim i političkim uvjerenjima itd. U Bosni i Hercegovini postoji
Zakon o ravnopravnosti spolova, ali unatoč tome svakodnevno se govori o diskriminaciji žena
na radnim mjestima, što je posebno naznačeno u nekoliko anketnih upitnika u ovom
istraživanju. Problem društvene nejednakosti, općenito, na tržištu rada u BiH proizišao je iz
snažnih društvenih podjela nastalih ratnom destrukcijom, a konstruira se oko nacionalnih,
etničkih, vjerskih, političkih, prebivališnih te rodnih podjela, tvrde Bašić i Miković i ističu
kako je problem rodne nejednakosti porastao do te mjere da se patrijarhalno društvo vratilo.56

Rodna diskriminacija koja se odnosi na razliku u plaćama, odnosno novčanim

naknadama za obavljanje istog posla među podjednako obrazovanim/obučenim pojedincima,
prema Bašić i Miković može biti zasnovana na ličnoj predrasudi (diskriminacija zaposlenika,
diskriminacija poslodavca i diskriminacija kupca/korisnika) i na statističkoj diskriminaciji
odnosno sistemskoj preferenciji određenog tipa radnika, tj. poslodavac preferira da radi sa
suradnicima određene rase, spola, etničke pripadnosti i sl. Bašić i Miković ukazuju na razliku
u zarađivanju ističući da većina zaposlenih žena zarađuje od 200-400 KM mjesečno, dok
muškarci zarađuju između 300-500 KM, razlika je najveća u neindustrijskom sektoru, a
najmanja među službenicima. Jaz u prihodima muškaraca i žena se smanjuje kako nivo
obrazovanja raste do srednje škole. Bitno je naglasiti da žene nemaju jednak pristup
rukovodećim i visoko plaćenim poslovima, a posebno na razinama političke vlasti, gdje se
može vidjeti veoma mali broj žena.57

Bašić i Miković ističu da je nepovoljan položaj žene na tržištu rada u BiH samo
refleksija njene društvene pozicije, uloge i očekivanja, a ovu tvrdnju poentiranju navodeći
riječi Haralambosa: „Žene rađaju djecu; žene su majke i supruge; žene kuhaju, krpaju, šiju i
peru; one se brinu za muškarca i pokoravaju se muškom autoritetu, one su uglavnom
isključene iz zanimanja visokog statusa i položaja moći. Ta se uopćenja mogu primijeniti, u
stanovitoj mjeri, praktički na svako poznato ljudsko društvo. Čini se da se najmasovnija
podjela rada temelji na spolu ili rodu.“58 Ukoliko se detaljno razmotri ovaj citat, može se
vidjeti da se za žene vežu brojne uloge: supruga, majka, domaćica. Postavlja se pitanje: je li
vođenje domaćinstva obavezna uloga žene ili neplaćeni posao, obzirom da kućne pomoćnice i

56
Bašić, S., Miković, M.: Rodne nejednakosti na tržištu rada u BiH. Sarajevo: Udruženje Žene ženama, 2012.,
str. 13.
57
Ibidem, str. 23.-39.
58
Ibidem, str. 16.
dadilje primaju novac za svoj rad? Neplaćeni rad u kući, ističu Bašić i Miković je do početka
20. stoljeća ostao osnovni društveni okvir djelovanja žena.59

Razumijevanje žene kao produžetka ljudske vrste je djelomično pogrešno obzirom da

se ljudska vrsta može produžiti samo uz pomoć muškarca i žene zajedno, iako je biološki
jedino žena sposobna rađati djecu. Nadalje razumijevanje muškarca kao zaduženog za rad van
kuće i materijalno osiguravanje je također pogrešno. „Razlike u shvaćanju muškarca i žene u
njihovim ulogama u društvu ukorijenjene su u odgoj i obrazovanje, te kulturno poimanje
društvenih uloga“, ističu Bašić i Miković, te navode da je razlike potrebno svesti na
minimum, uzimati u obzir individualne, a ne spolne razlike, zbog toga što su u oba navedena
primjera, muškarci i žene sposobni da brinu o djeci i domaćinstvu i da zarađuju novac van
kuće.60

Rodne nejednakosti na tržištu rada u BiH, prema Bašić i Miković mogu se promatrati
kroz dvije dimenzije:61

 nejednakost u mogućnosti uključivanja u ukupnu radnu snagu;

 nejednakost u položaju na tržištu rada.

Ovo se međutim kosi sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, gdje jasno stoji da su

„svi ravnopravni u procesu zapošljavanja“, te da je zabranjena diskriminacija „po osnovu
spola kroz neprimjenjivanje jednake plaće i drugih beneficija, različit tretman zbog trudnoće,
porođaja ili korištenja prava na porodiljno odsustvo, onemogućavanje napredovanja na poslu
pod jednakim uvjetima...“62 Kako bi se rodna nejednakost na tržištu rada u BiH iskorijenila,
potrebno je u praksu provesti ono što stoji u Zakonu, te pružiti jednake mogućnosti ženama i
muškarcima da budu konkurenti na tržištu rada i u samom procesu rada.

Danas je obrazovanje omogućeno i ženama i muškarcima podjednako, ali potrebno je

raditi na smanjivanju društveno uvjetovanih rodnih razlika među spolovima, tako da ne
postoje striktno muška i ženska zanimanja, da se rad u domaćinstvu podijeli između muškarca
i žene prvenstveno kroz porodiljni dopust i za očeve. Žene se u Bosni i Hercegovini nalaze u
nezavidnom položaju zbog prisustva rodne diskriminacije na tržištu rada, koja utiče na

59
Ibidem, str. 19.
60
Ibidem, str. 17.
61
Ibidem, str. 25.
62
Službeni glasnik BiH, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Službeni glasnik BiH,
16/03, 2010., str. 1-9.
sveukupan kvaliteti života, onemogućava ženama lični napredak, razvoj karijere, ali i samo
uključivanje na tržište rada.

4.6. Stanje na tržištu rada u Federaciji BiH 2020. godina

Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, krajem srpnja 2020. godine u

Federaciji BiH registrirana je 329.581 nezaposlena osoba. U odnosu na lipanj 2020. godine,
kada je bilo registrirano 325.540 nezaposlenih osoba, broj nezaposlenih u srpnju 2020. godine
se povećao za 4.041 osobu ili 1,24%, a u odnosu na prosječan broj nezaposlenih u 2019.
godini (313.570), broj nezaposlenih u srpnju 2020. godine veći je za 16.011 osoba ili 5,11%.

U toku lipnja 2020. godine u Federaciji BiH bilo je zaposleno 518.105 osoba, što je u
odnosu na prethodni mjesec (512.627) više za 5.478 osoba ili 1,07%. Broj zaposlenih u lipnju
2020. godine u odnosu na prosječan broj zaposlenih u 2019. godini (531.483) manji je za
13.378 osoba ili 2,52%.63

Tablica 1. Pregled broja zaposlenih i nezaposlenih osoba u Federaciji BiH za period januar
2018 – srpanj 2020. godina

63
Federalni zavod za statistiku – Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i Hercegovine august/kolovoz
2020. godine, dostupno na: www.fzs.ba
 Izvor: Federalni zavod za statistiku – Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i Hercegovine
august/kolovoz 2020. godine, dostupno na: www.fzs.ba

Na osnovu naprijed navedenih statističkih podataka koji se odnose na kretanje broja

zaposlenih i nezaposlenih osoba za period siječanj 2018 - srpanj 2020. godina, odnosno ako se
usporede podaci koji se odnose na prosječan broj zaposlenih i nezaposlenih osoba u 2018. i
2019. godini, može se konstatirati da je prosječan broj zaposlenih osoba u 2019. godini
premašio prosječan broj zaposlenih u 2018. godini, odnosno povećao se za 11.684 osobe ili
2,25%, dok se broj nezaposlenih osoba u istom periodu smanjio za 22.040 osoba ili 6,57%.
(Tablica 3.)64

Prosječna evidencijska stopa nezaposlenosti u 2019. godini iznosila je 37,11% i u

usoredbi sa istom stopom u 2018. godini, koja je iznosila 39,23%, manja je za 2,12%.
Međutim, pandemija koronavirusa COVID-19 negativno je utjecala na tržište rada, što je
imalo za posljedicu da se u Federaciji BiH u travnju 2020. godine naglo povećao broj
nezaposlenih osoba i istovremeno znatno smanjio broj zaposlenih osoba u odnosu na
prethodni period. U svibnju iste godine u odnosu na prethodni period, broj nezaposlenih
osoba se počeo blago smanjivati, dok se broj zaposlenih znatno povećao u odnosu na
prethodni mjesec. Pozitivan trend broja zaposlenih i nezaposlenih osoba je zabilježen i u
lipnju 2020. godine, dok je u lipnju iste godine evidentirano povećanje broja nezaposlenih
osoba.65

Od ukupnog broja nezaposlenih krajem jula 2020. godine, registrirane su 106.692

osobe koje prvi put traže zaposlenje, 13.826 osoba je u istom mjesecu registrirano kao novo
prijavljene nezaposlene osobe, a 9.785 nezaposlenih osoba je brisano iz evidencije. Od

64
Ibidem.
65
Ibidem.
ukupnog broja nezaposlenih osoba u istom mjesecu, registriran je najveći broj osoba koje prvi
put traže zaposlenje sa KV spremom 103.545 ili 31,42%, i sa NKV spremom 93.854 ili
28,48%.

U odnosu na ukupan broj nezaposlenih osoba u julu 2020. godine, najveći broj
registrirani osoba koje prvi put traže zaposlenje sa NKV spremom 38.485 ili 11,68%. U istom
mjesecu registriran je veliki broj novo prijavljenih nezaposlenih osoba sa srednjom stručnom
spremom 4.811 ili 1,46%. Također, najveći broj nezaposleni brisanih sa evidencije sa je
evidentiran sa srednjom stručnom spremom 3.539 ili 1,07%.66

Tablica 2. Pregled nezaposlenih osoba po županijama lipanj-srpanj 2020. godine

Izvor: Federalni zavod za statistiku – Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i Hercegovine
august/kolovoz 2020. godine, dostupno na: www.fzs.ba

Prema podacima iz tabele 4., u srpnju u odnosu na lipanj 2020. godine u svim
županijama je evidentirano povećanje broja nezaposlenih osoba za 1,24%. Najveće povećanje
broja nezaposlenih osoba je evidentirano u Zapadnohercegovačkoj županiji (3,42%). U ovoj
županiji, također, evidentirana najveća stopa povećanje nezaposlenih žena (4,54%).

U Tuzlanskoj županiji u srpnju 2020. godine registriran je najveći broj nezaposlenih

osoba (79.515), od čega je bilo evidentirano 48.646 žena. Prema evidencijama, u toj županiji
evidentiran je najveći broj nezaposlenih u životnoj dobi od 20 do 24 godine (9.268), od čega

66
Ibidem.
je bilo evidentirano 5.525 žena. U Županiji Sarajevo registrirano je 63.629 nezaposlenih
osoba, od čega je evidentiran najveći broj nezaposlenih osoba u životnoj dobi od 35 do 39
godina (7.908), od čega 5.046 žena.67

Zaposleni u Federaciji BiH (svibanj-lipanj 2020. godina)

Krajem lipnja 2020. godine u Federaciji BiH registrirano je ukupno 518.105

zaposlenih osoba, što je u odnosu na svibanj iste godine, kada je bilo registrirano 512.627
zaposlenih osoba, više za 5.478 osoba ili 1,07%, a u odnosu na prosječan broj zaposlenih u
2019. godini (531.483) manje za 13.378 osoba ili 2,52%. U odnosu na ukupan broj zaposlenih
po područjima djelatnosti u toku lipnja 2020. godine evidentiran je najveći broj zaposlenih u
prerađivačkoj industriji – 100.366, u trgovini na veliko i malo – 94.859 i u javnoj upravi i
odbrani 48.283. U lipnju u odnosu na svibanj 2020. godine, u većini područja djelatnosti je
evidentirano povećanje broja zaposlenih osoba za 1,10%. U istom mjesecu, evidentiran je
najmanji broj zaposlenih osoba u djelatnosti poslovanja nekretninama – 3.049. U lipnju u
odnosu na svibanj 2020. godine broj zaposlenih u ovoj djelatnosti se povećao za 7 osoba.68

4.7. Položaj žena na tržištu rada u BiH

Udio žena na tržištu rada i jednake mogućnosti njihovog zapošljavanja najčešći su

pokazatelji diskriminacije žena, te se smatra da je ekonomsko osnaživanje žena jedan od
osnovnih ciljeva rodne ravnopravnosti, oslanjajući se na premisu da je ekonomska
samostalnost temelj na kojem žene mogu poboljšavati svoj položaj i u svim drugim sferama
života. Zaposlene žene u procesu rada, često su izložene raznim oblicima diskriminacije i
uznemiravanja, počevši od različitih oblika seksualnog uznemiravanja, kao i mobing koji je
često upućen s pozicije moći. Isto tako na tržištu rada u BiH postoji i nesklad između plaća
muškaraca i žena, te nejednaka mogućnost napredovanja. „Razloge toga moguće je tražiti u
sistemu državnog uređenja, nezainteresiranošću vladajućih struktura za rješavanje ovih
problema, te patrijarhalnim nasljeđem i kolektivnim tradicionalnim stereotipima shvaćanja o
poziciji žene u društvu.“69

Razina sudjelovanja dječaka i djevojčica u osnovnom i srednjem obrazovanju gotovo

je jednak, dok broj studentica nadmašuje broj njihovih kolega kada je u pitanju upis i
diplomiranje na institucijama višeg obrazovanja. Bez obzira na navedeno, ograničene su
mogućnosti napredovanja za djevojčice i žene i pristup pozicijama za koje su potrebne visoke
67
Ibidem.
68
Ibidem.
69
Ibidem, str. 27.
kvalifikacije, prije svega zbog postojanja stereotipa koji se odnose na muška/ženska
zanimanja i pitanja usklađivanja profesionalnog i porodičnog života. „Iako je ravnopravnost
spolova u obrazovanju uključena u ključne pravne i strateške dokumente, potrebno je mnogo
više učiniti u postizanju ravnopravnosti spolova u svim dimenzijama sistema obrazovanja.
Posebnu pažnju zaslužuje pitanje obrazovanja pripadnika/ca pojedinih grupa: pripadnika/ca
nacionalnih manjina, osoba iz ruralnih sredina, osoba sa invaliditetom, izbjeglih i raseljenih
lica, zbog brojnih prepreka sa kojima se susreću.“70

4.8. Diskriminacija žena na tržištu rada u BiH

Za diskriminaciju možemo reći da ona postoji na tržištu rada ukoliko radnici istih
sposobnosti primaju različite nadnice ili zbog određenih osobnih obilježja nemaju jednake
uvijete za rad. „Diskriminacija na tržištu rada je pojava koja se javlja kada radnici koji imaju
iste sposobnosti, obrazovanje i iskustvo zbog osobnih obilježja (rasa, spol, religijska
pripadnost) nemaju iste uvjete pri zapošljavanju, dostupnost zanimanjima, napredovanjima
i/ili nemaju jednake zarade.“71 Razlike u zaradama u tržišnoj ekonomiji su normalna pojava,
ako su one temeljene na produktivnosti rada, odnosno na ekonomskim elementima. Međutim,
razlike u zaradama, koje proizlaze iz formalnih karakteristika, kao što su rasa, spol, nacija,
religijska pripadnost podvode se pod pojam diskriminacije. Najčešći oblici diskriminacije na
tržištu rada su: razlike u plaćama, diskriminacija pri zapošljavanju, diskriminacija pri
napredovanju u organizacijskoj hijerarhiji i sl. teorijski gledano, tri su ekonomske teorije koje
koristimo kako bi objasnili čimbenike koji uzrokuju diskriminaciju kroz razliku u plaćama.

Tržište rada u BiH karakterizira niska stopa aktivnosti, visoka stopa nezaposlenosti
-posebno među mladima, i visok nivo neformalnog zapošljavanja(rad „na crno“). Financijska
kriza je pogoršala uvjete na tržištu rada u zemlji i dalje povećala razlike među različitim
grupama, posebno među muškarcima i ženama.

„Zakon o zabrani diskriminacije BiH usvojen je u srpnju 2009. godine.„ 72 Definira

diskriminaciju kao „svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje
ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem
licu ili grupi lica…“ na osnovu njihovih osobnih karakteristika, odnosno identiteta. Jedan od
najvećih problema koji koče efikasnost zakona je to što se ne razlikuje slučaj diskriminacije
od slučajeva kršenja ljudskih prava. Drugi problem je taj što se veliki broj građana i institucija

70
Izvještaj o stanju ravnopravnosti spolova u BiH, 2012-2014.
71
Pavić I., Benić Đ., Hashi I.: „Mikroekonomija 2 .izdanje“, Split, Ekonomski fakultet, 2007,. str. 516
72
Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, br. 59/09.
ne zna da Zakon postoji, a ako i znaju, znaju površnu i ne znaju što točno podrazumijeva.
Također, postoji i strah kod građana BiH da prijave diskriminaciju, jer postojeći mehanizam
od odmazde ako ste prijavili diskriminaciju ili svjedočite nije dovoljan da vas zaštiti. Postoji i
problem nepovjerenja u institucije.

Ono što je problematično je što u BiH nema sustavnih slučajeva. Na primjer, osobe
sa invaliditetom su na najrazličitije načine sustavno ugrožene, jer im nije osigurano pravo
pristupa institucijama, u fizičkom smislu.

4.9. Mjere zapošljavanja u BiH

Pronalaženje posla je sve samo ne lako za ljude u Bosni i Hercegovini (BiH). Spor
ekonomski rast rezultira u slabijoj dinamici otvaranja radnih mjesta što, opet, posjeduje
veoma ograničenim prilikama za tražitelje posla. Sa druge strane, tektonske promjene u
ekonomskom okruženju i politikama koje su se odigrale tijekom 1990-ih i 2000-ih godina
među kojima je deindustrijalizacija i kolaps poduzeća i privrednih giganata u vlasništvu
države, koji su zapošljavali veliki broj nisko i srednje kvalificiranih radnika u bivšoj
Jugoslaviji završile su ogromnim viškom teško zapošljive radne snage. Stvoren je izrazit
strukturalni disbalans na tržištu rada, imajući u vidu činjenicu da većina ovih radnika nije
mogla da pronađe posao koji bi odgovarao njihovim vještinama i sposobnostima, a zbog čega
su, u konačnici, postajali dugoročno nezaposleni.   

Pored toga, obrazovni sustav, koji bi trebao manje-više pratiti dinamiku tržišta i
odgovarati tržišnim zahtjevima, u smislu „proizvodnje“ relevantnih i suvremenih vještina i
znanja, često igra upravo suprotnu ulogu i na taj način produbljuje jaz između nuđenih i
traženih vještina na tržištu rada. U takvom okruženju, slika tržišta rada dobivena kroz Anketu
o radnoj snazi prilično je obeshrabrujuća: iako u skorije vrijeme postoje blagi pozitivni
pomaci, nezaposlenost ostaje visoka, sa stopom od 18,4% u 2018. godini, dok je za mlade
stopa nezaposlenosti znatno viša: 38,8%. Oko 82% nezaposlenih traži posao 12 mjeseci i
duže. Većina diplomanata prolazi kroz duži period nezaposlenosti nakon diplomiranja, i
prema skorašnjim istraživanjima koje su proveli Bartlett, Branković i Oruč, njihov
nezaposlenost u prosjeku traje oko osam mjeseci.73

Aktivne mjere su u BiH ipak nedovoljno razvijene i, nerijetko, neadekvatno

dizajnirane. Prije svega, usmjeravanje mjera nije dovoljno personalizirano, što znači da se
programi obično implementiraju u vidu javnih poziva za poslodavce koji apliciraju za
73
Unsa. ba https://www.unsa.ba/sites/default/files/dodatak/2017-12/2016-higher-education-labour-market-
balkans_en.pdf, posjećeno: (07.06.2021).
grantove, odnosno poticaje za zapošljavanje osoba i druge vidove podrške koje su
registrirane kao nezaposlene i ispunjavaju definirane kriterije. Drugim riječima, APZ su u
većini slučajeva usmjerene na poslodavce a ne na nezaposlene (krajnje korisnike). To se
dijelom može pripisati nedovoljno razvijenim savjetodavnim uslugama i slabim kapacitetima
službi za zapošljavanje da primjene „personalizirani“ pristup. Pored toga, javni pozivi često
nisu transparentni i završavaju u neefikasnostima: kao primjer možemo navesti proceduru
koja je 2017. godine organizirana u nekoliko županija u FBiH na način da su poticaji
dodjeljivani poslodavcima koji bi najbrže ispunili online aplikaciju. Poziv je bio otvoren
svega nekoliko minuta i mnogi poslodavci, koji nisu imali informacije o proceduri
dodjeljivanja poticaja unaprijed, bili su onemogućeni da apliciraju za taj vid podrške.74

Kao rezultat takvog ne personaliziranog pristupa, podrška često ne nađe put do onih
sa slabijim šansama za zapošljavanje, nije usmjerena ka korisnicima (tj. nezaposlenim) u
skladu sa njihovim potrebama i, također, vrlo često ne osigurava pravovremenu reakciju onda
kada osoba ostane bez zaposlenja. Možemo pretpostaviti da je ta osoba izgubila ili „zapustila“
sposobnosti traženja posla i da nema adekvatan uvid u potražnju i trendove na tržištu rada –
što je naročito relevantno u kontekstu starijih radnika. Službe za zapošljavanje bi, u takvoj
situaciji, trebale da priskoče upomoć i da promptno pruže podršku u traženju posla, te da
potencijalno usmjere osobu na odgovarajuće programe aktivnih mjera čime bi se spriječilo da
napravi dužu pauzu u karijeri ili da postane dugoročno nezaposlena zbog nesposobnosti da
prevaziđe krizu sa kojom se suočava u periodu nakon gubitka posla. Ako su vještine neke
osobe zastarjele ili ne odgovaraju potrebama tržišta, programi obuke, dokvalifikacije ili
prekvalifikacije mogu pomoći toj osobi da ostane konkurentna na tržištu rada. Skoriji primjeri
domaće radne snage koja je prošla kroz programe obuke, kako bi našli zaposlenje u zemljama
Europske unije prvenstveno u Njemačkoj pokazuju izvodivost i veliki potencijal sličnih
programa.

Pored toga, aktivne mjere su prvenstveno koncentrirane na poticaje za zapošljavanje

(sufinanciranje plata): prema gruboj procjeni, na osnovu izvještaja o APZ u 2017. godini koji
je objavila Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, oko dvije trećine sredstava
APZ usmjereno je na ove mjere, na koje, također, otpada i više od 70% korisnika. Ove mjere
pružaju brzu amortizaciju problema i na ovaj način se relativno lako skidaju nezaposleni sa
evidencije u zavodima za zapošljavanje, čime se poboljšava ili održava statistički broj
nezaposlenih. Ipak, regionalni primjeri upućuju na slab ili čak i negativan efekt poticaja za

74
Centar za politike i upravljanje, http://www.cpu.org.ba/blog/2019/active-labour-market-measures-in-bosnia-
and-herzegovina-solving-instead-of-amortising-the-unemployment-issue/ posjećeno: (posjećeno: (07.06.2021).
zapošljavanje na dugoročnu poziciju korisnika na tržištu rada. Druga rasprostranjena mjera je
podrška samozapošljavanju, na koju otpada malo manje od jedne četvrtine izdvajanja na APZ.
Sa druge strane,  mjere obuke su zanemarene, usprkos svom potencijalu da, u određenoj
mjeri, adresiraju problem neodgovarajućih vještina, čime bi se nezaposleni usmjerili prema
profesijama koje su tražene: obuka na poslu kombinirana sa poticajem za zapošljavanje se
obično smatra jednom od mjera koje su pokazale najviše uspjeha u regionalnom kontekstu.
Obuke imaju pozitivan utjecaj na zapošljavanja korisnika na srednjoročnom i dugoročnom
planu. Ipak, manje od 8% sredstava svih aktivnih mjera se alocira na mjere obuke, dok se,
usporedbe radi, u zemljama EU na njih u prosjeku usmjerava 30-40% APZ sredstava. To je
jasan pokazatelj da vlasti daju prioritet reaktivnom, kratkoročnom pristupu koji pomaže da se
privremeno amortizira nezaposlenost kao jedno od gorućih pitanja u društvu, ispred
supstancijalnijeg i dugoročnog potencijala aktivnih mjera.

Promatrano sa makro perspektive, jasno je da ovakva shema aktivnih mjera daje

upitne  rezultate. Veoma često, putem APZ pruža se podrška onima koji su dovoljno
konkurentni na tržištu i koji bi pronašli posao i bez podrške. Pored toga, poticaji za
zapošljavanje su često zamjena za redovno zapošljavanje, na način da se daju poticaji za
pozicije koje bi bile otvorene u svakom slučaju, odnosno i bez podrške; ipak, poslodavci
radije čekaju na poticaje za zapošljavanje da smanje troškove zapošljavanja radnika nego što
oglašavaju upražnjene pozicije kada se prepozna potreba za otvaranje radnog mjesta ili kada
se za nju stvore prilike.

Dakle,  izgleda da „novac“ više nije centralni problem barem trenutno. Nakon
perioda od nekoliko godina, kada su se javna izdvajanja na APZ kretala na oko 0,15% BDP-a,
došlo je do, počevši od 2016. godine, povećanja na oko 0,21% BDP-a u skorije vrijeme što, u
relativnim terminima, čini polovinu izdvajanja zemalja EU i OECD koje u prosjeku izdvajaju
oko 0,40% BDP-a na ove politike. Očekuje se trend daljeg rasta potrošnje i u 2019. godini,
dijelom kao rezultat implementacije ugovora o zajmu koji su vlasti u BIH postigle sa IBRD.
Iako je opravdanost i održivost financiranja kroz zajmove sama po sebi upitna i zahtjeva
posebnu pažnju, koju nije moguće posvetiti u ovom tekstu, može se primijetiti da unatoč
povećanju izdataka, na ključne izazove skoro da nije odgovoreno.75

U tom smislu, APZ ne trebaju biti socijalno priručno rješenje loših ishoda na tržištu
rada –primarno nezaposlenosti – i sredstvo za poboljšavanje statističkih podataka o
zapošljavanju. Umjesto toga vlasti trebaju da suštinski počnu rješavati probleme tržišta rada

75
Ibidem.
tako što će aktivno raditi na stvaranju povoljne poslovne klime, unapređenju politike
obrazovanja i adaptiranju zakonskih rješenja u oblasti rada kako bi bila u skladu sa
suvremenom poslovnom i tehnološkom stvarnosti.

Dakle, APZ trebaju igrati sastavnu ulogu u naporima vlada da se prevaziđe jaz u
pogledu vještina. Prevencija i smanjivanje disbalansa u vještinama kao i adresiranje problema
dugoročne nezaposlenosti kroz aktivne mjere izgleda kao veliki izazov, ali moramo biti
iskreni i priznati da nismo nikada ni pokušali.

Ne postoji jednostavan i univerzalni recept za dizajniranje učinkovitih APZ. Ipak,

postojeći nedostaci u dizajnu APZ, zahtijevaju poboljšanja koja bi se mogla sumirati na dvije
generalne preporuke:76

 Trenutni pristup usmjeren na poslodavce kroz otvorene pozive bi s vremenom trebalo

preusmjeriti na pristup kojim će se staviti nezaposleni u centar programa: službe za
zapošljavanje trebaju voditi nezaposlene aktivno kroz proces traženja posla, spajajući
ih sa poslodavcima na osnovu njihovog profila. Iako bi se poslodavcima i dalje
dodjeljivali poticaji za primanje radnika sa biroa, bolje usmjeravanje i pristup po mjeri
svakog radnika bi povećali efikasnost mjera;

 Viši udio APZ sredstava treba usmjeriti na mjere obuke i postaviti cilj da to bude
jedna trećina ukupnih sredstava za APZ, čime bi se BiH približila EU prosjeku.
Povećanje ulaganja na mjere obuke bi trebala pratiti i njihova diverzifikacija i
prilagođavanje potrebama industrija koje imaju veći potencijal kreiranja radnih mjesta.

APZ trebaju nadopunjavati mehanizme tržišta i služiti svojoj primarnoj svrsi: da se

blagovremeno i suštinski pruži podrška onima kojima tržište rada nije najnaklonjenije,
primarno osnažujući njihovu zapošljivost.

76
Ibidem.
5. ZAKLJUČAK

Tržište rada jedno je od najosjetljivijih tržišta koje se podudara s potražnjom i

ponudom za radom. Ponudu radne snage predstavljaju zaposlenici, dok potražnju
predstavljaju poslodavci. Fleksibilnost tržišta rada nedavno se promijenila pa zaposlenici
mogu raditi i od kuće i primati određenu plaću. Institucije i politike tržišta rada igraju važnu
ulogu u smanjenju nezaposlenosti. Nedavno se pojavio koncept fleksibilnosti, što istovremeno
znači fleksibilnost i sigurnost na radu. Sindikat je odgovoran za zastupanje i promicanje prava
i interesa zaposlenika: sindikat predstavlja zaposlenike u pregovaranju o plaćama i uvjetima
rada. Kategorija radno sposobnog stanovništva uključuje ljude u dobi od 15 do 65 godina.
Najvažniji pokazatelj tržišta rada koji koristimo za mjerenje stope nezaposlenosti je stopa
aktivnosti ili stopa zaposlenosti i stopa nezaposlenosti.

Bosna i Hercegovina se nada da će se pridružiti Europskoj uniji s čvrstim političkim

opredjeljenjem, a njene razvojne politike poboljšat će funkcioniranje i konkurentnost
gospodarstva. To će zadovoljiti ekonomske uvjete za pridruživanje Europskoj uniji, što je
pokušaj da se postane najdinamičnije i najkonkurentnije društvo na svijetu, a istovremeno
uživa bolji položaj u svijetu. Bosna i Hercegovina je zarobljena u "zamci srednjeg dohotka" u
kojoj se zemlje s niskim i visokim prihodima natječu s inovativnim proizvodima. Neizbježno
su potrebne nove i odgovarajuće razvojne strategije. Moraju tačno znati gdje je Bosna i
Hercegovina postigla ekonomiju razmjera i postigla tehnološko vodstvo na globalnoj razini. U
skladu s najnovijim razvojnim konceptom, zemlje sa srednjim dohotkom, poput Bosne i
Hercegovine, trebaju obratiti pozornost na: makroekonomsku stabilnost, konkurentnost,
zapošljavanje, održivi razvoj, integraciju u EU i socijalnu integraciju u zemlje s visokim
dohotkom.

Iako nema sumnje da BiH Ekonomija pokazuje pozitivne trendove razvoja u

poslijeratnom razdoblju, to nije značajno povećalo zaposlenost. U kontekstu novih izazova
koji se očekuju na tržištu rada Bosne i Hercegovine i kako bi se poboljšalo tržište rada i
zapošljavanje, smanjilo siromaštvo i bolja socijalna uključenost najugroženijih kategorija
stanovništva, potrebne su sljedeće akcije: nastaviti aktivnosti na uspostavljanju tripartitnog
dijaloga na razini Bosne i Hercegovine, pristupiti izmjenama postojećih zakonskih rješenja
kojima bi se zavodi i službe zapošljavanja oslobodili socijalnih funkcija, uspostavljanje novog
koncepta zdravstvenog osiguranja nezaposlenih lica, unaprijediti rad sa nezaposlenim licima
sa nedovoljnim kvalifikacijama, uspostavljanje i promocija kontinuiranog stručnog
obrazovanja i obučavanja odraslih, nastaviti aktivnosti na reformi obrazovnog sustava s ciljem
prilagođavanja sadašnjim i budućim potrebama tržišta rada, unaprijediti sistem statističkih
indikatora tako što će se koristiti međunarodna klasifikacija i metode, nastaviti aktivnosti na
smanjivanju svih vidova diskriminacije na tržištu rada, nastaviti dalje jačanje kadrovskih
kapaciteta i modernizaciju javnih institucija iz oblasti rada, zapošljavanja i socijalne
sigurnosti, promovirati programe kojima se pospješuje mobilnost radne snage na cijeloj
teritoriji BiH.
6. POPIS SLIKA

Slika 1. Element za utvrđivanje ekonomski aktivnog stanovništva.........................................14

Slika 2. Problem nezaposlenosti u BIH....................................................................................22

7. POPIS TABLICA

Tablica 1. Pregled broja zaposlenih i nezaposlenih osoba u Federaciji BiH za period januar
2018 – srpanj 2020. godina.......................................................................................................31

Tablica 2. Pregled nezaposlenih osoba po županijama lipanj-srpanj 2020. godine.................33

8. LITERATURA

1. Arnaut, E., Jerković, D: Utjecaj sive ekonomije na tržište rada u Bosni i Hercegovini.
Zbornik radova str. 73-88, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, dostupno na:
https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
2. Bahtijarević-Šiber, F.: Management ljudskih potencijala, Golden Marketing, Zagreb,
1999., str. 48.
3. Bušelić, M.: Tržište rada: teorijski pristup, Sveučilište Jurja Dobrile, Fakultet za
ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“, Pula, 2014.
4. Babić, M.: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2003.
5. Blanchard, O.: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2005.
6. Benić, Đ.: Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
7. Blanchard, O.: Designing Labor Market Institutions, MIT, Cambridge, MA,
2002Cahuc, P.; Zylberberg, A.: Labour Economics, The MIT Press, London, 2004.
8. Borozan, Đ.: Makroekonomija. 3.izd. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku. 2012.
9. Blanchard, O.: Makroekonomija. 5.izd. Zagreb: MATE d.o.o. 2011.
10. Bašić, S., Miković, M.: Rodne nejednakosti na tržištu rada u BiH. Sarajevo: Udruženje
Žene ženama, 2012.
11. Campbell, C., R., Brue, S., L.: Suvremena ekonomika rada, MATE, Zagreb, 1993.
12. Campbell, R., Stanley, B.: Suvremena ekonomija rada, treće izdanje, Mate d.o.o,
Zagreb, 1994.
13. Centar za politike i upravljanje, http://www.cpu.org.ba/blog/2019/active-labour-
market-measures-in-bosnia-and-herzegovina-solving-instead-of-amortising-the-
unemployment-issue/ posjećeno: (posjećeno: (07.06.2021).
14. Družić, I.; Sirotković, J.: Uvod u hrvatsko gospodarstvo. Zagreb: Ekonomski fakultet
sveučilišta u Zagrebu. 2002.
15. Campbell, R., Stanley, B.: Suvremena ekonomija rada, treće izdanje, Mate d.o.o,
Zagreb, 1994.
16. Družić, I.: Resursi i tržišta hrvatskog gospodarstva, Politička kultura, Zagreb 2004.
17. Federalni zavod za statistiku – Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i
Hercegovine august/kolovoz 2020. godine, dostupno na: www.fzs.ba
18. Gutić D., Devčić A., Šostar M.: Organizacija poduzeća. Osijek: Studio HS internet
d.o.o., 2017.
19. Hodžić, K.: Nezaposlenost i poboljšavanje performansi tržišta rada Bosne i
Hercegovine, Fakultet poslovne ekonomije Sveučilišta „Vitez“ u Travniku, 2009.
20. Ibrahimagić, A., Veselinović, S., Tržište rada i trendovi zapošljavanja u Bosni i
Hercegovini. Zbornik radova str. 51-72, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik,
dostupno na: https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
21. Izvještaj o stanju ravnopravnosti spolova u BiH, 2012-2014.
22. Halilbašić, M.: Dijagnoza tržišta rada. Ekonomski institut Sarajevo, 2015.
23. Ibrahimagić, A. Veselinović, S.: (no date), Tržište rada i trendovi zapošljavanja u
Bosni i Hercegovini. Zbornik radova str. 51-72, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“
Travnik, dostupno na: https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
24. Mrnjavac, Ž.: Povijest ekonomije rada i pogleda ekonomske teorije na nezaposlenost,
Uloga povijesti ekonomske misli u nastavi na fakultetima društvenih znanosti u
Hrvatskoj, 2. znanstvena konferencija katedri za ekonomsku teoriju ekonomskih
fakulteta u Hrvatskoj, Osijek, 2001.
25. New Jersey Minority Educational Development (NJ MED), World Top 20 Project:
World Unemployment Rates. 2018., dostupno na:
https://worldtop20.org/worldunemployment-rates
26. Marušić, S.: Upravljanje ljudskim resursima, Adeco, Zagreb, 2001.
27. McConell, C. R.: Suvremena ekonomija rada, Mate, Zagreb, 1994.
28. Obadić, A. i sur.: Gospodarstvo Hrvatske. Zagreb: Ekonomski fakultet, 2016., str.
204.-205.
29. Obadić, A., Smolić, Š.: Analiza radnog kontingenta i ekonomska aktivnost
stanovništva Hrvatske, str. 235., dostupno na:
http://web.efzg.hr/RePEc/Chapters/chapter07-07.pdf
30. Pupavac, D., Zelenika, R.: Upravljanje znanjem i zadovoljstvom zaposlenika,
Ekonomski pregled, 54 (9-10)
31. Polovina, S., Medić, Š.: Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb, 2002.
32. Pavić I., Benić Đ., Hashi I.: „Mikroekonomija 2 .izdanje“, Split, Ekonomski fakultet,
2007.
33. Sikavica,P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska
knjiga, 2008.
34. Sunajko, G.: Ekonomski leksikon, Masmedia, Zagreb, 2011.
35. Službeni glasnik BiH, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo: Službeni glasnik BiH, 16/03, 2010., str. 1-9.
36. Šarić, M.: Stanje a tržištu rada i položaj javnih službi za zapošljavanje u Federaciji
Bosne i Hercegovine. Zbornik radova str. 214-244, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“
Travnik, dostupno na: https://unvi.edu.ba/Files/zbornici/FPE3.pdf
37. Unsa. ba https://www.unsa.ba/sites/default/files/dodatak/2017-12/2016-higher-
education-labour-market-balkans_en.pdf, posjećeno: (07.06.2021).
38. Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, br.
59/09.