Zbirka Zadataka Iz Matematike

ZBIRKA ZADATAKA IZ MATEMATIKE

Margareta Gardijan - Vedran Kojić - Karlo Kotarac
Tihana Škrinjarić - Silvija Vlah Jerić
M. Gardijan, V. Kojić, K. Kotarac, T. Škrinjarić, S. Vlah Jerić:
ISBN 978-953-6025-99-2
9 789536 025992
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
MARGARETA GARDIJAN, VEDRAN KOJIĆ, KARLO KOTARAC,

TIHANA ŠKRINJARIĆ, SILVIJA VLAH JERIĆ

Autori:
Margareta Gardijan, univ. spec. oec.
Vedran Kojić, univ. spec. oec.
Karlo Kotarac, univ. spec. oec.
Tihana Škrinjarić, univ. spec. oec.
Doc. dr. sc. Silvija Vlah Jerić
Izdavač:
Ekonomski fakultet – Zagreb
Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb
Za izdavača:
Prof. dr. sc. Lajoš Žager, dekan
Glavni urednik:
Dr. sc. Tomislav Gelo
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Boško Šego
Doc. dr. sc. Branka Marasović
Tisak
Sveučilišna tiskara, d.o.o.
Trg maršala Tita 14, 10000 Zagreb
Uporabu ovog sveučilišnog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu

odlukom broj 380-061/252-15-4 od 15. rujna 2015.
Copyright
c Ekonomski fakultet – Zagreb, Zagreb, 2015.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotoko-
pirati ili na bilo koji drugi način reproducirati, osim u slučajevima kratkih
navoda, bez prethodne pisane dozvole nositelja autorskih prava. CIP zapis je
dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 000914228.
ISBN 978-953-346-014-7
Margareta Gardijan, Vedran Kojić, Karlo Kotarac,
Tihana Škrinjarić, Silvija Vlah Jerić
Zagreb, 2015.
Našim roditeljima
PREDGOVOR
Zbirka zadataka iz Matematike namijenjena je prvenstveno studentima prve godine

preddiplomskog studija Ekonomskog fakulteta – Zagreb kao pomoć pri savladava-
nju gradiva iz kolegija Matematika. U ovom, drugom izmijenjenom i dopunjenom
izdanju, smo temeljem dobivenih sugestija uvažili uočene nedostatke i greške iz pret-
hodnog izdanja, te smo dodali i nove zadatke.
Obzirom na veliki broj detaljno riješenih zadataka, kao i onih za samostalan rad,
nadamo se da će ova zbirka olakšati studentima pripremu pismenog dijela ispita iz
Matematike. Pri tome se zbirka oslanja na pojmove obradene u udžbeniku Mate-
matika iz istoimenog kolegija autora Neralić, L. i B. Šego (2013). Medutim, zbirka
može biti korisna i studentima drugih fakulteta koji izučavaju teme obradene u
zbirci. Takoder, zbirka može poslužiti i pri savladavanju gradiva iz ekonomskih
disciplina koje pri rješavanju različitih problema koriste matematičke metode.
Zbirka je podijeljena u pet poglavlja. Prvo poglavlje je Linearna algebra u ko-
jem su zadaci koji obraduju osnovne pojmove matričnog računa, rješavanje sustava
linearnih jednadžbi Gauss-Jordanovim algoritmom, te elementima linearnog progra-
miranja i input-output analize. U drugom poglavlju, Realne funkcije jedne realne
varijable, rješavaju se zadaci koristeći diferencijalni račun za funkcije jedne varijable.
Pritom se vježba, primjerice, uporaba pravila i tehnika deriviranja, pronalaženje
ekstrema funkcije jedne varijable, grafičko prikazivanje funkcije, te izračunavanje
koeficijenta elastičnosti. U trećem poglavlju, Funkcije više varijabli, nalaze se za-
daci kroz koje se obraduje homogenost funkcije, te teme iz diferencijalnog računa
za funkcije više varijabli. Takoder, vježba se odredivanje ekstrema funkcije dviju
varijabli bez ograničenja, te odredivanje ekstrema funkcije dviju varijabli s jednim
ograničenjem. Četvrto poglavlje je Integralni račun i primjene u kojem su zadaci
kroz koje se obraduju neodredeni integral, neke metode integracije, odredeni integral,
neki nepravi integrali, te diferencijalne jednadžbe. U posljednjem, petom poglavlju,
Financijska matematika, nalaze se zadaci kroz koje se vježbaju osnovni pojmovi i
temeljna načela financijske matematike kao što su kamatni računi, načini obračuna
kamata, zajam, te potrošački kredit. Na kraju zbirke navodi se popis literature, dok
se na samom početku zbirke daje i Popis oznaka koji bi trebao pomoći pri čitanju
ove zbirke.
Autori pojedinih poglavlja su redom kako se u zbirci pojavljuju: Vedran Kojić, univ.
spec. oec., Tihana Škrinjarić, univ. spec. oec., doc. dr. sc. Silvija Vlah Jerić, Karlo
Kotarac, univ. spec. oec. i Margareta Gardijan, univ. spec. oec.
I dalje smo otvoreni na sugestije, te ćemo biti zahvalni svima koji nam ukažu na
učinjene propuste i greške i tako nam omoguće da ih ispravimo u idućem izdanju.
Ugodna nam je dužnost zahvaliti se prof. dr. sc. Lajošu Žageru, dekanu Ekonom-
skog fakulteta – Zagreb, koji je prepoznao moguću vrijednost ovog djela i prihvatio
da Fakultet bude izdavač. Zahvalnost dugujemo i kolegi dr. sc. Tomislavu Geli,
glavnom uredniku edicije sveučilišnih udžbenika Ekonomskog fakulteta – Zagreb.
Svakako posebnu zahvalnost dugujemo recenzentima prof. dr. sc. Bošku Šegi i doc.
dr. sc. Branki Marasović koji su iznijeli niz izuzetno korisnih primjedbi i sugestija
na početni rukopis i tako pridonijeli konačnoj verziji zbirke.
Zagreb, travanj 2015.
Autori
Sadržaj
1. Linearna algebra s matričnim računom 1

1.1. Pojam i vrste matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2. Operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3. Vektori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.3.1. Skalarni umnožak, norma i udaljenost vektora . . . . . . . . . 21
1.3.2. Linearna ovisnost i neovisnost vektora . . . . . . . . . . . . . 25
1.3.3. Baza vektorskog prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
1.4. Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.5. Sustavi linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
1.6. Invertiranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
1.7. Determinanta kvadratne matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
1.8. Problem linearnog programiranja i grafička metoda . . . . . . . . . . 73
1.9. Input−output analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
1.10. Rješenja: Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
2. Realne funkcije jedne realne varijable 91

2.1. Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
2.1.1. Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
2.1.2. Apsolutna vrijednost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
2.1.3. Iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
2.1.4. Razlomljena racionalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
2.1.5. Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
2.1.6. Logaritamska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
2.1.7. Trigonometrijske i ciklometrijske funkcije . . . . . . . . . . . 98
2.2. Domena funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
2.3. Granična vrijednost (limes) i neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . 102
2.3.1. Granična vrijednost (limes) funkcije . . . . . . . . . . . . . . 102
2.3.2. Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
2.3.3. Asimptote funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
2.4. Derivacije funkcija jedne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
2.4.1. Derivacije nekih jednostavnih funkcija . . . . . . . . . . . . . 123
2.4.2. Derivacije složenih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
2.4.3. Derivacije implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 132
2.4.4. Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
2.4.5. Diferencijal funkcije jedne realne varijable . . . . . . . . . . . 137
2.4.6. Jednadžba tangente i normale . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
2.4.7. Taylorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
2.5. Neodredeni oblici i L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . 144
2.6. Ekstremi funkcija jedne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
2.7. Rast i pad funkcija jedne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
2.8. Konveksne i konkavne funkcije te točka infleksije . . . . . . . . . . . 157
2.9. Grafički prikaz funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
2.10. Koeficijent elastičnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
2.10.1. Ukupne, granične i prosječne veličine - primjeri ekonomskih
funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
2.11. Rješenja: Realne funkcije jedne realne varijable . . . . . . . . . . . . 176
3. Funkcije više varijabli 181

3.1. Homogene funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
3.2. Parcijalne derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
3.3. Totalni diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
3.4. Koeficijenti parcijalne elastičnosti i Eulerov teorem . . . . . . . . . . 195
3.5. Derivacija funkcije zadane u implicitnom obliku i totalna derivacija. 202
3.6. Parcijalne derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
3.7. Ekstremi funkcije dviju varijabli bez ograničenja . . . . . . . . . . . 207
3.8. Ekstremi funkcije dviju varijabli s jednim ograničenjem . . . . . . . 216
3.9. Rješenja: Funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
4. Integralni račun i primjene 233

4.1. Neodredeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
4.2. Neke metode integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
4.2.1. Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
4.2.2. Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
4.3. Odredeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
4.4. Nepravi integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268
4.5. Diferencijalne jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
4.6. Rješenja: Integralni račun i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277
5. Financijska matematika 281

5.1. Načini obračuna kamata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
5.2. Jednostavni kamatni račun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
5.2.1. Preračunavanje kamatnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
5.3. Složeni kamatni račun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
5.3.1. Relativni i konformni kamatnjak . . . . . . . . . . . . . . . . 297
5.3.2. Neprekidna kapitalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
5.3.3. Diskretna kapitalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
5.3.3.1. Konačna i sadašnja vrijednost iznosa . . . . . . . . 303
5.3.3.2. Konačna i sadašnja vrijednost više nominalno jedna-
kih periodičnih iznosa . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
5.3.4. Mješoviti zadaci - više uplata i isplata . . . . . . . . . . . . . 322
5.4. Zajam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324
5.4.1. Zajam s nominalno jednakim anuitetima . . . . . . . . . . . . 325
5.4.2. Zajam s nominalno jednakim otplatnim kvotama . . . . . . . 332
5.4.3. Zajam uz različite anuitete i različite otplatne kvote . . . . . 334
5.4.4. Konverzija zajma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
5.5. Potrošački kredit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
5.6. Rješenja: Financijska matematika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
Popis oznaka
P n
P
oznaka za sumu, npr. ai = a1 + a2 + . . . + an
i=1
Q n
Q
oznaka za produkt, npr. ai = a1 · a2 · . . . · an
i=1
∀ univerzalni kvantifikator, npr. ∀x čitamo za svaki x”
”
∃ egzistencijalni kvantifikator, npr. ∃x čitamo postoji x”
”
≡ oznaka za ekvivalenciju, npr. ako vrijedi p ⇒ q i q ⇒ p, onda je
p≡q
t.d. tako da
⇔ logički veznik ekvivalencija, čita se: ako i samo ako”
”
⇒ logički veznik implikacija, čita se: ako...onda” ili slijedi”
” ”
≈ približno jednako
∈ oznaka za pripadnost elementa nekom skupu, npr. x ∈ S znači da x
pripada skupu S
{a, b, c} skup s elementima a, b, c
∞ beskonačno
◦ znak za kompoziciju funkcija, npr. (g ◦ f )(x) = g(f (x))
∪ oznaka za uniju skupova, npr. A ∪ B čitamo A unija B”
”
∩ oznaka za presjek skupova, npr. A ∩ B čitamo A presjek B”
”
\ oznaka za razliku skupova, npr. A \ B čitamo A razlika B”
”
⊆ znak za podskup, npr. A ⊆ B čitamo A je podskup od B”
”
∅ prazan skup
R skup realnih brojeva
R+ skup pozitivnih realnih brojeva
R+ 0 skup nenegativnih realnih brojeva
Rn vektorski prostor uredenih n−torki
ln oznaka za logaritam kojem je baza prirodni broj e, ln = loge
k · k1 norma L1
k · k2 norma L2
k · k∞ norma L∞ (norma beskonačno)
Mmn vektorski prostor matrica formata m × n
Mn vektorski prostor kvadratnih matrica reda n
Amn matrica A formata m × n
In jedinična matrica reda n
tr(A) trag matrice A
AT transponirana matrica (transponat) matrice A
A−1 inverz matrice A
r(A) rang matrice A
Ap , A|B proširena matrica sustava
det(A), |A| determinanta matrice A ∈ Mn
Mij minor (subdeterminanta) elementa aij matrice A = [aij ] ∈ Mn
Aij kofaktor (algebarski komplement) elementa aij matrice A = [aij ] ∈
Mn
A∗ adjunkta matrice A ∈ Mn
∼ znak za ekvivalentne matrice
df 0
dx , f prva derivacija ili derivacija prvog reda funkcije f (x)
d2 f
dx2
f 00
, druga derivacija ili derivacija drugog reda funkcije f (x)
∆y prirast funkcije y = f (x)
dy diferencijal funkcije y = f (x), dy = f 0 (x)dx
dy
Ey,x koeficijent elastičnosti funkcije y(x), Ey,x = xy · dx
∂f
∂x , fx parcijalna derivacija funkcije f (x, y) po x
∂2f
∂x2
, fxx parcijalna derivacija drugog reda funkcije f (x, y) po x
∂2f
∂y∂xR, fxy mješovita parcijalna derivacija drugog reda funkcije f (x, y)
R
f (x)dx neodredeni integral funkcije f (x)
Rb Rb
a f (x)dx odredeni integral funkcije f (x) u granicama od a do b
ba b
F (x) = F (b) − F (a)

a a
Grčki alfabet
A α alfa I ι jota P ρ ro
B β beta K κ kapa Σ σ sigma
Γ γ gama Λ λ lambda T τ tau
∆ δ delta M µ mi Υ υ ipsilon
E ε epsilon N ν ni Φ φ, ϕ fi
Z ζ zeta Ξ ξ ksi X χ hi
H η eta O o omikron Ψ ψ psi
Θ θ, ϑ theta Π π pi Ω ω omega
Poglavlje 1
Linearna algebra s matričnim

računom
1.1. Pojam i vrste matrica
Kako biste svojim riječima definirali pojam matrice? Možete li navesti nekoliko
primjera matrica koje susrećemo u svakodnevnome životu?
Slika 1.1: Primjeri matrica
Matrica A formata (reda) (m, n), m · n ili m × n je pravokutna shema elemenata

aij koji su poredani u m redaka i n stupaca.
 
a11 a12 ··· a1n
 a21 a22 ··· a2n 
A=
 
.. .. .. .. 
 . . . . 
am1 am2 · · · amn
A je primjer matrice s m redaka i n stupaca. U upotrebi su i oznake Amn , Am×n ,

A(m, n), te A = [aij ], i = 1,2, . . . , m, j = 1,2, . . . , n.
1
1. Linearna algebra s matričnim računom
Zadatak 1.1. Promotrimo lanac od 9 trgovina: D1 , D2 , . . . , D9 . Svaka trgovina

prodaje četiri vrste robe: V1 , V2 , V3 , V4 . Neka aij označava ukupnu prodaju robe Vi
u trgovini Dj u odredenom vremenskom razdoblju, izraženu u eurima. Prikladan
način za prikazivanje ovih podataka je matrica A formata 4×9, čiji retci predstavljaju
vrstu robe, a stupci trgovine.
D1 D2 D3 D4 D5 D6 D7 D8 D9
a a12 a13 a14 a15 a16 a17 a18 a19  V1
11
A =a21 a22 a23 a24 a25 a26 a27 a28 a29  V2

a31 a32 a33 a34 a35 a36 a37 a38 a39
 
V3
a41 a42 a43 a44 a45 a46 a47 a48 a49 V4
Kako bismo interpretirali podatak a29 = 1000? A kako podatak a11 + a12 + a13 =
3500?
Rješenje:
Podatak a29 = 1000 predstavlja prodaju robe V2 u trgovini D9 za odredeno vremen-
sko razdoblje koja iznosi 1000 eura, dok sljedeći podatak predstavlja prodaju robe
V1 u prve tri trgovine D1 , D2 , D3 , u iznosu od 3500 eura.
Zadatak 1.2. Ispišimo matricu Z formata 2 × 3 tako da za njene elemente vrijedi

zij = i + j.
Rješenje:

z11 z12 z13 1+1 1+2 1+3 2 3 4
Z= = =
z21 z22 z23 2+1 2+2 2+3 3 4 5
Zadatak 1.3. Ispišite sljedeće matrice:

a) A formata 4 × 3 čiji su elementi aij = i − j,
b) B formata 2 × 7 tako da je bij = i2 + j 2 ,
c) C = [cij ], pri čemu je cij = (i − j)2 , i = 1,2,3, j = 1,2,3,
d) D = [dij ] formata 4 × 3 tako da je dij = i + i · j − j + 1,
e) E4×5 za čije elemente vrijedi eij = ij ,
f) F2×3 za čije elemente vrijedi fij = (i + j)0 ,
g) G3×3 za čije elemente vrijedi gij = ji ,


 0 , ako je i < j
h) H4×4 za čije elemente vrijedi hij = i + j , ako je i = j .
1 , ako je i > j

2
Za Amn kažemo da je pravokutna matrica formata m × n, a u slučaju m = n matricu

Ann nazivamo kvadratnom matricom formata (reda) n i označavamo An .
Zadatak 1.4. Zadana je kvadratna matrica An sa svojim elementima aij kako slijedi
 
a11 a12 ··· a1n
 a21 a22 ··· a2n 
An =  .
 
.. .. .. ..
 . . . . 
an1 an2 · · · ann
Ispišimo elemente koji čine glavnu, odnosno sporednu dijagonalu ove matrice.
Rješenje:
Glavnu dijagonalu kvadratne matrice An čine elementi a11 , a22 , . . . , ann , a sporednu
dijagonalu elementi an1 , an−1,2 , . . . , a1n .
Zadatak 1.5. Koja je od sljedećih matrica skalarna, a koja dijagonalna:
 √
 
0 0 0 0
−32

0 0√ 0
1 0 0
A=
0
, B= 0 −32 0√ ?
0 2 0
0 0 −32
0 0 0 3
Rješenje:
Dijagonalna matrica je kvadratna matrica čiji su elementi izvan glavne dijagonale
jednaki nuli, a skalarna matrica je dijagonalna matrica čiji su elementi na glavnoj
dijagonali medusobno jednaki. Prema tome, A je dijagonalna, a B skalarna (a
samim time √ i dijagonalna) matrica budući da su joj svi elementi na glavnoj dijagonali
jednaki − 3 2.
Zadatak 1.6. Koja je od sljedećih matrica nul-matrica, a koja jedinična matrica:

 
  1 0 0 0
0 0 0 0

1 0 0 0 0 0 0 1 0 0
A = 0 0 0 , B=
0
, C= , D= ?
0 1 0 0 0 0 0 0 1 0
0 0 0
0 0 0 1
Rješenje:
Nul-matrica je matrica čiji su svi elementi jednaki nuli, a jedinična matrica, oznaka
In , je skalarna matrica s jedinicama na glavnoj dijagonali. Stoga su u ovome zadatku
matrice A i C nul-matrice, dok je B jedinična matrica, odnosno B = I4 . Matrica D
nije niti nul-matrica (budući da joj nisu svi elementi jednaki nuli) niti jedinična (jer
nije kvadratna, pa stoga niti skalarna).
3
Zadatak 1.7. Koja je od sljedećih matrica simetrična, a koja antisimetrična:

 
  0 2 3 5  
sin π 2 8 0 0 1
−2 0 7 11
A =  ln e2 π √
 
13  , B =   , C = 0 −1 0 ?
 
4
−3 −7 0 13
8 13 3 −1 0 0
−5 −11 −13 0
Rješenje:
Kažemo da je An simetrična matrica ako za njene elemente vrijedi aij = aji za
sve i, j = 1,2, . . . , n. Slično, An nazivamo antisimetričnom matricom ako za njene
elemente vrijedi aij = −aji za sve i, j = 1,2, . . . , n.
Lako se može pokazati da antisimetrična matrica na glavnoj dijagonali ima sve
nule (pogledati Neralić, Šego (2013:5)).
Uočimo da je ln e2 = 2. Sada lako provjerimo da je A simetrična, B antisimetrična

matrica, a C niti simetrična niti antisimetrična matrica.
Zadatak 1.8. Kažemo da je An = [aij ] gornja (donja) trokutasta matrica ako je

aij = 0 čim je i > j (i < j). Ispisivanjem sljedećih matrica odredimo koja je gornja,
a koja donja trokutasta:
3
i za i ≤ j
a) G3 = [gij ] t.d. je gij =
0 za i > j,

i · j za i ≥ j
b) D4 = [dij ] t.d. je dij =
0 za i < j.
Rješenje:
 
  1 0 0 0
1 1 1 2 4 0 0
G = 0 8 8  , D=
3
.
6 9 0
0 0 27
4 8 12 16
Dakle, G je gornja trokutasta, a D donja trokutasta matrica. Primijetimo da su

svi elementi gornje trokutaste matrice ispod glavne dijagonale jednaki 0, dok su svi
elementi donje trokutaste matrice iznad glavne dijagonale jednaki 0.
Zadatak 1.9. Odredite parametar x ∈ R tako da je trag matrice A jednak 3, pri

čemu je  2 
x 0 8
A= 2  9 9 .
3 −4 −5x
4
Rješenje:
Trag kvadratne matrice A, u oznaci tr(A), jednak je zbroju elemenata na glavnoj
dijagonali te matrice. Dakle, trag matrice A iznosi tr(A) = x2 + 9 − 5x. S druge
strane, zadano je tr(A) = 3. Dakle, mora biti
x2 − 5x + 9 = 3 ⇔ x2 − 5x + 6 = 0.
Rješenja dobivene kvadratne jednadžbe su:

√ √
5 + 25 − 4 · 1 · 6 5+1 5 − 25 − 4 · 1 · 6 5−1
x1 = = , x2 = = .
2 2 2 2
Dakle, x1 = 3, x2 = 2.
Zadatak 1.10. Odredimo transponirane matrice matrica

 
1 2 3
2 3 8 6 7
A= i B = 4 5 6 .
4 3 2 1 0
7 8 9
Rješenje:
0
Transponiranu matricu ili transponat matrice Amn , u oznaci AT , At ili A , dobivamo
na način da u i−ti redak od AT napišemo i−ti stupac od A.
 
2 4  
3 3 1 4 7
AT =  T
 
8 2 , B = 2 5 8 .
  
6 1 3 6 9
7 0
Zadatak 1.11. Odredimo transponate matrica

 
2
R= 4 3 2 1 0 i S = 5 .

8
Rješenje:
Vektor-redak je matrica koja ima samo jedan redak, to jest to je matrica formata
1 × n. Vektor-stupac je matrica koja ima samo jedan stupac, to jest to je matrica
formata m × 1. U ovom zadatku matrica R je vektor-redak, a matrica S vektor-
stupac. Jasno je da je transponat vektor-retka vektor-stupac, a transponat vektor-
stupca vektor-redak. Dakle,
 
4
3
RT =  ST = 2 5 8 .
 
2 ,

1
0
5
Zadatak 1.12. Odredimo parametre x, y ∈ R tako da matrice A i B budu jednake,

ako je 2
x −1 0 1 0
A= , B= .
2y x+3 π 10
Rješenje:
Prije svega, primijetimo da su obje matrice istog formata 2 × 2, što znači da su
usporedive. Nadalje, mora biti:
√ √
x2 − 1 = 1 ⇒ x2 = 2 ⇒ x1 = − 2, x2 = 2
0=0
π
2y = π ⇒ y =
2
x + 3 = 10 ⇒ x = 7
√ √
Budući da ne može istovremeno biti x = 7 i x = 2 (ili x = 7 i x = − 2),
zaključujemo da traženi parametri ne postoje.
Zadatak 1.13. Odredimo realne brojeve a, b, c, d, e, f, x, y tako da matrica A bude

simetrična, a matrica B antisimetrična, pri čemu je
d a2 − 1 b2
   
0 x+1 y
A= b e c sin2 x + c cos2 x  , B =  −x 1 x − y .
2
a log 10c f −y x + y 0
Rješenje:
Najprije uočimo da su matrice A i B kvadratne. Da bi matrica A bila simetrična,
moraju biti ispunjena sljedeća tri uvjeta:
a2 − 1 = b, a2 = b2 , log 10c = c sin2 x + c cos2 x.
Primijetimo da d, e i f mogu biti bilo koji realni brojevi, jer na glavnoj dijagonali
simetrične matrice se može nalaziti bilo koji realan broj. Budući da je log 10c =
c log 10 = c · 1 = c, te c sin2 x + c cos2 x = c(sin2 x + cos2 x) = c · 1 = c za svaki
realan broj x, treći uvjet je ispunjen za svaki realan broj c. Dakle, trebamo pronaći
realne brojeve a i b koji zadovoljavaju prvi i drugi uvjet. Iz drugog uvjeta, nakon
korjenovanja, slijedi da je b = a ili b = −a. Dakle, imamo dva slučaja. U prvom
slučaju, ako je b = a, onda iz prvog uvjeta dobivamo kvadratnu jednadžbu
a2 − a − 1 = 0.
√ √
1− 5 1+ 5
Rješenja ove kvadratne jednadžbe su a1 = 2 i a2 = 2 . Dakle, mora biti a1 =
√ √ √ √
1− 5
2 , b1 = − 1−2 5 , c, d, e, f, x proizvoljni realni brojevi, ili a2 = 1+ 5
2 , b2 = − 1+2 5 ,
6
1.2. Operacije s matricama
c, d, e, f, x proizvoljni realni brojevi. U drugom slučaju, ako je b = −a, onda iz prvog

uvjeta dobivamo kvadratnu jednadžbu
a2 + a − 1 = 0.
√ √
−1− 5 −1+ 5
Rješenja ove kvadratne jednadžbe su a3 = 2 , i a4 = 2 . Dakle, mora biti
√ √ √
a3 = −1−2 5 , b3 = − −1−2 5 , c, d, e, f, x proizvoljni realni brojevi, ili a4 = −1+ 5
2 ,
√
b4 = − −1+2 5 , c, d, e, f, x proizvoljni realni brojevi.
Kod matrice B treba uočiti da na mjestu (2, 2) ima vrijednost 1, što je nemoguće
za antisimetrične matrice. Dakle, za bilo koje realne brojeve x i y matrica B nije
antisimetrična.
Zadatak 1.14. Zadane su matrice

 
1 2
1 2 −1 4 1 1 −1 0
A= , B= , C= , D= , E = 2 2 .
2 3 4 0 1 0 1 −2
3 3
Ako je moguće, izračunajmo

a) A + B, b) C − D, c) 5A, d) 3A − 5C,
e) 2C − 7B, f) A + B + C, g) D + E, h) 2A − 3C + 4D.
Rješenje:

1 2 −1 41−1 2+4 0 6
a) A+B = + = = ,
2 3 4 0 2+4 3+0 6 3

1 1 −1 0 1 − (−1) 1−0 2 1
b) C −D = − = = ,
1 0 1 −2 1−1 0 − (−2) 0 2

1 2 5·1 5·2 5 10
c) 5A = 5 · = = ,
2 3 5·2 5·3 10 15

1 2 1 1 −2 1
d) 3A − 5C = 3 · −5· = ,
2 3 1 0 1 9

1 1 −1 4 9 −26
e) 2C − 7B = 2 · −7· = ,
1 0 4 0 −26 0

0 6 1 1 1 7
f) A + B + C = (A + B) + C = + = ,
6 3 1 0 7 3
7
g) D + E nije definirano, budući da je D matrica formata 2 × 2, a E je matrica

formata 3 × 2,

−1 1 −4 0 −5 1
h) 2A − 3C + 4D = (2A − 3C) + 4D = + = .
1 6 4 −8 5 −2

1 0 0 5 −1 −2
Zadatak 1.15. Zadane su matrice A = ,B = ,C = .
0 3 6 0 0 −3
Napišimo linearnu kombinaciju matrica A, B i C ako su α, β i γ skalari koji množe
matrice A, B i C redom. Izračunajmo dobivenu linearnu kombinaciju za vrijednosti
α = 1, β = 2, γ = −1.
Rješenje:
Tražena linearna kombinacija je

1 0 0 5 −1 −2 α − γ 5β − 2γ
αA + βB + γC = α +β +γ = .
0 3 6 0 0 −3 6β 3α − 3γ
Primijetimo da je linearna kombinacija matrica A, B i C ponovno matrica formata

2 × 2. Za α = 1, β = 2 i γ = −1 dobivamo

1 − (−1) 5 · 2 − 2 · (−1) 2 12
A + 2B − C = = .
6·2 3 · 1 − 3 · (−1) 12 6
Zadatak 1.16. Napišimo matricu

C, ako
je moguće,
kao linearnu
kombinaciju
ma-
6 −3 1 0 9 −6
trica A i B, pri čemu je A = ,B= iC= .
4 5 4 −1 −4 13
Rješenje:
Neka su skalari α i β koeficijenti linearne kombinacije matrica A i B. Dakle, mora
vrijediti
αA + βB = C,

6 −3 1 0 9 −6
α +β = .
4 5 4 −1 −4 13
Odavde dobivamo četiri jednadžbe s dvije nepoznanice: 6α + β = 9, −3α = −6,
4α + 4β = −4 te 5α − β = 13. Iz prve dvije jednadžbe lako dobijemo da je α = 2
i β = −3. Uvrštavanjem, takoder lako, provjerimo da dobiveni α i β zadovolja-
vaju i preostale dvije jednadžbe. Stoga, matrica C se može prikazati kao linearna
kombinacija matrica A i B kao
2A − 3B = C.
8
Zadatak 1.17. Napišimo matricu

 F, ako je moguće,
 kao
 linearnu
 kombinaciju
 ma-
1 0 0 1 0 0
trica D i E, pri čemu je D =  1 0 , E =  0 1  i F =  1 1 .
0 1 1 0 0 0
Rješenje:
Neka su skalari α i β koeficijenti linearne kombinacije matrica D i E. Dakle, mora
vrijediti
αD + βE = F,
     
1 0 0 1 0 0
α 1 0  + β  0 1  =  1 1 .
0 1 1 0 0 0
Odavde dobivamo šest jednadžbi s dvije nepoznanice: α+0 = 0, 0+β = 0, α+0 = 1,
0 + β = 1, 0 + β = 0, i α + 0 = 0. Budući da ne može istovremeo biti α = 0 i α = 1,
odnosno β = 0 i β = 1, zaključujemo da je matricu F nemoguće prikazati kao
linearnu kombinaciju matrica D i E.
Zadatak 1.18. Napišimo matricu K, ako je moguće, kao linearnu kombinaciju ma-
trica M i N, pri čemu je

1 2 1 2 4 2 −3 −6 −3
M= ,N = iK= .
0 1 2 0 2 4 0 −3 −6
Rješenje:
Neka su skalari α i β koeficijenti linearne kombinacije matrica M i N. Dakle, mora
vrijediti
αM + βN = K,

1 2 1 2 4 2 −3 −6 −3
α +β = .
0 1 2 0 2 4 0 −3 −6
Odavde dobivamo pet jednadžbi s dvije nepoznanice: α + 2β = −3, 2α + 4β =
−6, α + 2β = −3, α + 2β = −3, 2α + 4β = −6. Primijetimo da se posljednje
četiri jednakosti mogu dobiti iz prve množenjem odredenim skalarom. To znači
da imamo parametarsko rješenje, odnosno da jednu nepoznanicu možemo izraziti
pomoću druge, a ta druga nepoznanica može poprimiti bilo koju realnu vrijednost.
Dakle, α = −3 − 2β, a β ∈ R je proizvoljan realan broj. Dakle, matrica K se može
prikazati kao linearna kombinacija matrica M i N :

1 2 1 2 4 2 −3 −6 −3
(−3 − 2β) +β = .
0 1 2 0 2 4 0 −3 −6
9

1 2
Zadatak 1.19. Napišimo konveksnu kombinaciju matrica A = i B =
3 4

−4 3
.
2 −1
Rješenje:
Neka su α i β skalari za koje vrijedi α, β ≥ 0 i α + β = 1. Uočimo da je β = 1 − α, te
0 ≤ α ≤ 1. Konveksna kombinacija matrica A i B je ponovno matrica istog formata
kao A i B, αA + βB, a dobije se na sljedeći način
αA + βB = αA + (1 − α)B =

1 2 −4 3 −4 + 5α 3−α
=α + (1 − α) = .
3 4 2 −1 2+α −1 + 5α
Zadatak 1.20. Izračunajmo skalarni umnožak AB vektor-retka A i vektor-stupca

B, pri čemu je
 
0
 1 
 
A= 1 2 1 2 1 , B=  0 .

 1 
0
Što predstavlja umnožak BA?
Rješenje:
AB = 1 · 0 + 2 · 1 + 1 · 0 + 2 · 1 + 1 · 0 = 4.
Uočimo da umnožak BA nije skalarni produkt, već matrica formata 5 × 5

   
0 0 0 0 0 0

 1 


 1 2 1 2 1 

BA =  0 · 1 2 1 2 1 = 0 0 0 0 0 .
   
 1   1 2 1 2 1 
0 0 0 0 0 0

 
0 1
−4 0 1
A = −1 0 i B= .
3 2 8
2 2
Izračunajmo matrice AB i BA.
10
Rješenje:
Primijetimo da je A3×2 , B2×3 . Zbog toga su dobro definirani traženi umnošci matrica
i vrijedi
   
0 · (−4) + 1 · 3 0·0+1·2 0·1+1·8 3 2 8
AB = (−1) · (−4) + 0 · 3 (−1) · 0 + 0 · 2 (−1) · 1 + 0 · 8 =  4 0 −1 ∈ M3 ,
2 · (−4) + 2 · 3 2·0+2·2 2·1+2·8 −2 4 18

−4 · 0 + 0 · (−1) + 1 · 2 −4 · 1 + 0 · 0 + 1 · 2 2 −2
BA = = ∈ M2 .
3 · 0 + 2 · (−1) + 8 · 2 3·1+2·0+8·2 14 19
Uočimo da ovaj zadatak dokazuje kako množenje matrica općenito nije komu-
tativno!

1 2 −1 4 2 2
A= ,B = ,C = 1 2 3 ,D = .
2 3 4 0 3 5
Izračunajmo AB, CB T , AD i DC.
Rješenje:

1 2 −1 4 2 7 4 8
AB = · = ,
2 3 4 0 3 −10 8 13
 
−1 4
CB T =

1 2 3 ·  4 0  = 13 13 ,
2 3

1 2 2 12
AD = · = ,
2 3 5 19

2 2 4 6
DC = · 1 2 3 = .
5 5 10 15
Zadatak 1.23. Izračunajmo vrijednost polinoma f (x) = x2 + 2x + 1 za matricu

1 2
A= .
3 4
11
Rješenje:
Za polinom p(x) = am xm + am−1 xm−1 + · · · + a1 x + a0 , a0 , a1 , . . . , am ∈ R, kva-
dratnu matricu A reda n i jediničnu matricu I reda n, izraz oblika p(A) = am Am +
am−1 Am−1 +· · ·+a1 A+a0 I, nazivamo matrični polinom m-tog stupnja. Primijetimo
da je p(A) kvadratna matrica reda n.
U dani polinom uvrstimo matricu A, to jest umjesto varijable x pišemo A. Dakle,
imamo

2 1 2 1 2 1 2 1 0 10 14
f (A) = A + 2A + I = · +2 + = .
3 4 3 4 3 4 0 1 21 31
Zadatak možemo riješiti i brže ukoliko uočimo da je f (x) = x2 + 2x + 1 = (x + 1)2 .

Tada je

2 2 2 2 10 14
f (A) = (A + I)2 = · = .
3 5 3 5 21 31
Zadatak 1.24. Zadani su polinomi p(x) = x3 +3x2 +3x+1 i q(x) = x3 −3x2 +3x−1.
Nadimo
 realne brojeve a, b i c takve da vrijedi p(A) = q(B), pri čemu je zadano
2a 0 0 a−1 0 0
A =  0 2b 0 iB= 0 b+1 0 .
0 0 2c + 1 0 0 2c + 3
Rješenje:
Prije svega, primijetimo da se dani polinomi mogu ekvivalentno zapisati kao p(x) =
(x + 1)3 i q(x) = (x − 1)3 . Dakle, vrijedi p(A) = (A + I)3 i q(B) = (B − I)3 , pri čemu
je I jedinična matrica reda 3. Stoga, moramo naći realne brojeve a, b i c takve da
vrijedi
p(A) = p(B) ⇔ (A + I)3 = (B − I)3 ⇔ A + I = B − I.
Dakle, mora vrijediti matrična jednakost
A − B = −2I,
odnosno
   
2a − (a − 1) 0 0 −2 0 0
 0 2b − (b + 1) 0  =  0 −2 0  .
0 0 2c + 1 − (2c + 3) 0 0 −2
Odavde lako slijedi da je a = −3, b = −1 a budući da je 2c + 1 − (2c + 3) = −2 za

sve realne brojeve c, to je c proizvoljan realan broj.
Zadatak 1.25. Nadimo skalarnu matricu A ∈ M3 koja zadovoljava matričnu jed-

nadžbu A3 + 3A2 + 3A = 342I, pri čemu je I ∈ M3 jedinična matrica.
12
Rješenje:
Dana matrična jednadžba ekvivalentna je matričnoj jednadžbi
A3 + 3A2 + 3A = 343I − I,
odnosno
A3 + 3A2 + 3A + I = 343I.
Korištenjem identiteta (a+b)3 = a3 +3a2 b+3ab2 +b3 , pri čemu su a, b ∈ R, dobivenu
matričnu jednadžbu možemo zapisati kao
(A + I)3 = (7I)3 ,
odakle slijedi A + I = 7I, odnosno A = 6I. Dakle, rješenje zadatka je matrica

 
6 0 0
A =  0 6 0 .
0 0 6
1 − 52

1 5 −1
Zadatak 1.26. Provjerimo da je za A = ,A = .
0 2 0 12
Rješenje:
Ako za kvadratnu matricu A postoji kvadratna matrica A−1 takva da je AA−1 =
A−1 A = I, tada matricu A−1 nazivamo inverz matrice A. Sada je lako provjeriti da
je
1 − 52

−1 1 5 1 0
A·A = · = = I,
0 2 0 12 0 1
1 − 25

1 5 1 0
A−1 · A = · = = I,
0 21 0 2 0 1
pa je A−1 inverz matrice A.
 
1 2 3
Zadatak 1.27. Provjerimo da je za matricu A =  0 1 2  inverz A−1 =
0 0 1
   
1 −2 1 1 0 0
 0 1 −2  . Takoder, provjerimo da je za matricu B =  2 1 0  inverz
0 0 1 3 2 1
 
1 0 0
B −1 =  −2 1 0  .
1 −2 1
13
Rješenje:
Nije teško provjeriti da je
     
1 2 3 1 −2 1 1 0 0
AA−1 =  0 1 2  ·  0 1 −2  =  0 1 0  ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
A−1 A = I,
     
1 0 0 1 0 0 1 0 0
BB −1 =  2 1 0  ·  −2 1 0  =  0 1 0  ,
3 2 1 1 −2 1 0 0 1
B −1 B = I.
Općenito vrijedi: Ako postoji, inverz gornje (donje) trokutaste matrice je takoder
gornja (donja) trokutasta matrica.
 
d1 0 0
Zadatak 1.28. Zadana je dijagonalna matrica D =  0 d2 0  , pri čemu su
0 0 d3
d1 , d2 i d3 realni brojevi različiti od nule. Nadimo, ako postoji, inverz D−1 .
Rješenje:
Budući da su d1 , d2 i d3 različiti od nule, dobro je definirana matrica
 1 
d1 0 0
1
A= 0 d2 0 .
1
0 0 d3
Nadalje, nije teško provjeriti da vrijedi
DA = I, AD = I,
pri čemi je I jedinična matrica reda 3. Dakle, zbog jedinstvenosti inverza, za-
ključujemo da je D−1 = A.
Općenito vrijedi: Ako postoji, inverz dijagonalne matrice je takoder dijagonalna
matrica koja na glavnoj dijagonali ima recipročne vrijednosti korespondentnih
dijagonalnih elemenata zadane dijagonalne matrice.
Zadatak 1.29. Riješimo matričnu jednadžbu AXB = C, pri čemu je

1 1 3 12
A= ,B= 1 4 ,C= .
3 1 5 20
14
Rješenje:
Budući da je A formata 2 × 2 i B formata 1 × 2, jasno je da matrica X mora
2 × 1, kako bi množenje matrica bilo dobro definirano. Stoga, neka je
biti formata

x1
X= . Imamo
x2

1 1 x1 3 12
· · 1 4 = ,
3 1 x2 5 20

x1 + x2 3 12
· 1 4 = ,
3x1 + x2 5 20

x1 + x2 4(x1 + x2 ) 3 12
= .
3x1 + x2 4(3x1 + x2 ) 5 20

1
Sada se lako izračuna x1 = 1 i x2 = 2. Dakle, X = .
2
Zadatak 1.30. Riješimo matričnu jednadžbu DXE = F , pri čemu je

     
1 3 0 11 1
D =  3  , E =  1 1  , F =  22 2 .
3 2 0 33 3
Rješenje:
Budući da je D formata 3 × 1 i E formata 3 × 2, jasno je da matrica X mora
biti formata
1 × 3, kako bi množenje matrica bilo dobro definirano. Dakle, neka je
X = x1 x2 x3 . Imamo
     
1 3 0 11 1
 2  · x1 x2 x3 ·  1 1  =  22 2  ,
3 2 0 33 3
   
3x1 + x2 + 2x3 x2 11 3
 6x1 + 2x2 + 4x3 2x2  =  22 2  .
9x1 + 3x2 + 6x3 3x2 33 1
Budući da ne može istovremeno biti x2 = 3 i 2x2 = 2, zaključujemo da dana matrična
jednadžba nema rješenja.
   
1 2 0 1
1
Zadatak 1.31. Zadane su matrice A =  2 1  , B = i C =  1 0 .
−1
1 3 0 1
Izračunajmo (A + C)T , AT + C T , (AT )T (AB)T i B T AT . Što možemo zaključiti?
15
Rješenje:
Nije teško provjeriti (provjerite za vježbu!) da je u ovom zadatku (A + C)T =
AT + C T , (AT )T = A, i (AB)T = B T AT .
Općenito vrijedi:
• (A + B)T = AT + B T ,
• (AT )T = A,
• (AB)T = B T AT ,
pri čemu su matrice A i B takve da su dobro definirane gore navedene operacije.
Zadatak 1.32. Neka je

2 3 1 0 1 −1 1 2
A= ,B= ,C= ,
0 −1 2 4 −1 2 3 −1

2 1 1
D= ,E= .
1 1 −1
Izračunajte sljedeće matrice, ukoliko su definirane:
a) A + B, b) A − D, c) 3B, d) DC, e) B T , f) AT C T ,
g) C + D, h) B − A, i) AB, j) CE, k) −D, l) (CE)T ,
m) B + C, n) D − C, o) CA, p) EC, q) (CA)T , r) E T C T .

Zadatak 1.33. Izračunajte AB i BA pri čemu je

1 2 −2 0
a) A = ,B= ,
3 4 1 3
T
b) A = 2 −3 4 11 3 , B = −1 2 5 0 4 .
Jesu li AB i BA istog formata? Jesu li te dvije matrice medusobno jednake? Što
možete zaključiti?
Zadatak 1.34. Odredite parametre x, y ∈ R tako da su matrice A i B komutativne
s obzirom na množenje, ako su

x 2y 1 0
A= , B= .
3 1 1 3
Zadatak 1.35. Odredite parametre y, z ∈ R takve da matrice A i B čine komuta-

tivni par s obzirom na množenje, ako je

2 1 1 1
A= , B= .
2 1 y z
16
Zadatak 1.36. Odredite parametre k, m ∈ R t.d. matrice K i M budu jednake,

ako je 2
k +1 k 2 −1
K= , M= .
−16 3m − 7 −16 5m + 6
Zadatak 1.37. Odredite parametre a, b ∈ R t.d. je 21 A + B = 14 C, ako je

2a 1 b 0 4 2
A= , B= , C= .
0 a 0 1 0 4
Zadatak 1.38. Odredite parametre a, b ∈ R takve da matrice A i B budu jednake

ako su

a+3 4 −2a 4
a) A = ,B= ,
1 2b 1 1+b
 
3 4
−2a 4 a
b) A = 1 2b , B =
  .
1 1+b a+b
0 a
Zadatak 1.39. Ispišite sve elemente matrice A tako da ona bude antisimetrična
 
· 2 · 6 ·
 · · 3 · 7
 
A = −4 ·
 · −9 · 
.
 · −5 · · 5
8 · 3 · ·
Zadatak 1.40. Odredite parametre x, y ∈ R takve da AB bude simetrična matrica,

pri čemu je
   
x y 0 −1 2 0
A =  2 0 4 , B =  3 0 −1 .
0 x 1 0 4 1
Zadatak 1.41. Izračunajte 2A + BAT ako su zadane matrice

   
0 2 −3 2 0 0
A = −2 0
 4 , B= 0
  2 0 .
3 −4 0 0 0 2
 
1 −2 4
Zadatak 1.42. Zadana je matrica A =  0 3 5  . Izračunajte A2 , tr(A), tr(A2 ).
0 0 4
Kojoj vrsti matrica pripada A?
17
 
1
 2 
Zadatak 1.43. Izračunajte AAT i AT A, ako je A = 
 3  . Što možete reći o

4
matricama AAT i AT A?
Zadatak 1.44. Riješite matrične jednadžbe AXB = C i XBA = C, ako je

1 2 0 0
A= , B= 1 3 , C= .
1 0 −2 −6
 
7 0 −7 −21
Zadatak 1.45. Pokažite da je matrica X =  −1 −1 0 3  rješenje ma-
−1 1 2 4
trične jednadžbe    
1 2 3 2 1 −1 −3
1 3 4 · X = 0 1 1 4 .
1 4 3 0 −1 −1 3
Zadatak 1.46. Za koje vrijednosti parametara a, b ∈ R je matrica AB antisime-
trična, ako su dane matrice
 
−a 1
a −2 0
A= , B = −2 1 ?
0 −b 1
8 −2
Zadatak 1.47. Odredite sve vrijednosti parametra a ∈ R tako da vrijedi tr(AB) =

0, pri čemu je  
−a 1
a −2 0
A= , B = −2 1  .
0 −a 1
8 −2
Zadatak 1.48. Odredite parametar b ∈ R tako da vrijedi A2 + BC T = 0, pri čemu
su dane matrice
4 2b 4 −4
A= , B= ,C = .
0 0 1 0
Zadatak 1.49. Odredite parametre a, b ∈ R tako da je AB simetrična matrica, ako
je    
a a 3 0 2 b
A =  2 3 1 , B =  b 0 b  .
1 a 3 0 b 0
Zadatak 1.50. Odredite parametre a, b ∈ R, tako da matrica D bude dijagonalna
 3 
b +1 0 0
D = 4a2 − 1 2 a − b .
0 −a + b 5
18
Zadatak 1.51. Odredite parametre a, b ∈ R tako da matrica

 
a + 2b 3a − b −a
A =  2b a −b 
−ab a − 2b 2a
bude simetrična.
Zadatak 1.52. Odredite parametre a, b ∈ R tako da matrica
 2 
a ab a
A= 1 a b 
a 2 1
bude antisimetrična.
Zadatak 1.53. Postoje li realni brojevi a i b za koje bi matrice
a + b2
   
1 a−b 4 1 2
B1 =  a + b 2 ab  i B2 =  4 2 3 
a 3 a 3 3 3
bile jednake? Ako postoje, odredite ih.

Zadatak 1.54. Odredite za koji parametar t ∈ R je trag matrice A jednak nuli:
 3 
t +2 0 1
A= t 1 −t  .
6t 2 −2
Zadatak 1.55. Za koji realni

 broj x je umnožak vektor-retka A i vektor-stupca B,
1
A = x4 x2 1 i B =  −2  , jednak nuli?

1
   
3a + 1 b 0 b b a
A=  a − 1 3b 2b  iB=  0 a2 a − b .
0 3a 1 a + b − 32 b−a
Odredite parametre a i b takve da je:

a) A + 2B gornja trokutasta matrica,
b) A + 2B donja trokutasta matrica.

Zadatak 1.57. Odredite sve matrice A n−tog reda za koje vrijedi tr(A) = tr(AT ).
19

 
1 0
2 −1 1 −1 1
X= ,Y = 2 2
  iZ= .
1 a 0 −1 1
0 2
Odredite parametar a ∈ R za koji je matrica A = XY + Z 2 dijagonalna.

Zadatak 1.59. Neka je A matrica formata 2 × 2 za koju vrijedi A2 = 0. Dokažite
da je tr(A) = 0.
Zadatak 1.60. Odredite sve matrice drugog reda koje s obzirom na množenje ko-
mutiraju s matricom
1 −2
A= .
1 3
Zadatak 1.61. Riješite matričnu jednadžbu AX − XB = C, ako je

1 2 2 1 1 −1
A= , B= , C= .
1 2 1 2 0 0
Zadatak 1.62. Odredite vrijednost polinoma P (x) = x4 + 2x2 − 3x − 8 za matricu

 
1 −2 1
A = 2 −3 1 .
1 −1 2
Zadatak 1.63. Nadite dijagonalnu matricu D formata 3 × 3 koja zadovoljava ma-

tričnu jednadžbu D2 + 2D + I = 4E11 + 16E22 + 9E33 , gdje matrica E11 na mjestu
(1, 1) ima jedinicu, E22 na mjestu (2, 2) ima jedinicu, te E33 na mjestu (3, 3) ima
jedinicu. Ostali elementi matrica E11 , E22 i E33 su nule.
Zadatak 1.64. Zadani su polinomi p(x) = x3 + 6x2 + 12x + 8 i q(x) = x3 − 9x2 +
27x − 27. Nadite
 realne brojeve a, b i c takve
 da vrijedi p(A) = q(B), pri čemu je
3a − 1 0 0 a+1 0 0
zadano A =  0 3b 0 iB= 0 b 0 .
0 0 3c + 3 0 0 c−2
1.3. Vektori
Elementi vektorskog prostora Rn jesu uredene n-torke realnih brojeva s definiranim

operacijama zbrajanja i množenja skalarom. Svakoj uredenoj n−torci odgovara
jedan i samo jedan n−komponentni vektor. Od ovoga mjesta pa nadalje, uko-
liko ne istaknemo drukčije, uredenu n−torku smatramo n−komponentnim vekto-
rom, odnosno preciznije, n−komponentnim vektor-stupcem (pogledati Neralić, Šego
(2013:40)).
20
1.3. Vektori
Uočimo da svakoj uredenoj n−torci (x1, x2 , . . . , xn ) ∈ Rn odgovara jedan i

samo jedan n−komponentni vektor-redak x1 x2 . . . xn ∈ M1n , odnosno
 
x1
T   x2 

n−komponentni vektor-stupac x1 x2 . . . xn =  .  ∈ Mn1 .
 .. 
xn
1.3.1. Skalarni umnožak, norma i udaljenost vektora
Zadatak 1.65. Nadimo skalarni umnožak vektora a i b, ako je

a) a = [a1 a2 ... an ]T , b = [b1 b2 ... bn ]T ,
b) a = [1 2 −1 0 5]T , b = [3 4 2 1 0]T .
Rješenje:
 
b1
 b2 
a) aT b = [a1 a2 ... an ]   = a1 b1 + a2 b2 + · · · + an bn ,
 
..
 . 
bn
 
3

 4 

b) aT b = [1 2 −1 0 5] 
 2  = 1 · 3 + 2 · 4 + (−1) · 2 + 0 · 1 + 5 · 0 = 9.

 1 
0
Zadatak 1.66. Maja je kupila 3 kg trešanja, 4 kg krušaka, 3 kg naranči i 5 kg

jabuka, dok je Zoran kupio 2 kg trešanja, 2 kg naranči, 4 kg jabuka, a kruške nije
kupio. Cijena 1 kg trešanja iznosi 0.75 eura, krušaka 0.60 eura, naranči 0.50 eura
i jabuka 0.40 eura. Neka je M = [mT mK mN mJ ]T vektor kupnje Maje, a
Z = [zT zK zN zJ ]T vektor kupnje Zorana, te P = [0.75 0.60 0.50 0.40]T
vektor cijena. Nadimo ukupni vektor kupnje Maje i Zorana, te izračunajmo koliko
su eura potrošili zajedno.
Rješenje:
M + Z = [3 4 3 5]T + [2 0 2 4]T = [5 4 5 9]T

P T (M + Z) = [0.75 0.60 0.50 0.40][5 4 5 9]T = 12.25 eura.
21
Zadatak 1.67. Odredimo vektor x = [−3 x2 x3 ]T koji je okomit na vektore

a = [4 3 6]T i b = [2 1 4]T .
Rješenje:
Budući da je vektor x okomit na vektore a i b, po definiciji okomitosti dva vektora
to znači da je njihov skalarni produkt jednak 0, pa stoga mora vrijediti
aT x = 0,
bT x = 0.
Raspisivanjem dobivamo sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice
4 · (−3) + 3x2 + 6x3 = 0

2 · (−3) + x2 + 4x3 = 0
Rješenje sustava je x2 = 2, x3 = 1. Dakle, traženi vektor je x = [−3 2 1]T .
Zadatak 1.68. Za vektor a = (a1 , a2 , . . . , an ) ∈ Rn definiramo L2 −normu (duljinu)

vektora, u oznaci k · k2 , formulom
q
kak2 = a21 + a22 + · · · + a2n .
√
Odredimo vektor x = (x1 , x2 , x3 ) ∈ R3 L2 −norme 14 koji je okomit na vektore
a = (4, 2, 2) i b = (3, 0, 2).
Rješenje: √
L2 norma vektora x jednaka je 14, pa stoga mora vrijediti
q √
x21 + x22 + x23 = 14 ⇔ x21 + x22 + x23 = 14.
Takoder, iz uvjeta okomitosti dobivamo sljedeće jednadžbe
0 = x · a = 4x1 + 2x2 + 2x3 ,
0 = x · b = 3x1 + 2x3 .
Dakle, imamo sustav s tri jednadžbe i tri nepoznanice. Prmijetimo da taj sustav nije
linearan, zbog prve jednadžbe koja u sebi ima kvadratne članove. Stoga je najbolje
iz treće i druge jednadžbe izraziti x1 i x2 pomoću x3 i potom ih uvrstiti u prvu
jednadžbu. Dakle, dobivamo x1 = − 2x33 i x2 = x33 . Uvrštavanjem u prvu jednadžbu
dobivamo
4x23 x23
+ + x23 = 14,
9 9
odakle slijedi x23 = 9, odnosno x3 = −3 ili x3 = 3. Konačno, imamo dva rješenja:
x = (−2, 1, 3) ili x = (2, −1, −3).
22
1.3. Vektori
Zadatak 1.69. Za vektore a, b ∈ Rn definiramo njihovu medusobnu d2 −udaljenost

formulom p
d2 (a, b) = (a1 − b1 )2 + (a2 − b2 )2 + · · · + (an − bn )2 .
Izračunajmo d2 −udaljenost vektora
a) a = (1, 1) i b = (4, 5),
b) x = (1, 0, 1, 0) i y = (1, 1, 1, 2).

Rješenje:
p √
a) d2 (a, b) = (1 − 4)2 + (1 − 5)2 = 32 + 42 = 5,
p √
b) d2 (x, y) = (1 − 1)2 + (0 − 1)2 + (1 − 1)2 + (0 − 2)2 = 5.
Zadatak 1.70. Za vektor a = (a1 , a2 , . . . , an ) ∈ Rn definiramo L1 −normu (duljinu)

vektora, u oznaci k · k1 , formulom
kak1 = |a1 | + |a2 | + · · · + |an |.
Odredimo kak1 i kbk1 pri čemu je a = (−4, 2, −2) i b = (3, 0, 2).

Rješenje:
kak1 = | − 4| + |2| + | − 2| = 4 + 2 + 2 = 8,
kbk2 = |3| + |0| + |2| = 5.
Zadatak 1.71. Za vektore a, b ∈ Rn definiramo njihovu medusobnu d1 −udaljenost

formulom
d1 (a, b) = |a1 − b1 | + |a2 − b2 | + · · · + |an − bn |.
Izračunajmo d1 −udaljenost vektora
a) a = (1, 1) i b = (4, 5),
b) x = (1, 0, 1, 0) i y = (1, 1, 1, 2).

Rješenje:
a) d1 (a, b) = |1 − 4| + |1 − 5| = | − 3| + | − 4| = 7,
b) d1 (x, y) = |1 − 1| + |0 − 1| + |1 − 1| + |0 + 2| = 1 + 2 = 3.
23
Zadatak 1.72. Za vektor a = (a1 , a2 , . . . , an ) ∈ Rn definiramo L∞ −normu (du-

ljinu) vektora, u oznaci k · k∞ , formulom
kak∞ = max{|ai | : i ∈ {1,2, . . . , n}}.
Odredimo kak∞ i kbk∞ pri čemu je a = (−4, 2, −2, 7, −8) i b = (3, 0, 2, −4, 9).
Rješenje:
kak∞ = max{| − 4|, |2|, | − 2|, |7|, | − 8|} = 8,

kbk∞ = max{|3|, |0|, |2|, | − 4|, |9|} = 9.
Zadatak 1.73. Za vektore a, b ∈ Rn definiramo njihovu medusobnu d∞ −udaljenost

formulom
d∞ (a, b) = max{|ai − bi | : i ∈ {1,2, . . . , n}}.
Izračunajmo d∞ −udaljenost vektora
a) a = (1, 1) i b = (4, 5),
b) x = (1, 0, 1, 0) i y = (1, 1, 1, 2).

Rješenje:
a) d∞ (a, b) = max{|1 − 4|, |1 − 5|} = 4,
b) d∞ (x, y) = max{|1 − 1|, |0 − 1|, |1 − 1|, |0 − 2|} = 2.
Zadatak 1.74. Odredimo parametar t ∈ R takav da je

a) d∞ (x, y) = 6 ako su x = (t, 2, 1), y = (1, 2t, t),
b) kxk∞ + d∞ (x, y) = 4 ako su x = (t, 1, −1), y = (t, 2, −2),
c) kyk1 + d1 (x, y) = 7 ako su x = (2t − 2, 2t − 2, 1), y = (t − 1, 2t − 2, 2).

Rješenje:
a) Mora biti max{|t − 1|, |2 − 2t|, |1 − t|} = 6, što je ekvivalentno s max{|t − 1|, 2|t −
1|, |t − 1|} = 6, odnosno 2|t − 1| = 6. Dakle, slijedi da je |t − 1| = 3 odnosno t = −2
ili t = 4.
b) Imamo max{|t|, |1|, | − 1|} + max{|t − t|, |1 − 2|, | − 1 + 2|} = 4, što je ekvivalentno
s max{|t|, 1} + 1 = 4, odnosno max{|t|, 1} = 3. Dakle, slijedi da mora biti |t| = 3,
odnosno t = −3 ili t = 3.
c) Mora biti |t − 1| + |2t − 2| + |2| + |(2t − 2) − (t − 1)| + |(2t − 2) − (2t − 2)| + |1 − 2| = 7,
odnosno 4|t − 1| = 4, odakle slijedi |t − 1| = 1, to jest t = 0 ili t = 2.
24
1.3. Vektori
Zadatak 1.75. Poduzeće proizvodi ručne satove, budilice i zidne satove. Neka je
k = [50 30 10]T vektor prodanih količina ručnih satova, budilica i zidnih satova
redom, c = [120 50 150]T vektor cijena u eurima jednog ručnog sata, jedne budi-
lice i jednog zidnog sata redom, i t = [20 10 25]T vektor troškova izrade jednog
ručnog sata, jedne budilice i jednog zidnog sata u eurima redom.
a) Izračunajte i interpretirajte skalarni produkt k T c.
b) Izračunajte i interpretirajte k T t.
c) Interpretirajte k T (c − t).
d) Je li poduzeće profitabilno s obzirom na zadane podatke?

aT b
Zadatak 1.76. Koeficijent konzistencije definira se formulom cos α = pri
kak2 kbk2
čemu je α kut izmedu ne-nul vektora a i b. Ako su zadani vektori a i b, izračunajte
normu kak2 i kbk2 , a zatim i kut što ga ta dva vektora zatvaraju, pri čemu je:
a) a = (1, 1, 1), b = (1, 0, 1),
b) a = (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9), b = (9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1).

Zadatak 1.77. Zadan je vektor x = [t − 1 2 t + 1]T . Za koji t ∈ R je kxk∞ = 3?
Zadatak 1.78. Zadan je vektor x = [t − 2 t−3 2]T . Za koji t ∈ R je kxk∞ = 2?
Zadatak 1.79. Zadani su vektori x = [t + 3 2 − 3]T i y = [t + 3 3 − 1]T .
Odredite t ∈ R za koji je kxk∞ + kyk∞ = 6.
Zadatak 1.80. Zadani su vektori
     
a a 0
x = 1 ,
 y = b ,
 z = b .

4 a 1
Odredite a, b ∈ R tako da su x i y, te x i z okomiti vektori.

Zadatak 1.81. Ispišite skalarnu matricu A = [aij ] trećeg reda za koju je a33 = x,
x ∈ R, te ako su dani vektori p = [3 2 1]T i e = [1 1 1]T , izračunajte parametar
x takav da je pT Ae = 24.
1.3.2. Linearna ovisnost i neovisnost vektora
U nastavku koristimo pojmove linearna kombinacija te linearna neovisnost (nezavis-

nost) vektora. Definicije ovih pojmova mogu se pogledati u Neralić, Šego (2013:50–
54).
25
Zadatak 1.82. Dani su vektori
x = [1 2 2]T , y = [0 0 12]T i z = [−2 4 − 3]T .
Izračunajmo linearnu kombinaciju x − 14 y + 2z.

Rješenje:
1 1
x − y + 2z = [1 2 2]T − · [0 0 12]T + 2 · [−2 4 − 3]T =
4 4
= [1 2 2]T − [0 0 3]T + [−4 8 − 6]T = [−3 10 − 7]T .
Zadatak 1.83. Ako je dana linearna kombinacija 3 · (a, −3, −4) + 5 · (−1, b, 3) =
(4, 1, c), odredimo realne parametre a, b, c.
Rješenje:
Zbrajanjem korespondentnih komponenti, dobivamo
(3a, −9, −12) + (−5, 5b, 15) = (4, 1, c),
(3a − 5, −9 + 5b, 3) = (4, 1, c),

odakle slijedi a = 3, b = 2 i c = 3.
Zadatak 1.84. Izrazimo vektor (4, −11) kao linearnu kombinaciju vektora (2, −1)
i (1, 4).
Rješenje:
Neka su α i β realni brojevi, odnosno koeficijenti linearne kombinacije vektora (2, −1)
i (1, 4), koje trebamo odrediti:
α · (2, −1) + β · (1,4) = (4, −11),

(2α, −α) + (β, 4β) = (4, −11),
(2α + β, −α + 4β) = (4, −11).
Izjednačavanjem odgovarajućih komponenti, dobivamo sustav jednadžbi
2α + β = 4
−α + 4β = −11,
odakle slijedi α = 3, β = −2. Dakle, vektor (4, −11) se može prikazati kao linearna
kombinacija vektora (2, −1) i (1, 4) na sljedeći način:
3 · (2, −1) − 2 · (1, 4) = (4, −11).
26
1.3. Vektori
Zadatak 1.85. Ako je moguće, prikažimo vektor (1, 1, 1) kao linearnu kombinaciju
vektora (1, 1, 0) i (1, 0, 1).
Rješenje:
Dakle, pitamo se postoje li realni brojevi α i β takvi da vrijedi
α(1, 1, 0) + β(1, 0, 1) = (1, 1, 1).
Iz gornje jednakosti dobivamo tri jednadžbe s dvije nepoznanice: α + β = 1, α = 1 i

β = 1. Zbog α = 1 i β = 1 očito ne može biti α + β = 1, pa stoga zaključujemo da ne
postoje traženi α i β, odnosno da se vektor (1, 1, 1) ne može prikazati kao linearna
kombinacija vektora (1, 1, 0) i (1, 0, 1).
Zadatak 1.86. Ako je moguće, prikažimo vektor (1, 2, 3) kao linearnu kombinaciju
vektora (1, 0, 0), (1, 1, 0) i (1, 1, 1).
Rješenje:
Dakle, pitamo se postoje li realni brojevi α, β i γ takvi da vrijedi
α(1, 0, 0) + β(1, 1, 0) + γ(1, 1, 1) = (1, 2, 3).
Iz gornje jednakosti dobivamo tri jednadžbe s tri nepoznanice
α+β+γ =1
β+γ =2
γ=3
Nije teško vidjeti da su rješenja α = −1, β = −1 i γ = 3. Dakle, moguće je vektor

(1, 2, 3) prikazati kao linearnu kombinaciju preostala tri vektora, odnosno vrijedi
−1 · (1, 0, 0) − 1 · (1, 1, 0) + 3 · (1, 1, 1) = (1, 2, 3).
Zadatak 1.87. Ispitajmo jesu li vektori x, y i z linearno ovisni ili neovisni, pri čemu
je      
6 0 0
2 5 0
x= 3 , y = −3 , z =  7  .
    
4 1 −2
Rješenje:
Neka su α, β, γ ∈ R. Promotrimo relaciju
αx + βy + γz = 0,
27
       
6 0 0 0
2 5  0  0
α
3 + β −3 + γ  7  = 0 .
      
4 1 −2 0
Zbrajanjem i izjednačavanjem korespondentnih komponenti, dobivamo sustav od 4
jednadžbe s 3 nepoznanice:
6α = 0
2α + 5β = 0
3α − 3β + 7γ = 0
4α + β − 2γ = 0
Rješenje sustava je trivijalno, α = β = γ = 0, i jedinstveno, što povlači da su zadani

vektori linearno nezavisni.
je      
1 1 2
1 0 1
x= 1 , y = 1 , z = 2 .
    
1 0 1
Rješenje:
αx + βy + γz = 0,
       
1 1 2 0
1 0 1 0
1 + β 1 + γ 2 = 0 .
α       
1 0 1 0
α + β + 2γ = 0
α + γ = 0
α + β + 2γ = 0
α + γ = 0
Nije teško vidjeti da je rješenje sustava α = β = −γ, gdje je γ proizvoljan realan

broj. To konkretno znači da za γ 6= 0 imamo netrivijalnu linearnu kombinaciju
vektora x, y, z koja je jednaka nul vektoru. Dakle, zaključujemo da vektori x, y i z
nisu linearno nezavisni, to jest oni su linearno zavisni.
28
1.3. Vektori
je
     
1 3 −6
0
, y =  0 , z =  0 .
   
x= −1 −3  6 
2 6 −12
Rješenje:
αx + βy + γz = 0,
       
1 3 −6 0
0 0  0  0
−1 + β −3 + γ  6  = 0 .
α       
2 6 −12 0
α + 3β − 6γ = 0
− α − 3β + 6γ = 0
2α + 6β − 12γ = 0
Nije teško vidjeti da je rješenje sustava α = −3β + 6γ, gdje su β i γ proizvoljni

realni brojevi. To konkretno znači da za β 6= 0 i γ 6= 0 imamo netrivijalnu linearnu
kombinaciju vektora x, y, z koja je jednaka nul vektoru. Dakle, zaključujemo da
vektori x, y i z nisu linearno nezavisni, to jest oni su linearno zavisni.
je
     
1 0 0
x = 0 , y = 1 , z = −2 .
    
0 −4 8
Rješenje:
αx + βy + γz = 0,
       
1 0 0 0
α 0 + β  1  + γ −2 = 0 .
0 −4 8 0
29

α = 0
β − 2γ = 0
− 4β + 8γ = 0
Nije teško vidjeti da je rješenje sustava α = 0, β = 2γ, gdje je γ proizvoljan realan
broj. To konkretno znači da za γ 6= 0 imamo netrivijalnu linearnu kombinaciju
vektora x, y, z koja je jednaka nul vektoru. Dakle, zaključujemo da su vektori x, y i
z linearno zavisni.
Zadatak 1.91. Odredite parametre x, y ∈ R tako da vektor U bude linearna kom-

binacija vektora V i Z sa skalarima 2 i −1, pri čemu su
     
1 x 0
U = 2 , V =  1  , Z =  y  .
3 1 −1
Zadatak 1.92. Koji je od sljedećih podskupova od R2 , odnosno R3 , odnosno R4 ,

linearno nezavisan skup vektora:
a) {(2, 1), (1, 2)}, b) {(2, 1), (−4, −2)},
c) {(1, 1, 0), (0, 1, 1)}, d) {(1, 1, 0), (0, 1, 1), (1, 0, 1)},
e) {(1, 0, 1, 0), (1, 0, 0, 1), (0, 0, 1, 1)},
f) {(1, 0, 1, 0), (1, 0, −1, 0), (1, 0, 0, 0)}?
 
1
 0 
Zadatak 1.93. Ako je moguće, prikažite vektor 
 0  kao linearnu kombinaciju

0

  
2 2
 1   1 
vektora 
 0 i
  .
 1 
0 0
     
1 1 2
Zadatak 1.94. Jesu li vektori A1 =  1 , A2 =  2  i A3 =  −1  linearno
1 3 1
zavisni?
Zadatak 1.95. Ispitajte linearnu zavisnost vektora
       
1 1 1 1
1 1 1 0
 ,  ,  ,  .
1 1 0 0
1 0 0 0
30
1.3. Vektori
Zadatak 1.96. Ispitajte linearnu zavisnost vektora

     
0 1 2
a) X1 =  3 , X2 =  4 , X3 =  5 ,
6 7 8

2 −8 −6
b) A = ,B= ,C= .
3 5 8
Zadatak 1.97. Je li moguće neki od vektora
     
1 −1 2
X = −2 , Y = 0  ,
   Z = −2 ,
1 −2 3
prikazati kao linearnu kombinaciju preostalih?
1.3.3. Baza vektorskog prostora
Neka je dan skup vektora E = {e1 , e2 , . . . , em }, pri čemu su vektori ei ,i ∈ {1,2, . . . m},
vektori iz prostora Rn . Kaže se da skup E, ili jednostavno vektori e1 , . . . , em , raza-
pinju ili generiraju prostor Rn ako se svaki vektor iz Rn može prikazati kao linearna
kombinacija vektora e1 , . . . , em .
Zadatak 1.98. Ispitajmo razapinju li vektori (1, 1, 1), (1, 1, 0), (1, 0, 0) prostor R3 .
Rješenje:
Ako dani vektori razapinju R3 , to onda znači da za proizvoljan vektor (x1 , x2 , x3 ) iz
R3 postoje skalari α, β i γ tako da je
α(1, 1, 1) + β(1, 1, 0) + γ(1, 0, 0) = (x1 , x2 , x3 ).
Iz gornje jednakosti dobivamo sustav s tri jednadžbe i tri nepoznanice
α + β + γ = x1
α + β = x2 .
α = x3
Primijetimo ovdje da su x1 , x2 , x3 poznati realni brojevi. Nije teško vidjeti da je

rješenje prethodnog sustava α = x3 , β = x2 − x3 i γ = x1 − x2 . Dakle, svaki se
vektor (x1 , x2 , x3 ) ∈ R3 može prikazati kao linearna kombinacija vektora (1, 1, 1),
(1, 1, 0), (1, 0, 0) na način
x3 (1, 1, 1) + (x2 − x3 )(1, 1, 0) + (x1 − x2 )(1, 0, 0) = (x1 , x2 , x3 ).
Dakle, vektori (1, 1, 1), (1, 1, 0), (1, 0, 0) razapinju prostor R3 .
31
Zadatak 1.99. Ispitajmo razapinju li vektori (1, 1, 0), (2, 2, 0), (0, 0, 1) prostor R3 .
Rješenje:
Ako dani vektori razapinju R3 , to onda znači da za proizvoljan vektor (x1 , x2 , x3 ) iz
R3 postoje skalari α, β i γ tako da je
α(1, 1, 0) + β(2, 2, 0) + γ(0, 0, 1) = (x1 , x2 , x3 ).
Iz gornje jednakosti dobivamo sustav s tri jednadžbe i tri nepoznanice
α + 2β = x1
α + 2β = x2 .
γ = x3
Primijetimo da, ukoliko je primjerice, x1 = 5 i x2 = 6, gornji sustav nema rješenja!

To znači da se proizvoljni vektor iz R3 ne može prikazati kao linearna kombinacija
zadanih vektora, to jest vektori (1, 1, 0), (2, 2, 0), (0, 0, 1) ne razapinju prostor R3 .
Kaže se da je neki podskup prostora Rn baza za prostor Rn ako je taj podskup skup
vektora iz Rn koji su linearno nezavisni i razapinju prostor Rn . Dimenzija prostora
Rn je broj vektora bilo koje baze prostora Rn . Konkretno, dimenzija prostora Rn
jednaka je n, ili skraćeno dim(Rn ) = n. Može se pokazati da je svaki skup od n
linearno nezavisnih vektora iz Rn ujedno i baza prostora Rn . Dakle, skup od n + 1
i više vektora n−dimenzionalnog prostora ne može biti linearno nezavisan. S druge
strane, skup od n−1 i manje vektora n−dimenzionalnog prostora ne može razapinjati
taj n−dimenzionalni prostor.
Zadatak 1.100. Pokažimo da vektori a = (1, 1, 0), b = (0, 1, 1), c = (1, 0, 1) čine
bazu prostora R3 , a potom prikažimo vektor x = (3, 4, 5) u toj bazi.
Rješenje:
Budući da treba pokazati da tri vektora iz R3 čine bazu u R3 , dovoljno je provjeriti
da su dani vektori linearno nezavisni. Iz relacije
αa + βb + γc = 0,
to jest
α(1, 1, 0) + β(0, 1, 1) + γ(1, 0, 1) = (0, 0, 0)
dobivamo sustav od tri jednadžbe s tri nepoznanice koji ima jedinstveno trivijalno
rješenje α = β = γ = 0. Dakle, vektori a, b i c su linearno nezavisni, odnosno čine
bazu prostora R3 . Nadalje, iz relacije
αa + βb + γc = x,
to jest
α(1, 1, 0) + β(0, 1, 1) + γ(1, 0, 1) = (3, 4, 5)
32
1.3. Vektori
dobivamo sustav od tri jednadžbe s tri nepoznanice čije je rješenje α = 1, β = 3, γ =

2. Dakle,
x = 1 · (1, 1, 0) + 3 · (0, 1, 1) + 2 · (1, 0, 1),
odnosno, vektor x u bazi {a, b, c} ima zapis x = (1, 3, 2).
Zadatak 1.101. Odredimo parametar t ∈ R tako da vektori (2, 16, 2), (t, −2, 1) i
(0, 8, 2) čine bazu prostora R3 .
Rješenje:
Dana su tri vektora u trodimnezionalnom prostoru, stoga je dovoljno provjeriti za
koje vrijednosti parametra t će zadani vektori biti linearno nezavisni. Neka su α, β
i γ skalari tako da je
α(2, 16, 2) + β(t, −2,1) + γ(0,8, 2) = (0, 0, 0).
Želimo pronaći sve one vrijednosti od t tako da α, β i γ budu jednaki nuli. Dobivamo
sustav jednadžbi
2α + tβ = 0
16α − 2β + 8γ = 0 .
2α + β + 2γ = 0
Množenjem zadnje jednadžbe s −4 i zbrajanjem s drugom jednadžbom, dobivamo
3
4α − 3β = 0, to jest α = 4 β, odakle uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo
3 3
2 + t β = 0. Dakle, da bi β bila jednaka nuli, mora biti t 6
= − 2 (u suprotnom, da
3
je t = − 2 , β bi mogao biti prozvoljan realan broj).
Ispitivanje linearne nezavisnosti odredenog skupa vektora vršit ćemo na efikas-

niji način bilo pomoću ranga ili bilo pomoću determinante matrice, koje ćemo
nešto kasnije definirati.
Zadatak 1.102. Ispitajte formiraju li vektori b1 = (0, 1, 0, 1), b2 = (1, 0, 1, 0), b3 =

(4, 0, 0, 1), b4 = (2, 0, 0, 0) bazu u prostoru R4 .
Zadatak 1.103. Provjerite čini li skup vektora S = {a, b} bazu u R3 ako su a =
(1, 0, 0), b = (0, −2, 0).
Zadatak 1.104. Provjerite čini li skup vektora S = {a, b, c} bazu u R3 ako su
a = (1, 2, 3), b = (2, 3, 1), c = (3, 1, 2).
Zadatak 1.105. Koji od sljedećih skupova čine bazu u R2 :
a) {(1, 1),(-2, -2)}, b) {(1, 1),(2, -2)},
c) {(1, -1),(-2, 2)}, d) {(1, -1),(1, 0)}?
33
Zadatak 1.106. Koji od sljedećih skupova čine bazu u R3 :

a) {(1, 1, 1),(1, 2, 1)}, b) {(1, 1, 1),(1, 2, 1),(1, 0, 1)},
c) {(6, 3, 9),(5, 2, 8),(4, 1, 7)}, d) {(1, 1, 1),(1, 2, 1),(1, 0, 0)},
e) {(1, 1, 1),(1, 2, 1),(1, 0, 0),(0, 1, 0)}?
Zadatak 1.107. Odredite parametar t ∈ R takav da vektori B1 , B2 , B3 , i B4 tvore
bazu prostora M41 , pri čemu je
       
−3 −3 0 −t
0  t  0 0
B1 = 
 t  , B2 =  1  , B3 =  t  , B4 =  1  .
      
0 0 2 0
Zadatak 1.108. Za koju vrijednost realnog parametra t su vektori
     
1 t 0
8 , −2 , 4
1 1 1
linearno nezavisni?
Zadatak 1.109. Odredite parametar t ∈ R takav da vektori
a) x = (0, 2, 0), y = (−1, 0, t), z = (2, 0, 1) budu linearno nezavisni,
     
0 0 13
b) A1 =  −11 , A2 =  11  i A3 =  t3 − 1  budu linearno zavisni,
8 −17 t+1
     
1 t 1
c) A1 = t , A2 = 1 i A3 = 1  budu linearno zavisni.
    
1 1 t
Zadatak 1.110. Prikažite vektor w = (1, 4, 5) kao linearnu kombinaciju vektora
x = (2, 5, 7), y = (3, 0, 6) i z = (0, 1, 0).
Zadatak 1.111. Ispitajte jesu li vektori
     
0 3 1
a1 = 1 , a2 = 1 , a3 = 0
2 5 1
linearno nezavisni. Ako nisu, prikažite neki od tih vektora kao linearnu kombinaciju
preostalih.
Zadatak 1.112. Dana su tri linearno nezavisna vektora a, b, c u prostoru R2015 .
a) Jesu li vektori a − 2b, b − c, i a − 2c linearno nezavisni?
b) Neka je d = 4a − b − c. Je li moguće pronaći skalare x, y, z takve da je
x(a − b) + y(b − c) + z(a − c) = d ?
34
1.4. Rang matrice
1.4. Rang matrice
Rang matrice A, u oznaci r(A), jednak je maksimalnom broju linearno nezavisnih

redaka (linearno nezavisnih stupaca) matrice A.
Ako je A ∈ Mmn , tada za rang matrice A vrijedi r(A) ≤ min{m, n}. Štoviše, ako
A nije nul-matrica, onda vrijedi 1 ≤ r(A) ≤ min{m, n}.
Uočimo: r(A) = 0 ako i samo ako je matrica A jednaka nul-matrici!
Može se pokazati da je kvadratna matrica A regularna ako i samo ako su joj stupci
(reci) linearno nezavisni, odnosno ako i samo ako je r(A) maksimalan.
Nadalje, kvadratna matrica je singularna ako i samo ako su joj stupci (reci) linearno
zavisni, odnosno ako i samo ako r(A) nije maksimalan.
Takoder, kvadratna matrica A je regularna ako i samo ako A ima inverz A−1 .
 
2 1 1 0
 1 2 −1 −3 
Zadatak 1.113. Odredimo rang matrice A =   0 1 −1 −2  .

1 3 −2 −5
Rješenje:
   
2 1 1 0 I↔II 1 2 −1 −3
1 2 −1 −3 2 1 1 0 I·(−2)+II
A=  ∼  ∼
0 1 −1 −2 0 1 −1 −2
1 3 −2 −5 1 3 −2 −5 I·(−1)+IV
   
1 2 −1 −3 1 2 −1 −3 II·(−2)+I
0 −3 3 6 /·(− 31 ) 0 1 −1 −2
∼ 
0 1 −1 −2 ∼  ∼
0 1 −1 −2 II·(−1)+III
0 1 −1 −2 0 1 −1 −2 II·(−1)+IV
     
1 0 1 1 1 0 0 0 1 0 0 0
0 1 −1 −2 0 1 −1 −2 0 1 0 0
∼
0
∼ ∼ 
0 0 0  0 0 0 0  0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
Rang posljednje matrice je očito jednak 2, a do te smo matrice došli počevši od
matrice A konačnim nizom elementarnih transformacija nad recima (stupcima) koje
ne mijenjaju rang matrice, pa stoga i matrica A ima rang 2. Dakle, r(A) = 2.

1 1 1 1
Zadatak 1.114. Odredimo rang matrice A =  2 1 1 1  .
3 2 1 1
35
Rješenje:
   
1 1 1 1 1 1 1 1
A = 2 1 1 1 I·(−2)+II ∼ 0 −1 −1 −1 II·(−1)+III ∼
3 2 1 1 I·(−3)+III 0 −1 −2 −2
 
1 1 1 1
∼ 0 −1 −1 −1
0 0 −1 −1
Odavde zaključujemo da je r(A) = 3.
 
1 1 1 1
 2 1 1 1 
Zadatak 1.115. Ispitajmo je li matrica A = 
 3
 regularna.
2 1 1 
4 3 2 1
Rješenje:
   
1 1 1 1 1 1 1 1
2 1 1 1
I·(−2)+II 0 −1 −1 −1
A=
3
 ∼
0 −1 −2 −2 II·(−1)+III ∼

2 1 1
I·(−3)+III
4 3 2 1
I·(−4)+IV 0 −1 −2 −3 II·(−1)+IV
   
1 1 1 1 1 1 1 1
0 −1 −1 −1 0 −1 −1 −1
∼
0 0 −1 −1
 ∼
0 0 −1 −1

0 0 −1 −2 III·(−1)+IV 0 0 0 −1
Dakle, r(A) = 4, to jest matrica A ima puni (maksimalan) rang, pa je stoga regu-
larna.
Zadatak 1.116. Odredimo parametar t ∈ R takav da matrica A ima maksimalan

rang, ako je  
1 −2 0 3 −2
A = −2 1 3 −1 3  .
t t 3 2 −t
Rješenje:
   
1 −2 0 3 −2 1 −2 0 3 −2
A = −2 1 3 −1 3  I·2+II ∼ 0 −3 3 5 −1 ∼
t t 3 2 −t I·(−t)+III 0 3t 3 2 − 3t t II·t+III
 
1 −2 0 3 −2
∼ 0 −3 3 5 −1
0 0 3 + 3t 2 + 2t 0
36
1.4. Rang matrice
Budući da izrazi 3 + 3t i 2 + 2t postižu vrijednost 0 ako i samo ako je t = −1, očito

matrica A ima maksimalan rang, odnosno r(A) = 3, ako i samo ako je t ∈ R \ {−1}.
Zadatak 1.117. Zadani su vektori
A1 = (a11 , a12 , . . . , a1n ), A2 = (a21 , a22 , . . . , a2n ), . . . , An = (an1 , an2 , . . . , ann ) ∈ Rn .
Koristeći rang, odredimo čine li dani vektori bazu prostora Rn .
Rješenje:
Budući da je zadano n vektora u n−dimenzionalnom prostoru Rn , dovoljno je ispitati
jesu li dani vektori linearno nezavisni kako bismo odredili čine li oni bazu u Rn . U tu
svrhu definiramo matricu M tako da u prvi stupac matrice M zapišemo vektor A1 ,
u drugi stupac vektor A2 , i tako redom do n−tog stupca u kojeg zapišemo vektor
An :
 
a11 a21 · · · an1
 a12 a22 · · · an2 
M = [A1 A2 . . . An ] =  . ..  .
 
.. ..
 .. . . . 
a1n a2n · · · ann
Sada odredimo rang matrice r(M ). Da bismo to uradili, jasno je da moramo imati
zadane vektore A1 , . . . , An s konkretnim komponetama. Konačno, ukoliko ustano-
vimo da je M punog ranga, odnosno r(M ) = n, zadani vektori su linearno nezavisni
i čine bazu u Rn . U suprotnome, ako M nije punog ranga, to jest r(M ) < n, dani
vektori su linearno zavisni i ne čine bazu u Rn .
Zadatak 1.118. Provjerimo čini li skup vektora {a, b, c} bazu u R3 , pri čemu su
a = (2, 1, 1), b = (1, 3, 2), c = (1, 0, 1).
Rješenje:
     
2 1 1 I↔II 1 3 0 1 3 0
M = a b c = 1 3 0 ∼ 2 1 1 ∼ 0 −5 1 II↔III
1 2 1 1 2 1 I·(−1)+III 0 −1 1
   
1 3 0 1 3 0
∼ 0 −1 1 ∼ 0 −1 1 
0 −5 1 II·(−5)+III 0 0 −4
Dakle, r(M ) = 3, pa dani vektori čine bazu prostora R3 .
Zadatak 1.119. Odredimo parametar t ∈ R tako da vektori (1, 1, t), (t, 1, 1) i (1, t, 1)
budu linearno nezavisni.
37
Rješenje:  
1 t 1
Zadatak se svodi na odredivanje ranga matrice M =  1 1 t  u ovisnosti o t.
t 1 1
   
1 t 1 1 t 1
M = a b c = 1 1 t  I·(−1)+II ∼ 0 1 − t t − 1
t 1 1 I·(−t)+III 0 1 − t2 1 − t
Imamo sada dva slučaja. Ako je t = 1, onda, nakon uvrštavanja

 t = 1 u posljednju
1 1 1
matricu, nije teško provjeriti da je M ekvivalentna matrici  0 0 0  . Dakle, u
0 0 0
ovom slučaju je r(M ) = 1. U drugom slučaju, ako je t 6= 1, onda drugi i treći redak
posljednje matrice možemo podijeliti s t − 1, pa matrica M postaje ekvivalentna
matrici
   
1 t 1 1 t 1
0 −1 1 ∼ 0 −1 1 
0 −1 − t −1 II·(−1−t)+III 0 0 −2 − t
Dakle, za t = −2 je r(M ) = 2, a za t 6= −2 je r(M ) = 3.
Konačno zaključujemo, vektori (1, 1, t), (t, 1, 1), (1, t, 1) će biti linearno nezavisni ako
i samo ako je t 6= 1 i t 6= −2.
Zadatak 1.120. Ispitajmo linearnu nezavisnost vektora a = (1, 1, 1), b = (1, 1, 0),
c = (2, 2, 0), d = (3, 3, 1). Razapinju li ovi vektori prostor R3 ?
Rješenje:
Uočimo, prije svega, da je zadano četiri vektora u trodimenzionalnome prostoru R3 ,
pa su stoga dani vektori linearno zavisni. Ispitajmo razapinju li dani vektori prostor
R3 :
   
1 1 2 3 1 1 2 3
M = a b c d = 1 1 2 3 I·(−1)+II ∼ 0 0 0 0  II↔III ∼
1 0 0 1 I·(−1)+III 0 −1 −2 −2
 
1 1 2 3
∼ 0 −1 −2 −2
0 0 0 0
Dakle, r(M ) = 2 što znači da su samo dva vektora od zadanih četiri, {a, b, c, d},
linearno nezavisni, a da bi neki skup vektora razapinjao prostor R3 mora ih biti
minimalno 3 = dim(R3 ) linearno nezavisna. Stoga vektori a, b, c, i d ne razapinju
prostor R3 .
38
1.4. Rang matrice
Zadatak 1.121. Odredite rang sljedećih matrica

2 −4 2 −4 2
a) , b) ,
−1 2 −1 2 1
 
  1 6 −7 3 5
1 6 −7 3  1 9 −6 4 9 
c)  1 9 −6 4  , d)  1 3 −8 4 2
,

1 3 −8 4
2 15 −13 11 16
 
1 6 −7 3 1
1 4
e)  1 9 −6 4 2 ,  f) ,
2 1
1 3 −8 4 5
 
2 1
1 4 3
g) , h)  1 4  ,
2 1 0
0 3
   
1 4 3 1 4 3
i)  2 1 0  , j)  2 1 0  .
1 1 1 0 7 6
Zadatak 1.122. Odredite rang sljedećih matrica
     
1 0 1 2 2 0 2 1 0 1
a) A =  2 1 3 1  , b) B =  1 −2 −1  , c) C =  √5 0 √5  .
1 2 3 3 0 3 3 3 0 3
Zadatak 1.123. Odredite rang matrice M , ako je
   
2 3 5 −1 −2 0 6
a) M =  0 0 1 0  , b) M =  0 2 4  .
1 1 2 1 4 6 0
Zadatak 1.124. Odredite parametre a, b ∈ R takve da je rang matrice r(A) = 2,
ako je  
2 6 −3 −4
A= 1 3 1 −2 .
a b 6 −2
Zadatak 1.125. Razapinje li skup vektora {a, b, c, d} prostor R3 , ako su a = (1, 0, 1),
b = (2, 1, 0), c = (0, 0, 1), d = (−1, 0, 0)? Je li zadani skup vektora baza prostora
R3 ?
Zadatak 1.126. Diskutirajte rang matrice u ovisnosti o t ∈ R ako je
 
  t 1 1 1
t 1 1  1 t 1 1 
a) A =  1 t 1  , b) B =  1
.
1 t 1 
1 1 t
1 1 1 t
39
Zadatak 1.127. Odredite realan parametar t takav da je A regularna, ako je

   
−2 −2 2 1 1 −1
a) A =  t 1 −2 ,  b) A = t − 2
 −1 0  .
t 2 −1 t+1 3 −2
Zadatak 1.128. U ovisnosti o t ∈ R odredite rang matrice
 
t 2 t+2
A = 4 3 + 2t 6 .
7 8 9
Zadatak 1.129.
  Koristeći
 rang,
 provjerite
 jesu
 li vektori x, y, z linearno nezavisni,
6 0 0
 2   5   0 
ako je x = 
 3  , y =  −3  , z =  7
    .

4 1 −2
Zadatak 1.130. Provjerite jesu li sljedeći vektori linearno nezavisni:
     
      2 1 −4
1 2 0  −5   2   19 
a)  0  ,  1 ,  1  , b) 
 2  ,  3 ,  0
    .

1 0 1
−1 4 11
Zadatak 1.131. Nadite realni parametar t takav da vektori x, y, z budu linearno
nezavisni, pri čemu su x = (0, 2, 0), y = (−1, 0, t), z = (2, 0, 1).
Zadatak 1.132. Odredite rang matrice A ako je
   
2 3 5 −1 −2 0 6
a) A =  0 0 1 0  , b) A =  0 2 4  .
1 1 2 1 4 6 0
Zadatak 1.133. U ovisnosti o realnom parametru t, odredite rang matrica
 
  t 0 0 1
3 4 1+t
t 2  0 2 t 3 
a) , b)  5 4 + t 1 + t  , c) 
 1 −2 t 0  .

−1 −2
t−1 t−1 0
2t 1 0 3.
Zadatak 1.134. Diskutirajte rang sljedećih matrica:
   
5−t 2 1 1 2 −1 t
a) A =  2 t 0 , b) B =  2 5 t −1  .
2 0 t 1 1 6 10
Zadatak 1.135. Odredite realne parametre a, b i t tako da je r(A) = 2, pri čemu je
   
1 −2 1 3 t 14 8 5
a) A =  −3 −4 2 6  , b) A =  6 5 4 3 .
6 −2 a b 2 4 0 −1
40
1.4. Rang matrice
Zadatak 1.136. Odredite t ∈ R takav da je r(A) = 1, gdje je

 
t t 6 1
A = 1 t 1 1 .
1 1 t 1
Zadatak 1.137. Odredite realni parametar t tako da r(A + B) bude minimalan,

ako je    
2 1 0 t
A = 0 3 , B = 3t
   0 .
1 1 3 3
Zadatak 1.138. Odredite parametar t ∈ R tako da skup vektora {a, b, c} bude
linearno zavisan, pri čemu je
     
t+2 1 2
a =  0  , b = −2 , c = t + 2 .
1 0 0
Zadatak 1.139. Odredite realni parametar t tako da sljedeći vektori čine bazu
prostora M31 :      
t 1 2
a = 0 , b = −1 , c =  t  .
1 0 0
Zadatak 1.140. Ispitajte linearnu nezavisnost vektora a1 , a2 , a3 ako je zadano
     
9 1 8
a1 = 4 , a2 = 6 , a3 = 5 .
    
3 7 2
Zadatak 1.141. Odredite parametar t ∈ R tako da vektori x, y, z čine bazu prostora

R3 , ako je
x = (1, −1, 2), y = (0, t, 1), z = (1, 1, t).
 
y 2 2 4
Zadatak 1.142. Odredite rang matrice A =  1 x 1 2  u ovisnosti o pa-
−2 3 −1 1
rametrima x, y ∈ R.
Zadatak 1.143. Razapinju li vektori a1 = (0,3,5), a2 = (5,1,0), a3 = (−6,0,2)
prostor R3 ?
 
3 −1 1 3
 1 0 2 3 
Zadatak 1.144. Odredite rang matrice B = 
 −2 3
.
0 1 
0 4 −2 2
41
Zadatak 1.145. Odredite realan parametar t takav da

 
3 3 t+1
a) matrica A =  t 2 2  ima inverz,
1 t−1 1
b) se nijedan od vektora A = [t − 1 2 3]T , B = [1 2 t + 1]T , C = [1 t 3]T

ne može prikazati kao linearna kombinacija preostalih,
c) su vektori iz b) linearno zavisni.
Zadatak 1.146. Za koji realan parametar t vektori a1 = (1, 2, 3), a2 = (−1, −1, 2),
a3 = (1, −2, t)
a) su linearno nezavisni,
b) čine bazu prostora R3 ,
c) razapinju prostor R3 ?

−1 2 1
Zadatak 1.147. Za koji je parametar s ∈ R matrica A =  0 −2 3  regu-
s 0 −1
larna?
1.5. Sustavi linearnih jednadžbi
U ovome dijelu služimo se pojmovima kao što su opći sustav linearnih jednadžbi,
matrična jednadžba, proširena matrica sustava, stupac slobodnih koeficijenata, rješiv
(konzistentan) sustav, te nerješiv (nekonzistentan, kontradiktoran) sustav. Značenje
i precizne definicije navedenih pojmova mogu se pogledati u Neralić, Šego (2013:79–
102).
Zadatak 1.148. Ispitajmo je li sljedeći sustav konzistentan:
x + 2y + z = 4
2x + y + 2z = 5
3x + 2y + 3z = 12.
Rješenje:
Prema Kronecker−Capelllijevom teoremu (pogledati Neralić, Šego (2013:82)), do-
voljno je provjeriti je li r(Ap ) = r(A). Računajući rang proširene matrice sustava
Ap , istovremeno računamo i rang matrice sustava A:
   
1 2 1 | 4 1 2 1 | 4
Ap = [A|B] = 2 1 2 | 5  I·(−2)+II ∼ 0 −3 0 | −3 /:(−3) ∼
3 2 3 | 12 I·(−3)+III 0 −4 0 | 0
42
   
1 2 1 | 4 II·(−2)+I 1 0 1 | 2
∼ 0 1 0 | 1 ∼ 0 1 0 | 1
0 −4 0 | 0 II·4+III 0 0 0 | 4
Dakle, r(A) = 2 6= 3 = r(Ap ), što znači da dani sustav nije konzistentan! Ovaj
zaključak smo mogli izvesti i iz činjenice da kada se rekonstruira treća jednadžba
sustava dobije se 0 · x + 0 · y + 0 · z = 4, što je kontradikcija!
Zadatak 1.149. Koje od sljedećih jednadžbi su linearne jednadžbe:

a) 3x1 − 4x2 + 5x3 = 6, b) x1 x2 x3 = −2, c) x2 + 6y = 1,
1 1
d) (x + y)(x − z) = 7, e) x + 3 2 z = 4, f) x + 3z 2 = −4?
Rješenje:
Linearne jednadžbe su pod a) i e). Objasnite zašto ostale jednadžbe ne spadaju u
linearne!
Algoritam koji daje odgovor je li dani sustav rješiv, te ujedno pronalazi sva moguća
rješenja ako je sustav rješiv, nazivamo Gauss−Jordanova metoda eliminacija (po-
gledati Neralić, Šego (2013:86)).
Napomena: Primjenjivat ćemo samo elementarne transformacije nad recima!
Zadatak 1.150. Gauss−Jordanovom metodom eliminacija riješimo sljedeći sustav:
−2x + y + 3z = 1
x + 2z = 1
4x − y + 5z = 1.
Rješenje:
   
−2 1 3 | 1 I↔II 1 0 2 | 1
Ap =  1 0 2 | 1 ∼ −2 1 3 | 1 I·2+II ∼
4 −1 5 | 1 4 −1 5 | 1 I·(−4)+III
   
1 0 2 | 1 1 0 2 | 1
∼ 0 1 7 | 3 ∼ 0 1 7 | 3 ∼
0 −1 −3 | −3 II+III 0 0 4 | 0 /:4
   
1 0 2 | 1 III·(−2)+I 1 0 0 | 1
∼ 0 1 7 | 3 III·(−7)+II ∼ 0 1 0 | 3
0 0 1 | 0 0 0 1 | 0
   
x 1
Dakle, rješenje danoga sustava je y = 3  .
  
z 0
43
x + y + z = 4
x + 4y = 1
5x + 10y + 3z = 14
−x + y − 3z = −10
Rješenje:
   
1 1 1 | 4 1 1 1 | 4
1 4 0 | 1  I·(−1)+II 0 3 −1 | −3 II↔IV ∼
Ap =   ∼
5 10 3 | 14  I·(−5)+III 0 5 −2 | −6
−1 1 −3 | −10 I+IV 0 2 −2 | −6 :2
   
1 1 1 | 4 1 1 1 | 4
0 1 −1 | −3 0 1 −1 | −3
∼  ∼  ∼
0 5 −2 | −6 II·(−5)+III 0 0 3 | 9  :3
0 3 −1 | −3 II·(−3)+IV 0 0 2 | 6 :2
   
1 1 1 | 4 1 1 1 | 4 III·(−1)+I
0 1 −1 | −3 0 1 −1 | −3
 III+II
∼  ∼ ∼
0 0 1 | 3 0 0 1 | 3
0 0 1 | 3 III·(−1)+IV 0 0 0 | 0
 
1 0 0 | 1
0 1 0 | 0
∼0 0 1 | 3

0 0 0 | 0
Dakle, rješenje sustava je x = 1, y = 0, z = 3.
x + 3y = 2
2x + 3y + 3z = 7
2x + z = 6
3x + 9y + 3z = 12
Rješenje:
   
1 3 0 | 2 1 3 0 | 2
2 3 3 | 7 I·(−2)+II 0 −3 3 | 3 :(−3)
Ap =   ∼  ∼
2 0 1 | 6 I·(−2)+III 0 −6 1 | 2
3 9 3 | 12 I·(−3)+IV 0 0 3 | 6 :3
44
   
1 3 0 | 2 1 3 0 | 2
0 1 −1 | −1 0 1 −1 | −1
∼
0 −6 1
 ∼  ∼
| 2 II·6+III 0 0 −5 | −4 III↔IV
0 0 1 | 2 0 0 1 | 2
   
1 3 0 | 2 1 3 0 | 2
0 1 −1 | −1 0 1 −1 | −1
∼  ∼ 
0 0 1 | 2 0 0 1 | 2
0 0 −5 | −4 III·5+IV 0 0 0 | 6
Budući da ne može biti 0 + 0 + 0 = 6, zaključujemo da dani sustav nema rješenja,
to jest da nije konzistentan.
Zadatak 1.153. Poduzeće proizvodi dvije vrste majica, A i B. Da bi se majica

proizvela, potrebno je upotrijebiti stroj za krojenje i stroj za šivanje. Da bi se
proizvela jedna majica tipa A, treba 10 minuta rada stroja za krojenje i 20 minuta
rada stroja za šivanje. Da bi se proizvela jedna majica tipa B, treba 8 minuta
rada stroja za krojenje i 12 minuta rada stroja za šivanje. Ako je kapacitet stroja za
krojenje 220 minuta, a stroja za šivanje 380 minuta, te se moraju proizvesti odredene
količine oba tipa majica, koliko treba proizvoditi majica tipa A i tipa B da bi oba
stroja radila punim kapacitetom? Formulirajmo problem kao sustav dvije jednadžbe
s dvije nepoznanice i riješimo ga.
Rješenje:
Označimo s x količinu majica tipa A, a s y količinu majica tipa B. Sada lako dolazimo
do sustava
10x + 8y = 220
20x + 12y = 380
Riješimo dobiveni sustav Gauss–Jordanovom metodom eliminacija:

10 8 | 220 /:10 1 0,8 | 22
Ap = ∼ ∼
20 12 | 380 20 12 | 380 I·(−20)+II

1 0,8 | 22 1 0,8 | 22 II·(−0,8)+I
∼ ∼ ∼
0 −4 | −60 /:(−4) 0 1 | 15

1 0 | 10
∼
0 1 | 15
Dakle, da bi oba stroja radila punim kapacitetom, treba proizvoditi 10 majica tipa
A, te 15 majica tipa B.
Zadatak 1.154. Diskutirajmo za koji parametar t ∈ R homogeni sustav
x − 8y + 12z = 0
3x − 4y + 5z = 0
x − (8 − t)y + 8z = 0
45
ima samo trivijalno rješenje.

Rješenje:
   
1 −8 12 | 0 1 −8 12 | 0
Ap = 3
 −4 5 | 0 I·(−3)+II ∼ 0 20 −31 | 0 :20 ∼
1 −8 + t 8 | 0 I·(−1)+III 0 t −4 | 0
   
1 −8 12 | 0 1 −8 12 | 0
31
∼ 0 1 − 20 | 0 ∼ 0 1 − 31
20 | 0
31
0 t −4 | 0 II·(−t)+III 0 0 20 t − 4 | 0
31
Dakle, da bi dani homogeni sustav imao samo trivijalno rješenje mora biti 20 t−4 6= 0,
to jest t 6= 80
31 .
Zadatak 1.155. Riješimo sljedeće sustave

x + y − z = 0 x + y − z + w = 0
a) b)
2x − y + z = 0, 2x − y + z − w = 0.
Rješenje:
a)

1 1 −1 | 0 1 1 −1 | 0
∼ ∼
2 −1 1 | 0 I·(−2)+II 0 −3 3 | 0 /:(−3)

1 1 −1 | 0 II·(−1)+I 1 0 0 | 0
∼ ∼
0 1 −1 | 0 0 1 −1 | 0
Dakle, x = 0, y − z = 0, odnosno y = z. Znači, rješenje ovoga sustava je jedno-
parametarsko. Neka je z = t, pri čemu je t ∈ R. Sada rješenje sustava možemo
zapisati na sljedeći način:
     
x 0 0
y  =  t  = t · 1 , t ∈ R.
z t 1
b)

1 1 −1 1 | 0 1 1 −1 1 | 0
∼ ∼
2 −1 1 −1 | 0 I·(−2)+II 0 −3 3 −3 | 0 /:(−3)

1 1 −1 1 | 0 II·(−1)+I 1 0 0 0 | 0
∼ ∼
0 1 −1 1 | 0 0 1 −1 1 | 0
46
Dakle, x = 0, y − z + w = 0, odnosno y = z − w. Znači, rješenje ovoga sustava

je dvoparametarsko. Neka je z = t i w = s, pri čemu je t, s ∈ R. Sada rješenje
sustava možemo zapisati na sljedeći način:
       
x 0 0 0
 y  t − s 1 −1
 z   t  = t · 1 + s ·  0  , t, s ∈ R.
 =     
w s 0 1
Zadatak 1.156. U ovisnosti o realnom parametru λ, riješimo sustave

x + 3y + λz = λ x + 2y − 3z = 1 + λ
a) 3x + 3y + 2λz = λ + 2 b) 2x − y − z = 2 − λ
−2x −λz = −2, 3x + y − 4z = 4.
Rješenje:
a)
   
1 3 λ | λ 1 3 λ | λ
3 I·(−3)+II ∼ 0 −6 −λ
3 2λ | λ + 2  | −2λ + 2 ∼
−2 0 −λ | −2 I·2+III 0 6 λ | 2λ − 2 II+III
   
1 3 λ | λ 1 3 λ | λ II·(−3)+I
∼ 0 −6 −λ | −2λ + 2 /·(− 61 ) ∼ 0 1 λ6 | λ3 − 13  ∼
0 0 0 | 0 0 0 0 | 0
1 0 λ2 |
 
1
∼ 0 1 λ6 | λ3 − 13 
0 0 0 | 0
Dakle, sustav ima rješenje za svaki realan parametar λ. Stavimo li z = t, t ∈ R,
iz jednadžbi x + λ2 z = 1 i y + λ6 z = λ3 − 13 , zapišemo rješenje sustava:
1 − λ2 t
   
x
y  = − 1 + λ − λt  .
3 3 6
z t
b)
   
1 2 −3 | 1+λ 1 2 −3 | 1 + λ
2 −1 −1 | 2 − λ I·(−2)+II ∼ 0 −5 5 | −3λ 
3 1 −4 | 4 I·(−3)+III 0 −5 5 | 1 − 3λ II·(−1)+III
   
1 2 −3 | 1 + λ 1 2 −3 | 1 + λ II·(−2)+I
3
∼ 0 −5 5 | −3λ  /:(−5) ∼ 0 1 −1 | 5λ
 ∼
0 0 0 | 1 0 0 0 | 1
47
1 0 −1 | 1 − λ5
 
3
∼ 0 1 −1 | 5λ

0 0 0 | 1
Uočimo da je rang matrice sustava jednak 2, te rang proširene matrice 3, za svaki
realan parametar λ. Dakle, ni za jedan λ sustav nema rješenja.
Zadatak 1.157. Riješimo

   
1 0 1 4 6 8
a) matričnu jednadžbu AX = B pri čemu je A =  1 1 0  i B =  3 5 7  ,
1 0 0 1 2 3

2 1 6 9
b) matričnu jednadžbu XA = B pri čemu je A = iB= .
1 2 2 4
Rješenje:
a) Matričnu jednadžbu AX = B možemo riješiti tako da nademo (ako postoji)

inverz A−1 , pa X izračunamo iz relacije X = A−1 B.
Medutim, problem ćemo sada riješiti tako da od matrica A i B složimo proširenu
matricu [A|B], iz koje potom elementarnim transformacijama matricu A želimo
prevesti u jediničnu matricu I, usporedno primjenjujući iste elementarne tran-
sformacije i na matricu B, koja se pritom transformira u traženu matricu X.
Opisani postupak možemo kratko simbolički zapisati kao
[A|B] ∼ · · · ∼ [I|A−1 B] = [I|X].

 
1 0 1 | 4 6 8
[A|B] = 1 1 0 | 3 5 7 I·(−1)+II ∼
1 0 0 | 1 2 3 I·(−1)+III
 
1 | 4
1 0 6 8
−1 | −1 −1 −1
∼ 0 1
 ∼
−1 | −3 −4 −5 /·(−1)
0 0
   
1 0 1 | 4 6 8 III·(−1)+I 1 0 0 | 1 2 3
∼ 0 1 −1 | −1 −1 −1  III+II ∼ 0 1 0 | 2 3 4
0 0 1 | 3 4 5 0 0 1 | 3 4 5
Dakle,
 
1 2 3
X = 2 3 4 .
3 4 5
48
b) Najprije na jednadžbu XA = B djelujemo transponiranjem, pa dobijemo ekvi-

valentnu jednadžbu AT X T = B T . Primijetimo da sada nepoznata matrica X T
s desne strane množi matricu AT , pa jednadžbu AT X T = B T možemo riješiti
istim postupkom kao i pod a) (pritom, naravno, pazimo na znak transponiranja):

T T 2 1 | 6 2 I↔II 1 2 | 9 4
A |B = ∼ ∼
1 2 | 9 4 2 1 | 6 2 I·(−2)+II

1 2 | 9 4 1 2 | 9 4 II·(−2)+I
∼ ∼ ∼
0 −3 | −12 −6 /·(− 31 ) 0 1 | 4 2

1 0 | 1 0
∼ = [I|X T ]
0 1 | 4 2
Dakle,
1 4
X = (X T )T = .
0 2
Svakako, matričnu jednadžbu XA = B mogli smo riješiti i tako da smo ju
pomnožili s A−1 s desne strane:
XA = B ⇔ X = BA−1 .
Zadatak 1.158. Riješimo matričnu jednadžbu AX + XB = C, pri čemu je

1 2 1 1 6 3
A= ,B = iC= .
2 1 1 0 7 3
Rješenje:
Prije svega, primijetimo da zadanu matričnu jednadžbu ne možemo riješiti pomoću
metoda iz prethodnoga zadatka. Budući da su matrice A, Bi C kvadratne
reda 2, to
a b
i matrica X mora biti kvadratna reda 2, općeg oblika X = . Uvrštavanjem
c d
dobivamo
1 2 a b a b 1 1 6 3
· + · = ,
2 1 c d c d 1 0 7 3
odnosno
a + 2c b + 2d a+b a 6 3
+ = ,
2a + c 2b + d c+d c 7 3
odnosno
2a + b + 2c a + b + 2d 6 3
= .
2a + 2c + d 2b + c + d 7 3
Rješavanjem sustava
2a + b + 2c = 6
a + b + 2d = 3
2a + 2c + d = 7
2b + c + d = 3
49

1 0
dobivamo jedinstveno rješenje a = 1, b = 0, c = 2, d = 1. Dakle, X = .
2 1
Zadatak 1.159. Gauss−Jordanovom metodom eliminacija riješite sljedeće sustave:

x − 3y + 6z = −1 x1 + x2 + x3 = 0
a) 2x − 5y + 10z = 0 b) 12x1 + 2x2 − 3x3 = 5
3x − 8y + 17z = 1, 3x1 + 4x2 + x3 = 4,
4x + 2y − 3z = 1
3x + 3y = 4
c) d) 6x + 3y − 5z = 0
x − y = 10,
x + y + 2z = 9,
2x + 2y − z = 2 x − 2y + 3z = 1
e) x + y + z = −2 f) x + 2y − z = 0
2x − 4y + 3z = 0, 2x − 3y + 2z = 1.
Zadatak 1.160. Gauss−Jordanovom metodom eliminacija riješite sustav
2x1 + x2 + x3 = 7
x1 + 2x2 + 2x3 = 11
−x1 + x2 + x3 = 4.
x + y − w = 5
x − y − 2z + w = 1.
x + y − z = 4
x + y + z = 2.
3x1 − x2 + 4x3 − 5x4 = 7

−x1 + 3x2 − x3 + 2x4 = 0
2x1 + 2x2 + 3x3 − 3x4 = 3.
Zadatak 1.164. U ovisnosti o parametru β ∈ R, Gauss−Jordanovom metodom

eliminacija riješite sustav
x1 + x2 + x3 + x4 = 5
2x1 − x2 + 3x3 − x4 = 0
x1 + 4x2 + 4x4 = β.
50
Zadatak 1.165. Odredite parametar a ∈ R takav da je sustav
x − y = a
−2x + y + 2z = a − 1
−x + 3z = a + 1
nekonzistentan.
Zadatak 1.166. Odredite b ∈ R takav da sustav
x + 3y + bz = b
2x + bz = 2
−x + 3y = b−2
ima rješenje.
2x1 − 5x2 + 4x3 + 3x4 = 0

3x1 − 4x2 + 7x3 + 5x4 = 0
4x1 − 9x2 + 8x3 + 5x4 = 0
−3x1 + 2x2 − 5x3 + 3x4 = 0.
2x1 + x2 = 3
3x1 + 5x2 = 0
x1 + 4x2 = 5.
x1 − x2 − x3 = −1
−2x1 + 2x2 + 2x3 = 2
−x1 + x2 + x3 = 2.
105x1 − 175x2 − 315x3 + 245x4 = 84

90x1 − 150x2 − 270x3 + 201x4 = 72
75x1 − 125x2 − 225x3 + 175x4 = 59.
2x1 + x2 + 4x3 + x4 = 0
3x1 + 2x2 − x3 − 6x4 = 0
7x1 + 4x2 + 6x3 − 5x4 = 0
x1 + 8x3 + 7x4 = 0.
51
7x1 − 5x2 − 2x3 − 4x4 = 8

−3x1 + 2x2 + x3 + 2x4 = −3
2x1 − x2 − x3 − 2x4 = 1
−x1 + x3 + 2x4 = 1
− x2 + x3 + 2x4 = 3.
Zadatak 1.173. U ovisnosti o λ ∈ R Gauss−Jordanovom metodom eliminacija

riješite sustav
3x1 + 2x2 + x3 = −1
7x1 + 6x2 + 5x3 = λ
5x1 + 4x2 + 3x3 = 2.
riješite sustav
x1 + 2x2 + 3x3 + 2x4 = 16
2x1 + 3x2 + 5x3 + 2x4 = 25
x1 + 5x2 + 2x3 + 3x4 = 20
2x1 + x2 + 5x3 + 7x4 = 26.
riješite sustav
x1 − x2 + 2x3 + x4 = 1
x1 − x3 + x4 = 2
2x1 − x2 − 5x3 + λx4 = 3
x2 + λx3 + x4 = 1.
x1 − x2 − 3x3 = −4
2x1 + 5x2 − 5x3 + x4 = −15
3x1 − x2 − 6x3 − 3x4 = −2
4x1 − x2 − 2x3 + 4x4 = −7.
Zadatak 1.177. Za koju vrijednost parametra t ∈ R sustav ima netrivijalno rješenje,

ako je
x = ty
y = t2 z
z = t3 x.
Zadatak 1.178. Odredite parametar t ∈ R takav da sustav
x + y − z = 0
2x − y + z = 0
x − y + tz = 0
bude konzistentan.
52
Zadatak 1.179. Dane su funkcije ponude i potražnje za model tržišta dvaju dobara:
d1 = 18 − 3p1 + p2
s1 = −2 + 4p1
d2 = 2 + p1 − 2p2
s2 = −2 + 3p2 ,
pri čemu je: d1 − količina potražnje za dobrom 1, d2 − količina potražnje za dobrom

2, s1 − količina ponude dobra 1, s2 − količina ponude dobra 2. Odredite ravnotežne
vrijednosti na tržištu.
Zadatak 1.180. Tržište roba jedne dvosektorske ekonomije je u ravnoteži kad je
Y = C + I, pri čemu je Y dohodak, C potrošnja, te I investicije. Tržište novca je
u ravnoteži kad je ponuda novca (Ms ) jednaka potražnji za novcem (Md ), gdje se
ova potonja sastoji iz transakcijske potražnje i potražnje iz predostrožnosti (Mt ), te
špekulativne potražnje (Mz ). Promatramo jednu dvosektorsku ekonomiju u kojoj je
C = 48 + 0.8Y
I = 98 − 75i
Ms = 250
Mt = 0.3Y
Mz = 52 − 150i,
gdje je i tržišna kamatna stopa. Odredite vrijednosti dohotka i kamatne stope za

koje su tržište roba i tržište novca u ravnoteži.
Zadatak 1.181. Maja ulaže iznos od 10000 kuna u banku. Radi smanjivanja rizika
ulaganja, 5000 kuna je uloženo uz prvu kamatnu stopu, 2000 kuna uz drugu kamatnu
stopu, a 3000 kuna uz treću kamatnu stopu. Druga je kamatna stopa za 1 veća od
prve. Takoder, treća je kamatna stopa jednaka 50% zbroja prve i druge kamatne
stope. Ukoliko je prinos na kraju godine 135 kuna, izračunajte vrijednosti kamatnih
stopa. Problem formulirajte kao sustav tri jednadžbe s tri nepoznanice, te ga riješite
Gauss−Jordanovim postupkom.
Zadatak 1.182. Ukupno je kupljeno 75 vrijednosnih papira u vrijednosti od 7750
kuna. Dionice se prodaju po cijeni od 110 kuna, obveznice A po cijeni od 100
kuna, te obveznice B po cijeni od 90 kuna. Ukoliko je broj dionica dvostruko veći
od broja obveznica A, izračunajte broj kupljenih dionica, obveznica A i obveznica
B. Problem formulirajte kao sustav s tri jednadžbe s tri nepoznanice i riješite ga
Gauss−Jordanovim postupkom.
Zadatak 1.183. Riješite matrične jednadžbe AX = B i XA = B ako su dane
matrice    
−1 2 3 0 1 2
A = 0 −1
 2  i B= 1  0 1 .
0 0 −1 2 1 0
53
Zadatak 1.184. Riješite matričnu jednadžbu AX = B ako su dane matrice

   
1 3 2 1 10 10
A= 2 2 −1 i B = −3 2 7  .
−3 −4 0 0 7 8
Zadatak 1.185. Riješite matričnu jednadžbu XA = B ako su dane matrice
   
−1 2 3 0 2 4
A =  0 −1 2  , B = 2 0 2 .
0 0 −1 4 2 0
Zadatak 1.186. Riješite matričnu jednadžbu XA = B, pri čemu je

1 2 1 1
A= ,B= .
0 1 0 1
Zadatak 1.187. Riješite matričnu jednadžbu AX = B, pri čemu je

1 3 14 7
A= ,B= .
−2 −6 −28 −14
Zadatak 1.188. Riješite matričnu jednadžbu AX + I = A + BX, za

1 2 2 1
A= ,B= .
0 1 0 2
Zadatak 1.189. Riješite matričnu jednadžbu AX + C = XB, za

2 0 1 0 −1 −6
A= ,B= ,C= .
−1 1 0 −1 1 0
Zadatak 1.190. Riješite matričnu jednadžbu AX = B ako su dane matrice
   
−1 1 3 1 0 1
A= 0 1 2 ,B= 0 0
   2 .
0 0 −1 −1 1 0
Zadatak 1.191. Odredite sve matrice B koje komutiraju s matricom A, pri čemu
je
0 1
A= .
1 0
Zadatak 1.192. Provjerite linearnu nezavisnost vektora
     
−2 −1 1
3 1 1
A=  5 , B =  2 , C =  0 .
    
2 1 −1
Ako su vektori linearno zavisni, prikažite jedan od njih kao linearnu kombinaciju
preostalih.
54
1.6. Invertiranje matrica
Zadatak 1.193. Gauss−Jordanovom metodom eliminacija riješite sljedeće sustave:

2x + y − z + w = 0
−x − y + 2z + 3w = 7
a)
−x + y − z = −4
3x + 3y − 3z + 2w = −4,
−x + 3y − z + w = −6
4x − y + z + w = 6
b)
7x + y + z + 3w = 6
2x + 5y − z + 3w = −6,
2x + 3y − z + w = 7
x + 2y + 3z − w = −8
c)
−x + y + 2z + 3w = 9
3x − y + z + 2w = −18,
x1 + 2x2 − 3x3 = 0
3x1 − x2 + 2x3 = 4
d)
5x1 + 3x2 − 4x3 = 4
−x1 + 5x2 + x3 = 5.
Zadatak 1.194. Diskutirajte za koji parametar t ∈ R sustav
x − 8y + 12z = 0 x − 8y − z = 0
a) 3x − 4y + 5z = 0 b) 2x + ty + z = 0
ty − 4z = 0 x − y + z = 0
ima samo trivijalno rješenje.
Zadatak 1.195. U ovisnosti o parametru a ∈ R Gauss−Jordanovom metodom
eliminacija riješite sustav
x1 + 2x2 − 2x3 = 6
x1 + 4x2 + ax3 = 13 + a
−2x2 + x3 = −4.
Matrica A ∈ Mn ima inverz A−1 ∈ Mn ako i samo ako je AA−1 = A−1 A = I,

pri čemu je I ∈ Mn .
U zadatku 5.7. vidjeli smo kako rješavamo matričnu jednadžbu AX = B. Upravo

ćemo taj postupak iskoristiti u traženju inverza matrice, ako inverz postoji. Dakle,
55
ukoliko matricu B zamijenimo jediničnom matricom I, rješavanjem matrične jed-

nadžbe AX = I, dobivamo inverz X = A−1 , naravno, ako taj inverz postoji. Naime,
inverz matrice općenito ne mora postojati, no o tome ne trebamo dodatno brinuti
jer će nam sam postupak rješavanja matrične jednadžbe AX = I otkriti postoji li
A−1 ili ne.
Zadatak 1.196. Odredimo inverze matrica
   
1 1 1 1 1 1
a) A =  1 1 0  , b) A =  2 2 0  .
1 0 0 3 3 0
Rješenje:
a)
   
1 1 1 | 1 0 0 1 0 0 | 0 0 1
[A|I] = 1 1 0 | 0 1 0 ∼ 1 1 0 | 0 1 0 I·(−1)+II ∼
1 0 0 | 0 0 1 1 1 1 | 1 0 0 I·(−1)+III
   
1 0 0 | 0 0 1 1 0 0 | 0 0 1
∼ 0 1 0 | 0 1 −1 0 1 0 | 0 1 −1 = [I|A−1 ]
0 1 1 | 1 0 −1 II·(−1)+III 0 0 1 | 1 −1 0
Dakle, inverz matrice A postoji i jednak je
 
0 0 1
A−1 = 0 1 −1 .
1 −1 0
b)  
1 1 1 | 1 0 0
[A|I] = 2 2 0 | 0 1 0 /· 12 ∼
3 3 0 | 0 0 1 /· 13
   
1 1 1 | 1 0 0 1 1 1 | 1 0 0
∼ 1 1 0 | 0 1/2 0  ∼ 1 1 0 | 0 1/2 −1 
1 1 0 | 0 0 1/3 II·(−1)+III 0 0 0 | 0 −1/2 1/3
Budući da matrica s lijeve strane proširene matrice ima rang 2, to znači da
matrica A nema puni rang, odnosno, matrica A nije regularna, pa ne postoji
inverz matrice A.

a b
Zadatak 1.197. Zadana je matrica A = . Ako je ad − bc 6= 0, izračunajmo
c d
inverz matrice A.
56
Rješenje:
Budući da je ad − bc 6= 0, nije teško provjeriti da vrijedi

1 d −b a b 1 a b d −b 1 0
= = .
ad − bc −c a c d ad − bc c d −c a 0 1
Dakle, matrica A ima inverz

−1 1 d −b
A = .
ad − bc −c a
Za vježbu, riješite ovaj problem koristeći postupak iz prethodnoga zadatka!

a b
Praktično je za zapamtiti da matrica reda 2 × 2, A = , ukoliko je
c d
ad − bc 6= 0, ima inverz

−1 1 d −b
A = .
ad − bc −c a
Zadatak
1.198.
Riješimo
matričnu jednadžbu AX + I = A + BX, ako je A =
1 2 2 1
iB= .
0 2 0 2
Rješenje:
Matrična jednadžba AX + I = A + BX ekvivalentna je s AX − BX = A − I,
odnosno (A − B)X = A − I. Primijetimo da nepoznata matrica X mora biti reda
2 budući da su matrice A − B i A − I formata 2 × 2 (ovdje se prešutno uzima da
je I jedinična matrica reda 2). Posljednju matričnu jednadžbu možemo riješiti na
sljedeća tri načina:
a b
1) Budući da je matrica X reda 2, slijedi da mora biti X = , gdje su a, b, c, d
c d

−1 1 0 2
realni parametri. Nije teško vidjeti da je A−B = , te A−I = .
0 −1 0 0

−1 1 a b 0 2
Nadalje, mora vrijediti · = . Odavde dobivamo 4
0 −1 c d 0 0
jednadžbe s 4 nepoznanice: −a + c = 0, −b + d = 2, −c = 0 i −d = 0. Nije teško
ustanoviti da je a = 0, b = −2, c = 0 i d = 0. Dakle,

0 −2
X= .
0 0
2) Odredimo inverz (A − B)−1 :

−1 1 | 1 0 /·(−1) 1 −1 | −1 0 I+II
[A − B|I] = ∼ ∼
0 −1 | 0 1 /·(−1) 0 1 | 0 −1
57

1 0 | −1 −1
∼
0 1 | 0 −1

−1 −1
Dakle, (A − B)−1 = . Sada imamo
0 −1

−1 −1 −1 0 2 0 −2
X = (A − B) · (A − I) = · = .
0 −1 0 0 0 0
3)

−1 1 | 0 2 /·(−1) 1 −1 | 0 −2 I+II
[A − B|A − I] = ∼ ∼
0 −1 | 0 0 /·(−1) 0 1 | 0 0

1 0 | 0 −2
∼ ∼ [I|X]
0 1 | 0 0
Dakle, opet je
0 −2
X= .
0 0
Zadatak 1.199. Ako postoje, nadite inverze matrica

     
1 1 0 2 −1 0 1 0 1
a) A =  2 −1 2  , b) B =  4 0 2  , c) C =  2 −1 1  .
3 0 2 2 1 1 0 1 1
Zadatak 1.200. Odredite, ako postoje, inverze sljedećih matrica:

2 1 4 5
a) , b) ,
1 1 2 4
 
2 4 0
2 1
c) , d)  4 6 3  ,
−4 −2
6 10 3
 
  2 6 0 5
2 1 0  6 21 8 17 
e)  0 2 2 , f) 
 4 12 −4 13  .

0 0 4
2 9 12 4
 
2 1 3 1
 −1 1 −1 1 
Zadatak 1.201. Nadite inverz matrice A = 
 0 1 0 1 .

2 1 1 0
58
1.7. Determinanta kvadratne matrice
Zadatak 1.202. Nadite A−1 i pomoću tog rezultata riješite sustav AX = B, pri
čemu je    
1 −1 1 1
A= 1 1 1
  , B = 3 .

1 2 4 2
 
1 1 1
Zadatak 1.203. Nadite inverz matrice A =  5 6 3  .
3 4 1
Zadatak 1.204. Dana je dijagonalna matrica reda n koja na glavnoj dijagonali ima
sve elemente različite od 0:
 
d1 0 0 · · · 0
 0 d2 0 · · · 0 
D=. ..  .
 
. .. .. . .
. . . . .
0 0 0 ··· dn
Nadite inverz matrice D.
Zadatak 1.205. Nadite inverz matrice
 
2 −1 3
A = 1 0 2 .
4 1 8
Zadatak 1.206. Odredite inverz matrice
 
1 −2 4
D =  0 2 2 .
0 0 5
Pojam determinante definira se za kvadratne matrice induktivno po redu matrice.

Pritom važnu ulogu u izračunavanju vrijednosti determinante ima Laplaceov razvoj
po stupcu ili retku matrice, te pojmovi subdeterminanta(minor ) i kofaktor (algebarski
komplement) (pogledati Neralić, Šego (2013:104–107)).

a b
Zadatak 1.207. Izračunajmo determinantu matrice A = , gdje su a, b, c, d
c d
realni brojevi.
Rješenje:
Determinantu matrice formata 2 × 2 je najlakše izračunati i ona je dana sljedećim
izrazom
a b
det(A) =
= ad − bc.
c d
59
Dakle, kod kvadratnih matrica reda 2, determinanta se računa tako da od umnoška

elemenata na glavnoj dijagonali oduzmemo umnožak elemenata na sporednoj dija-
gonali. Oprez: ovo vrijedi samo za matrice reda 2!
Zadatak 1.208. Izračunajmo determinantu matrice A = [aij ] reda n koristeći La-

placeov razvoj
a) po i−tom retku, b) po j−tom stupcu.
Rješenje:
a) Laplaceov razvoj po i−tom retku matrice A dan je formulom

n
X
|A| = aij Aij = ai1 Ai1 + ai2 Ai2 + · · · + ain Ain ,
j=1
pri čemu je Aij algebarski komplement elementa aij .

b) Laplaceov razvoj po j−tom stupcu matrice A dan je formulom
n
X
|A| = aij Aij = a1j A1j + a2j A2j + · · · + anj Anj .
i=1
 
1 2 3 1
 0 1 0 0 
Zadatak 1.209. Izračunajmo determinantu matrice A = 
 1
.
4 2 2 
0 5 1 2
Rješenje:
Laplaceov razvoj primijenit ćemo na redak ili stupac matrice koji sadrži najviše nula
kako bismo determinantu izračunali u što manje koraka:

1 2 3 1
1 3 1
0 1 0 0
det(A) = = (Lap. po 2. retku)= 0+1·(−1)2+2 · 1 2 2 +0+0 =
1 4 2 2

0 1 2
0 5 1 2

1+1
2 2 1+2
3 1
=(Lap. po 1. stupcu)=1 · (−1) · +1 · (−1) · =
1 2 1 2
= 4 − 2 − (6 − 1) = −3.

1 0 0 1
Zadatak 1.210. Izračunajmo determinante matrica i . Što mo-
0 1 1 0
žemo zaključiti?
Rješenje:
Lako izračunamo da je
60

1 0 0 1
= 1, = −1.
0 1 1 0
U ovome primjeru možemo uočiti da zamjenom pozicija dva retka (ili dva stupca),
determinanta mijenja predznak. No, ovaj zaključak vrijedi općenito!
Dakle, zamjenom pozicija dva retka ili dva stupca determinanta (općenito) mi-
jenja predznak. Medutim, uočimo, svakako, da ovaj primjer nije dokaz
navedenoga zaključka!

1 3 2 4 0 5

Zadatak 1.211. Izračunajmo determinante 0 0 0
i 5 0 6 . Što možemo

5 4 3 9 0 8
zaključiti?
Rješenje:
Koristeći Laplaceov razvoj, lako dobijemo

1 3 2 4 0 5

0 0 0 = 0, 5 0 6 = 0.

5 4 3 9 0 8
Dakle, koristeći Laplaceov razvoj po nul-retku, odnosno nul-stupcu determinante,

dobivamo da je vrijednost determinante jednaka nuli. Vrijedi općenito:
Ako se u matrici nalazi nul-redak ili nul-stupac, determinanta joj je jednaka
nuli.

1 2 3 1 4 7

Zadatak 1.212. Izračunajmo determinante 4 5 6
i 2 5 8 . Što možemo

7 8 9 3 6 9
zaključiti?
Rješenje:
Prvu determinantu računamo koristeći Laplaceov razvoj po prvom retku:

1 2 3
4 5 6 = 1 · 5 6 − 2 · 4 6 + 3 · 4 5 = 0.

8 9 7 9 7 8
7 8 9

1 4 7
Sličnim postupkom dobivamo 2 5 8 = 0. Iz ovoga primjera vidimo da trans-
3 6 9
poniranje ne mijenja vrijednost determinante.
Vrijedi općenito:
61
Determinanta je invarijantna na transponiranje, to jest za svaku kvadratnu ma-

tricu A vrijedi
det(AT ) = det(A).
Zadatak 1.213. Izračunajmo determinantu

λa11 λa12 ··· λa1n

a11 a12 ··· a1n

a31 a32 ··· a3n ,

.. .. .. ..

. . . .

an1 an2 ··· ann
pri čemu je λ proizvoljan realan parametar.
Rješenje:
Primijetimo da su prvi i drugi redak determinante proporcionalni s faktorom λ.
Stoga, ako pomnožimo drugi redak s −λ i dodamo prvom retku, dobivamo

λa11 − λa11 λa12 − λa12 ··· λa1n − λa1n 0 0 ··· 0

a11 a12 ··· a1n
a11 a12 ··· a1n

a31 a32 ··· a3n =
a31 a32 ··· a3n = 0.

.
.. .. .. .. .. .. .. ..

. . .
. . . .

an1 an2 ··· ann an1 an2 · · · ann
Dakle, vrijedi općenito:

Ako su dva retka (stupca) matrice proporcionalna, onda je determinanta te
matrice jednaka nuli.
Zadatak 1.214. Pokažimo da za svaki realan broj λ vrijedi sljedeće svojstvo:

λa11 λa12 · · · λa1n a11 a12 · · · a1n

a21 a22 · · · a2n a21 a22 · · · a2n
= λ · .. .

.. .. .. .. .. .. ..
.
. . .

.
. . .

an1 an2 · · · ann an1 an2 · · · ann
Rješenje:

λa11 λa12 · · · λa1n

n
a21 a22 · · · a2n X
= (Lap. razvoj po 1. retku) = λa1j A1j =

.. .. .. ..
.
. . .
j=1
62

  a11 a12 · · · a1n

n a21 a22 · · ·
X a2n
=λ· a1j A1j  = λ · . .

.. .. ..
.. . . .
j=1
Istaknimo da smo koristili činjenicu da su algebarski komplementi elementa λa1j i

elementa a1j jednaki. Dakle, možemo zaključiti da općenito vrijedi pravilo (pogledati
Neralić, Šego (2013:110)):
Determinanta se množi skalarom tako da se bilo koji redak, ili bilo koji stupac,
determinante pomnoži tim skalarom.
Takoder, iz ovoga pravila jednostavno slijedi:

Ako je A matrica n−tog reda, tada za proizvoljan realan broj λ vrijedi
det(λA) = λn · det(A).
Zadatak 1.215. Pokažimo da, općenito, determinanta zbroja matrica nije jednaka
zbroju determinanti tih matrica, to jest
det(A + B) 6= det(A) + det(B).
Rješenje:
Navedimo kontraprimjer:

1 0 1 0 0 0
6= + .
0 1 0 0 0 1
Medutim, vrijedi sljedeći rezultat (pogledati Neralić, Šego (2013:110)):

Binet−Cauchyjev teorem:
det(AB) = det(A) · det(B), za sve A, B ∈ Mn .
Za rješavanje zadataka koji slijede, korisno je zapamtiti sljedeće činjenice:

Neka je A kvadratna matrica reda n i B ∈ Mn1 .
• A je regularna ⇔ r(A) je maksimalan ⇔ det(A) 6= 0 ⇔ postoji A−1
• A je singularna ⇔ r(A) nije maksimalan ⇔ det(A) = 0 ⇔ ne postoji A−1
• Kvadratni sustav (to jest, sustav s n jednadžbi i n nepoznanica) AX = B
ima jedinstveno rješenje ⇔ r(A) je maksimalan ⇔ det(A) 6= 0
63
Zadatak 1.216. Koristeći Laplaceov razvoj, pokažimo da je determinanta pro-

izvoljne gornje (donje) trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na glavnoj
dijagonali.
Rješenje:
Budući da je determinanta invarijantna na transponiranje, tvrdnju je dovoljno po-
kazati za proizvoljnu gornje trokutastu matricu A
 
a11 a12 a13 ··· a1n

 0 a22 a23 ··· a2n 

 0 0 a33 ··· a3n 
A= .
 
 0 0 0 ··· a4n 
 .. .. .. .. .. 
 . . . . . 
0 0 0 ··· ann
Uzastopnim Laplaceovim razvojem po prvom stupcu dobivamo

a11
a12 a13 · · · a1n
a22 a23 · · · a2n

0
a22 a23 · · · a2n
0 a33 · · · a3n

0 0 a33 · · · a3n
|A| = 0

= a
0 0 · · · a4n =
0 0 · · · a4n 11
.. .. .. ..
. .. .. .. .. . . . .
.. . . . .
0 0 · · · ann

0 0 0 · · · ann

a33 · · · a3n

0 ··· a4n
= a11 a22 = a11 a22 · · · ann .

.. .. ..

. . .

0 ··· ann
 
1 2 3 4
 2 1 1 2 
Zadatak 1.217. Izračunajmo determinantu matrice A = 
 2
.
4 5 4 
1 3 3 1
Rješenje:
Koristit ćemo prethodna navedena svojstva o determinanti. Ideja je svesti det(A)
na determinantu gornje trokutaste matrice:

1 2 3 4

1 2 3 4

2 1 1 2 I·(−2)+II 0 −3 −5 −6 II↔IV
|A| = = =
2 4 5 4
I·(−2)+III 0 0 −1 −4

1 3 3 1 I·(−1)+III 0 1 0 −3
64

1 2 3 4

1 2 3 4

0 1 0 −3 0 1 0 −3
= − = − =
0 0 −1 −4
0 0 −1 −4

0 −3 −5 −6 II·3+IV 0 0 −5 −15 III·(−5)+IV

1 2 3 4
0 1 0 −3
= − = −(−1) · 5 = 5.
0 0 −1 −4
0 0 0 5
Zadatak 1.218. Odredimo A−1 pomoću adjunkte, ako je

 
1 2 1
A= 1 1 0 .
2 0 −1
Rješenje:
Algebarski komplement elementa aij definira se kao Aij = (−1)i+j Mij , pri čemu
je Mij minor (subdeterminanta) elementa aij . Adjunkta matrice A, u oznaci A∗ ,
definira se formulom A∗ = [Aij ]T . Može se pokazati da vrijedi formula
1
A−1 = A∗ ,
det(A)
ukoliko inverz matrice A postoji.

Odredimo algebarske komplemente zadane matrice:

2 1 0 3 1 0

A11 = (−1) = −1, A12 = (−1) = 1,
0 −1 2 −1

4
1 1 3 2
1
A13 = (−1) = −2, A21 = (−1) = 2,
2 0 0 −1

4
1 1 5 1 2

A22 = (−1) = −3, A23 = (−1) = 4,
2 −1 2 0

4 2 1 5 1 1

A31 = (−1) = −1, A32 = (−1) = 1,
1 0 1 0

6 1 2

A33 = (−1) = −1.
1 1
 T  
−1 1 −2 −1 2 −1
Dakle, adjunkta je A∗ =  2 −3 4  =  1 −3 1  .
−1 1 −1 −2 4 −1
65
Lako je izračunati (provjerite!) da je det(A) = −1 6= 0. Konačno, inverz matrice A

je
 
1 −2 1
1
A−1 = A∗ = −A∗ = −1 3 −1 .
det(A)
2 −4 1
Upotrebu determinante nalazimo i u rješavanju posebnih sustava jednadžbi, Crame-

rovih sustava (pogledati Neralić, Šego (2013:121)).
Zadatak 1.219. Pokažimo da je sljedeći sustav Cramerov i riješimo ga koristeći

metodu za Cramerov sustav:
x1 − 6x2 − x3 = −6
−2x1 + x2 + 2x3 = 1
3x1 + x3 = 4.
Rješenje:
Prvo, primijetimo da je m=n=3. Dakle, radi se o kvadratnom sustavu. Drugo,
izračunajmo determinantu matrice sustava det(A) :

1 −6 −1

|A| = −2 1 2 I·2+II =
3 0 1 I·(−3)+III

1 −6 −1
−11 0
= 0 −11 0 = (Lap. po 1. stupcu) =
= −44.
0 18 18 4
4
Dakle, matrica sustava je regularna. Zaključujemo da je dani sustav Cramerov.
Nadalje, izračunajmo determinante D1 , D2 i D3 :

−6 −6 −1 1 −6 −1

D1 = 1 1 2 = · · · = −44, D2 = −2 1 2 = · · · = −44,
4 0 1 3 4 1

1 −6 −6

D3 = −2 1 1 = · · · = −44.
3 0 4
Konačno, izračunajmo x1 , x2 i x3 :
D1 −44 D2 D3
x1 = = = 1, x2 = = 1, x3 = = 1.
D −44 D D
66
Zadatak 1.220. Koristeći determinantu, provjerimo linearnu nezavisnost vektora

     
1 1 0
a = 1 , b = 0 , c = 1 .
0 1 1
Rješenje:
Koristeći rang, ovaj zadatak bismo riješili tako da ispitamo rang matrice M čiji su
stupci jednaki zadanim vektorima. No, postoji i efikasniji način. Naime, budući
da je M kvadratna matrica, izračunat ćemo det(M ). Ako je det(M ) = 0, onda je
M singularna matrica i zadani vektori su linearno zavisni. U suprotnom, ako je
det(M ) 6= 0, onda je M regularna matrica, to su zadani vektori linearno nezavisni.

1 1 0

|M | = 1 0 1 = −2

0 1 1
Dakle, det(M ) = −2 6= 0, pa su zadani vektori linearno nezavisni.
Zadatak 1.221. Odredimo parametar t ∈ R takav da sustav ima jedinstveno

rješenje:
x + y + z = t
−x + ty + z = 0
x − 2y + z = t.
Rješenje:
Dani sustav će imati jedinstveno rješenje ako i samo ako je matrica sustava A
regularna. Budući da je A kvadratna matrica, njezinu regularnost ćemo ispitati
računajući njezinu determinantu:

1 1 1 1 1 1

|A| = −1 t 1
I+II = 0 t + 1 2 = 6.

1 −2 1 I·(−1)+III 0 −3 0
Budući da determinanta matrice sustava A iznosi 6 =6 0, ona ne ovisi o parametru

t, što znači da je A regularna matrica za sve t ∈ R. Dakle, zadani sustav ima
jedinstveno rješenje za sve realne parametre t.
Zadatak 1.222. Odredimo parametar x ∈ R takav da matrica A ima inverz ako je

 
1+x 1 1
A= 1 1+x 1 .
1 1 1+x
67
Rješenje:
Izračunat ćemo determinantu matrice A. Drugi i treći redak dodajemo prvom retku:

1+x 1 1 3 + x 3 + x 3 + x

|A| = 1 1+x 1 = 1 1+x 1 =
1 1 1+x 1 1 1+x

1 1 1 1 1 1
= (x + 3)x2

= (x + 3) 1 1 + x 1
I·(−1)+II = (x + 3) 0 x 0
1 1 1+x I·(−1)+III 0 0 x
Matrica A ima inverz ako i samo ako joj je determinanta različita od nule, odnosno
det(A) = (x + 3)x2 6= 0. To je moguće ako i samo ako je x ∈ R \ {−3,0}.
Zadatak 1.223. Odredimo parametar a ∈ R takav da vektori x = (2a,2,2), y =

(1, a,1), z = (1,1, a) ne čine bazu od R3 .
Rješenje:

2a 1 1 a 1 1
= 2(a + 2)(a − 1)2

|M | = 2 a 1 =2· 1 a 1

2 1 a 1 1 a
Dani vektori ne čine bazu ako i samo ako je a ∈ {−2,1}.

   
1 2 3 2 8 16
Zadatak 1.224. Neka je A =  0 2 4  , B =  0 1 2  . Ako je XA = B,
0 0 1 0 0 2
izračunajmo det(X).
Rješenje:
Budući da su A i B gornje trokutaste matrice, to je det(A) = 1·2·1 = 2 i det(B) = 4.
Primjenom Binet−Chauchyjevog teorema, slijedi det(X)det(A) = det(B), odakle
lako slijedi det(X) = 2.
Zadatak 1.225. Dana je skalarna matrica A formata 3 × 3, čiji element na poziciji

(1, 1) ima vrijednost 2. Izračunajmo determinantu matrice X ako ona zadovoljava
matričnu jednadžbu AX + A = X.
Rješenje:
Dana matrična jednadžba ekvivalentna je s AX −X = −A, odnosno (A−I)X = −A.
Primjenom Binet-Chauchyjevog teorema slijedi det(A − I) · det(X) = det(−A), pri
čemu je I jedinična matrica reda 3. Budući da je A skalarna matrica na čijoj su
glavnoj dijagonali sve vrijednosti jednake 2, nije teško zaključiti da je det(A − I) = 1
det(−A)
i det(−A) = −8. Dakle, det(X) = det(A−I) = − 81 = −8.
68
Zadatak 1.226. Dana je dijagonalna matrica D koja na glavnoj dijagonali ima

elemente dii = i, za i = 1, 2, 3, 4, te gornje trokutasta matrica G koja na glavnoj di-
jagonali ima elemente gii = i2 , za i = 1, 2, 3, 4. Ako matrica X zadovoljava matričnu
jednadžbu (D + I)X − XG = X, odredite je li matrica X regularna.
Rješenje:
Nije teško zaključiti da matrica D na glavnoj dijagonali ima vrijednosti 1, 2, 3 i 4,
redom, a matrica G 1, 4, 9 i 16 redom. To nam omogućuje da odmah izračunamo
det(D) = 1 · 2 · 3 · 4 = 24 i det(G) = 1 · 4 · 9 · 16 = 576. Dana matrična jednadžba
ekvivalentna je s DX + X − XG = X, odnosno s DX = XG. Primjenom Binet-
Cauchyjevog teorema, dobivamo det(D)det(X) = det(X)det(G), odnosno (det(D) −
det(G))det(X) = 0. Budući da je det(D) − det(G) 6= 0, slijedi da mora biti det(X) =
0. Dakle, zaključujemo da matrica X nije regularna, nego singularna.
 
2 3 1
Zadatak 1.227. Neka je A =  0 5 2  . Izračunajte det(A) Laplaceovim
0 −4 −2
razvojem po prvom retku, a zatim po prvom stupcu. Jesu li rezultati jednaki?
Zadatak 1.228. Izračunajte determinantu sljedećih matrica:
   
1 2 3 4 1 3 5 0
 2 3 4 1   0 0 4 1 
a) A = 
 3 4 1 2 ,
 b) B =   3 4 0
,
2 
4 1 2 3 1 0 2 3
   
2 3 5 9 0 3 5 0
 2 1 4 1   0 1 4 1 
c) C = 
 4 4 0 2 ,
 d) D =   3 4 0
.
0 
1 0 2 3 1 5 6 6
Zadatak 1.229. Izračunajte determinantu sljedećih matrica
   
1 1 2 −2 2 1 0 11
 2 1 1 3   1 1 1 3 
a) A = 
 3 1 2 1 ,
 b) B =   4 1 −2 1
,

−1 5 4 2 7 5 4 −8
 
a b 0 0 0
1 a a2
 
 0 a b 0 0 
 
 0 0 a b 0 ,
c) C =   d) D =  1 b b2  .
 0 0 0 a b  1 c c2
b 0 0 0 a
Zadatak 1.230. Za zadane parametre a, b, c ∈ R izračunajte determinantu

a b c

c a b .

b c a
69
Zadatak 1.231. Provjerite linearnu nezavisnost sljedećih vektora:

      
1 1 1 1
0 −1 2 0
A=
1 ,
 B=
 1 ,
 C=
1 ,
 D=
1 .

0 0 0 1
Zadatak 1.232. Odredite za koje će parametre t ∈ R matrica

 
t−2 4 3
A= 1 t + 1 −2 
0 0 t−4
biti regularna.
Zadatak 1.233. Za koje vrijednosti parametra x ∈ R je matrica AB regularna, ako

je

2 1 1 1
A= , B= ?
2 1 0 x
Zadatak 1.234. Za koje parametre a, b ∈ R je matrica X singularna, ako je

a b
X= ?
−b a

x y z

Zadatak 1.235. Izračunajte x −y z .

x y −z
Zadatak 1.236. Odredite parametar x ∈ R takav da sljedeća matrica bude regu-

larna  
x 7 2
A = 1 x 1 .
2 −4 x

x x + a x + 2a x + 3a

x + 3a x + 2a x + a x
Zadatak 1.237. Izračunajte |J| = .
x x x x

x+a x+a x+a x+a
Zadatak 1.238. Za A ∈ M3 izračunajte |A|, ako je |2A| − 3|A| = 35.
Zadatak 1.239. Odredite skalar α ∈ R, ako je A ∈ M2 , |A| = 2 i |αA3 | − |αA2 | +

|αA| − |αI| = 10.
Zadatak 1.240. Izračunajte det(C), C ∈ M4 , ako je det( 12 C) = 18 .
70
Zadatak 1.241. Odredite A−1 koristeći adjunktu ako je

 
−2 1 3
A= 1 0 2 .
4 −1 5
Zadatak 1.242. Ispitajte je li matrica AA∗ AT ∈ M2 regularna ako je

0 −1
A= .
2 0
Zadatak 1.243. Odredite sve vrijednosti parametra t ∈ R tako da je A−1 = A, ako

je
1 t+1
A= .
0 1
Zadatak 1.244. Za koju vrijednost parametra t ∈ R sustav
x + y − tz = 0
2x + ty + z = 0
tx + y + z = 0
a) ima samo trivijalno rješenje, b) ima i netrivijalno rješenje?

   
1 −1
Zadatak 1.245. Je li moguće neki od vektora x =  −2  , y =  0  , z =
1 −2
 
2
 −2  prikazati kao linearnu kombinaciju preostalih?
3
     
1 −1 1
Zadatak 1.246. Zadani su vektori a = 2 , b =
   0  , c = 0  . Odredite

1 −1 2
vektor x ∈ R tako da su skupovi {a, b, x} i {a, c, x} linearno zavisni i aT x = 6.
3
Zadatak 1.247. Izračunajte det(X) ako je AX − B = 2X, gdje je

−1 −1 1 0
A= ,B= .
1 −1 −3 −2
Zadatak 1.248. Za koje vrijednosti parametra t ∈ R je matrica
 
1 1 2 3
1 2 − t2 2 3 
A= 2

3 1 5 
2 3 1 9 − t2
singularna?
71
Zadatak 1.249. Provjerite čine li vektori

     
1 2 7
−2 ,  1  , −4
1 −1 1
bazu u R3 .
Zadatak 1.250. Odredite parametar t ∈ R tako da sustav ima samo trivijalno
rješenje:
(t + 1)x1 − tx2 = 0
−2x1 − x2 = 0.
Zadatak 1.251. Pokažite da je sljedeći sustav Cramerov i riješite ga koristeći me-
todu za Cramerov sustav:
x1 − 5x2 + 4x3 + 3x4 = −28
3x1 − 4x2 + 7x3 + 5x4 = 9
4x1 − 9x2 + 8x3 + 5x4 = −34
−3x1 + 2x2 − 5x3 + 3x4 = −39.
Zadatak 1.252. Odredite parametre λ, µ ∈ R tako da sljedeći sustav bude Crame-

rov:
x1 + 2x2 − 3x3 + x4 = 1
4x1 + µx2 − 5x3 + 7x4 = 7
9x1 + 2x2 + x3 + 4x4 = 16
2x1 + 4x2 − 6x3 + λx4 = 2.
Zadatak 1.253. Koristeći metodu za Cramerov sustav, nadite x3 za sustav linearnih
jednadžbi koji je zadan u matričnom obliku:
     
1 1 1 x1 0
12 2 −3 · x2  =  5  .
3 4 1 x3 −4
Zadatak 1.254. Koristeći metodu za Cramerov sustav, riješite sljedeće sustave

2x1 − 3x2 = 2
5x1 + x2 = 3
a) b) 4x1 − 6x2 + x3 = 7
2x1 − x2 = 4,
x1 + 10x2 = 1.
Zadatak 1.255. Za koje vrijednosti parametra a ∈ R je matrica
 
2 2 4 6
 1 2 − a2 2 3 
M =  6

9 3 15 
2 3 1 9 − a2
singularna?
72
1.8. Problem linearnog programiranja i grafička metoda
Zadatak 1.256. Čine li vektori a1 = (1,2,3,1), a2 = (2,3,2,1), a3 = (3,1,2,2) i

a4 = (2,1,2,1) bazu prostora R4 ?
Zadatak 1.257. Izračunajte realan parametar t takav da za matricu
 
−1 −2 1
A= 0 2 1 
t 0 1
postoji inverzna matrica.

 
2 1 0
Zadatak 1.258. Izračunajte det(X) ako je AX −I = I, gdje je A =  0 1 3  ,
0 0 −1
te I jedinična matrica trećeg reda.
Zadatak 1.259. Izračunajte sve realne parametre t takve da matrica
 
3 3 t+1
A=4· t 2 2 
1 t−1 1
bude regularna.
Zadatak 1.260. Odredite t ∈ R takav da se barem jedan od vektora A1 = (t−1,2,3),
A2 = (1,2, t + 1), A3 = (1, t,3) može prikazati kao linearna kombinacija preostalih.
Općenito, u problemu linearnog programiranja zadana je odredena linearna funkcija

(funkcija cilja) kojoj treba odrediti maksimum ili minimum na zadanome skupu S
(taj skup nazivamo skup mogućih ili dopustivih rješenja (pogledati Neralić, Šego
(2013:142)). Skup S je zadan linearnim nejednakostima (odnosno ograničenjima).
Zadatke rješavamo grafičkom metodom (pogledati Neralić, Šego (2013:127)).
Zadatak 1.261. Koristeći se grafičkom metodom, riješimo problem linearnog pro-
gramiranja
max(x+y)
x + 3y ≤6
x, y ≥0.
Rješenje:
Odredimo prvo skup mogućih rješenja, skup S. Budući da su varijable x i y nene-
gativne, jasno je da će se skup S nalaziti u prvom kvadrantu koordinatnog sustava.
73
Nacrtajmo sada pravac x+3y = 6. Uvrštavanjem koordinata ishodišta u ograničenje

x + 3y ≤ 6 dobivamo 0 + 0 ≤ 6 što je istinito, pa stoga promatramo poluravninu
koju odreduje pravac x + 3y = 6 i točka ishodišta (0, 0). Na taj način smo dobili
skup S koji je odreden vrhovima (0, 0), (6, 0) i (0, 2)(vidjeti sliku 1.2). Nacrtajmo
sada pravac x + y = 0. Primijetimo da taj pravac prolazi kroz ishodište. Grafička
metoda se, sada, sastoji u tome da translatiramo pravac x + y = 0 preko skupa S
sve do one točke (ili skupa točaka) u kojoj pravac paralelan s pravcem x + y = 0
zadnji put siječe, to jest
e dodiruje, skup S. Iz slike 1.2 vidimo da je to točka (6, 0).
Upravo u toj točki, (x , y ∗ ) = (6, 0), funkcija cilja postiže svoj maksimum koji iznosi
∗
∗ (6, 0) = 6 + 0 = 6.
fmax
3
x+y =6
2
x + 3y = 6
1 S
x
−2 −1 0 1 2 3 4 5 6 7
−1
x+y =0
−2
Slika 1.2

gramiranja
max(x + 3y)
x + 2y ≤9
x + y ≤6
x ≤4
x, y ≥0.
Rješenje:
Iz slike 1.3 vidimo da se maksimum dane funkcije cilja postiže u točki (x∗ , y ∗ ) = (0, 29 )
∗ (0, 9 ) = 27 .
i iznosi fmax 2 2
Zadatak 1.263. Jedno poduzeće obuće proizvodi tenisice i sandale. Za proizvodnju

jednoga para tenisica potrebno je utrošiti 2 sata za rezanje, 1 sat za oblikovanje i 3
74
5
x=4
4
3 x + 3y = 13,5
2
S
x + 2y = 9
1
x
0 1 2 3 4 5 6 7 8
−1
x+y =6
x + 3y = 0
Slika 1.3
sata za završnu fazu, dok jedan par sandala zahtijeva 2 sata za rezanje, 2 sata za
oblikovanje i 1 sat za završnu fazu. U jednome danu, ukupan broj sati svih radnika
u odjelu za rezanje ne prelazi 140 sati, za oblikovanje 120 sati, te za završnu fazu 150
sati. Koliko bi dnevno pari tenisica i sandala poduzeće trebalo proizvesti u svrhu
maksimizacije dobiti, ako je poznato da dobit po jednome paru tenisica iznosi 10
eura, te dobit po jednome paru sandala 8 eura?
Rješenje:
Neka su varijable odlučivanja x i y. Varijabla x predstavlja broj pari tenisica, a vari-
jabla y predstavlja broj pari sandala. Sada je zadatak lako formulirati kao problem
linearnog programiranja:
max(10x + 8y)
2x + 2y ≤ 140
x + 2y ≤ 120
3x + y ≤ 150
x, y ≥0.
Skup mogućih rješenja S je peterokut sa sljedećim vrhovima: A(0, 0), B(50, 0),
C(40, 30), D(20, 50) i E(0, 60) (vidjeti sliku 1.4). S jedne strane, koristeći grafičku
metodu, nije teško vidjeti da dani problem ima rješenje u vrhu C(40, 30). Nadalje,
s druge strane, poznato je da ako standardni problem maksimuma ima optimalno
rješenje, ono se postiže barem u jednom vrhu skupa S (pogledati Neralić, Šego
(2013:147)).
75
y
70
3x + y = 150
E
60
D
50
40
C x + 2y = 120
30
S
20
10
2x + 2y = 140
A B x
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
Slika 1.4
Provjerom ustanovimo u kojemu vrhu se postiže maksimum:
vrh f (x, y) = 10x + 8y

A(0,0) 0 eura
B(50,0) 500 eura
C(40,30) 640 eura
D(20,50) 600 eura
E(0,60) 480 eura
Dakle, poduzeće dnevno treba proizvesti 40 pari tenisica i 30 pari sandala kako bi
ostvarilo maksimum dobiti u iznosu od 640 eura.

gramiranja
max(8x + 10y)
3x + y ≤6
4x + 5y ≤20
x, y ≥0.
Rješenje:
76
B
4
G
3
2 4x + 5y = 20
S
1
3x + y = 6
A F
−1 0 1 2 3 4 5
−1
−2 8x + 10y = 0
Slika 1.5
Nakon što smo odredili skup mogućih rješenja S, nije teško izračunati koordinate
vrha G (vidjeti sliku 1.5), budući da je Gpresjek pravaca 3x + y = 6 i 4x + 5y = 20.
Dakle, vrh G ima koordinate G 10 36
11 , 11 . Budući da su pravci 8x + 10y = 0 i
4x + 5y = 20 paralelni, zaključujemo da dani problem ima beskonačno mnogo
rješenja, odnosno sve točke spojnice BG su rješenja danog problema linearnog pro-
gramiranja. Napomenimo da se proizvoljna točka sa spomenute spojnice može na-
pisati kao konveksna kombinacija točaka B i G. Dakle, rješenja su sve točke oblika
10 36 10 10 36 8

(x1 , x2 ) = α(0, 4) + (1 − α) 11 , 11 = 11 − 11 α, 11 + 11 α , pri čemu je α ∈ [0, 1] .
∗ 10 10 36 8

Konačno, maksimalna vrijednost funkcije cilja je fmax =f 11 − 11 α, 11 + 11 α =
10 10α 36 8α

8 · 11 − 11 + 10 · 11 + 11 = 40.
Zadatak 1.265. Grafički riješite problem linearnog programiranja
max(x + 4y)
x + y ≥2
x + y ≤6
x, y ≥0.
77

max(3x + 6y)
4x + y ≤ 20
x + y ≤8
y ≥2
x, y ≥0.
max(5x + 8y)
x + 2y ≥ 32
3x + 4y ≤ 84
x ≥ 12
x, y ≥0.
Zadatak 1.268. Investitor ulaže u obveznicu A i obveznicu B. Jedna obveznica A
košta 16000 kuna, a jedna obveznica B 8000 kuna. Investitor na raspolaganju ima
80000 kuna. Strategija investitora je uložiti u minimalno 3 obveznice A. Formulirajte
i riješite grafički problem linearnog programiranja maksimizacije broja kupljenih
obveznica. Treba uložiti u ukupno 7 obveznica, 3 tipa A i 4 tipa B
Zadatak 1.269. Pretpostavimo da ste uštedjeli svotu od 5000 kuna koju sada želite
oročiti u banci tako da dobijete i neke kamate na njih. Banka A odobrava 6%
godišnjih kamata, a banka B 10% godišnjih kamata. No, kako je banka A starija i
sigurnija, prihvaćate strategiju da u banku A uložite najmanje tri puta više nego u
banku B. Sastavite linearni program koji će osigurati maksimalne godišnje kamate
i riješite ga grafičkom metodom. x=količina novca uložena u A (3750), y=količina
novca uložena u B (1250) Ostvarene maksimalne godišnje kamate iznose 350 kuna.
1.9. Input−output analiza
U analizi input-output modela, središnju ulogu zauzima pojam input-output tablice

Q Qij q
Q1 Q11 Q12 · · · Q1n q1
Q2 Q21 Q22 · · · Q2n q2
.. .. ..
. . .
Qn Qn1 Qn2 · · · Qnn qn
pri čemu je Qi količina outputa proizvedenog u i−tom sektoru, Qij količina outputa
i−tog sektora koja prelazi u j−ti sektor, qi količina finalne potražnje i−tog sektora
(finalna potrošnja i−tog sektora) (pogledati Neralić, Šego (2013:152)).
78
Takoder, definiraju se i pojmovi matrica tehničkih koeficijenata A = [aij ], te matrica

tehnologije T (pogledati Neralić, Šego (2013:153–154)).
U rješavanju zadataka koristit ćemo se formulama
n
Qij X
aij = , Qi = Qij + qi , T = I − A, T Q = q.
Qj
j=1
Zadatak 1.270. Zadana je matrica tehničkih koeficijenata i vektor ukupnih out-

puta:    
0,2 0,15 0,1 100
A =  0,1 0,3 0,25  , Q =  200  .
0,2 0,2 0,1 100
Sastavimo pripadnu input-output tablicu.
Rješenje: P
Koristimo formule Qij = aij Qj , qi = Qi − j Qij .
Q11 = a11 Q1 = 0,2 · 100 = 20, Q21 = a21 Q1 = 0,1 · 100 = 10,
Q31 = a31 Q1 = 0,2 · 100 = 20,

Q12 = a12 Q2 = 0,15 · 200 = 30, Q22 = a22 Q2 = 0,3 · 200 = 60,
Q32 = a32 Q2 = 0,2 · 200 = 40,
Q13 = a13 Q3 = 0,1 · 100 = 10, Q23 = a23 Q3 = 0,25 · 100 = 25,
Q33 = a33 Q3 = 0,1 · 100 = 10.
Dakle, tražena input-output tablica je
Qi Qij qi
100 20 30 10 100 − (20 + 30 + 10) = 40
200 10 60 25 105
100 20 40 10 30
Zadatak 1.271. Zadana je input-output tablica jedne trosektorske ekonomije:

Qi Qij qi
100 30 30 30 q1
150 30 20 60 q2
150 20 30 40 q3
 
110
Ako se planira novi vektor ukupnih outputa Qnovi =  165 , a tehnološki uvjeti
165
se ne mijenjaju, sastavimo novu input-output tablicu.
79
Rješenje:
Vrlo je lako naći polaznu input-output tablicu:
Qi Qij qi
100 30 30 30 10
150 30 20 60 40
150 20 30 40 60
Izračunajmo sada matricu tehničkih koeficijenata:

   Q11 Q12 Q13
  
a11 a12 a13 Q Q2 Q3 0,3 0,2 0,2
 1
A = a21 a22 a23  =  QQ21
1
Q22
Q2
Q23 
Q3 
2
= 0,3 15 0,4 .
Q31 Q32 Q33 4
a31 a32 a33 0,2 0,2 15
Q1 Q2 Q3
Budući da znamo novi vektor ukupnih outputa, možemo odmah napisati novu input-
output tablicu. Naime, element Q1 iz Qnovi pomnožimo s prvim stupcem matrice A
i zapišemo u prvi stupac nove input-output tablice. Analogno napravimo i za drugi i
treći stupac. Finalne potražnje dobijemo kao i u prethodnom zadatku. Dakle, nova
input-output tablica je
Qi Qij qi
110 33 33 33 11
165 33 22 66 44
165 22 33 44 66
Zadatak 1.272. Zadana je matrica tehničkih koeficijenata

 
0 0,1 0,2
A = 0,3 0,2 0,4 ,
0,2 0,3 0,1
ukupni outputi Q1 = 10 i Q3 = 30, te finalna potražnja q2 = 1. Sastavimo pripadnu

input-output tablicu.
Rješenje:
Iz relacije Q2 = 3 + 0,2Q2 + 12 + 1 slijedi Q2 = 20. Budući da je qi = Qi − (Qi1 +
Qi2 + Qi3 ), pišemo odmah traženu input-output tablicu
Qi Qij qi
10 0 2 6 2
20 3 4 12 1
30 2 6 3 19
80
Zadatak 1.273. Zadana je input-output tablica neke dvosektorske ekonomije:

Qi Qij qi
1000 200 250 550
500 400 0 100
Napišimo
novu input-output tablicu ako je novi vektor finalne potražnje qnovi =
600
, a tehnološki uvjeti se ne mijenjaju.
300
Rješenje:
Kao u prethodnim zadacima, najprije nademo matricu tehničkih koeficijenata

0,2 0,5
A= .
0,4 0
Zatim nademo matricu tehnologije

1 0 0,2 0,5 0,8 −0,5
T =I −A= − = .
0 1 0,4 0 −0,4 1
Iz relacije T Q = q, množenjem s lijeve strane inverzom matrice T, slijedi Q = T −1 q,

odakle možemo izračunati novi vektor ukupnih outputa

1 1 0,5 600 1250
Qnovi = = .
0,8 · 1 − 0,4 · 0,5 0,4 0,8 300 800
Sada, slično kao u prvom zadatku ove cjeline, lako nademo novu input-output tablicu
Qi Qij qi
1250 250 400 600
800 500 0 300

Qi Qij qi
Q1 200 200 100
1000 0 900 q2
Napišimo novu input-output tablicu ako se finalna potražnja prvog sektora poveća
za 80%, drugoga smanji za 10%, a tehnološki uvjeti se ne mijenjaju.
Rješenje:
Iz dane input output tablice odmah slijedi da je Q1 = 500 i q2 = 100. Sada nije teško
2 1
doći do matrice tehničkih koeficijenata A = 5 59 , a potom i do matrice teh-
0 10
3 1

−
nologije T = 5 1
5 . Nadalje, budući da se finalna potražnja u prvom sektoru
0 10
81
povećala za 80%, ona sada iznosi 180, a nova finalna potražnja u drugom sektoru je
90. Sada lako nademo novi vektor ukupnih outputa
1 1
1 180 600
Qnovi = T −1 q novi = 3 1 · 10 53 · = .
5 · 10
0 5 90 900
Dakle, nova input output tablica je
Qi Qij qi
600 240 180 180
900 0 810 90
Zadatak 1.275. Zadana je input-output tablica jedne trosektorske ekonomije:
Qi Qij qi
100 10 40 30 20
200 20 40 60 80
300 30 40 120 110
 
24
Ako se planira nova finalna potražnja qnovi =  96 , a tehnološki uvjeti se ne
132
mijenjaju, sastavite novu input-output tablicu.
 
0 0,1 0,2
A = 0,3 0,2
 0,4
0,2 0,3 0,1

2
i vektor finalne potražnje q =  1  . Sastavite pripadnu input-output tablicu.
19
Uputa: Koristeći matricu A nadite T −1 , pa koristeći formulu Q = T −1 q nadite
vektor Q.
Qi Qij qi
200 40 50 110
100 80 0 20

120
Napišite novu input-output tablicu ako je vektor finalne potražnje qnovi = ,
60
a tehnološki uvjeti se ne mijenjaju.
82
Zadatak 1.278. Zadana je input-output tablica:

Qi Qij qi
Q1 50 20 30 0
Q2 100 100 50 150
Q3 50 20 50 80
Ako se planiraju nove proizvodnje Q1 = 110 i Q3 = 220, te nova finalna potražnja
q2 = 165, a tehnološki uvjeti se ne mijenjaju, sastavite input-output tablicu.
 
0 0,2 0,2
A = 0,1 0
 0,4 .
0,2 0,4 0
Ukupna proizvodnja prvog sektora je Q1 = 500, drugog Q2 = 300, a finalna po-
tražnja drugog sektora je q2 = 100. Sastavite pripadnu input-output tablicu.
Zadatak 1.280. Zadana je matrica tehnologije neke trosektorske ekonomije
 
0,9 −0,4 −0,3
T = −0,3 1 −0,2 .
−0,2 −0,4 1
Sastavite input-output tablicu ako je ukupna proizvodnja prvog sektora Q1 = 100,
a finalna potražnja drugog i trećeg sektora q2 = 2 i q3 = 6.
Qi Qij qi
Q1 600 1200 600
Q2 1200 1200 1200
Odredite novi vektor ukupnih outputa ako se finalna potražnja prvog sektora poveća,
a drugog sektora smanji za 10%. Takoder, sastavite novu input-output tablicu.
Zadatak 1.282. Zadana je matrica tehnologije
7
− 15

T = 1016 7 ,
− 25 10
ukupni output prvog sektora Q1 = 50 i finalna potražnja drugog sektora q2 = 17.
Sastavite pripadnu input-output tablicu.
Zadatak 1.283. Zadana je input-output tablica
Qi Qij qi
200 40 80 80
240 80 60 100
Ako se ukupni output prvog sektora smanji za 10%, a drugog poveća za 20%, za
koliko % se promijeni finalna potražnja pojedinih sektora?
83
Zadatak 1.284. Zadana je input-output tablica
Qi Qij qi
180 60 40 80
120 40 30 50
Ako se ukupni output prvog sektora smanji za 20%, a drugog poveća za 40%, za
koliko % se promijeni finalna potražnja pojedinih sektora?
Zadatak 1.285. Zadana je inverzna matrica tehnologije
8 5
−1
T = 34 10 3 .
3 3
Izračunajte matricu A tehničkih koeficijenata.

Zadatak 1.286. Napišite input-output tablicu ako je

−1 1,5 0,5 1
T = ,Q= .
1 2 2

 
1 0 0
T −1 =  20
1
1 0 .
3 3
200 10 1
 
200
a) Ako su ukupni outputi Q =  100  , sastavite pripadnu input-output tablicu.
300
b) Ako je poznato Q1 = 200, Q2 = 100, q3 = 270, sastavite pripadnu input-output

tablicu.

5 3 3
T −1 = ,
6 2 4
medusektorska potražnja Q12 = 50 i finalna potražnja q1 = 10. Sastavite pripadnu

input-output tablicu.
Zadatak 1.289. Zadana je matrica tehnologije
 1 
2 0 0
1
T = − 10 1 0 .
0 − 10 21
1
Napišite input-output tablicu ako se zna da je q1 = q2 = q3 , Q1 + Q2 + Q3 = 544.
84
1.10. Rješenja: Linearna algebra
Zadatak 1.290. Zadana je input-output tablica jedne ekonomije koja se sastoji iz

dva sektora: prvog sektora poljoprivrede i drugog sektora koji predstavlja sektor
turizma:
Qi Qij qi
320 120 100 100
400 40 200 160
Napišite novu tablicu ako se ukupni output sektora poljoprivrede smanji za 40 jedi-
nica, a njegova finalna potražnja poveća za 40 jedinica.
Zadatak 1.291. Zadana je input-output tablica jedne dvosektorske ekonomije
Qi Qij qi
120 48 40 32
100 24 60 16
Napišite novu input-output tablicu ako je novi ukupni output drugog sektora 110,
a nova finalna potražnja prvog sektora 25.

 
0 −1 −2
 1 0 −1  2 5 10 17 26 37 50
1.3. a) A =   ; b) B = ;
2 1 0  5 8 13 20 29 40 53
3 2 1
   
  2 2 2 1 1 1 1 1
0 1 4  4 5 6   2 4 8 16 32 
c) C =  1 0 1 ; d) D =   6 8 7 ; e) E =  3 9 27 81 243 ;
  
4 1 0
0 11 14 4 16 64 256 1024
 
  2 0 0 0
1 1/2 1/3
1 1 1  1 4 0 0 
f) F = ; g) G =  2 1 2/3 ; h) H =   1 1 6 0 .

1 1 1
3 3/2 1
1 1 1 8

2 4 0 0 3 −3
1.32. a) A + B = ; b) nije definirano; c) 3B = ;
4 −2 4 12 −3 6
   
0 4 2 6
5 3
d) DC = ; e) B T =  1 −1 ; f ) AT C T =  1 10 ; g) C + D =
4 1
−1 2 5 1

3 3 −2 −2 −2 −1
; h) B − A = ; i) nije definirano; j) CE = ;
4 0 4 0 0 4

−2 −1
; l) (CE)T = −1 4 ; m) nije definirano; n) D − C =

k) −D =
−1 −1
85
 
2 6
1 −1 2 1 5
; o) CA = ; p) nije definirano; q) (CA)T =  1 10 ;
−2 2 6 10 1
5 1
r) E T C T = −1 4 .

0 6
1.33. a) AB = ; b) AB = 24. 1.34. x = 5, y = 0. 1.35. y = 2, z = 0.
−2 12
1.36. k = −1, m = − 13 2 . 1.37. a = 0, b = 1. 1.38. a) a = 1, b = 1; b) matrice nisu
usporedive.
 
0 2 4 6 −8
 −2 0 3 5 7 
 
1.39. A =  −4 −3 0 −9 −3 

. 1.40. x = −1, y = 3. 1.41. Nul-matrica.
 −6 −5 9 0 5 
8 −7 3 −5 0
 
1 −8 10
1.42. A2 =  0 9 35 ; tr(A) = 8; tr(A2 ) = 26.
0 0 16
 
1 2 3 4
 2 4 6 8  T
1.43. AAT =   3 6 9 12 ; A A = 30. 1.44. x1 = −2, x2 = 1.

4 8 12 16
1.46. a = b = −2. 1.47. a ∈ {−2,1}. 1.48. Ne postoji takav broj. 1.49. a = 0,
b = 1. 1.50. a = b ∈ {− 21 , − 12 }. 1.51. a = b ∈ {−1, 0}. 1.52. Traženi brojevi
ne postoje. 1.53. a = 3, b = 1. 1.54. t = −1. 1.55. x ∈ {−1,1} 1.56. a)
a = 1, b = −1; b) a = b = 0. 1.58. a = − 12

−2c − d −2c d 1+d
1.60. , c, d ∈ R. 1.61. , c ∈ R.
c d 1+d d
 
−19 17 4
1.62. P (A) =  −17 15 4  .
4 −4 10
1.63. D je dijagonalna metrica koja na glavnoj dijagonali ima elemente 1, 3 i 2,
redom. 1.64. a = − 23 , b = − 25 , c = −5.
1.75. a) 9000; b) 1550; c) 7450. 1.76. a) cos α = √2 ; 33
b) cos α = 57 . 1.77.
6 √ √
t ∈ {−2,2}. 1.78. t ∈ {1,4}. 1.79. t ∈ [−6,0]. 1.80. a ∈ {−1 − 2 2, −1 + 2 2},
b = −4. 1.81. x = 4.
1.91. x = 12 , y = 0. 1.92. a) Linearno nezavisni; b) Linearno zavisni; c) Linearno
nezavisni; d) Linearno nezavisni; e) Linearno nezavisni; f ) Linearno nezavisni. 1.93.
Nije moguće. 1.94. Linearno nezavisni. 1.95. Linearno nezavisni. 1.96. a)
Linearno zavisni; b) Linearno zavisni. 1.97. Jest.
86
1.102. Da. 1.103. Ne. 1.104. Da. 1.105. a) Ne;√b) da; √ c) ne; d) da. 1.106. a)
Ne; b) ne; c) ne; d) da; e) ne. 1.107. t ∈ R \ {− 3,0, 3}. 1.108.t ∈ R \ {− 32 }.
1.109. a) t = − 12 ; b) ne postoji takav parametar; c) t ∈ {−2,1}. 1.110. w =
x − 31 y − z. 1.111. Linearno zavisan. 1.112. a) Ne; b) ne.
1.121. a) 1; b) 2; c) 3; d) 3; e) 3; f ) 2; g) 2; h) 2; i) 3; j) 2. 1.122. a) 3; b) 2; c)
1. 1.123. a) 3; a) 2. 1.124. a = 1, b = 3. 1.125. Dani skup razapinje prostor R3 ,
ali ne čini bazu. 1.126. a) Za t = 1 rang je 1, za t = −2 rang je 2, za R \ {−2, 1}
rang je 3; b) za t = 1 rang je 1, za t = −3 rang je 3, za R \ {−3, 1} rang je 4.
1.127. a) t ∈ R \ { 23 }; b) isto kao pod a) 1.128. rang je 3 neovisno o parametru
t. 1.129. Vektori su linearno nezavisni. 1.130. a) Linearno nezavisni; b) linearno
zavisni. 1.131. t 6= − 21 . 1.132. a) 3; b) 2. 1.133. a) 1 za t = 1, 2 inače; b) 2 za
t ∈ {−1, 1}, 3 inače; c) 3 za t ∈ {0, 1}, 4 inače. 1.134. a) 2 za t ∈ {0, 2, 3}, 3 inače;
b) 3 za svaki t ∈ R. 1.135. a) a = 1, b = 3; b) t = 14. 1.136. Ne postoji takav t.
1.137. t = 1. √ 1.138.√ t = −6. 1.139. t 6= −2. 1.140. Linearno nezavisni. 1.141.
t ∈ R \ {1 − 3,1 + 3}. 1.142. za x = 1 i y = 2, r(A) = 2; inače r(A) = 3. 1.143.
ne. 1.144. 3; 1.145. a) t ∈ R \ {−4, 2}; b) t ∈ R \ {−4, 2}; c) t ∈ {−4, 2}. 1.146.
a) t 6= −17; b) t 6= −17; c) t 6= −17. 1.147. s 6= − 41 .
1.159. a) x = 5, y = 6, z = 2; b) x1 = − 17 , x2 = 10 9 17 13
7 , x3 = − 7 ; c) x = 3 , y = − 3 ;
1 1
d) x = 2, y = 1, z = 3; e) x = 1, y = −1, z = −2; f ) x = 4 , y = 0, z = 4 . 1.160.
x = 1, y = 5−t, z = t, t ∈ R. 1.161. x = s+3, y = −s+t+2, z = s, w = t, s, t ∈ R.
1.162. x = 3 − t, y = t, z = −1, t ∈ R. 1.163. Sustav nije konzistentan. 1.164. Za
β = 15 sustav ima rješenje x1 = 53 − 34 s, x2 = 13 s − t + 10 3 , x3 = s, x4 = t, s, t ∈ R;
za β 6= 15 sustav nema rješenja. 1.165. Ne postoji takav a ∈ R. 1.166. Sustav je
konzistentan za svaki b ∈ R. 1.167. x1 = x2 = x3 = x4 = 0. 1.168. Nema rješenja.
1.169. Nema rješenja. 1.170. Nema rješenja. 1.171. x1 = 0, x2 = 0, x3 = −t,
x4 = t. 1.172. x = s + 2t − 1, y = s + 2t − 3, z = s, w = t, s, t ∈ R. 1.173. Za
λ = 5 sustav ima rješenje x1 = −4 + t, x2 = 5,5 − 2t, x3 = t; za λ 6= 5 sustav nema
rješenja. 1.174. x1 = 1, x2 = 2, x3 = 3, x4 = 1. 1.175. Za λ = −3 rješenje je
x1 = 2 − 65 x4 , x2 = 1 − 25 x4 , x3 = − 56 x4 , x4 ∈ R; za λ = 2 rješenje je x1 = 2 − x4 ,
x2 = 1, x3 = 0, x4 ∈ R; za λ ∈ R \ {−3, 2} rješenje je x1 = 2, x2 = 1, x3 = x4 = 0.
1.176. x1 = 1, x2 = −1, x3 = 2, x4 = −2. 1.177. t ∈ R \ {−1, 1}. 1.178. Sustav je
uvijek konzistentan. 1.179. p∗1 = 17 54
, p∗2 = 17
24
. 1.180. Y ∗ = 700, i∗ = 0,08. 1.181.
Prva kamatna stopa iznosi 1, druga 2, a treća 1,5. 1.182. Kupljenih  obveznicaA
−16 −8 −4
je 40, obveznica B 15, a dionica 20. 1.183. X = A−1 B =  −5 −2 −1  ;
−2 −1 0
   
0 −1 −4 20 −105 −152
X = BA−1 =  −1 −2 −8  . 1.184. X = A−1 B =  −15 77 112  .
−2 −5 −16 13 −58 87
 
0 −2 −8
−1 −1 1 −1
1.185. X = BA =  −2 −4 −16  . 1.186. X = BA = .
0 1
−4 −10 −32
87

14 − 3c 7 − 3d
1.187. X = A−1 B = , c, d ∈ R. 1.188. X = BA−1 =
c d
 
0 −1 1
0 −2 1 2
. 1.189. X = BA−1 = , c ∈ R. 1.190. X =  −2 2 2  .
0 0 c 1
1 −1 0

d c
1.191. B = , c, d ∈ R. 1.192. Linearno su zavisni. 1.193. a) x = 1,
c d
y = −1, z = 2, w = 1; b) x = 2, y = 1, z = 3, w = −4; c) x = −5, y = 4, z = −3,
w = 2; a) x1 = 1, x2 = 1, x3 = 1. 1.194. a) Za t 6= − 104 31 sustav ima trivijalno
rješenje, b) Za t 6= − 11
2 sustav ima netrivijalno rješenje. 1.195. Za a = 1 sustav
3(3+a) 3+a 3+a
nema rješenja, a za a 6= 1 sustav ima rješenje x = 2 − a−1 , y = 2 + 2(a−1) , z = a−1 .
 
0,5 −0,25 0,5
1.199. a) inverz ne postoji, b) B −1 =  0 −0,5 −1  , c) inverz ne pos-
−1 1 −1

1 −1 4 −5
toji. 1.200. a) , b) 16 , c) ne postoji, d) ne postoji, e)
−1 2 −2 4
 
  −1 −3 4 0
0,5 −0,25 0,125  1 4 −5 1 
 0 0,5 −0,25  , f ) ne postoji. 1.203.  . 1.202. X =
 1 2 −3 0 
0 0 0,25
−1 −4 6 −1
 1
0 0 ··· 0

d1
 0 1 0 ··· 0 
2 T −1 =  d2
8
1 − . 1.203. Inverz ne postoji. 1.204. D ..  .

3 3  . .. .. . .
 .. . . . . 
1
0 0 0 ··· dn
   
2 −11 2 1 −1 −1,2
1.205. A =−1 =  0 −4 1  . 1.206. A−1 =  0 0,5 −0,2  .
−1 6 −1 0 0 0,2
1.227. -4. 1.228. a) 160; b) 6; c) 154; d) 127. 1.229. a) 0; b) 26. c) a5 + b5 d)

(b − a)(c − a)(c − b). 1.230. a3 + b3 + c3 − 3abc. 1.231. Linearno zavisni. 1.232.
t ∈ R \ {−2, 1}. 1.233. Ne postoji takav x. 1.234. a = b√= 0. √ 1.235. 4xyz.
1.236. x ∈ R \{−3, 1, 2}. 1.237. 0. 1.238. 7. 1.239. − 2 ili 2. 1.240. 2.
−0,5 2 −0,5
1.241. A =−1  0,75 5,5 −1,75  . 1.242. Jest. 1.243. t = −1. 1.244. a)
0,25 −0,5 0,25
√ √ √ √
t ∈ R \ {− 3, 3}, b) t ∈ {− 3 3, 3 3}. 1.245. Jest. 1.246. (1, 2, 1). 1.247. 1.
3 3
1.248. t ∈ {−2, −1, 1, 2}. 1.249. Ne. 1.250. t 6= − 31 . 1.251. x1 = 4, x2 = 11,

x3 = 8, x4 = −3. 1.252. λ 6= 2, µ 6= 4. 1.253. 1. 1.254.a) x1 = 1, x2 = −2; b)
x1 = 1, x2 = 0, x3 = 3. 1.255. a ∈ {−2, −1, 1, 2}. 1.256. Da. 1.257. t 6= − 12 .
1.258. -4. 1.259. t ∈ R \ {−4, 2}. 1.260. t ∈ {−4, 2}.
88
1.265. M (0, 6; 24). 1.266. M (0, 8; 48). 1.267. M (20, 6; 148). 1.268. Treba uložiti
u ukupno 7 obveznica, 3 tipa A i 4 tipa B. 1.269. Količina novca uložena u banku A
iznosi 3750 kuna, a u banku B 1250 kuna. Ostvarene maksimalne godišnje kamate
iznose 350 kuna.
Qi Qij qi Qi Qij qi
120 12 48 36 24 10 0 2 6 2
1.275. 1.276.
240 24 48 72 96 30 3 4 12 1
360 36 48 144 132 20 2 6 3 19
Qi Qij qi
Qi Qij qi
110 55 22 33 0
1.277. 250 50 80 120 1.278.
440 110 110 55 165
160 100 0 60
220 55 22 55 88
Qi Qij qi Qi Qij qi
500 0 60 75 365 100 10 24 15 51
1.279. 1.280.
300 50 0 150 100 60 30 0 10 20
375 100 120 0 155 50 20 24 0 6
Qi Qij qi Qi Qij qi
1.281. 2400 600 1140 660 1.282. 50 15 14 21
3420 1200 1140 1080 70 32 21 17
1.283. U prvom sektoru se smanji 40 %, a u drugom poveća 44%. 1.284. U prvom
sektoru se smanji 50 %, a u drugom poveća 88%.
1 1
Qi Qij qi
2 4 1 2 2
1.285. A = 1 3 1.286. 1 5 5 5
5 5 2 4 4
2 5 5 5
Qi Qij qi
200 0 0 0 200
1.287. a) b) isto kao pod a).
100 10 0 0 90
300 0 30 0 270
Qi Qij qi
Qi Qij qi
200 100 0 0 100
1.288. 75 15 50 10 1.289.
250 120 20 0 0 100
3 30 1003 20
224 0 12 112 100
Qi Qij qi Qi Qij qi
1.290. 280 105 35 140 1.291. 115 46 44 25
140 35 70 35 110 23 66 21
89
90
Poglavlje 2
Realne funkcije jedne realne

varijable
2.1. Elementarne funkcije
2.1.1. Polinomi
1. Konstantna funkcija
Funkcija oblika
f (x) = c, c ∈ R,
je konstantna funkcija (polinom nultog stupnja). Graf konstantne funkcije je
pravac paralelan s osi apscisa. Domena i kodomena ove funkcije jest skup R,
odnosno f : R → R. Na slici 2.1 prikazan je graf funkcije f (x) = 3. Na cijeloj
y
5
4
f
3
2
1
x
−4 −2 0 2 4
−2
Slika 2.1
svojoj domeni, neovisno o vrijednosti nezavisne varijable x, vrijednost funkcije

f iznosi 3.
91
2. Realne funkcije jedne realne varijable
2. Linearna funkcija
Funkcija oblika
f (x) = ax + b, a, b ∈ R, a 6= 0,
je linearna funkcija (polinom prvog stupnja). Graf joj je pravac. Parametar
a je koeficijent smjera, a parametar b odsječak na osi ordinata. Domena i
kodomena ove funkcije jest skup R, odnosno f : R → R. Na slici 2.2 prikazan
je graf funkcije f (x) = x. Vrijednost funkcije f na cijeloj domeni poprima
vrijednosti identične nezavisnoj varijabli x.
y
4
x
−4 −2 0 2 4
f −2
−4
Slika 2.2
Na slici 2.3 je prikazan graf funkcije f (x) = 2x + 1. S obzirom da je predznak

koeficijenta smjera pozitivan (a = 2 > 0), funkcija raste na cijeloj svojoj
domeni. Na slici 2.4 je prikazan graf funkcije f (x) = −2x + 1. Uočimo kako je
predznak koeficijenta smjera negativan (a = −2 < 0), stoga funkcija pada na
cijeloj svojoj domeni.
y y
4 4
2 f 2
1 1
x x
−4 −2 0 2 4 −4 −2 0 2 4
−2 −2 f
−4 −4
Slika 2.3 Slika 2.4
92
3. Kvadratna funkcija
Funkcija oblika
f (x) = ax2 + bx + c, a, b, c ∈ R, a 6= 0,
je kvadratna funkcija (polinom drugog stupnja). Graf joj je parabola. Na slici

2.5 su prikazani grafovi funkcija f za koju vrijedi a > 0, te g za koju vrijedi
a < 0. Uočimo da je domena obiju funkcija R, ali kodomena funkcije f je
[−2, +∞i, a funkcije g h−∞, 6].
y
6
f 2 g
x
−4 −2 0 2 4 6 8 10
−2
−4
Slika 2.5
Grafovi funkcija f (x) = x2 , g(x) = x2 + 2 i h(x) = x2 − 2 su prikazani na slici

2.6. Uočimo da dodavanje pozitivne konstante početnoj funkciji f pomiče graf
funkcije paralelno prema gore (funkcija g), dok oduzimanje pozitivne konstante
pomiče graf paralelno prema dolje (funkcija h).
y y
4 g h f g4
2
f 2
x
−4 −2 0 2 4 x
h
−4 −2 0 2 4
−2
Slika 2.6 Slika 2.7
Na slici 2.7 su prikazani grafovi funkcija f (x) = x2 , g(x) = 2x2 i h(x) = 0,5x2 .
Uočimo da množenje x2 nekom pozitivnom konstantom većom od 1 vodi do
93
kontrakcije grafa funkcije prema osi ordinata (funkcija g), dok množenje nekom
pozitivnom konstantom manjom od jedan dovodi do ekspanzije grafa funkcije
suprotno od osi ordinata, odnosno kontrakcije grafa funkcije f prema osi aps-
cisa (funkcija h).
y
4
2
f
x
−4 −2 0 2 4
−2
g
−4
Slika 2.8
Na slici 2.8 su prikazani grafovi funkcija f (x) = x2 i g(x) = −x2 . Uočimo

kako množenje x2 s negativnom konstantom zrcali funkciju f s obzirom na os
apscisa.
4. Kubna funkcija
Funkcija oblika
f (x) = ax3 + bx2 + cx + d, a, b, c, d ∈ R, a 6= 0,
je kubna funkcija (polinom trećeg stupnja). S obzirom da pripadajuća kubna

jednadžba ax3 + bx2 + cx + d = 0 ima ili 1 ili 3 realna rješenja, graf kubne
funkcije siječe os apscisa ili u jednoj ili u tri točke. Ako ima 1 dvostruko
(i, naravno, još 1 jednostruko) rješenje, onda pripadni graf siječe os apcisa u
jednoj točki i takoder je dodiruje u još jednoj. Za ovu funkciju takoder vrijedi
f : R → R.
y y
1 1
x x
−3 −2 −1 0 1 2 −3 −2 −1 0 1 2
−1 −1
f −2 −2 f
Slika 2.9 Slika 2.10
94
Na slici 2.9 je prikazan graf funkcije f (x) = x3 . Na slici 2.10 je prikazan graf
funkcije f (x) = −x3 .
Na slici 2.11 je prikazan graf funkcije f (x) = (x − 1)(x − 2)(x − 3). Nul-točke
funkcije su x1 = 1, x2 = 2 i x3 = 3.
x
−1 0 1 2 3 4
−1
−2
f
Slika 2.11
2.1.2. Apsolutna vrijednost funkcije
Promatramo funkciju za koju je f : R → R+ . Primjerice, na slici 2.12 je prikazan

x, x > 0
graf funkcije f (x) = |x|, za koju vrijedi f (x) = .
−x, x < 0
3
f
2
1
x
−4 −2 0 2
−1
Slika 2.12
2.1.3. Iracionalne funkcije
Iracionalne funkcije su oblika p

n
f (x) = P (x),
95
gdje je n ∈ N i P (x) polinom varijable x. Ako je n neparan broj, tada je funkcija f

definirana samo za one x za koje je f : R → R, a ako je n paran broj, tada vrijedi
√
P (x) > 0. Na slici 2.13 prikazan je graf funkcije f (x) = x. Uočimo kako je domena
ove funkcije R+0 , odnosno funkcija je definirana za nenegativne vrijednosti nezavisne
√
varijable x. Na slici 2.14 prikazan je graf funkcije f (x) = 3 x. Domena i kodomena
funkcije je skup R.
y
y
3 f 2 f
2 x
1 −6 −4 −2 0 2 4 6
x
0 2 4 6 8 −2
2.1.4. Razlomljena racionalna funkcija
Funkcija oblika
an xn + an−1 xn−1 + ... + a1 x + a0
f (x) = ,
bm xm + bm−1 xm−1 + ... + b1 x + b0
ai , bj ∈ R, i ∈ {0,1, ..., n}, j ∈ {1,2, ..., m}, bm 6= 0, ∃ ai 6= 0,
je razlomljena racionalna funkcija. Najjednostavnije funkcije iz ove klase su
a
f (x) = , a 6= 0
x
i
ax + b
f (x) = , a 6= 0 ili b 6= 0, c 6= 0.
cx + d
Na slici 2.15 je prikazan graf funkcije f (x) = x1 . Uočimo kako je funkcija definirana u
svakoj točki domene osim za x = 0. Stoga je domena funkcije f jednaka Df = R\{0}.
x−1
Na slici 2.16 je prikazan graf funkcije f (x) = x+1 . Izraz u nazivniku mora biti različit
od nule, stoga vrijedi x + 1 6= 0, odnosno x 6= −1. Zato je domena funkcije f jednaka
Df = R \ {−1}. Iscrtkane linije predstavljaju asimptote funkcije (vidjeti odjeljak
2.3.3 ovoga poglavlja).
96
y y
6 6
4 4
2 f 2
f x x
−6 −4 −2 0 2 4 −6 −4 −2 0 2 4
−2 −2
−4 −4
−6 −6
2.1.5. Eksponencijalna funkcija
Eksponencijalna funkcija je funkcija oblika
f (x) = b · ah(x) + c, a > 0 i a 6= 1, b 6= 0,
gdje je h(x) realna funkcija. Uvjet a 6= 1 znači da nije riječ o konstantnoj funkciji.
Domena eksponencijalne funkcije jest cijeli skup R.
y y
2 f 2
1 1
f x x
−3 −2 −1 0 1 2 −2 −1 0 1 2 3
−1 −1
Možemo promotriti dva osnovna slučaja. U prvome slučaju je a > 1, pri čemu slika
2.17 prikazuje graf funkcije f (x) = 2x (b = 1, a = 2, c = 0). Riječ je o rastućoj
funkciji čiji je graf otvoren prema gore. U drugome slučaju je a < 1, pri čemu slika
2.18 prikazuje graf funkcije f (x) = 0,5x (b = 1, a = 0,5, c = 0). Riječ je o padajućoj
funkciji čiji je graf otvoren prema gore.
2.1.6. Logaritamska funkcija
Logaritamska funkcija je funkcija oblika
f (x) = loga h(x) + b, a > 0 i a 6= 1,
97
pri čemu je njezina domena R+ , odnosno realna funkcija h(x) > 0 za svako x iz
područja definicije funkcije h.
y y
2 2
f f
x x
−10 1 2 3 4 5 6 7 8 9 −10 1 2 3 4 5 6 7 8 9
−2 −2
Na slici 2.19 prikazan je graf funkcije f (x) = log x (log je logaritam s bazom 10).
Na slici 2.20 prikazan je graf funkcije f (x) = loge x = ln x (loge x je logaritam s
bazom e; uobičajeno pišemo ln x). Slika 2.21 prikazuje grafove funkcija f (x) = ln x
i g(x) = ln(−x). Uočimo kako su funkcije osno simetrične s obzirom na os ordinata.
Domena funkcije f je Df = h0, +∞i, dok je domena funkcije g Dg = h−∞, 0i.
Slika 2.22 prikazuje grafove funkcija f (x) = ln x i g(x) = − ln(x). Uočimo kako su
grafovi funkcija osno simetrični s obzirom na os apscisa. Domena obiju funkcija je:
Df = Dg = h0, +∞i.
y y
g f
2 4
x 2 f
x
−10 −8 −6 −4 −2 0 2 4 6 8 0 2 4 6
−2 −2 g
−4 −4
2.1.7. Trigonometrijske i ciklometrijske funkcije
Trigonometrijske funkcije su sinus, kosinus, tangens, kotangens, sekans i kosekans,

dok su ciklometrijske funkcije inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija. Domena
sinusa i kosinusa je cijeli skup R. Za grafove funkcija i analizu ovih funkcija pogledati
Neralić, Šego (2013:186–190).
2.2. Domena funkcije
Zadatak 2.1. Odredimo domenu funkcije f (x) = x1 .
98
Rješenje:
Kako se x nalazi u nazivniku razlomka, mora biti ispunjen sljedeći uvjet: x 6= 0.
Drugim riječima, funkcija je definirana za sve x ∈ R\{0}, tj. domena funkcije je
Df = R\{0}.
2 +cos x
Zadatak 2.2. Odredimo domenu funkcije f (x) = ex + sin (x2 ).
Rješenje:
Uočavamo kako su funkcije x2 , cos x te sin(x2 ) i eksponencijalna funkcija definirane
na cijelom skupu R, stoga je domena funkcije f cijeli skup R.
√
4
Zadatak 2.3. Odredimo domenu funkcije f (x) = x − 4.
Rješenje:
Kako se izraz x − 4 nalazi pod parnim korijenom, mora vrijediti x − 4 > 0, odnosno
x > 4. Stoga je Df = [4, +∞i.
Zadatak 2.4. Odredimo domenu funkcije f (x) = log (x3 − 1).

Rješenje:
Kako je izraz x3 − 1 argument logaritma, mora vrijediti x3 − 1 > 0. Razliku kubova
možemo zapisati kao (x−1)(x2 +x+1) > 0. Kako je izraz x2 +x+1 uvijek pozitivan
za svaki x (provjerite za vježbu!), mora vrijediti x − 1 > 0, odnosno x > 1. Stoga
zaključujemo kako je Df = h1, +∞i .
1
Zadatak 2.5. Odredimo domenu funkcije f (x) = 2 ln(2x).
Rješenje:
2x je argument logaritma, stoga mora vrijediti 2x > 0, odnosno x > 0. Domena
funkcije f je stoga Df = R+ .
Mogli smo pisati i f (x) = 12 ln(2x) = 12 (ln 2 + ln x). Sada mora biti zadovoljen uvjet
x > 0 (argument logaritma). Zaključujemo kako je Df = R+ .
q
x+2
Zadatak 2.6. Odredimo domenu funkcije f (x) = log x−2 .
Rješenje:
Moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:
x − 2 6= 0 ⇒ x 6= 2 (nazivnik razlomka),
r
x+2
>0 (argument logaritma)
x−2
i
x+2
>0 (argument drugog, tj. parnog korijena).
x−2
99
Potrebno je raspisati drugi i treći uvjet.

Da bi vrijedilo r
x+2
> 0,
x−2
mora vrijediti
x+2
> 0,
x−2
a to je u slučaju ili
x+2>0 i x−2>0 ⇒ x > −2 i x>2 ⇒ x>2
ili
x+2<0 i x−2<0 ⇒ x < −2 i x < 2 ⇒ x < −2.
Alternativno, mogli smo razmatrati tablicu predznaka za x+2 x−2 . Za to su nam po-
trebne nul-točke brojnika i nazivnika, koje dobivamo kao rješenja jednadžbi x+2 = 0
i x − 2 = 0, tj. x1 = −2 i x2 = 2 (vidjeti tablicu 2.1).
h−∞, −2i h−2,2i h2, +∞i

x+2 − + +
x−2 − − +
x+2
+ − +
x−2
Tablica 2.1
Primijetimo kako je u uvjetu

x+2
>0
x−2
sadržan uvjet r
x+2
> 0,
x−2
stoga vrijedi x > 2 ili x < −2. Dakle, moraju biti zadovoljeni uvjeti x 6= 2 i x > 2
ili x < −2, odnosno x ∈ h−∞, −2i ∪ h2, +∞i .
Alternativno, funkciju f smo mogli zapisati kao
r 1
x+2 x+2 2 1 x+2
f (x) = log = log = log .
x−2 x−2 2 x−2
Sada mora vrijediti x+2

x−2 > 0 jer je navedeni izraz argument logaritma. Posljednja
nejednadžba je već razmatrana u prvome dijelu zadatka.
100
Zadatak 2.7. Odredimo domenu funkcije f (x) = √ x .

x2 −5
Rješenje:
Moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:
p
x2 − 5 6= 0 (nazivnik razlomka)
te
x2 − 5 > 0 (argument korijena).
Iz prvoga uvjeta slijedi:

p √ √
x2 − 5 6= 0 ⇒ x2 − 5 6= 0 ⇒ x2 6= 5 ⇒ x 6= 5 i x 6= − 5.
Iz drugoga uvjeta slijedi:

√ √
x2 − 5 > 0 ⇒ x2 > 5 ⇒ x6− 5 ili x> 5.
√ √
Temeljem dobivenoga,

kako mora vrijediti x < − 5 ili x > 5, od-
√ zaključujemo

√
nosno x ∈ −∞, − 5 ∪ 5, +∞ .
Zadatak 2.8. Odredimo domenu funkcije h(x) = (g◦f )(x) = g[f (x)], ako su zadane
√
f (x) = x2 − 1 i g(x) = x.
Rješenje:
Ovdje se radi o kompoziciji funkcija f i g, stoga je funkcija h jednaka
p
h(x) = g(x2 − 1) = x2 − 1.
S obzirom na argument korijena, mora vrijediti x2 − 1 > 0, odnosno x2 > 1, a to

vrijedi za x 6 −1 ili x > 1. Stoga je Dh = h−∞, −1] ∪ [1, ∞i .
Zadatak 2.9. Odredimo domenu funkcije h(x) = (f ◦g)(x) = f [g(x)], ako su zadane
√
f (x) = x2 − 1 i g(x) = x.
Rješenje:
Sada je kompozicija funkcija sljedeća:
√ √
h(x) = f ( x) = ( x)2 − 1 = x − 1.
Domena funkcije h jednaka Dh = R, ali je domena funkcije g(x) jednaka Dg = R+

0
pa je domena kompozicije dviju funkcija jednaka R+
0 .
Zadatak 2.10. Odredite domenu sljedećih funkcija:
101
2
a) f (x) = x3 + 2x2 − x, b) f (x) = − x2 − 2 ln x,
3
2
25 x
c) f (x) = √ + 100, d) f (x) = √ ,
x x−3
√ 1 2−x
e) f (x) = x+ √ , f) f (x) = √ .
x 6−x−2
√ 2 −1
a) f (x) = e x, b) f (x) = ex , c) f (x) = eln (x+1) .
x3 1
a) f (x) = ln , b) f (x) = ln ,
10x + 2 2x2 −1
1
d) f (x) = ln 1 − x2 .

c) f (x) = ln ,
2x2
+1

−x 5 8
a) f (x) = e − ln x , b) f (x) = − 2 ,
x 2x + 4
sin x
c) f (x) = (x + 1) ln (x + 1), d) f (x) = .
x
2.3. Granična vrijednost (limes) i neprekidnost funkcije
2.3.1. Granična vrijednost (limes) funkcije
Ako je A granična vrijednost funkcije f kada x → a, pišemo (vidjeti pretpostavke u

Neralić, Šego (2013:192)):
lim f (x) = A.
x→a
Poznati izrazi (uz pretpostavke u Neralić, Šego (2013:192)):

1
1. Ako je lim f (x) = 0, tada je lim f (x) = ∞.
x→a x→a
1
2. Ako je lim f (x) = ∞, tada je lim f (x) = 0.
x→a x→a
3. Ako je lim f (x) = lim g(x) = ∞, tada je lim (f (x) + g(x)) = ∞.
x→a x→a x→a
4. Ako je lim f (x) = lim g(x) = −∞, tada je lim (f (x) + g(x)) = −∞.
x→a x→a x→a
5. Ako je lim f (x) = lim g(x) = ∞, tada je lim (f (x) · g(x)) = ∞.
x→a x→a x→a
6. Ako je lim f (x) = ∞ i lim g(x) = −∞, tada je lim (f (x) · g(x)) = −∞.
x→a x→a x→a
102

∞, a > 0
7. Ako je lim f (x) = ∞, tada je a · lim f (x) = .
x→a x→a −∞, a < 0
Neka su funkcije f i g neprekidne u točki x = a i neka je f (a) = g(a) = 0 (ili
| lim f (x)| = | lim g(x)| = +∞). Tada funkcija fg(x)
(x)
nije definirana u točki x = a jer
x→a x→a
je fg(x)
(x)
= 00 ili + ∞ ∞

∞ ili − ∞ neodredeni oblik.
Neodredeni oblici su i (vidjeti B rojnštejn, 2004:56–57):

∞ ∞ 0
∞ − ∞, 0 · ∞, + , − , , ∞∞ , 00 , 1∞ .
∞ ∞ 0
Tablica limesa:
Za a ∈ R, a > 0 vrijedi 
∞, a > 1
lim ax = 1, a = 1 .
x→+∞
0, a < 1

Vrijedi i:
1
lim=0
x→+∞ x
1
lim =0
x→−∞ x
√
lim x x = 1
x→+∞
√ 1
lim x a = lim a x = a0 = 1 (a > 0)
x→+∞ x→+∞
sin x
lim =1
x→0 x
k x

lim 1+ = ek , k ∈ R
x→+∞ x
1
lim (1 + kx) x = ek , k ∈ R
x→0
1
lim (1 + k (x − a)) x−a = ek , k ∈ R
x→a

lim ln(f (x)) = ln lim f (x) .
x→a x→a
Napomena: nadalje će se u zapisima limesa nalaziti ∞ čime se podrazumijeva +∞,

dok će zapis za −∞ ostati s predznakom minus.
Ako su a, k ∈ R konstante te f i g realne funkcije, svojstva graničnih vrijednosti
funkcije su (vidjeti pretpostavke u Neralić, Šego (2013:195)):
lim k = k,
x→a
lim kf (x) = k lim f (x),
x→a x→a
103
lim [f (x) ± g(x)] = lim f (x) ± lim g(x),

x→a x→a x→a
lim [f (x) · g(x)] = lim f (x) · lim g(x),
x→a x→a x→a
f (x) lim f (x)

lim = x→a , lim g(x) 6= 0,
x→a g(x) lim g(x) x→a
x→a
h in
lim [f (x)]n = lim f (x) , n > 0.
x→a x→a
Limes funkcije kada x → ∞

2
Zadatak 2.14. Izračunajmo lim .
x→∞ x
Rješenje:

2 1 1
lim = 2 · lim = 2· =2·0 =0
x→∞ x x→∞ x ∞
1 x

Zadatak 2.15. Izračunajmo lim 5 .
x→∞
Rješenje:
Radi se o limesu lim ax , 0 < a < 1, stoga vrijedi:
x→∞
x
1 1 1 1
lim = lim x = = = 0.
x→∞ 5 x→∞ 5 5∞ ∞
Zadatak 2.16. Izračunajmo lim 10x .

x→∞
Rješenje:
Radi se o limesu lim ax , a > 1, stoga vrijedi: lim 10x = (10∞ ) = ∞.
x→∞ x→∞
7x2 +6x+5
Zadatak 2.17. Izračunajmo lim 4x2 +3
.
x→∞
Rješenje:
7x2 + 6x + 5 ∞
lim =
x→∞ 4x2 + 3 ∞
Budući da kada x teži prema ∞ dobivamo neodredeni izraz ∞ ∞ , potrebno je

funkciju transformirati kako bismo mogli izračunati taj izraz. Kada se radi o
razlomljenim funkcijama, a nezavisna varijabla x teži u ∞, brojnik i nazivnik
se podijele s varijablom x koja ima najveću potenciju.
2
7x2 + 6x + 5 /:x 7 + x6 + x52 7+0+0 7
lim 2 /:x 2 = lim 3 = =
x→∞ 4x + 3 x→∞ 4 + x2 4 + 0 4
104
x5 −2x+20
Zadatak 2.18. Izračunajmo lim 8x2 −1
.
x→∞
Rješenje:
5
x5 − 2x + 20 ∞ x5 − 2x + 20 /:x 1 − x24 + x205
lim = = lim = lim 8
x→∞ 8x2 − 1 ∞ x→∞ 8x2 − 1 /:x5 x→∞
x3
− x15
1+0+0
= =∞
0−0
√
x2 +3x+3
Zadatak 2.19. Izračunajmo lim x2 +3
.
x→∞
Rješenje:
√ √
q
1 3
x2 + 3x + 3 ∞ x2 + 3x + 3 /:x2
x2
+ x3
+ x34
lim = = lim = lim
x→∞ 2
x +3 ∞ x→∞ x2 + 3 /:x2 x→∞ 1 + x32
√
0+0+0 0
= = =0
1+0 1
√
x+ x−1
Zadatak 2.20. Izračunajmo lim x−1 .
x→∞
Rješenje:
√ √
q
1 1
x+ x−1 ∞ x+ x−1 /:x 1+ x − x2
lim = = lim = lim 1
x→∞ x−1 ∞ x→∞ x − 1 /:x x→∞ 1− x
√
1+ 0−0 1
= = =1
1−0 1
√
Zadatak 2.21. Izračunajmo lim √x+1 .
x→∞ x−1
Rješenje:
√ r r r
x+1 x+1 x+1 ∞
lim √ = lim = lim =
x→∞ x − 1 x→∞ x−1 x→∞ x − 1 ∞
s s
1 + x1
r
x + 1 /:x 1
= lim = lim = =1
x→∞ x − 1 /:x x→∞ 1 − 1 1
x
3x +7x+2
Zadatak 2.22. Izračunajmo lim x+3 .
x→∞ 2+7
Rješenje:
105
Budući da kada x teži prema ∞ dobivamo neodredeni izraz ∞ ∞ , potrebno je

funkciju transformirati kako bismo mogli izračunati taj izraz. Kada se radi o
razlomljenim funkcijama, a nezavisna varijabla x teži u ∞, korisno je brojnik i
nazivnik podijeliti s eksponencijalnom funkcijom koja ima najveću bazu.
x 3 x

3x + 7x+2 ∞ 3x + 7x+2 /:7 7 + 49 49 1
lim = = lim x = lim 2 = =
x→∞ 2 + 7x+3 ∞ x→∞ 2 + 7x+3 /:7 343 7
7x + 343
x→∞
3x +2x
Zadatak 2.23. Izračunajmo lim x x.
x→∞ 3 −2
Rješenje:
/:3x 2 x

3x + 2 x 3x + 2 x

∞ 1+ 3
lim x = = lim x /:3x
= lim 2 x
=1
x→∞ 3 − 2x ∞−∞ x→∞ 3 − 2x x→∞ 1 − 3
√ √ √
Zadatak 2.24. Izračunajmo lim x· x+1− x .
x→∞
Rješenje: √ √ √
Najprije uočimo da je lim x · x + 1 − x neodredeni oblik jer je (∞ − ∞)
x→∞
neodredeni oblik.
Funkciju ćemo transformirati tako da izraz u zagradi nadopunimo u izraz za

razliku kvadrata.
√ √
√ √ √ √ √ √

x+1+ x
lim x · x + 1 − x = lim x· x+1− x · √ √
x→∞ x→∞ x+1+ x
√ x+1−x
= lim x · √ √ (razlika kvadrata)
x→∞ x+1+ x
√ ∞ √ /:√x
x x
= lim √ √ = = lim √ √ √
x→∞ x + 1 + x ∞ x→∞ x + 1 + x /: x
1 1 1 1
= lim q =√ = =
x→∞
1+ 1 +1 1+0+1 1 + 1 2
x
√ √
Zadatak 2.25. Izračunajmo lim x− x−2 .
x→∞
Rješenje:
√ √
√ √ √ √

x+ x−2
lim x− x − 2 = (∞ − ∞) = lim x− x−2 · √ √
x→∞ x→∞ x+ x−2
106
x−x+2 2
= lim √ √ = lim √ √ =0
x→∞ x+ x−2 x→∞ x+ x−2
2+x x

Zadatak 2.26. Izračunajmo lim x .
x→∞
Rješenje:
k x
= ek , k ∈ R.

U ovome slučaju želimo navedeni limes svesti na oblik lim 1+ x
x→+∞
x
2 x

2+x
lim = lim 1+ = e2
x→∞ x x→∞ x
x
x−5
Zadatak 2.27. Izračunajmo lim x+5 .
x→∞
Rješenje:
5 x

x x−5
!x lim1 −
(1 − x5 )x e−5

x−5 x→∞ x
lim = lim x
x+5 = lim = x = = e−10
x→∞ (1 + 5 )x 5

x→∞ x+5 x→∞
x x
5 e
lim 1 +
x→∞ x
Zadatak 2.28. Izračunajmo lim [(x + 1) · (ln (3x + 1) − ln 3x)].

x→∞
Rješenje:
Najprije ćemo navedenu funkciju zapisati u obliku pogodnijem za računanje.

3x + 1
lim [(x + 1) · (ln (3x + 1) − ln 3x)] = lim (x + 1) · ln
x→∞ x→∞ 3x
Sada je
3x + 1 x+1 3x + 1 x 3x + 1

3x + 1
lim (x + 1) · ln = lim ln = lim ln ·
x→∞ 3x x→∞ 3x x→∞ 3x 3x
1 x
x " ! #
3x + 1 3x + 1 1
= ln lim · = ln lim 1 + 3 · 1+
x→∞ 3x 3x x→∞ x 3x
1 1 1
= ln e 3 · 1 = ln e 3 = .
3
U drugom retku smo mogli zapisati da je lim ln(f (x)) = ln ( lim f (x)) jer se radi o
x→a x→a
neprekidnoj funkciji.
Limes funkcije kada x → a, a ∈ R

x3 +1
x→1 x +3
107
Rješenje:
x3 + 1 13 + 1

2 1
lim = = =
x→1 x2 + 3 12 + 3 4 2
√
x−2
Zadatak 2.30. Izračunajmo lim 2−
√ .
x
x→0
Rješenje:
√
x−2 0−2
lim √ = = −1
x→0 2 − x 2−0
2x3 −8x
x→2 x −8
Rješenje:
2x3 − 8x 2 · 23 − 8 · 2

16 − 16 0
lim 3 = 3
= =
x→2 x − 8 2 −8 8−8 0
S obzirom da se radi o limesu kada x teži realnom broju, u ovome slučaju ne

dijelimo brojnik i nazivnik s onim x-om koji ima najveću potenciju. Najprije
računamo vrijednost funkcije f čiji limes tražimo za x = a. Ako je rezultat
realan broj b, onda je lim f (x) = b. Ako je limes funkcije f neodreden izraz 00 ,
x→a
onda to znači da je x = a nultočka i brojnika i nazivnika pa brojnik i nazivnik
rastavljamo na faktore.
Ilustrirajmo navedeno u razmatranome zadatku.

2x x2 − 4

2x3 − 8x

0
lim = = lim (razlika kubova)
x→2 x3 − 8 0 x→2 (x − 2) (x2 + 2x + 4)
2x (x−
2) (x + 2)
= lim (razlika kvadrata)
x→2 (x − 2) (x2 + 2x + 4)

2x (x + 2) 2 · 2 · (2 + 2) 16 4
= lim 2 = 2 = =
x→2 x + 2x + 4 2 +2·2+4 12 3
2x2 −5x−3
Zadatak 2.32. Izračunajmo lim x2 −9
.
x→3
Rješenje:
2x2 − 5x − 3 2x2 − 6x + x − 3

0 2x(x − 3) + (x − 3)
lim 2
= = lim = lim
x→3 x −9 0 x→3 (x − 3)(x + 3) x→3 (x − 3)(x + 3)
(x − 3)(2x + 1)
2x + 1 2·3+1 7
= lim + 3) = x→3
lim = =

x→3 (x−3)(x x+3 3+3 6
108
x2 −5x+4
x→4 x −2x−8
Rješenje:
x2 − 5x + 4
2
x2 − x − 4x + 4

4 −5·4+4 0
lim 2 = = = lim
x→4 x − 2x − 8 42 − 2 · 4 − 8 0 x→4 x2 − 4x + 2x − 8
x(x − 1) − 4(x − 1) (x −4)(x − 1)
x−1 4−1 3 1
= lim = lim = lim = = =

x→4 x(x − 4) + 2(x − 4) x→4 (x + 2) (x − 4) x→4 x + 2 4+2 6 2

2x 1√
Zadatak 2.34. Izračunajmo lim √ x2 −2
− x− 2
.
x→ 2
Rješenje:
√ !
2x 1 2 2 1
lim
√ 2
− √ = −√ √ =∞−∞
x→ 2 x −2 x− 2 2−2 2− 2
! √ !
2x 1 2x − x + 2
= lim
√ √ √ − √ = lim
√ √ √
x→ 2 x− 2 x+ 2 x− 2 x→ 2 x− 2 x+ 2
√ !
x−
2 1 1 1
= lim
√ √ √ = lim √ √ =√ √ = √
x→ 2 x − 2) x + 2
(
x→ 2 x + 2 2+ 2 2 2

2 4x
Zadatak 2.35. Izračunajmo lim 2−x − 4−x2
.
x→2
Rješenje:

2 4x 2 4·2 2 8
lim − = − = − =∞−∞
x→2 2 − x 4 − x2 2 − 2 4 − 22 0 0

2 4x 2(2 + x) − 4x
= lim − = lim
x→2 2 − x (2 − x)(2 + x) x→2 (2 − x)(2 + x)

4 − 2x 2 −
(2 x)
2 2 1
= lim = lim + x) = x→2 lim = =
x→2 (2 − x)(2 + x) x→2 −
(2 x)(2 2+x 2+2 2
√
x− 2−x
x→1
Rješenje:
Razmatramo li limes funkcije koja ili u brojniku ili u nazivniku sadrži korijen,
često koristimo racionalizaciju brojnika ili nazivnika.
√ √ √
x− 2−x 0 x− 2−x x+ 2−x
lim = = lim · √
x→1 x−1 0 x→1 x−1 x+ 2−x
109
x2 − 2 + x x2 − 1 − 1 + x
= lim √ = lim √
x→1 (x − 1)(x + 2 − x) x→1 (x − 1)(x + 2 − x)
(x − 1)(x + 1) + (−1 + x) (x−1)(x

− 1 + x)
= lim √ = lim

+ √2 − x)
x→1 (x − 1)(x + 2 − x) (x
x→1 −1)(x
2x − 1 1 1
= lim √ = √ =
x→1 x + 2 − x 1+ 2−1 2
√ √
x− 2
x→2
Rješenje:
√ √ √ √ √ √ !
x− 2 0 x− 2 x+ 2
lim = = lim ·√ √
x→2 x − 2 0 x→2 x−2 x+ 2

x−
2 1 1
= lim √ √ = lim √ √ = √
x→2 (x−2)( x + 2)
x→2 x+ 2 2 2
2 −√x
x√
Zadatak 2.38. Izračunajmo lim x−1
.
x→1
Rješenje:
Uočimo da limes navedene funkcije možemo zapisati na jednostavniji
√ način uvedemo
√
li supstituciju: u = x. Budući da kada x → 1, onda u → 1 = 1.
Ako računamo limes funkcije koja u brojniku ili nazivniku sadrži kompliciranije
funkcije, ponekad je korisno koristiti supstituciju i na taj način jednostavnije
izračunati limes.
√ √
x2 − x

1−1 0 u = x√
lim √ = = =
x→1 x−1 1−1 0 x→1⇒u→ 1=1
u4 − u u(u3 − 1) u
(u 2 + u + 1)
−1)(u
= lim = lim = lim
u→1 u − 1 u→1 u − 1 u→1 u−
1
2
= lim u(u + u + 1) = 1 · (1 + 1 + 1) = 3
u→1
√
1+ 5 x
√
x→−1 1+ x
Rješenje:
√
u15 = x

1+ 5x 1−1 0
lim √ = = =
x→−1 1 + 3 x 1−1 0 x → −1 ⇒ u → −1
1 + u3 (
1+ 2 − u + 1)
u)(u

= lim 5
= lim
u→−1 1 + u u→−1 + u)(u − u3 + u2 − u + 1)
(1 4
u2 − u + 1 1+1+1 3
= lim 4 3 2
= =
u→−1 u − u + u − u + 1 1+1+1+1+1 5
110
√
x+1−1
Zadatak 2.40. Izračunajmo lim √
3
x+1−1
.
x→0
Rješenje:
√
u6 = x + 1

x+1−1 0
lim √ = =
x→0 3 x + 1 − 1 0 x→0⇒u→1
3
u −1 −1)(u2 + u + 1)
(u u2 + u + 1 1+1+1 3
= lim 2 = lim = lim = =

u→1 u − 1 (u− 1)(u + 1) u+1 1+1 2
u→1 u→1

x
Zadatak 2.41. Izračunajmo lim 164x −16
−256 .
x→2
Rješenje:
4x − 16 u = 4x

0
lim = =
x→2 16x − 256 0 x → 2 ⇒ u → 16
u − 16 u−
16
1 1 1
= lim 2 = lim = lim = =
u→16 u − 256 (u−16)(u + 16) u→16 u + 16 16 + 16 32
u→16

2+x
3
Zadatak 2.42. Izračunajmo lim 2
x
.
x→0
Rješenje:
1
U ovome slučaju želimo navedeni limes svesti na oblik lim (1 + kx) x = ek , k ∈ R.
x→0
3 " 1 #3
2+x x 1 x 1 3 3
lim = lim 1+ x = e2 = e2
x→0 2 x→0 2
Zadatak 2.43. Izračunajte:

√
3x2 + x + 2 x + 24 4x2 + 3x4 − 1
a) lim , b) lim , c) lim ,
x→∞ x2 + 2x x→∞ 100x2 + 1 x→∞ 3x2 + 2x + 2
√ √ √ √
3x2 + 3x + 2 3x2 + 2x3 + 2 x+2+ x−2
d) lim , e) lim , f) lim √ .
x→∞ x2 + x + 1 x→∞ x−1 x→∞ x−4
p p
a) lim x x2 + 1 − 1 , b) lim 22x + 1 − 2x ,
x→∞ x→∞
√ √ √ √
c) lim 2x − 3 − 2x + 3 , d) lim 3x − 3x .
x→∞ x→∞
4+x x
x x+2
x x−1
x→∞ x x→∞ x + 1 x→∞ x+3
− 2 x
3x + 4 x
x+3
2x 3 x+3
d) lim , e) lim , f) lim ,
x→∞ 3x x→∞ 2x + 3 x→∞ x−1
2 + 3x 4x+2 2 x
4x
3+x
g) lim , h) lim 1 + , i) lim .
x→∞ 3x x→∞ x x→∞ x
111

√ √
20 − x − x 2− x−3
a) lim √ , b) lim ,
x→4 x−2 x→7 x2 − 49
√
x−2 2−x
c) lim , d) lim √ .
x→4 x − 4 x→2 6−x−2
2x2 − 6x + 4 2x2 − x − 1 6x2 + x − 2
x→1 3x2 − 12x + 9 x→1 x2 − 1 x→ 21 2x2 − 11x + 5
x−3 x−1 x2 + 2x − 8
d) lim , e) lim , f) lim .
x→3 x2 − 9 x→1 x2 − 1 x→−4 x+4

2 1 3 1 2 4x
a) lim − , b) lim − , c) lim − .
x→1 1 − x2 1−x x→1 1 − x3 1−x x→2 2 − x 4 − x2
√
log23 x − 1 x+1−1
a) lim , b) lim √ ,
x→3 2 log3 x − 2 x→0 3 x + 1 − 1
√
sin x + 1 − 1 4x − 3 · 2x + 2
c) lim √ , d) lim .
x→0 x+1−1 x→1 22x + 2x+1 − 8

√
(x − 1) x2 − 1 x3 − 1

1− 2−x
a) lim , b) lim ,
x→1 x−1 x→1 (x − 1)2 (x4 − 1)
1
2x
x2 −4
1
− x−2 1+x x−2
c) lim e , d) lim .
x→2 x→2 3
2.3.2. Neprekidnost funkcije
Elementarne funkcije analizirane u prvome pododjeljku ovoga odjeljka su nepre-

kidne u svakoj točki svoje domene. Ovdje ćemo ispitati neprekidnost funkcija koje
ne moraju imati jedinstven funkcionalni oblik na cijeloj domeni. Za definiciju ne-
prekidnosti, kao i grafički prikaz funkcije vidjeti Neralić, Šego (2013:198) te Šego
(2005:222–223).
Zadatak 2.51. Ispitajmo je li sljedeća funkcija neprekidna:
2
x − 2, x 6 1
f (x) = .
4x − 2, x > 1
112
Rješenje:
Najprije uočimo kako je domena ove funkcije skup R. U intervalu h−∞, 1i funkcija
je definirana kao polinom drugog stupnja, dok je u intervalu h1, +∞i definirana kao
linearna funkcija. Dakle, u tim intervalima je funkcija neprekidna. Preostaje ispitati
što se dogada u točki x = 1. Stoga moramo izračunati limes slijeva (x → 1− ) i zdesna
2
(x → 1+ ) u točki x = 1: lim x − 2 = 1 − 2 = −1 i lim (4x − 2) = 4 − 2 = 2.

x→1− x→1+
S obzirom da limesi slijeva i zdesna nisu jednaki, ne postoji limes funkcije f kada
x → 1 i funkcija ima prekid u toj točki. Na slici 2.23 prikazan je graf funkcije f .
y
3
f 2
1
x
−3 −2 −1 0 1 2
−1
−2
Slika 2.23
Zadatak 2.52. Ispitajmo je li sljedeća funkcija neprekidna:

x + 1, x 6 0
f (x) = .
x2 + 1, x > 0
Rješenje:
Kao i u prethodnome zadatku, elementarne funkcije su neprekidne u intervalima
h−∞, 0i i h0, +∞i. Preostaje još ispitati što se dogada u točki x0 = 0. Promotrit
ćemo limes slijeva i limes zdesna. Stoga je lim (x + 1) = 1 i lim x2 + 1 = 1.

x→0− x→0+
Zaključujemo da je funkcija neprekidna i u točki x0 = 0, što je i vidljivo na slici
2.24.
Zadatak 2.53. Za x > 0 ispitajmo je li sljedeća funkcija neprekidna:

 3
 x − 27 , x 6= 3

f (x) = x2 − 9 .
 9,

x=3
2
Rješenje:
9
f (3) =
2
113
y
3
2 f
1
x
−3 −2 −1 0 1 2
−1
−2
Slika 2.24
x2 + 3x + 9
x3 − 27 0 −3)
(x 27 9
lim 2 = = lim = =
x→3− x − 9 0 x→3− (x− 3) (x + 3) 6 2

x2 + 3x + 9
x3 − 27 0 −3)
(x 27 9
lim 2 = = lim = =
x→3 x − 9 0 x→3 (x − 3) (x + 3) 6 2
+ +

Kako su limesi zdesna i slijeva jednaki vrijednosti funkcije u točki x0 = 3, za-
ključujemo kako je funkcija neprekidna i u točki x0 = 3, što je vidljivo na slici 2.25.
y
8
6
4 f
2
x
0 1 2 3 4 5
Slika 2.25
Zadatak 2.54. Odredimo parametar a ∈ R za koji je funkcija neprekidna:

2x, x61
f (x) = .
ax2 + 1, x > 1
Rješenje:
Za x0 = 1 vrijednost funkcije iznosi f (1) = 2, a limes slijeva iznosi: lim (2x) = 2.
x→1−
Potrebno je da i limes zdesna iznosi 2 da bi funkcija u točki x = 1 bila neprekidna:
lim ax2 + 1 = 2, odnosno
x→1+
a · 12 + 1 = 2 ⇒ a = 1.
114
Zadatak 2.55. Ispitajte jesu li sljedeće funkcije neprekidne:

3x + 2 x 6= 1 3x + 2 x 6= 1
a) f (x) = , b) f (x) = ,
5, x=1 8, x=1
(
x+1 x61
−x + 4 x<2
c) f (x) = 1 , d) f (x) = .
, 1<x<3 −x2 + 4x − 3, x > 2
x
Zadatak 2.56. Odredite parametar a ∈ R za koji je funkcija neprekidna:
2
3x3 ,

ax + 2x, x < 2 x61
a) f (x) = 3 , b) f (x) = .
x − ax, x > 2 ax − 6, x > 1
2.3.3. Asimptote funkcije
Asimptota funkcije je pravac, koji ima svojstvo da udaljenost točke na grafu funk-
cije od tog pravca teži nuli, kada točka gibajući se po krivulji teži u beskonačnost
(Neralić, Šego (2013:200)).
Razlikujemo okomite, kose i vodoravne asimptote.
1. Okomita (vertikalna) asimptota je pravac x = a takav da vrijedi:
lim f (x) = −∞ ili lim f (x) = +∞.

x→a x→a
Pritom ispitujemo limes slijeva (x → a− ) i limes zdesna (x → a+ ).
2. Kosa asimptota je pravac y = kx + l takav da je
f (x)
k = lim i l = lim [f (x) − kx] ,
x→+∞ x x→+∞
odnosno
f (x)
k = lim i l = lim [f (x) − kx] .
x→−∞ x x→−∞
Ako kosa asimptota postoji kada x → −∞, radi se o lijevoj kosoj asimptoti,
dok se za x → +∞ radi o desnoj kosoj asimptoti.
3. Ako je k = 0, kosa asimptota je pravac y = l i naziva se vodoravna (horizon-

talna) asimptota.
1
Zadatak 2.57. Odredimo, ako postoje, asimptote funkcije f (x) = (x−2)2
.
115
Rješenje:
Da bismo odredili okomitu asimptotu, potrebna nam je domena funkcije f . Kako
se radi o racionalnoj funkciji, vrijedi (x − 2)2 6= 0, odnosno x − 2 6= 0, tj. x 6= 2.
Drugim riječima, Df = R \ {2}. Zanima nas što se dogada s vrijednošću funkcije f
kada se x približava vrijednosti 2 s lijeve, odnosno desne strane.
Kada se x približava broju 2 zdesna, vrijedi:
1
lim = ∞.
x→2+ (x − 2)2
Dakle, ako x → 2+ , onda x − 2 → 0 zdesna (tj. preko pozitivnih realnih brojeva),

pa je pogotovo (x − 2)2 → 0.
Ako x teži broju 2 slijeva, vrijedi:
1
lim = ∞.
x→2− (x − 2)2
Ako x → 2− , onda x − 2 → 0 slijeva (tj. preko negativnih realnih brojeva), pa je

pogotovo (x − 2)2 → 0. Zaključujemo da je x = 2 okomita asimptota funkcije f .
Preostaje još ispitati postoji li kosa asimptota. Vrijedi:
1
f (x) (x−2)2 1
k = lim = lim = lim =0
x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x (x − 2)2
i
1
l = lim [f (x) − kx] = lim − 0 = 0,
x→+∞ x→+∞ (x − 2)2
pa se radi o desnoj kosoj asimptoti y = kx + l = 0 · x + 0 = 0.
Nadalje, vrijedi i:
1
f (x) (x−2)2 1
k = lim = lim = lim =0
x→−∞ x x→−∞ x x→−∞ x (x − 2)2
i
1
l = lim [f (x) − kx] = lim − 0 = 0,
x→−∞ x→−∞ (x − 2)2
pa se radi o lijevoj kosoj asimptoti y = kx + l = 0 · x + 0 = 0.
Desna i lijeva kosa asimptota se podudaraju, a s obzirom da je k = 0, radi se u biti
o horizontalnoj asimptoti y = 0 (os apscisa). Na slici 2.26 prikazani su graf funkcije
f , okomita asimptota x = 2 i horizontalna asimptota y = 0 (os apscisa).
Zadatak 2.58. Odredimo asimptote funkcije f (x) = x + x1 .
116
2
f x
−4 −2 0 2 4 6
−2 x=2
Slika 2.26
Rješenje:
Promotrimo najprije domenu funkcije f . Mora vrijediti x 6= 0 (nazivnik razlomka).
Stoga je domena funkcije Df = R \ {0}.
Sada ispitujemo što se dogada s vrijednošću funkcije kada se x približava vrijednosti
0 s desne, odnosno s lijeve strane.

1 + 1
lim f (x) = lim x + = 0 + + = +∞.
x→0 + x→0 + x 0
Kada se x približava broju 0 slijeva, vrijedi:

1 − 1
lim f (x) = lim x + = 0 + − = −∞.
x→0− x→0− x 0
Dakle, x = 0 je okomita asimptota funkcije f .

Za ispitivanje postoji li kosa asimptota računamo sljedeće:
1
x2 + 1 ∞

f (x) x+ x 1
k = lim = lim = lim = = lim 1+ 2 =1
x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x2 ∞ x→+∞ x
i

1 1
l = lim [f (x) − kx] = lim x + − x = lim = 0.
x→+∞ x→+∞ x x→+∞ x
Zaključujemo kako je y = kx + l = 1 · x + 0 = x desna kosa asimptota funkcije f .

Nadalje,
x2 + 1 ∞

f (x) 1
k = lim = lim = = lim 1+ 2 =1
x→−∞ x x→−∞ x2 ∞ x→−∞ x
117
i

1 1
l = lim [f (x) − kx] = lim x+ − x = lim = 0.
x→−∞ x→−∞ x x→−∞ x
Zaključujemo kako je y = kx + l = 1 · x + 0 = x ujedno i lijeva kosa asimptota

funkcije f , odnosno podudaraju se desna i lijeva kosa asimptota. Primijetimo da
funkcija f u ovome primjeru nema horizontalne asimptote, budući da je k = 1 6= 0.
Slika 2.27 prikazuje graf funkcije f te okomitu asimptotu x = 0 i kosu asimptotu
y = x.
y
4 f
2
y=x
x
−4 −2 0 2 4
−2 x=0
−4
Slika 2.27
x2 −4x+4
Zadatak 2.59. Odredimo, ako postoje, asimptote funkcije f (x) = x2 −3x+2
.
Rješenje:
Za odredivanje okomite asimptote potrebna nam je domena funkcije. Ponovno se
radi o racionalnoj funkciji, stoga vrijedi x2 −3x+2 6= 0 (nazivnik razlomka), odnosno
(x − 2)(x − 1) 6= 0. Zato mora vrijediti x − 2 6= 0 i x − 1 6= 0. Dakle, Df =
R\{1,2}. Sada ispitujemo što se dogada s vrijednošću funkcije f kada se x približava
vrijednosti 1, odnosno 2 s lijeve, odnosno s desne strane.
x2 − 4x + 4 x2 − 4x + 4

1
lim 2 = lim = = −∞.
x→1+ x − 3x + 2 x→1+ (x − 2)(x − 1) 0−
Dakle, ako x → 1+ , onda brojnik x2 − 4x + 4 → 1, ali nazivnik (x − 2)(x − 1) → 0

slijeva. Kada se x približava broju 1 slijeva, vrijedi:
x2 − 4x + 4 x2 − 4x + 4

1
lim 2 = lim = = ∞.
x→1− x − 3x + 2 x→1− (x − 2)(x − 1) 0+
Dakle, ako x → 1− , onda x2 −4x+4 → 1 , ali (x−2)(x−1) → 0 zdesna. Zaključujemo

kako je x = 1 okomita asimptota funkcije f . Kada se x približava broju 2 zdesna,
118
vrijedi:
x2 − 4x + 4 (x − 2)2 x−2 0
lim 2
= lim = lim = = 0.
x→2+ x − 3x + 2 − 2)(x − 1) x→2+ x − 1
(x 1

x→2+
Zaključujemo kako x = 2 nije okomita asimptota funkcije f . Da bismo ispitali ima

li funkcija f kosih asimptota, računamo sljedeće:
x2 −4x+4 x−2
f (x) 2 x−2
k = lim = lim x −3x+2 = lim x−1 = lim
x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x(x − 1)
/:x 2 1 2
x − x2

x−2 ∞ x−2 0
= lim 2 = = lim 2 2 = lim 1 = =0
x→+∞ x − x ∞ x→+∞ x − x /:x x→+∞ 1 − 1
x
x2 − 4x + 4 x2 − 4x + 4 /:x2

l = lim [f (x) − kx] = lim − 0 = lim /:x2
x→+∞ x→+∞ x2 − 3x + 2 x→+∞ x2 − 3x + 2
4 4
1 − x + x2

1−0−0
= lim = = 1,
x→+∞ 1 − 3 + 22 1−0−0
x x
pa se radi o desnoj kosoj asimptoti y = kx + l = 0 · x + 1 = 1.

Nadalje, vrijedi:
x2 −4x+4 x−2
f (x) 2 x−2 x−2
k = lim = lim x −3x+2 = lim x−1 = lim = lim 2
x→−∞ x x→−∞ x x→−∞ x x→−∞ x(x − 1) x→−∞ x −x
/:x 2 1 2
− 2
∞
x−2 0
= − = lim 2 2 = lim x x1 = =0
∞ x→−∞ x −x /:x x→−∞ 1− x 1
x2 − 4x + 4 x2 − 4x + 4 /:x2

l = lim [f (x) − kx] = lim − 0 = lim /:x2
x→−∞ x→−∞ x2 − 3x + 2 x→−∞ x2 − 3x + 2
4 4
1 − x + x2

1−0−0
= lim = = 1,
x→−∞ 1 − 3 + 22 1−0−0
x x
pa se radi o lijevoj kosoj asimptoti y = kx + l = 0 · x + 1 = 1. Dakle, lijeva

i desna kosa asimptota se podudaraju, a kako je k = 0 radi se o horizontalnoj
asimptoti y = 1. Graf funkcije f , okomita asimptota x = 1 i horizontalna asimptota
y = 1 prikazani su na slici 2.28. Primijetimo kako u x = 2 funkcija nije definirana
(označeno kružićem na slici).
1
Zadatak 2.60. Odredimo,ako postoje, asimptote funkcije f (x) = e x .
119
y
6 x=1
4
2
f y=1
x
−4 −2 0 2 4 6
−2
−4
Slika 2.28
Rješenje:
Za odredivanje okomite asimptote razmatramo domenu funkcije. Df = R \ {0}.
Dalje ispitamo što se dogada s vrijednošću funkcije kada se x približava vrijednosti
0 s lijeve, odnosno s desne strane. Kada se x približava 0 zdesna, vrijedi:
1
lim f (x) = lim e x = (e∞ ) = +∞.
x→0+ x→0+
Kada se x približava 0 slijeva, vrijedi:

1
lim f (x) = lim e x = e−∞ = 0.

x→0− x→0−
Zaključujemo kako je x = 0 okomita asimptota funkcije f . Potrebno je još ispitati

ima li funkcija kosih asimptota. Vrijedi:
1
f (x) ex 1
k = lim = lim = =0
x→+∞ x x→+∞ x ∞
i
h 1 i
l = lim [f (x) − kx] = lim e x − 0 = 1,
x→+∞ x→+∞
pa se radi o desnoj kosoj asimptoti y = 1.

Nadalje, vrijedi:
1
f (x) ex 1
k = lim = lim = =0
x→−∞ x x→−∞ x ∞
i
h 1 i
l = lim [f (x) − kx] = lim e x − 0 = 1,
x→−∞ x→−∞
120
4
3
2 f
y=1
1
x
−5 −4 −3 −2 −1 0 1 2 3 4 5
−1
Slika 2.29
pa se radi o lijevoj kosoj asimptoti y = 1. Desna i lijeva kosa asimptota se poduda-

raju i kako je k = 0, radi se o horizontalnoj asimptoti. Na slici 2.29 prikazan je graf
funkcije f , horizontalna asimptota y = 1 te okomita asimptota x = 0 (os ordinata).
Zadatak 2.61. Odredite asimptote sljedećih funkcija:
x2 x3 2 +2
a) f (x) = , b) f (x) = , c) f (x) = e−x ,
x (x − 1) x2 − 1
1 x2 + 1 −4 + 2x2
d) f (x) = , e) f (x) = , f) f (x) = ,
1 − ex x−3 x
x2 − 2x − 3 x3
g) f (x) = −4 + ex , h) f (x) = , i) f (x) = ,
x2 − 4 1 − x2
x √ 1
j) f (x) = √ , k) f (x) = 3
x, l) f (x) = − + x + 1.
x−1 x
Zadatak 2.62. Ispitajte ima li funkcija
x
f (x) =
x−1
okomitih asimptota.
Zadatak 2.63. Ispitajte je li pravac x = 3 okomita asimptota funkcije
8 − 2x
f (x) = .
64 − 4x
121
2.4. Derivacije funkcija jedne varijable
Uz odredene pretpostavke (vidjeti Neralić, Šego (2013:204)!), ako postoji granična

vrijednost kvocijenta prirasta funkcije f (x0 + h) − f (x0 ) i prirasta nezavisne vari-
jable h, kad prirast nezavisne varijable teži nuli, tu graničnu vrijednost nazivamo
derivacijom funkcije f u točki x = x0 i označavamo s
f (x0 + h) − f (x0 )
f 0 (x0 ) = lim .
h→0 h
Oznake za derivaciju funkcije f :
df
(x), f 0 (x), f 0.
dx
Interpretacija derivacije funkcije f u točki x = x0 : ako se na razini x = x0 vrijednost
nezavisne varijable poveća za jednu jedinicu (apsolutna mjera!), tada se vrijednost
df
zavisne varijable (funkcije f ) promijeni približno za dx (x0 ) jedinica. Ako je predznak
vrijednosti derivacije pozitivan, onda se vrijednost zavisne varijable povećala, dok za
negativan predznak promjene zavisne varijable dolazi do smanjenja njene vrijednosti.
Pravila deriviranja:
1. (c · f (x))0 = c · (f (x))0 = c · f 0 (x),
2. [f (x) ± g(x)]0 = f 0 (x) ± g 0 (x),
3. [f (x) · g(x)]0 = f 0 (x) · g(x) + f (x) · g 0 (x),
f (x) 0 f 0 (x) · g(x) − f (x) · g 0 (x)

4. = .
g(x) g 2 (x)
Napomena: Uočimo u trećemu pravilu da derivacija umnoška nije jednaka
umnošku derivacija, kao i u četvrtome pravilu da derivacija kvocijenta nije jed-
naka kvocijentu derivacija!
Tablične derivacije (c, n ∈ R, a > 0, a 6= 1):
c0 = 0 (loga x)0 = x ln
1 1
a = x loga e (ctgx)0 = − sin12 x
x0 = 1 √ 0
( x) = 2√1 x (arcsin x)0 = √ 1
1−x2
(xn )0 = nxn−1
(sin x)0 = cos x (arccos x)0 = − √1−x
1
(ax )0
2
= ax ln a
(ex )0 = ex (cos x)0 = − sin x (arctgx)0 = 1
1+x2
(ln x)0 = 1
x (tgx)0 = 1
cos2 x
(arcctgx)0 = − 1+x
1
2
122
Zadatak 2.64. Koristeći definiciju derivacije, za funkciju f odredimo njenu prvu

derivaciju, ako je zadana:
√
a) f (x) = x2 , b) f (x) = 3 x, c) f (x) = x2 .
Rješenje:
f (x + h) − f (x) (x + h)2 − x2 x2 + 2xh + h2 − x2

a) f 0 (x) = lim = lim = lim
h→0 h h→0 h h→0 h
h (2x + h)

= lim = 2x.
h→0 h

√3
√
0 f (x + h) − f (x) x+h− 3x
b) f (x) = lim = lim
√ h→0 √ h p h→0 √ h√ √
3
3
x+h− 3x 3
(x + h)2 + 3 x + h 3 x + x2
= lim ·p √ √ √
3
h→0 h 3
(x + h)2 + 3 x + h 3 x + x2
x+h−x 1 1
= lim p √ √ = √ √ √ = √
h→0 h( 3 (x + h)2 + 3 x2 + hx + 3 x2 ) 3 2 3
x + x + x 2 3 2 3
3 x2
2 2 2x−2(x+h)
f (x + h) − f (x) − x(x+h)
c) f 0 (x)
= lim = lim x+h x
lim
h→0 h h→0 h h→0 h
2
h 2
= lim − =− 2
h→0 xh (x + h) x
Zadatak 2.65. Koristeći definiciju derivacije, za funkciju f odredite njenu prvu

derivaciju:
√
a) f (x) = x3 , b) f (x) = x, c) f (x) = x2 + x,
2 1
d) f (x) = x + 1, e) f (x) = x 3 , f) f (x) = ,
x2
1+x x2
g) f (x) = (3 − 2x)(x + 4), h) f (x) = , i) f (x) = .
x 3
2.4.1. Derivacije nekih jednostavnih funkcija
Zadatak 2.66. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = x3 + 2x2 − 3x + 2.

Rješenje:
Primijenit ćemo prva dva pravila deriviranja, kao i neke osnovne tablične derivacije.
f 0 (x) = (x3 )0 + (2x2 )0 − (3x)0 + 20 = 3x3−1 + 2 · (x2 )0 − 3(x)0 + 0

= 3x2 + 2 · 2x2−1 − 3 · 1 · x1−1 + 0 = 3x2 + 4x − 3
123
Zadatak 2.67. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 5x5 + 2x4 + 4x3 + 2x2 + x + 3
u točki x0 = 2 te potom interpretirajmo dobiveni rezultat.
Rješenje:
Najprije ćemo odrediti derivaciju funkcije f , a potom u nju uvrstiti zadanu točku.
f 0 (x) = (5x5 )0 + (2x4 )0 + (4x3 )0 + (2x2 )0 + x0 + 30

= 5 · 5x4 + 2 · 4x3 + 4 · 3x2 + 2 · 2x + 1 + 0
= 25x4 + 8x3 + 12x2 + 4x + 1
Sada je potrebno izračunati f 0 (2), što znači da vrijednost 2 uvrštavamo u derivaciju

funkcije f :
f 0 (2) = 25 · 24 + 8 · 23 + 12 · 22 + 4 · 2 + 1 = 521.
Ako se na razini x0 = 2 vrijednost nezavisne varijable poveća za jednu jedinicu (s
2 na 3), tada se vrijednost zavisne varijable (funkcije f ) poveća približno za 521
jedinicu.
Zadatak 2.68. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = (2x + 3) · 2x2 + 3 , a potom

interpretirajmo za x0 = 0.
Rješenje:
S obzirom da se radi o umnošku dviju funkcija, primijenit ćemo pravilo za deriviranje
umnoška.
0
f 0 (x) = (2x + 3)0 2x2 + 3 + (2x + 3) 2x2 + 3 = 2(2x2 + 3) + 4x(2x + 3)

= 4x2 + 6 + 8x2 + 12x = 12x2 + 12x + 6
Primijetimo da smo funkciju mogli zapisati drugačije,

tako da najprije izmnožimo
članove u zagradama: f (x) = (2x + 3) · 2x2 + 3 = 4x3 + 6x2 + 6x + 9, pa je
derivacija funkcije sada f 0 (x) = 12x2 + 12x + 6. Naravno, dobili smo identičan
rezultat na jednostavniji način. Ako je moguće, funkciju svedemo na oblik koji je
pogodniji za deriviranje. Interpretirajte dobiveni rezultat za x0 = 0 za vježbu.
1+x
Zadatak 2.69. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 1−x u točki x0 = 0 te potom
interpretirajmo dobiveni rezultat.
Rješenje:
Radi se o kvocijentu, stoga ćemo koristiti pravilo za deriviranje kvocijenta.
1 + x 0 (1 + x)0 (1 − x) − (1 + x)(1 − x)0

0
f (x) = =
1−x (1 − x)2
1 · (1 − x) − (1 + x) · (−1) 1−x+1+x 2
= = =
(1 − x)2 (1 − x)2 (1 − x)2
124
Sada je
2
f 0 (0) = = 2.
(1 − 0)2
Ako se na razini x0 = 0 vrijednost x-a poveća za jednu jedinicu, vrijednost funkcije
f se poveća približno za 2 jedinice.
√
1+ 3 x
Zadatak 2.70. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = √
1− 3 x
u točki x0 = 27.
Rješenje:
Prvo računamo derivaciju f 0 (x):
√ 0 √ 0 √ √ √ 0
0 1+ 3x (1 + 3 x) (1 − 3 x) − (1 + 3 x) (1 − 3 x)
f (x) = √ = √ 2
1− 3x (1 − 3 x)
1 1 1 1
(1 + x 3 )0 (1 − x 3 ) − (1 + x 3 )(1 − x 3 )0
= 1
(1 − x 3 )2
1 − 32 1 1 2
1 − 23 1 1
3x (1 − x 3 ) − (1 + x 3 )(− 13 x− 3 ) 3x (1 − x3 + 1 + x3 )
= 1 = 1
(1 − x 3 )2 (1 − x 3 )2
2 − 32 √2
3x 2
3 2
3 x
= 1 = √ = √ √ ,
(1 − x 3 )2 (1 − 3
x)2 3
3 x (1 − 3 x)2
2
a potom je potrebno još x0 = 27 uvrstiti u f 0 (x):

2 1
f 0 (27) = √
3
√ = .
3
3 272 (1 − 27)2 54
Ako se na razini x0 = 27 vrijednost nezavisne varijable poveća za jednu jedinicu,

1
vrijednost zavisne varijable će se povećati približno za 54 jedinica.
Zadatak 2.71. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 3x · ln x u točki x0 = e te

potom interpretirajmo dobiveni rezultat.
Rješenje:
Radi se o umnošku dviju funkcija stoga koristimo pravilo za deriviranje umnoška:
1
f 0 (x) = (3x)0 ln x + 3x(ln x)0 = 3 ln x + 3x · = 3 ln x + 3.
x
Sada je
f 0 (e) = 3 ln e + 3 = 3 + 3 = 6.
Ako se na razini x0 = e vrijednost x-a poveća za jednu jedinicu, vrijednost funkcije
f se poveća približno za 6 jedinica.
Zadatak 2.72. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 4x · 4x .
125
Rješenje:
f 0 (x) = 4 · 4x + 4x · 4x · ln 4 = 4(4x + x · 4x · ln 4)
Interpretirajte dobiveni rezultat u točki x0 = 1!
Zadatak 2.73. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 2x · 2x · ln x.

Rješenje:
Ovdje se radi o umnošku triju funkcija, stoga postupamo na sljedeći način:
f 0 (x) = (2x · 2x )0 · ln x + (2x · 2x ) · (ln x)0

= ((2x)0 · 2x + 2x · (2x )0 ) ln x + (2x · 2x ) · (ln x)0
1
= (2 · 2x + 2x · 2x ln 2) ln x + (2x · 2x )
x
1
x
= (2 · 2 )(1 + x · ln 2) ln x + (2x · 2x )
x
1
= (2 · 2x ) (1 + x · ln 2) ln x +
x
3x
Zadatak 2.74. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 8x .
Rješenje:
Ovdje se radi o kvocijentu, stoga se funkcija može derivirati primjenom pravila za
derivaciju kvocijenta, ali funkciju možemo zapisati i na sljedeći način:
x
3
f (x) = ,
8
pa je derivacija funkcije: x
0 3 3
f (x) = ln .
8 8
Za vježbu derivirajte funkciju u izvornome obliku!
Zadatak 2.75. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 2x · 9−x+2 .

Rješenje:
Funkciju možemo zapisati na sljedeći način:
x x
2 2 2
f (x) = ·9 = · 81,
9 9
pa je njena derivacija jednaka

x
0 2 2
f (x) = · ln · 81.
9 9
126
Alternativno, funkcija se mogla derivirati u izvornome obliku, pri čemu bi se pri-

mijenilo pravilo za umnožak funkcija te bi se dobio identičan rezultat (provjerite za
vježbu). Takoder, zapišite funkciju u obliku kvocijenta te ju i na taj način derivirajte
za vježbu.
3x3 +2x2 +x
Zadatak 2.76. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 3 .
Rješenje:
Funkciju je moguće zapisati kao
2 1
f (x) = x3 + x2 + x,
3 3
čija je derivacija jednaka
4 1
f 0 (x) = 3x2 + x + .
3 3
I ovu funkciju smo mogli derivirati u izvornome obliku, pri čemu bi se primijenilo
pravilo za derivaciju kvocijenta i, naravno, dobili bismo identičan rezultat (provjeriti
za vježbu).
Zadatak 2.77. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = sin x − cos x.

Rješenje:
f 0 (x) = cos x + sin x
a−bx
Zadatak 2.78. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = c+dx , a 6= 0 ili b 6= 0 i d 6= 0,
c ∈ R.
Rješenje:
(a − bx)0 (c + dx) − (a − bx)(c + dx)0
f 0 (x) =
(c + dx)2
−b(c + dx) − d(a − bx) bc + da
= 2
=−
(c + dx) (c + dx)2
Zadatak 2.79. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = xa + ax + loga x, a > 0, a 6= 1.

Rješenje:
1
f 0 (x) = axa−1 + ax ln a +
x ln a
Zadatak 2.80. Odredite derivaciju sljedećih funkcija:

1 2 3 1
a) f (x) = x4 + x3 − x2 + x, b) f (x) = 2x3 − 2x2 + 4x − 5.
4 3 2 5
3x
a) f (x) = 3x · 3x , b) f (x) = , c) f (x) = 3x · 5−x−1 .
2x
127

√

1
3x2 x

a) f (x) = (x + 1) · −2 , b) f (x) = (ln x + x) · √ +2 ,
x
1 − log x √
c) f (x) = , d) f (x) = x−2 · (2x + x),
1 + log x
√ 1 ex
e) f (x) = (x2 + 4
x) · 2
, f) f (x) = .
x +2 x
x2 −4 + ex
g) f (x) = , h) f (x) = ,
x+1 x
2x3 − 8x x
i) f (x) = , j) f (x) = .
x2 + 8 x3 − x
a) f (x) = x2 · sin x, b) f (x) = sin x · cos x,
c) f (x) = sin x · cos 5, d) f (x) = x · sin x · ln x.

Zadatak 2.84. Odredite derivaciju sljedećih funkcija, a, b, c, d ∈ R:
ax3 + bx2 + x
a) f (x) = , c 6= 0 b) f (x) = ax3 − bx2 − cd + d,
cx4
c) f (x) = cx · dx , d) f (x) = ex · eb · xd .
2.4.2. Derivacije složenih funkcija
Promotrimo složenu funkciju f (x) = v [u(x)] . Ako uz odredene pretpostavke (vidjeti

u Neralić, Šego (2013:219)) funkcije u i v [u(x)] imaju derivaciju u točki x0 , tada
vrijedi
f 0 (x) = v 0 [u(x)] · u0 (x).
Zadatak 2.85. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = (x + 3)100 .
Rješenje:
u(x) = x + 3, v(u) = u100 ,

f 0 (x) = v 0 (u) · u0 (x) = 100u99 · 1 = 100(x + 3)99
20
Zadatak 2.86. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = x2 + 2x + 2 .
128
Rješenje:
u(x) = x2 + 2x + 2, v(u) = u20 ,

f 0 (x) = 20u19 · (2x + 2) = 40(x2 + 2x + 2)19 (x + 1)
√
Zadatak 2.87. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 3x4 + 2x.
Rješenje:
√
u(x) = 3x4 + 2x, v(u) = u
1 6x3 + 1
f 0 (x) = √ · (12x3 + 2) = √
2 u 3x4 + 2x
14
Zadatak 2.88. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = x3 + 4x − 1 · (ex + x + e) .
Rješenje:
Uočimo kako se ovdje radi o umnošku dviju funkcija, pri čemu je prva složena.
Potrebno je, dakle, derivirati funkciju kao umnožak, ali pritom paziti na složenu
funkciju.
h 14 i0 14
f 0 (x) = x3 + 4x − 1 · (ex + x + e)0
· (ex + x + e) + x3 + 4x − 1
14
= 14(x3 + 4x − 1)13 (3x2 + 4)(ex + x + e) + x3 + 4x − 1 (ex + 1)
= (x3 + 4x − 1)13 14(3x2 + 4)(ex + x + e) + (x3 + 4x − 1)(ex + 1)

2
Zadatak 2.89. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 3x .
Rješenje:
u(x) = x2 , v(u) = 3u
2
f 0 (x) = 3u ln 3 · 2x = 3x ln 3 · 2x
3
Zadatak 2.90. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 21−x .
Rješenje:
u(x) = 1 − x3 , v(u) = 2u
3
f 0 (x) = 2u ln 2 · (−3x2 ) = −3 · 21−x · x2
√
Zadatak 2.91. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 2 1−x3 .
129
Rješenje:
Uočimo kako se ovdje radi o tri funkcije:
√
u(x) = 1 − x3 , v(u) = u w(v) = 2v .
Derivacija funkcije f sada je

1
f 0 (x) = w0 (v) · v 0 (u) · u0 (x) = 2v ln 2 · √ · (−3x2 )
2 u
√ 1 3 3 x2
= 2 u ln 2 · √ (−3x2 ) = − · 21−x ln 2 · √ .
2 1 − x3 2 1 − x3
x
Zadatak 2.92. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = ln x−1 .
Rješenje:
x
u(x) = , v(u) = ln u
x−1
1 x0 (x − 1) − x(x − 1)0 x−1 x−1−x 1
f 0 (x) = · 2
= · 2
=−
u (x − 1) x (x − 1) x(x − 1)
1
Zadatak 2.93. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 10x2 −5x+2
.
Rješenje:
1
u(x) = 10x2 − 5x + 2, v(u) =
u
0 1 20x − 5
f (x) = − 2 · (20x − 5) = −
u (10x2 − 5x + 2)2
Zadatak 2.94. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = x3 · sin x2 + 1 .

Rješenje:
Ovdje se ponovno radi o umnošku dviju funkcija, od kojih je druga složena, stoga
treba ponovno obratiti pozornost prilikom deriviranja.
0
f 0 (x) = (x3 )0 sin(x2 + 1) + x3 sin(x2 + 1) = 3x2 sin(x2 + 1) + x3 cos(x2 + 1)2x

= x2 3 sin(x2 + 1) + 2x2 cos(x2 + 1)

√
x √
Zadatak 2.95. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = 2e · ( x − 1)
Rješenje:
h √ i0 √ √
x √
√ √ √ √
x x−1 1
0 x
0
+ 2e x √ = e x

f (x) = 2e x − 1 + 2e x − 1 = 2e √
2 x 2 x
Zadatak 2.96. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = sin2 x · cos x2 .
130
Rješenje:
f 0 (x) = (sin2 x)0 cos x2 + sin2 x(cos x2 )0 = ((sin x)2 )0 cos x2 + sin2 x(cos x2 )0
= 2 sin x · cos x · cos x2 + sin2 x · (− sin x2 ) · 2x
= 2 sin x(cos x · cos x2 − x sin x · sin x2 )
Zadatak 2.97. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = ln3 x − ln x3 .

Rješenje:
1 1 3
f 0 (x) = (ln3 x − ln x3 )0 = ((ln x)3 − ln x3 )0 = 3(ln2 x) ·
− · 3x2 = (ln2 x − 1)
x x3 x
√
Zadatak 2.98. Odredimo derivaciju funkcije f (x) = ax3 + ln(bx), a, b ∈ R.
Rješenje:
3ax2
r
0 1 1 1 3 a 1
f (x) = √ · 3ax2 + · b = √ + = +
2 ax3 bx 2 ax 3 x 2 x x

20
a) f (x) = (2x + 1)10 , b) f (x) = 2x2 − x , c) f (x) = ln x2 ,
√ 2
d) f (x) = e2x , e) f (x) = 3
−x, f) f (x) = 2ln x .
2x x
a) f (x) = ln , b) f (x) = ln ,
2−x 1−x
2 2+x √
c) f (x) = · ln , d) f (x) = log x3 .
x 2−x
2
1 − x −3

2−x
a) f (x) = √ , b) f (x) = .
2−x−x 1+x
1 1 + 2x
c) f (x) = √ , d) f (x) = ,
1 − 3x4 (1 − 2x)2
(2x + 3)3
r
(x − 3)(x + 3)
e) f (x) = , f) f (x) = .
3x + 2 x
131
√
a) f (x) = x2 · ex x, b) f (x) = x2 · e−2x , c) f (x) = ln 1 − x3 ,

2
ex 3 +4x
d) f (x) = e−x · x2 − 1 , f) f (x) = e3x

e) f (x) =
, .
x
√
a) f (x) = sin 5x, b) f (x) = 2 tan 5x,
c) f (x) = log (4 + cos 2x), d) f (x) = cos2 (2x),

√
e) f (x) = sin x, f) f (x) = sin2 x2 .
Zadatak 2.104. Odredite derivaciju funkcije
10
f (x) = 2x2 − 2x + 10 · x2 + 2x + e .

Zadatak 2.105. Odredite derivaciju sljedećih funkcija, a, b, c, d ∈ R:

a b+x
a) f (x) = · ln , b) f (x) = eb + xe − xc ,
x x
√
4
c) f (x) = axb + dx, d) f (x) = sin2 (cx).
2.4.3. Derivacije implicitno zadane funkcije
Ako je funkcija zadana analitički, ona može biti zadana eksplicitno, implicitno te
u parametarskom obliku. Dosada smo razmatrali eksplicitno zadane funkcije (npr.
y = f (x) = x +2, x ∈ R), a sada ćemo razmatrati funkcije koje su zadane implicitno:
F (x, y) = 0.
Zadatak 2.106. Neka je funkcija y(x) dana implicitno jednadžbom x2 + y 2 = 1.

Odredimo y 0 (x).
Rješenje:
x2 + y 2 = 1 /0
(x2 )0 + (y(x)2 )0 = 10
2x + 2y(x)y 0 (x) = 0
x
y 0 (x) = −
y(x)
Uočimo da je y funkcija, stoga to moramo uvažiti prilikom deriviranja!
Zadatak 2.107. Neka je funkcija y(x) dana implicitno jednadžbom (x + y)2 = x+y.
Odredimo y 0 (x).
132
Rješenje:
(x + y)2 = x + y /0
h i0
(x + y)2 = (x + y)0
2(x + y)(x + y)0 = 1 + y 0
2(x + y)(1 + y 0 ) = 1 + y 0
2(x + y)(1 + y 0 ) − (1 + y 0 ) = 0
(1 + y 0 )(2(x + y) − 1) = 0
2(x + y) − 1 + y 0 (2(x + y) − 1) = 0
2(x + y) − 1
y 0 (x) = − = −1
2(x + y) − 1
Zadatak 2.108. Neka je funkcija y(x) dana implicitno jednadžbom x2 y + y 2 = ex .

Odredimo y 0 (x).
Rješenje:
x2 y + y 2 = ex /0
(x2 )0 y + x2 y 0 + (y 2 )0 = (ex )0
2xy + x2 y 0 + 2yy 0 = ex
(x2 + 2y)y 0 = ex − 2xy
ex − 2xy
y 0 (x) = 2
x + 2y
Zadatak 2.109. Neka je funkcija y(x) dana implicitno jednadžbom exy = e2x − ey .
Odredimo y 0 (x).
Rješenje:
exy = e2x − ey /0
exy (xy)0 = e2x (2x)0 − ey y 0
exy (y + xy 0 ) = 2e2x − ey y 0
exy y + exy xy 0 + ey y 0 = 2e2x
2e2x − exy y
y 0 (x) =
xexy + ey
Zadatak 2.110. Odredite y 0 (x) ako je funkcija y(x) dana implicitno jednadžbom:
2
a) 3x3 + 2y 2 = 3x + y, b) 2xy 2 − xy = xe , c) ex+y = ex + ey ,
p y x x − y2
d) x2 + y 2 = x, e) 2
+ 2 = xy 3 , f) = x.
x y x2 + y
133
2.4.4. Derivacije višeg reda
Uz odredene pretpostavke (vidjeti Neralić, Šego (2013:221)!), ako postoji granična

vrijednost kvocijenta prirasta funkcije f 0 (x0 + h) − f 0 (x0 ) i prirasta nezavisne va-
rijable h, kad prirast nezavisne varijable teži nuli, tu graničnu vrijednost nazivamo
derivacijom derivacije funkcije f u točki x = x0 i označavamo s
f 0 (x0 + h) − f 0 (x0 )
f 00 (x0 ) = lim .
h→0 h
Derivaciju derivacije funkcije f , odnosno derivaciju od f 0 (x) nazivamo drugom deri-
vacijom ili derivacijom drugog reda funkcije f u točki x0 . Slično tome, polazimo od
druge derivacije funkcije f kako bismo izračunali treću derivaciju itd. Drugu, treću
derivaciju itd. nazivamo derivacijama višeg reda funkcije f . Oznake za derivaciju
drugog reda:
d2 f

00 d df
f (x), (x) , (x), f 00 .
dx dx dx2
Oznake za derivacije višeg reda: f 000 (x), f IV (x), f V (x), ..., f (n) (x), ...
I ovdje ćemo koristiti tablične derivacije, kao i poznata pravila deriviranja.
Zadatak 2.111. Odredimo derivacije drugog i trećeg reda funkcije f (x) = 2x3 −
2x2 + 5x + 3.
Rješenje:
Potrebno je najprije odrediti derivaciju prvog, a potom drugog i trećeg reda.
f 0 (x) = 6x2 − 4x + 5
f 00 (x) = (6x2 − 4x + 5)0 = 12x − 4
f 000 (x) = (12x − 4)0 = 12
2+x
Zadatak 2.112. Odredimo derivaciju drugog i trećeg reda funkcije f (x) = 2−x .
Rješenje:
(2 + x)0 (2 − x) − (2 + x)(2 − x)0 4
f 0 (x) = 2
=
(2 − x) (2 − x)2
40 ((2 − x)2 ) − 4((2 − x)2 )0 −8(2 − x)(−1) 8
f 00 (x) = 4
= 4
=
(2 − x) (2 − x) (2 − x)3
80 (2 − x)3 − 8((2 − x)3 )0 −24(2 − x)2 (2 − x)0 24
f 000 (x) = = =
(2 − x)6 (2 − x)6 (2 − x)4
Zadatak 2.113. Odredimo derivaciju drugog i trećeg reda funkcije f (x) = 4x · ln x,

te potom izračunajmo njihove vrijednosti za x0 = e.
134
Rješenje:
1
f 0 (x) = (4x)0 ln x + 4x(ln x)0 = 4 ln x + 4
x = 4(ln x + 1)
x

4
f 00 (x) = 4(ln x + 1)0 =
x
4
f 000 (x) = −
x2
Sada računamo:
f 0 (e) = 4(ln e + 1) = 8
4
f 00 (e) =
e
4
f 000 (e) = − 2
e
Zadatak 2.114. Odredimo derivaciju trećeg reda funkcije f (x) = 7x · 7x .

Rješenje:
f 0 (x) = 7 · 7x + 7x · 7x ln 7 = 7 · 7x (1 + x ln 7)
f 00 (x) = 7 (7x )0 (1 + x ln 7) + 7x (1 + x ln 7)0

= 7(7x ln 7(1 + x ln 7) + 7x · ln 7)
= 7 · 7x ln 7(2 + x ln 7)
f 000 (x) = 71+x · ln 7(x ln 7 + 3)
Za vježbu izračunajte vrijednosti derivacija prva tri reda funkcije f u točki x = 0.
Zadatak 2.115. Odredimo derivaciju n-tog reda funkcije f (x) = ex , n ∈ N.

Rješenje:
f 0 (x) = ex
f 00 (x) = ex
f 000 (x) = ex
..
.
f (n) (x) = ex
Derivacija funkcije f (x) = ex bilo kojeg reda po varijabli x je uvijek ex . Funkcija

f (x) = eg(x) , gdje je g funkcija u varijabli x, je složena funkcija i prilikom njena
deriviranja treba obratiti pozornost na to!
Zadatak 2.116. Odredimo derivaciju n-tog reda funkcije f (x) = e−2x , n ∈ N.
135
Rješenje:
f 0 (x) = −2e−2x = (−2)1 e−2x
f 00 (x) = 4e−2x = (−2) · (−2)e−2x = (−2)2 e−2x
f 000 (x) = −8e−2x = (−2) · (−2) · (−2) · e−2x = (−2)3 e−2x
f IV (x) = 16e−2x = (−2) · (−2) · (−2) · (−2) · e−2x = (−2)4 e−2x
..
.
f (n) (x) = (−2)n e−2x
Za vježbu izračunajte vrijednosti prve četiri derivacije funkcije f za x = 0 i x = −1.
Zadatak 2.117. Odredimo derivaciju n-tog reda funkcije f (x) = x1 , n ∈ N.
Rješenje:
1
f 0 (x) = − = −x−2 = (−1)x−2
x2
f 00 (x) = 2x−3 = (−1)(−2)x−3
f 000 (x) = −6x−4 = (−1)(−2)(−3)x−4
..
.
f (n) (x) = (−1)n · n! · x−n−1
Zadatak 2.118. Odredite derivacije drugog i trećeg reda funkcije:

x
a) f (x) = 3x · 3x · ln x, b) f (x) = ,
x3 − x
3x3 + 2x2 + x 3x3 + 2x2 + x

c) f (x) = , d) f (x) = ,
3x4 3
3 √ √
e) f (x) = 21−x , f) f (x) = 2e x · ( x − 1),
p √
h) f (x) = x3 · sin x2 + 1 ,

g) f (x) = 1 + x,
i) f (x) = 3x3 − 2x2 + x − 1, j) f (x) = cos x + sin x,
p √
k) f (x) = ln 3x + log4 x, l) f (x) = x + x.
Zadatak 2.119. Odredite derivaciju n-tog reda funkcije f (x) = − x1 , n ∈ N.
136
2.4.5. Diferencijal funkcije jedne realne varijable
Za funkciju f i točku x0 (pretpostavke vidjeti u Neralić, Šego (2013:222)) definiramo

prirast zavisne varijable kao
4f (x0 ) = f (x0 + 4x0 ) − f (x0 ),
gdje je 4x0 proizvoljni prirast nezavisne varijable. Za (infinitezimalno) male priraste

nezavisne varijable x (4x = dx) definiramo diferencijal funkcije f (x0 ) formulom
df = f 0 (x0 ) · dx.
4f je stvarna promjena vrijednosti zavisne varijable koju aproksimiramo diferen-

cijalom df za male priraste nezavisne varijable, tj. 4f ≈ df . Diferencijal funkcije
koristimo, izmedu ostaloga, kako bismo približno izračunali vrijednost funkcije kada
dolazi do promjene nezavisne varijable:
f (x0 + 4x0 ) ≈ f (x0 ) + df = f (x0 ) + f 0 (x0 ) · dx.
Pritom možemo računati apsolutnu i relativnu grešku koju činimo prilikom aprok-
simacije. Apsolutna greška je dana formulom
|4f − df | ,
dok je relativna greška dana formulom

|4f − df |
· 100%,
4f
i izražava se u postotcima.
Zadatak 2.120. Odredimo prirast i diferencijal funkcije f (x) = x2 + 2, za x = 1 i
4x = −0,01, a potom izračunajmo apsolutnu i relativnu grešku.
Rješenje:
Potrebno je izračunati 4f (x) i df za x = 1 i 4x = dx = −0,01.
Kako je u razmatranom zadatku
f (x + 4x) = f (1 − 0,01) = f (0,99) = 2,9801
i f (x) = f (1) = 3, to je
4f = f (0,99) − f (1) = 2,9801 − 3 = −0,0199.
Nadalje, potrebno je izračunati i df = f 0 (x) · dx = f 0 (1) · (−0,01).

Kako iz f 0 (x) = 2x slijedi f 0 (1) = 2 i dx = −0,01, to je
df = f 0 (x) · dx = 2 · (−0,01) = −0,02.
137
Dakle, za x = 1 vrijednost funkcije iznosi f (1) = 3. Dode li do promjene varijable x

za 4x = −0,01, tada je za x = 0,99 vrijednost funkcije jednaka f (0,99) = 2,9801.
Prirast funkcije iznosi f (0,99) − f (1) = −0,0199, dok je diferencijal funkcije jednak
df = f 0 (1) · dx = −0,02.
Izračunajmo grešku koju radimo prilikom aproksimacije.
Apsolutna greška iznosi
|4f − df | = |−0,0199 − (−0,02)| = 0,0001,
a relativna
|4f − df | 0,0001
= = −0,005025 = −0,5025%.
4f −0,0199
√
3
Zadatak 2.121. Zadana je funkcija f (x) = x. Izračunajmo približnu vrijednost
funkcije ako se x = 27 promijeni u x = 27,2.
Rješenje:
Sada je potrebno izračunati približnu vrijednost f (x + 4x) ≈ f (x) + df za x =
27 i 4x = dx = 0,2:
f (27 + 0,2) ≈ f (27) + df ⇒ f (27,2) ≈ f (27) + 0,2

2
Kako je f (27) = 3 i f 0 (x) = 13 x− 3 , odnosno f 0 (27) = 1
27 , to je
1
df = f 0 (27) · 0,2 = · 0,2 = 0,0074.
27
Približna vrijednost funkcije f (27,2) je
f (27,2) ≈ 3 + 0,0074 = 3,0074.
Zadatak 2.122. Zadana je funkcija f (x) = log x. Izračunajmo približnu vrijednost

funkcije ako se x = 100 promijeni u x = 99.
Rješenje:
Potrebno je izračunati f (99) ≈ f (100) + df za dx = −1.
Kako je f (100) = 2 i f 0 (x) = 1
x ln 10 , vrijedi:
f (99) ≈ f (100) + df = 2 + f 0 (100) · dx = 2 + 0,004343 · (−1) = 1,9957.
Za vježbu izračunajte apsolutnu i relativnu grešku.
Zadatak 2.123. Za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije f (x) = 3x3 −3x
ako se vrijednost nezavisne varijable x na razini x = 10 promijeni za dx = 0,034?
138
Rješenje:
Potrebno je izračunati diferencijal df = f 0 (x) · dx = f 0 (10) · 0,034.
Kako je f 0 (x) = 9x2 − 3 i f 0 (10) = 897, to je
df = f 0 (x) · dx = f 0 (10) · 0,034 = 897 · 0,034 = 30,498.
Zadatak 2.124. Za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije f (x) = ex · 2x

ako se vrijednost nezavisne varijable x na razini x = 1 promijeni za dx = −0,2?
Rješenje:
Ponovno je kao i u prethodnom zadatku potrebno izračunati diferencijal funkcije
df = f 0 (x) · dx za x = 1 i df = −0,2.
Kako je f 0 (x) = ex · 2x + 2ex i f 0 (1) = 4e, to je
df = f 0 (1) · (−0,2) = 43 · (−0,2) = −0,8e.
Zadatak 2.125. Za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije f (x) = cos(x +

1) ako se vrijednost nezavisne varijable x na razini x = −1 promijeni za dx = 0,03?
Rješenje:
Ponovno, potrebno je izračunati df = f 0 (x) · dx = f 0 (−1) · 0,03.
Kako je f 0 (x) = − sin(x + 1) i f 0 (−1) = 0, to je
df = f 0 (−1)· = 0 · 0,03 = 0.
√
4
Zadatak 2.126. Zadana je funkcija f (x) = 2x. Izračunajte približnu vrijednost
funkcije ako se x = 128 promijeni u x = 127.
1
Zadatak 2.127. Zadana je funkcija f (x) = ln x . Izračunajte približnu vrijednost
funkcije ako se x = e promijeni za dx = 0,1.
Zadatak 2.128. Za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije f (x) = 2x4 −
4x2 ako se vrijednost nezavisne varijable x na razini x = 5 promijeni za dx = −0,5?
Zadatak 2.129. Odredite prirast i diferencijal funkcije f (x) = 2x2 + x za x = 2 i
4x = 0,001.
Zadatak 2.130. Koliko se približno promijenila stranica kvadrata ako se njegova
površina smanjila s 9 m2 na 8,9 m2 ?
Zadatak 2.131. Koristeći se diferencijalom, izračunajte približnu vrijednost od
√
4,03.
Zadatak 2.132. Izračunajte apsolutnu i relativnu grešku u zadacima 2.126 – 2.130.
139
2.4.6. Jednadžba tangente i normale
Razmatramo derivabilnu funkciju y = f (x), za koju pretpostavljamo da ima deriva-

ciju u točki T (x0 , f (x0 )).
Jednadžba tangente na graf funkcije f u točki T (x0 , f (x0 )) (izvod vidjeti u Šego
(2005:393-394)):
t . . . y(x) = f (x0 ) + f 0 (x0 ) · (x − x0 ) .
Jednadžba normale na graf funkcije f u točki T (x0 , f (x0 )):
1
n . . . y(x) = f (x0 ) − · (x − x0 ) .
f 0 (x 0)
Slika 2.30 prikazuje graf funkcije f , te tangentu i normalu u točki T (x0 , f (x0 )).
T
f (x0 ) n
x
0
x0
t
Slika 2.30
Zadatak 2.133. Odredimo jednadžbu tangente i normale na graf funkcije f (x) =

2x2 − x u točki s apscisom x0 = 1.
Rješenje:
f (1) = 2 · 12 − 1 = 1
f 0 (x) = 4x − 1 ⇒ f 0 (1) = 3
t . . . y(x) = f (1) + f 0 (1)(x − 1) = 1 + 3(x − 1) = 3x − 2
1 1 1 4
n . . . y(x) = f (1) − 0 (x − 1) = 1 − (x − 1) = − x +
f (1) 3 3 3
Zadatak 2.134. Odredimo jednadžbu tangente i normale na graf funkcije

ln x
f (x) =
(2 − x)2
u točki s apscisom x0 = 1.
140
Rješenje:
f (1) = 0
1 2−x
x (2 − x)2 − 2 ln x(2 − x)(−1) + 2 ln x
f 0 (x) = 4 = x
(2 − x) (2 − x)3
2−x+2x ln x
2 − x + 2x ln x
= x
3 = 3 ⇒ f 0 (1) = 1
(2 − x) x (2 − x)
Pa su jednadžba tangente i normale jednake
t . . . y(x) = f (1) + f 0 (1)(x − 1) = 0 + 1(x − 1) = x − 1

1
n . . . y(x) = f (1) − 0 (x − 1) = 0 − 1(x − 1) = −x + 1
f (1)
Zadatak 2.135. Odredimo jednadžbu tangente i normale na graf funkcije

√
−1 − x
f (x) = √
−1 + x
u točki s apscisom 4.
Rješenje:
f (4) = −3
√ √
− −1+
√ x − −1−
2 x
√ x
2 x
√1
x 1 1
0
f (x) = √ 2 = √ 2 =√ √ 2 ⇒ f 0 (4) =
(−1 + x) (−1 + x) x(1 − x) 2
1 1
t . . . y(x) = f (4) + f 0 (4)(x − 4) = −3 + (x − 4) = x − 5
2 2
1
n . . . y(x) = f (4) − 0 (x − 4) = −3 − 2(x − 4) = −2x + 5
f (4)
Zadatak 2.136. Odredimo jednadžbu tangente na graf funkcije f (x) = ln (ex + x)

paralelnu s pravcem y = x + ln 3.
Rješenje:
Tangenta koja je paralelna s nekim pravcem ima jednak koeficijent smjera kao i taj
pravac, stoga vrijedi f 0 (x0 ) = 1. Sada odredimo prvu derivaciju funkcije f
1
f 0 (x) = (ex + 1),
ex +x
stoga mora vrijediti
ex + 1
f 0 (x) = = 1,
ex + x
141
pa je
ex + 1 = ex + x ⇒ x = 1 ⇒ x0 = 1.
Sada računamo f (1) = ln(e + 1).
Jednadžba tangente je
t . . . y(x) = f (1) + f 0 (1)(x − 1) = ln(e + 1) + 1(x − 1) = x + ln(e + 1) − 1,
dok je jednadžba normale

1
n . . . y(x) = f (1) − (x − 1) = ln(e + 1) − (x − 1) = −x + ln(e + 1) + 1.
f 0 (1)
2
Zadatak 2.137. Odredimo jednadžbe tangenata na graf funkcije f (x) = e1−x − 1
u njezinim sjecištima s osi apscisa.
Rješenje:
Najprije pronalazimo nul-točke funkcije f :
2 2 2
f (x) = 0 ⇒ e1−x − 1 = 0 ⇒ e1−x = 1 ⇒ e1−x = e0
⇒ 1 − x2 = 0 ⇒ x2 = 1 ⇒ x1 = 1, x2 = −1
Odredimo prvo jednadžbu tangente za x1 = 1.
f (1) = 0
2
f 0 (x) = −2xe1−x ⇒ f 0 (1) = −2
t . . . y(x) = f (1) + f 0 (1)(x − 1) = 0 − 2(x − 1) = −2x + 2
Za vježbu odredite jednadžbu tangente za x2 = −1.
Zadatak 2.138. Odredite jednadžbe tangenti i normala na graf funkcije f , u točki

s apscisom x0 , ako su zadani:
8
a) f (x) = x2 + 2x + 1, x0 = 0, b) f (x) = , x0 = 2,
4 + x2
1 ln x
c) f (x) = 3e5x−1 , x0 = − , d) f (x) = , x0 = 1.
5 (2 − x)2
Zadatak 2.139. Odredite jednadžbu tangente na graf funkcije f , okomite na pravac
y, ako su zadani:
a) f (x) = x 2 − ln x2 , y = x + 12, b) f (x) = ln (ex + x) , y = −x + 1.

√
1+ x x
c) f (x) = √ , y = −2x + 13, d) f (x) = 3x2 + 1, y = − .
1− x 12
142
2.4.7. Taylorova formula
Taylorova formula koristi se, izmedu ostaloga, za aproksimaciju funkcije u okolini

neke točke. Za funkciju f derivabilnu n puta u okolini točke x0 definiramo Taylorovu
formulu funkcije f u točki x0 na sljedeći način:
f 0 (x0 ) f 00 (x0 ) f (n) (x0 )

T (x) = f (x0 ) + (x − x0 ) + (x − x0 )2 + . . . + (x − x0 )n + Rn
1! 2! n!
n
X f (i) (x0 )
= (x − x0 )i + Rn ,
i!
i=0
pri čemu je Rn ostatak reda (vidjeti Neralić, Šego (2013:233–238)).
Zadatak 2.140. Za funkciju f (x) = x3 + 2x2 − x + 1 napišimo prva tri člana u

razvoju pomoću Taylorove formule u okolini točke x0 = 2.
Rješenje:
f (2) = 13
f 0 (x) = 3x2 + 4x − 1 ⇒ f 0 (2) = 19
f 00 (x) = 6x + 4 ⇒ f 00 (2) = 20
f 000 (x) = 6 ⇒ f 000 (2) = 6
f 0 (2) f 00 (2) f 000 (2)
T (x) = f (2) + (x − 2) + (x − 2)2 + (x − 2)3 + Rn
1! 2! 3!
= 13 + 19(x − 2) + 10(x − 2)2 + (x − 2)3 + Rn
Zadatak 2.141. Za funkciju f (x) = cos x pronadite polinom četvrtog stupnja koji
najbolje aprosimira funkciju f u okolini točke x0 = 0.
Rješenje:
f (0) = 1
f 0 (x) = − sin(x) ⇒ f 0 (0) = 0, f 00 (x) = − cos(x) ⇒ f 00 (0) = −1
f 000 (x) = sin(x) ⇒ f 000 (0) = 0, f IV (x) = cos(x) ⇒ f IV (0) = 1
f 0 (0) f 00 (0) f 000 (0) f IV (0)
P (x) = f (0) + (x − 0) + (x − 0)2 + (x − 0)3 + (x − 0)4
1! 2! 3! 4!
1 1 1 1
= 1 + 0(x − 0) − (x − 0)2 + 0(x − 0)3 + (x − 0)4 = 1 − x2 + x4
2 24 2 24
Zadatak 2.142. Za funkciju f (x) = x1 napišimo prva dva člana u razvoju pomoću
Taylorove formule u okolini točke x0 = 3.
143
Rješenje:
1
f (3) =
3
1 1
f 0 (x) = − 2
⇒ f 0 (3) = −
x 9
2 2
f 00 (x) = 3 ⇒ f 00 (3) =
x 27
f 0 (3) f 00 (3)
T (x) = f (3) + (x − 3) + (x − 3)2 + Rn
1! 2!
1 1 1
= − (x − 3) + (x − 3)2 + Rn
3 9 27
Zadatak 2.143. Za funkciju f napišite prva tri člana u razvoju pomoću Taylorove
formule u okolini točke x0 ako su zadani:
a) f (x) = ln x, x0 = 5, b) f (x) = 2x3 + 3x2 − 3x + 2, x0 = 0,
3
c) f (x) = ex , x0 = 0, d) f (x) = , x0 = 4.
x−3
2.5. Neodredeni oblici i L’Hospitalovo pravilo
Neka su funkcije f i g neprekidne u točki x = a i neka je f (a) = g(a) = 0 (ili

| lim f (a)| = | lim g(a)| = +∞). Tada funkcija fg(x)
(x)
nije definirana u točki x = a jer
x→a x→a
f (x) f (x)
je g(x) = 00 ili + ∞ ∞

∞ ili − ∞ neodredeni oblik. Neka je g(x) neodredeni oblik u točki
f 0 (x)
a, te neka postoji lim 0 . Tada vrijedi:
x→a g (x)
f (x) 0 ∞ ∞ f (x) f 0 (x)

lim = ili + ili + ⇒ lim = lim 0 .
x→a g(x) 0 ∞ ∞ x→a g(x) x→a g (x)
Uočimo da se u L’Hospitalovom pravilu svaka funkcija derivira zasebno, NE

primjenjujemo pravilo za derivaciju kvocijenta funkcije!
Limese koje smo razmatrali u odjeljku 2.3, a predstavljaju jedan od gore navedenih
neodredenih oblika sada možemo riješiti na jednostavniji način.
x2 − 2x + 1
x→1 x2 − 3x + 2
Rješenje:
x2 − 2x + 1

0 L0 H 2x − 2 0
lim 2 = = lim = =0
x→1 x − 3x + 2 0 x→1 2x − 3 −1
144
2.5. Neodredeni oblici i L’Hospitalovo pravilo
1
Zadatak 2.145. Izračunajmo lim x e x − 1 .
x→∞
Rješenje:
−1 x−1
1
ex −1

0 L0 H −x
−2 e
lim x e − 1 = (∞ · 0) = lim
x = = lim −2 =1
x→∞ x→∞ x−1 0 x→∞ −x

√
x− 2−x
x→1 x−1
Rješenje:
√ 1
1 + 2√2−x
x− 2−x 0 L0 H 3
lim = = lim =
x→1 x−1 0 x→1 1 2
Zadatak 2.147. Izračunajmo lim (x ln x).

x→0+
Rješenje:
1
ln x −∞ L0 H
x
lim (x ln x) = (0 · (−∞)) = lim 1 = = lim = lim x = 0
x→0+ x→0+ ∞ x→0+ − 1 x→0+
x x2

1 1 1 1+x 1 1
a) lim − x , b) lim · ln , c) lim − .
x→0 x e −1 x→0 x 1−x x→1 (1 − x)2 ln x
√ √
x−1 ln x x2 + x4 − 1
a) lim √ , b) lim √ , c) lim ,
x→1 x + 3 − 2 3
x→∞ x − 1 x→∞ x2 + x + 2
√ √ √
x2 + x + 2 20 − x − x 2− x−3
d) lim 2 , e) lim √ , f) lim .
x→∞ x + 2x + 1 x→4 x−2 x→7 x2 − 49

√
x2 − x + 2 2x + 20 x−2
a) lim , b) lim 2 , c) lim ,
x→∞ 2x2 + 2x x→∞ x + 1 x→4 x−4
2x2 − 6x + 4 2−x x2 + 2x − 3
d) lim , e) lim √ , f) lim .
x→1 3x2 − 12x + 9 x→2 6−x−2 x→1 x−1
p p
a) lim x x2 + 1 − 1 , b) lim 22x + 1 − 2x ,
x→∞ x→∞
c) lim x3 e−x , d) lim x(1 + x−1 )ex .

x→∞ x→∞
Zadatak 2.152. Riješite zadatke iz odjeljka 2.3 koristeći L’Hospitalovo pravilo.
145
2.6. Ekstremi funkcija jedne varijable
Za funkciju f koja zadovoljava odredene pretpostavke (Neralić, Šego (2013:243))

koristimo sljedeći postupak za odredivanje ekstrema:
1. Odredimo domenu funkcije f .
2. Nademo stacionarne točke funkcije f , tj. sve točke x0 za koje je f 0 (x0 ) = 0.
3. Pronalazimo vrijednost druge derivacije funkcije za svaku stacionarnu točku,
f 00 (x0 ). Za svaku stacionarnu točku ustanovimo radi li se o točki lokalnog
minimuma, lokalnog maksimuma ili o točki koja nije točka lokalnog ekstrema.
Ako je f 00 (x0 ) > 0, tada se radi o točki lokalnog minimuma.
Ako je f 00 (x0 ) < 0, tada se radi o točki lokalnog maksimuma.
Ako je f 00 (x0 ) = 0, tada tražimo prvu sljedeću derivaciju koja je različita
od nule u x0 . Ako je to parna derivacija, onda se radi o lokalnom ekstremu
(minimum za vrijednost derivacije veće od nula ili maksimum za vrijednost
derivacije manje od nula), dok za neparne derivacije različite od nule funkcija
ima točku infleksije.
Obratimo pozornost na domenu funkcije! Ako rješavanjem jednadžbe f 0 (x0 ) = 0

dobijemo točke koje se ne nalaze unutar domene funkcije, zaustavljamo se i ne
razmatramo točke koje ne pripadaju domeni funkcije.
Zadatak 2.153. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = 2x3 − 6x.

Rješenje:
Domena: Df = R.
Potrebno je pronaći prvu derivaciju funkcije f :
f 0 (x) = 6x2 − 6,
te ju potom izjednačiti s nulom kako bismo pronašli stacionarne točke:
f 0 (x) = 0 ⇒ 6x2 − 6 = 0.
Sada iz
6x2 − 6 = 0 ⇒ x2 = 1 ⇒ x1 = 1, x2 = −1.
Dakle, dvije stacionarne točke su x1 = 1 i x2 = −1. Sada tražimo drugu derivaciju
funkcije f :
f 00 (x) = 12x.
Potrebno je ispitati vrijednost druge derivacije funkcije f u svakoj stacionarnoj točki:
f 00 (1) = 12 > 0 i f 00 (−1) = −12 < 0.
146
Kako je za x1 = 1 f 00 (1) = 12 > 0, radi se o točki lokalnog minimuma, čija vrijednost

iznosi fmin = f (1) = −4, tj. m(1, −4). Dakle, točka m(1, −4) je točka na grafu
funkcije f za koju se doseže lokalni minimum. Za x2 = −1 je f 00 (−1) = −12 < 0,
radi se o točki lokalnog maksimuma, čija vrijednost iznosi fmax = f (−1) = 4, tj.
M (−1,4). Dakle, točka M (−1,4) je točka na grafu funkcije f za koju se doseže
lokalni maksimum.
Graf funkcije f zajedno s točkama lokalnog minimuma i lokalnog maksimuma pri-
kazani su na slici 2.31.
y
M 4
f 2
x
−2 0 2
−2
−4
m
Slika 2.31
Zadatak 2.154. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = ex − x.

Rješenje:
Domena: Df = R.
Ponovno, potrebno je pronaći prvu derivaciju funkcije f , f 0 (x) = ex − 1, i izjednačiti
ju s nulom: f 0 (x) = 0 ⇒ ex − 1 = 0.
Sada pronalazimo stacionarne točke:
ex − 1 = 0 ⇒ ex = 1 ⇒ ex = e0 ⇒ x = 0.
Dakle, postoji jedna stacionarna točka x = 0. Druga derivacija funkcije f jest

f 00 (x) = ex , pa je vrijednost druge derivacije u stacionarnoj točki jednaka f (0) =
e0 = 1 > 0.
S obzirom da vrijedi f 00 (0) = 1 > 0, radi se o točki lokalnog minimuma, čija vrijed-
nost iznosi fmin = f (0) = 1, tj. m(0,1) (vidjeti sliku 2.32).
Zadatak 2.155. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = x + x1 .

Rješenje:
Domena: x 6= 0 ⇒ Df = R\{0}.
147
2 f
m
x
−4 −2 0 2
Slika 2.32
Prva derivacija funkcije je f 0 (x) = 1 − 1

x2
, te iz uvjeta f 0 (x) = 0 slijedi 1 − 1
x2
= 0.
Sada pronalazimo stacionarne točke:
1 1
1− 2
= 0 ⇒ 2 = 1 ⇒ x1 = 1, x2 = −1.
x x
Druga derivacija funkcije je f 00 (x) = x23 , te ispitujemo vrijednost druge derivacije u
stacionarnim točkama:
2
f 00 (1) = > 0 ⇒ min m(1, f (1)) = m(1,2)
2
2
f 00 (−1) = − < 0 ⇒ max M (−1, f (−1)) = M (−1, −2)
3
Dakle, funkcija ima lokalni minimum za x1 = 1 koji iznosi fmin = f (1) = 2 (točka
m(1,2)), te lokalni maksimum za x2 = −1 koji iznosi fmax = f (−1) = −2 (točka
M (−1, −2)). Graf funkcije f zajedno s točkama lokalnog minimuma i lokalnog
maksimuma prikazani su na slici 2.33.
y
3
2 f
m
1
x
−2 −1 0 1 2
−1
M
−2
−3
Slika 2.33
Napomena: Možemo se pitati kako je vrijednost funkcije u točki minimuma veća

od vrijednosti funkcije u točki maksimuma. Kao što znamo, radi se o lokalnim
148
ekstremima, stoga razmatramo okolinu neke točke prilikom traženja ekstrema funk-
cije.
1
Zadatak 2.156. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = ln x+3 .
Rješenje:
Domena:
1
Argument logaritma: x+3 > 0 ⇒ x + 3 > 0 ⇒ x > −3; nazivnik razlomka: x + 3 6=
0 ⇒ x 6= −3. Domena funkcije je Df = h−3, +∞i.
Vrijedi:
1
f 0 (x) = −(x + 3)−1 ⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ − = 0, x + 3 6= 0.
x+3
Razmatrana funkcija nema ekstrema, što se vidi na slici 2.34.
f 3
1
x
−3 −2 −1 0 1 2 3
−1
Slika 2.34
Zadatak 2.157. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = (ln x) · ln x1 .

Rješenje:
Domena:
Argument logaritma ln x: x > 0; argument logaritma ln x1 : 1
x > 0; nazivnik razlomka:
x 6= 0. Domena funkcije je Df = h0, +∞i.
Vrijedi:

0 1 1 1 1 1
f (x) = ln − ln x = ln − ln x
x x x x x

1 1
⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ ln − ln x = 0
x x
1 1
⇒ 6= 0 ⇒ ln − ln x = 0
x x
149
1 1
⇒ ln = ln x ⇒ = x ⇒ x2 = 1
x x
⇒ x1 = −1 ∈ Df , x2 = 1 ∈ Df

00 1 1 1 1 1 1 1
f (x) = − 2 ln − ln x + − − = 2 ln x − ln − 2
x x x x x x x
00
⇒ f (1) = −2 < 0 ⇒ max M (1, f (1)) = M (1,0)
Radi se, dakle, o lokalnom maksimumu u točki M (1,0) (vidjeti sliku 2.35).
y
1
M x
0 1 2 3f 4 5
−1
−2
−3
Slika 2.35
Uočimo da smo funkciju mogli zapisati i kao f (x) = ln x · (− ln x) = − ln2 x. Za

vježbu riješite zadatak za f (x) = − ln2 x.
Zadatak 2.158. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = √ 1 .

x2 −1
Rješenje:
Domena:
Nazivnik razlomka:
p
x2 − 1 6= 0 ⇒ x2 − 1 6= 0 ⇒ x2 6= 1 ⇒ x1 6= −1, x2 6= 1,
argument korijena:
x2 − 1 > 0 ⇒ x2 > 1 ⇒ x ∈ h−∞, 1] i x ∈ [1, ∞i .
Stoga je domena funkcije jednaka Df = h−∞, 1i ∪ h1, ∞i .

Vrijedi:
− 2√x12 −1 · 2x √ x
x2 −1 x
0
f (x) = √ 2 = − 2 = −p
x −1 (x − 1)3
2
x2 − 1
x
f 0 (x) = 0 ⇒ − p = 0 ⇒ x = 0
∈ Df
(x − 1)3
2
Zaključujemo kako funkcija nema stacionarnih točaka pa samim time niti ekstremnih
vrijednosti.
150
Zadatak 2.159. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = 61 x6 − 52 x5 + 41 x4 .

Rješenje:
Domena: Df = R.
f 0 (x) = x5 − 2x4 + x3 ⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ x5 − 2x4 + x3 = 0

⇒ x3 (x2 − 2x + 1) = 0 ⇒ x3 (x − 1)2 = 0 ⇒ x1 = 0, x2 = 1 (stacionarne točke)
f 00 (x) = 5x4 − 8x3 + 3x2 ⇒ f 00 (0) = 0, f 00 (1) = 0
Vrijednost derivacije drugog reda u obje stacionarne točke iznosi 0. Moramo pronaći
prvu sljedeću derivaciju koja je različita od nule u tim točkama.
f 000 (x) = 20x3 − 24x2 + 6x ⇒ f 000 (0) = 0, f 000 (1) = 2
Za x2 = 1 vrijedi f 000 (1) = 2 > 0, pa kako se radi o neparnoj derivaciji, imamo točku
1
infleksije I(1, f (1)) = I(1, 60 ).
S obzirom da je vrijednost derivacije trećeg reda za x1 = 0 jednaka 0, moramo
odrediti derivaciju idućeg reda.
f IV (x) = 60x2 − 48x + 6 ⇒ f IV (0) = 6 > 0 ⇒ min m(0, f (0)) = m(0,0)
Kako je vrijednost četvrte (parne) derivacije za x1 = 0 različita od nule (vrijedi

f IV (0) = 6 > 0), radi se o točki lokalnog minimuma.
Zadatak 2.160. Za koje vrijednosti parametara a 6= 0, b 6= 0 funkcija f (x) = ax+ xb

ima u točki (1,1) lokalni ekstrem? Je li točka (1,1) točka lokalnog minimuma ili
maksimuma?
Rješenje:
Domena razmatrane funkcije je Df = R \ {0}.
Za lokalni ekstrem najprije pronalazimo prvu derivaciju funkcije:
b
f 0 (x) = a − .
x2
Mora vrijediti
b
f 0 (x) = a − = 0,
x2
odnosno
b
a= .
x2
Za točku (1,1) vrijedi:
b
f (1) = 1 ⇒ a · 1 + = 1 ⇒ a + b = 1,
1
151
te iz vrijednosti prve derivacije slijedi

b
a= ⇒ a = b.
1
Sada rješavamo sustav jednadžbi
a+b=1
a = b.
Kako je a = b, vrijedi a + a = 1, odnosno a = 12 , pa je i b = 21 . Da bismo odredili

radi li se o lokalnom minimumu ili maksimumu, računamo drugu derivaciju funkcije:
2b 1
f 00 (x) = 3
= 3,
x x
i potom u nju uvrstimo x = 1:
1
f 00 (1) = = 1 > 0,
1
pa zaključujemo kako se radi o lokalnom minimumu.
Zadatak 2.161. Odredite ekstremne vrijednosti funkcije f , ako je zadana:

1 1
a) f (x) = x3 + x2 − 6x + 8, b) f (x) = 3x3 − 18x2 + 20x + 1000.
3 2
x2 1
a) f (x) = , b) f (x) = ln ,
4−x 2x + 1
1 3
c) f (x) = ln , d) f (x) = √ + 3x + 3,
3−x 3
x−3
x x2 − 2
e) f (x) = 2
, f) f (x) = − 3 ln x,
x + 25 x
√
x ln x
g) f (x) = , h) f (x) = ,
1+x x
1 x+5
i) f (x) = , j) f (x) = .
1−x (x + 5)(x + 2)
3 +4x
a) f (x) = x2 e−2x + e, b) f (x) = e2x ,
2 −1
c) f (x) = ex , d) f (x) = 4ex · x−1 ,
e) f (x) = xex , f) f (x) = e−x 1 + x2 ,

g) f (x) = x + 2x2 e−x , h) f (x) = ln(ex ).

152
2.7. Rast i pad funkcija jedne varijable

a) f (x) = ln 1 − x2 ,

b) f (x) = (x + 1) ln (x + 1),
√
c) f (x) = ln 1 − x2 + ln 3, d) f (x) = x4 ln x,
√
e) f (x) = ln 1 + 1 + x2 , f) f (x) = ln(ln x).
Neka je funkcija f : ha, bi → R derivabilna na intervalu ha, bi (vidjeti Neralić, Šego

(2013:228)). Ako je:
1. f 0 (x) = 0 za svaki x ∈ ha, bi, tada je f konstantna na intervalu ha, bi.
2. f 0 (x) > 0 za svaki x ∈ ha, bi, tada je f strogo rastuća na intervalu ha, bi.
3. f 0 (x) < 0 za svaki x ∈ ha, bi, tada je f strogo padajuća na intervalu ha, bi.
Postupak za odredivanje intervala rasta i pada funkcije f :
2. Nademo stacionarne točke funkcije f , tj. sve točke x0 za koje je f 0 (x0 ) = 0.
3. Sastavljamo tablicu s podintervalima unutar domene, čiji su krajevi defini-
rani stacionarnim točkama i rubovima domene te ispitujemo predznak funkcije
f 0 (x) na svakom intervalu.
Zadatak 2.165. Odredimo domenu te intervale rasta i pada funkcije f (x) = 2x3 −
6x.
Rješenje:
Domena funkcije je Df = R. Prva derivacija je f 0 (x) = 6x2 − 6. Stacionarne točke
pronalazimo kao rješenja jednadžbe f 0 (x) = 0, pa je 6x2 = 6, tj. x1 = 1, x2 = −1.
S obzirom da je funkcija definirana na cijelom skupu R, razmatramo što se dogada
s vrijednošću prve derivacije na intervalima: h−∞, −1i , h−1,1i i h1, +∞i . Zato je
korisno sastaviti tablicu s navedenim podintervalima kako bismo razmotrili što se
dogada s vrijednošću prve derivacije u njima. Tablicu popunjavamo tako da za svaki
h−∞, −1i h−1,1i h1, +∞i

f 0 (x) + − +
% & %
Tablica 2.2
153
podinterval odaberemo neku točku koja mu pripada i potom računamo vrijednost

prve derivacije funkcije u toj točki:
f 0 (−2) = 6 · (−2)2 − 6 = 18 > 0

f 0 (0) = 6 · 02 − 6 = −6 < 0
f 0 (2) = 6 · 22 − 6 = 18 > 0
S obzirom na predznake vrijednosti prve derivacije u tablicu unosimo znak + ili −.

Ako je vrijednost prve derivacije pozitivna na odredenom intervalu, onda u treći
redak crtamo % (oznaka za strogo rastuću funkciju), dok za negativnu vrijednost
prve derivacije funkcije crtamo & (oznaka za strogo padajuću funkciju). Zadana
funkcija raste na intervalima h−∞, −1i i h1, +∞i, dok pada na intervalu h−1,1i
(vidjeti tablicu 2.2).
Zadatak 2.166. Odredimo domenu te intervale rasta i pada funkcije f (x) = ex − x.

Rješenje:
Domena: Df = R.
f 0 (x) = ex − 1 ⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ ex = 1 ⇒ ex = e0 ⇒ x = 0.
Sada razmatramo što se dogada s vrijednošću prve derivacije na intervalima h−∞, 0i

i h0, +∞i . Funkcija pada na intervalu h−∞,0i, a raste na intervalu h0, +∞i (tablica
2.3):
h−∞,0i h0, +∞i

f 0 (x) − +
& %
Tablica 2.3
1−e
f 0 (−1) = e−1 − 1 = < 0, f 0 (1) = e1 − 1 = e − 1 > 0
e
1
Zadatak 2.167. Odredimo domenu te intervale rasta i pada funkcije f (x) = ln x+3 .
Rješenje:
Domena: Df = h−3, +∞i.
1
f 0 (x) = −(x + 3)−1 ⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ − = 0, x + 3 6= 0
x+3
Funkcija nema stacionarnih točaka i pada na cijeloj domeni (tablica 2.4):
1
f 0 (5) = −(5 + 3)−1 = − < 0
8
154
h3, +∞i
f 0 (x) −
&
Tablica 2.4
Zadatak 2.168. Odredimo domenu te intervale rasta i pada funkcije f (x) = x + x1 .

Rješenje:
Domena: R\{0}.
1 1 1
f 0 (x) = 1 − 2
⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ 1 − 2 = 0 ⇒ 2 = 1 ⇒ x1 = 1, x2 = −1
x x x
Napomena: Uočimo kako sada funkcija nije definirana u točki x = 0, što moramo
uzeti u obzir prilikom izrade tablice i razmatranja podintervala!
h−∞, −1i h−1,0i h0,1i h1, +∞i

f 0 (x) + − − +
% & & %
Tablica 2.5
1 3 1
f 0 (−2) = 1 − 2
= > 0, f 0 (−0,5) = 1 − = −3 < 0
(−2) 4 (−0,5)2
1 1 3
f 0 (0,5) = 1 − 2
= −3 < 0, f 0 (2) = 1 − 2
= >0
(0,5) (2) 4
Funkcija raste na intervalima h−∞, −1i i h1, +∞i, a pada na intervalima h−1,0i i
h0,1i (vidjeti tablicu 2.5).
√
Zadatak 2.169. Odredimo domenu te intervale rasta i pada funkcije f (x) = x − 1.
Rješenje:
Domena: Df = [1, +∞i.
1 1
f 0 (x) = √ ⇒ f 0 (x) = 0 ⇒ √ =0
2 x−1 2 x−1
Funkcija nema stacionarnih točaka i raste na cijeloj domeni (vidjeti tablicu 2.6).
Zadatak 2.170. Za funkciju f (x) = (ln x) · ln x1 odredimo intervale rasta i pada.

Rješenje:
Domena: Df = h0, +∞i.

0 1 1 1 1 1 0 1 1
f (x) = ln − ln x = ln − ln x ⇒ f (x) = 0 ⇒ ln − ln x = 0
x x x x x x x
155
[1, +∞i
f 0 (x) +
%
Tablica 2.6
1 1 1 1
⇒ 6= 0 ⇒ ln − ln x = 0 ⇒ ln = ln x ⇒ = x ⇒ x = 1 (stacionarna točka)
x x x x
h0,1i h1, +∞i

f 0 (x) + −
% &
Tablica 2.7
!
0 1 1 1 1 0 1 1 2
f = 1 ln 1 − ln = 2e > 0, f (e) = ln − ln e = − < 0
e e e
e e e e
Funkcija raste na intervalu h0,1i, a pada na intervalu h1, +∞i (vidjeti tablicu 2.7).
Zadatak 2.171. Odredite domenu te intervale rasta i pada funkcije f , ako je zadana:
1 1
a) f (x) = x3 + x2 − 6x + 8, b) f (x) = 3x3 − 18x2 + 20x + 1000,
3 2
√ √
c) f (x) = 30 − x, d) f (x) = 2 x − x.
x2 1
a) f (x) = , b) f (x) = ln ,
4−x 2x + 1
1 3
c) f (x) = ln , d) f (x) = √ + 3x + 3,
3−x 3
x−3
x x2 − 2
e) f (x) = 2
, f) f (x) = − 3 ln x,
x + 25 x
√
1− x ln x
g) f (x) = √ , h) f (x) = ,
1+ x x
1 x+5
i) f (x) = , j) f (x) = .
1−x (x + 5)(x + 2)
156
2.8. Konveksne i konkavne funkcije te točka infleksije
3 +4x
a) f (x) = x2 e−2x + e, b) f (x) = e2x ,
2 −1
c) f (x) = ex , d) f (x) = 4ex · x−1 ,
e) f (x) = xex , f) f (x) = e−x 1 + x2 + 2x (x + 1),

g) f (x) = x + 2x2 e−x , h) f (x) = ln(ex ).

a) f (x) = ln 1 − x2 ,

b) f (x) = (x + 1) ln (x + 1),
√
√
e) f (x) = ln 1 + 1 + x2 , f) f (x) = ln(ln x).
Neka je funkcija f (x) : ha, bi → R dva puta derivabilna na intervalu ha, bi (vidjeti
Neralić, Šego (2013:257)). Ako je:
1. f 00 (x) > 0 za svaki x ∈ ha, bi, tada je f konveksna na intervalu ha, bi.
2. f 00 (x) 6 0 za svaki x ∈ ha, bi, tada je f konkavna na intervalu ha, bi.
Neka je funkcija f dva puta derivabilna na intervalu ha, bi, te neka je njena druga
derivacija neprekidna na tom intervalu i neka je a < c < b.
Ako vrijedi:
f 00 (c) = 0
i
f 00 (x) > 0 za a < x < c i f 00 (x) 6 0 za c < x < b
ili
f 00 (x) 6 0 za a < x < c i f 00 (x) > 0 za c < x < b,
tada je točka c točka infleksije.
Postupak za odredivanje intervala konveksnosti i konkavnosti funkcije f :
2. Nademo nul-točke funkcije f 00 (x), tj. sve točke x0 za koje je f 00 (x0 ) = 0.
3. Sastavljamo tablicu s podintervalima unutar domene, čiji su krajevi definirani
stacionarnim točkama i rubovima domene te ispitujemo vrijednost f 00 (x) na
svakom podintervalu.
157
4. Ako vrijedi f 00 (x) > 0 za svaki x u pojedinom podintervalu, tada je f konveksna

na tom podintervalu. Ako pak vrijedi f 00 (x) 6 0 za svaki x u pojedinom
podintervalu, tada je f konkavna na tom podintervalu.
Zadatak 2.175. Odredimo domenu te intervale konveksnosti i konkavnosti funkcije
f (x) = 2x3 − 6x.
Rješenje:
Domena: Df = R.
Potrebno je pronaći drugu derivaciju funkcije f i izjednačiti ju s nulom:
f 0 (x) = 6x2 − 6, f 00 (x) = 12x ⇒ f 00 (x) = 0 ⇒ 12x = 0 ⇒ x = 0
Sada sastavljamo tablicu u kojoj za svaki od podintervala ispitujemo vrijednost T

druge derivacije funkcije. Ako je vrijednost druge derivacije negativna, pišemo − i
(oznaka
S za konkavnu funkciju), dok za pozitivnu vrijednost druge derivacije pišemo
+ i (oznaka za konveksnu funkciju). Da bismo odredili predznak vrijednosti
h−∞,0i h0, +∞i

f 00 (x) −
T +
S
Tablica 2.8
druge derivacije u svakom podintervalu, u nju uvrstimo bilo koju točku koja pripada
svakom pojedinom intervalu:
f 00 (−1) = 12 · (−1) = −12 < 0, f 00 (1) = 12 · 1 = 12 > 0.
Funkcija je konkavna na intervalu h−∞,0i, a konveksna na intervalu h0, +∞i (vidjeti

tablicu 2.8). S obzirom da vrijedi i f 00 (0) = 0, točka x = 0 je točka infleksije
razmatrane funkcije.

f (x) = ex − x.
Rješenje:
Domena: Df = R.
f 0 (x) = ex − 1, f 00 (x) = ex ⇒ f 00 (x) = 0 ⇒ ex = 0 ⇒ ex 6= 0
Nema kandidata za točku infleksije. Funkcija je konveksna na cijeloj domeni (vidjeti

tablicu 2.9).
f 00 (1) = e1 = e > 0
158
h−∞, +∞i
f 00 (x) +
S
Tablica 2.9

te provjerimo postoji li točka infleksije funkcije f (x) = x + x1 .
Rješenje:
Domena: Df = R\{0}.
1 00 2 2
f 0 (x) = 1 − 2
, f (x) = 3 ⇒ f 00 (x) = 0 ⇒ 3 = 0 ⇒ x3 6= 0
x x x
h−∞,0i h0, +∞i

f 00 (x) −
T +
S
Tablica 2.10
Funkcija je konkavna na intervalu h−∞,0i, a konveksna na intervalu h0, +∞i (vidjeti

tablicu 2.10.
Napomena: Iako je funkcija konkavna za sve x < 0, a konveksna za sve x > 0,
točka (0, f (0)) NIJE točka infleksije jer ta točka ne pripada domeni funkcije f !
Zadatak 2.178. Odredimo intervale konveksnosti i konkavnosti funkcije f (x) =

1
ln x+3 .
Rješenje:
Domena: Df = h−3, +∞i.
1
f 0 (x) = −(x + 3)−1 , f 00 (x) = (x − 3)−2 = 0 ⇒ (x − 3)−2 6= 0 ⇒ f 00 (0) = >0
9
h−3, +∞i
f 0 (x) +
S
Tablica 2.11
Funkcija je konveksna na cijeloj domeni (vidjeti tablicu 2.11).
159
Zadatak√ 2.179. Odredimo domenu te intervale konveksnosti i konkavnosti funkcije

f (x) = x − 1.
Rješenje:
Domena: Df = [1, +∞i.
1 1 1
f 0 (x) = √ , f 00 (x) = − p ⇒ f 00 (x) = 0 ⇒ p =0
2 x−1 4 (x − 1)3 4 (x − 1)3
1 1
⇒ (x − 1)3 6= 0 ⇒ f 00 (2) = −
p
=− <0
4·1 4
[1, +∞i
f 0 (x) −
T
Tablica 2.12
Funkcija je konveksna na cijeloj domeni (vidjeti tablicu 2.12).

1

f (x) = (ln x) ln x .
Rješenje:
Domena: Df = h0, +∞i.

1 1 1 1 1
f 0 (x) = ln − ln x = ln − ln x
x x x x x

00 1 1 1 1 1 1 1
f (x) = − 2 ln − ln x + − − = 2 ln x − ln − 2
x x x x x x x

1 1 1 1
f 00 (x) = 0 ⇒ 2 ln x − ln − 2 = 0 ⇒ 2 6= 0 ⇒ ln x − ln − 2 = 0
x x x x
1
⇒ ln x − ln = 2 ⇒ ln x − ln x−1 = 2 ⇒ 2 ln x = 2 ⇒ x = e
x
h0, ei he, +∞i

f 00 (x) −
T +
S
Tablica 2.13

00 1 1
f (1) = 2 ln 1 − ln − 2 = −2 < 0
1 1
160

00 1 1 2 ln 5 − 2
f (5) = 2 ln 5 − ln − 2 = >0
5 5 25
Funkcija je konkavna na intervalu h0, ei, a konveksna na intervalu he, +∞i (vidjeti
tablicu 2.13).
Zadatak 2.181. Odredite domenu te intervale konveksnosti i konkavnosti funkcije

f , ako je zadana:
1 1
a) f (x) = x3 + x2 − 6x + 8, b) f (x) = 3x3 − 18x2 + 20x + 1000,
3 2
√ √
c) f (x) = 30 − x, d) f (x) = 2 x − x.
f , ako je zadana:
x2 1
a) f (x) = , b) f (x) = ln ,
4−x 2x + 1
1 3
c) f (x) = ln , d) f (x) = √ + 3x + 3,
3−x 3
x−3
x x2 − 2
e) f (x) = , f) f (x) = − 3 ln x,
x2 + 25 x
√
1− x ln x
g) f (x) = √ , h) f (x) = ,
1+ x x
1 x+5
i) f (x) = , j) f (x) = .
1−x (x + 5)(x + 2)
f , ako je zadana:
3 +4x
a) f (x) = x2 e−2x + e, b) f (x) = e2x ,
2 −1
c) f (x) = ex , d) f (x) = 4ex · x−1 ,
e) f (x) = xex , f) f (x) = e−x 1 + x2 ,

g) f (x) = x + 2x2 e−x , h) f (x) = ln(ex ).


f , ako je zadana:
a) f (x) = ln 1 − x2 ,

b) f (x) = (x + 1) ln (x + 1),
√
√
e) f (x) = ln (1 + x), f) f (x) = ln(ln x).
161
2.9. Grafički prikaz funkcije
U ekonomiji je korisno razne ekonomske veličine predočiti grafički kako bismo lakše
shvatili kretanje ukupnih troškova, profita itd. Ovdje ćemo razmotriti kako grafički
prikazati realnu funkciju jedne realne varijable.
U istraživanje toka neke funkcije f i njen grafički prikaz spadaju (Neralić, Šego
(2013:261)):
1. Odredivanje domene funkcije.
2. Istraživanje parnosti i neparnosti funkcije.
Funkcija je parna ako vrijedi f (−x) = f (x) za svaki x iz domene, i njen graf
je simetričan u odnosu na os ordinata, dok je funkcija neparna ako vrijedi
f (−x) = −f (x) za svaki x iz domene i njen graf je simetričan u odnosu na
ishodište.
3. Odredivanje točaka prekida funkcije.
4. Odredivanje nultočaka funkcije.
5. Odredivanje asimptota funkcije.
6. Odredivanje ekstrema funkcije.
7. Odredivanje intervala rasta i pada funkcije.
8. Odredivanje intervala konveksnosti i konkavnosti grafa te odredivanje točaka
infleksije.
Zadatak 2.185. Ispitajmo tok funkcije f (x) = x3 − 3x i nacrtajmo njen graf u
koordinatnom sustavu u ravnini.
Rješenje:
1. Domena: Df = R
2. f (−x) = (−x)3 + 3x = −(x3 − 3x) = −f (x) ⇒ funkcija je neparna, pa je njen
graf simetričan u odnosu na ishodište.
3. Funkcija je neprekidna, jer je neprekidna u svim točkama domene.
4. Nul-točke: f (x) = 0 ⇒ x3 − 3x = 0
√ √
⇒ x(x2 − 3) = 0 ⇒ x01 = 0, x02 = − 3, x03 = 3.
5. Okomite asimptote nema jer je funkcija definirana u svakoj točki domene. Za
kosu asimptotu ispitujemo:
f (x)
k = lim = lim (x2 − 3) = +∞
x→+∞ x x→+∞
⇒ Funkcija nema kosih asimptota.
162
6. f 0 (x) = 3x2 − 3, f 0 (x) = 0 ⇒ 3x2 − 3 = 0 ⇒ x2 = 1 ⇒ x1 = −1, x2 = 1
f 00 (x) = 6x, f 00 (−1) = −6 < 0 , f 0 (1) = 6 > 0
⇒ min(−1, f (−1)), max(1,f (1)) ⇒ m(−1,2) i M (1, −2)
7. f 0 (x) = 3x2 − 3
h−∞, −1i h−1,1i h1, +∞i

f 0 (x) + − +
% & %
Tablica 2.14
8. f 00 (x) = 6x ⇒ f 00 (x) = 0 ⇒ x = 0
h−∞,0i h0, +∞i

f 00 (x) −
T +
S
Tablica 2.15
Dakle, funkcija√je definirana

√ i neprekidna na cijelom skupu R. Ima tri nul-točke:
0 0 0
x1 = 0, x2 = − 3, x3 = 3. Nema asimptoti te ima dva lokalna ekstrema: m(−1,2)
i M (1, −2).
Na intervalima h−∞, −1i i h1, +∞i raste, a pada na intervalu h−1,1i. Konkavna je
na intervalu h−∞,0i, a konveksna na h0, +∞i, te je x = 0 točka infleksije.
M
2 f
x
−3 −2 −1 0 1 2
−1
m
−2
−3
Slika 2.36
163
Za skicu grafa funkcije f možemo najprije ucrtati nul-točke funkcije u koordinatni

sustav xOy, za koje znamo da u njima graf funkcije siječe os apscisa. Potom ucr-
tavamo lokalne ekstreme, za koje takoder znamo da ih graf funkcije sadrži (vidjeti
sliku 2.36). Nakon toga uzimamo u obzir područja rasta i pada funkcije, te konveks-
nosti i konkavnosti. Funkcija raste do točke M , potom pada do točke m nakon koje
ponovno raste. Pri tom je konkavna do točke (0,0), a konveksna od te točke nadalje.
Uočimo da je u okolini točke M funkcija konkavna, a u okolini m konveksna.
x2
Zadatak 2.186. Ispitajmo tok funkcije f (x) = x−1 i nacrtajmo njen graf u koor-
dinatnom sustavu u ravnini.
Rješenje:
1. Domena: x − 1 6= 0 ⇒ Df = R\{1}
(−x)2 x2 x2
2. f (−x) = = =− ⇒ funkcija nije ni parna ni neparna.
−x − 1 −(x + 1) x+1
3. Funkcija ima prekid u x = 1.
x2
4. Nul-točke: f (x) = 0 ⇒ = 0 ⇒ x2 = 0 ⇒ x0 = 0
x−1
5. Okomita asimptota:
x2 1 x2 1
lim f (x) = lim = + = +∞, lim f (x) = lim = − = −∞
x→1+ x→1 x − 1
+ 0 x→1− x→1 x − 1
− 0
⇒ x = 1 je okomita asimptota funkcije.
Za kosu asimptotu ispitujemo:
f (x) x ∞ 0 1
LH
k = lim = lim = = lim =1
x→+∞ x x→+∞ x − 1 ∞ x→+∞ 1 − 0
2
x2 − x2 + x

x
l = lim [f (x) − kx] = lim − x = lim =1
x→+∞ x→+∞ x − 1 x→+∞ x−1
⇒ y = x + 1 je desna kosa asimptota.
f (x) x ∞ 0 1
LH
k = lim = lim = = lim =1
x→−∞ x x→−∞ x − 1 ∞ x→−∞ 1 − 0
2
x2 − x2 + x

x
l = lim [f (x) − kx] = lim − x = lim =1
x→−∞ x→−∞ x − 1 x→−∞ x−1
⇒ y = x + 1 je lijeva kosa asimptota.
2x(x − 1) − x2 x2 − 2x
6. f 0 (x) = = ⇒ f 0 (x) = 0
(x − 1)2 (x − 1)2
x2 − 2x
⇒ = 0 ⇒ x2 − 2x = 0 ⇒ x(x − 2) = 0 ⇒ x1 = 0, x2 = 2
(x − 1)2
164
(2x − 2)(x − 1)2 − 2(x2 − 2x)(x − 1)

f 00 (x) =
(x − 1)4
(x − 1) (2x − 2)(x − 1) − 2(x2 − 2x)

=
(x − 1)4
2x2 − 2x − 2x + 2 − 2x2 + 4x 2
= =
(x − 1)3 (x − 1)3
f 00 (0) = −2 < 0 ⇒ M (0,0), f 00 (2) = 2 > 0 ⇒ m(2,4)
x2 − 2x
7. f 0 (x) =
(x − 1)2
h−∞,0i h0,1i h1,2i h2, +∞i

f 0 (x) + − − +
% & & %
Tablica 2.16
2
8. f 00 (x) = =0
(x − 1)3
Budući da za ∀x ∈ Df vrijedi f 00 (x) 6= 0, ne postoji točka infleksije.
h−∞,1i h1, +∞i

f 00 (x) −
T +
S
Tablica 2.17
y
8
6 f
m
4
y =x+1
2
M x=1 x
−3 −2 −1 0 1 2 3 4
−2
−4
Slika 2.37
165
Funkcija je definirana na Df = R\{1}, dakle, ima prekid u x = 1. Posjeduje jednu

nultočku, x0 = 0. S obzirom na prekid u x = 1, ispitali smo postoji li okomita
asimptota i utvrdili da je x = 1 okomita asimptota funkcije. Nadalje, funkcija ima
jednu kosu asimptotu (lijeva i desna kosa se podudaraju) y = x+1. Analiza ekstrema
funkcija pokazala je da funkcija ima jedan lokalni minimum (točka m(2,4)) i jedan
lokalni maksimum (točka M (0,0)).
Funkcija raste na intervalima h−∞, 0i i h2, +∞i, dok pada na intervalima h0,1i i
h1,2i. Točaka infleksije nema, dok je funkcija konkavna na intervalu h−∞,1i, a
konveksna na h1, +∞i.
Da bismo skicirali graf ove funkcije, možemo ponovno najprije ucrtati nultočku,
potom lokalne ekstreme, te nakon toga asimptote funkcije. Sada je lako nacrtati
graf funkcije s obzirom na asimptote te podatke navedene u tablicama 2.16 i 2.17
(vidjeti sliku 2.37).
Zadatak 2.187. Ispitajte tok funkcije f i nacrtajte njen graf u koordinatnom sus-
tavu u ravnini, za sljedeće funkcije:
1
a) f (x) = x + , b) f (x) = (x − 1)(x − 2)(x − 3),
x
1 x−1
c) f (x) = , d) f (x) = .
(x − 2)2 x+1
2.10. Koeficijent elastičnosti
Koeficijent elastičnosti neprekidne funkcije y = y(x) s obzirom na x (vidjeti Neralić,

Šego (2013:268)):
dy dy
y x dy x
Ey,x = dx
= · = · y 0 (x) = dx
y .
x
y dx y x
Interpretacija: Ako se x poveća za 1% na razini x = x0 , vrijednost y(x) promijeni se

(poveća ili smanji) približno za |Ey,x (x0 )| %. Ako je predznak vrijednosti Ey,x (x0 )
negativan, to znači da dolazi do smanjenja vrijednosti y(x), dok pozitivan predznak
znači da dolazi do povećanja vrijednosti y(x).
Napomene:
1. Ako je na razini x = x0 granična vrijednost funkcije jednaka prosječnoj vri-
jednosti, koeficijent elastičnosti jednak je Ey,x = 1, i nazivamo ju jediničnom
elastičnošću.
2. Ako je |Ey,x | < 1 na razini x = x0 , funkcija y(x) je neelastična za x = x0 .
3. Ako je |Ey,x | > 1 na razini x = x0 , funkcija y(x) je elastična za x = x0 .
166
4. Ako je |Ey,x | = ∞ na razini x = x0 , funkcija y(x) je savršeno elastična za

x = x0 .
5. Ukoliko funkcija poprima konstantnu vrijednost za bilo koju vrijednost varija-

ble x, tada je Ey,x = 0 i kažemo da je funkcija savršeno neelastična.
6. Ako je elastičnost funkcije uvijek jednaka, bez obzira na razinu varijable x

koju odaberemo, radi se o konstantnoj elastičnosti.
Svojstva koeficijenta elastičnosti:
1
Ey,x = , E f ,x = Ef,x − Eg,x , Ef ·g,x = Ef,x + Eg,x .
Ex,y g
Zadatak 2.188. Zadana je funkcija y(x) = 2x3 − x. Izračunajmo koeficijent

elastičnosti funkcije y u odnosu na x na razini x0 = 10. Interpretirajmo rezultat.
Rješenje:
Domena: Df = R.
x dy x x (6x2 − 1) 6x2 − 1
· · (6x2 − 1) =

Ey,x = = 3 =
y dx 2x − x x (2x2 − 1)
2x2 − 1
6 · 102 − 1 599
Ey,x (10) = 2
= ≈ 3,01
2 · 10 − 1 199
Ako se na razini x0 = 10 x poveća za 1%, vrijednost y(x) će se povećati približno za

3,01%. Funkcija je elastična na razini x0 = 10.
Zadatak 2.189. Zadana je funkcija y(x) = 100(2 + x)−2 . Odredimo koeficijent

elastičnosti Ex,y na razini x = 4 i interpretirajmo rezultat.
Rješenje:
Domena: 2 + x 6= 0 ⇒ x 6= −2.
x dy x −3 −2x(2 + x)−3
Ey,x = · = · (−200(2 + x) ) = = −2x(2 + x)−1
y dx 100(2 + x)−2 (2 + x)−2
4
Ey,x (4) = −2 · (2 + 4)−1 = −
3
Na razini x = 4, ako se vrijednost x poveća za 1%, vrijednost y(x) smanjit će se

približno za 43 %. Funkcija je elastična na razini x = 4.
20
Zadatak 2.190. Odredimo a ∈ R\ 3 takav da koeficijent elastičnosti funkcije
2
f (x) = (20 − 3a)x− 3 bude − 23 .
167
Rješenje:
Domena: x > 0.
5
−2x · x− 3

x 0 x 2 − 53 2
Ef,x = ·f = 2 · − (20 − 3a)x = 2 =−
f −
(20 − 3a)x 3 3 −
3x 3 3
S obzirom da je koeficijent elastičnosti upravo jednak − 23 bez obzira na vrijednost

parametra a, zaključujemo da a može biti bilo koji realni brojim osim 20
3 .
Zadatak 2.191. Odredimo parametar t ∈ R takav da je funkcija f (x) = xe(t+1)x

neelastična na razini x = 1.
Rješenje:
Domena: x ∈ R
Najprije računamo koeficijent elastičnosti za zadanu funkciju f :
x (t+1)x
xe
(1 + x(t + 1))
(t+1)x (t+1)x
Ef,x = (t+1)x
· e + x(t + 1)e = (t+1)x
= 1 + xt + x
xe xe

Sada uvažavamo ograničenje da je apsolutna vrijednost dobivenog koeficijenta elastičnosti
manja od 1:
|Ef,x (1)| = |t + 2|
⇒ |t + 2| < 1 ⇒ −1 < t + 2 < 1 ⇒ −3 < t < −1
Dakle, za −3 < t < −1 je razmatrana funkcija neelastična.
Zadatak 2.192. Odredimo parametar α ∈ R takav da na razini x = 2 povećanje

2
varijable x za 1% uzrokuje povećanje funkcije y(x) = α−x
2 približno za 2%.
Rješenje:
Zadana je interpretacija koeficijenta elastičnosti.
x 0 x 2x2
Ey,x = ·y = α−x2
· (−x) = −
y α − x2
2
2x2
Ey,x = 2 ⇒ − = 2 ⇒ −x2 = α − x2 ⇒ α = 0
α − x2
√
Zadatak 2.193. Za funkciju y(x) = x2 + 2x izračunajte koeficijent elastičnosti y
u odnosu na x na razini x0 = 1 te interpretirajte rezultat.
Zadatak 2.194. Za funkciju y(x) = ln (x + 3) izračunajte koeficijent elastičnosti y
u odnosu na x na razini x0 = 5 te interpretirajte rezultat.
√
Zadatak 2.195. Za funkciju y(x) = 64 − x2 odredite područje elastičnosti i ne-
elastičnosti funkcije.
Zadatak 2.196. Zadana je funkcija y(x) = 20 − x2 . Za koju vrijednost x je koefi-
p
cijent elastičnosti jednak Ey,x = 1?
168
2.10.1. Ukupne, granične i prosječne veličine - primjeri ekonomskih

funkcija
U ekonomiji se često susrećemo s različitim ekonomskim veličinama koje je moguće

povezati funkcionalnim oblicima. Primjerice, troškovi proizvodnje, kao i prihodi,
ovise o proizvedenoj količini. U poslovanju nas zanima kako profit ovisi o proizve-
denoj količini, koliki je maksimalni profit koji možemo ostvariti, koliki su minimalni
mogući troškovi u danim uvjetima i druga brojna pitanja. Zato ćemo ovdje pri-
kazati nekoliko ekonomskih veličina koje možemo modelirati i razmatrati njihove
meduodnose.
Oznake:
1. Količina proizvodnje Q.
2. Funkcija ukupnih troškova ili funkcija troškova T (Q) ili T C(Q) ili C(Q).
3. Funkcija prosječnih troškova AT (Q), AC(Q) ili SC(Q).
4. Funkcija graničnih (marginalnih) troškova M T (Q), M C(Q) ili M (Q).
5. Funkcija ukupnih prihoda ili funkcija prihoda R(Q) ili P (Q).
6. Funkcija prosječnih prihoda AR(Q) ili AP (Q).
7. Funkcija graničnih (marginalnih) prihoda M R(Q) ili M P (Q).
8. Cijena proizvoda p ili p(q).
9. Funkcija potražnje q(p).
10. Funkcija profita Π(Q) ili D(Q).
11. Količina rada L, količina kapitala K.
Vrijedi:
T (Q) dT (Q) R(Q)

AT (Q) = , M T (Q) = AR(Q) = ,
Q dQ Q
dR(Q)
M R(Q) = Π(Q) = R(Q) − T (Q).
dQ
Funkcija prihoda može biti definirana izravno preko količine prozvodnje Q, a može
biti i definirana kao umnožak cijene i količine: R(Q) = p · Q.
Zadatak 2.197. Zadana je funkcija ukupnih troškova T (Q) = Q3 − 6Q2 + 750
i ukupnih prihoda R(Q) = −0,01Q2 + 1000000. Izračunajmo funkcije prosječnih i
graničnih troškova te funkcije prosječnih i graničnih prihoda. Potom interpretirajmo
rezultate za razinu proizvodnje Q = 2000.
169
Rješenje:
Q3 − 6Q2 + 750 750

AT (Q) = = Q2 − 6Q + ,
Q Q
−0,01Q2 + 1000000 1000000
AR(Q) = = −0,01Q + ,
Q Q
M T (Q) = T 0 (Q) = 3Q2 − 12Q,
M R(Q) = R0 (Q) = −0,02Q.
Sada je
20003 − 6 · 20002 + 750 750
AT (2000) = = 20002 − 6 · 2000 + = 3.988.000,38,
2000 2000
−0,01 · 20002 + 1000000 1000000
AR(2000) = = −0,01 · 2000 + = 480,00,
2000 2000
M T (2000) = 3 · 20002 − 12 · 2000 = 11.976.000,
M R(2000) = −0,02 · 2000 = −40.
Na razini Q = 2000 prosječan trošak iznosi 3.988.000,38 novčanih jedinica, dok je
prosječan prihod 480,00 novčanih jedinica. Na razini Q = 2000, ako se količina
proizvodnje poveća za jednu jedinicu, ukupni troškovi će se približno povećati za
11.976.000 novčanih jedinica (naglasak je na ukupnom jer granični troškovi govore
kako se mijenjaju ukupni troškovi). Na razini Q = 2000, ako se količina proizvodnje
poveća za jednu jedinicu, ukupni prihodi će se povećati za 480,00 novčanih jedinica.
Zadatak 2.198. Razmotrimo potražnju q kao funkciju cijene nekoga proizvoda

Y, q(p) = 5 − p. Odredimo derivaciju funkcije q(p), interpretirajmo ju, te potom
diskutirajmo domenu funkcije i skicirajmo graf funkcije q(p).
Rješenje:
Derivacija je q 0 (p) = −1. Na bilo kojoj razini cijene p, ako se cijena poveća za jednu
novčanu jedinicu, potražnja će se smanjiti za približno jednu jedinicu. Razmotrimo
li domenu ove funkcije, s obzirom da se radi o linearnoj funkciji, domena je Dq =
R.
Medutim, kako se radi o ekonomskim veličinama, možemo razmatrati samo
nenegativne cijene i količine. Stoga moramo uvažiti sljedeće uvjete:
q(p) > 0 i p > 0.
Kada razmatramo ekonomske veličine, moramo obratiti pozornost na nenega-

tivnost varijabli! Nadalje, profit može biti i negativan (gubitak).
Iz q(p) > 0 slijedi 5 − p > 0, odnosno p 6 5. Stoga je domena razmatrane funkcije

Dq = [0,5] (moramo uzeti u obzir p > 0 i p 6 5). Graf funkcije q(p) prikazan je na
slici 2.38, pri čemu razmatramo dio pravca od točke A(0,5) do točke B(5,0).
170
q
6
A
5
1
B p
−1 0 1 2 3 4 5 6
−1
Slika 2.38
Q3 +1
Zadatak 2.199. Dana je funkcija prosječnih troškova AT (Q) = Q3 +4Q
. Odredimo
funkciju graničnih troškova.
Rješenje:
Najprije je potrebno pronaći funkciju ukupnih troškova:
Q3 + 1 Q4 + Q Q3 + 1
T (Q) = AT (Q) · Q = · Q = = .
Q3 + 4Q Q3 + 4Q Q2 + 4
Sada još deriviramo funkciju ukupnih troškova po Q:
(Q3 + 1)0 (Q2 + 4) − (Q3 + 1)(Q2 + 4)0

M T (Q) = T 0 (Q) =
(Q2 + 4)2
3Q2 (Q2 + 4) − 2Q(Q3 + 1) Q4 + 12Q2 − 2Q
= = .
(Q2 + 4)2 (Q2 + 4)2
Zadatak 2.200. Dana je funkcija prosječnih prihoda AR(Q) = −Q+13− 30 Q , gdje je

Q količina proizvodnje. Uz koju se razinu proizvodnje ostvaruje maksimalni ukupni
prihod i koliko on iznosi?
Rješenje:
Obratimo pozornost da je zadana funkcija prosječnih prihoda, a traži se maksimum
ukupnog prihoda. Ukupni prihod računamo kao R(Q) = AR(Q) · Q = −Q2 + 13Q −
30. Sada tražimo ekstrem funkcije R(Q).
Domena: Q > 0 i R(Q) > 0 ⇒ −Q2 + 13Q − 30 > 0
13
R0 (Q) = −2Q + 13 = 0 ⇒ Q =
2
171

13 13
>0iR = 12,25 > 0
2 2

13 13 13 49
R00 (Q) = −2 < 0 ⇒ max M ,R =M ,
2 2 2 4
13
Maksimalna vrijednost prihoda ostvaruje se na razini proizvodnje Q = 2 i iznosi
R( 13 49
2 )= 4 .
Zadatak 2.201. Izračunajmo maksimum funkcije dobiti ako su zadane funkcija

ukupnih troškova T (Q) = Q3 − 6Q2 + 750, i funkcija ukupnih prihoda R(Q) =
−7,5Q2 + 1260Q, gdje je Q količina proizvodnje.
Rješenje:
Funkciju dobiti računamo kao Π(Q) = R(Q) − T (Q) = −Q3 − 1,5Q2 + 1260Q − 750.
Sada tražimo ekstrem funkcije Π(Q) :
Domena: Q > 0
Π0 (Q) = −3Q2 − 3Q + 1260 ⇒ Π0 (Q) = 0

⇒ −3Q2 − 3Q + 1260 = 0 ⇒ −21,
Q1= Q = 20
2
Π00 (Q) = −6Q − 3 ⇒ Π00 (20) = −123 < 0
⇒ max M (20, Π(20)) = M (20,15.850)
Maksimalna dobit ostvaruje se na razini proizvodnje Q = 20 i iznosi 15.850.
Zadatak 2.202. Zadana je funkcija ukupnih troškova u ovisnosti o količini pro-

izvodnje Q, T (Q) = (Q + 3)3 − 6(Q + 3)2 + 10(Q + 3). Odredimo intervale rasta i
pada funkcije marginalnih troškova.
Rješenje:
Funkcija graničnih troškova je: M T (Q) = T 0 (Q) = 3(Q + 3)2 − 12(Q + 3) + 10.
Domena: Q > 0.
M T 0 (Q) = 6(Q + 3) − 12 ⇒ M T 0 (Q) = 0 ⇒ 6Q = −6 ⇒ Q = −1
S obzirom da smo dobili da je Q = −1 < 0, odbacujemo tu točku jer količina

proizvodnje ne može biti negativna. Kako vrijedi M T 0 (Q) > 0 za Q > 0, funkcija
raste na cijeloj domeni.
Zadatak 2.203. Zadana je funkcija ukupnih troškova u ovisnosti o količini pro-

izvodnje Q, T (Q) = (Q + 3)3 − 6(Q + 3)2 + 10(Q + 3). Odredimo intervale rasta i
pada funkcije marginalnih troškova.
Rješenje:
Funkcija marginalnih troškova je M T (Q) = T 0 (Q) = 3(Q + 3)2 − 12(Q + 3) + 10.
172
Domena funkcije M T (Q) je Q > 0.

M T 0 (Q) = 6(Q + 3) − 12, M T 00 (Q) = 6 > 0
Funkcija je konveksna na cijeloj domeni!
Zadatak 2.204. Zadana je funkcija potražnje q(p) = 8 − 2p kao funkcija cijene p.

Za koju je cijenu p koeficijent elastičnosti potražnje jednak −1?
Rješenje:
Kao i kod rješavanja ekstrema, rasta i pada te konveksnosti i konkavnosti funk-

cija, i ovdje moramo obratiti pozornost na nenegativnost ekonomskih veličina!
p > 0, q(p) > 0 ⇒ 8 − 2p > 0 ⇒ −2p > −8 ⇒ p 6 4 ⇒ p ∈ [0,4]

Dakle, cijena mora biti u intervalu [0,4]. Dobijemo li rješenje koje se nalazi izvan
tog intervala, odbacujemo ga.
p p p
Eq,p = · q 0 = · (−2) = −
q 8 − 2p 4−p
p
Eq,p = −1 ⇒ − = −1 ⇒ p = 4 − p ⇒ p = 2, p = 2 ∈ [0,4]
4−p
Za cijenu p = 2 koeficijent elastičnosti razmatrane funkcije iznosi −1.
√
Zadatak 2.205. Dana je funkcija troškova T (Q) = Qt Q, gdje je Q količina pro-
izvodnje. Odredite parametar t ∈ R, t > 0 takav da su troškovi elastični u odnosu
na proizvodnju.
Rješenje:
1
Domena: Q > 0, T (Q) > 0 ⇒ Qt · Q 2 > 0
1 1
T (Q) = Qt · Q 2 = Qt+ 2

Q Q 1 t− 12 1 1 1 1
ET,Q = · T0 = · t+ Q = t+ Q1−t− 2 +t− 2 = t +
T t+ 12 2 2 2
Q

1
|ET,Q | > 1 ⇒ t + >1
2
Kako je t > 0, to je t + 12 > 0 pa je t + 12 > 1 ⇒ t > 21 . Za vrijednosti t > 1
2 su
troškovi elastični u odnosu na proizvodnju.
Zadatak 2.206. Zadan je koeficijent elastičnosti funkcije ukupnih troškova s obzi-

2 −3Q+2
rom na proizvodnju Q, ET,Q = Q 3Q−3 . Odredimo koeficijent elastičnosti funkcije
prosječnih troškova, a potom i količinu proizvodnje Q za koju su prosječni troškovi
jednaki graničnima.
173
Rješenje:
dy
dx funkcija graničnih vrijednosti
Ey,x = y = .
x funkcija prosječnih vrijednosti
Takoder, vrijedi i:
EAT,Q = E T ,Q = ET,Q − EQ,Q = ET,Q − 1.

Q
Q2 − 3Q + 2 Q2 − 3Q + 2 Q2 − 6Q + 5
ET,Q = ⇒ EAT,Q = ET,Q − 1 = −1=
3Q − 3 3Q − 3 3Q − 3
Ako su prosječni troškovi jednaki graničnima, tada vrijedi:
MT Q2 − 3Q + 2
ET,Q = =1⇒ = 1.
AT 3Q − 3
Sada je
Q2 − 3Q + 2 = 3Q − 3 ⇒ Q2 − 6Q + 5 = 0 ⇒ Q1 = 1, Q2 = 5.
(Napomena: za Q1 = 1 su ukupni troškovi negativni, stoga to rješenje odbacujemo!)
Zadatak 2.207. Odredite područje elastičnosti i neelastičnosti funkcije potražnje

√
q(p) = 30 − p, gdje je p cijena.
Rješenje:
√
Domena: p > 0, q > 0 ⇒ 30 − p > 0 ⇒ 30 − p > 0 ⇒ p 6 30 ⇒ p ∈ [0,30]

p 0 p 1 p
Eq,p = · q = √ · − √ =−
q 30 − p 2 30 − p 2(30 − p)

p
|Eq,p | = 1 ⇒ − = 1 (jedinična elastičnost)
2(30 − p)
p
Kako je p > 0, 2 > 0 i 30 − p > 0, to je 2(30−p) > 0. Sada je
p
= 1 ⇒ −p = 2(30 − p) ⇒ −p = 60 − 2p ⇒ p = 20, p = 20 ∈ [0,30]
2(30 − p)
ili
p
− = 1 ⇒ p = 2(30 − p) ⇒ p = 60 − 2p ⇒ p = 60, p = 60
∈ [0,30].
2(30 − p)
Dakle, za p = 20 je funkcija jedinično elastična. Zato je za p < 20 funkcija ne-
elastična, a za p > 20 elastična. Moramo još uzeti u obzir uvjet p ∈ [0,30], stoga je
za p ∈ [0,20i funkcija neelastična, a za p ∈ h20,30] funkcija elastična.
174
√
Zadatak 2.208. Dana je funkcija proizvodnje u ovisnosti o radu Q(L) = L + 2L2 .
Izračunajmo koeficijent elastičnosti funkcije produktivnosti rada Q(L)
L te interpreti-
rajmo rezultat na razini L = 1.
Rješenje: √
Domena: L > 0, Q(L) > 0 ⇒ L + 2L2 > 0 ⇒ L + 2L2 > 0
√ r
Q(L) L + 2L2 L + 2L2 p −1
= = = L +2
L L L2
L−2 L−1

L
E Q ,L = √ · − √ =−
L L−1 + 2 2 L−1 + 2 2(L−1 + 2)
1−1 1
E Q ,L (1) = − −1 =−
L 2(1 + 2) 6
Ako se na razini L = 1 količina rada poveća za 1%, tada će se količina proizvodnje
smanjiti približno za 16 %.
Zadatak 2.209. Izračunajte maksimum funkcije dobiti ako su zadane funkcija

ukupnih prihoda i funkcija ukupnih troškova
R(Q) = −13Q2 + 4350Q, C(Q) = Q3 − 5,5Q + 675,
gdje je Q količina proizvodnje.

Zadatak 2.210. Zadana je funkcija ukupnih troškova
Q2
T (Q) = + 25Q + 100.
100
Za koji opseg proizvodnje Q su prosječni troškovi minimalni i koliko oni iznose?
Zadatak 2.211. Zadana je funkcija ukupnih troškova proizvodnje
T (Q) = Q3 − 8Q2 + 40Q,
gdje je Q količina proizvodnje. Nadite minimum pripadne funkcije prosječnih troškova.

Zadatak 2.212. Zadane su funkcije ukupnih prihoda i prosječnih troškova
3200 100
R(Q) = 460 − , AT (Q) = 2 + .
Q Q
Izračunajte maksimalnu dobit i količinu proizvodnje Q za koju se ona ostvaruje.

Zadatak 2.213. Pronadite minimum funkcije prosječnih troškova ako je zadana
funkcija ukupnih troškova T (Q) = 2Q3 − 18Q2 + 60Q + 50, gdje je Q količina pro-
izvodnje.
175
Zadatak 2.214. Zadana je funkcija ukupnih troškova proizvodnje
T (Q) = Q3 − 30Q2 + 15Q + 4500,
gdje je Q količina proizvodnje. Odredite intervale rasta i pada pripadne funkcije

graničnih troškova.
Zadatak 2.215. Odredite interval konveksnosti funkcije ukupnih troškova proizvod-
nje
T (Q) = Q3 − 12Q2 + 80Q,
gdje je Q količina proizvodnje.
Zadatak 2.216. Zadana je funkcija potražnje q(p) = 75 − 2p. Za koju cijenu p
povećanje cijene od 1% uzrokuje smanjenje potražnje za 2%?
Zadatak 2.217. Odredite parametar t ∈ R, t > 0, takav da je potražnja q(p) = 2p−t
elastična u odnosu na cijenu p.
Zadatak 2.218. Odredite područja elastičnosti i neelastičnosti funkcije potražnje
q(p) = 3p9500
2 +675 u odnosu na cijenu p.
Zadatak 2.219. Zadana je funkcija ukupnih troškova T (Q) = Q + 1, gdje je Q

količina proizvodnje. Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije prosječnih troškova
na razini proizvodnje Q = 1, te interpretirajte rezultat.
√
Zadatak 2.220. Dana je funkcija troškova T (Q) = Q, gdje je Q količina pro-
izvodnje. Za koju je količinu proizvodnje koeficijent elastičnosti jednak 18 ?
Zadatak 2.221. Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije potražnje q(p) u ovis-
2 2
nosti o cijeni p, q(p) = e(p +1)(ln(p +1)−1)+c , c ∈ R. Interpretirajte rezultat na razini
p = 1.
Zadatak 2.222. Zadan je koeficijent elastičnosti funkcije prosječnih troškova s ob-
zirom na proizvodnju EAT,Q = −Q+2 2Q−2 . Odredite količinu proizvodnje Q za koju su
prosječni troškovi jednaki graničnima.
√
Zadatak 2.223. Zadana je funkcija potražnje q(p) = 80 − 0,5p. Odredite interval
elastičnosti potražnje u odnosu na promjenu cijene.
2.11. Rješenja: Realne funkcije jedne realne varijable
2.10. a) R; b) x > 0; c) x > 0; d) x > 3; e) x > 0; f ) h−∞,6] \{2}.

D 2.11. Ea)
x > 0; b) R; c) x > −1. 2.12. a) x ∈ −∞, − 5 ∪ h0, +∞i; b) x ∈ −∞, − √12 ∪
1

D E
√1 , +∞ ; c) R; d) −1 < x < 1. 2.13 a) x > 0; b) R; c) x > −1; d) R\{0}.
2
176
√
4+
√ 3;
2.43. a) 3; b) 0; c) 3
d) 0; e) ∞; f ) 2. 2.44. a) ∞; b) 0; c) 0; d) 0. 2.45. a)
4 8
e4 ; b) e−1 ; c) e−4 ; d) e ; e) e; f ) e4 ; g) e 3 ; h) e2 ; i)e12 . 2.46. a) - 92 ; b) − 56
3
1
; c)
1 1 3 7 1 1 1 1
4 ; d) 4. 2.47. a) 3 ; b) 2 ; c) − 9 ; d) 6 ; e) 2 ; f ) −6. 2.48. a) 2 ; b) 1; c) 2 . 2.49.
1 1
a) 1; b) 32 ; c) 1; d) 16 . 2.50. a) 12 ; b) 32 ; c) e 4 ; d) e 3 .
2.55. a) Funkcija je neprekdina; b) Funkcija ima prekid u x = 1; c) Funkcija ima
prekid u x = 1; d) Funkcija ima prekid u x = 2. 2.56. a) 23 ; b) 9. 2.61. a)
x = 1, y = 1; b) x = −1, x = 1, y = x; c) y = 0; d) x = 0, y = 1, y = 0; e)
x = 3, y = x + 3; f ) x = 0, y = 2x; g) y = −4; h) x = −2, x = 2, y = 1; i)
x = −1, x = 1, y = −x; j) x = 1; k) Funkcija nema asimptoti; l) x = 0, y = x + 1.
2.62. x = 1 . 2.63. x = 3 nije okomita asimptota. 2.65. a) 3x2 ; b) 2√1 x ; c) 2x + 1;
1
d) 1; e) 23 x− 3 ; f ) −2
x3
; g) −4x − 5; h) −x−2 ; i) 23 x.
2.80. a) x3 + 2x2 − 3x + 51 ; b) 6x2 − 4x + 4. 2.81. a) 3(3 x + x3x ln 3); b) 3 x ln 3 ;

2 2
x 1
1 √
c) 15 35 ln 35 . 2.82. a) 9x2 + 6x − 2; b) x1 + 12 x− 2 · x− 2 + 2x + (ln x + x) ·

3
7
3 −5 −2 ; e) 16x 4 −7x2 +2 ; f ) ex (x −
− 12 x− 2 + 2x ln 2 ; c) − x ln 10·(1+ln
2
x)2 ; d) − 2 x 2 − 2x 3
4x 4 (x2 +2)2
x(x+2) ex (x−1)+4 2(x4 +28x2 −32)
1)x−2 ; g) (x+1)2
;
h) i) x2
; j) ;
2.83. a) x cos(2x) +
(x2 +8)2
2x
− (x−1) 2.
2 2
sin x · cos x; b) cos x − sin x; c) cos 5 · cos x; d) (sin x + x cos x) ln x + sin x. 2.84. a)
− ac x−2 − 2bc x
−3 − 3cx−4 ; b) 3ax2 − 2bx; c) c(dx + xdx ln d); d) eb (ex xd + dex xd−1 ).
2
2.99. a) 10(2x + 1)9 ; b) 20(2x2 − x)19 (4x − 1); c) 1
x ; d) 2e ;
2x e) − 13 (−x)− 3 ;
x+2
2 2 2 1 −2(x2 −4) ln x−2 −8x 3
f) x · 2ln x · ln 2. 2.100. a) − x2 −2x ; b) x; c) x2 (x2 −4)
; d) 2 · ln 10 · x1 .
3
√ 4( 1−x
1+x )
4
6x3 3(2x+3)2 (4x+1)
2.101. a) √x+4 √2−x−2 2 ;
2 2−x( 2−x−x)
b) 3(x−1) 2 ; c) 3 ; d) − 2(2x+3)
(2x−1)3
; e) (3x+2)2
;
(1−3x4 ) 2
2 +9 3 3
3x2
f) xq
. 2.102. a) 21 ex 2 x(3x 2 + 4); b) −2e−2x (x − 1)x; c) x3 −1
; d) e−x (−x2 +
2x 2 x− x9
2
ex (2x2 −1) 3 +4x
2x + 1); e) ; f ) e3x (9x + 4). 2.103. a) 5 cos(5x); b) √5 √ ; c)
x2 cos2 ( 5x) 5x
2 sin(2x) cos(x)
− cos(2x)+4 ; d) −2 sin(4x); e) √ ; f ) 2 sin(x2 ) · cos(x2 ) · 2x. 2.104. (2x2 − 2x +
2 sin(x)
10)9 10(2x 2 − 2x + 10)(x2 + 2x + e)(4x − 2) + (2x2 − 2x + 10) (2x + 2)]. 2.105.

a) − xa2 ln b+x + 1 e−1 −cxc−1 ; c) 1 (axb +dx)− 34 (abxb−1 +d); d) 2 sin(cx)·
x b+x ; b) ex 4
cos(cx) · c.
√
exe −2xy 2 +xy
2
ex −2xex −y x2 +y 2 −x 3(x3 y+y 4 )
2.110. a) 3−9x4y−1 ; b) x2 (4y−1)
; c) 1−ex ; d) y ; e) − x(2x3 +5x6 y2 +2y3 ) ;
2 2
f ) − (y−1)y−3xy +x (2+y)
x+2x2 y+y 2
.
3ex (x(x ln x+2 ln x+2)+1) x
2.118. a) y 00 = x , y 000 = 3e (x(x(x ln x+3 x2
ln x+3)+3)+1)
; b) y 00 =
2 12x(x 2 −1)−6x(6x2 +2) 2(x 2 +2x+2) 2(3x 2 +8x+10)
6x +2
(x2 −1)3
, y 000 = (x2 −1)4
; c) y 00 = (x5 )
, y 000 = − x6
; d) y 00 =
2
6x+ 34 , y 000 = 6; e) y 00 = 6x21−x ln 2(x ln 2+1), y 000 = 6 ln 2((21−x −x21−x ln 2)(x ln 2+
177
√ √ √ √
x ( x−1)
e√x e 2−3 x
1) + (x21−x ) ln 2); f ) y 00 = 2 x
, y 000 = √ ; g) y 00 = √ 3√ , y
000 =
4 x3 16(1− x) 2 x3
√
− 3(7x−10 x+4) 00 2 3
√ 5 √ 5 ; h) y = 14 cos(x + 1)x + 2(3 − 2x4 ) sin(x2 + 1)x, y 000 = 2(27 −
64(1− x) 2 x
4x4 ) cos(x2 +1)x2 +6(1−8x4 ) sin(x2 +1); i) y 00 = 18x−4, y 000 = 18;√j) y 00 = − cos x−
√ √
x− x(4x+6 x+3)
sin x, sin x − cos x; k) f 00 = − 1+ln 4
x2 ln 4
, y 000 = 2+ln 16
x3 ln 4
; l) y 00 = − √ ,
16( x3 +x)2
√ √ 3 √
000 3 x+ x(8x 2 +20x+20 x+7)
y = 3 .
64(x 2 +x)3
2.119. −(−1)n · n!x−n−1 . 2.126. 3,9921875. 2.127. 0,963212. 2.128. −480.

2.129. 4y = 0,009002, dy = 0,009. 2.130. −0,0167. 2.131. 2,0075.
2.138. a) t . . . y = 2x + 1, n . . . y = 1 − x2 ; b) t . . . y = 2 − x2 , n . . . y = 2x − 3; c)
t . . . y = 15e−2 x+6e−2 , n . . . y = −e2 15−1 x−e2 75−1 +3e−2 ; d) t . . . y = x−1, n . . . y =
√
1 − x. 2.139. a) y = 2 e − x; b) y = x − 1 + ln(e + 1); c) y = x2 − 5; d) y = 12x − 11.
(x−5) 2(x−5) 3
2.143. a) T (x) = ln 5+ x−5 2
5 − 50 + 375 +Rn ; b) T (x) = 2−3x+3x +2x +Rn ;
3
2 3
c) T (x) = 1 + x + x2 + x6 + Rn ; d) T (x) = 3 − 3(x − 4) + 3(x − 4)2 − 3(x − 4)3 + Rn .
2.148. a) 21 ; b) 2; c) ∞. 2.149. a) 2; b) 0; c) 2; d) 0; e) − 92 ; f ) − 56
1
. 2.150. a)
1 1 1
2 ; b) 0; c) 4 ; d) 3 ; e) 4; f ) 4. 2.151. a) ∞; b) ∞; c) 0; d) ∞.
2.161. a) M (−3, 43 2 2 9056 10 8800

2 ), m(2, 3 ); b) M ( 3 , 9 ), m( 3 , 9 ). 2.162. a) M (8, −16),
m(0,0); b) Funkcija nema lokalnih ekstrema; c) Funkcija nema lokalnih ekstrema;
3 1
d) m(3 + 3− 4 ,4(3 + 3 4 )); e) M (5, 10 1
), m(−5, − 10 1
); f ) M (1, −1), m(2,1 − ln 8);
1 1
g) M (1, 2 ), m(0,0); h) M (e, e ); i) Funkcija nema ekstrema; j) Funkcija nema eks-
trema. 2.163. a) M (1, e−2 + e), m(0, e); b) Funkcija nema ekstrema; c) m(0, 1e ); d)
√ √ √
3+ 17
m(1,4e); e) m(−1, − 1e ); f√) Funkcija nema ekstrema; g) M ( 4 , (4+ 17)e− 4 ),
3+ 17
√ √ 3− 17
m( 3−4 17 , (4 − 17)e− 4 ); h) Funkcija nema ekstrema. 2.164. a) M (0,0); b)
1
m(−1 + 1e , − 1e ); c) M (0, ln 3); d) m(e− 4 , − 14 e−1 ); e) m(0, ln 2); f ) Funkcija nema
ekstrema. 2.171. a) Funkcija raste na intervalima h−∞, −3i i
h2, +∞i,
a pada
2 10

na intervalu h−3,2i; b) Funkcija raste na intervalima −∞, 3 i 3 , +∞ , a pada

na intervalu 32 , 10

3 ; c) Funkcija pada na intervalu h−∞,30]; d) Funkcija raste na
intervalu [0,1i, a pada na intervalu h1, +∞i. 2.172. a) Funkcija raste na interva-
lima h0,4i
i h4,8i, a pada na intervalima h−∞,0i i h8, +∞i; b) Funkcija pada na
intervalu D− 21 , +∞ ;Ec) Funkcija raste na intervalu
D h−∞,3i;E d) Funkcija pada na
3 3
intervalu 3,3 + 3− 4 , a raste na intervalu 3 + 3− 4 , +∞ ; e) Funkcija raste na
intervalu h−5,5i, a pada na intervalima h−∞, −5i i h5, +∞i ; f ) Funkcija raste na
intervalima h0,1i i h2, +∞i, a pada na intervalu h1,2i; g) Funkcija pada na inter-
valu [0, +∞i; h) Funkcija raste na intervalu h0, ei, a pada na intervalu he, +∞i;
i) Funkcija raste na intervalima h−∞,1i i h1, +∞i; j) Funkcija pada na interva-
lima h−∞, −2i i h−2, +∞i. 2.173. a) Funkcija raste na intervalu h0,1i, a pada
na intervalima h−∞,0i i h1, +∞i; b) Funkcija raste na cijeloj domeni; c) Funk-
cija pada na intervalu h−∞,0i, a raste na intervalu h0, +∞i; d) Funkcija raste na
178
intervalu h1, +∞i, a pada na intervalima h−∞,0i i h0,1i; e) Funkcija pada na in-
tervalu h−∞, −1i, a raste na intervalu h−1,
D +∞i;
√
f )√ Funkcija
E pada na intervalu
3− 17 3+ 17
h−∞, ∞i; g) Funkcija raste na intervalu 4 , 4 , a pada na intervalima
D √ E D √ E
−∞, 3−4 17 i 3+4 17 , +∞ ; h) Funkcija raste na intervalu h−∞, ∞i. 2.174. a)
Funkcija raste na intervalu h−1,0i, a pada na
intervalu h0,1i;
b) Funkcija pada na
1 1

intervalu −1, −1 + e , a raste na intervalu −1 + e , +∞ ; c) Funkcija Draste na E
1
intervalu h−1,0i, a pada na intervalu h0,1i; d) Funkcija pada na intervalu 0, √4 ,
D E 3
1
a raste na intervalu √ 4 e , +∞ ; e) Funkcija pada na intervalu h−∞,0i, a raste na
intervalu h0, +∞i; f ) Funkcija raste na intervalu h1, +∞i .
a) Funkcija je konkavna na intervalu −∞, − 12 , a konveksna na intervalu

2.181.
1
− 2 , +∞ ; b) Funkcija je konkavna na intervalu h−∞,2i, a konveksna na intervalu
h2, +∞i; c) Funkcija je konkavna na intervalu h−∞,30]; d) Funkcija je konkavna
na intervalu [0, +∞i. 2.182. a) Funkcija je konveksna na intervalu
h−∞,4i, a
konkavna na intervalu h4, +∞i; b) Funkcija je konveksna na intervalu − 21 , +∞ ;
c) Funkcija je konveksna na intervalu h−∞,3i; d) Funkcija
je konveksna
√
na√ in-
tervalu h3, +∞i; e) Funkcija je konkavna na intervalima −∞, −5 3 i 0,5 3 ,

√
√
a konveksna

na intervalima −5 3,0 i 5
3, +∞ ; f ) Funkcija je konkavna na
intervalu 0, 43 , a konveksna na intervalu 43 , +∞ ; g) Funkcija

D jeEkonveksna na
3
intervalu [0, +∞i; h) Funkcija je konveksna na intervalu −∞, e 2 , a konkavna
D 3 E
na intervalu e 2 , +∞ ; i) Funkcija je konveksna na intervalu h−∞,1i, a konkavna
na intervalu h1, +∞i; j) Funkcija je konkavna na intervalima h−∞, −5i i h−5, −2i,
a konveksna
D E D h−2, +∞i. E 2.183. a) Funkcija je konveksna
na intervalu D na inter-
E
valima −∞,1 − √2 i 1 + √2 , +∞ , a konkavna na intervalu 1 − √2 ,1 + √12 ;
1 1 1
b) Funkcija je konveksna na intervalu h−∞, +∞i; c) Funkcija je konveksna na in-

tervalu h−∞, +∞i; d) Funkcija je konkavna na intervalu h−∞,0i, a konveksna na
intervalu h0, +∞i; e) Funkcija je konveksna na cijeloj domeni; f ) D Funkcija √je ko-
E
nveksna na cijeloj domeni; g) Funkcija je konveksna na intervalima −∞, 7−4 33 i
D √ E D √ √ E
7+ 33 7− 33 7+ 33
4 , +∞ , a konkavna na intervalu 4 , 4 ; h) Funkcija je i konveksna
i konkavna! 2.184. a) Funkcija je konkavna na intervalu h−1,1i; b) Funkcija je
konveksna na intervalu h−1, +∞i;Dc) Funkcija E je konkavna na intervaluD h−1,1i; d)
E
7 7
− 12 − 12
Funkcija je konkavna na intervalu 0, e , a konveksna na intervalu e , +∞ ;
e) Domena: x > 0. Funkcija je konkavna na cijeloj domeni; f ) Funkcija je konkavna
na intervalu h1, +∞i.
√
√
2.193. 32 . 2.194. 85 · ln18 . 2.195. Za x ∈ −8, − 32 i

32,8 je funkcija ne-
√ √
elastična, a za x ∈ − 32, 32 je elastična. 2.196. 80 3 . 2.209. M (34,0152, 93080).
2.210. m(100,27). 2.211. m(4,24). 2.212. M (40,200). 2.213. m(5,30). 2.214.
Funkcija pada na intervalu [0,10i, a raste na intervalu h10, +∞i . 2.215. Funkcija
179
y y
4 4
2
m y=x 2 f
x M x
−6 −4 −2 0 2 4 6 −2 0 2m 4
−2 −2
M
x=0
f −4 −4
Slika 2.39: Zadatak 2.187. a) Slika 2.40: Zadatak 2.187. b)
y y
8 4
6 f 2
y=1
x
4
−4 −2 0 2 4
2 x= −1 −2
y=0x
−4
−4 −3 −2 −1 0
x = −2 −2
Slika 2.41: Zadatak 2.187. c) Slika 2.42: Zadatak 2.187. d)
je konkavna na intervalu [0,4i, a konveksna na intervalu h4, +∞i. 2.216. 25. 2.217.
t > 1. 2.218. Ne postoji takav t. 2.219. 21 . 2.220. Ne postoji takva količina da je
ET,Q = 18 . 2.221. 2 ln 2. 2.222. 2. 2.223. 320
3 .
180
Poglavlje 3
Funkcije više varijabli
3.1. Homogene funkcije
Kažemo da je funkcija z = f (x1 , x2 , . . . , xn ) definirana na skupu A ⊆ Rn homogena

stupnja homogeniteta α ako vrijedi
f (λx1 , λx2 , . . . , λxn ) = λα f (x1 , x2 , . . . , xn ) (3.1)
za proizvoljno λ ∈ R i svako (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ A za koje je (λx1 , λx2 , . . . , λxn ) ∈ A.

Stupanj homogeniteta α homogene funkcije f pokazuje za koliko % se približno
promijeni (poveća ako je α > 0, odnosno smanji ako je α < 0) vrijednost funkcije
f u točki (x1 , x2 , . . . , xn ) ako se vrijednost svih varijabli istovremeno poveća za
1%.
Zadatak 3.1. Ispitajmo je li funkcija f (x, y) = x2 + 2xy + 3y 2 homogena i ako jest,

odredimo joj stupanj homogeniteta, te ga interpretirajmo.
Rješenje:
Kako je
f (λx, λy) = (λx)2 + 2 (λx) (λy) + 3 (λy)2 = λ2 x2 + 2λxλy + 3λ2 y 2

= λ2 x2 + 2xy + 3y 2 = λ2 f (x, y),

u skladu s definicijom (3.1) homogene funkcije zaključujemo da je promatrana funk-

cija f homogena stupnja homogeniteta α = 2. Prema interpretaciji stupnja homo-
geniteta, istovremeno povećanje varijabli x i y za 1% uzrokuje povećanje vrijednosti
funkcije f za približno 2%.
Zadatak 3.2. Ispitajmo je li funkcija f (x, y) = −4x2 + 2xy + y 3 homogena i ako

jest, odredimo joj stupanj homogeniteta, te ga interpretirajmo.
181
3. Funkcije više varijabli
Rješenje:
Kako
f (λx, λy) = −4 (λx)2 + 2 (λx) (λy) + (λy)3 = −4λ2 x2 + 2λxλy + λ3 y 3

 
= λ2 −4x2 + 2xy + 3λ 2
xy 

nije moguće napisati kao produkt neke potencije od λ i funkcije f , odnosno λ se ne

može u potpunosti izlučiti, slijedi da promatrana funkcija f nije homogena.
Zadatak 3.3. Ispitajmo je li funkcija

x3
f (x1 , x2 , x3 ) = 2x1 ln
x2
homogena i ako jest, odredimo joj stupanj homogeniteta.
Rješenje:
Iz

λx3 x3
f (λx1 , λx2 , λx3 ) = 2 (λx1 ) ln = λ 2x1 ln = λ1 f (x1 , x2 , x3 ),
λx2 x2
slijedi da je promatrana funkcija f homogena stupnja homogeniteta α = 1, odnosno
linearno homogena.
Zadatak 3.4. Zadana je Cobb-Douglasova funkcija proizvodnje
Q(L, K) = cLa K b ,
gdje je Q količina proizvodnje nekog proizvoda, L količina rada, a K je iznos kapitala.

Osim toga su a > 0, b > 0, c > 0. Ispitajmo je li ta funkcija homogena i ako jest,
odredimo joj stupanj homogeniteta.
Rješenje:
Iz
Q(λL, λK) = c(λL)a (λK)b = cλa La λb K b = λa+b cLa K b = λa+b Q(L, K)
slijedi da je promatrana funkcija f homogena stupnja homogeniteta α = a + b.
Zadatak 3.5. Zadana je Cobb-Douglasova funkcija proizvodnje u logaritamskom

obliku
ln Q(L, K) = a ln L + b ln K + ln c,
gdje je Q količina proizvodnje nekog proizvoda, L količina rada, a K je iznos kapitala.
Osim toga su a > 0, b > 0, c > 0. Ispitajmo je li ta fukcija homogena i ako jest,
odredimo joj stupanj homogeniteta.
182
Rješenje:
Zadanu funkciju moguće je transformirati tako da se dobije Cobb-Douglasova funk-
cija proizvodnje za koju je stupanj homogentiteta odreden u zadatku 3.4.
ln Q(L, K) = a ln L + b ln K + ln c
ln Q(L, K) = ln La + ln K b + ln c
ln Q(L, K) = ln(La K b c)
Q(L, K) = La K b c.
Slijedi da je promatrana funkcija f homogena stupnja homogeniteta α = a + b.
Zadatak 3.6. Zadana je funkcija

x4 + y 4
f (x, y) = .
2x + y
Ispitajmo za koliko će se promijeniti vrijednost funkcije ako se obje varijable isto-
vremeno povećaju za 10%.
Rješenje:
Ako je zadana funkcija homogena, ovaj se zadatak može riješiti na temelju relacije
(3.1) iz definicije homogenosti funkcija. Primijetimo da ovdje nije dovoljno samo
interpretirati stupanj homogeniteta funkcije jer se u zadatku promatra provećanje
varijabli od 10%, a ne 1%. Stoga se osim stupnja homogeniteta, ovdje mora uzeti u
obzir i zadana veličina promjene varijabli.
Obzirom na relaciju (3.1), ako se sve varijable istovremeno pomnože nekim brojem
λ ∈ R, a promatrana funkcija je homogena stupnja homogeniteta α, onda se vri-
jednost funkcije nakon promjene varijabli dobiva tako da se vrijednost funkcije prije
promjene varijabli pomnoži sa λα .
Najprije ispitajmo je li zadana funkcija homogena, te ako jest, utvrdimo stupanj
homogeniteta.
(λx)4 + (λy)4 λ4 x4 + λ4 y 4 λ4 (x4 + y 4 ) x2 + y 2
f (λx, λy) = = = = λ3 = λ3 f (x, y).
2λx + λy 2λx + λy λ(2x + y) 2x + y
Slijedi da je promatrana funkcija f homogena stupnja homogeniteta α = 3.

Nakon što se varijable x i y povećaju za 10%, njihove vrijednosti bit će
10 10
x+ x = 1,1x, y+ y = 1,1y,
100 100
što znači da se obje varijable množe s λ = 1,1. Odatle proizlazi:
f (1,1x, 1,1y) = 1,13 f (x, y) = 1,331f (x, y).
183
Dakle, nakon množenja obje varijable s 1,1, vrijednost funkcije se promijeni tako da
se ona pomnoži s 1,331. Da bismo tu promjenu izrazili u postocima, računamo
(λα − 1) · 100% = (1,13 − 1) · 100% = (1,331 − 1) · 100% = 0,331 · 100% = 33,1%.
Zaključujemo da će se vrijednost funkcije povećati za 33,1%.

s
x5 + 5x3 y 2 + 4xy 4
f (x, y) = x 4 .
2x + y
Ispitajmo za koliko će se promijeniti vrijednost funkcije ako se obje varijable isto-
vremeno:
a) povećaju 3 puta, b) smanje za 20%.
Rješenje:
Ako je zadana funkcija homogena, ovaj se zadatak može riješiti na temelju relacije
(3.1) iz definicije homogenosti funkcija, kao što je to učinjeno i u zadatku 3.6.
Najprije je potrebno ispitati je li zadana funkcija homogena, te ako jest, odrediti joj
stupanj homogeniteta. Iz
s
(λx)5 + 5(λx)3 (λy)2 + 4λx(λy)4
f (λx, λy) = λx 4
2λx + λy
s s
5 5 3 3 2 2 4 4 λ5 (x5 + 5x3 y 2 + 4xy 4 )
4 λ x + 5λ x λ y + 4λxλ y
= λx = λx 4
2λx + λy λ(2x + y)
s s
λ4 (x5 + 5x3 y 2 + 4xy 4 ) √4 x5 + 5x3 y 2 + 4xy 4
= λx 4 = λx λ4 4
2x + y 2x + y
s
x5 + 5x3 y 2 + 4xy 4
= λ2 x 4 = λ2 f (x, y)
2x + y
slijedi da je promatrana funkcija f homogena stupnja homogeniteta α = 2.
a) Nakon što se varijable x i y povećaju 3 puta, njihove vrijednosti bit će 3x, te 3y,
što znači da se obje varijable množe s λ = 3. Odatle proizlazi
f (3x,3y) = 32 f (x, y) = 9f (x, y).
Dakle, vrijednost funkcije povećat će se 9 puta.
20
b) Nakon što se varijable x i y smanje za 20%, njihove vrijednosti bit će x − 100 x=
20
0,8x, te y − 100 y = 0,8y, što znači da se obje varijable množe sa λ = 0,8. Odatle
proizlazi
f (0,8x,0,8y) = 0,82 f (x, y) = 0,64f (x, y).
184
Da bismo promjenu funkcijske vrijednosti izrazili u postocima, računamo
(0,64 − 1) · 100% = −0,36 · 100% = −36%.
Dakle, vrijednost funkcije smanjit će se za 36%.
Zadatak 3.8. Zadana je funkcija Q(L, K) = 1,6Ls K 0,6 . Odredimo parametar s ∈

R, s 6= 0, tako da vrijednost funkcije Q(L, K) uslijed smanjenja varijabli za 5,5%
ostane nepromijenjena.
Rješenje:
Da bi vrijednost funkcije nakon istovremenog množenja svih varijabli nekim brojem
λ ostala nepromijenjena, mora vrijediti
Q(λL, λK) = Q(L, K) = λ0 Q(L, K).
Dakle, stupanj homogeniteta mora biti α = 0. Iz zadatka 3.4 znamo da je stupanj

homogeniteta funkcije ovog oblika jednak zbroju eksponenata varijabli, tj.
Q(λL, λK) = 1,6(λL)s (λK)0,6 = λs+0,6 1,6Ls K 0,6 = λs+0,6 Q(L, K),
pa je u ovom slučaju α = s + 0,6. Odatle proizlazi
α = s + 0,6 = 0,
pa je s = −0,6.
Zadatak 3.9. Ispitajte jesu li sljedeće funkcije homogene i ako jesu, odredite im
stupanj homogeniteta:
2x+y
a) z(x, y) = y , b) z(x, y) = x2 ln y + 3y 2 ,
c) z(x, y) = 5x0,2 y 0,6 , d) z(x, y) = x2 ey + 3y 2 ,

−2
e) Q(L, K) = 1,2 0,4L−0,5 + 0,6K −0,5 , f) ln Q(L, K) = 0,3 ln L + 0,7 ln K + ln 2,
g) f (x, y, z) = x3 + xy 2 − 5xz 2 + 2z 3 , h) f (x, y, z) = x2 + 2xz − yz 2 ,
i) f (x, y, z) = 3x0,2 yz 0,8 , j) f (x, y, z) = 5x2 y 3 ez ,
1 3
√ x2 −y 2 z 2
k) f (x, y, z) = x y ln z, l) f (x, y, z) = xy+z 2
,
√
2xy 2 +y 3
q
x+z
m) f (x, y, z) = 2xz , n) f (x, y, z) = xz ln y−x .
185

v
u 3√ 3
√
t x1 x2 − x3 + x22 x4
u 2
f (x1 , x2 , x3 , x4 ) = .
x1 + x2 + 2x3
Ispitajte za koliko će se promijeniti vrijednost funkcije ako se obje varijable istovre-
meno:
a) smanje 81 put,
b) povećaju za 32,25%.
Q(L, K) = 0,2L0,3 K 0,7 .
Ispitajte za koliko će se promijeniti vrijednost funkcije ako se obje varijable istovre-
meno povećaju za 5%.
Zadatak 3.12. Funkcija proizvodnje
1,4LK
Q(L, K) =
0,3L2 + 0,7K 2
ovisi o utrošenoj količini rada L i kapitala K. Ako se oba faktora proizvodnje

povećaju za 20%, za koliko će se promijeniti količina proizvodnje?
Zadatak 3.13. Zadana je funkcija potražnje robe 1”,

”
√ √ √
p1 + p2 + p3
q1 (p1 , p2 , p3 ) = p 2 ,
p1 + p22 + p23
gdje su p1 , p2 i p3 cijena roba 1”, 2” i 3”. Kako potražnja q1 reagira ako se cijene
” ” ”
svih triju dobara istovremeno smanje za 19%?
Zadatak 3.14. Dana je funkcija

r
t 2 x + 2y
f (x, y) = x y ln .
y−x
Odredite parametar t ∈ R tako da vrijednost funkcije f (x, y) uslijed istovremenog

povećanja varijabli x i y za 20% ostane nepromijenjena.
Zadatak 3.15. Dana je funkcija f (x, y) = 40x3 (y 5 + 2x5 )−3t . Odredite parametar
t ∈ R tako da istovremeno povećanje varijabli x i y za 20% uzrokuje povećanje
vrijednosti funkcije f za 44%.
186
3.2. Parcijalne derivacije
Neka je f : A → R, realna funkcija dviju realnih varijabli x i y, definirana na skupu

A ⊆ R2 i (x0 , y0 ) ∈ A točka u domeni funkcije f . Neka je h prirast nezavisne va-
rijable x u promatranoj točki, uz nepromijenjenu vrijednost y0 nezavisne varijable
y, te neka je ∆x f = f (x0 + h, y0 ) − f (x0 , y0 ) odgovarajući prirast funkcije f . Ako
postoji granična vrijednost kvocijenta prirasta funkcije i prirasta nezavisne varija-
ble kad prirast nezavisne varijable teži nuli, tada tu graničnu vrijednost nazivamo
parcijalnom derivacijom funkcije f po x u točki (x0 , y0 ) i označavamo s
∂f ∆x f f (x0 + h, y0 ) − f (x0 , y0 )
fx (x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) = lim = lim . (3.2)
∂x h→0 h h→0 h
Na sličan način se definira parcijalna derivacija funkcije f po y, te parcijalne deriva-

cije funkcije f od n realnih varijabli. O parcijalnim derivacijama pročitati u Neralić,
Šego (2013:287–292).
Parcijalna derivacija pokazuje za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije
f u promatranoj točki ako se vrijednost varijable po kojoj je derivirano poveća
za jednu jedinicu, uz nepromijenjene vrijednosti ostalih varijabli.
Zadatak 3.16. Na temelju definicije odredimo prve parcijalne derivacije funkcije

x
f (x, y) = .
y
Rješenje:
Da bi se dobila parcijalna derivacija dane funkcije f po x, funkciju f potrebno je
uvrstiti u formulu (3.2). Kako je
x+h x x+h−x h
y − y y y 1 1
lim = lim = lim = lim = ,
h→0 h h→0 h h→0 h h→0 y y
zaključujemo da je
∂f 1
fx = = .
∂x y
Analogno, obzirom da je
x
− x xy−x(y+h) Z−Z
xy
Z Z−xh
xy
−x x
y+h y (y+h)y (y+h)y
lim = lim = lim = lim = − 2,
h→0 h h→0 h h→0 h
h→0 (y + h)y y
parcijalna derivacija funkcije f po y je
∂f x
fy = = − 2.
∂y y
187
Zadatak 3.17. Izračunajmo prve parcijalne derivacije funkcije f (x, y) = 2x2 y 3 .

Rješenje:
Pri deriviranju funkcije f po x, varijabla y se zapravo smatra konstantom. Dakle, u
promatranoj funkciji konstanta 2y 3 množi funkciju x2 , pa se u derivaciji konstantu
prepiše, te se ona pomnoži funkcijom x2 deriviranom po x:
∂f ∂
= fx = 2y 3 · x2 = 2y 3 · 2x = 4xy 3 .

∂x ∂x
Pri deriviranju funkcije f po y, x se smatra konstantom. Dakle, u promatranoj
funkciji konstanta 2x2 množi funkciju y 3 , pa se u derivaciji konstantu prepiše, te se
ona pomnoži funkcijom deriviranom po y:
∂f ∂
= fy = 2x2 · y 3 = 2x2 · 3y 2 = 6x2 y 2 .

∂y ∂y
Za parcijalnu derivaciju funkcija više varijabli vrijede sva pravila kao i za de-
rivaciju funkcije jedne varijable, osim što se derivira po jednoj varijabli dok se
pri tome sve ostale varijable promatraju kao konstante.
Zadatak 3.18. Izračunajmo prve parcijalne derivacije funkcije

f (x, y) = 2x3 − 3x2 y 2 + y 5 .
Rješenje:
∂f ∂ ∂ ∂
x3 − 3y 2 · x2 + y 5 = 2 · 3x2 − 3y 2 · 2x + 0

= fx = 2 ·
∂x ∂x ∂x ∂x
= 6x2 − 6xy 2 ,
∂f ∂ ∂ ∂
2x3 − 3x2 · y2 + y 5 = 0 − 3x2 · (2y) + 5y 4

= fy =
∂y ∂y ∂y ∂y
2 4
= −6x y + 5y .

f (x, y) = (2x + y 3 ) · 2y .
Rješenje:
Funkciju f (x, y) deriviramo po formuli za derivaciju umnoška funkcija.
∂f ∂ ∂
= fx = (2x + y 3 ) · 2y + (2x + y 3 ) · (2y ) = (2 + 0) · 2y + (2x + y 3 ) · 0
∂x ∂x ∂x
= 2 · 2y = 2y+1 ,
∂f ∂ ∂ y
= fy = (2x + y 3 ) · 2y + (2x + y 3 ) · (2 )
∂y ∂y ∂y
= (0 + 3y 2 ) · 2y + (2x + y 3 ) · 2y ln 2 = 3y 2 · 2y + (2x + y 3 ) · 2y ln 2
= 2y 3y 2 + (2x + y 3 ) ln 2 .

188

2x + y
f (x, y) = .
x − 5y
Rješenje:
Funkciju f (x, y) deriviramo po formuli za derivaciju kvocijenta funkcija.
∂ ∂
∂f ∂x (2x+ y) · (x − 5y) − (2x + y) · ∂x (x − 5y)
= fx = 2
∂x (x − 5y)
2 · (x − 5y) − (2x + y) · 1 2x − 10y − 2x − y −11y
= 2
= 2
= ,
(x − 5y) (x − 5y) (x − 5y)2
∂ ∂
∂f ∂y (2x + y) · (x − 5y) − (2x + y) · ∂y (x − 5y)
= fy =
∂y (x − 5y)2
1 · (x − 5y) − (2x + y) · (−5) x − 5y + 10x + 5y 11x
= 2
= 2
= .
(x − 5y) (x − 5y) (x − 5y)2

9
f (x, y) = 2 x3 − 5y 2 .
Rješenje:
∂f 8 ∂ 8
= fx = 2 · 9 x3 − 5y 2 · x3 − 5y 2 = 2 · 9 x3 − 5y 2 · 3x2

∂x ∂x
2 3 2 8

= 54x x − 5y ,
∂f 8 ∂ 8
= fy = 2 · 9 x3 − 5y 2 · x3 − 5y 2 = 2 · 9 x3 − 5y 2 · (−10y)

∂y ∂y
3 2 8

= −180y x − 5y .

√
x
f (x, y) = e · ln(x + 3y).
Rješenje:
∂f √ ∂ √ √ 1 ∂
= fx = e x · ( x) · ln(x + 3y) + e x · · (x + 3y)
∂x ∂x x + 3y ∂x
√ √ √

x 1 x 1 x ln(x + 3y) 1
= e · √ · ln(x + 3y) + e · ·1=e √ + ,
2 x x + 3y 2 x x + 3y
√
∂f √ 1 ∂ √ 1 3e x
= fy = e x · · (x + 3y) = e x · ·3= .
∂y x + 3y ∂y x + 3y x + 3y
189
Zadatak 3.23. Izračunajmo parcijalne derivacije prvog reda funkcije

√ p
f (x, y, z) = ln(−y + e) + 1 + 2xz − x2 + y 2
u točki (1, 0, 4), te interpretirajmo rezultate.

Rješenje:
Najprije je potrebno odrediti parcijalne derivacije, a potom se u njih uvrštava zadana
točka. Prve parcijalne derivacije redom po x, y i z su
∂f 1 ∂f 1 ∂f 2
= fx = 0 + √ · (1 + 2xz) − p · (x + y 2 )
∂x 2 1 + 2xz ∂x 2
2 x +y 2 ∂x
1 1 z x
= √ · 2z − p · 2x = √ −p ,
2 1 + 2xz 2 x2 + y 2 1 + 2xz x2 + y 2
∂f 1 ∂ 1 ∂
= fy = · (−y + e) + √ · (1 + 2xz)
∂y −y + e ∂y 2 1 + 2xz ∂y
1 ∂ 2
− p · (x + y 2 )
2
2 x +y 2 ∂y
1 1 1 1 y
= · (−1) + √ ·0− p · 2y = −p ,
−y + e 2 1 + 2xz 2 x2 + y 2 y−e x2 + y 2
∂f ∂ 1 ∂ ∂ 2
= fz = ln(−y + e) + √ · (1 + 2xz) − (x + y 2 )
∂z ∂z 2 1 + 2xz ∂z ∂z
1 x
=0+ √ · 2x − 0 = √ .
2 1 + 2xz 1 + 2xz
Vrijednosti tih derivacija u točki (1, 0, 4) su

∂f 4 1 4 1
(1, 0, 4) = fx (1, 0, 4) = √ −√ = −1= ,
∂x 1+2·1·4 2
1 +0 2 3 3
∂f 1 0 1
(1, 0, 4) = fy (1, 0, 4) = −√ = − 0 = −e−1 ,
∂y 0−e 2
1 +0 2 −e
∂f 1 1
(1, 0, 4) = fz (1, 0, 4) = √ = .
∂z 1+2·1·4 3
Prema tome, ako se x s razine x = 1 poveća za jednu jedinicu, a y i z ostanu
nepromijenjeni na razini y = 0, z = 4, vrijednost funkcije f će se približno povećati
za 13 .
Slično, ako se y s razine y = 0 poveća za jednu jedinicu, a x i z ostanu nepromijenjeni
na razini x = 1, z = 4, vrijednost funkcije f će se približno smanjiti za e−1 .
Takoder, ako se z s razine z = 4 poveća za jednu jedinicu, a x i y ostanu nepro-
mijenjeni na razini x = 1, y = 0, vrijednost funkcije f će se približno povećati za
1
3.
190
Zadatak 3.24. Izračunajmo parcijalne derivacije prvog reda Cobb-Douglasove funk-

cije proizvodnje
Q(L, K) = 8L0,25 K 0,75
u točki (16, 256), te interpretirajmo rezultate.
Rješenje:
Prve parcijalne derivacije redom po L i K su
∂Q K 0,75
= QL = 8 · 0,25L−0,75 K 0,75 = 2 · 0,75 ,
∂L L
∂Q L0,25
= QK = 8L0,25 · 0,75K −0,25 = 3 · 0,25 .
∂K K
Vrijednosti tih derivacija u točki (16,256) su

∂Q 64
(16, 256) = QL (16, 256) = 2 · = 16,
∂L 8
∂Q 2 3
(16, 256) = QK (16, 256) = 3 · = .
∂K 8 4
Prema tome, ako se L s razine L = 16 poveća za jednu jedinicu, a K ostane ne-

promijenjen na razini K = 256, Q će se približno povećati za 16. Drugim riječima,
marginalni proizvod rada je 16.
Slično, ako se K s razine K = 256 poveća za jednu jedinicu, a L ostane nepromijenjen
na razini L = 16, Q će se približno povećati za 34 . Drugim riječima, marginalni
proizvod kapitala je 34 .
Kada se promatra funkcija proizvodnje Q(L, K), gdje je L količina rada, a K
iznos kapitala, parcijalna derivacija QL u nekoj točki naziva se i marginalnim
ili graničnim proizvodom rada. Slično, parcijalna derivacija QK u nekoj točki
naziva se i marginalnim ili graničnim proizvodom kapitala.
Zadatak 3.25. Na osnovu definicije odredite prve parcijalne derivacije sljedećih

funkcija:
√
a) f (x, y) = 3xy 2 , b) f (x, y) = xy.
Zadatak 3.26. Izračunajte prve parcijalne derivacije sljedećih funkcija:
a) z(x, y) = y x , b) z(x, y) = x3 · 3y ,
−2x
c) z(x, y) = 3xy 2 , d) z(x, y) = y ,
p 2 −y 3
e) z(x, y) = x2 − 3y, f) z(x, y) = (x + 3y)ex ,
2x−1
g) z(x, y) = ln(x + ln y), h) z(x, y) = (x+y)2
,
191
exy 2x−y
i) z(x, y) = ex +ey , j) z(x, y) = (x+2xy+3y)2
,
1
k) f (x, y, z) = 2x2 y 3 · 5z , l) f (x, y, z) = − (x+2yz) 3,
m) f (x, y, z) = 2xy 2 + e5 z, n) f (x, y, z) = 2 + e3xz − ln (yz).

Zadatak 3.27. Izračunajte parcijalne derivacije prvog reda funkcije
√ √
3
f (x, y, z) = 3x5 − xy + y + 2z 3
u točki (−1, 4, 8).

√ √ √
Zadatak 3.28. Ako je f (x, y) = ( x + y)exy + 3 xy 3 , izračunajte
∂f
(4, 1),
∂x
te interpretirajte rezultat.
Zadatak 3.29. Ako je f (x, y, z) = xy − zey , izračunajte
∂f
(−1, 0, 3),
∂y
te interpretirajte rezultat.
Zadatak 3.30. Izračunajte parcijalne derivacije prvog reda funkcije proizvodnje
Q(L, K) = 0,5K 2 − 0,3KL + L2
u točki (10, 20), te interpretirajte rezultate.
3.3. Totalni diferencijal
Totalni diferencijal funkcije f (x, y), (x, y) ∈ A ⊆ R2 dviju varijabli u točki (x0 , y0 )
je
df = fx (x0 , y0 )dx + fy (x0 , y0 )dy, (3.3)
pri čemu je dx = ∆x i dy = ∆y.
Prirast funkcije ∆f = f (x0 + ∆x, y0 + ∆y) − f (x0 , y0 ) je približno jednak totalnom
diferencijalu df funkcije, tj. ∆f ≈ df , a ta aproksimacija je to bolja što su vrijednosti
dx = ∆x i dy = ∆y po apsolutnom iznosu manje. Odatle proizlazi relacija koja se
može koristiti za približno izračunavanje vrijednosti funkcije dviju varijabli:
f (x0 + ∆x, y0 + ∆y) ≈ f (x0 , y0 ) + df. (3.4)
192
3.3. Totalni diferencijal
Zadatak 3.31. Izračunajmo totalni diferencijal funkcije f (x, y) = x2 + 2x3 y + 5 u

točki (1, 2).
Rješenje:
Najprije je potrebno odrediti parcijalne derivacije funkcije f , a potom se one uvrštavaju
u izraz (3.3). Prema tome,
fx = 2x + 6x2 y, fy = 2x3 ,
df = (2x + 6x2 y)dx + (2x3 )dy,
df (1, 2) = (2 · 1 + 6 · 12 · 2)dx + (2 · 13 )dy = 14dx + 2dy.
Zadatak 3.32. Izračunajmo za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije
z(x, y) = yex
ako se x = 1 smanji na 0,9, a y = 1 poveća na 1,13.

Rješenje:
Promjena vrijednosti funkcije, odnosno prirast funkcije, je približno jednaka total-
nom diferencijalu funkcije.
Prve parcijalne derivacije funkcije z su:
zx = yex , zy = ex .
Zadane vrijednosti varijabli i njihove promjene su:
x = 1, dx = 0,9 − 1 = −0,1,
y = 1, dy = 1,13 − 1 = 0,13.
Diferencijal zadane funkcije je
dz = (yex )dx + (ex )dy.
Stoga je
dz(1,1) = (1 · e1 ) · (−0,1) + (e1 )(0,13) = −0,1e + 0,13e = 0,03e.
Dakle, vrijednost funkcije se približno poveća za 0,03e ≈ 0,0815.
Zadatak 3.33. Pomoću totalnog diferencijala približno izračunajmo vrijednost iz-

raza
ln(0,083 + 0,983 ).
Koliko iznosi apsolutna, a koliko relativna greška?
193
Rješenje:
Ovdje je riječ o izračunavanju vrijednosti funkcije dviju varijabli
z(x, y) = ln(x3 + y 3 )
u točki (0,08, 0,98).

Prve parcijalne derivacije funkcije z su:
3x2 3y 2
zx = , zy = .
x3 + y 3 x3 + y 3
Uzimamo da je x0 = 0, a promjena x varijable dx = 0,08−0 = 0,08. Slično, uzimamo

da je y0 = 1, dok je promjena y varijable dy = 0,98 − 1 = −0,02.
Diferencijal promatrane funkcije je
3x2 3y 2
dz = dx + dy.
x3 + y 3 x3 + y 3
Stoga je
3 · 02 3 · 12
dz(0, 1) = · 0,08 + · (−0,02) = 0 + 3 · (−0,02) = −0,06.
03 + 1 3 03 + 1 3
Vrijednost funkcije z u točki (0, 1) lako se dobije, tj. z(0,1) = ln(0 + 1) = ln(1) = 0.
Prema relaciji (3.4), približna vrijednost traženog izraza je
z(0,08, 0,98) ≈ z(0,1) + dz = 0 + (−0,06) = −0,06.
Uzevši u obzir da je točna vrijednost dobivena pomoću kalkulatora zaokružena na

osam decimala ln(0,083 + 0,983 ) = −0,06006428, apsolutna greška je
| − 0,06006428 − (−0,06)| = 0,00006428,
dok je relativna greška
| − 0,06006428 − (−0,06)| 0,00006428

= = −0,0010701 = −0,10701%.
−0,06006428 −0,06006428
Zadatak 3.34. Odredite totalni diferencijal funkcija:

x2 − y 2 p
a) z(x, y) = , b) z(x, y) = x2 + y 2 .
x2 + y 2
194
3.4. Koeficijenti parcijalne elastičnosti i Eulerov teorem
Zadatak 3.35. Izračunajte totalni diferencijal funkcije

2 x
f (x, y) = + + 3y
x y
u točki (2, −1).
Zadatak 3.36. Izračunajte za koliko se približno promijeni vrijednost funkcije
z(x, y) = ex(y−1)
ako se x = 1 poveća na 1,01, a y = 1 smanji na 0,98.

Zadatak 3.37. Poduzeće proizvodi dva proizvoda. Ukupni troškovi proizvodnje x
jedinica proizvoda P1 i y jedinica proizvoda P2 odredeni su funkcijom:
T (x, y) = x2 − 0,3xy + y 2 .
Izračunajte koliko se približno promijene ukupni troškovi ako se količina proizvoda

P1 s razine x = 100 smanji za 3, a količina proizvoda P2 s razine y = 60 poveća za
2.
Zadatak 3.38. Pomoću totalnog diferencijala približno izračunajte vrijednost slje-
dećih izraza, te apsolutnu i relativnu grešku:
p
a) 2,942 + 4,042 , b) 1,033,97 .
Neka je f (x1 , x2 , . . . , xn ) funkcija n varijabli, definirana na skupu A ⊆ Rn . Tada

je koeficijent parcijalne elastičnosti od f u odnosu na promjenu varijable xi , i ∈
1,2, . . . , n, u točki T (x01 , x02 , . . . , x0n ) jednak
xi ∂f
Ef,xi = . (3.5)
f ∂xi
Koeficijent parcijalne elastičnosti Ef,xi pokazuje za koliko se posto približno

promijeni vrijednost funkcije f u promatranoj točki ako se varijabla xi poveća
za 1%, dok sve ostale varijable ostaju nepromijenjene.
Eulerov teorem. Neka je f (x1 , x2 , . . . , xn ) funkcija n varijabli s neprekidnim parci-

jalnim derivacijama u domeni A ⊆ Rn , koja je otvoren skup. Neka je λ > 0 i za
svaku točku (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ A vrijedi (λx1 , λx2 , . . . , λxn ) ∈ A. Tada je funkcija f
homogena stupnja homogeniteta α ako i samo ako vrijedi relacija
x1 fx1 (x1 , x2 , . . . , xn ) + x2 fx2 (x1 , x2 , . . . , xn ) + · · · + xn fxn (x1 , x2 , . . . , xn ) = αf,

(3.6)
195
za svako (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ A.
Iz (3.6) proizlazi i sljedeća relacija:
Ef,x1 + Ef,x2 + · · · + Ef,xn = α. (3.7)
p
Zadatak 3.39. Izračunajmo koeficijent elastičnosti funkcije f (x, y) = −x2 + y u
točki (3, 5), te interpretirajmo rezultate.
Rješenje:
Najprije je potrebno pronaći koeficijente parcijalne elastičnosti koristeći relaciju
(3.5):
x ∂f x x −2x −x2
Ef,x = = fx = p = ,
−x2 + y
p
f ∂x f −x2 + y 2 −x2 + y
y ∂f y y 1 y
Ef,y = = fy = p = .
2 · (−x2 + y)
p
f ∂y f −x2 + y 2 −x2 + y
Sada se u dobivene koeficijente parcijalne elastičnosti uvrsti zadana točka:
−32 −9 9
Ef,x (3,5) = 2
= = ,
−3 + 5 −4 4
5 5 5
Ef,y (3,5) = 2
= =− .
2 · (−3 + 5) −8 8
Interpretacije dobivenih vrijednosti:
Ako se na razini x = 3, y = 5, x poveća za 1%, a y ostane nepromijenjen, onda se f
poveća približno za 49 %.
Ako se na razini x = 3, y = 5, y poveća za 1%, a x ostane nepromijenjen, onda se f
smanji približno za 85 %.
Zadatak 3.40. Odredimo koeficijente parcijalne elastičnosti Cobb-Douglasove funk-

cije proizvodnje
Q(L, K) = cLa K b ,
gdje je Q količina proizvodnje nekog proizvoda, L količina rada, K je iznos kapitala,
i vrijedi a > 0, b > 0, c > 0.
Rješenje:
L ∂Q L L
EQ,L = = QL = c a La−1 K b = a,
Q ∂L Q cLa K b
K ∂Q K K
EQ,K = = QK = c La b K b−1 = b.
Q ∂K Q cLa K b
Dakle, koeficijent parcijalne elastičnosti Cobb-Douglasove funkcije proizvodnje u
odnosu na neku varijablu jednak je vrijednosti eksponenta te varijable.
196
Zadatak 3.41. Odredimo koeficijente parcijalne elastičnosti Cobb-Douglasove funk-

cije proizvodnje u logaritamskom obliku
ln Q(L, K) = a ln L + b ln K + ln c,
gdje je Q količina proizvodnje nekog proizvoda, L količina rada, K je iznos kapitala,

i vrijedi a > 0, b > 0, c > 0.
Rješenje:
U zadatku 3.5 pokazano je da je zadanu funkciju moguće je transformirati tako da
se dobije Cobb-Douglasova funkcija proizvodnje za koju su koeficijenti parcijalne
elastičnosti izračunati u zadatku 3.40 tj.
Q(L, K) = La K b c.
Stoga su traženi koeficijenti parcijalne elastičnosti
EQ,L = a, EQ,K = b.
Zadatak 3.42. Poznata je funkcija potražnje

3 1
q1 (p1 , p2 ) = + p2 .
p1 2 2
Izračunajmo i interpretirajmo koeficijente parcijalne i križne elastičnosti na razini

cijena p1 = 1, p2 = 2.
Rješenje:
Specijalno, koeficijenti parcijalnih elastičnosti funkcije potražnje nekog dobra q1

u odnosu na promjene cijene nekog drugog dobra p2 , . . . , pn , nazivaju se koefici-
jentima križne ili ukrštene elastičnosti. Pogledati Neralić, Šego (2013:300–301).
Za dva dobra koja su suspstituti koeficijent križne elastičnosti je pozitivan, dok
je za dva dobra koja su komplementi koeficijent križne elastičnosti negativan.
Najprije je potrebno odrediti koeficijent parcijalne elastičnosti dane funcije, a potom

u njega uvrstiti zadane vrijednosti varijabli:

p1 ∂q1 p1 3 3
Eq1 ,p1 = = 3 1 · − 2 =− ,
q1 ∂p1 2
p1 + 2 p2
p1 3 + 0,5p1 p22
3 3
Eq1 ,p1 (1,2) = − 2
=− .
3 + 0,5 · 1 · 2 5
Ako se na razini p1 = 1, p2 = 2, p1 poveća za 1%, a p2 ostane nepromijenjen, onda

se q1 smanji približno za 35 %.
197
Analogno, odredujemo koeficijent križne elastičnosti, a zatim u njega uvrštavamo

zadane vrijednosti varijabli:
p2 ∂q1 p2 p22 p22 2p1 p22
Eq1 ,p2 = = 3 · p2 = = = ,
q1 ∂p2 p1 + 12 p22 3
p1 + 12 p22 6+p1 p22 6 + p1 p22
2p1
2 · 1 · 22 8 4
Eq1 ,p2 (1,2) = = = .
6 + 1 · 22 10 5
Ako se na razini p1 = 1, p2 = 2, p2 poveća za 1%, a p1 ostane nepromijenjen, onda
se q1 poveća približno za 45 %. (Dva promatrana dobra su supstituti.)

x(x − y)
f (x, y) = 2x3 y −2 ln .
y2
Izračunajmo xfx + yfy .
Rješenje:
Obzirom na relaciju (3.6), umjesto da se računaju parcijalne derivacije, pa se zatim
one uvrštavaju u traženi izraz xfx +yfy , dovoljno je ispitati je li funkcija f homogena
i ako jest, odrediti joj stupanj homogeniteta α, te ga pomnožiti s funkcijom f . Kako
je
λx(λx − λy) λ2 x(x − y)
f (λx, λy) = 2(λx)3 (λy)−2 ln = λ 3−2
· 2x 3 −2
y ln = λ1 f (x, y),
(λy)2 λ2 y 2
funkcija f je homogena stupnja homogeniteta α = 1, pa iz (3.6) slijedi da je
x(x − y)
xfx + yfy = 1 · f (x, y) = 2x3 y −2 ln .
y2
Zadatak 3.44. Izračunajmo zbroj svih parcijalnih elastičnosti funkcije

√ 1
f (x, y) = 3 y(ln x − ln y) + x 2 .
Rješenje:
Obzirom na relaciju (3.7), umjesto da se računaju koeficijenti parcijalne elastičnosti,
pa se zatim zbrajaju, dovoljno je ispitati je li funkcija f homogena i ako jest, odrediti
joj stupanj homogeniteta α. Kako je
p 1 √ √ λx 1 1
f (λx, λy) = 3 λy(ln(λx) − ln(λy)) + (λx) 2 = 3 λ y ln + λ2 x2
λy

1 √ x 1 1
√ 1
1
= λ 2 3 y ln + x 2 = λ 2 3 y(ln x − ln y) + x 2 = λ 2 f (x, y),
y
198
funkcija f je homogena stupnja homogeniteta α = 12 , pa iz (3.7) slijedi da je zbroj

svih parcijalnih elastičnosti
1
Ef,x + Ef,y = .
2
Zadatak 3.45. Izračunajmo zbroj svih parcijalnih elastičnosti funkcije
f (x, y) = 2x2 ey .
Rješenje:
Kako je
f (λx, λy) = 2(λx)2 eλy = λ2 · 2x2 eλy ,
nije moguće napisati kao produkt neke potencije od λ i funkcije f , odnosno λ se ne
može u potpunosti izlučiti, slijedi da promatrana funkcija f nije homogena. Stoga se
ovdje ne može primjeniti relacija (3.7), pa se parcijalne elastičnosti funkcije moraju
posebno izračunati, te na kraju zbrojiti.
Iz
x x
Ef,x = fx = 2 y · 4xey = 2,
f 2x e
y y
Ef,y = fy = 2 y · 2x2 ey = y,
f 2x e
slijedi da je
Ef,x + Ef,y = 2 + y.

s
xy + y 2
f (x, y) = 2xt y 2 .
2(x2 + y 2 )
Odredimo parametar t ∈ R takav da vrijedi xfx + yfy = 2f .

Rješenje:
Obzirom na relaciju (3.6), vrijedi da je xfx + yfy = αf (pod uvjetom da je funkcija
homogena). U ovom slučaju mora vrijediti da je xfx + yfy = αf = 2f , pa je α = 2.
Kako je
s s
λxλy + (λy) 2 λ2 xy + λ2 y 2
f (λx, λy) = 2(λx)t (λy)2 = 2λ t t 2 2
x λ y
2((λx)2 + (λy)2 ) 2(λ2 x2 + λ2 y 2 )
s s
λ2 (xy + y 2 ) xy + y 2
= λt+2 2xt y 2 2 2 2
= λt+2 2xt y 2 = λt+2 f (x, y),
2λ (x + y ) 2(x2 + y 2 )
199
funkcija f je homogena stupnja homogeniteta α = t + 2, pa mora vrijediti da je

α = t + 2 = 2, odnosno t = 0.
Zadatak 3.47. Zadana je funkcija potražnje
q2 (p1 , p2 ) = 2p1 (2pt1 + pt2 )−t .
Odredimo parametar t ∈ R takav da je zbroj parcijalne i križne elasičnosti funkcije

q2 jednak nuli.
Rješenje:
Obzirom na relaciju (3.7), vrijedi da je Eq2 ,p2 + Eq2 ,p1 = α (pod uvjetom da je
funkcija q2 homogena). U ovom slučaju mora vrijediti da je Eq2 ,p2 + Eq2 ,p1 = α = 0.
Kako je
−t −t
q2 (λp1 , λp2 ) = 2λp1 2(λp1 )t + (λp2 )t = 2λp1 2λt pt1 + λt pt2
−t
= 2λp1 λt (2pt1 + pt2 ) = 2λp1 (λt )−t (2pt1 + pt2 )−t
2 2
= λ · λ−t 2p1 (2pt1 + pt2 )−t = λ1−t q2 (p1 , p2 )
funkcija q2 je homogena stupnja homogeniteta α = 1 − t2 , pa mora vrijediti da je
α = 1 − t2 = 0
√
t2 = 1 /
t1 = −1, t2 = 1.
Zadatak 3.48. Odredite koeficijente parcijalne elastičnosti sljedećih funkcija:

a) f (x, y) = 5x y 4 , b) f (x, y) = x2 ex y 3 ,
√
y, x2 +y
c) f (x, y) = (x + 1)e d) f (x, y, z) = z ,
e) f (x, y, z) = (3x + y) · 2yz , f) Q(L, K, t) = 5L0,3 K 0,7 et .

Zadatak 3.49. Izračunajte koeficijente elastičnosti funkcije
1
f (x, y) =
x−y
u točki (2, −4), te interpretirajte rezultate.
Zadatak 3.50. Odredite koeficijente parcijalne elastičnosti funkcije proizvodnje
√
3
Q(L, K) = 3 L2 K.
Zadatak 3.51. Poznata je funkcija potražnje u logaritamskom obliku
q1 (p1 , p2 ) = 1,3 − 0,5 ln p1 − 0,2 ln p2 .
Odredite koeficijente parcijalne i križne elastičnosti, te interpretirajte rezultate.
200
Zadatak 3.52. Izračunajte koeficijente parcijalne i križne elastičnosti funkcije pot-

ražnje
30 + 2p2
q1 (p1 , p2 ) =
40 + 3p1
na razini cijena p1 = 20, p2 = 10, te interpretirajte rezultate. Jesu li dva promatrana
dobra komplementi ili supstituti?
Zadatak 3.53. Izračunajte koeficijente parcijalne i križne elastičnosti funkcije pot-
ražnje
10 √
q1 (p1 , p2 , p3 ) = + p2 + 0,8p3
p1
u točki (1, 4, 10), te interpretirajte rezultate.
Zadatak 3.54. Izračunajte xfx + yfy ako je
p
x2 y xy − y 2 3 2x3
a) f (x, y) = √ √ , b) f (x, y) = 30x0,5 y 2 − ,
x − 2y y
xy 2
c) f (x, y) = 2 · 10x y 5 , d) f (x, y) = √ ln y.
x
Zadatak 3.55. Poznata je funkcija proizvodnje
Q(L, K) = 20L0,4 K 0,8
Izračunajte LQL + KQK primjenom Eulerovog teorema.

Zadatak 3.56. Za funkciju
x+y+z
f (x, y, z) = q√ √ √
x+ y+ z
odredite Ef,x + Ef,y + Ef,z .

Zadatak 3.57. Za funkciju f (x, y, z) = x2 y 3 ln z odredite Ef,x + Ef,y + Ef,z .
Zadatak 3.58. Poznata je funkcija potražnje u logaritamskom obliku
ln q1 (p1 , p2 , p3 ) = ln 110 − 0,4 ln p1 + 1,2p2 + 0,7p3 .
Izračunajte zbroj koeficijenata parcijalne i križne elastičnosti.

x + 3z 2t
f (x, y, z) = e2 √ .
y
Odredite parametar t ∈ R takav da vrijedi xfx + yfy + zfz = 0,5f .
201
Zadatak 3.60. Zadana je funkcija u logaritamskom obliku

√
t √ √
ln g(x, y, z) = ln 5 + ln x2 − ln t+1 y − ln t+1 z.
Odredite parametar t ∈ R, t > 0 takav da vrijedi Eg,x + Eg,y + Eg,z = 1.

Zadatak 3.61. Dana je funkcija potražnje
q1 (p1 , p2 ) = 100p31 (4p22 − 2p21 )2t .
Odredite parametar t ∈ R tako da zbroj koeficijenata parcijalne i križne elastičnosti

bude jednak 7.
3.5. Derivacija funkcije zadane u implicitnom obliku i

totalna derivacija.
Derivaciju y 0 funkcije y = f (x) zadane u implicitnom obliku F (x, y) = c, gdje je c

neka konstanta, u slučaju kada je ona derivabilna, može se izraziti u obliku
dy Fx (x, y)
y 0 (x) = =− , (3.8)
dx Fy (x, y)
uz pretpostavku da je Fy (x, y) 6= 0.
Totalna derivacija funkcije z po varijabli x, kada je funkcija z zadana kao z = f (x, y),
gdje je y = g(x), definirana je relacijom
dz ∂f ∂f dy
= + . (3.9)
dx ∂x ∂y dx
Pogledati u Neralić, Šego (2013:303–305).

Zadatak 3.62. Zadana je funkcija u implicitnom obliku
F (x, y) = x2 + 3xy − y 2 − 5 = 0.
Odredimo derivaciju y 0 (x) funkcije y(x) koja je implicite zadana funkcijom F .

Rješenje:
Prema relaciji (3.8) je
dy Fx (x, y) 2x + 3y
y 0 (x) = =− = .
dx Fy (x, y) 3x − 2y
p
Zadatak 3.63. Zadana je funkcija u implicitnom obliku F (x, y) = x2 + y 2 = 5.
Odredimo derivaciju x0 (y) funkcije x(y) koja je implicite zadana funkcijom F .
202
3.5. Derivacija funkcije zadane u implicitnom obliku i totalna derivacija.
Rješenje:
√ 2y
dx Fy (x, y) 2 x2 +y 2 y
x0 (y) = =− = 2x = .
dy Fx (x, y) √ x
2 2 2
x +y
Zadatak 3.64. Odredimo totalnu derivaciju funkcije z(x, y) = 2x2 − 5y, gdje je
y = x2 + 3x − 4.
Rješenje:
dz ∂f ∂f dy ∂ ∂ d 2
= + = (2x2 − 5y) + (2x2 − 5y) · (x + 3x − 4)
dx ∂x ∂y dx ∂x ∂y dx
= 4x + (−5) · (2x + 3) = 4x − 10x − 15 = −6x − 15.
Zadatak 3.65. Odredimo totalnu derivaciju funkcije

y
z(x, y) = + 2,
2x
2 +1
gdje je y = 23x .
Rješenje:
dz ∂ y ∂ y d 2
= +2 + +2 · 23x +1
dx ∂x 2x ∂y 2x dx
y 1 3x2 +1 y 2
=− 2 + · 2 · ln 2 · 6x = − 2 + 3 · 23x +1 · ln 2.
2x 2x 2x
Zadatak 3.66. Odredite derivaciju y 0 (x) funkcije y(x) koja je implicite zadana
funkcijom F ako je:
a) F (x, y) = 8x2 − 5xy + y 3 + ex = 3, b) F (x, y) = e2xy + 6x = 0,
√ 1 + xy
c) F (x, y) = xy 2 + 2x + y = 0, d) F (x, y) = = 0.
x
Zadatak 3.67. Na razini proizvodnje Q = 10 rad i kapital povezani su relacijom
L0,3 K 0,7 = 10.
Za implicite zadanu funkciju K(L) odredite derivaciju dK

dL = K 0 (L) (graničnu stopu
tehničke supstitucije kapitala radom).
203
Zadatak 3.68. Odredite totalnu derivaciju funkcije
z(x, y) = 3x2 − 5xy,

√
gdje je y = − 5x + 4.
Zadatak 3.69. Odredite totalnu derivaciju funkcije
x2 − y 3
z(x, y) = ,
x2 + y 3
gdje je y = 4 ln x + 5x.
Zadatak 3.70. Odredite totalnu derivaciju funkcije u(x, y) = xy + 3xy, gdje je

y = 5xex .
3.6. Parcijalne derivacije višeg reda
Parcijalna derivacija drugog reda neke funkcije odreduje se kao parcijalna derivacija
parcijalne derivacije. Slično se odreduju i parcijalne derivacije trećeg reda, četvrtog
reda itd. O parcijalnim derivacijama višeg reda pročitati u Neralić, Šego (20013:305–
308).
Na primjer, funkcija dviju varijabli f (x, y) ima četiri parcijalne derivacije drugog
reda jer se mogu odrediti sljedeće kombinacije varijabli po kojima se derivira:
∂2f ∂2f ∂2f ∂2f

∂ ∂f ∂ ∂f
fxx = 2
, fxy = = , fyx = = , fyy = .
∂x ∂y∂x ∂y ∂x ∂x∂y ∂x ∂y ∂y 2
Pri odredivanju parcijalnih derivacija višeg reda je zapravo jedino bitno koliko se
puta derivira po kojoj varijabli bez obzira na redoslijed deriviranja.
Parcijalne derivacije drugog reda često se pišu u obliku matrice, koju se naziva He-
sseovom matricom. Primjerice, za funkciju dviju varijabli f (x, y) Hesseova matrica
dana je s

fxx fxy
H(x, y) = .
fyx fyy
Kako su odgovarajuće mješovite parcijalne derivacije jednake, Hesseova matrica je
uvijek simetrična.
Zadatak 3.71. Nadimo sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije
f (x, y) = 2x3 − 3xy + 4y 4 .
204
3.6. Parcijalne derivacije višeg reda
Rješenje:
Parcijalne derivacije prvog reda su:
fx = 6x2 − 3y, fy = −3x + 16y 3 .
Parcijalne derivacije drugog reda su:

∂ ∂
fxx = (6x2 − 3y) = 12x, fxy = (6x2 − 3y) = −3,
∂x ∂y
∂ ∂
fyx = (−3x + 16y 3 ) = −3, fyy = (−3x + 16y 3 ) = 48y 2 .
∂x ∂y
2
Zadatak 3.72. Za funkciju f (x, y, z) = xey+z nadimo
∂3f
.
∂x∂z 2
Rješenje:
∂3f
Potrebno je pronaći parcijalnu derivaciju trećeg reda ∂x∂z 2 = fzzx . Dakle, po x se
treba parcijalno derivirati jedan put, a po z dva puta. Pri tome redoslijed deriviranja
nije bitan, pa se može odabrati onaj redoslijed koji olakšava izračun. Stoga je
2
fx = ey+z ,
∂ y+z 2
fxz = e = 2zey+2z ,
∂z
∂
fxzz = (2zey+2z ) = 2ey+2z + 2zey+2z · 2z = 2ey+2z + 4z 2 ey+2z = 2ey+2z (1 + 2z 2 ).
∂z
Zadatak 3.73. Formirajmo Hesseovu matricu za funkciju

y
z(x, y) = ln .
x2
Rješenje:
x2 −2y

1 2 1 1 1
zx = y · (−2x−3 y) = · 3 =− , zy = y · = .
x2
y x x x2
x2 y
Napomena: Alternativno, funkciju z(x, y) može se derivirati na lakši način ako ju

zapišemo u drugačijem obliku, tj. ako stavimo z(x, y) = ln xy2 = ln y − ln(x2 ) =
ln y − 2 ln x.

∂ 2 2 ∂ 2
zxx = − = 2, zxy = − = 0,
∂x x x ∂y x
205

∂ 1 ∂ 1 1
zyx = = 0 = fxy , zyy = = − 2.
∂x y ∂y y y
Hesseova matrica je 2
x2
0
H(x, y) = .
0 − y12
f (x, y, z) = x2 y − z 3 + xyz
formirajmo Hesseovu matricu u točki (−1, 2, 0).

Rješenje:
fx = 2xy + yz, fy = x2 + xz, fz = −3z 2 + xy.
∂ ∂ ∂
fxx = (2xy + yz) fxy = (2xy + yz) fxz = (2xy + yz)
∂x ∂y ∂z
= 2y, = 2x + z, = y,
∂ 2 ∂ 2
fyx = fxy , fyy = (x + xz) fyz = (x + xz)
∂y ∂z
= 0, = x,
∂
fzx = fxz , fzy = fyz , fzz = (−3z 2 + xy)
∂z
= −6z.
Parcijalne derivacije drugog reda u točki (−1, 2, 0) su:
fxx (−1, 2, 0) = 2 · 2 = 4, fxy (−1, 2, 0) = 2 · (−1) + 0 = −2, fxz (−1, 2, 0) = 2,

fyx (−1, 2, 0) = −2, fyy (−1, 2, 0) = 0, fyz (−1, 2, 0) = −1,
fzx (−1, 2, 0) = 2, fzy (−1, 2, 0) = −1, fzz (−1, 2, 0) = −6 · 0
= 0.
Hesseova matrica u točki (−1, 2, 0) je

 
4 −2 2
H(−1, 2, 0) = −2 0 −1 .
2 −1 0
206
3.7. Ekstremi funkcije dviju varijabli bez ograničenja
Zadatak 3.75. Nadite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije:

a) f (x, y) = x2 e3 y, b) f (x, y) = x3y ,
c) f (x1 , x2 , x3 ) = 2x31 x22 ln x3 , d) g(x, y, z) = xey + z 5 .

Zadatak 3.76. Nadite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije f (x, y) = 2x3 y 2
u točki (1, 4).
Zadatak 3.77. Za funkciju f (x, y, z) = zxy izračunajte:
∂f ∂ 2 f ∂ 2 f ∂3f
, 2
, , .
∂y ∂x ∂x∂y ∂z∂y∂x
Zadatak 3.78. Formirajte Hesseovu matricu za funkciju f (x, y, z) = 3xy + 5xz +

4yz.
Zadatak 3.79. Za funkciju f (x, y) = (x2 + y + 4)2y formirajte Hesseovu matricu u
točki (−1,3).
Zadatak 3.80. Za funkciju √
y
f (x, y) = ln
x
izračunajte fxx + fxy + fyy .
z(x, y) = ln(x2 + y 2 )
∂2z ∂2z
izračunajte + .
∂x2 ∂y 2
Zadatak 3.82. Za funkciju z(x, y) = e2x−3y odredite sve parcijalne derivacije trećeg
reda.
Neka je f : A → R, A ⊆ R2 neprekidna funkcija dviju varijabli x i y, gdje je

(x, y) ∈ A, s neprekidnim parcijalnim derivacijama prvog i drugog reda. Postupak
za odredivanje ekstrema funkcije f je sljedeći:
• odreduje se domena funkcije,
• odreduju se stacionarne točke rješavajući sustav jednadžbi odreden nužnim
uvjetima ekstrema
fx = 0, fy = 0, (3.10)
207
• provjerava se jesu li zadovoljeni dovoljni uvjeti za točku lokalnog ekstrema u

svim dobivenim stacionarnim točkama (x0 , y0 ):
za lokalni minimum

fxx fxy 2
fxx (x0 , y0 ) > 0, det H(x0 , y0 ) =
= fxx fyy − fxy > 0, (3.11)
fyx fyy
za lokalni maksimum

fxx fxy 2
fxx (x0 , y0 ) < 0, det H(x0 , y0 ) =
= fxx fyy − fxy > 0. (3.12)
fyx fyy
Ako u stacionarnoj točki (x0 , y0 ), za koju je ispunjen nužan uvjet (3.10), vrijedi

fxx fxy 2
det H(x0 , y0 ) = = fxx fyy − fxy < 0, (3.13)
fyx fyy
tada je riječ o sedlastoj točki. Ako pak vrijedi

fxx fxy 2
det H(x0 , y0 ) =
= fxx fyy − fxy = 0, (3.14)
fyx fyy
tada je potrebno izvršiti daljnja ispitivanja kako bi se utvrdilo o kakvoj je točki riječ.
Zadatak 3.83. Odredimo ekstreme funkcije f (x, y) = x3 − 3x − y 2 + 12y + 10.
Rješenje:
Domena: x ∈ R, y ∈ R, tj. Df = R2 .
Iz nužnih uvjeta lokalnog ekstrema odreduju se stacionarne točke:
fx = 3x2 − 3 = 0 =⇒ x2 = 1 =⇒ x1 = −1, x2 = 1,
fy = −2y + 12 = 0 =⇒ y = 6.
Dakle, postoje dvije stacionarne točke (−1, 6), i (1, 6) za koje treba provjeriti jesu
li to točke ekstrema te ako jesu, utvrditi o kojim je ekstremima riječ. To znači da
treba provjeriti zadovoljavaju li stacionarne točke i dovoljne uvjete za točku lokalnog
ekstrema. Kako je
fxx = 6x, fxy = 0 = fyx , fyy = −2,
Hesseova matrica je
6x 0
H(x, y) = .
0 −2
U stacionarnoj točki (−1,6) računamo

−6 0
fxx (−1, 6) = −6 < 0, det H(−1, 6) =
= −6 · (−2) − 02 = 12 > 0,
0 −2
208
pa je riječ o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije f u točki lokalnog maksi-

muma (−1, 6) je fmax = f (−1, 6) = (−1)3 − 3 · (−1) − 62 + 12 · 6 + 10 = 48.
U stacionarnoj točki (1, 6) je

6 0
fxx (1,6) = 6 > 0, det H(1,6) =
= 6 · (−2) − 02 = −12 < 0,
0 −2
pa je točka (1, 6) sedlasta točka.
Zadatak 3.84. Odredimo ekstreme funkcije f (x, y) = 2x3 − 6xy + 2y 3 .

Rješenje:
Domena: x ∈ R, y ∈ R, tj. Df = R2 .
fx = 6x2 − 6y = 0 ⇒ x2 − y = 0 ⇒ y = x2 , (3.15)
2 2
fy = −6x + 6y = 0 ⇒ −x + y = 0. (3.16)
Zamjenom y iz (3.15) u izraz (3.16), dobiva se
− x + (x2 )2 = 0,
− x + x4 = 0,
x(−1 + x3 ) = 0 ⇒ x = 0 ili x3 = 1 ⇒ x1 = 0, x2 = 1.
Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti za x u izraz (3.15) za y, dobiva se y1 = 0, y2 = 1.
Dakle, postoje dvije stacionarne točke (0, 0), i (1, 1) za koje treba provjeriti jesu li
to točke ekstrema te ako jesu, utvrditi o kojem je ekstremu riječ. Kako je
fxx = 12x, fxy = −6 = fyx , fyy = 12y,
Hesseova matrica je
12x −6
H(x, y) = .
−6 12y
U stacionarnoj točki (0, 0) računamo

0 −6
fxx (0, 0) = 0, det H(0, 0) =
= 0 · 0 − (−6)2 = −36 < 0,
−6 0
pa je riječ o sedlastoj točki.

12 −6
fxx (1, 1) = 12 > 0, det H(1, 1) = = 12 · 12 − (−6)2 = 108 > 0,
−6 12
pa je riječ o lokalnom minimumu. Vrijednost funkcije f u točki lokalnog minimuma
(1, 1) je fmin = f (1, 1) = 2 · 13 − 6 · 1 · 1 + 2 · 13 = −2.
209
Zadatak 3.85. Odredimo ekstreme funkcije

27 x
f (x, y) = + + y.
x y
Rješenje:
Domena: x ∈ R \ {0}, y ∈ R \ {0}.
27 1 −27y + x2
fx = − 2
+ =0⇒ = 0 ⇒ −27y + x2 = 0, (3.17)
x y x2 y
x −x + y 2
fy = − 2 + 1 = 0 ⇒ = 0 ⇒ −x + y 2 = 0 ⇒ x = y 2 . (3.18)
y y2
Zamjenom izraza (3.18) za x dobivenog iz druge jednadžbe u jednadžbu (3.17),
dobiva se
− 27y + (y 2 )2 = 0,
− 27y + y 4 = 0,
y(−27 + y 3 ) = 0 ⇒ y = 0 ili y 3 = 27 ⇒ y1 = 0, y2 = 3.
Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti za y u izraz (3.18) za x, dobiva se x1 = 0, x2 = 9.

Obzirom da točka (0, 0) nije u domeni, postoji samo jedna stacionarna točka, točka
(9, 3) za koju treba provjeriti je li to točka ekstrema te ako je, utvrditi o kojem je
ekstremu riječ. Kako je
54 1 2x
fxx = 3
, fxy = − 2 = fyx , fyy = 3 ,
x y y
Hesseova matrica je
54
− y12
" #
x3
H(x, y) = .
− y12 2x
y3
U stacionarnoj točki (9,3) računamo

2 2 − 19 2 2
2
1 1
27
fxx (9, 3) = > 0, det H(9, 3) = 1 2
= · − − = > 0,
27 − 27 3 9 27
9 3
pa je riječ o lokalnom minimumu. Vrijednost funkcije f u točki lokalnog minimuma

(9, 3) je fmin = f (9, 3) = 27 9
9 + 3 + 3 = 9.

x2 + y 2 − 1
z(x, y) = .
x
210
Rješenje:
Domena: x ∈ R \ {0}, y ∈ R.
x2 − y 2 + 1
zx = = 0 ⇒ x2 − y 2 + 1 = 0, (3.19)
x2
2y
zy = = 0. ⇒ 2y = 0 ⇒ y = 0 (3.20)
x
Uvrštavanjem y = 0 dobivenog iz (3.20) u jednadžbu (3.19), dobiva se
x2 + 1 = 0. (3.21)
Obzirom da jednadžba (3.21) nema rješenja u R, funkcija z nema stacionarnih

točaka. Stoga funkcija z nema ekstrema.

√
z(x, y) = x2 + y − 2x − 4 xy + 5.
Rješenje:
Domena: (x, y) ∈ R2 za koje vrijedi
xy > 0. (3.22)

√
2y 2 y
zx = 2x − 2 − √ = 2x − 2 − √ = 0, (3.23)
xy x
√
2x 2 x √ √
zy = 1 − √ = 1 − √ = 0 ⇒ y = 2 x. (3.24)
xy y
√
Zamjenom dobivenog izraza za y iz (3.24) u izraz (3.23), dobiva se
√
2·2 x
2x − 2 − √ = 2x − 2 − 4 = 2x − 6 = 0 ⇒ x = 3.
x
Uvrštavanjem dobivene vrijednosti za x u izraz (3.24) dobiva se y = 12.

Točka (3, 12) jest u domeni funkcije z jer zadovoljava uvjet (3.22), tj. vrijedi 3 · 12 =
36 > 0, te je ona stacionarna točka funkcije z. Potrebno je još provjeriti je li to
točka ekstrema te ako jest, utvrditi o kojem je ekstremu riječ.
Parcijalne derivacije drugog reda za danu funkciju z su
√
xy 1 x2
zxx = 2 + 2, zxy = − √ = zyx , zyy = 3 .
x xy (xy) 2
211
Stoga je Hesseova matrica

 √xy
1

+2 −√
 x2 xy 
H(x, y) = 
 1 x .
2 
−√ − 3
xy (xy) 2

8 2
− 16 8 1

18 1 1
zxx (3, 12) = − < 0, det H(3, 12) = 31 1 = · − − = > 0,
25 −6 24 3 24 6 12
pa je riječ o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije z u točki lokalnog maksimuma

(3, 12) je zmax = z(3, 12) = −4.
y3
z(x, y) = ln(x3 − 12x + − y).
3
Rješenje:
y3
x3 − 12x + − y > 0. (3.25)
3
3x2 − 12
zx = y3
= 0 ⇒ 3x2 − 12 = 0 ⇒ x2 = 4 ⇒ x1 = −2, x2 = 2,
x3 − 12x + 3 −y
y2 − 1
zy = y3
= 0 ⇒ y 2 − 1 = 0 ⇒ y1 = −1, y2 = 1.
x3 − 12x + 3 −y
Od četiri dobivene točke, (−2, −1), (−2, 1), (2, −1), te (2,1), dvije nisu u domeni
dane funkcije. Naime, uvrštavanjem točke (2, −1) u izraz iz (3.25) dobivamo 23 −
3
12 · 2 + (−1)
3 − (−1) = − 463 < 0, što znači da uvjet (3.25) nije zadovoljen, pa točka
nije (2, −1) u domeni funkcije z. Slično, uvrštavanjem točke (2, 1) u izraz iz (3.25)
3
dobivamo 23 − 12 · 2 + 13 − 1 = − 52 3 < 0, što znači da uvjet (3.25) nije zadovoljen,
pa ni točka (2, 1) nije u domeni funkcije z.
S druge strane, točke (−2, −1), te (−2, 1) zadovoljavaju uvjet (3.25), što znači da
one jesu u domeni funkcije z, te su one stacionarne točke te funkcije. Stoga je
još potrebno za dvije dobivene stacionarne točke provjeriti zadovoljavaju li one i
dovoljne uvjete za točku lokalnog ekstrema.
212
Parcijalne derivacije drugog reda za danu funkciju z su
3x4 − 2xy 3 + 6xy + 144

zxx = − y3
,
(x3 − 12x + 3 − y)2
3(x2 − 4)(y 2 − 1)
zxy = − y3
= zyx ,
(x3 − 12x + 3 − y)2
−6x3 y + 72xy + y 4 + 3
zyy = − y3
.
(x3 − 12x + 3 − y)2
Stoga je Hesseova matrica

 
3x4 − 2xy 3 + 6xy + 144 3(x2 − 4)(y 2 − 1)
− 3 − y3
(x3 − 12x + y3 − y)2 (x3 − 12x + − y)2 

3

H(x, y) =  .
 
2 2 3 4
 − 3(x − 4)(y − 1) −6x y + 72xy + y + 3 

3 − 3

(x3 − 12x + y3 − y)2 (x3 − 12x + y3 − y)2
U stacionarnoj točki (−2, −1) je

18
18 − 0 18 3
zxx (−2, −1) = − < 0, det H(−2, −1) = 25
3 =− · − > 0,

25 0 − 25 25 25
pa je riječ o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije z u točki lokalnog maksimuma

50

(−2, −1) je zmax = z(−2, −1) = ln 3 .
U stacionarnoj točki (−2, 1) je
18
18 − 0 18 3
zxx (−2, 1) = − < 0, det H(−2, 1) = 25 3 =− · < 0,
23 0 23 25 25
pa je riječ o sedlastoj točki.
Zadatak 3.89. Dana je funkcija prihoda
P (Q1 , Q2 ) = −Q21 + 20Q1 − Q22 + 10Q2 ,
gdje su Q1 i Q2 količine proizvodnje dva proizvoda. Odredite količine proizvodnje

za koje se dosežu maksimalni prihodi. Koliki su ti maksimalni prihodi?
Rješenje:
Domena: Q1 > 0, Q2 > 0 jer su u pitanju količine proizvodnje.
PQ1 = −2Q1 + 20 = 0 ⇒ Q1 = 10,

PQ2 = −2Q2 + 10 = 0 ⇒ Q2 = 5.
213
Dakle, postoji jedna stacionarna točka (10,5) za koju treba provjeriti je li to točka
ekstrema te ako jest, utvrditi o kojem ekstremu je riječ. Kako je
PQ1 Q1 = −2, PQ1 Q2 = 0 = PQ2 Q1 , PQ2 Q2 = −2,
Hesseova matrica je
−2 0
H= .
0 −2
Obzirom da je

−2 0
PQ1 Q1 = −2 < 0, det H =
= −2 · −2 = 4 > 0,
0 −2
riječ je o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije P u točki lokalnog maksimuma

(10,5) je Pmax = P (10, 5) = 125. Dakle, maksimalni prihodi su 125, a postiže se
kada se proizvodi 10 jedinica prvog, te 5 jedinice drugog proizvoda.
Zadatak 3.90. Dane su cijene dvaju proizvoda u ovisnosti o količinama proizvodnje

p1 = 30 − 2Q1 i p2 = 20 − 2Q2 , te funkcija ukupnih troškova
T (Q1 , Q2 ) = 10Q1 + 4Q2 + 6.
Odredimo količine proizvoda za koje se doseže maksimalna dobit. Kolika je ta

maksimalna dobit?
Rješenje:
Najprije treba odrediti funkciju dobiti kao razliku ukupnih prihoda i ukupnih troškova.
Ukupni prihodi se dobivaju kao zbroj prihoda (cijena puta količina) dva proizvoda:
P (Q1 , Q2 ) = p1 Q1 + p2 Q2 = (30 − 2Q1 )Q1 + (20 − 2Q2 )Q2

= −2Q21 + 30Q1 − 2Q22 + 20Q2 .
Funkcija dobiti je tada
D(Q1 , Q2 ) = P (Q1 , Q2 ) − T (Q1 , Q2 )

= −2Q21 + 30Q1 − 2Q22 + 20Q2 − (10Q1 + 4Q2 + 6)
= −2Q21 + 30Q1 − 2Q22 + 20Q2 − 10Q1 − 4Q2 − 6
= −2Q21 + 20Q1 − 2Q22 + 16Q2 − 6.
Domena: Q1 > 0, Q2 > 0 jer su u pitanju količine proizvodnje.

DQ1 = −4Q1 + 20 = 0 ⇒ Q1 = 5,
214
DQ2 = −4Q2 + 16 = 0 ⇒ Q2 = 4.
Dakle, postoji jedna stacionarna točka (5, 4) za koju treba provjeriti je li to točka
ekstrema te ako jest, utvrditi o kojem ekstremu je riječ. Kako je
DQ1 Q1 = −4, DQ1 Q2 = 0 = DQ2 Q1 , DQ2 Q2 = −4,
Hesseova matrica je
−4 0
H= .
0 −4
Obzirom da je

−4 0
DQ1 Q1 = −4 < 0, det H =
= −4 · −4 = 16 > 0,
0 −4
riječ je o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije D u točki lokalnog maksimuma

(5, 4) je Dmax = D(5, 4) = 76. Dakle, maksimalna dobit je 76, a postiže se kada se
proizvodi 5 jedinica prvog, te 4 jedinice drugog proizvoda.
Zadatak 3.91. Odredite ekstreme sljedećih funkcija:

a) f (x, y) = 2x2 + 2xy + y 2 − 4x − 8y, b) f (x, y) = (x − 1)2 + 2y 2 ,
c) f (x, y) = (x − 2)2 + (y + 3)2 + 24, d) f (x, y) = 6x3 + 3y 2 − 36xy + 10,
e) f (x, y) = 6xy − x3 − y 3 , f) f (x, y) = 2y 3 − 31 x3 + 49x − 54y + 12,

2 −2y+y 2
g) z(x, y) = ln(x2 + y 2 + xy), h) z(x, y) = e−x ,
2 −2x+y 2
i) z(x, y) = 2x , j) z(x, y) = (x2 + y + 4)ey ,
2xy
k) z(x, y) = (2x2 − y)ex−y , l) z(x, y) = −x−y+1 ,
x2 +1
m) z(x, y) = −4x+y 2
, n) z(x, y) = √x−2y+2
2 2
.
x +y +4
Zadatak 3.92. Odredite ekstreme sljedećih funkcija:

a) f (x, y) = x4 − 43 x3 − 4x2 + y 4 − 34 y 3 − 4y 2 ,
b) z(x, y) = 2 ln x + 3 ln y2 + ln(12 − x − y).

Zadatak 3.93. Dana je funkcija troškova
T (Q1 , Q2 ) = Q21 + 2Q1 Q2 + 2Q22 − 12Q1 − 20Q2 + 100,
gdje su Q1 i Q2 količine proizvodnje dva proizvoda. Odredite količine proizvodnje

za koje se dosežu minimalni troškovi. Koliki su ti minimalni troškovi?
215
Zadatak 3.94. Dane su cijene dvaju proizvoda p1 = 5 i p2 = 20, te funkcija ukupnih

troškova T (Q1 , Q2 ) = 0,5Q21 + 3Q22 + Q1 Q2 + 20. Odredite količine proizvoda za koje
se doseže maksimalna dobit. Kolika je ta maksimalna dobit?
Zadatak 3.95. Dane su cijene dvaju proizvoda u ovisnosti o količinama proizvodnje
p1 = 90 − Q1 i p2 = 180 − 2Q2 , te funkcija ukupnih troškova
T (Q1 , Q2 ) = 3Q21 + 4Q22 + 4Q1 Q2 + 10Q1 + 20Q2 + 3.
Odredite količine proizvoda za koje se doseže maksimalna dobit. Kolika je ta mak-

simalna dobit?
3.8. Ekstremi funkcije dviju varijabli s jednim

ograničenjem
Promatra se problem
min f (x, y) ili max f (x, y) (3.26)
uz ograničenje
g(x, y) = 0, (3.27)
pri čemu su f : R2 → R i g : R2 → R realne funkcije dviju realnih varijabli x i y,
definirane na čitavoj ravnini R2 , neprekidne s neprekidnim parcijalnim derivacijama
prvog reda. Dakle, treba naći točku (x0 , y0 ) u kojoj funkcija cilja f doseže minimum
ili maksimum na skupu odredenim zadanim ograničenjem.
Metoda supstitucije
Ako je iz ograničenja (3.27) moguće izraziti jednu varijablu kao funkciju druge,
recimo varijablu y u obliku funkcije y = h(x), onda se polazni problem (3.26)–
(3.27) svodi na problem
min f¯(x) = f [x, h(x)] ili max f¯(x) = f [x, h(x)]. (3.28)
Problem (3.28) je problem traženja ekstrema funkcije f¯(x) jedne varijable,

kojeg se onda može riješiti na način koji je opisan u poglavlju 2.
Metoda Lagrangeovih množitelja (multiplikatora)
Formira se se Lagrangeova funkcija
L(x, y, λ) = f (x, y) + λg(x, y), (3.29)
te se za dobivanje nužnih uvjeta lokalnog minimuma (ili maksimuma) njezine

parcijalne derivacije izjednačavaju s nulom:
Lx (x, y, λ) = 0, (3.30)
216
3.8. Ekstremi funkcije dviju varijabli s jednim ograničenjem
Ly (x, y, λ) = 0, (3.31)
Lz (x, y, λ) = g(x, y) = 0. (3.32)
Rješavanjem dobivenog sustava dobiju se točke (x0 , y0 ) koje su kandidati za lo-

kalni minimum (ili maksimum) funkcije f uz dano ograničenje, te Lagrangeovi
množitelji (multiplikatori) λ0 . Zatim se provjerava jesu li zadovoljeni dovoljni
uvjeti za točku lokalnog ekstrema u svim dobivenim točkama:
za strogi lokalni minimum

Lxx Lxy Lxλ Lxx Lxy gx

det M (x0 , y0 , λ0 ) = Lyx Lyy Lyλ = Lyx Lyy gy < 0, (3.33)
Lλx Lλy Lλλ gx gy 0
za strogi lokalni maksimum

Lxx Lxy Lxλ Lxx Lxy gx

det M (x0 , y0 , λ0 ) = Lyx Lyy Lyλ = Lyx Lyy gy > 0. (3.34)
Lλx Lλy Lλλ gx gy 0
Kada je ograničenje izraženo u obliku g(x, y) = b, gdje je b neki parametar,

−λ0 predstavlja približnu promjenu optimalne vrijednosti funkcije cilja
koja je rezultat povećanja desne strane ograničenja za jednu jedinicu.
f (x, y) = exy
uz ograničenje x + y = 6.
Rješenje:
Domena: x ∈ R, y ∈ R.
Obzirom da je iz ograničenja moguće izraziti jednu varijablu pomoću druge, problem
se može riješiti metodom supstitucije.
Iz ograničenja se izrazi jedna varijabla
y = 6 − x,
pa se supstitucijom varijable y u funkciju f (x, y) dobiva

2
f¯(x) = ex(6−x) = e6x−x ,
čiji se ekstremi mogu odrediti na osnovu nužnih i dovoljnih uvjeta za ekstreme

funkcije jedne varijable:
2
f¯0 (x) = (6 − 2x)e6x−x = 0 ⇒ 6 − 2x = 0 ⇒ x = 3,
217
2 2
f¯00 (x) = −2e6x−x + (6 − 2x)2 e6x−x ,
f¯00 (2) = −2e9 < 0.
Dakle, točka x = 3 je točka lokalnog maksimuma funkcije f¯. Kako je y = 6 − x =

6 − 3 = 3, točka (3, 3) je točka lokalnog maksimuma funkcije f uz dano ograničenje.
Vrijednost funkcije u toj točki je f (3, 3) = e3·3 = e9 .
f (x, y) = ln(6x2 + y)
uz ograničenje x3 − y − 1 = 0.
Rješenje:
6x2 + y > 0.
Iz ograničenja se izrazi jedna varijabla, primjerice
y = x3 − 1,
pa se supstitucijom varijable y u funkciju f (x, y) dobiva
f¯(x) = ln(6x2 + x3 − 1),

funkcije jedne varijable.
Domenu funkcije f¯ čine x ∈ R za koje je 6x2 + x3 − 1 > 0.
Prvu derivaciju funkcije f¯ izjednačavamo s nulom:
12x + 3x2
f¯0 (x) = 2 = 0 ⇒ 12x + 3x2 = 3x(4 + x) = 0 ⇒ x1 = 0, x2 = −4.
6x + x3 − 1
Kako točka x1 = 0 nije u domeni funkcije f¯, dobili smo samo jednu stacionarnu
točku, točku x = −4.
−3(4 + 2x + 24x2 + 8x3 + x4 )

f¯00 (x) =
(−1 + 6x2 + x3 )2
12
f¯00 (−4) = − < 0
31
Dakle, točka x = −4 je točka lokalnog maksimuma funkcije f¯. Kako je y = x3 − 1 =
−64 − 1 = −65, točka (−4, −65) je točka lokalnog maksimuma funkcije f uz dano
ograničenje. Vrijednost funkcije u toj točki je f (−4, −65) = ln(31).
218
Zadatak 3.98. Neka je cijena jedinice rada 1, jedinice kapitala

√ 2, √ a fiksni troškovi
neka su 10. Ako je dana funkcija proizvodnje Q(L, K) = 0,5( L + K)2 , odredimo
količine rada L i kapitala K uz koje se postižu minimalni ukupni troškovi na razini
proizvodnje Q = 18. Koliki su ti minimalni troškovi?
Rješenje:
Domena: L > 0, K > 0.
Potrebno je odrediti minimum funkcije ukupnih troškova
T (L, K) = 1 · L + 2 · K = L + 2K + 10
uz ograničenje √ √
0,5( L + K)2 = 18.
Iz ograničenja se može izraziti primjerice varijabla K:

√ √ √
( L + K)2 = 36, /
√ √
L + K = 6,
√ √
K = 6 − L,
√
K = (6 − L)2 ,
pa se supstitucijom varijable K u funkciju T (L, K) dobiva

√
T̄ (L) = L + 2(6 − L)2 + 10,

√

0 1 12 12
T̄ (L) = 1 + 4(6 − L) · − √ = 1 − √ + 2 = 3 − √ = 0 ⇒ L = 16,
2 L L L

1 1 3 6
T̄ 00 (L) = (3 − 12L− 2 )0 = −12 · − L− 2 = √ ,
2 L L
6
T̄ 00 (16) = √ > 0.
16 16
√ 2 točka L =√16 je2 točka lokalnog minimuma funkcije T̄ . Kako je K = (6 −

Dakle,
L) = K = (6− 16) = 4, točka (16, 4) je točka lokalnog minimuma funkcije T uz
dano ograničenje. Vrijednost funkcije u toj točki je T (16, 4) = 1 · 16 + 2 · 4 + 10 = 34.
Stoga minimalni troškovi na razini proizvodnje Q = 18 iznose 34.
Zadatak 3.99. Potrošač raspolaže s budžetom od 20 novčanih jedinica i želi kupiti

odredenu količinu proizvoda P1 i proizvoda P2 čije su cijene p1 = 2 i p2 = 1.
Odredimo količinu x proizvoda P1 , te količinu y proizvoda P2 koje potrošač želi
kupiti kako bi maksimizirao korisnost izraženu kao u(x, y) = 2x + 2xy + y, uz zadano
budžetsko ograničenje. Problem riješimo:
219
a) metodom sustitucije, b) metodom Lagrangeovih množitelja.

Rješenje:
Problem se svodi na:
max u(x, y) = 2x + 2xy + y
uz ograničenje 2 · x + 1 · y = 20
Domena: x > 0, y > 0 jer je riječ o količinama proizvodnje.
a) Iz ograničenja se može izraziti primjerice varijabla y kao
y = 20 − 2x,
pa se supstitucijom varijable y u funkciju u(x, y) dobiva funkcija
ū(x) = 2x + 2x(20 − 2x) + 20 − 2x = −4x2 + 40x + 20,

ū0 (x) = −8x + 40 = 0x = 5 ⇒ ū00 (x) = −8 < 0,

ū00 (5) = −8 < 0.
Dakle, točka x = 5 je točka lokalnog maksimuma funkcije ū. Kako je y = 20 −

2x = 20−2·5 = 10, točka (5, 10) je točka lokalnog maksimuma funkcije u uz dano
ograničenje. Vrijednost funkcije u toj točki je u(5, 10) = 2 · 5 + 2 · 5 · 10 + 10 = 120.
Stoga je količina proizvoda P1 koju potrošač želi kupiti 5, dok je količina pro-
izvoda P2 koju potrošač želi kupiti 10. Pri tome potrošač ostvaruje korisnost
120, što predstavlja maksimalnu korisnost uz zadani budžet.
b) Funkcija koja odreduje ograničenje g(x, y) = 0 je
g(x, y) = 2x + y − 20.
Formira se Lagrangeova funkcija:
L(x, y, λ) = 2x + 2xy + y + λ(2x + y − 20).
Nužni uvjeti za ekstrem su:
Lx = 2 + 2y + 2λ = 0 ⇒ λ = −1 − y, (3.35)
Ly = 2x + 1 + λ = 0 ⇒ λ = −2x − 1, (3.36)
Lλ = 2x + y − 20 = 0. (3.37)
Izjednačavajući λ iz (3.35) i (3.36), dobivamo
− 1 − y = −2x − 1 ⇒ y = 2x. (3.38)
220
Zamjenom izraza (3.38) za y u jednadžbu (3.37), dobiva se
2x + 2x − 20 = 0 ⇒ 4x = 20 ⇒ x = 5.
Uvrštavanjem dobivene vrijednosti za x u (3.38), te u (3.36), dobiva se y =

10, λ = −11.
Dakle, točka potencijalnog ekstrema je točka (5, 10), uz λ = −11 za koju treba
provjeriti dovoljne uvjete.
Lxx = 0, Lxy = 2 = uyx , Lxλ = 2 = Lλx ,

Lyy = 0, Lyλ = 1 = Lλy ,
Lλλ = 0,
pa je
 
0 2 2
M = 2 0 1 .
2 1 0
Stoga je

0 2 2

det M (5, 10, −11) = 2 0 1 = 8 > 0,
2 1 0
što znači da je riječ o strogom lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije u u točki

strogog lokalnog maksimuma (5, 10) je u(5, 10) = 2·5+2·5·10+10 = 120. Dakle,
količina proizvoda P1 koju potrošač želi kupiti je 5, dok je količina proizvoda P2
koju potrošač želi kupiti 10. Pri tome potrošač ostvaruje korisnost 120, što
predstavlja maksimalnu korisnost uz zadani budžet.
Ovdje je zanimljiva i interpretacija Lagrangeovog množitelja: povećanje budžeta
za jednu jedinicu rezultiralo bi promjenom maksimalne korisnosti za približno
−λ = −(−11) = 11 jedinica. Dakle, maksimalna korisnost bi se povećala za
približno 11 jedinica.
Zadatak 3.100. Metodom Lagrangeovog množitelja odredimo ekstreme funkcije
f (x, y) = −x − 2y
uz ograničenje x2 + y 2 = 5.
Rješenje:
Funkcija koja odreduje ograničenje g(x, y) = 0 je
g(x, y) = x2 + y 2 − 5.
221
L(x, y, λ) = −x − 2y + λ(x2 + y 2 − 5).
1
Lx = −1 + 2λx = 0 ⇒ λ = , (3.39)
2x
1
Ly = −2 + 2λy = 0 ⇒ λ = , (3.40)
y
Lλ = x2 + y 2 − 5 = 0. (3.41)
Izjednačavajući, λ iz (3.39) i (3.40) dobivamo
1 1
= ⇒ y = 2x. (3.42)
2x y
Zamjenom izraza (3.42) za y u jednadžbu (3.41), dobiva se
x2 + (2x)2 − 5 = 0 ⇒ 5x2 = 5 ⇒ x2 = 1 ⇒ x1 = −1, x2 = 1.
Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti za varijablu x u (3.42), te u (3.39), dobiva se

y1 = −2, y2 = 2, λ1 = − 21 , λ2 = 12 .
Dakle, točke potencijalnih ekstrema su točke (−1, −2) i (1, 2), uz redom odgova-
rajuće λ1 = − 21 , te λ2 = 12 , za koje treba provjeriti dovoljne uvjete. Kako je
Lxx = 2λ, Lxy = 0 = uyx , Lxλ = 2x = Lλx ,

Lyy = 2λ, Lyλ = 2y = Lλy ,
Lλλ = 0,
to je

2λ 0 2x

det M = 0 2λ 2y .
2x 2y 0
Stoga je
2 · (− 1 )

2 0 2 · (−1) −1 0 −2
1
2 · (− 21 ) 2 · (−2) = 0 −1 −4 = 20 > 0,

det M −1, −2, − = 0
2 2 · (−1) 2 · (−2) 0 −2 −4 0
što znači da je riječ o lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije f u točki lokalnog

maksimuma (−1, −2) je f (−1, −2) = −(−1) − 2 · (−2) = 5.
222
Nadalje,
2 · 1

2 0 2 · 1 1 0 2
1
det M 1, 2, = 0 2 · 21 2 · 2 = 0 1 4 = −20 < 0,
2 2 · 1 2 · 2 0 2 4 0
te je stoga riječ o strogom lokalnom minimumu. Vrijednost funkcije f u točki strogog
lokalnog minimuma (1, 2) je f (1, 2) = −1 − 2 · 2 = −5.
Zadatak 3.101. Metodom Lagrangeovog množitelja odredimo ekstreme funkcije

f (x, y) = 2x
uz ograničenje 9(x − 4)2 + (y − 5)2 = 9.
Rješenje:
g(x, y) = 9(x − 4)2 + (y − 5)2 − 9.
L(x, y, λ) = 2x + λ(9(x − 4)2 + (y − 5)2 − 9).
1
Lx = 2 + 2 · 9 · λ(x − 4) = 0 ⇒ λ = − , (3.43)
9(x − 4)
Ly = 2λ(y − 5) = 0 ⇒ λ = 0 ili y = 5, (3.44)
2 2
Lλ = 9(x − 4) + (y − 5) − 9 = 0. (3.45)
Obzirom da se na temelju (3.43) može zaključiti da λ ne može biti jednak nuli, tj.
λ 6= 0, iz (3.44) slijedi da je jedino rješenje y = 5. Uvrštavanjem dobivene vrijednosti
za varijablu y u (3.45) dobiva se x1 = 3, x2 = 5, čijim se daljnjim uvrštavanjem u
(3.43) dobiva λ1 = 91 , λ2 = − 19 .
Dakle, točke potencijalnih ekstrema su točke (3, 5) i (5, 5), uz redom odgovarajuće
λ1 = 91 , te λ2 = − 19 , za koje treba provjeriti dovoljne uvjete. Kako je
Lxx = 18λ, Lxy = 0 = Lyx , Lxλ = 18(x − 4) = Lλx ,
Lyy = 2λ, Lyλ = 2(y − 5) = Lλy ,
Lλλ = 0,
to je

18λ
0 18(x − 4)
det M = 0 2λ 2(y − 5) .
18(x − 4) 2(y − 5) 0
223
Stoga je
18 · 1

9 0 18(3 − 4) 2 0 −18
1
2 · 19 2

det M 3, 5, = 0 2(5 − 5) = 0 9 0 = −72 < 0,
9 18(3 − 4) 2(5 − 5) −18
0 0 0
što znači da je riječ o strogom lokalnom minimumu. Vrijednost funkcije f u točki

strogog lokalnog minimuma (3, 5) je f (3, 5) = 2 · 3 = 6.
Nadalje,
18 · (− 1 )

9 0 18(5 − 4) −2 0 18
1
2 · (− 91 ) 2(5 − 5) = 0 − 29

det M 5, 5, − = 0 0 = 72 > 0,
9 18(5 − 4) 2(5 − 5) 0 18 0 0
te je stoga riječ o strogom lokalnom maksimumu. Vrijednost funkcije f u točki

strogog lokalnog maksimuma (5, 5) je f (5, 5) = 2 · 5 = 10.
Zadatak 3.102. Na osnovu Lagrangeove funkcije odredimo točke koje zadovoljavaju

nužne uvjete lokalnog minimuma (ili maksimuma) funkcije
f (x, y) = exy
uz ograničenje
x2 + y 2 = 8.
Rješenje:
g(x, y) = x2 + y 2 − 8.
L(x, y, λ) = exy + λ(x2 + y 2 − 8).

yexy
Lx = yexy + 2λx = 0 ⇒ λ = − , (3.46)
2x
xexy
Ly = xexy + 2λy = 0 =⇒ λ = − , (3.47)
2y
Lλ = x2 + y 2 − 8 = 0. (3.48)
Izjednačavajući λ iz (3.46) i (3.47), dobivamo

yexy xexy
= ⇒ y 2 exy = x2 exy =⇒ y 2 = x2 . (3.49)
2x 2y
224
Zamjenom izraza (3.49) za y 2 u jednadžbu (3.48), dobiva se
x2 + x2 − 8 = 0 ⇒ 2x2 = 8 ⇒ x2 = 4 ⇒ x1 = −2, x2 = 2.
Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti za varijablu x u (3.49), dobiva se
y1 = −2, y2 = 2.
Dakle, točke potencijalnih ekstrema su točke:

yexy −2·(−2) 4
(−2, −2), uz λ = = −2e2·(−2) = e2 ,
2x
yexy
2e−2·2 −4
(−2, 2), uz λ = = 2·(−2) = − e2 ,
2x
yexy −2e2·(−2) −4
(2, −2), uz λ = 2x = 2·2 = − e2 ,
yexy 2e2·2 e4
(2, 2), uz λ = 2x = 2·2 = 2.
Zadatak 3.103. Odredimo visinu i polumjer baze valjka volumena 72 cm3 tako da
njegovo oplošje bude minimalno.
Napomena: Volumen valjka visine h i polumjera baze r dan je formulom V = πr2 h,
dok je njegovo oplošje O = 2πr2 + 2πrh.
Rješenje:
Potrebno je odrediti minimum funkcije
O(r, h) = 2πr2 + 2πrh
uz uvjet
πr2 h = 72.
Domena: r > 0, h > 0.
Zadatak je moguće riješiti i metodom supstitucije i metodom Lagrangeovih množi-
telja. Ovdje će biti dano rješenje korištenjem metode supstitucije, dok se čitatelju
ostavlja riješiti zadatak i metodom Lagrangeovih množitelja.
Iz ograničenja se može izraziti varijabla h:
72
h= ,
πr2
pa se supstitucijom varijable h u funkciju O(r, h) dobiva
72 144
Ō(r) = 2πr2 + 2πr · 2
= 2πr2 + ,
πr r
225

144 36 6
Ō0 (x) = 4π − 2
= 0 ⇒ r2 = ⇒r= √ ,
r π π
288
Ō00 (x) = 4 + 3 ,
r
6 288
Ō00 √ = 4 + 3 > 0.
π √6
π
Dakle, točka r = √6 je točka lokalnog minimuma funkcije Ō. Obzirom da je

π
72 72 72 72
h= = 2 = 36 = 36 = 2,
πr2 √6 π· π
π π

točka √6 ,2
je točka lokalnog minimuma funkcije O uz dano ograničenje. Vrijed-
π
2 √
nost funkcije u toj točki je O √6π ,2 = 2π √6π + 2π · √6π · 2 = 72 + 24 π.
√
Dakle, minimalno oplošje traženog valjka je 72+24 π, a to se postiže kad je njegova
visina 2cm, a polumjer √6π cm.
Zadatak 3.104. Odredite ekstreme uz zadano ograničenje za sljedeće funkcije:

a) f (x, y) = y 2 + 3xy − 3x2 + 10, b) f (x, y) = 0,5(x − 1)2 + 2(y + 1)2 − 5,
uz 2x − y + 1 = 0, uz 2x + 3y − 4 = 0,
c) f (x, y) = − 12 x2 − xy + x + y − 20, d) f (x, y) = 3x2 + y,

uz x2 + y − 19 = 0, uz x3 + y = 2,
1
e) f (x, y) = xy 2 , f) f (x, y) = x + 5y,
1 1
uz x + 10y = 30, uz x 2 y 2 = 10,
g) f (x, y) = 2xy, h) f (x, y) = ln(3x − y),

uz g(x, y) = x − ln y = 0, uz 2x − y = 0,
i) f (x, y) = −y ln √xe , j) f (x, y) = ln(3x4 + y 2 ),

uz y + x2 = 0, uz 4x3 + y 2 = 4,
2 2
k) f (x, y) = e(x+2y) , l) f (x, y) = ex+6y ,
uz x + y − 1 = 0, uz x − y 3 = 5,
3
m) f (x, y) = e2x −y , 2
n) f (x, y) = √2xy ,
uz (x + 2)2 − y = 0, uz 4 − 2x − y = 0.
226
Zadatak 3.105. Dana je funkcija ukupnih troškova T (Q1 , Q2 ) = Q21 + Q1 Q2 + 2Q22 ,

gdje su Q1 i Q2 količine proizvodnje za dva proizvoda. Odredite količine proizvodnje
za koje se postižu minimalni ukupni troškovi, a da je ukupna proizvodnja 10.
Zadatak 3.106. Funkcija dobiti poduzeća koje proizvodi dva proizvoda je
D(x, y) = 80x − 2x2 − xy − y 2 + 60y,
a poduzeće ukupno mora proizvesti x + y = 56 proizvoda. Riješite problem mak-

simizacije dobiti promatranog poduzeća uz zadano ograničenje na ukupnu količinu
proizvodnje koristeći metodu Lagrangeovih množitelja. Navedite interpretaciju La-
grangeovog množitelja.
Zadatak 3.107. Dana je funkcija ukupnih troškova
T (x, y) = 4,5x2 + 9,5y 2 − xy + 20,
gdje su x i y količine proizvodnje za dva proizvoda. Metodom Lagrangeovih mno-

žitelja odredite količine proizvodnje za koje se postižu minimalni ukupni troškovi, a
da je ukupna proizvodnja 30. Navedite interpretaciju Lagrangeovog množitelja.
Zadatak 3.108. Dana je funkcija proizvodnje u ovisnosti o radu L i kapitalu K
Q(L, K) = 0,3L0,8 K 0,4 .
Ako je jedinični trošak rada 20, a jedinični trošak kapitala 10, koristeći metodu La-
grangeovih množitelja odredite količine rada i kapitala uz koje se postižu najmanji
troškovi za proizvodnju 100 jedinica proizvoda. Navedite interpretaciju Lagrange-
ovog množitelja.
Zadatak 3.109. Metodom Lagrangeovog množitelja odredite ekstreme uz zadano
ograničenje za sljedeće funkcije:
a) f (x, y) = x + y, b) f (x, y) = 2x − y,
uz x2 + 2y 2 − 6 = 0, uz x2 + y 2 − 5 = 0,
c) f (x, y) = 2xy, d) f (x, y) = x + 2y,

uz x2 + y 2 = 8, uz (x − 5)2 + 4(y − 4)2 = 8,
Zadatak 3.110. Na osnovu Lagrangeve funkcije odredite točke koje zadovoljavaju
nužne uvjete lokalnog minimuma (ili maksimuma) funkcije
f (x, y) = x2 − y 2
uz ograničenje
x2 + y 2 = 9.
Zadatak 3.111. Koliko najveće zemljište pravokutnog oblika možemo ograditi ži-
čanom ogradom duljine 60 metara?
227
3.9. Rješenja: Funkcije više varijabli
3.9. a) Homogena, α = 0; b) nije homogena; c) homogena, α = 0,8; d) nije

homogena; e) homogena, α = 1; f ) homogena, α = 1; g) homogena, α = 3; h)
homogena, α = 2; i) homogena, α = 2; j) nije homogena; k) nije homogena; l)
homogena, α = 0; m) homogena, α = −0,5; n) homogena, α = 2. 3.10. a) Smanjit
će se 9 puta; b) Povećat će se za 15%. 3.11. Povećat će se za 5%. 3.12. Neće se
promijeniti. 3.13. Povećat će se za 11%. 3.14. t = −2. 3.15. t = 1/15.
√ √
3xy 2 −3(x+h)y 2 2 3xy 2 −3x(y+h)2 (x+h)y− xy
3.25. a) lim h = 3y , lim h = 6xy, b) lim h =
h→0
√ h→0 h→0
√
x(y+h)− xy
√y = 2√xxy 3.26. a) zx = y x ln y, zy = xy x−1 ; b) zx = 3x2 · 3y ,
2 xy , lim
h→0 h
−2 2x
zy = x3 · 3y ln 3; c) zx = 3y 2 , zy = 6xy; d) zx = y , zy = y2
; e) zx = √ 2x2 ,
2 x −3y
2 −y 3 2 −y 3
zy = √−3y
2
; f ) zx = ex (1 + 2x2 + 6xy), zy = −3ex (xy 2 + 3y 3 − 1); g)
2 x −3y
1 1 2(−x+y+1) 2−4x exy (ex (−1+y)+ey y)
zx = x+ln y , zy = y(x+ln y) ; h) zx = (x+y)3
, zy = (x+y)3 ; i) zx = (ex +ey )2
,
exy ((x−1)ey +ex x) −2(2xy+x−2y 2 −4y) −8x2 +2xy−13x+3y
zy = (ex +ey )2
; j) zx = (x+2xy+3y)3
, zy = (x+2xy+3y)3
; k) fx =
3 z 2 2 z 2 3 z 1 2z
4xy · 5 , fy = 6x y · 5 , fz = 2x y · 5 ln z; l) fx = (x+2yz)4 , fy = (x+2yz) 4,
2y 2 5 3xz 1
fz = (x+2yz)4 ; m) fx = 2y , fy = 4xy, fz = e ; n) fx = 3ze , fy = − y ,
√
fz = 3xe3xz − z1 . 3.27. fx (−1,4,8) = 11, fy (−1,4,8) = 5/4, fz (−1,4,8) = 3 2.
4
3.28. fx (4,1) = 34 + 13e 4 . Ako se x s razine x = 4, poveća za jednu jedinicu, a y
ostane nepromijenjen (y = 1), onda će se vrijednost funkcije f povećati za približno
3 13e4
4 + 4 jedinice. 3.29. fy (−1,0,3) = −4. Ako se y s razine y = 0, poveća za
jednu jedinicu, a x i z ostanu nepromijenjeni (x = −1, z = 3), onda će se vrijednost
funkcije f smanjiti za približno 4 jedinice. 3.30. QL (10, 20) = −40. Ako se L s
razine L = 10 poveća za jednu jedinicu, a K ostane nepromijenjen (K = 20), onda
će se Q povećati za približno 14 jedinica. QK (10,20) = −40. Ako se K s razine
K = 20 poveća za jednu jedinicu, a L ostane nepromijenjen (L = 10), onda će se Q
povećati za približno 17 jedinica.
4xy 2 4x2 y
3.34. a) dz = (x2 +y 2 )2
dx − (x2 +y 2 )2
dy; b) dz = √ x
dx + √ 2y 2 dy 3.35.
x2 +y 2 x +y
df (2, −1) = −3/2dx + 1dy 3.36. dz = (y − 1)e x(y−1) dx + xe x(y−1) , ∆x = 0,01,
∆y = −0,02, dz(1,1) = 0 · 0,01 + 1 · (−0,02) = −0,02, smanji se približno za 0,02.
3.37. dT = (2x − 0,3y)dx + (−0,3x + 2y)dy, ∆x = −3, ∆y = 2, dT (100,60) p =
182 · (−3) + 90 · 2 = −366, smanje se približno za 366. 3.38. a) z(x, y) = x + y 2 ,
2
dz = √ 2x 2 dx + √ 2y 2 dy, x = 3, y = 4, ∆x = −0,06, ∆y = 0,04, dz(3, 4) =

x +y x +y
3
5 · (−0,06) + 45 · 0,04 = −0,004, z(2,94, 4,04) ≈ z(3, 4) + dz(3,4) = 4,996, apsolutna
greška je |4,996518788 − 4,996| = 0,000518788, relativna greška je 0,00010383 =
0,010383%; b) z(x, y) = xy , dz = yx( y − 1)dx + xy ln x dy, x = 1, y = 4, ∆x = 0,03,
∆y = −0,03, dz(3, 4) = 4·0,03+0·(−0,03) = 0,12, z(1,03, 3,94) ≈ z(1, 4)+dz(1, 4) =
228
1,12, apsolutna greška je |1,12451119 − 1,12| = 0,00451119, a relativna greška je

0,00401169 = 0,401169%.
√
x y
3.48. a) Ef,x = x ln 5, Ef,y = 4; b) Ef,x = x+2, Ef,y = 3; c) Ef,x = x+1 , Ef,y = 2 ;
2x2 y(3xz ln 2+yz ln 2+1)
d) Ef,x = x2 +y
, Ef,y = x2y+y ,Ef,z = −1; e) Ef,x = 3x+y
3x
, Ef,y = 3x+y ,
2
z(3xy ln 2+y ln 2)
Ef,z = 3x+y Ef,x (2, −4) = 1.
; f ) EQ,L = 0,3, EQ,K = 0,7,EQ,t = t; 3.49.
Ako se x s razine x = 2, poveća za 1%, a y ostane nepromijenjen (y = −4), onda će se
vrijednost funkcije f povećati za približno 1%; Ef,x (2, −4) = −2. Ako se y s razine
y = −4, poveća za 1%, a x ostane nepromijenjen (x = 2), onda će se vrijednost
2 1
funkcije f smanjiti za približno 2%. 3.50. Vidite zadatak 3.40, Q(L, K) = 3L 3 K 3 ,
EQ,L = 2/3, EQ,L = 1/3. 3.51. Vidite zadatak 3.41. Eq1 ,p1 = −0,5. Ako se p1
poveća za 1%, a p2 ostane nepromijenjen, onda će se vrijednost funkcije potražnje
q1 smanjiti za približno 0,5%. Eq1 ,p2 = −0,2. Ako se p2 poveća za 1%, a p1 ostane
nepromijenjen, onda će se vrijednost funkcije potražnje q1 smanjiti za približno 0,2%.
3.52. Eq1 ,p1 = −3/5. Na razini p1 = 20, p2 = 10, ako se p1 poveća za 1%, a p2
ostane nepromijenjen, vrijednost funkcije potražnje q1 smanjit će se za približno
3/5%. Eq1 ,p2 = 2/5. Na razini p1 = 20, p2 = 10, ako se p2 poveća za 1%, a p1 ostane
nepromijenjen, vrijednost funkcije potražnje q1 povećat će se za približno 2/5%. Dva
promatrana dobra su supstituti. 3.53. Eq1 ,p1 = −0,5. Na razini p1 = 1, p2 = 4,
p3 = 10, ako se p1 poveća za 1%, a p2 i p3 ostanu nepromijenjeni, vrijednost funkcije
potražnje q1 smanjit će se za približno 0,5%. Eq1 ,p2 = 0,05. Na razini p1 = 1,
p2 = 4, p3 = 10, ako se p2 poveća za 1%, a p1 i p3 ostanu nepromijenjeni, vrijednost
funkcije potražnje q1 povećat će se za približno 0,05%. Eq1 ,p3 = 0,4. Na razini
p1 = 1, p2 = 4, p3 = 10, ako se p3 poveća za 1%, a p1 i p2 ostanu nepromijenjeni,
vrijednost funkcije√potražnje q1 povećat će se za približno 0,4%. 3.54. Eulerov
7 x2 y xy−y 2 3 3
teorem. a) 2 · √ √
x− 2y
b) 2 · 30x0,5 y 2 − 2xy ; c) 2x · 10x ln 10 · y 5 + 10x+1 · y 5 ; d)
;
2 √
y ln y + xy
3 3/2 2
· (2 ln y + 1) = xy 2 · 32 x ln y + 2 ln y + 1 . 3.55. 1,2 · 20L0,4 K 0,8 .

2x
√
x
3.56. 3/4. 3.57. 5 + ln1z . 3.58. 1,5. 3.59. t = 0,5. 3.60. Ne postoji takav t. 3.61.
t = 1.
√
0 16x−5y+ex 0 ye2xy +3 0 2(y 2 2x+y+1)
3.66. a) y (x) = − −5x+3y2 , b) y (x) = − xe2xy , c) y (x) = − 4xy√2x+y+1 , d)
−0,7 0,7
y 0 (x) = 1
x2
. 3.67. K 0 (L) = − 0,3L K
0,7L0,3 K −0,3
= − 3K
7L . 3.68.
dz
dx = 6x − 5y + √25x .
2 5x+4
3 2 2 2xy ·(2y−12−15x)2
dz
3.69. dx = (x24xy
+y 3 )2
− (x6x y 4
2 +y 3 )2 · ( x + 5) = (x2 +y 3 )2
. 3.70. du
dx = yxy−1 + 3y +
y x x
(x ln x + 3x) · (5e + 5xe ) = yx y−1 + 3y + 5x e ln x + 15xe + 5xex xy ln x + 15x2 ex .
y x x
3.75. a) fxx = 2e3 y, fxy = fyx = 2e3 x, fyy = 0; b) fxx = 3y(3y − 1)x3y−2 ,
fxy = fyx = x3y−1 · (9y ln x + 3), fyy = 9x3y ln2 x; c) fx1 x1 = 12x1 x22 ln x3 , fx1 x2 =
6x21 x22
fx2 x1 = 12x21 x2 ln x3 , fx1 x3 = fx3 x1 = x3 , fx2 x2 = 4x31 ln x3 , fx2 x3 = fx3 x2 =
4x31 x2 2x31 x22
x3 , fx3 x3 = − x23
; d) fxx = 0, fxy = fyx = ey , fxz = fzx = 0, fyy = xey ,
fyz = fzy = 0, fzz = 20z 3 ; 3.76. fxx (1, 4) = 192, fxy (1, 4) = fyx (1, 4) = 48,
∂2f y−2 , ∂ 2 f = f
fyy (1, 4) = 4; 3.77. ∂f y
∂y = fy = zx ln x, ∂x2 = fxx = (y − 1)yzx ∂x∂y yx =
229
 
0 3 5
∂3f
zxy−1 (y ln x + 1), ∂z∂y∂x = fxyz = xy−1 (y ln x + 1). 3.78. H(x, y, z) = 3 0 4 .
5 4 0
√

16 −16 ln 2 y √
3.79. H(−1,3) = . 3.80. f (x, y) = ln x = ln y −
−16 ln 2 (1 + 4 ln 2)16 ln 2
1
1 1 2y 2 −x2
ln x = ln y 2 − ln x = 2 ln y − ln x; fxx + fxy + fyy = x2
+ 0 − 2y12 = 2x2 y 2
. 3.81.
∂2z ∂2z 2(x2 −y 2 ) 2(x2 −y 2 )
∂x2
+ =
∂y 2
− (x2 +y2 )2
+ (x2 +y 2 )2
= 0. 3.82. zxxx = 8e2x−3y , zxxy = zxyx = zyxx =
−12e2x−3y , zxyy = zyxy = zyyx = 18e2x−3y , zyyy = −27e2x−3y .
3.91. a) Lokalni minimum u točki (−2, 6), fmin = −20; b) Lokalni minimum u
točki (1, 0), fmin = 0; c) Lokalni minimum u točki (2, −3), fmin = 24; d) Lokalni
minimum u točki (12, 72), fmin = −5174; e) Lokalni maksimum u točki (2, 2),
fmax = 8; f ) Lokalni maksimum u točki (7, −3), fmax = 1046/3, lokalni minimum
u točki (−7, 3), fmin = −974/3; g) Nema ekstrema; h) Nema ekstrema; i) Lokalni
minimum u točki (1, 0), fmin = 1/2; j) Lokalni minimum u točki (0, −5), fmin =
−1/e5 ; k) Lokalni minimum u točki (1/4, 9/8), fmin = −1/e7/8 ; l) Nema ekstrema;
m) Lokalni maksimum √ u točki (1, 0), fmax = −1/2; n) Lokalni maksimum u točki
(2, −4), fmax = 6. 3.92. a) Lokalni maksimum u točki (0, 0), fmax (0, 0) =
0, lokalni minimum u točki (−1, −1), fmin (−1, −1) = −10/3, lokalni minimum u
točki (2, −1), fmin (2, −1) = −37/3, lokalni minimum u točki (−1, 2), fmin (−1, 2) =
−37/3, lokalni minimum u točki (2, 2), fmin (2, 2) = −64/3; b) Lokalni maksimum u
točki (4, 6), fmax = ln(864); 3.93 Q1 = 2, Q2 = 4, Tmin = T (2, 4) = 48. 3.94 . Q1 =
2, Q2 = 3, Dmax = D(2, 3) = 15. 3.95 . Q1 = 4, Q2 = 12, Dmax = D(2, 3) = 1117.
3.104 . a) Lokalni minimum u točki (−1/2, 0), fmin = 37/4; b) Lokalni mini-
mum u točki (13/5, −2/5), fmin = −3; c) Lokalni maksimum u točki (−2, 15),
fmax = 21; d) Lokalni maksimum u točki (2, −6), fmax = 6, Lokalni minimum
u točki (0,2), fmin = 2; e)√Lokalni
√ minimum u√točki (20, 1), fmin = 20; f ) Lo-
kalni minimum u točki (10 5, 2 5), fmin = 20 5; g) Lokalni minimum u točki
(−1, e−1 ), fmin = −2e−1 ; h) Nema ekstrema; i) Lokalni minimum u točki (1, −1),
fmin = −0,5; j) Lokalni minimum u točki (1, 0), fmin = ln 3; k) Lokalni minimum u
točki (2, −1), fmin = 1; l) Lokalni minimum u točki (5, 0), fmin = e5 , Lokalni maksi-
mum u točki (−59, −4), fmax = e37 ; m) Lokalni minimum u točki (1, 9), fmin = e7 ,
Lokalni maksimum u√točki (−2/3, 16/9), fmax = e64/27 ; n) Lokalni minimum u
točki (1, 2), fmin = 2. 3.105. Q1 = 15/2, Q2 = 5/2, Tmin = T (2, 4) = 175/2.
3.106. Q1 = 19, Q2 = 37, Dmax = T (19, 37) = 946. λ = −33. Povećanje količine
proizvodnje za jednu jedinicu rezultiralo bi promjenom maksimalne dobiti za pri-
bližno −λ = −(−33) = 33 jedinica. Dakle, dobit bi se povećala približno za 33
jedinice. 3.107. Q1 = 20, Q2 = 10, Tmin = T (20, 10) = 2570. λ = −190. Povećanje
količine proizvodnje za jednu jedinicu rezultiralo bi promjenom minimalnih troškova
za približno −λ = −(−190) = 190 jedinica. Dakle, troškovi bi se povećali pri-
bližno za 190 jedinica. 3.108. L ≈ 297,1, K ≈ 396,13, Tmin = 693,23. λ ≈ −99,03.
Povećanje količine proizvodnje za jednu jedinicu rezultiralo bi promjenom minimal-
230
nih troškova za približno −λ ≈ −(−99,03) = 99,03 jedinica. Dakle, troškovi bi se

povećali približno za 99,03 jedinica. 3.109. a) Strogi lokalni maksimum u točki
(2, 1), fmax = 3; Strogi lokalni minimum u točki (−2, −1), fmin = −3; b) Strogi lo-
kalni maksimum u točki (2, −1), fmax = 5; Strogi lokalni minimum u točki (−2, 1),
fmin = −5; c) Strogi lokalni maksimum u točki (2,2), fmax = 8; Strogi lokalni
maksimum u točki (−2, −2), fmax = 8; Strogi lokalni minimum u točki (−2, 2),
fmin = −8; Strogi lokalni minimum u točki (2, −2), fmin = −8; d) Strogi lokalni
maksimum u točki (7, 5), fmax = 17; Strogi lokalni minimum u točki (3, 3), fmin = 9;
3.110. (x1 , y1 ) = (0, −3), (x2 , y2 ) = (0, 3), (x3 , y3 ) = (−3, 0), (x4 , y4 ) = (3, 0), od-
govarajući Lagrangeovi množitelji su λ1 = 1, λ2 = 1, λ3 = −1, λ4 = −1. 3.111.
Traži se maksimum funkcije P (x, y) = xy uz ograničenje 2x + 2y = 60. Rješenje je
x = 15, y = 15, Pmax = P (15, 15) = 225.
231
232
Poglavlje 4
Integralni račun i primjene
4.1. Neodredeni integral
Ako je zadana funkcija f : D → R, D ⊆ R , tada znamo računati f 0 , f 00 , f 000 , itd.

ako te derivacije postoje. No, kako naći funkciju čija je derivacija jednaka f ?
0 0 0 0
?→ − f0 →
− f→ − f 00 →
− ...
Ako označimo tu nepoznatu funkciju s F , tada možemo pisati da je
F 0 (x) = f (x). (4.1)
Funkcija F (x) se naziva primitivnom funkcijom funkcije f (x). No, ako vrijedi (4.1),
tada vrijedi i (F (x) + c)0 = f (x), gdje je c neodredena konstanta, tj. c ∈ R.
Skup svih primitivnih funkcija funkcije f (x) nazivamo neodredenim integralom funk-
cije f (x) i pišemo Z
f (x)dx = F (x) + c. (4.2)
Funkciju f nazivamo podintegralnom funkcijom, a izraz f (x)dx podintegralnim izra-

3
zom. Npr. vrijedi x2 dx = x3 + c jer je
R
d x3

= x2 .
dx 3
x3
Ovdje je f (x) = x2 , a F (x) = 3 . Detalji o neodredenom integralu mogu se naći u
Neralić, Šego (2013:334–337).
Za računanje neodredenih integrala koristit ćemo neke poznate integrale i dva pravila
integriranja.
233
4. Integralni račun i primjene
Tablični integrali
Z Z Z
dx
dx = 1dx = x + c = tg x + c
cos2 x
xn+1
Z Z
dx
xn dx = + c, ako je n 6= −1 = − ctg x + c
n+1 sin2 x
x − a
Z Z Z
1 dx 1
x−1 dx = dx = ln |x| + c = ln +c
x x2 − a2 2a x + a
Z Z
dx 1 x
ex dx = ex + c = arctg + c
x2 + a2 a a
ax
Z Z
dx x
ax dx = + c, ako je 0 < a 6= 1 √ = arcsin + c
ln a 2
a −x 2 a
Z Z
dx p
sin xdx = − cos x + c √ = ln x + x2 + a2 + c

2
x −a 2
Z
cos xdx = sin x + c
Pravila integriranja
R R
1. cf (x)dx = c f (x)dx (integral produkta konstante i funkcije)
R R R
2. (f (x) ± g(x))dx = f (x)dx ± g(x)dx (integral zbroja (razlike) dviju funk-
cija).
U Neralić, Šego (2013:338–339) izvedeni su neki od ovih tabličnih integrala te je
pokazano da vrijede ova pravila integriranja.
Oprez! Integral produkta dviju funkcija općenito nije jednak produktu inte-
grala tih funkcija:
Z Z Z
f (x)g(x)dx 6= f (x)dx · g(x)dx.
Zadatak 4.1. Izračunajmo

Z
(x3 − 5x4 + 1)dx.
Rješenje:
Koristeći 2. pravilo integriranja, vrijedi
Z Z Z Z
3 4 3 4
(x − 5x + 1)dx = x dx − 5x dx + 1dx.
Prvi i treći integral su tablični, a drugi integral pojednostavljujemo koristeći 1.

pravilo integriranja Z Z
5x dx = 5 x4 dx.
4
234
Sada je konačno
Z Z Z Z
3 4 3 4
(x − 5x + 1)dx = x dx − 5 x dx + 1dx
x4 x5 x4
= − 5A · +x+c= − x5 + x + c.
4 5A 4
Zbroj konstanti je jednak nekoj novoj konstanti pa je u rješenju dovoljno pisati jedan
c. Za provjeru dobivenog rješenja možemo računati
d x4

1
− x + x = · 4x3 − 5x4 + 1 = x3 − 5x4 + 1.
5
dx 4 4
√
Z
2
− 3 · x + 3−x dx.
x
Rješenje:
Primjenom pravila integriranja i svodenjem podintegralnih funkcija na tablične in-
tegrale vrijedi:
√ √
Z Z Z Z
2 −x 2
−3· x+3 dx = dx − 3 · xdx + 3−x dx
x x
Z Z Z x
1 1 1
=2 dx − 3 x 2 dx + dx
x 3
3 1 x

x2 3
= 2 ln |x| − 3 · 3 + +c
2 ln 31
6 3 3−x
= 2 ln |x| − x 2 + +c
3 ln 1 − ln 3
√ 3 3−x
= 2 ln |x| − 2 x − + c.
ln 3

√
Z
x(x + 2)2 dx.
Rješenje:
Ako pogledamo podintegralnu funkciju vidimo da imamo produkt funkcija f (x) =
√
x i g(x) = (x + 2)2 . Kao što smo već istakli, integral produkta dviju funkcija nije
jednak produktu integrala tih funkcija pa podintegralnu funkciju trebamo zapisati
u obliku pogodnijem za integriranje.
235
Vrijedi:
√
Z Z Z
1 5 3 1
2 2
x(x + 2) dx = x 2 (x + 4x + 4)dx = x 2 + 4x 2 + 4x 2 dx
Z Z Z 7 5 3
5 3 1 x2 x2 x2
= x 2 dx + 4 x 2 dx + 4 x 2 dx = 7 +4· 5 +4· 3 +c
2 2 2
2 7 8 5 8 3
= x 2 + x 2 + x 2 + c.
7 5 3

√
(2 − x)2
Z
√3
dx.
x
Rješenje:
√ √
Podintegralna funkcija je sada kvocijent funkcija f (x) = (2 − x)2 i g(x) = 3 x.
Kvocijent se uvijek može zapisati kao produkt
√
(2 − x)2 √ 1
√3
= (2 − x)2 · √
3
x x
pa se nalazimo u sličnoj situaciji kao u prethodnome zadatku. Opet ćemo po-

dintegralnu funkciju zapisati na drugačiji način koji će nam biti jednostavniji za
integriranje:
√ √
(2 − x)2 4−4 x+x
Z Z Z
− 13 1
√3
dx = 1 dx = x 4 − 4x 2 + x dx
x x3
Z
1 1 1 1
= 4x− 3 − 4x− 3 + 2 + x− 3 +1 dx
Z Z Z
− 31 1 2
= 4 x dx − 4 x dx + x 3 dx
6
2 7 5
x3 x6 x3
=4· 2 −4· 7 + 5 +c
3 6 3
2 24 7 3 5
= 6x 3 − x 6 + x 3 + c.
7 5
Zadatak 4.5. Izračunajmo Z

5x+2 10−x dx.
Rješenje:
Varijabla x se nalazi u eksponentu pa bismo željeli primijeniti tablični integral za
eksponencijalnu funkciju. Naravno, prije toga ćemo podintegralnu funkciju morati
zapisati u obliku ax :
236
5x 5 x
Z Z Z Z
x+2 −x x 2 −x
5 10 dx = 5 · 5 · 10 dx = 25 dx = 25 dx
10x 10
Z x 1 x −1 x

1 2
= 25 dx = 25 · 2 1 + c = 25 · +c
2 ln 2 ln 1 − ln 2
2−x 25
= −25 · +c=− x + c.
ln 2 2 ln 2

3x+1 − 2x+1
Z
dx.
12x
Rješenje:
3x+1 − 2x+1 3x · 3 − 2x · 2
Z x
3 · 3 2x · 2
Z Z
dx = dx = − dx
12x 12x 12x 12x
Z x Z x
3 2
=3 dx − 2 dx
12 12
Z x Z x 1 x 1 x

1 1 4 6
=3 dx − 2 dx = 3 · −2· +c
4 6 ln 41 ln 16
4−x 6−x
= −3 · +2· +c
ln 4 ln 6
A(x)+B(x)
Općenito, kad imamo podintegralnu funkciju oblika C(x) često je pogodnije
A(x)
za integriranje tu funkciju zapisati kao zbroj dviju funkcija, tj. kao C(x) + B(x)
C(x) .

x3 + 1
Z
dx.
x
Rješenje:
x3 + 1 x3 x3
Z Z Z Z
1
dx = + dx = x2 dx + x−1 dx = + ln |x| + c
x x x 3
x3 + x2 − 2x − 4
Z
dx.
x2 − 2
237
Rješenje:
Podintegralna funkcija je racionalna funkcija te bismo je željeli zapisati u obliku
pogodnijem za integriranje. Polinom u brojniku je većeg stupnja od polinoma u
nazivniku pa ćemo prvo podijeliti polinome:
(x3 +x2 −2x −4) : (x2 − 2) = x + 1

±x3 ∓2x
x2 −4
±x2 ∓2
−2
Iz ovoga slijedi da je
x3 + x2 − 2x − 4 = (x + 1) · (x2 − 2) − 2,
pa dijeljenjem ovoga izraza s x2 − 2 imamo
x3 + x2 − 2x − 4 2
2
=x+1− 2 .
x −2 x −2
Sada je
x3 + x2 − 2x − 4
Z Z
2
dx = x+1− 2 dx
x2 − 2 x −2
Z Z Z
1
= xdx + dx − 2 2
dx
x −2
x2
Z
1
= +x−2 √ 2 dx
2 2
x − 2
x − √2

x2 1
= + x − 2A · √ ln √ +c

2 2A 2 x + 2
x − √2

x2 1
= + x − √ ln √ + c.

2 2 x + 2
Zadatak 4.9. Izračunajte i zatim provjerite dobivena rješenja:

Z Z Z √
− 32 7
a) 3x dx, b) dx, c) 3xdx,
x3
2x2 √
Z Z q Z
3
d) √ dx, e) x xdx, f) − sin xdx.
x
Zadatak 4.10. Izračunajte i zatim provjerite dobivena rješenja:
238
4.2. Neke metode integracije
Z Z
2 x
(ex + 3 cos x − π) dx,

a) −2x + x − 2 dx, b)
√
Z Z
1 1 1
c) 1 + + 2 dx, d) 3+ x− √
3
3
dx,
x x x
Z Z
2 2
e) x (100 − x )dx, f) 3(2 − x2 )2 dx.

√
√ 2x5 − 5x + 7 3x − 6 x
Z Z Z
a) (2 − x) xdx, b) dx, c) dx,
x x3
(x + 2)3 1−x (1 + x)2

Z Z Z
d) dx, e) √ dx, f) √ dx,
x5 3x x x
2
√ x−1 √ −1
Z Z Z
1
g) x− √ dx, h) , i) x (x + 2)dx.
x (x + 7)−2
Z Z
a) e · 3x dx, b) 2−x 5x+3 dx,
5x−1 − 3x+1
Z Z
c) 3x−1 5−x 2x+1 dx, d) dx.
15x
x4
Z Z
2 7
a) + dx, b) dx,
x2 − 5 x2 + 5 x2 − 4
x5 + x3 + 1 2x4 − 3x3 + x2 + 3x − 5
Z Z
c) dx, d) dx.
x2 + 1 x2 − 1
Izračunavanje integrala dosada se svodilo na primjenu tabličnih integrala i pravila

integriranja pri čemu je često bilo korisno podintegralnu funkciju zapisati u obliku
pogodnijem za integriranje. Nas će zanimati i integrali funkcija koje se ne mogu
izračunati na ovakav način pa ćemo stoga upoznati dvije metode integracije: metodu
supstitucije i metodu parcijalne integracije.
239
4.2.1. Metoda supstitucije

R
Neka je zadana funkcija f (x) za koju želimo izračunati f (x)dx. Ako uvedemo
novu varijablu t = ϕ(x) te podintegralni izraz f (x)dx uspijemo zapisati u obliku
f (x)dx = g(t)dt,
R
tada je ideja metode supstitucije
R da nam je integral g(t)dt jednostavniji za izraču-
navanje od integrala f (x)dx. Tada iz
Z
g(t)dt = F (t) + c
slijedi Z
f (x)dx = F (ϕ(x)) + c.
Do metode supstitucije se obično dolazi polazeći od pravila za odredivanje diferen-

cijala složene funkcije (vidjeti Neralić, Šego (2013:340)).
e3x dx.
Rješenje:
Zanima nas koja je to funkcija F (x) za koju vrijedi da je F 0 (x) = e3x . Budući da je
(ex )0 = ex , tražena primitivna funkcija je F (x) = 13 e3x . Ovo možemo provjeriti tako
što ćemo izračunati F 0 (x):
1 3x 0 1 3x 0 1 3x

0
F (x) = e = e = e · 3 = e3x .
3 3 3
Postoji li sistematičniji način kako doći do ovoga zaključka? Postoji i to je metoda
supstitucije.
Ovaj integral nas podsjeća na tablični ex dx = ex + c. Stavimo li da je 3x jednak
R
nekoj novoj varijabli, recimo t, tj.
t = 3x,
podintegralna funkcija postaje e3x = et . Još moramo naći vezu izmedu diferencijala
dx i dt. Jer je
dt
= 3,
dx
slijedi da je
dt = 3dx,
odnosno
1
dx = dt.
3
240
Konačno možemo pisati

Z Z Z
3x t 1 1 1 1
e dx = e · dt = et dt = et + c = e3x + c.
3 3 3 3
Izraz iza posljednje jednakosti dobili smo uvrštavanjem što t jest.

Z
3
3(2x − 1) 2 dx.
Rješenje:
3
Podintegralna funkcija nas podsjeća na funkciju 3x 2 koju znamo integrirati pa ra-
dimo supstituciju t = 2x − 1:
Z Z Z
3 t = 2x − 1 3 1 3 3
3(2x − 1) 2 dx = dt = 3 · t 2 · dt = t 2 dt
dt = 2dx ⇒ 2 = dx 2 2
3
3 t 2 +1 3 5 3 5
= · 3 + c = · t 2 + c = (2x − 1) 2 + c.
2 2 +1 5 5

3
dx.
x+7
Rješenje:
Z Z
3 t=x+7 dt
dx = =3 = 3 ln |t| + c = 3 ln |x + 7| + c
x+7 dt = dx t
Kada imamo podintegralnu funkciju u obliku razlomka
A(x)
,
B(x)
često kod metode supstitucije kao novu varijablu t treba uzeti izraz u nazivniku,
tj. t = B(x) ili podizraz izraza u nazivniku.

8
dx.
(7 − 9x)9
Rješenje:
Z Z
8 t = 7 − 9x 8 1
dx = = · − dt
(7 − 9x)9 dt = −9dx ⇒ − 91 dt = dx t9 9
241
8 t−8
Z
8 1 1
=− · t−9 dt = − · +c= 8 +c= +c
9 9 −8 9t 9(7 − 9x)8
Primijetite da nam ovdje uvodenje nove varijable t = (7 − 9x)9 ne bi pomoglo pa

smo za varijablu t uzeli podizraz 7 − 9x.

2 −4
xex dx.
Rješenje:
t = x2 − 4
Z Z
2 −4 1
xex dx = = et · dt
dt = 2xdx ⇒ dt 2 = xdx 2
Z
1 1 1 2
= et dt = et + c = ex −4 + c
2 2 2

3 − 3x2
Z
dx.
x3 − 3x + 4
Rješenje:
3 − 3x2 t = x3 − 3x + 4 −(3x2 − 3)
Z Z Z
dt
dx = = dx = −
x3 − 3x + 4 dt = (3x2 − 3)dx x3 − 3x + 4 t
= − ln |t| + c = − ln |x3 − 3x + 4| + c

Z
28x
dx.
(7x2 + 1)5
Rješenje:
t = 7x2 + 1
Z Z
28x 28 1
dx = dt = · dt
(7x2 + 1)5 dt = 14xdx ⇒ 14 = xdx t5 14
t−4
Z
1 1
= 2 t−5 dt = 2 · +c=− 4 +c=− +c
−4 2t 2(7x + 1)4
2

5x − 5
Z
√ dx.
2x − x2
242
Rješenje:
t = 2x − x2
 
5x − 5 −5(1 − x)
Z Z  
√ dx = √ dx = dt = (2 − 2x)dx = 2(1 − x)dx
2x − x2 2x − x2 
⇒ dt = (1 − x)dx

2
1
−5 1
Z
5
Z
− 21 5 t2 √
= √ · dt = − t dt = − · 1 + c = −5 · t + c
t 2 2 2 2
p
= −5 · 2x − x2 + c
p
Kada razmatramo podintegralnu funkciju koja sadrži izraz A(x), kod metode
supstitucije često kao novu varijablu t treba uzeti izraz ispod korijena, tj. t =
A(x). Općenito, ako podintegralna funkcija sadrži izraz (A(x))m , često treba
napraviti supstituciju t = A(x).
Ponekad je moguće primijeniti više različitih supstitucija. Npr. prethodni zadatak

smo mogli riješiti i ovako:
5x − 5 −5(1 − x)
Z Z
√ dx = √ dx
2x − x 2 2x − x2
( √ )
t = 2x − x2
= 1 2(1−x) 1−x
dt = 2√2x−x 2
· (2 − 2x)dx = 2√ 2x−x2
= √2x−x 2
Z p
= −5 dt = −5t + c = −5 · 2x − x2 + c.

1 + e2x
Z
dx.
1 + 2x + e2x
Rješenje:
t = 1 + 2x + e2x
 
1 + e2x
Z  
 Z 1 1
2x )dx = 2(1 + e2x )dx

dx = dt = (2 + 2e = · dt
1 + 2x + e2x dt t 2
⇒ = (1 + e2x )dx

 

2
1 1
= ln |t| + c = ln |1 + 2x + e2x | + c
2 2

tg xdx.
243
Rješenje:
Z Z Z
sin x t = cos x dt
tg xdx = dx = =−
cos x dt = −(sin x)dx ⇒ −dt = sin xdx t
= − ln |t| + c = − ln | cos x| + c

1
dx.
x ln x
Rješenje:
Z Z
1 t = ln x dt
dx = = = ln |t| + c = ln | ln x| + c
x ln x dt = x1 dx t

√
Z
3x2 1 − xdx.
Rješenje:
√ √
Z Z
2 t=1−x⇒x=1−t
3x 1 − xdx = = 3(1 − t)2 · t · (−1)dt
dt = −dx ⇒ dx = −dt
Z Z
1 1 3 5
2
= −3 (1 − 2t + t ) · t 2 dt = −3 t 2 − 2t 2 + t 2 dt
3 5 7
!
t2 t2 t2
= −3 · 3 − 2 · 5 + 7 + c
2 2 2
12 3 5 6 7
= −2(1 − x) + (1 − x) 2 − (1 − x) 2 + c
2
5 7
√ 3 12 √ 5 6 √ 7
= −2 1 − x + 1−x − 1−x +c
5 7

x+1
dx.
(x − 1)2
Rješenje:
Z Z
x+1 t=x−1⇒x=t+1 t+1+1
dx = = dt
(x − 1)2 dt = dx t2
244
Z Z Z
t 2 1
= + dt = dt + 2 t−2 dt
t2 t2 t
t−1 2
= ln |t| + 2 · + c = ln |x − 1| − +c
−1 x−1

x+2
√ dx.
2+ x
Rješenje:
( √ √ )
t = 2 + x ⇒ x = t − 2 ⇒ x = (t − 2)2
Z
x+2 √
√ dx =
2+ x dt = 2√1 x dx ⇒ dx = 2 xdt = 2(t − 2)dt
(t − 2)2 + 2
Z 2
(t − 4t + 4) · (t − 2)
Z
= · 2(t − 2)dt = 2 dt
t t
Z 3
t − 6t2 + 12t − 8
Z
8
=2 dt = 2 t2 − 6t + 12 − dt
t t
3
t2

t
=2 − 6 · + 12t − 8 ln |t| + c
3 2
2 3
= t − 6t2 + 24t − 16 ln |t| + c
3
2 √ √ √ √
= (2 + x)3 − 6(2 + x)2 + 24(2 + x) − 16 ln |2 + x| + c
3

Z Z Z
1 2
a) (2 + 3x)100 dx, b) dx, c) dx,
3−x (5 − 2x)5
√
Z Z Z
3
d) sin(2x + 1)dx, e) 1 − 2xdx, f) √ dx,
5−x
Z Z Z
dx 3−2x dx
g) p , h) e dx, i) √ ,
(2x + 1)3 ex
√
3 x
Z Z Z
2x+5 x2
j) 3 dx, k) 3xe dx, l) √ dx.
3 x
2 − x2
Z Z Z
2 3 5 2x + 5
a) x (x + 7) dx, b) dx, c) dx,
x3 − 6x + 2 (x2 + 5x + 2)2
Z Z Z
2
p
2 4x + 2
d) x cos(x + 3)dx, e) x x3 − 4dx, f) √ dx,
2 + x + x2
245
√
Z Z Z
x 9 x10 dx
g) e 7+ ex dx, h) 3x e dx, i) ,
x ln3 x
Z Z
x − 4
j) √
3
dx, k) 3x2 + 3 5
xdx.
6x2 + 6
√ x3
Z Z Z
a) x5 (x2 − 1)7 dx, b) 9x 3x + 1dx, c) √ dx,
1 + x2
√
e2x
Z Z Z
x x
d) √ dx, e) √ dx, f) √ dx.
2+ x 1+ x+1 ex + 2
4.2.2. Metoda parcijalne integracije
Ako su u(x) i v(x) realne funkcije, tada vrijedi:

Z Z
udv = uv − vdu . (4.3)
| {z } | {z }
(I) (II)
Ideja metode parcijalne integracije je da integral (II) ne bude teže rješiv od integrala
(I). Za izvod relacije (4.3) pogledati Neralić, Šego (2013:342). Neki primjeri integrala
koji se računaju ovom metodom:
Z n o
xk ln xdx u = ln x, dv = xk dx
Z n o
k k
x sin xdx u = x , dv = sin xdx
Z n o
xk cos xdx u = xk , dv = cos xdx
Z n o
xk ex dx u = xk , dv = ex dx
Z n o
xk ax dx u = xk , dv = ax dx
Z
ex sin xdx {u = sin x, dv = ex dx} ili {u = ex , dv = sin xdx}
Z
ex cos xdx {u = cos x, dv = ex dx} ili {u = ex , dv = cos xdx}

ln xdx.
246
Rješenje:
Da bismo primijenili relaciju (4.3), prvo trebamo izabrati u i dv. Ako je u = ln x, a
dv = dx, tada je
1
du = dx,
x
a Z
v = dx = x.
Primijetite da smo ovdje uzeli da je neodredena konstanta c = 0. Sada iz relacije

(4.3) imamo
Z Z Z
1
ln xdx = x ln x − x · dx = x ln x − dx = x ln x − x + c.
x

√
Z
x2 ln xdx.
Rješenje:
( √ )
√ u = ln x ⇒ du = √1x · 2√1 x dx = 2x1
dx
Z
2
x ln xdx = 3
dv = x2 dx ⇒ v = x2 dx = x3
R
x3
Z 3
√ x3 √
Z
x 1 1
= · ln x − · dx = · ln x − x2 dx
3 3 2x 3 6
x3 √ 1 x3 x3 √ x3
= · ln x − · +c= · ln x − +c
3 6 3 3 18
√ 1
Budući da je ln x = ln x 2 = 21 ln x, podintegralnu funkciju možemo zapisati u
obliku 12 x2 ln x. Izračunajte integral
Z
1 2
x ln xdx
2
i usporedite rezultate.

ln2 xdx.
Rješenje:
u = ln2 x ⇒ du =R 2 ln x · x1 dx
Z Z
2 2 1
ln xdx = = ln x · x − x · 2 ln x · dx
dv = dx ⇒ v = dx = x x
247
u = ln x ⇒ du =R x1 dx
Z
2
= x ln x − 2 ln xdx =
dv = dx ⇒ v = dx = x
Z Z
2 1 2
= x ln x − 2 ln x · x − x · dx = x ln x − 2x ln x + 2 dx
x
= x ln2 x − 2x ln x + 2x + c

3x sin xdx.
Rješenje:
Z
u = 3x ⇒ du =R 3dx
3x sin xdx =
dv = sin xdx ⇒ v = sin xdx = − cos x
Z Z
= 3x · (− cos x) − 3 · (− cos x)dx = −3x cos x + 3 cos xdx
= −3x cos x + 3 sin x + c

Ovaj integral smo mogli izračunati i na sljedeći način:
Z Z
3x sin xdx = 3 x sin xdx

u=x ⇒ du =R dx
= = ...
dv = sin xdx ⇒ v = sin xdx = − cos x
Provedite račun do kraja!

(2 − x2 )ex dx.
Rješenje:
u = 2 − x2
Z
2 x ⇒ du =R −2xdx
(2 − x )e dx =
dv = ex dx ⇒ v = ex dx = ex
Z Z
2 x x 2 x
= (2 − x )e − e · (−2x)dx = (2 − x )e + 2 xex dx

u=x ⇒ du =R dx
=
Z
2 x x x
= (2 − x )e + 2 xe − e dx
= (2 − x2 )ex + 2xex − 2ex + c

= (2 − x2 + 2x − 2)ex + c = (2x − x2 )ex + c
248

x
dx.
e3x
Rješenje:
Z Z
x −3xu=x ⇒ du =R dx
dx = xe dx =
e3x dv = e−3x dx ⇒ v = e−3x dx = (∗) = − 13 e−3x
Z Z
1 −3x 1 −3x 1 −3x 1
=− e ·x− − e dx = − xe + e−3x dx
3 3 3 3

1 1 1 −3x 1 1
= − xe−3x + · − e + c = − xe−3x − e−3x + c
3 3 3 3 9
Z Z Z
−3x t = −3x 1 t 1
(∗) = e dx = =− · e dt = − et dt
dt = −3dx ⇒ − dt
3 = dx 3 3
1 1
= − et + c = − e−3x + c
3 3

ex cos xdx.
Rješenje:
Z
x u = cos x ⇒ du =R − sin xdx
e cos xdx =
Z Z
x x x
= cos x · e − e · (− sin x)dx = e cos x + ex sin xdx

u = sin x ⇒ du =R cos xdx
=
Z
= e cos x + sin x · e − ex cos xdx
x x
Z
⇒2· ex cos xdx = ex cos x + ex sin x
Z
1 x 1
ex cos xdx = (e cos x + ex sin x) + c = ex (cos x + sin x) + c
2 2
249
Z Z Z
x 2
a) (x + 3)e dx, b) ln x dx, c) x9 ln xdx,
Z Z Z
3x x
d) (x − 1) cos xdx, e) 3xe dx, f) dx.
5x
√
Z Z Z
ln x
a) x ln xdx, b) √ dx, c) x cos(2x)dx,
x
x2 + 1
Z Z Z
d) arctg xdx, e) dx, f) 2ex sin xdx,
ex
Z Z Z
g) x
5 cos xdx, h) (−3x + 2) sin xdx, i) xe−2x dx.

√
Z Z Z
a) x ln(x + 1)dx, b) e−x sin xdx, c) ln x + 1dx,
√
Z Z
2x+1 1
d) e dx, e) ln dx.
x
4.3. Odredeni integral
Neodredeni integral funkcije f : D → R, D ⊆ R definirali smo na sljedeći način:

Z
f (x)dx = F (x) + c ⇔ F 0 (x) = f (x).
Sada za a, b ∈ D (a < b) definiramo odredeni integral :
Zb b
f (x)dx = F (x) = F (b) − F (a) ⇔ F 0 (x) = f (x).

a
a
Možemo uočiti da je neodredeni integral skup svih primitivnih funkcija, dok je

odredeni integral broj koji se dobije kada od vrijednosti primitivne funkcije na
gornjoj granici F (b) oduzmemo njenu vrijednost na donjoj granici F (a). Za neka
svojstva odredenog integrala vidjeti Neralić, Šego (2013:349–352).
Ako za svaki x ∈ [a, b] vrijedi f (x) ≥ 0 ili f (x) ≤ 0, tada koristeći odredeni integral
možemo izračunati mjerni broj površine lika P kojega graf funkcije f zatvara s x-osi
nad intervalom [a, b] na način kako je prikazano na slici 4.1. Mjerni broj površine
lika kolokvijalno nazivamo površina. Ako su zadane dvije funkcije f i g te za svaki
250
y y
f
a b x
P
x P
a b
Rb f
P = a f (x)dx P =−
Rb
f (x)dx
a
Slika 4.1
x ∈ [a, b] vrijedi f (x) ≥ g(x), tada je površina P koju grafovi funkcija f i g zatvaraju
na intervalu [a, b] (vidi sliku 4.2) jednaka
Zb
P = (f (x) − g(x)) dx.
a
f
a b x
P
Rb g
P = a (f (x) − g(x)) dx
Slika 4.2

Z4
√
x + 2 dx.
1
Rješenje:
Izračunajmo prvo odgovarajući neodredeni integral:
3
√ 2 √ 3
Z Z Z
1 x2
x + 2 dx = x 2 dx + 2dx = 3 + 2x + c = x + 2x + c.
2
3
Odavde vidimo da je primitivna funkcija jednaka

2 √ 3
F (x) = x + 2x,
3
251
pa je sada odredeni integral jednak
Z4
√ 4
x + 2 dx = F (x) = F (4) − F (1)

1
1
2 √ 3 2 √ 3

= 4 +2·4− 1 +2·1
3 3
16 2 14 32
= +8− −2= +6= .
3 3 3 3
Obično se odredeni integral ne računa tako da prvo izračunamo posebno ne-

odredeni integral (kao što smo ovdje napravili), već cijelo vrijeme radimo s
odredenim integralom.

Z27
x−2
√
3
dx.
x
8
Rješenje:
Z27 Z27 Z27

x−2 − 31 2 1

√
3
dx = x (x − 2)dx = x 3 − 2x− 3 dx
x
8 8 8
5 2
!
27 3 √ √ 2 27

x 3 x 3
3
5 3
= 5 −2· 2 = 5 x −3 x

3 3 8 8

3 3 5 729 96 558
= · 35 − 3 · 32 − · 2 − 3 · 22 = − 27 − + 12 =
5 5 5 5 5

Z2
(3 − 2x)4 dx.
1
Rješenje:
Kada primjenjujemo metodu supstitucije kod odredenog integrala, potrebno je

izračunati nove granice. Nakon toga se te nove granice uvrštavaju u izračunatu
primitivnu funkciju u novoj varijabli.
252
 t = 3 − 2x ⇒ dt = −2dx ⇒ − dt Z−1
 
Z2 2 = dx  1
(3 − 2x)4 dx = x=1 ⇒t=3−2·1=1 = t4 · − dt
2
x = 2 ⇒ t = 3 − 2 · 2 = −1
 
1 1
Z−1 5 −1
1 4 1 t 1 −1 1 1
= − · t dt = − · =− · − =
2 2 5 1 2 5 5 5
1
Donja granica za x je bila 1, a gornja 2. Nakon zamjene varijabli, donja granica za

t je 1, a gornja −1.

Z2
dx
.
3(x − 3)3
0
Rješenje:
Z−1
 
Z2 Z2  t=x−3 ⇒ dt = dx 
dx 1 dx 1 dt
= = x=0 ⇒ t = −3 =
3(x − 3)3 3 (x − 3)3   3 t3
0 0 x=2 ⇒ t = −1 −3
Z−1
1 t−2 −1 1 −1

1 −3 1 1 1 4
= t dt = · =− · 2 = − · 1 − =−
3 3 −2 −3 6 t −3 6 9 27
−3

Z4 √
3 x
√ dx.
2 x
1
Rješenje:
√
√ t = x ⇒ dt = 2√1 x dx  Z2
 
Z4 x 3t 2

3 
t
√ dx = x=0 ⇒t=0 = 3 dt =
2 x ln 3 0
x=4 ⇒t=2
 
1 0
1 2 8
= (3 − 30 ) =
ln 3 ln 3

Z1
ln(x + 1)dx.
0
Rješenje:
253
Ako se primjenjuje metoda parcijalne integracije pri izračunavanju vrijednosti

odredenog integrala, onda vrijedi relacija
Zb b Zb
udv = uv − vdu.

a
a a
Z1 1

u = ln(x + 1) ⇒ du =R x+1 dx
ln(x + 1)dx =
dv = dx ⇒ v = dx = x
0
1 Z1 Z1
1 x
= x ln(x + 1) − x · dx = ln 2 − 0 − dx
0 x+1 x+1
0 0
= ln 2 − (1 − ln 2) = 2 ln 2 − 1
Naime,
 
Z1 t = x + 1 ⇒ dt = dx, x = t − 1  Z2
x  t−1
dx = x=0 ⇒t=1 = dt
x+1 t
x=1 ⇒t=2
 
0 1
Z2
1 2
= 1− dt = (t − ln |t|)

t 1
1
= 2 − ln 2 − (1 − ln 1) = 1 − ln 2.

Z2
x2 ex dx.
−2
Rješenje:
Z2 Z2
u = x2

⇒ du =R 2xdx
2
2 x
x e dx = = x e − ex · 2xdx
2 x
dv = e dx ⇒ v = ex dx = ex
x
−2
−2 −2
Z2
= 4e2 − 4e−2 − 2 xex dx
−2

u=x ⇒ du =R dx
=
dv = e dx ⇒ v = ex dx = ex
x
254
Z2
 
2
= 4e2 − 4e−2 − 2 xex − ex dx

−2
−2
2
2 −2 2 −2 x
= 4e − 4e − 2 2e − (−2) · e − e
−2
−2 2 −2 −2 2
= −8e + 2(e − e ) = −10e + 2e
Zadatak 4.48. Izračunajmo površinu lika omedenog grafom funkcije f (x) = 3x2 +1,
pravcima x = −1, x = 2 i x-osi.
Rješenje:
Najprije je potrebno skicirati graf funkcije f (x). Iz
f 0 (x) = 6x = 0
slijedi da je x = 0 pa možemo zaključiti da je tjeme funkcije f u točki T (0,1). Budući

da je f 00 (x) = 6 > 0, funkcija je konveksna na cijeloj domeni. Naravno, funkcija f
je kvadratna funkcija pa je njen graf parabola (vidi sliku 4.3). Iz slike vidimo da
y
f 12
T
1 P x
−2 −1 0 1 2 3
x = −1 x=2
Slika 4.3
se graf funkcije f nad intervalom [−1, 2] nalazi iznad x-osi (tj. f (x) > 0 za svaki
x ∈ [−1, 2]) pa je onda tražena površina jednaka
Z2 Z2 2
x3 2

2 3

P = f (x)dx = (3x + 1)dx = 3· + x = x + x

3 −1 −1
−1 −1
= 2 + 2 − ((−1)3 − 1) = 10 + 2 = 12.
3
Zadatak 4.49. Izračunajmo površinu lika omedenog grafom funkcije f (x) = − ln x,

pravcima x = 2, x = 8 i y = 0.
255
Rješenje:
Graf funkcije f (x) = − ln x je osno simetričan grafu funkcije g(x) = ln x s obzirom
na x-os. Iz slike 4.4 vidimo da se graf funkcije f nad intervalom [2, 8] nalazi ispod
x=2 x=8
2
x
0 2 4 6 8
P
−2 f
Slika 4.4
x-osi (tj. f (x) < 0 za svaki x ∈ [2, 8]) pa je onda tražena površina jednaka
Z8 Z8 Z8
P =− f (x)dx = − (− ln x) dx = ln xdx
2 2 2
8 Z8
u = ln x ⇒ du =R x1 dx

1
= = x ln x − x · dx

dv = dx ⇒ v = dx = x 2 x
2
Z8 8
= 8 ln 8 − 2 ln 2 − dx = 8 ln 23 − 2 ln 2 − x

2
2
= 8 · 3 ln 2 − 2 ln 2 − (8 − 2) = 22 ln 2 − 6 ≈ 9,25.
Jasno, ova površina se mogla izračunati i koristeći formulu

8
Z

P = f (x)dx .

2
Zadatak 4.50. Izračunajmo površinu lika kojega graf funkcije f (x) = −2x + 6
zatvara s x-osi nad intervalom [−2, 6].
Rješenje:
Graf funkcije f (x) = −2x + 6 je pravac. Nultočka funkcije f je x1 = 3. Iz slike 4.5
256
vidimo da je graf funkcije f na intervalu [−2, 6] dijelom iznad (na intervalu [−2, 3]),
a dijelom ispod x-osi (na intervalu [3, 6]). Dakle, površina P lika koja nas zanima
sastoji se od dviju površina (P1 i P2 ) pa možemo pisati
P = P1 + P2 .
Nad intervalom [−2, 3] graf funkcije f se nalazi iznad x-osi pa je
y
9
x = −2 x=6
3
P1
x
−2 0 3 6
P2
−3
f
−6
Slika 4.5
Z3 Z3 3
x2 3

2

P1 = f (x)dx = (−2x + 6)dx = −2 · + 6x = −x + 6x
2 −2 −2
−2 −2
= −9 + 18 − (−4 − 12) = 25.
Nad intervalom [3, 6] graf funkcije f se nalazi ispod x-osi pa je
Z6 Z6
6 6

2 2
P2 = − f (x)dx = − (−2x + 6)dx = − −x + 6x = x − 6x

3 3
3 3
= 36 − 36 − (9 − 18) = 9.
Tražena površina je sada

P = 25 + 9 = 34.
Zadatak 4.51. Izračunajmo površinu lika kojega graf funkcije f (x) = 9−x2 zatvara
s x-osi nad intervalom [−6, 6].
257
Rješenje:
Odredimo prvo nultočke funkcije f :
f (x) = 0 ⇒ 9 − x2 = 0 ⇒ (3 − x)(3 + x) = 0 ⇒ x1 = −3, x2 = 3
Površina P lika se sastoji od triju površina (vidi sliku 4.6) pa je
y
10
f
P2 x
−6 −3 0 3 6
P1 P3
−10
x = −6 x=6
−20
−30
Slika 4.6
P = P1 + P2 + P3 .
Vrijedi da je P1 = P3 jer su odgovarajući likovi sukladni (i simetrični s obzirom na

y-os) pa je dovoljno izračunati samo jednu od tih površina. Izračunajmo sada P1 i
P2 .
Z−3 Z−3 Z−3 3 −3
2 2 x
P1 = − f (x)dx = − (9 − x )dx = (x − 9)dx = − 9x
3 −6
−6 −6 −6
= −9 + 27 − (−72 + 54) = 36
Z3 Z3
x3 3

2
P2 = f (x)dx = (9 − x )dx = 9x − = 27 − 9 − (−27 + 9) = 36
3 −3
−3 −3
Površina P sada je jednaka
P = 2P1 + P2 = 2 · 36 + 36 = 108.
Zadatak 4.52. Izračunajmo površinu lika omedenog grafom funkcije f (x) = ex − 1,

pravcima x = −2, x = 3 i x-osi.
258
Rješenje:
Ispitajmo prvo postoje li nultočke funkcije f :
f (x) = 0 ⇒ ex − 1 = 0 ⇒ ex = 1 ⇒ x = 0
Graf funkcije f (x) = ex − 1 se dobije tako da se graf funkcije g(x) = ex translatira

za 1 prema dolje (vidi sliku 4.7). Na intervalu [−2, 0] graf funkcije f se nalazi ispod
15
10
f
5
P1 P2
x
−3 −2 −1 0 1 2 3
x = −2 −5 x=3
Slika 4.7
x-osi pa je
Z0 Z0 Z−2
P1 = − f (x)dx = − (e − 1) dx = (ex − 1) dx
x
−2 −2 0
−2
= (ex − x) = e−2 + 2 − 1 = e−2 + 1

0
Na intervalu [0, 3] graf funkcije f se nalazi iznad x-osi pa je
Z3 Z3 3
P2 = f (x)dx = (ex − 1) dx = (ex − x) = e3 − 3 − 1 = e3 − 4.

0
0 0
Površina traženoga lika je stoga
P = P1 + P2 = e−2 + 1 + e3 − 4 ≈ 17,22.
Zadatak 4.53. Izračunajmo površinu koju graf funkcije f (x) = (x+1)(x−2)(x−3)

zatvara s x-osi.
259
4
f
2
P1
x
−2 −1 0 1 2 3 4
P2
−2
Slika 4.8
Rješenje:
Funkcija f je kubna funkcija čije su nultočke x1 = −1, x2 = 2 i x3 = 3. Njen graf je
dan na slici 4.8. Površina P koju graf funkcije f zatvara s x-osi jednaka je
P = P1 + P2 .
Na intervalu [−1, 2] graf funkcije f se nalazi iznad x-osi dok je na intervalu [2, 3]
graf funkcije f ispod x-osi pa imamo:
Z2 Z2 Z2
x3 − 4x2 + x + 6 dx =

P1 = f (x)dx = (x + 1)(x − 2)(x − 3)dx =
−1 −1 −1
2
x4 x3 x2

32 1 4 1 45
= −4 + + 6x = 4 −
+ 2 + 12 − + + −6 =
4 3 2 −1 3 4 3 2 4
Z3 Z3 Z2
3 2
x3 − 4x2 + x + 6 dx

P2 = − f (x)dx = − x − 4x + x + 6 dx =
2 2 3
2
x4 x3 x2

32 81 9
= −4 + + 6x = 4 −
+ 2 + 12 − − 36 + + 18
4 3 2 3 3 4 2
7
= .
12
45 7 142 71
P = + = = ≈ 11,83.
4 12 12 6
260
Zadatak 4.54. Izračunajmo površinu lika omedenog grafovima funkcija f (x) =

2x2 + 3x + 3 i g(x) = 43 x − 1 te pravcima x = −3 i x = 0.
Rješenje:
Na slici 4.9 su dani grafovi funkcija f i g. Na intervalu [−3, 0] graf funkcije f se nalazi
6 f
3
P g
x
−3 −2 −1 0 1 2
−3
x = −3
Slika 4.9
iznad grafa funkcije g (odnosno f (x) > g(x) za svaki x ∈ [−3, 0]) pa je površina P
lika omedenog grafovima tih funkcija i pravcima x = −3 i x = 0 jednaka:
Z0 Z0
2 3
P = (f (x) − g(x)) dx = 2x + 3x + 3 − x−1 dx
4
−3 −3
Z0 0
x3 9 x2

2 9
= 2x + x + 4 dx = 2 · + · + 4x
4 3 4 2 −3
−3

81 159
= 0 − −18 + − 12 = .
8 8
Zadatak 4.55. Izračunajmo površinu lika omedenog grafovima funkcija f (x) = −4

i g(x) = 3−x te pravcima x = −2 i x = 2.
Rješenje:
Graf funkcije g(x) = 3−x je osno simetričan grafu funkcije h(x) = 3x s obzirom na
y-os (vidi sliku 4.10). Za svaki x ∈ [−2, 2] vrijedi g(x) > f (x) pa je tražena površina
P jednaka
Z2 Z2 Z2 Z2
−x −x

P = (g(x) − f (x)) dx = 3 + 4 dx = 3 dx + 4dx. (4.4)
−2 −2 −2 −2
261
y
9
6
g
3
x
−2 0 2
P
−3
f
x = −2 x=2
Slika 4.10
Računamo prvi integral u (4.4):
⇒ dt = −dx, −dt = dx  Z−2

 
Z2  t = −x
3−x dx = x = −2 ⇒t=2 = 3t · (−1)dt
x=2 ⇒ t = −2
 
−2 2
−2
3t −2
−2
32
Z
3 9 1 80
= − 3t dt = − = − − = − = .
ln 3 2 ln 3 ln 3 ln 3 9 ln 3 9 ln 3
2
Drugi integral u (4.4) se jednostavno računa:
Z2 Z2 2
4dx = 4 dx = 4x = 4(2 − (−2)) = 16,

−2
−2 −2
pa je tražena površina:
80
P = + 16 ≈ 24,09.
9 ln 3
Zadatak 4.56. Izračunajmo površinu lika omedenog grafovima funkcija f (x) = x i

g(x) = −2x + 3 te pravcima x = −1 i x = 4.
Rješenje:
Površina P koja nas zanima sastoji se od dviju površina P1 i P2 (vidi sliku 4.11).
Odredimo točku presjeka pravaca. Računamo:
f (x) = g(x) ⇒ x = −2x + 3 ⇒ 3x = 3 ⇒ x = 1
Za svaki x ∈ [−1, 1] vrijedi g(x) ≥ f (x) pa je
262
y
5 x=4
3 f
P1
P2
x
−2 −1 0 1 2 3 4
−3
g
x = −1
−5
Slika 4.11
Z1 Z1 Z1
P1 = (g(x) − f (x)) dx = (−2x + 3 − x) dx = (−3x + 3)dx
−1 −1 −1
1
x2

3 3
= −3 · + 3x = − + 3 − − − 3 = 6.

2 −1 2 2
Za svaki x ∈ [1, 4] vrijedi f (x) ≥ g(x) pa je
Z4 Z4 Z4
P2 = (f (x) − g(x)) dx = (x − (−2x + 3)) dx = (3x − 3)dx
1 1 1
4
x2

3 27
= 3· − 3x = 24 − 12 −
−3 = .
2 1 2 2
Površina P sada je jednaka

27 39
P = P1 + P2 = 6 + = .
2 2
Zadatak 4.57. Izračunajmo površinu lika omedenog grafovima funkcija f (x) = 21 x2

√
i g(x) = 2x.
Rješenje:
Odredimo sjecišta grafova funkcija f i g (vidi sliku 4.12):
f (x) = g(x)
1 2 √ .2
x = 2x
2
263
1 4 .
x = 2x ·4
4
x4 = 8x
x4 − 8x = 0
x(x3 − 8) = 0
x(x − 2) (x2 + 2x + 4) = 0
| {z }
>0
⇒ x1 = 0, x2 = 2
Na intervalu [0, 2] graf funkcije g se nalazi iznad grafa funkcije f (tj. g(x) ≥ f (x)
y
3 f
2 g
1 P
x
−2 −1 0 1 2
−1
Slika 4.12
za svaki x ∈ [0, 2]) pa vrijedi:
Z2 Z2 √ Z2 √
1 2 1 1 2
P = (g(x) − f (x)) dx = 2x − x dx = 2x − x dx
2
2 2
0 0 0
3
! √
√ x 21 2 2 2 3 1 23
x3 8 4 4
= 2· 3 − · = · 22 − · −0= − = .
2
2 3
0 3 2 8 3 3 3
Zadatak 4.58. Izračunajmo površinu lika omedenog grafom funkcije f (x) = (x+1)3
i pravcem −4x + y − 4 = 0.
Rješenje:
Odredimo prvo točke presjeka grafa funkcije f i zadanog pravca. Iz −4x + y − 4 = 0
slijedi y = 4x + 4 pa, izjednačavanjem vrijednosti dviju zadanih funkcija, vrijedi:
f (x) = 4x + 4
(x + 1)3 = 4x + 4
(x + 1)3 − 4(x + 1) = 0
264
(x + 1) (x + 1)2 − 4 = 0

(x + 1)(x2 + 2x − 3) = 0
(x + 1)(x − 1)(x + 3) = 0
⇒ x1 = −3, x2 = −1, x3 = 1.
Graf funkcije f (x) = (x + 1)3 dobije se tako da se graf funkcije g(x) = x3 translatira
za 1 ulijevo (vidi sliku 4.13). Površine P1 i P2 su jednake jer su odgovarajući likovi
y
f
4 P2
x
−3 −2 −1 0 1
P1
−4
−8
Slika 4.13
sukladni pa je dovoljno izračunati samo jednu od njih. Tada će ukupna površina P
biti jednaka
P = P1 + P2 = 2P1 .
Budući da je nad intervalom [−3, −1] graf funkcije f iznad pravca vrijedi:
Z−1 Z−1
P1 = (f (x) − (4x + 4)) dx = (x3 + 3x2 + 3x + 1 − 4x − 4)dx
−3 −3
Z−1 −1
x4 x3 x2

3 2

= + 3A ·
x + 3x − x − 3 dx = − − 3x
4 3A 2 −3
−3

1 1 81 9
= −1− +3− − 27 − + 9 = 4.
4 2 4 2
Površina P je sada jednaka

P = 2 · 4 = 8.
265

Z 4 Z 2
3 1
a) 3x + x3 + dx, b) e−x+ dx,
1 x 1 3x
Z 8 √
3
Z 2
c) x2 dx, d) x2 (x − 3)dx,
0 −4
8√ 16
x3 − 5
Z Z
3
e) x(5 + x )dx, f) √ dx.
2 4 x3
Z 0 Z 10 Z 4
1 1
a) (2 − 3x)5 dx, b) dx, c) dx,
−4 1 1 − 2x −2 (x + 3)4
3 3 4
x−2
Z Z Z
x 2x
d) 2
dx, e) dx, f) dx,
−3 x +2 0 (x + 1)4
2
2 x+2
3
x2
Z
g) dx.
−1 (x + 2)2
Z 13
√
Z −3 Z 0
3 4x p
a) 2x + 1dx, b) √ dx, c) x x2 + 4dx,
0 −8 x2 − 8 −2
Z −3 p Z 9 √
d) (1 − x)5 dx, e) x x + 7dx.
−8 2

Z 3 π
Z Z 4
2 x
3x + 3−x dx,

a) b) sin dx, c) cos(1 − 2x)dx,
−3 0 2 1
2
π
Z Z 4
2 1
d) ctg xdx, e) dx.
π
2 x ln x
3

Z 6 3
Z Z 5
2 ln x
a) ln xdx, b) ln(2x + 5)dx, c) dx,
1 − 23 1 x2
π 8 4
x2
Z Z Z
x
d) x cos xdx, e) (x − 1)e dx, f) dx.
0 2 −1 ex
Zadatak 4.64. Izračunajte površinu lika kojega graf funkcije
266
a) f (x) = 13 x + 2 zatvara s pravcima x = −3, x = 3 i x-osi,
b) f (x) = −x2 + 2x − 2 zatvara s pravcima x = −1, x = 3 i x-osi,
c) f (x) = 3x zatvara s x-osi na intervalu [0,3],

1
d) f (x) = x zatvara s pravcima x = 12 , x = 3 i x-osi,
e) f (x) = −ex zatvara s pravcima x = −4, x = 2 i x-osi,
f) f (x) = ln(−x) zatvara s pravcima x = −8, x = −e i x-osi,

√
g) f (x) = x − 2 zatvara s koordinatnim osima.
Zadatak 4.65. Izračunajte površinu lika kojega graf funkcije
a) f (x) = −2x + 5 zatvara s pravcima x = −3, x = 5 i x-osi,
b) f (x) = 3x2 − 6x zatvara s pravcima x = 0, x = 3 i y = 0,
c) f (x) = x3 zatvara s pravcima x = −3, x = 3 i x-osi,
d) f (x) = e2x − 1 zatvara s pravcima x = −2, x = 1 i x-osi,
e) f (x) = x(x2 − 1) zatvara s x-osi.

Zadatak 4.66. Izračunajte površinu lika omedenog grafovima funkcija:
a) f (x) = −x2 + 6x + 5 i g(x) = x − 1 te pravcima x = 1 i x = 4,
b) f (x) = ex i g(x) = x te pravcima x = 0 i x = 2,

√
c) f (x) = 4x i g(x) = − 21 x + 1 te pravcima x = 2 i x = 4,
d) f (x) = ln x i g(x) = −2x + 2 te pravcima x = 1 i x = e,
e) f (x) = −2x + 4 i g(x) = x − 5 te pravcima x = −1 i x = 5,
f) f (x) = 12 (x + 1)(x − 3) i g(x) = −x + 1

2 te pravcima x = −2 i x = 6,
g) f (x) = −x + 3 i g(x) = 31 (x − 3)2 te pravcima x = 1 i x = 6,
h) f (x) = (x + 1)(2 − x) i g(x) = −4 te pravcima x = −3 i x = 4.

Zadatak 4.67. Izračunajte površinu lika omedenog grafovima funkcija:
a) f (x) = −x2 + 7 i g(x) = x − 5, b) f (x) = x2 − 4 i g(x) = 12,
√
c) f (x) = x2 i g(x) = 4 − x2 , d) f (x) = x i g(x) = 15 x.
Zadatak 4.68. Izračunajte površinu lika omedenog grafom funkcije f (x) = (x − 1)3
te pravcima x = 3 i y = −1.
267
4.4. Nepravi integrali
Integral neprekidne funkcije f kojemu je barem jedna granica u beskonačnosti na-

zivamo nepravim integralom. Ako su granice integracije konačne, a podintegralna
funkcija neomedena u intervalu integracije, integral takoder nazivamo nepravim in-
tegralom (vidjeti Neralić, Šego (2013:356–359)).
U slučaju da je jedna granica nepravog integrala u beskonačnosti, tada vrijedi:
+∞
Z Zb Zb Zb
f (x)dx = lim f (x)dx, odnosno f (x)dx = lim f (x)dx. (4.5)
b→+∞ a→−∞
a a −∞ a
Ako limes u (4.5) postoji, tada kažemo da nepravi integral konvergira, dok u protiv-
nome kažemo da nepravi integral divergira. Ako su obje granice nepravog integrala
u beskonačnosti, tada vrijedi:
+∞
Z Z0 +∞
Z
f (x)dx = f (x)dx + f (x)dx,
−∞ −∞ 0
čime se ovaj slučaj svodi na prethodne.

Z−1
1
dx.
x4
−∞
Rješenje:
Uočimo da je domena podintegralne funcije R \ {0} te da vrijedi 0 ∈ / h−∞, −1].
Donja granica ovoga integrala je −∞ pa se ovdje radi o nepravom integralu. Sada
ovaj nepravi integral računamo prema (4.5), tj. računamo ga prelaskom na limes
odredenog integrala na intervalu [a, −1] kad a → −∞:
Z−1 Z−1 Z−1 !

1 1 x−3 −1
dx = lim dx = lim x−4 dx = lim
x4 a→−∞ x4 a→−∞ a→−∞ −3 a
−∞ a a
!
1 −1

1 1 1
= lim − 3 = lim + 3 = .
a→−∞ 3x a a→−∞ 3 3a 3

+∞
Z
e−x dx.
0
268
4.4. Nepravi integrali
Rješenje:
+∞
 
Z Zb  t = −x ⇒ dt = −dx 
e−x dx = lim e−x dx = x=0 ⇒t=0
b→+∞
x = b ⇒ t = −b
 
0 0
Z−b Z−b −b
t
= lim e · (−1)dt = − lim et dt = − lim et

b→+∞ b→+∞ b→+∞ 0
0 0

−b 0
1
= − lim e −e = − lim −1 = −(0 − 1) = 1
b→+∞ b→+∞ eb

+∞
Z
dx
√ .
x
4
Rješenje:
+∞ Zb 1
x 2 b √ b √
Z
dx − 21

√ = lim x dx = lim 1 = lim 2 x = lim 2 b − 4 = +∞
x b→+∞ b→+∞ b→+∞
2
4 b→+∞
4
4 4
Iz ovoga možemo zaključiti da zadani nepravi integral divergira.

Z4
dx
√ .
x
0
Rješenje:
Ovdje se takoder radi o nepravom integralu jer funkcija f (x) = √1 nije omedena
x
odozgo na intervalu [0, 4] (vidi sliku 4.14). Naime, vrijedi da je
1
lim √ = +∞.
x→0 + x
Ovaj napravi integral računamo prelaskom na limes odredenog integrala na intervalu
[a, 4] kad a → 0+ , pa imamo:
Z4 Z4 1
dx − 21 x 2 4 √ 4
√ = lim x dx = lim 1 = lim 2 x
x a→0+ a→0+
2
a→0+ a a
0 a
√
= lim 4 − 2 a = 4.
a→0+
Uočite na slici 4.14 koju površinu smo ovdje izračunali!
269
y
6
4
x=4
2
f
x
0 2 4 6 8
Slika 4.14

Z +∞ Z −1 Z +∞
1 1 1
a) dx, b) 2
dx, c) dx,
1 x −∞ x 1 xa
Z 2 Z +∞ Z +∞
2 2
d) e3x+1 dx, e) 2x
dx, f) xe2−x dx,
−∞ 0 e 0
Z +∞ Z +∞ Z +∞
x x 1
g) 2
dx, h) dx, i) √ dx,
1 2+x 1 (x + 1)3
2
1 x+1
Z +∞ Z +∞
x x
j) √ dx, k) p dx.
3 x2 − 4 3 (x2 − 4)3
Z 1 Z 1 Z 1
1 1 1
a) dx, b) √ dx, c) dx,
0 x 0
3
x 0 xa
Z 0 Z 1 Z 3
1 2 1
d) 3
dx, e) √ dx, f) p dx.
−2 (x + 2) x+1 (3 − x)2
3
−1 0
4.5. Diferencijalne jednadžbe
Diferencijalna jednadžba je jednadžba koja sadrži nezavisnu varijablu x, nepoznatu

funkciju y i barem jednu njenu derivaciju. Općenito, diferencijalnu jednadžbu n-tog
reda pišemo u obliku
F (x, y, y 0 , y 00 , . . . , y (n) ) = 0.
Mi ćemo u nastavku promatrati diferencijalne jednadžbe prvog reda sa separabilnim
varijablama (vidjeti Neralić, Šego (2013:363)).
270
√
Zadatak 4.75. Odredimo opće rješenje diferencijalne jednadžbe xy 0 = 2 x − 1 i
provjerimo ga.
Rješenje:
Tražimo funkciju y(x) koja zadovoljava gornju diferencijalnu jednadžbu. Ovo je
diferencijalna jednadžba sa separabilnim varijablama pa je prvi korak separirati
varijable, tj. diferencijalnu jednažbu zapisati u obliku
g(y)dy = f (x)dx.
Zadanu diferencijalnu jednadžbu možemo zapisati kao

dy √
x· = 2 x − 1,
dx
dx
pa množenjem s imamo
x √
2 x−1
dy = dx.
x
Ovdje je
g(y) = 1,
a √
2 x−1
.
f (x) =
x
Sada integriranjem lijeve i desne strane dobivamo da je
Z √
2 x−1
Z
dy = dx,
x
pa je
1
√
Z Z
−1
1

− 21 −1
x2
y= x 2x − 1 dx =
2 2x − x dx = 2· 1 −ln |x|+c = 4 x−ln |x|+c.
2
Za provjeru dobivenog rješenja računamo

1 1
y 0 (x) = 4 · √ − ,
2 x x
pa je
√

0 2 1
xy = x · √ − = 2 x − 1.
x x
Zadatak 4.76. Odredimo opće rješenje diferencijalne jednadžbe
(y + 2xy)dy + ydx = 0.
271
Rješenje:
(y + 2xy) dy = −ydx
| {z }
ovo treba faktorizirati
. 1
y(1 + 2x)dy = −ydx ·
y(1 + 2x)
1 .Z
dy = − dx
1 + 2x
Z Z
1
dy = − dx
1 + 2x
Z
1 t = 1 + 2x
y=− dx =
1 + 2x dt = 2dx ⇒ dt 2 = dx
Z
1 1 1 1
=− · dt = − ln |t| + c = − ln |1 + 2x| + c
t 2 2 2
Zadatak 4.77. Odredimo partikularno rješenje diferencijalne jednadžbe

1 x 1
e dy − 2 dx = 0,
3 y
ako je y(0) = 1.
Rješenje:
1 x 1 . 3y 2
e dy = 2 dx · x
3 y e
Z
3 .
y 2 dy = x dx
e
Z Z
y dy = 3e−x dx
2
y3
Z
−x t = −x
= 3 e dx =
3 dt = −dx ⇒ −dt = dx
Z
= −3 et dt = −3et + c = −3e−x + c
.1
⇒ y 3 = −9e−x + 3c
3
p3
⇒ y(x) = −9e−x + 3c
√
Ako uzmemo da je c1 = 3c, tada je y(x) = 3 −9e−x + c1 i ovime smo izračunali
opće rješenje naše diferencijalne jednadžbe. Kako bismo dobili partikularno rješenje,
potrebno je još iskoristiti uvjet y(0) = 1:
p3
√
y(0) = −9e0 + c1 = 3 −9 + c1 = 1
272
⇒ −9 + c1 = 1 ⇒ c1 = 10
Partikularno rješenje je sada:
p
3
y(x) = −9e−x + 10.
Zadatak 4.78. Odredimo partikularno rješenje diferencijalne jednadžbe x + xy +

y 0 = 0, ako je y(0) = 2.
Rješenje:
dy
x + xy + =0
dx
dy
= −x − xy
dx
dy . dx
= (−x)(1 + y) ·
dx 1+y
Z
dy .
= −xdx
1+y
Z Z
dy
= − xdx
1+y
Izračunajmo lijevi integral:
Z Z
dy t=1+y dt
= = = ln |t| + c = ln |1 + y| + c.
1+y dt = dy t
Dalje imamo
x2
ln |1 + y| = − + ln c, c>0
2
x2
eln |1+y| = e− 2
+ln c
x2
|1 + y| = e− 2 · eln c
x2
|1 + y| = c · e− 2 , c>0
2
− x2
1+y =c·e , c∈R
x2
⇒ y(x) = −1 + c · e− 2 , c∈R
Za dobivanje partikularnoga rješenja koristimo uvjet y(0) = 2:
y(0) = −1 + c · e0 = −1 + c = 2 ⇒ c = 3
Partikularno rješenje je:
x2
y(x) = −1 + 3e− 2 .
273
Uočite da smo neodredenu konstantu pisali u obliku ln c, gdje je c > 0. Za

svaki c1 ∈ R postoji c > 0 takav da je ln c = c1 pa je ovakav zapis neodredene
konstante korektan. Neodredenu konstantu ćemo zapisivati kao ln c kada nakon
integriranja s lijeve strane dobijemo izraz ln |f (y)|.
Zadatak 4.79. Odredimo funkciju y(x) za koju je Ey,x = x + 1, a y(1) = e2 .

Rješenje:
Znamo (vidjeti Neralić, Šego (2013:268)) da je koeficijent elastičnosti Ey,x jednak
x dy
Ey,x = .
y dx
Sada imamo:
x dy . dx
=x+1 ·
y dx x
Z
dy x+1 .
= dx
y x
Z Z
dy 1
= 1+ dx
y x
ln |y| = x + ln |x| + ln c
|y| = ex+ln |x|+ln c = ex · eln |x| · eln c = c · |x|ex , c>0
x
⇒ y(x) = c · xe , c ∈ R \ {0}.
Ovime smo dobili opće rješenje. Nadalje, iz uvjeta y(1) = e2 dobivamo vrijednost
neodredene konstante:
y(1) = c · e = e2 ⇒ c = e
pa je partikularno rješenje
y(x) = e · xex = xex+1 .
Zadatak 4.80. Odredimo familiju funkcija ponude q(p), gdje je p cijena, za koje
je na svakoj razini cijena elastičnost ponude s obzirom na cijenu jednaka toj cijeni.
Rješenje:
Iz uvjeta zadatka imamo da vrijedi Eq,p = p. Raspisivanjem što je Eq,p , imamo
p dq . dp
=p ·
q dp p
Z
dq .
= dp
q
274
Z Z
dq
= dp
q
ln |q| = p + ln c
|q| = ep+ln c = c · ep , c>0
S obzirom da ponuda ne može biti negativna, slijedi
q(p) = c · ep , c > 0.
Zadatak 4.81. Odredimo funkciju potražnje q(p) za koju je

p
Eq,p = ,
p−5
a q(3) = 800.
Rješenje:
p dq p . dp
= ·
q dp p−5 p
Z
dq dp .
=
q p−5
Z Z
dp t=p−5 dt
ln |q| = = =
p−5 dt = dp t
= ln |t| + ln c = ln |p − 5| + ln c
ln |q| = ln (c · |p − 5|)
|q| = c · |p − 5|, c>0
q(p) = c(p − 5),
pri čemu je c < 0 jer je funkcija potražnje padajuća funkcija. Konalno, iz uvjeta
q(3) = 800 slijedi
q(3) = c(3 − 5) = −2c = 800 ⇒ c = −400
⇒ q(p) = −400(p − 5) = −400p + 2000.
√
Zadatak 4.82. Zadana je funkcija graničnih troškova t(Q) = 2Q + 100. Ako su
fiksni troškovi jednaki 700
3 , odredimo funkciju ukupnih troškova.
275
Rješenje:
Ako funkciju ukupnih troškova označimo s T (Q), tada su granični troškovi
t(Q) = T 0 (Q),
odnosno
dT
t(Q) = .
dQ
Množenjem s dQ, slijedi da je
dT = t(Q)dQ.
Ovaj izraz sada možemo integrirati pa je
Z Z p
t = 2Q + 100
T (Q) = t(Q)dQ = 2Q + 100dQ =
dt = 2dQ ⇒ dt2 = dQ
3
1√ 3
Z √ Z
1 1 1 1 t2
= t · dt = t dt = · 3 + c =
2 t +c
2 2 2A 3
A2
1p
= (2Q + 100)3 + c.
3
700
Fiksni troškovi su jednaki 3 , tj. vrijedi
700
T (0) = ,
3
pa iz tog uvjeta slijedi
1√ 1000 700 300
T (0) = 1003 + c = +c= ⇒c=− .
3 3 3 3
Funkcija ukupnih troškova je
1p 300
T (Q) = (2Q + 100)3 − .
3 3
Zadatak 4.83. Odredite opća rješenja sljedećih diferencijalnih jednadžbi:

√ √
a) 2 xdy + 3dx = 0, b) 2 2x + 1dy − dx = 0,
1√
c) (xy + y)dx + 5xdy = 0, y(x − 2)dy = xydx.
d)
2
Zadatak 4.84. Odredite opća rješenja sljedećih diferencijalnih jednadžbi i provjerite
ih:
a) 3 + y 0 − ex = 0, b) y 0 y = 1, c) 2xy 0 = y + 1,
d) y 0 + xy − 3y = 0, e) (x2 + 1)y 0 = 2x, f) xy 0 + 5 ln x = 0.
276
4.6. Rješenja: Integralni račun i primjene
Zadatak 4.85. Odredite partikularna rješenja sljedećih diferencijalnih jednadžbi:

7
a) 2x2 dy = dx, y(2) = , b) e−x dy − xdx = 0, y(1) = e,
4
1 p 3
c) x2 y 0 = , y(1) = 3, d) 2y 0 x2 + 1 − x = 0, y(0) = ,
y2 2
√
e) y 0 + y + xy = 0, y(2) = e−3 , f) (x2 + 1)y 0 = xy + 3x, y( 8) = 0.
Zadatak 4.86. Odredite funkcije y(x) za koje je:
x2
a) Ey,x = −1, b) Ey,x = ,
x+1
2x
c) Ey,x = , d) Ey,x = −x2 + 1, y(1) = 1,
(x − 1)5
1 4x2
e) Ey,x = −y, y(e) = , f) Ey,x = √ , y(0) = 1.
4 x2 + 2
Zadatak 4.87. Odredite funkcije potražnje q(p) za koje je:
a) Eq,p = −2, b) Eq,p = −4p,
2p 1
c) Eq,p = , q(5) = 200, d) Eq,p = − , q(1) = 50.
p − 25 p2
Zadatak 4.88. Zadana je funkcija graničnih troškova t(Q) = 4eQ + 40Q. Ako su
fiksni troškovi jednaki 20, odredite funkciju ukupnih troškova.
Zadatak 4.89. Zadana je funkcija graničnih troškova t(Q) = 3Q2 + √6Q . Ako su
ukupni troškovi za proizvodnju 9 jednaki 900, odredite funkciju ukupnih troškova.
2
Zadatak 4.90. Zadana je funkcija graničnih troškova t(Q) = Q3 − 3 + Q+3
1
i cijena
p(Q) = 30 − Q u ovisnosti o proizvodnji Q. Ako su fiksni troškovi 10, odredite
funkciju dobiti.

3 √ 5 3
2√x3
4.9. a) − √6x + c; b) − 2x72 + c; c) 2x
√2
3
+c = 3
+ c; d) 45 x 2 + c; e) 23 x 2 + c; f )
3 x
cos x + c. 4.10. a) −x2 + x3 − ln2 2 + c; b) ex + 3 sin x − πx + c; c) x + ln x − x1 + c; d)
4 2
x5 4 32 2 52
3x+ 34 x 3 − 32 x 3 +c; e) 100 3 3 3 5
3 x − 5 +c; f ) 12x−4x + 5 x +c. 4.11. a) 3 x − 5 x +c;
√ 3
b) 52 x5 − 5x + 7 ln x + c; c) − x3 + 43 + c; d) − x1 − x32 − x43 − x24 + c; e) 2√3x − 2x
√2 + c; f )
3 3
x2
√ 3 2 3 1
− √2x +4 x+ 23 x 2 +c; g) 12 x2 −2x+ln x+c; h) x2 +14x+49 ln x+c; i) 32 x 2 +4x 2 +c.
277
x x
x (5) (6) −x −x
4.12. a) e · ln3 3 + c; b) 53 ln2 5 + c; c) 23 · ln5 6 + c; d) − 53ln 3 + 3 · 5ln 5 + c. 4.13. a)
√ 2 5
√1
x−√5 √x x3 x−2 x4
5
ln x+ 5
+ 7 arctg 5
+ c; b) 3 + 4x + 4 ln x+2 + c; c) 4 + arctg x + c; d)

2 3 3 2 x−1
3 x − 2 x + 3x − ln x+1 + c.
1 1
4.28. a) 303 (3x + 2)
101 + c; b) − ln(3 − x) + c; c) 4(5−2x)4
+ c; d) − 12 cos(2x + 1) + c;
3 √ x
1
e) − 13 (1−2x) 2 +c; f ) −6 5 − x+c; g) − √2x+1 +c; h) − 12 e3−2x +c; i) −2e− 2 +c =
√
32x+5 3 x2 2·3 x (x3 +7)6
− √2ex +c; j) 2 ln 3 +c; k) 2 e +c; l) 3 ln 3 +c. 4.29. a) 18 +c; b) − 13 ln(x3 −6x+
1 3 √
2)+c; c) − x2 +5x+2 +c; d) 12 sin(x2 +3)+c; e) 92 (x3 −4) 2 +c; f ) 4 2 + x + x2 +c; g)
2 x 32 3 x10
2 1
3 (7 + e ) + c; h) 10 e + c; i) − 2 ln12 x + c; j) 18 6x2 + 6 3 + c ; k) 65 3x2 + 3 5 + c.
2 10 2 9 2 −1)8 5 3
4.30. a) (x −1) 20 + (x −1)
9 + (x 16 + c; b) 25 (3x + 1) 2 − 23 (3x + 1) 2 + c; c)
1
p √ √ √ 3
3 (1 + x2 )3 − 1 + x2 +c; d) x−4 x−12+8 ln( x+2)+c; e) −x+ 23 (x+1) 2 + 32 +c;
√
f ) 23 (ex + 2)3 − 4 ex + 2 + c.
p
10
4.38. a) ex (x + 2) + c; b) 2x(ln x − 1) + c; c) x10 ln x − 10 1

+ c; d) (x − 1) sin x +
3
5−x
cos x + c; e) e x − 3 + c; f ) − ln 5 x + ln 5 + c. 4.39. a) 23 x 2 ln x − 23 + c;
3x 1 1

√
b) 2 x(ln x − 2) + c; c) 12 x sin(2x) + 14 cos(2x) + c; d) x arctg x − 21 ln(x2 + 1) + c;
x
e) −e−x (x2 + 2x + 3) + c; f ) ex (sin x − cos x) + c; g) 5 (ln 5·cos x+sin x)
1+ln2 5
+ c; h) (3x −
1 −2x
2) cos x − 3 sin x + c; i) − 4 e (2x + 1) + c. √4.40. a) 2 (x − 1) ln(x + 1) − 14 x2 +
1 2
1
2√x + c; b) − 12 e−x (sin x + cos x) + c; c) x ln x + 1 + 21 ln |x + 1| − 12 x − 12 + c; d)
√
( 2x + 1 − 1)e 2x+1 + c; e) x + x ln x1 + c.
√
16772 2
4.59. a) 345 3 1 96
4 + 3 ln 4 ≈ 90,409; b) e − 2 + 3 ln 2 ≈ 1,449; c) 5 ; d) −132; e) 9 ;
f ) 3943 . 4.60. a) 418304; b) − ln 19
; c) 114
d) 0; e) 333
; f ) 2 + 4 ln 2
≈ 0,378; g)
36
10 2 √
343 1000
8
√3
− 4 ln 5 = 0,762. 4.61. a) 30; b) 4 − 8 14 ≈ −25,933; c) (1 − 2 2) ≈ −4,876;
5
4118 2096 1456
√ 3
sin 7
d) 7 ; e) 15 . 4.62. a) 27 ln 3 ≈ 49,086; b) 2 − 2 ≈ 0,586; c) 2 ≈ 0,328; d)
√
− ln 23 ≈ 0,144; e) ln 2 ≈ 0,693. 4.63. a) 6 ln 6 − 5; b) 4 ln 8 − ln 2 − 3 ≈ 4,625; c)
1 8 26 28 26
5 (4 − ln 5) ≈ 0,478; d) −2; e) 6e ; f ) e − e4 ≈ 2,242. 4.64. a) 12; b) 3 ; c) ln 3 ;
1 2 −4 8
d) ln 3 − ln 2 ≈ 1,792; e) e − e ≈ 7,371; f ) 8(ln 8 − 1) ≈ 8,636; g) 3 . 4.65. a)
73 81 1 2 −4 ≈ 3,704; e) 1 . 4.66. a) 69 ; b) e2 − 3 ≈ 4,389; c)
2 ; b) 8;√c) 2 ; d) 2 e + e 2 2
1 2 155 53
3 (35 − 8 2) ≈ 7,895; d) 2 − 2e + e ≈ 3,952; e) 30; f ) 32; g) 18 ; h) 2 . 4.67. a)
√
343 256 16 2 125 27
6 ; b) 3 ; c) 3 ≈ 7,542; d) 6 . 4.68. 4 .
1
4.73. a) Integral divergira; b) 1; c) Za a > 1 integral je jednak a−1 , za a ≤ 1 integral
e7 e2 1
divergira; d) 3 ; e) 1; f ) 2 ; g) Integral divergira; h) 16 ; i) Integral divergira; j)
Integral divergira; k) √15 . 4.74. a) Integral divergira; b) 32 ; c) Za a < 1 integral je
1
√ √
jednak za a ≥ 1 integral divergira; d) Integral divergira; e) 4 2; f ) 3 3 3.
1−a ,
√ √ 1 1
4.83. a) y(x) = −3 x+c; b) y(x) = 21 2x + 1+c; c) y(x) = cx− 5 ·e− 5 x ; d) y(x) =
√
(x − 2 + 2 ln |x − 2| + c)2 . 4.84. a) y(x) = ex − 3x + c; b) y(x) = ± 2x + c; c)
278
√ x2
y(x) = −1+c x; d) y(x) = c·e3x− 2 ; e) y(x) = ln |x2 +1|+c; f ) y(x) = − 52 ln2 x+c.
q
1
4.85. a) y(x) = 2 − 2x ; b) y(x) = ex (x − 1) + e; c) y(x) = 3 − x3 + 30; d) y(x) =
1
√ 1−x− x2
2 √
2
2 x + 1+1; e) y(x) = e ; f ) y(x) = −3+ x2 + 1. 4.86. a) y(x) = xc , c 6= 0;
− 1 1 x2
c·ex+1
b) y(x) = x+1 , c 6
= 0; c) c · e 2(x−1)4 , c 6= 0; d) y(x) = x · e 2 − 2 ; e) y(x) = 1
ln |x|+3 ;
√ √
2
f ) y(x) = e4 x +2−4 2 . 4.87. a) q(p) = pc2 , c > 0; b) q(p) = c · e−4p , c > 0; c)
− 12 + 12
q(p) = 21 (p − 25) ; d) q(p) = 50 · e
2 2p . 4.88. T (Q) = 4eQ + 20Q2 + 16. 4.89.
√ 3
T (Q) = Q3 + 12 Q + 135. 4.90. D(Q) = − Q9 − Q2 + 33Q − ln(Q + 3) − 10 + ln 3.
279
280
Poglavlje 5
Financijska matematika
Financijska matematika se bavi matematičkom stranom gospodarskih i društvenih

problema u čijem se rješavanju primjenjuju ili složene kamate direktno ili mate-
matička načela na kojima se temelje operacije sa složenim kamatama (vidjeti Šego
(2005:609)).
Prilikom izračuna u financijskoj matematici moramo paziti na zaokruživanje novča-
nih vrijednosti na dvije decimale (ne postoji manja jedinica od jedne stotnine kune
odnosno neke druge valute) prema pravilu zaokruživanja.
Pravilo zaokruživanja koje koristimo je da se druga znamenka iza decimalnog
zareza uveća za 1 ako iza nje slijedi znamenka koja je veća ili jednaka broju 5,
a ostaje nepromijenjena ako slijedi znamenka manja od 5.
Na primjer: 12.325,623 zaokružujemo na 12.325,62, a 12.325,625 na 12.325,63.
5.1. Načini obračuna kamata
Postoje dva načina obračuna kamata: anticipativni i dekurzivni.

Kod anticipativnog načina obračuna kamata, kamate se računaju od konačne vrijed-
nosti glavnice C i isplaćuju na početku razdoblja. Kod dekurzivnog načina obračuna
kamata, kamate se računaju od početne vrijednosti glavnice C i isplaćuju ili pribra-
jaju na kraju razdoblja.
U nastavku ćemo koristiti sljedeće oznake:
C — glavnica (posudeni iznos),

p — dekurzivni kamatnjak,
p
r — dekurzivni kamatni faktor, r = 1 + 100 ,
281
5. Financijska matematika
q — anticipativni kamatnjak,
q
ρ — anticipativni kamatni faktor, ρ = 1 − 100 ,
Kd — dekurzivne kamate,
Ka — anticipativne kamate.
Zadatak 5.1. Posudili smo iznos C na godinu dana uz godišnji kamatnjak q. Koliko
i kada moramo vratiti vjerovniku ako je obračun kamata godišnji i anticipativan?
Rješenje:
Na početku razdoblja primit ćemo iznos C, od kojega odmah moramo oduzeti iznos
kamata Ka koje plaćamo vjerovniku, dok na kraju godine vjerovniku moramo vratiti
posudeni iznos C. Prema tome, konačna vrijednost glavnice jest upravo iznos C.
Kamate se računaju na vrijednost C po kamatnjaku q, pa je iznos anticipativnih
kamata:
q
Ka = C .
100
S obzirom da se kamate moraju platiti odmah na početku godine, na raspolaganju
nam ostaje iznos:
q q
C 0 = C − Ka = C − C =C 1− = Cρ. (5.1)
100 100
Na kraju godine dana moramo vratiti posudeni iznos C kn. Shemu anticipativnog
načina obračuna kamata prikazuje slika 5.1.
Ka C
C 0 = C − Ka
Slika 5.1
Zadatak 5.2. Posudili smo iznos C na godinu dana uz godišnji kamatnjak p. Koliko
i kada moramo vratiti vjerovniku ako je obračun kamata godišnji i dekurzivan?
Rješenje:
Na početku razdoblja primit ćemo iznos C, a na kraju godine vjerovniku moramo
vratiti posudeni iznos C uvećan za kamate Kd . Kamate se računaju na početnu
vrijednost C po kamatnjaku p, pa je iznos dekurzivnih kamata:
p
Kd = C .
100
Na kraju godine vjerovniku smo dužni vratiti iznos:
p p
C + Kd = C + C =C 1+ = Cr.
100 100
282
C + Kd
Slika 5.2
Shemu dekurzivnog načina obračuna kamata prikazuje slika 5.2.
Zadatak 5.3. Posudili smo iznos od 100.000 kn na godinu dana uz godišnji kamat-
njak 9,5. Koliko i kada moramo vratiti vjerovniku ako je obračun kamata godišnji
i: a) anticipativan, b) dekurzivan?
Rješenje:
a) C = 100.000
q = 9,5
C 0 =?
q
ρ=1− = 0,905
100
q 9,5
Ka = C · = 100.000 · = 9.500 kn
100 100
C 0 = C − Ka = 10.000 − 9.500 = 90.500 kn
Iznos C 0 smo mogli izračunati i ovako:
C 0 = C · ρ = 100.000 · 0,905 = 90.500 kn.
Danas trebamo platiti iznos Ka = 9.500 kn, a istekom godine dana moramo
vratiti posudeni iznos od 100.000 kn. Zadatak pod a) ilustrira slika 5.3.
b) C = 100.000
p = 9,5
C + K =?
p
r =1+ = 1,095
100
p 9,5
Kd = C · = 100.000 · = 9.500 kn
100 100
C + Kd = 109.500
Iznos C + Kd smo mogli izračunati i ovako:
C + Kd = C · r = 100.000 · 1,095 = 109.500 kn.
Zadatak pod b) ilustrira slika 5.4.
283
C = 100.000 kn
Ka = 9.500 kn C = 100.000 kn
C0 = 90.500 kn
Slika 5.3
C = 100.000 kn
C + Kd = 109.500 kn
Slika 5.4
Primijetimo samo da je iznos kamata i u jednom i u drugom načinu obračuna kamata

jednak.
Zadatak 5.4. Koliki iznos moramo danas posuditi ako nam je potrebno 15.000 kn na
godinu dana uz godišnji i anticipativan način obračun kamata i godišnji kamatnjak
2,5?
Rješenje:
Ako se kamate obračunavaju anticipativno, moramo računati na to da ćemo morati
unaprijed platiti ukupne kamate, pa inicijalno moramo zatražiti veći iznos nego što
nam je potreban. Dakle, iznos koji nam treba ostati nakon plaćanja anticipativnih
kamata mora iznositi 15.000 kn.
C 0 = 15.000
q = 2,5
C =?
q
ρ=1− = 0,975
100
C0
C0 = C · ρ ⇒ C=
ρ
15.000
C= ≈ 15.384,62 kn
0,975
Moramo zatražiti iznos od 15.384,62 kn. Na račun kamata ćemo odmah platiti 384,62
kn,a istekom godine dana ćemo morati vratiti iznos od 15.000 kn.
284
Zadatak 5.5. Posudili smo iznos C na godinu dana uz godišnji i anticipativan

obračun kamata uz kamatnjak q. Pretpostavimo da smo iznos anticipativnih kamata
Ka platili iz posudenog iznosa C. Izračunajmo uz koji kamatnjak p i dekurzivni način
obračuna kamata bismo trebali uložiti raspoloživi iznos kako bismo na kraju godine
raspolagali s iznosom koji nam omogućuje da u cijelosti podmirimo dug.
Rješenje:
Ako smo posudili iznos C uz anticipativan način obračuna kamata, tada ćemo na
početku razdoblja raspolagati s iznosom C 0 , a na kraju razdoblja moramo vratiti
iznos C. Kako bismo na kraju razdoblja podmirili dug C, raspoloživi iznos C 0
trebamo uložiti uz odgovarajući dekurzivni kamatnjak i dekurzivan način obračuna
kamata da bismo na kraju razdoblja primili iznos C koji nam je potreban da izvršimo
obveze vezane za posudbu uz anticipativan način obračuna kamata. Prema tome,
moramo izračunati kamatnjak p koji zadovoljava jednadžbu:
p
C0 1 + = C. (5.2)
100
S obzirom da nam je C 0 poznat iz izraza (5.1), vrijedi:
q p
C 1− 1+ =C :C
100 100
q p p 1
1− 1+ =1⇒1+ = q
100 100 100 1−
100
100q
p= .
100 − q
Iz prethodnoga je izvoda lako doći do izraza za q:
100p
q= .
100 + p
Napomena: Veza izmedu anticipativnog i dekurzivnog kamatnjaka je samo ma-

tematička i nema ekonomsko značenje (pogledati u Neralić, Šego (2013:378–379)).
Pretpostavke koje moraju biti zadovoljene da bi vrijedile navedene jednakosti vidjeti
u Lukač, Šego (2014:91).
Zadatak 5.6. Netko je posudio 50.000 kn na godinu dana uz godišnji kamatnjak

4,75. Kada i koliko mora platiti svome vjerovniku ako je obračun kamata godišnji i:
a) anticipativan, b) dekurzivan?
Zadatak 5.7. Neka je osoba posudila odredeni iznos na godinu dana uz godišnji
obračun kamata s kamatnjakom 6,75. Ako ukupne godišnje kamate iznose 3.375,00
kn, izračunajte koliki je iznos ta osoba posudila. Kako izgleda otplata duga u slučaju
dekurzivnog, a kako u slučaju anticipativnog načina obračuna kamata?
285
Zadatak 5.8. Klijentu banke je odobren iznos od 65.000 kn na godinu dana uz

godišnji i dekurzivan način obračuna kamata. Izračunajte koliki je kamatnjak pri-
mijenila banka ako dužnik na kraju prve godine mora platiti ukupan dug od 69.498
kn. Koliko iznose ukupne dekurzivne kamate?
Zadatak 5.9. Klijentu banke je odobren iznos od 69.498 kn na godinu dana uz
godišnji i anticipativan način obračuna kamata. Izračunajte koliki je kamatnjak
primijenila banka ako dužnik na početku razdoblja mora platiti kamate u iznosu od
4.498 kn. Koliko dužnik mora vratiti na kraju godine?
Zadatak 5.10. Potreban vam je iznos od 35.000 kn na godinu dana. Ako novac
možete posuditi uz godišnji i anticipativan obračun kamata uz godišnji kamatnjak 10,
koliki iznos morate zatražiti da biste na početku razdoblja raspolagali s potrebnim
iznosom?
Zadatak 5.11. Posudili ste iznos od 50.000 kn na godinu dana uz godišnji i anti-
cipativan obračun kamata uz kamatnjak 10. Izračunajte uz koliki biste kamatnjak
trebali uložiti raspoloživi iznos (umanjen za iznos anticipativnih kamata Ka ) uz de-
kurzivni način obračuna kamata kako biste na kraju godine raspolagali s iznosom
koji vam omogućuje da u cijelosti podmirite dug.
Zadatak 5.12. Posudili ste iznos od 50.000 kn na godinu dana uz godišnji i an-
ticipativan obračun kamata. Raspoloživi iznos C’ uložili ste uz dekurzivni način
obračuna kamata i kamatnjak 10. Ako ćete na kraju razdoblja rapolagati s iznosom
koji vam omogućuje da u cijelosti podmirite dug, izračunajte koliki je ekvivalentni
anticipativni kamatnjak.
5.2. Jednostavni kamatni račun
U jednostavnom kamatnom računu kamate se izračunavaju na početnu vrijednost

glavnice C u svakom razdoblju ukamaćivanja. Uvodimo oznake:
Ci — vrijednost glavnice na kraju i -tog razdoblja,

Ki — jednostavne kamate za i -to razdoblje,
K — ukupne jednostavne kamate,
pi — kamatnjak u i -tom razdoblju,
n — broj razdoblja ukamaćivanja,
i — indeks razdoblja, i ∈ {1,2, ..., n}.
Primjenu jednostavnog kamatnog računa pokazat ćemo na primjerima.
Zadatak 5.13. Netko je posudio iznos C koji mora vratiti za n godina, pri čemu
je kamatna stopa u i-toj godini jednaka pi , i ∈ {1,2, ..., n}. Izračunajmo ukupne
kamate i iznos koji ta osoba mora vratiti na kraju n-te godine. Obračun kamata je
jednostavan, godišnji i dekurzivan.
286
Rješenje:
Kamate za i -tu godinu iznose:
pi
Ki = C · , i ∈ {1,2, ..., n}. (5.3)
100
Ukupne kamate na kraju n-tog razdoblja ukamaćivanja se računaju ovako:
n n
X X pi
K = K1 + K2 + ... + Kn = Ki = C . (5.4)
100
i=1 i=1
Iznos glavnice i kamata na kraju i -te godine je jednak zbroju glavnice i svih dotad
obračunatih godišnjih kamata:
i
X
Ci = C + K1 + K2 + ... + Ki = C + Kj , i ∈ {1,2, ..., n}. (5.5)
j=1
Uvrstimo li (5.3) u izraz (5.5), slijedi:

i
p1 p2 pi X pj
Ci = C + C +C + ... + C =C+ C
100 100 100 100
j=1
 
i
X pj 
= C 1 + , i ∈ {1,2, ..., n} (5.6)
100
j=1
Prema (5.6), slijedi da osoba na kraju n-te godine mora vratiti iznos:
n
!
X pi
Cn = C 1 + . (5.7)
100
i=1
Zadatak 5.14. Netko je posudio iznos C koji mora vratiti za n godina, pri čemu je
kamatna stopa za svaku godinu jednaka pi = p, i ∈ {1,2, ..., n}. Izračunajmo ukupne
kamate i iznos koji ta osoba mora vratiti na kraju n-te godine. Obračun kamata je
jednostavan, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
Ako je pi = p, i ∈ {1,2, . . . , n}, to znači da je kamatnjak fiksan i u svakoj godini
jednak p. Koristeći formulu (5.4), računamo ukupne kamate:
 
n
X pi  p p p  p
K=C =C + + ... +  = Cn .
100 |100 100{z 100} 100
i=1
n
Iznos koji osoba mora vratiti na kraju n-te godine jednak je zbroju kamata i posu-
denog iznosa:
p p
Cn = C + K = C + Cn =C 1+n .
100 100
287
Do jednakog zaključka bismo došli primjenom formule (5.7):

 
n
!
X pi p p p  p
Cn = C 1 + = C 1 + + + ... + = C 1 + n .

100 |100 100{z 100} 100

i=1
n
Zadatak 5.15. Iznos od 50.000 kn se oroči uz godišnji kamatnjak p = 6. Koliki je

iznos uloga na kraju desete godine ako je obračun kamata jednostavan, godišnji i
dekurzivan? Koliko iznose ukupne jednostavne kamate?
Rješenje:
C = 50.000
n = 10
p1 = p2 = ... = p10 = 6
Jednostavne kamate za prvu godinu iznose:

p1 6
K1 = C · = 50.000 · = 3.000 kn.
100 100
S obzirom da je kamatnjak jednak u svakoj godini ukamaćivanja (p1 = p2 = ... =
p10 = 6), onda su i godišnje jednostavne kamate za sve ostale godine
p2 6
K2 = K3 = ... = K10 = C · = 50.000 · = 3.000 kn.
100 100
Ukupne kamate K jednake su zbroju svih godišnjih kamata:
K = K1 + K2 + ...K10 = 3.000 + 3.000 + ... + 3.000 = 10 · 3.000 = 30.000 kn.
Primijetimo da smo zbog fiksnog kamatnjaka u svim godinama ukamaćivanja ukupne

jednostavne kamate mogli izračunati i ovako:
p 6
K =n·C = 10 · 50.000 · = 30.000 kn. (5.8)
100 100
Iznos uloga na kraju desete godine jednak je:
C10 = C + K = 80.000 kn.
Zadatak 5.16. Iznos od 10.000 kn posuden je na pet godina. Ako je u prve dvije
godine kamatnjak bio 5, u sljedeće dvije 10, a u zadnjoj godini 12, izračunajmo
konačni iznos duga na kraju pete godine. Obračun kamata je jednostavan, godišnji
i dekurzivan.
288
Rješenje:
C = 10.000
p1 = 5
p2 = 10
p3 = 12
S obzirom da su godišnji kamatnjaci različiti tijekom petogodišnjeg razdoblja uka-

maćivanja, ovdje ne možemo koristiti formulu (5.8) za izračun kamata (kao što je to
bio slučaj u prethodnome zadatku), već kamate računamo posebno za svaku godinu
izrazom (5.3):
5
K1 = K2 = 10.000 · = 500 kn,
100
10
K3 = K4 = 10.000 · = 1.000 kn,
100
12
K5 = 10.000 · = 1.200 kn.
100
Ukupne kamate jednake su zbroju svih godišnjih kamata:
K = K1 + K2 + K3 + K4 + K5 = 2 · 500 + 2 · 1.000 + 1.200 = 4.200 kn,
pa je konačni iznos duga na kraju 5. godine:
C5 = C + K = 10.000 + 4.200 = 14.200 kn.
Zadatak 5.17. Koliko je vremena potrebno da se iznos C, uložen uz godišnji ka-

matnjak 5 udvostruči ako je obračun kamata jednostavan, godišnji i dekurzivan?
Rješenje:
Cn = 2C
p=5
n =?
C + K = Cn = 2C ⇒ K = C
Cp 100
C=n ⇒n=
100 p
100
n= = 20
5
Iznos C će se po danim uvjetima udvostručiti nakon 20 godina ukamaćivanja.
Zadatak 5.18. Izračunajmo vrijednost kamatnjaka u trećoj od ukupno pet godina

ukamaćivanja ako je poznato da je u prvoj godini godišnji kamatnjak bio 10, drugoj
289
8, u četvrtoj i petoj godini 15% manji nego u trećoj godini. Konačna vrijednost
iznosa na kraju pete godine je jednaka 44.337 kn, a početna vrijednost uloga je za
11.299 kn manja od konačne vrijednosti. Obračun kamata je jednostavan, godišnji
i dekurzivan.
Rješenje:
C5 = 48.000
n=5
K = 11.299
p1 = 10
p2 = 8
p4 = p5 = 0,85 · p3
p3 =?
C = C5 − K = 44.337 − 11.299 = 33.038 kn

5
X p1 p2 p3 p4 p5
K= Ki = C +C +C +C +C
100 100 100 100 100
i=1

10 8 p3 p3
11.299 = 33.038 + + + 2 · 0,85 ·
100 100 100 100
11.299
= 0,1 + 0,08 + 0,027 · p3
33.038
p3 = 6.
Zadatak 5.19. Konačna vrijednost uloga na kraju pete godine ukamaćivanja uz

10% jednostavnih godišnjih kamata iznosi 48.000 kn. Izračunajte početnu vrijednost
uloga ako je obračun kamata jednostavan, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.20. Vrijednost uloga zajedno s kamatama na kraju pete godine ukamaći-
vanja je 18.000 kn. Izračunajte vrijednost uloga na kraju desete godine ukamaćivanja
uz 5% godišnjih kamata ako je obračun kamata jednostavan, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.21. Na kraju osme godine ukamaćivanja konačna vrijednost uloga je

bila za 25% veća od svoje početne vrijednosti. Uz koji kamatnjak je uložena ta
glavnica ako je obračun kamata jednostavan, godišnji i dekurzivan?
Zadatak 5.22. Za koliko godina ulog od 100.000 kn uz godišnji kamatnjak 6 do-

nese 498.000 kn ukupnih jednostavnih kamata ako je obračun kamata jednostavan,
godišnji i dekurzivan?
Zadatak 5.23. Koliki iznos nakon 5 godina ukamaćivanja naraste na 36.218 kn,
ako je u prve dvije godine godišnji kamatnjak bio 10, a u sljedećim godinama se
smanjio za 10% s obzirom na prve dvije godine? Koliko iznose kamate u svakoj
godini? Obračun kamata je jednostavan, godišnji i dekurzivan.
290
Zadatak 5.24. Ukupne jednostavne kamate na kraju četvrte godine ukamaćivanja

iznose 30% uložene vrijednosti. Ako je u prvoj godini godišnji kamatnjak 5, a u
drugoj i trećoj godini se povećao za 10% s obzirom na prvu godinu, izračunajte
koliki je kamatnjak primijenjen u četvrtoj godini. Obračun kamata je jednostavan,
godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.25. Stanje na nekom štednom računu na kraju prve godine iznosilo
je 37.100 kn, dok danas iznosi 65.870 kn. Ako je poznato da se iznos ukamaćivao
prve dvije godine po kamatnjaku 6, sljedeće dvije po 5% manjem kamatnjaku, a
u svim ostalim godinama po kamatnjaku koji je za 20% veći nego u prve dvije
godine, izračunajte koliko je ukupno godina taj iznos na štednji. Obračun kamata
je jednostavan, godišnji i dekurzivan.
5.2.1. Preračunavanje kamatnjaka
Ukoliko je temeljno razdoblje ukamaćivanja različito od temeljnog razdoblja na

koje se odnosi nominalna kamatna stopa, onda je potrebno izračunati kamatnjak
koji se odnosi na temeljno razdoblje ukamaćivanja.
Zadatak 5.26. Zadan je godišnji kamatnjak p. Ukamaćivanje se vrši po jednostav-

nom kamatnom računu n puta unutar jedne godine. Izračunajmo kamatnjak koji se
odnosi na jedinično razdoblje ukamaćivanja.
Rješenje:
Odgovarajući kamatnjak koji se odnosi na vrijeme ukamaćivanja (n-ti dio godine)
dobit ćemo tako da godišnji kamatnjak p podijelimo s brojem razdoblja u kojima se
obavlja ukamaćivanje unutar jedne godine:
p
p(n) = .
n
Zadatak 5.27. Koliko iznose ukupne jednostavne kamate na ulog od 200.000 kn

nakon 6 mjeseci ako je godišnji kamatnjak 12, a obračun kamata je jednostavan,
dekurzivan i: a) mjesečni, b) kvartalni, c) dnevni? (Pretpostavljamo da godina ima
365 dana, a polugodište 183 dana.)
Rješenje:
Uočimo da se u zadatku razlikuje vrijeme za koje je zadan kamatnjak (1 godina)
i vrijeme u kojemu se obavlja ukamaćivanje (mjesec, kvartal, dan). Prema tome,
kako bismo izračunali ukupne jednostavne kamate, morat ćemo izračunati mjesečni,
dnevni odnosno kvartalni kamatnjak.
a) S obzirom da godina ima 12 mjeseci, mjesečni kamatnjak p(m) dobivamo tako
da zadani godišnji kamatnjak p podijelimo s 12. Prema tome:
p(G) 12
p(m) = = = 1.
12 12
291
Jednostavne mjesečne kamate iznose:

p(m)
Km = C · = 200.000 · 0,01 = 2.000 kn.
100
Ukupne jednostavne kamate za 6 mjeseci jednake su:
p(m) 1 · 200.000
K =m·C · =6· = 12.000 kn.
100 100
b) Jedna godina ima 4 kvartala pa kvartalni kamatnjak p(k) dobivamo tako da

godišnji kamatnjak podijelimo s 4:
p(G) 12
p(k) = = = 3.
4 4
Ukupne kamate za 6 mjeseci (dva kvartala) jednake su zbroju obračunatih kvar-
talnih kamata, to jest:
p(k) · C 3 · 200.000
K =k· =2· = 12.000 kn.
100 100
c) S obzirom da je zadano da godina ima 365 dana, dnevni kamatnjak dobivamo

tako da godišnji kamatnjak podijelimo s 365. Prema tome:
p(G) 12
p(d) = = ≈ 0,03287671233.
365 365
Ukupne kamate za 183 dana jednake su:
p(d) · C 0,03287671233 · 200.000
K =d· ≈ 183 · ≈ 12.032,88 kn.
100 100
Primijetimo da smo u prethodnim izračunima dobili različit iznos kamata, iako smo
ih sve računali s godišnjim kamatnjakom pG = 12 za jednaka vremenska razdoblja.
Razlika se dogada zbog toga što dnevni obračun kamata uzima u obzir točan broj
dana u nekome razdoblju, dok mjesečni (i kvartalni) obračun ignorira razliku broja
dana u pojedinim mjesecima.

uz polugodišnji kamatnjak 12 nakon 2 godine, ako je obračun kamata jednostavan i
dvogodišnji?
Rješenje:
Iz zadanoga polugodišnjeg kamatnjaka moramo izračunati dvogodišnji tako da po-
lugodišnji kamatnjak podijelimo s 1/4 (odnosno pomnožimo s 4), pa je:
12
p(2G) = = 48.
1
4
292
5.3. Složeni kamatni račun
Ukupne jednostavne kamate nakon dvije godine iznose:

48 · 100.000
K= = 48.000 kn.
100

uz polugodišnji kamatnjak 12 nakon 1 godine, ako je obračun kamata jednostavan i
polugodišnji?
Rješenje:
Imamo zadan polugodišnji obračun i polugodišnji kamatnjak, što znači da u ovome
slučaju ništa ne moramo preračunavati. Ukupne jednostavne kamate za 1 godinu,
tj. 2 polugodišta su:
12 · 200.000
K =2· = 48.000 kn.
100

nakon 2 godine ako je kvartalni kamatnjak 4, a obračun kamata je jednostavan, de-
kurzivan i: a) mjesečni, b) kvartalni, c) dnevni, d) godišnji, e) dvogodišnji? (Pret-
postavljamo da kvartal ima 90, a godina 360 dana.)
Zadatak 5.31. Koliko iznose ukupne jednostavne kamate na ulog od 100.000 kn uz
dvogodišnji kamatnjak 12 nakon 6 mjeseci, ako je obračun kamata jednostavan i: a)
mjesečni, b) kvartalni, c) dnevni (godina ima 365 dana), d) godišnji, e) dvogodišnji?
(Pretpostavljamo da polugodište ima 182 dana.)
Zadatak 5.32. Izračunajte nakon koliko se mjeseci glavnica od 50.000 kn povećala
za 12.000 kn uz kvartalni kamatnjak 2 ako je obračun kamata jednostavan, mjesečni
i dekurzivan. Pretpostavite da je riječ o prijestupnoj godini.
Zadatak 5.33. Za koliko se kvartala iznos od 18.000 kn udvostruči uz godišnji
kamatnjak 10 ako je obračun kamata jednostavan, kvartalni i dekurzivan?
Pri primjeni složenog kamatnog računa, kamate za tekuće razdoblje se obračunavaju

i zbrajaju na konačnu vrijednost glavnice iz prethodnoga razdoblja. S obzirom da se
na taj način glavnica na koju se obračunavaju kamate uvećava svakoga razdoblja za
iznos kamata, to znači da se u složenom kamatnom računu obračunavaju kamate
”
na kamate”.
U zadacima ćemo koristiti sljedeće oznake:
C0 — početna vrijednost glavnice,

Ci — vrijednost glavnice na kraju i -tog razdoblja,
293
Ii — složene kamate u i -tom razdoblju,

I — ukupne složene kamate,
pi
ri — dekurzivni kamatni faktor u i -tom razdoblju, ri = 1 + 100 ,
n — broj razdoblja ukamaćivanja,
i — indeks razdoblja, i ∈ {1,2, ..., n}.
Zadatak 5.34. Netko je posudio iznos C na n godina. Izračunajmo ukupne kamate

i iznos koji će osoba dobiti na kraju n-te godine ako je: a) kamatna stopa za i -tu
godinu pi , i ∈ {1,2, ..., n}, b) kamatnjak p fiksan za svih n godina. Obračun kamata
je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
a) Na kraju prvog razdoblja ukamaćivanja, početnoj glavnici C0 se pribrajaju ka-
mate za prvo razdoblje (I1 ), koje se računaju na početnu vrijednost glavnice (C0 )
primjenom kamtanjaka p1 :
p1
I1 = C0 · .
100
Vrijednost iznosa C0 na kraju prvog razdoblja ukamaćivanja iznosi:
p1 p1
C1 = C0 + I1 = C0 + C0 · = C0 1 + = C0 · r1 .
100 100
Vrijednost iznosa C0 na kraju drugog razdoblja ukamaćivanja je:
p2 p2
C2 = C1 + I2 = C1 + C1 · = C1 1 + = C1 · r2 = C0 · r1 r2 .
100 100
Analogno, vrijednost iznosa C0 na kraju i -tog razdoblja, i ∈ {1,2, ..., n} računamo
ovako:
Ci = C0 · r1 · r2 · r2 · . . . · ri , (5.9)
pa je
Cn = C0 · r1 · r2 · r2 · . . . · rn . (5.10)
b) U slučaju kada je kamatnjak fiksan u cijelome razdoblju ukamaćivanja, to jest

p1 = p2 = . . . = pn = p, onda je i r1 = r2 = . . . = rn = r, pa se formule (5.9) i
(5.10) mogu pojednostavniti ovako:
Ci = C0 ri , i ∈ {1,2, . . . , n},
odnosno
Cn = C0 rn .
Zadatak 5.35. Izračunajmo vrijednost uloga od 60.000 kn na kraju prve, pete i

desete godine ukamaćivanja ako je fiksni godišnji kamatnjak 12, a obračun kamata
složen, godišnji i dekurzivan.
294
Rješenje:
C0 = 60.000
n = 10
12
p = 12 ⇒ r = 1 + 100 = 1,12
Na kraju prve godine početna glavnica C0 se uvećava za kamate za prvu godinu:
C1 = C0 r = 60.000 · 1,12 = 67.200 kn.
Na kraju pete godine glavnica se uvećava za ukupne složene kamate za pet godina:
C5 = C0 r5 = 60.000 · 1,125 ≈ 105.740,5 kn.
Vrijednost uloga na kraju desete godine je jednaka:
C10 = C0 r10 = 60.000 · 1,1210 ≈ 186.350,89 kn.
Zadatak 5.36. Koliki iznos trebamo uložiti danas uz godišnju kamatnu stopu 4,25
ako na kraju dvadesete godine ukamaćivanja želimo na temelju navedenog uloga
podignuti iznos od 1.000.000 kn? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 =?
4,25
p = 4,25 ⇒ r = 1 + 100 = 1,0425
n = 20
C20 = 1.000.000
C20 1.000.000
C0 = 20
= ≈ 434.989,45 kn.
r 1,042520
Zadatak 5.37. Osoba koja je u banku uložila 20.000 kn danas raspolaže iznosom
30.000 kn. Ako je poznato da je fiksni godišnji kamatnjak p=4,5, izračunajmo koliko
je godina taj iznos bio na štednji. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 20.000
Cn = 30.000
p = 4,5
n =?
r = 1,045
Cn = C0 rn / ln
295
ln Cn = ln C0 + ln rn
n ln r = ln Cn − ln C0
ln Cn − ln C0 ln 30.000 − ln 20.000
n= = ≈ 9,21 godina.
ln r ln 1,045
Zadatak 5.38. Ako smo prije dvije godine na štednju uložili 6.500 kn, a danas
raspolažemo sa 7.865 kn, koju je kamatnu stopu primjenjivala banka ako je ona fiksna
u cijelome razdoblju ukamaćivanja? Ukamaćivanje je složeno, godišnje i dekurzivno.
Rješenje:
C0 = 6.500
C2 = 7.865
n=2
p =?
Cn = C0 r n
Cn . √
rn = n
C0
r
Cn
r= n
C
r 0
2 7.865
r= = 1,1
6.500
p = 100(r − 1) = 10
Zadatak 5.39. Izračunajte konačnu vrijednost iznosa od 180.000 kn nakon 25 go-

dina ukamaćivanja, ako je fiksni godišnji kamatnjak 5,6. Obračun kamata je složen,
Zadatak 5.40. Izračunajte iznos koji je prije 6 godina uložen u banku uz 12%
godišnjih kamata ako je njegova vrijednost danas 35.000 kn. Obračun kamata je
Zadatak 5.41. Koliko je vremena potrebno da se iznos od 120.000 kn uložen u

banku uz fiksni godišnji kamatnjak 10 poveća na 254.545 kn ako je obračun kamata
složen, godišnji i dekurzivan?
Zadatak 5.42. Ako osoba koja je prije 4 godine u banku uložila 15.000 kn danas
raspolaže iznosom od 28.000 kn, izračunajte uz koliki je godišnji kamatnjak uložena
štednja. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan, a godišnji kamatnjak je
fiksan u cijelome razdoblju ukamaćivanja.
296
5.3.1. Relativni i konformni kamatnjak
Ako se temeljno razdoblje na koje se odnosi zadana kamatna stopa razlikuje od

temeljnog razdoblja ukamaćivanja, tada je potrebno preračunati kamatnjak za te-
meljno razdoblje ukamaćivanja. Pri tome koristimo relativni, odnosno konf ormni
kamatnjak.
Relativni kamatnjak definiramo formulom:
p
pr = ,
m
a konformni kamatnjak formulom:
r
0 m
p
p = 100 1+ −1 ,
100
gdje je p zadani nominalni kamatnjak, a m broj ukamaćivanja u razdoblju na koje
se odnosi nominalni kamatnjak p (pogledati Neralić, Šego (2013:394)).
√
Dekurzivni kamatni faktor konformnog kamatnjaka je r0 = m r, a dekurzivni ka-
p
matni faktor relativnog kamatnjaka je rr = 1 + . (Pokažite za vježbu!)
100m
Konačnu vrijednost iznosa C nakon n razdoblja unutar kojih se ukamaćivanje vrši
m puta računamo formulom Cm·n = C0 · (r0 )m·n , odnosno Cm·n = C0 · (rr )m·n .
Zadatak 5.43. Kolika je vrijednost iznosa od 18.000 kn uloženoga uz godišnju
kamatnu stopu 21 nakon 5 godina ako je obračun kamata složen, dekurzivan i: a)
mjesečni, b) polugodišnji, c) kvartalni, d) dvogodišnji? Iznose izračunajmo koristeći
(1) proporcionalnu te (2) konformnu metodu obračuna kamata.
Rješenje:
Proporcionalna metoda znači primjenu relativnog kamatnjaka, a konformna metoda
primjenu konformnog kamatnjaka. Najprije moramo izračunati parametar m.
a) Duljina vremenskog razdoblja za koje je zadan kamatnjak je jedna godina, a
ukamaćivanje se vrši 12 puta unutar jedne godine pa je:
m = 12.
Vrijednost m pokazuje da unutar razdoblja za koje je zadana kamatna stopa ima

12 razdoblja unutar kojih se obavlja kapitalizacija.
21
pr = = 1,75
12 !
r
21
p0 = 100
12
1+ −1 ≈ 1,601186777.
100
297
Kamatnjake i medurezultate nećemo zaokruživati jer tako možemo napraviti

veliku grešku kod aproksimiranja! Na dvije decimale zaokružujemo samo
konačne rezultate novčanih vrijednosti.
pr p0
Pripadajući dekurzivni kamatni faktori su rr = 1+ ≈ 1,0175 i r0 = 1+ ≈
100 100
1,01601186777.
Vrijednost iznosa na kraju pete godine iznosi Cm·n = C0 · r12·5 = C0 r60 .
Proporcionalna metoda: C60 = C0 · (rr )60 ≈ 50.972,69 kn.
Konformna metoda: C60 = C0 · (r0 )60 = 46.687,36 kn.
b) m = 2
21
pr = = 10,5
2 !
r
21
p0 = 100
2
1+ −1 = 10.
100
Proporcionalna metoda: C10 = 18.000 · 1,10510 = 48.853,46 kn.

Konformna metoda: C10 = 18.000 · 1,110 = 46.687,36 kn.
c) m = 4
21
pr = = 5,25
4 !
r
0 4 21
p = 100 1+ −1 = 4,880884817
100
Proporcionalna metoda: C20 = 18.000 · 1,052520 ≈ 50.085,80 kn.

Konformna metoda: C20 = 18.000 · 1,0488088481720 ≈ 46.687,36 kn.
d) m = 0,5
21
pr = = 42
0,5
r !
0 21
= 100 1,212 − 1 = 46,41
0,5

p = 100 1+ −1
100
Proporcionalna metoda: C2,5 = 18.000 · 1,422,5 ≈ 43.250,72 kn.

Konformna metoda: C2,5 = 18.000 · 1,46412,5 ≈ 46.687,36 kn.
Zadatak 5.44. Usporedimo vrijednosti koje smo dobili u zadatku 5.43 primje-
nom različitih razdoblja ukamaćivanja. Koji je način obračuna kamata povoljniji
za dužnika u svakoj od navedenih situacija? Što možemo zaključiti o primjeni rela-
tivne i konformne metode obračuna kamata ako je: a) m < 1, b) m = 1, c) m > 1?
298
Vrijeme ukamaćivanja Crel Ckonf

mjesečno 50.972,69 46.687,36
polugodišnje 48.853,46 46.687,36
kvartalno 50.085,80 46.687,36
dvogodišnje 43.250,72 46.687,36
Rješenje:
Usporedbom vrijednosti dobivenih pod a, b, c i d u u zadatku 5.43 uočavamo da je
Crel > Ckonf u slučajevima a, b i c, dok u slučaju d vrijedi Crel < Ckonf . Kada
je temeljno razdoblje ukamaćivanja kraće od temeljnog razdoblja na koje se odnosi
zadana kamatna stopa (m > 1), relativni kamatnjak, pa tako i konačna vrijednost
ukamaćenog iznosa, su veći primjenom proporcionalne metode, no kada je temeljno
razdoblje ukamaćivanja dulje od temeljnog razdoblja na koje se odnosi zadana ka-
matna stopa (m < 1), konformni kamatnjak je veći i, jasno, daje veću vrijednost
ukamaćenog iznosa. U slučaju kada je m = 1, razdoblje ukamaćivanja jednako je
razdoblju na koje se odnosi kamatna stopa, pa je pr = p0 = p, odnosno Crel = Ckonf .
Prema tome, za dužnika je povoljnija primjena konformne metode kada je m > 1,
odnosno proporcionalne metode kada je m < 1. Takoder, primjenom relativnih ka-
matnjaka koji se odnose na različita temeljna razdoblja ukamaćivanja, dobivene su
značajno različite konačne vrijednosti ukamaćenih iznosa, dok su primjenom konfor-
mnog kamatnjaka ukamaćeni iznosi jednaki i iznose približno 46.687,36 kn. Ukoliko
se i jave odstupanja u konačnim vrijednostima iznosa pri primjeni konformne me-
tode, ona su samo posljedica zaokruživanja vrijednosti konformnih kamatnjaka.
Ovo zapažanje potvrduje da:

Uz primjenu konformne metode nije bitno u kojemu se vremenskom razdob-
lju obavlja ukamaćivanje jer su konačni iznosi (približno) jednaki. Zbog toga
je primjena konformne metode u skladu s načelom financijske ekvivalentnosti
kapitala i, osim ako nije drugačije naglašeno, u složenom kamatnom računu se
koristi konformni kamatnjak.
Zadatak 5.45. Kolika je vrijednost iznosa od 18.000 kn uloženoga uz polugodišnju

kamatnu stopu 10 nakon 5 godina ako je obračun kamata složen, dekurzivan i: a)
mjesečni, b) polugodišnji, c) kvartalni, d) godišnji? Iznose izračunajte koristeći i
proporcionalnu i konformnu metodu obračuna kamata.
Rješenje:
Ovaj zadatak je sličan prethodnome, ali moramo voditi računa o odnosima razdoblja.
Uputa: a) m = 6, b) m = 1, c) m = 2, d) m = 0,5.
Zadatak 5.46. Usporedite vrijednosti koje ste dobili u zadatku 5.45. Koji je način
obračuna kamata povoljniji za dužnika u svakoj od navedenih situacija? Što možete
299
zaključiti o primjeni relativne i konformne metode obračuna kamata ako je: a)

m < 1, b) m = 1, c) m > 1?
Zadatak 5.47. Zadan je kvartalni kamatnjak 6. Izračunajte mjesečni, dvomjesečni,
polugodišnji, godišnji i dvogodišnji kamatnjak primjenom relativne i konformne me-
tode. S obzirom na dobivene vrijednosti odgovorite koja je metoda u svakome
izračunu povoljnija za dužnika.
Zadatak 5.48. Dvogodišnji kamatnjak iznosi 20. Izračunajte dnevni, mjesečni,
dvomjesečni, kvartalni, polugodišnji i godišnji kamatnjak primjenom relativne i kon-
formne metode. S obzirom na dobivene vrijednosti odgovorite koja je metoda u
svakome izračunu povoljnija za vjerovnika. (Pretpostavljamo da godina ima 365
dana.)
5.3.2. Neprekidna kapitalizacija
Konačnu vrijednost jednog iznosa, ukoliko se primjenjuje neprekidno ukamaćivanje

uz fiksnu kamatnu stopu p za svako jedinično vremensko razdoblje, računamo for-
mulom:
np
Cn = C0 · e 100 ,
gdje je n broj jediničnih razdoblja ukamaćivanja, C0 početna, a Cn konačna vrijed-
nost jednog iznosa (pogledati Neralić, Šego (2013:398)).
Zadatak 5.49. Ako trenutno ima oko 7,16 milijardi svjetske populacije, a procije-
njena prosječna godišnja stopa rasta stanovništva je 1,1, koliko je vremena potrebno
da populacija dosegne broj od 10 milijardi?
Rješenje:
C0 = 7,16
p = 1,1
Cn = 10
n =?
1,1·n
10 = 7,16 · e 100 ln
1,1·n
ln 10 = ln 7,16 + ln e 100
1,1 · n
ln 10 − ln 7,16 = · ln e
100
10 1,1 · n
ln = ·1
7,16 100
10
ln · 100
7,16
n= ≈ 30,37046473 godina
1,1
300
Zadatak 5.50. Koliko će potrajati da se masa u tovu utrostruči, ako je njen pro-
sječni godišnji prirast 8%?
Rješenje:
Cn = 3C0
p=8
n =?
8·n
3
C0 = 0 · e 100
C
8·n
.
3 = e 100 ln
8·n
ln 3 =
100
ln 3 · 100
n= ≈ 13,73265361 godina
8
Zadatak 5.51. Trenutno stanje drvne zalihe u Hrvatskoj iznosi 398 milijuna m3 .
Ako je godišnji prirast drvne zalihe 10,5 milijuna m3 , izračunajmo kolika je prosječna
godišnja stopa rasta drvne zalihe. Koliko se drvne zalihe očekuje za godinu dana?
Rješenje:
C0 = 398
C1 = C0 + 10,5 = 408,5
p =?
p·1
408,5 = 398e 100
408,5
p = ln · 100 ≈ 2,603990902
398
Zadatak 5.52. U tovu je masa od 1 tone. Ako je prosječni godišnji prirast za prva
tri mjeseca 63%, a za iduća tri 48%, kolika se masa očekuje nakon 6 mjeseci? Za
koliki se postotak početna masa povećala u promatranome razdoblju?
Rješenje:
C0 = 1
p1 = 63
p2 = 48
n1 = n2 = 3 mjeseca
n = 6 mjeseci
Mjesečni kamatnjak za prva tri mjeseca je jednak pr = 6312 , a za sljedeća tri mjeseca
48
pr = 12 . Najprije ćemo izvesti formule za vrijednost mase u tovu nakon 3, te nakon
6 mjeseci.
63 ·3
12
C3 = 1e 100
301
48 ·3 63 ·3 48 ·3
12 12 12 63 48
C6 = C3 e 100 =e 100 ·e 100 = e 400 + 400
C6 ≈ 1,319826119 tona
Početna glavnica se u 6 mjeseci poveća za:

C6 − C0 1,319826119 − 1
· 100% = · 100% ≈ 31,98%.
C0 1
Zadatak 5.53. Neka masa u tovu se za 2 godine poveća za 30%. Odredimo za koje
će se vrijeme udvostručiti.
Rješenje:
C2 = C0 + 0,3 · C0 = 1,3C0
Cn = 2C0
p =?
n =?
2p
1,3 · C0 = C0 · e 100 ⇒ p ≈ 13,11821322
n·13,11821322
2 · C0 = C0 · e 100 ⇒ n ≈ 5,283853593
Zadatak 5.54. Prosječni godišnji prirast drvne mase u nekoj šumi je 3,25%. Ako
je procijenjeno da danas u šumi ima 95.000 m3 drvne mase, koliko će drvne mase
biti za 5 godina?
Zadatak 5.55. Prirast mase ribe u nekome ribogojilištu iznosi 5% mjesečno. Ako
se očekuje da će krajem mjeseca u tovu biti masa od 2 tone, izračunajte kolika je
trenutna masa ribe u tovu, te kolika se masa može očekivati za 6 mjeseci.
Zadatak 5.56. Trenutna vrijednost nekog financijskog portfelja iznosi 100 milijuna
USD. Ako je prosječni dnevni prinos portfelja 0,5%, izračunajte koliko je vremena po-
trebno da se vrijednost portfelja poveća za 30%. Koristite neprekidno ukamaćivanje.
Zadatak 5.57. Investitor posjeduje dionicu trenutne tržišne cijene 325 kn koju je
prije mjesec dana kupio po cijeni od 300 kn. Ako se očekuje da će i u sljedećem mje-
secu cijena dionice ostvariti jednaki prinos kao i u prethodnome mjesecu, izračunajte
po kojoj bi cijeni investitor mogao prodati dionicu za mjesec dana. Koristite nepre-
kidno ukamaćivanje.
Zadatak 5.58. Za koliko se godina drvna masa u nekoj šumi utrostruči ako je
prosječni godišnji prirast 2%?
Zadatak 5.59. Dvije tone neke mase u tovu su 5 mjeseci. Ako je prosječan godišnji
prirast za prvi mjesec 80%, za naredna dva mjeseca 50% i zadnja dva mjeseca 30%,
koliko tona ima masa u tovu na kraju petog mjeseca?
302
Zadatak 5.60. Tržišna vrijednost nekoga poduzeća se povećava po godišnjoj stopi

5. U svojemu izvješću dioničarima navode da se tijekom sljedećih 6 mjeseci očekuje
povećanje tržišne vrijednosti za 15 milijuna kuna. Izračunajte kolika je trenutna
tržišna vrijednost poduzeća, te kolika se vrijednost očekuje krajem godine. Koristite
neprekidno ukamaćivanje.
5.3.3. Diskretna kapitalizacija
5.3.3.1. Konačna i sadašnja vrijednost iznosa
U ovoj točki koristit ćemo sljedeću formulu za izračun konačne, odnosno sadašnje
vrijednosti jednog iznosa (pogledati Neralić, Šego (2013:400–402)):
n
p1 p2 pn Y
Cn = C0 1 + 1+ ... 1 + = C0 ·r1 ·r2 ·. . .·rn = C0 ri . (5.11)
100 100 100
i=1
Iz (5.11) slijedi:
• ako je kamatnjak fiksan u cijelome razdoblju ukamaćivanja:
p n
Cn = C0 1 + = C0 r n , (5.12)
100
• ako su kamatnjaci fiksni u odredenim podrazdobljima duljine (n1 , n2 , ..., nk )

unutar razdoblja ukamaćivanja:
Cn = C0 · r1n1 · r2n2 · . . . · rknk , (5.13)
pri čemu je n1 + n2 + . . . + nk = n.
Zadatak 5.61. Izračunajmo vrijednost uloga od 180.000 kn na kraju druge, pete
i petnaeste godine ukamaćivanja, ako je kamatnjak u prve dvije godine bio 10, a u
preostalim godinama se smanjio za 15% s obzirom na prve dvije godine. Obračun
kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 180.000
p1 = 10 ⇒ r1 = 1,1
p2 = 0,85 · p1 = 8,5 ⇒ r2 = 1,085
C2 , C5 , C15 =?
Iznos se prve dvije godine ukamaćuje po godišnjem kamatnjaku 10, pa je vrijednost

na kraju druge godine ukamaćivanja jednaka:
C2 = C0 r12 = 180.000 · 1,12 = 217.800 kn.
303
1 2 3 4 5 15
C0 C2 C5 C15
r1 = 1,1 r2 = 1,085
Slika 5.5
Konačnu vrijednost na kraju pete godine računamo tako da vrijednost C2 ukamatimo

za dodatne 3 godine uz novi kamatnjak p2 = 8,5:
C5 = C2 · r23 = 217.800 · 1,0853 ≈ 278.193,57 kn.
S obzirom da je C5 = C0 ·r12 ·r23 , konačnu vrijednost iznosa na kraju petnaeste godine
možemo izračunati ovako:
C15 = C5 r210 = C0 · r12 · r23 · r210 = C0 · r12 · r213 = 180,000 · 1,12 · 1,08513 ≈ 628.991,06 kn.
Zadatak 5.62. Osoba koja je u banku uložila 20.000 kn danas raspolaže iznosom od
30.000 kn. Ako je poznato da je nakon prve 3 godine kamatnjak p = 4,5 povećan na
5,6, izračunajmo koliko se godina iznos ukamaćivao po novome kamatnjaku. Koliko
je ukupno godina taj iznos bio na štednji? Obračun kamata je složen, godišnji i
dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 20.000
Cn = 30.000
p1 = 4,5 ⇒ r1 = 1,045
p2 = 5,6 ⇒ r2 = 1,056
n1 = 3
n2 =?
Cn = C0 · r1n1 · r2n2
Cn 30.000
ln n1 ln
C0 · r1 20.000 · 1,0453
n2 = = ≈ 5,017866725
ln r2 ln 1,056
n1 + n2 = 8,017866725
Zadatak 5.63. Koliki iznos mora neka osoba uložiti danas u banku ako želi za 8
godina raspolagati iznosom od 200.000 kn, s time da je u prvih 5 godina godišnji ka-
matnjak p = 5, a u preostalim godinama ukamaćivanja je smanjen za 20%? Obračun
kamata je složen, polugodišnji i dekurzivan.
304
Rješenje:
C0 =?
Cn = 200.000
p1 = 5
p2 = p1 − 0,2 · p1 = 0,8 · p1 = 4
n1 = 5
n2 = 3
Ukamaćivanje se obavlja polugodišnje, stoga je potrebno izračunati polugodišnje

kamatnjake, odnosno odgovarajuće dekurzivne kamatne faktore:
r r
0 5 0 4
r1 = 1 + ≈ 1,024695077, r2 = 1 + ≈ 1,019803903,
100 100
iz kojih je lako dobiti da je p1 = 2,4695077, a p2 = 1,9803903.
Cn 200.000
C0 = 0 n1 ·m =
(r1 ) · (r20 )n2 ·m (1,024692077)5·2 · (1,019803903)3·2
C0 ≈ 139.310,38 kn
√ √
Da smo u gornju jednadžbu uvrstili da je r10 = 1,05, a r20 = 1,04, dobili bismo:
Cn 200.000
C0 = √ 10 √ 6 = ≈ 139.310,38 kn.
1,05 · 1,04 (1,05)5 · (1,04)3
Očito je da smo dobili jednake rezultate primjenom polugodišnjeg konformnog ka-

matnjaka i primjenom godišnjeg kamatnjaka za odgovarajuća razdoblja. Time smo
ponovno pokazali da kod konformnog načina obračuna kamata nije bitno koliko često
se ukamaćivanje vrši unutar promatranoga razdoblja, jer su ukamaćeni iznosi koje
izračunamo jednaki (a to i jest bit primjene konformnog kamatnjaka).
Zadatak 5.64. Iznos od 12.000 kn uložen je u banku uz godišnji kamatnjak 10 prije

10 godina. Ako se iznos koji je danas u banci želi ponovno uložiti uz kamatnjak 6,27,
koliko će vremena biti potrebno da on naraste na 50.000 kn? Obračun kamata je
Rješenje:
C0 = 12.000
p1 = 10 ⇒ r1 = 1,01
p2 = 6,27 ⇒ r2 = 1,0627
n1 = 10
n2 =?
C10 = C0 · r110 = 12.000 · 1,110 = 31.124,91 kn

50.000 = 31.124,91 · 1,0627n2
305
n2 ≈ 7,7946460369 godina
1 2 10 n2 =?
12.000 C10 50.000
r1 = 1,1 r2 = 1,0627
Slika 5.6
Zadatak 5.65. Ako netko danas uloži 5.000 kn, početkom treće godine kapitalizacije
12.000 kn, a krajem šeste godine podigne 5.200 kn, koliko će imati na računu krajem
osme godine od danas ako je godišnja kamatna stopa fiksna za cijelo razdoblje i
iznosi 5? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
n=8
p = 5 ⇒ r = 1,05
1 2 3 4 5 6 7 8
5.000 kn 12.000 kn X =?
5.200 kn
Slika 5.7
Vrijednost na računu na kraju osme godine jednaka je zbroju konačnih vrijednosti

svih iznosa koji su ulagani i podizani tijekom vremena:
C8 = 5.000 · 1,058 + 12.000 · 1,056 − 5.200 · 1,052 ≈ 17.735,42 kn.
Alternativno, rezultat smo mogli izračunati i ovako:
C8 = ((5.000 · 1,052 + 12.000) · 1,054 − 5.200) · 1,052 ≈ 17.735,42 kn.
Ako imamo više uplata i isplata tijekom razdoblja ukamaćivanja, konačna (sada-
šnja) vrijednost na računu jednaka je zbroju njihovih pojedinačnih konačnih
(sadašnjih) vrijednosti uz zadane kamatnjake.
306
Zadatak 5.66. Jedno poduzeće treba isplatiti iznose od 25.000 kn krajem prve
godine i 50.000 kn na kraju pete godine od danas. Kojim ekvivalentnim iznosom
to poduzeće može podmiriti oba dugovanja krajem četvrte godine od danas ako
je godišnji kamatnjak u prve 3 godine 4, a u sljedećim 6? Obračun kamata je
polugodišnji, složen i dekurzivan.
Rješenje:
p1 = 4 ⇒ r1 = 1,04
p2 = 6 ⇒ r2 = 1,06
1 2 3 4 5
25.000 50.000
r10 = 1,019803903 r20 = 1,029563014
Slika 5.8
√
r10 = 1,04 = 1,019803903
√
r20 = 1,06 = 1,029563014
4 2 50.000
X = 25.000 · r10 · r20 + = 75.832,21 kn
(r20 )2
Zadatak 5.67. Izračunajte konačnu vrijednost iznosa od 180.000 kn na kraju desete

godine ukamaćivanja, ako je kamatnjak u prvih pet godina bio 5, a svake sljedeće
godine se povećavao za 1 postotni bod s obzirom na prethodnu godinu. Obračun
Zadatak 5.68. Osoba koja je prije 4 godine u banku uložila 15.000 kn danas ras-
polaže iznosom od 28.000 kn. Ako je godišnji kamatnjak u prve dvije godine bio 6,
izračunajte godišnji kamatnjak za posljednje dvije godine, ako je u tome podrazdob-
lju bio fiksan. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.69. Štedni ulog je bio uložen 5 godina uz 6% godišnjih dekurzivnih
kamata. Uz koju godišnju dekurzivnu kamatnu stopu treba biti uložen sljedećih 5
godina tako da mu se vrijednost na kraju udvostruči? Obračun kamata je složen,
Zadatak 5.70. Koliki iznos mora uložiti neka osoba danas u banku ako želi za osam
godina od danas raspolagati iznosom od 120.000 kn, s tim da je u prve dvije godine
kamatnjak 4, u sljedećih 5 godina je 5, a u zadnjoj godini 4,5? Obračun kamata je
složen, kvartalni i dekurzivan.
307
Zadatak 5.71. Ako štediša danas uloži na štednju 10.000 EUR, koliko još treba
uložiti za dvije godine da bi za pet godina od danas raspolagao iznosom od 20.000
EUR? Ukamaćivanje je složeno i dekurzivno, a godišnja dekurzivna kamatna stopa
je 4.
Zadatak 5.72. Neka osoba na štednome računu ima 50.000 kn. Ako je početkom
druge godine u banku uložila još 12.000, te krajem treće godine s računa podigla
iznos od 30.000 kn, koliko će imati na računu na kraju desete godine od danas ako
je godišnji kamatnjak u prve dvije godine 10, u svim sljedećim 8, a obračun kamata
je složen, dekurzivan i: a) godišnji, b) polugodišnji.
Zadatak 5.73. Netko je naslijedio račun na koji je prije 54 godine uložen iznos od
125.000 USD uz godišnji kamatnjak 3,2. Ako je nasljednik danas podigao 200.000
USD, a ostatak ponovno uložio uz kamatnjak 5, izračunajte za koliko će godina od
danas raspolagati s milijun USD. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.74. Koliko trebamo uložiti danas da bismo krajem petoga, šestoga i
osmoga mjeseca od danas s računa podizali nominalno jednake iznose od 60.000 kn,
ako je obračun kamata složen, mjesečni i dekurzivan, a godišnji kamatnjak je 8?
Koristite konformni kamatnjak.
Zadatak 5.75. Otkako je otvoren štedni račun, na njemu su evidentirane sljedeće
uplate: 20.000 kn krajem četvrte godine i 70.000 kn nepoznatog datuma. Ako je na
računu na kraju desete godine bio iznos od 120.000 kn, izračunajte kada je uložen
iznos od 70.000 kn. Kamatnjak je fiksan u cijelome desetogodišnjem razdoblju i
iznosi 3,75, a obračun kamata je a) kvartalni, b) godišnji.
Zadatak 5.76. Poduzeće mora na kraju treće i na početku šeste godine od danas
platiti po 100.000 kn duga. Kojim se iznosom to dugovanje može podmiriti: a)
danas, b) na kraju druge godine od danas, ako je kamatnjak u prve dvije godine 8,
a u preostalome razdoblju 7? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.77. Ukoliko je osoba prije 5 polugodišta uložila u banku 5.000 kn, a prije
3 polugodišta 2.000 kn, koliko će imati na računu danas ako je godišnji kamatnjak
za prve dvije godine 1, a u preostalome razdoblju 0,5? Obračun kamata je složen,
polugodišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.78. Ako smo prije dvije godine na štednju uložili 10.000 kn, a prije
godinu dana podigli polovicu raspoloživog iznosa, koliku je kamatnu stopu primje-
njivala banka ako danas raspolažemo s 6.500 kn? Ukamaćivanje je složeno, godišnje
i dekurzivno, a kamatnjak fiksan u cijelome razdoblju ukamaćivanja.
Zadatak 5.79. Prije četiri godine na štednju smo uložili 5.000 EUR, prije tri godine
podigli smo 5.000 EUR, prije dvije godine uložili ponovno 5.000 EUR, te prije godinu
dana opet podigli 5.000 EUR. Koliko na štednji imamo danas, ako je kamatna stopa
za prve dvije godine je 5, a u svim ostalim 6? Ukamaćivanje je složeno, godišnje i
dekurzivno.
308
Zadatak 5.80. Koliki iznos mora danas uložiti u poslovnu banku osoba koja želi
krajem svake i -te godine, i ∈ {1,2,3}, podizati iznos od po 1.000i3 + 2.000 kn ako
je obračun kamata složen, godišnji i dekurzivan, banka obračunava u 1. godini 8%
godišnjih kamata, u drugoj godini je kamatnjak povećan za 25% u odnosu na prvu
godinu, a u trećoj godini smanjen za 20% u odnosu na drugu godinu? Obračun
Zadatak 5.81. Neka osoba može kupiti zemljište za: a) 80.000 kn danas, b) 25.000
kn za dvije godine, 35.000 kn za tri godine te 40.000 kn za pet godina. Koja je od
te dvije opcije povoljnija za kupca ako je kamatna stopa za prve tri godine 9, a u
preostale dvije je 7? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.82. Neko poduzeće želi uložiti 20.000 EUR u jedan od dva predložena
projekta. Predvida se da će prvi projekt ostvariti prihod od 6.000 EUR na kraju
prve godine, 3.000 EUR na kraju druge godine, 10.000 EUR na kraju treće godine
te 8.000 EUR na kraju četvrte godine. Drugi projekt ostvario bi prihod od 10.000
EUR na kraju prve godine, 6.000 EUR na kraju druge godine, 9.000 EUR na kraju
treće godine te 1.000 EUR na kraju četvrte godine. U koji projekt poduzeće treba
uložiti sredstva ako je godišnji kamatnjak 11, a obračun kamata složen, godišnji i
dekurzivan?
Zadatak 5.83. Neka je osoba kupila polovni automobil star 4 godine za 12.000 EUR.
Izračunajte kolika je bila cijena novoga automobila ako je poznato da se njegova
vrijednost u prvoj godini smanjila za 30%, u drugoj za 20% a u svakoj sljedećoj
godini za dodatnih 10%!
5.3.3.2. Konačna i sadašnja vrijednost više nominalno jednakih peri-

odičnih iznosa
Uplate (isplate) nominalno jednakih iznosa R u jednakim vremenskim intervalima

početkom n razdoblja nazivamo prenumerando uplatama (isplatama). Nadalje,
uplate (isplate) nominalno jednakih iznosa R u jednakim vremenskim intervalima
krajem n razdoblja nazivamo postnumerando uplatama (isplatama). (Detaljnije
pogledati u Neralić, Šego (2013:402–416).)
Konačna i sadašnja vrijednost više prenumerando iznosa
Zadatak 5.84. Netko će tijekom sljedećih n godina početkom svake godine uplaćivati
nominalno jednake iznose R. Izračunajmo kolikim iznosom će ta osoba raspolagati
na kraju n-te godine ako je: a) godišnja kamatna stopa u i-toj godini jednaka
pi , i ∈ {1,2, ..., n}, b) godišnja kamatna stopa fiksna u svih n godina. Obračun
Rješenje:
309
1 2 n−1 n
r1 r2 rn−1 rn
R R R R R
Rrn
Rrn−1 rn
..
.
Rr2 r3 . . . rn
Rr1 r2 . . . rn
Slika 5.9
a) Skica uplata prikazana je na slici 5.9.

U slučaju kada kamatna stopa nije fiksna tijekom cjelokupnog razdoblja uplaćivanja
(isplaćivanja) prenumerando iznosa R, njihovu konačnu vrijednost računamo kao:
Sn = R · r1 · r2 · . . . · rn + R · r2 · r3 · . . . · rn + . . . + R · rn−1 · rn + R · rn , (5.14)
pi
pri čemu su ri = 1 + 100 .
b) Ako je kamatna stopa p fiksna u cijelome razdoblju uplata (isplata), to jest

pi = p, ∀i ∈ {1,2, . . . , n}, konačnu vrijednost n prenumerando iznosa računamo
ovako:
Sn = R · rn + R · rn−1 + . . . + R · r2 + R · r. (5.15)
Primijetimo da je izrazom (5.15) dan zbroj n članova geometrijskog niza, čiji je
prvi član Rr, a svaki sljedeći član se povećava za faktor r (radi jednostavnosti
gledamo niz zdesna nalijevo, ali neovisno kako promatramo ovaj zbroj doći ćemo
do identičnog izraza). Formula za zbroj prvih n članova geometrijskog niza je:
qn − 1
sn = a1 , (5.16)
n−1
gdje je a1 prvi član niza, q je kvocijent, a n broj članova geometrijskog niza.
Uvrstimo li u (5.16) da je a1 = Rr, a q = r, izraz (5.15) možemo zapisati ovako:
rn − 1
Sn = Rr · . (5.17)
r−1
Zadatak 5.85. Netko želi danas uložiti iznos temeljem kojega će tijekom sljedećih
n godina početkom svake godine podizati nominalno jednake iznose R. Izvedite
formulu za vrijednost toga iznosa ako je: a) godišnja kamatna stopa u i-toj go-
dini jednaka pi , i ∈ {1,2, ..., n}, b) godišnja kamatna stopa fiksna u svih n godina.
Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
310
Rješenje:
a) Skica isplata je prikazana na slici 5.10.
Sadašnju vrijednost n nominalno jednakih prenumerando iznosa R uz promjenjive
godišnje kamatnjake računamo kao:
R R R R
A0n = R + + +...+ + , (5.18)
r1 r1 · r2 r1 · r2 · . . . · rn−2 r1 · r2 · . . . · rn−2 · rn−1
pi
pri čemu su ri = 1 + 100 .
1 2 n−1 n
R
r1 r2 rn−1 rn
R R R R
R
r1
R
r1 r2
R
r1 r2 . . . rn−2
R
r1 r2 . . . rn−1
Slika 5.10
b) Ako je kamatnjak fiksan u cijelome razdoblju uplaćivanja (isplaćivanja) iznosa

R, to jest ako je pi = p, ∀i ∈ {1,2, . . . , n}, sadašnju vrijednost n prenumerando
iznosa R, računamo ovako:
R R R R
A0n = R + + 2 + . . . + n−2 + n−1 . (5.19)
r r r r
Kao i u prethodnome zadatku, i ovdje uočavamo da je izrazom (5.19) dan zbroj
R
prvih n članova geometrijskog niza čiji je prvi član rn−1 , a kvocijent r (zbog
jednostavnosti promatramo niz zdesna nalijevo). Koristeći formulu (5.16), izraz
za sadašnju vrijednost n prenumerando isplata (uplata) možemo zapisati ovako:
R rn − 1
A0n = · . (5.20)
rn−1 r−1
S obzirom da smo se prisjetili kako koristiti formulu za zbroj n članova geometrijskog

niza, uočavamo da formule za konačnu i sadašnju vrijednost periodičnih iznosa nije
potrebno učiti napamet, već pomoću točno nacrtane skice možemo sami doći do
formule potrebne za izračun tražene vrijednosti.
311
Zadatak 5.86. Netko će početkom sljedeće 3 godine ulagati po 15.000 kn. Izraču-
najmo kolikim će iznosom ta osoba raspolagati na osnovi navedenih uplata nakon
treće i nakon četvrte godine od danas ako je: a) godišnji kamatnjak p = 12, b)
godišnji kamatnjak u prve dvije godine 12, trećoj 13, a četvrtoj 15. Obračun kamata
je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
a) R = 15.000
r = 1,12
S3 =?, C4 =?
Konačna vrijednost 3 prenumerando uplate na kraju treće godine iznosi:
S3 = 15.000 · 1,123 + 15.000 · 1,122 + 15.000 · 1,12

1,123 − 1
= 15.000 · 1,12 ·
1,12 − 1
S3 ≈ 56.689,92 kn.
Vrijednost 3 prenumerando uplate na kraju četvrte godine možemo računati

tako da izračunamo pojedinačne vrijednosti prenumerando iznosa na kraju četvrte
godine:
C4 = 15.000 · 1,124 + 15.000 · 1,123 + 15.000 · 1,122

1,123 − 1
= 15.000 · 1,122 ·
1,12 − 1
C4 ≈ 63.492,71 kn,
ili, jednostavnije, tako da S3 ukamatimo za još jednu godinu:
C4 = S3 · r = 56.689,92 · 1,12 ≈ 63.492,71 kn.
b) r1 = 1,12
r2 = 1,13
r3 = 1,15
S3 =?, C4 =?
Vrijednost 3 prenumerando uplate na kraju treće godine iznosi:
C3 = 15.000 · 1,122 · 1,13 + 15.000 · 1,12 · 1,13 + 15.000 · 1,13 ≈ 57.196,08 kn.
Njihova vrijednost na kraju četvrte godine je:
C4 = C3 · 1,15 ≈ 65.775,49 kn.
312
1 2 3 4
15.000 15.000 15.000
a)
r = 1,12
b)
r1 = 1,12 r2 = 1,13 r3 = 1,15
Slika 5.11
Zadatak 5.87. Neka je osoba uložila iznos temeljem kojega će sljedeće 4 godine,
početkom svake godine primati iznos od 30.000 kn. Izračunajmo koliki iznos je
danas uložila ako je: a) godišnji kamatnjak 5, b) godišnji kamatnjak u prvoj godini
5, drugoj 4,5, a svim ostalim 4,8. Obračun kamata složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
R = 30.000
n=4
A04 =?
Traženi iznos mora biti jednak sadašnjoj vrijednosti svih budućih isplata R uz zadane
kamatnjake. Skica je prikazana na slici 5.12.
1 2 3 4
30.000 30.000 30.000 30.000
a)
r = 1,05
b)
r1 = 1,05 r2 = 1,045 r3 = 1,048
Slika 5.12
a) p = 5 ⇒ r = 1,05
Sadašnju vrijednost 4 prenumerando isplate od 30.000 kn uz kamatnjak p = 5
313
računamo ovako:
30.000 30.000 30.000 30.000 1,054 − 1
A04 = 30.000 + + + = ≈ 111.697,44 kn
1,05 1,052 1,053 1,053 1,05 − 1
b) p1 = 5 ⇒ r1 = 1,05
p2 = 4,5 ⇒ r2 = 1,045
p3 = 4,8 ⇒ r3 = 1,048
Sadašnja vrijednost 4 prenumerando iznosa od 30.000 kn uz različite godišnje

kamatnjake je:
30.000 30.000 30.000
A04 = 30.000 + + + ≈ 112.001,33 kn.
1,05 1,05 · 1,045 1,05 · 1,045 · 1,048
Zadatak 5.88. Neka osoba želi danas uložiti iznos temeljem kojega će, počevši za
godinu dana od danas, početkom sljedeće 4 godine svake godine primati iznos od
10.000 kn. Ako je godišnji kamatnjak p = 5, a obračun kamata složen, godišnji i
dekurzivan, koliki iznos treba danas uložiti?
Rješenje:
R = 10.000
n=4
p = 5 ⇒ r = 1,05
A04 =?
C0 =?
1 2 3 4 5
10.000 10.000 10.000 10.000
A0n
Slika 5.13
Na slici 5.13 vidimo da je potrebno izračunati sadašnju vrijednost četiri periodične

isplate od 10.000 kn koje počinju za godinu dana. Njihova današnja vrijednost je
očito jednaka:
10.000 10.000 10.000 10.000 10.000 1,054 − 1

A4 = + + + = ≈ 35.459,51 kn
1,05 1,052 1,053 1,054 1,054 1,05 − 1
314
Ovaj zadatak pokazuje kako moramo paziti u kojim se razdobljima, s obzirom na

danas, javljaju odredene uplate (isplate), te da ne smijemo bez razmišljanja koristiti
konačne formule. Do konačnog smo rezultata mogli doći korištenjem formule (5.20),
ali s njom bismo izračunali vrijednost četiriju prenumerando isplata u trenutku kada
te isplate počinju (za godinu dana od danas), a njihovu vrijednost danas izračunamo
tako da iznos A04 diskontiramo za 1 godinu po kamatnjaku 5:
10.000 1,054 − 1
A04 = ≈ 37.232,48 kn,
1,053 1,05 − 1
A0 37.232,48
C0 = 4 = ≈ 35.459,51 kn.
r 1,05
Ako uplate (isplate) nisu godišnje, a kamatna stopa je zadana na godišnjoj ra-
zini, potrebno je najprije izračunati konformni kamatnjak za razdoblje u kojiem
se dogadaju uplate (isplate). Tada konačne i sadašnje vrijednosti nominalno
jednakih prenumerando iznosa R uz fiksni kamatnjak p računamo formulom:
(r0 )n − 1
Sn = Rr0
r0 − 1
R (r0 )n − 1
A0n = · ,
(r0 )n−1 r0 − 1
gdje je n ukupan broj prenumerando uplata (isplata) u razmatranom razdoblju.
Zadatak 5.89. Koliko dugo moramo ulagati u banku iznose od 5.000 kn početkom
svakoga polugodišta da bismo na kraju razdoblja ulaganja podigli iznos od 150.000
kn ako banka primjenjuje godišnji kamatnjak 4? Obračun kamata je složen, polu-
Rješenje:
R = 5.000
Smn = 150.000
p = 4 ⇒ r = 1,04
√
r0 = 1,04 = 1,019803903
0 )n
−1
0 (r
Smn = Rr 0−1
r
Sn (r0 − 1)

150.000 · 0,019803903
ln +1 ln +1
Rr0 5.000 · 1,019803903
n= =
ln (r0 ) ln (1,019803903)
n ≈ 23,40886829 polugodišta
315
Zadatak 5.90. Koliko moramo uložiti danas da bismo najprije u sljedećih 5 go-
dina početkom svakoga mjeseca podizali nominalno jednake iznose od 5.000 kn uz
godišnju kamatnu stopu 4,3, a u idućih 6 godina početkom svakoga mjeseca po 6.000
kn uz godišnju kamatnu stopu 4,8? Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Rješenje:
C0 =?
n1 = 5 · 12 = 60
n2 = 6 · 12 = 72
p1 = 4,3 ⇒ r1 = 1,043
p2 = 4,8 ⇒ r2 = 1,048
R1 = 5.000
R2 = 6.000
√
r10 = 12 1,043 = 1,003514593
√
r20 = 12 1,048 = 1,003914608
1 2 60 61 132
5.000 5.000 5.000 5.000 6.000 6.000 6.000
r10 = 1,003514593 r20 = 1,003914608
Slika 5.14
Skica isplata je prikazana na slici 5.14. Danas na računu moramo imati sadašnju
vrijednost svih isplata uz zadane kamatnjake. Do rješenja možemo doći koristeći
formule za sadašnju vrijednost n prenumerando iznosa. Njima računamo vrijednost
60 iznosa od 5.000 kn danas, te vrijednost 72 iznosa od 6.000 kn na početku šeste go-
dine (kada su te isplate počele). Vrijednost 72 iznosa od 6.000 kn danas izračunamo
tako da njihovu vrijednost s početka šeste godine svedemo na današnju vrijednost
za 5 godina po godišnjem kamatnjaku p = 4,3. Dobivene iznose na kraju zbrojimo.
R1 (r10 )n1 − 1 R2 (r0 )n2 − 1 1

C0 = 0 n1 −1 · 0−1
+ 0 n2 −1 · 0−1
· 0 n1
(r1 ) r (r2 ) r (r1)
5.000 1,00351459360 − 1
C0 = ·
1,00351459359 0,003514593
6.000 1,00391460872 − 1 1
+ 71
· ·
1,003914608 0,003914608 1,00351459360
316
C0 ≈ 271.002,74 + 305.673,25 = 576.675,99 kn
Zadatak 5.91. Ako će netko temeljem uplate od 1.000.000 kn početkom svakoga
kvartala kroz sljedeće 4 godine podizati nominalno jednake iznose, izračunajte vri-
jednost tih iznosa. Godišnji kamatnjak je 7, a obračun kamata je složen, dekurzivan
i kvartalni.
Zadatak 5.92. Nakon što završite fakultet za 5 godina, želite kupiti automobil za
50.000 kn. Odlučili ste početkom svakoga mjeseca kroz sljedećih 5 godina ulagati
na štednju nominalno jednake iznose. Ako je godišnji kamatnjak banke na rentnu
štednju 3,5, koliki ti iznosi moraju biti da biste uštedjeli potreban iznos? Obračun
kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Zadatak 5.93. Netko će na štednju uložiti iznos od 150.000 kn da bi temeljem tog
iznosa mogao početkom svake godine podizati nominalno jednake iznose od 20.000
kn. Ako je godišnja kamatna stopa 7, koliko će godina moći podizati navedene
iznose? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.94. Neka je osoba temeljem uplata od 10.000 kn početkom sljedeće
dvije godine na kraju druge godine podigla iznos od 22.000 kn. Izračunajte koliki je
kamatnjak primijenila banka, ako je on u cijelome razdoblju štednje fiksan. Obračun
Zadatak 5.95. Neka osoba želi uložiti na štednju iznos temeljem kojega će sljedećih
20 godina krajem svake druge godine podizati nominalno jednake iznose od 20.000
kn, te razmatra dvije banke. Prva banka primjenjuje konformnu metodu obračuna
kamata i godišnju kamatnu stopu p = 5,5, a druga banka primjenjuje proporcionalnu
metodu uz godišnju kamatnu stopu p = 6. Izračunajte iznose koje bi osoba trebala
uložiti kod svake banke i odgovorite koju bi banku trebala izabrati ta osoba. Obračun
kamata je složen, dvogodišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.96. Neka osoba početkom svake godine u prve 4 godine uplaćuje u banku
po 2.000 EUR uz 4% godišnjih dekurzivnih kamata, a u daljnjih 10 godina po 3.000
EUR uz 5% godišnjih dekurzivnih kamata. Koliko će ta osoba imati u banci na
kraju dvadesetpete godine od danas ako je i u preostalome razdoblju kamatna stopa
5? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.97. Koliko moramo uložiti danas da bi temeljem toga uloga kroz iduće 4
godine početkom svake godine primali iznos od 20.000 kn, ako je kamatnjak u prvoj
godini 3, drugoj 6, trećoj 11, a četvrtoj 18? Obračun kamata je složen, godišnji i
dekurzivan.
Zadatak 5.98. Početkom iduće 4 godine ćete ulagati po 20.000 kn. Koliko ćete
imati na banci na kraju četvrte godine, ako je kamatnjak u prvoj godini 18, drugoj
11, trećoj 6, a svim ostalim godinama 3? Obračun kamata je složen, godišnji i
dekurzivan.
317
Zadatak 5.99. Koliko danas na štednju mora uložiti osoba koja želi početkom
svakih 6 mjeseci primati odredene iznose, i to: po 15.000 kn u sljedećih 10 godina,
a zatim po 20.000 kn u narednih 5 godina, ako je godišnja kamatna stopa 4,5?
Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan. Koristite relativni kamatnjak.
Konačna i sadašnja vrijednost više postnumerando iznosa
Zadatak 5.100. Netko će tijekom sljedećih n godina krajem svake godine uplaćivati
nominalno jednake iznose R. Izračunajmo kolikim iznosom će ta osoba raspolagati
na kraju n-te godine, ako je: a) godišnja kamatna stopa u i-toj godini jednaka
pi , i ∈ {1,2, ..., n}, b) godišnja kamatna stopa fiksna u svih n godina. Obračun
Rješenje:
Skica postnumerando uplata (isplata) je prikazana na slici 5.15.
a) Ako je kamatna stopa promjenjiva tijekom razdoblja uplaćivanja (isplaćivanja)
postnumerando iznosa R, njihovu konačnu vrijednost računamo kao zbroj konač-
nih vrijednosti pojedničnih postnumerando iznosa R uz promjenjive kamatnjake
pi
pi , odnosno odgovarajuće dekurzivne kamatne faktore ri = 1+ 100 , i ∈ {1,2, ..., n}:
Cn = R · r2 · r3 · . . . · rn + R · r3 · r4 · . . . · rn + . . . + R · rn + R. (5.21)
1 2 n−1 n
R
r1 r2 rn−1 rn
R R R R
Rrn
Rrn−1 rn
..
.
Rr3 r4 . . . rn
Rr2 r3 . . . rn
Slika 5.15
b) Ako je kamatna stopa p fiksna u cijelome razdoblju uplata (isplata), to jest

pi = p, ∀i ∈ {1,2, . . . , n}, tada izraz (5.21) možemo jednostavnije zapisati ovako:
Cn = Rrn−1 + Rrn−2 + . . . + Rr + R. (5.22)
318
S obzirom da je izrazom (5.22) dan zbroj geometrijskog niza od n članova, čiji

je prvi član R, a kvocijent r (ponovno radi jednostavnosti promatramo zbroj
zdesna nalijevo), koristeći svojstva geometrijskog niza, formulu (5.22) za konačnu
vrijednost n postnumerando iznosa R nakon n razdoblja možemo zapisati ovako:
rn − 1
Sn0 = R . (5.23)
r−1
Zadatak 5.101. Netko želi danas uložiti iznos temeljem kojega će tijekom sljedećih
n godina krajem svake godine podizati nominalno jednake iznose R. Izvedimo for-
mulu za vrijednost toga iznosa ako je: a) godišnja kamatna stopa u i-toj godini jed-
naka pi , i ∈ {1,2, ..., n}, b) godišnja kamatna stopa fiksna u svih n godina. Obračun
Rješenje:
1 2 n−1 n
r1 r2 rn−1 rn
R R R R
R
r1
R
r1 r2
R
r1 r2 . . . rn−1
R
r1 r2 . . . rn
Slika 5.16
a) Sadašnju vrijednost n nominalno jednakih postnumerando iznosa R kada su

kamatnjaci tijekom razdoblja ukamaćivanja promjenjivi, računamo kao zbroj
sadašnjih vrijednosti pojedničnih postnumerando iznosa uz promjenjive kamat-
pi
njake pi , i ∈ {1,2, ..., n}, odnosno odgovarajuće kamatne faktore ri = 1 + 100 :
R R R R
An = + + ... + + . (5.24)
r1 r1 · r2 r1 · r2 · . . . · rn−1 r1 · r2 · . . . · rn−1 · rn
b) Ako je kamatnjak fiksan u razdoblju u kojemu se dogadaju uplate (isplate), to

jest, pi = p, ∀i ∈ {1,2, . . . , n}, tada (5.24) možemo zapisati ovako:
R R R R
An = + 2 + . . . + n−1 + n . (5.25)
r r r r
319
U izrazu (5.25) prepoznajemo zbroj n članova geometrijskog niza čiji je prvi

član Rr , a kvocijent r (zbog jednostavnosti, promatramo članove zbroja zdesna
nalijevo). Koristeći formulu (5.16), izraz za računanje sadašnje vrijednosti n
postnumerando iznosa R uz fiksni kamatnjak p odnosno kamatni faktor r =
p
1 + 100 možemo zapisati ovako:
R rn − 1
An = · . (5.26)
rn r − 1
Zadatak 5.102. Osoba ulaže na štednju krajem svakoga kvartala kroz šest godina
po 1.500 kn. Koliku će svotu ta osoba imati u banci nakon 6 godina te nakon 8
godina ako je: a) godišnji kamatnjak 3, b) godišnji kamatnjak u prve četiri godine
4, sljedeće dvije 5, a u svim ostalim 6? Obračun kamata je kvartalni, složen i
dekurzivan.
Rješenje:
R = 1.500
1 2 16 24 32
1.500 1.500 1.500 1.500 1.500 1.500
a)
r0 = 1,007417072
b)
r10 = 1,009853407 r20 = 1,012272234 r30 = 1,014673846
Slika 5.17
n=6
m=4
a) p = 3 ⇒ r = 1,03
√
r0 = 4 1,03 = 1,007417072
Najprije ćemo izračunati vrijednost uplata na kraju šeste godine (S24 ), a zatim
ćemo tu vrijednost ukamatiti za još dvije godine, odnosno 8 kvartala.
23 22
S24 = 1.500 · r0 + 1.500 · r0 + · · · 1.500 · r0 + 1.500

1,00741707224 − 1
= 1,500 ·
1,007417072 − 1
≈ 39.244,39 kn
320
8
C32 = S24 · r0 ≈ 39.244,39 · 1,0074170728 ≈ 41.634,37 kn
b) p1 = 4 ⇒ r1 = 1,04
p2 = 5 ⇒ r2 = 1,05
p3 = 6 ⇒ r3 = 1,06
√
r10 = 4 1,04 = 1,009853407
√
r20 = 4 1,05 = 1,012272234
√
r30 = 4 1,06 = 1,014673846
Ovaj zadatak možemo riješiti tako da najprije izračunamo vrijednost 16 post-
numerando uplata na kraju 16 kvartala po kamatnjaku p01 (S16 ) te vrijednost
preostalih 8 uplata na kraju 24 kvartala po kamatnjaku p02 (S8 ). Vrijednost svih
uplata na kraju šeste godine (24 kvartala) dobivamo tako da zbrojimo S16 koji
dodatno ukamatimo za preostalih 8 kvartala po kamatnjaku p02 sa S8 (C24 ). Na-
kon šeste godine nije bilo dodatnih uplata (isplata), pa vrijednost uplata po 1.500
kn na kraju osme godine (32 kvartala) izračunamo tako da C24 ukamatimo za 8
kvartala po kamatnjaku p03 . Izračuni su sljedeći:
15 14
S16 = 1.500 · r10 + 1.500 · r10 + . . . + 1.500 · r10 + 1.500

1,00985340716 − 1
= 1,500 ·
1,009853407 − 1
≈ 22.103,39 kn
7 6
S8 = 1.500 · r20 + 1.500 · r20 + . . . + 1.500 · r20 + 1.500

1,0122722348 − 1
= 1,500 ·
1,012272234 − 1
≈ 12.528,28 kn
8
C24 = S16 · r20 + S8 ≈ 36.897,27
8
C32 = S24 · r30 ≈ 36.897,27 · 1,0146738468 ≈ 41.457,77 kn.
Zadatak 5.103. Koliko moramo uložiti danas da bismo temeljem toga iznosa mogli
primati godišnje rente od 7.000 kn krajem sljedeće 4 godine te 8.000 kn krajem
naredne 3 godine ako je obračun kamata složen, godišnji i dekurzivan, a banka
obračunava 5% godišnjih kamata? Obračun kamata je godišnji, složen i dekurzivan.
Zadatak 5.104. Odlučili ste krajem svakih 6 mjeseci ulagati po 3.000 kn. Nakon
koliko razdoblja ukamaćivanja ćete na računu imati iznos od 60.000 kn ako je obračun
kamata složen, polugodišnji i dekurzivan, a polugodišnja kamatna stopa je 2,5?
Zadatak 5.105. Posudili ste iznos od 12.000 kn koje trebate otplaćivati vašem
vjerovniku u nominalno jednakim iznosima na kraju svakoga mjeseca kroz sljedeću
godinu dana. Ako je dogovorena godišnja kamatna stopa 5 uz primjenu složenog i
dekurzivnog načina obračuna kamata, kolika je vrijednost tih iznosa?
321
Zadatak 5.106. Poduzeće duguje 10.000 kn za dvije godine od danas. Ako je

dogovoreno da poduzeće može otplatiti svoj dug plaćanjem 24 nominalno jednaka
iznosa krajem svakoga mjeseca (počevši od početka tekućega mjeseca), izračunajte
vrijednost tih iznosa ako je godišnja kamatna stopa 7,5, a obračun kamata složen,
mjesečni i dekurzivan.
Zadatak 5.107. Na lutriji ste osvojili iznos od 1.000.000 kn i odlučili taj iznos
uložiti na štednju te krajem svakoga mjeseca podizati nominalno jednake iznose od
10.000 kn koji su vam potrebni za podmirenje planiranih troškova života. Ako banka
primjenjuje godišnju kamatnu stopu od 3,5, izračunajte koliko dugo možete živjeti
na temelju osvojenoga iznosa da u cijelosti na opisani način potrošite dobitak. Koliki
iznos ćete imati na računu nakon 5 godina? Obračun kamata je mjesečni, složen i
dekurzivan.
Zadatak 5.108. Netko ulaže krajem svake godine 5.000 kn kroz sljedećih 7 godina.
Koliko će imati na banci na kraju desete godine od danas ako je banka u prve 3
godine primjenjivala godišnji kamatnjak 8, a u preostalome razdoblju polugodišnji
kamatnjak 3? Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan. Primijenite relativnu
kamatnu stopu.
Zadatak 5.109. Netko želi krajem svakih 6 mjeseci u sljedećih 15 godina primati
iznos od 10.000 kn, nakon toga po 15.000 kn u narednih 5 godina i zatim na kraju
25. godine podignuti preostali iznos od 50.000 kn temeljem iznosa koji će uložiti
u banku danas. Koliko mora uložiti danas, ako je godišnja kamatna stopa 5,5?
Obračun kamata je složen i dekurzivan.
Zadatak 5.110. Koliko danas na štednju mora uložiti osoba koja želi krajem sva-
koga kvartala u sljedećih 5 godina primati iznos od 20.000 kn, a nakon toga 15.000
kn u narednih 10 godina, ako je godišnja kamatna stopa u prvih 5 godina 4,5, a u
sljedećim godinama 5? Obračun kamata je složen, kvartalni i dekurzivan.
Zadatak 5.111. Izračunajte godišnje postnumerando iznose kojima možemo pod-
miriti dug od 40.000 kn na kraju pete godine od danas ako je godišnji kamatnjak
u prve dvije godine 4,5, trećoj 5, a u četvrtoj i petoj godini 6. Obračun kamata je
5.3.4. Mješoviti zadaci - više uplata i isplata
Zadatak 5.112. Neka osoba počela je ulagati u banku prije 8 godina od danas po
15.000,00 kn početkom godine kroz 5 godina. Nakon 6 godina od početka ulaganja
ta je osoba podigla 60.000 kn. S kojim iznosom ta osoba raspolaže danas, ako banka
obračunava kamate po godišnjoj stopi 8,25, a obračun kamata je složen, dekurzivan
i godišnji?
Zadatak 5.113. Neka osoba ulaže po 4.000 kn krajem godine kroz 5 godina od
danas, na kraju pete godine od danas podigne 15.000 kn, te krajem šeste godine
322
uloži 5.000 kn. S kojim iznosom će ta osoba raspolagati na kraju sedme godine
od danas ako je godišnja kamatna stopa 8, a obračun kamata složen, godišnji i
dekurzivan?
Zadatak 5.114. Netko će početkom sljedeće 3 godine ulagati po 15.000 kn, te
idućih 5 godina krajem godine po 20.000 kn. Ako je na početku šeste godine ta
osoba podigla 12.000 kn, a godišnji kamatnjak je 12, kolikim iznosom će raspolagati
na osnovi tih uplata na kraju osme godine? Obračun kamata je složen, godišnji i
dekurzivan.
Zadatak 5.115. Prije 10 godina na štednju je uložen iznos od 65.000 kn. Počevši
prije 9 godina od danas, s računa je podizano po 10.000 kn početkom sljedećih
5 godina. Narednih je 5 godina podizano pak po 10.000 kn krajem svake godine.
Koliki je iznos na štednji danas ako je godišnja kamatna stopa 7,5, a obračun kamata
složen, godišnji i dekurzivan?
Zadatak 5.116. Neka osoba ulaže u banku po 20.000,00 kn krajem godine kroz 4
godine. Dvije godine nakon završetka ulaganja ta osoba podigne 95.000 kn. S kojim
iznosom će ta osoba raspolagati nakon još dvije godine, ako banka prvo obračunava
kamate po godišnjem kamatnjaku 8,5, a u zadnje dvije godine poveća kamatnjak na
10? Obračun kamata je složen, dekurzivan i godišnji.
Zadatak 5.117. Neka osoba počela je ulagati u banku prije 8 godina po 25.000,00
kn početkom svakoga polugodišta kroz 4 godine. Nakon 2 godine od zadnje uplate
ta osoba je uplatila 100.000 kn. S kolikim iznosom će ta osoba raspolagati za tri
godine od danas, ako banka obračunava kamate uz godišnji kamatnjak 7,25 a obračun
kamata je složen, dekurzivan i godišnji?
Zadatak 5.118. Osoba je prije pet godina uložila 5.000 kn, a prije dvije godine je
podigla 1.500 kn. Izračunajte koliko će postnumerando mjesečnih isplata od 500 kn
moći primiti na temelju iznosa kojime danas raspolaže u banci. Banka je prve dvije
godine primjenjivala godišnji kamatnjak 2, a u preostalome razdoblju 3. Obračun
kamata je godišnji, složen i dekurzivan.
Zadatak 5.119. Koja bi se glavnica za 30 godina uz 10% dekurzivnih kamata
povećala na milijun kuna ako je ukamaćivanje: a) jednostavno, b) složeno, c) konti-
nuirano?
Zadatak 5.120. Ako danas uložimo iznos od 304.242,54 kn temeljem kojega želimo
krajem sljedećih 6 godina podizati nominalno jednake iznose te na kraju osme godine
od danas podići 20.000 kn, koliki je iznos tih 6 isplata? Obračun kamata je složen,
godišnji i dekurzivan, a godišnja kamatna stopa 8.
Zadatak 5.121. Početkom svake godine osoba uplaćuje u banku po 6.000 eura
kroz 3 godine. Na početku četvrte godine počinje podizati polugodišnje rente kroz
dvije godine. Izračunajte iznos te rente ako banka za prve 3 godine primjenjuje
godišnju kamatnu stopu 5, a u preostalome razdoblju 6. Koliko će ta osoba imati na
323
računu 5 godina nakon što je obavljena posljednja isplata, ako u tom razdoblju nije
bilo nikakvih uplata i isplata, a polugodišnji kamatnjak je 5,5? Obračun kamata je
polugodišnji, složen i dekurzivan.
Zadatak 5.122. Netko duguje iznos od 20.000 kn krajem prve i 15.000 kn početkom
pete godine od danas. Dogovoreno je da se taj dug može otplatiti u 10 jednakih
mjesečnih rata počevši od tekućega mjeseca. Ako je kamatnjak u prvoj godini 6,5,
a u svakoj sljedećoj se povećava za 8%, izračunajte iznos tih rata. Obračun kamata
je složen i dekurzivan.
5.4. Zajam
U praksi se najčešće primjenjuju sljedeća dva modela otplate zajma:

• model s nominalno jednakim anuitetima i
• model s nominalno jednakim otplatnim kvotama.
Koristit ćemo sljedeće oznake:
C ≡ C0 — nominalni iznos odobrenog zajma,

ai — anuitet u i -tom razdoblju,
Ii — kamate u i -tom razdoblju,
Ri — otplatna kvota u i -tom razdoblju,
Ci — ostatak duga na kraju i -tog razdoblja,
ri — dekurzivni kamatni faktor u i -tom razdoblju,
n — broj razdoblja otplate zajma,
i — indeks razdoblja, i ∈ {1,2, . . . , n}.
Neovisno o modelu otplate zajma, nominalni iznos zajma mora biti jednak zbroju
sadašnjih vrijednosti svih anuiteta uz zadane kamatnjake pi , i ∈ {1,2, . . . , n}, od-
pi
nosno odgovarajuće dekurzivne kamatnjake ri = 1 + 100 , pa mora vrijediti da je
a1 a2 an
C0 = + + ... + . (5.27)
r1 r1 · r2 r1 · r2 · . . . · rn
U svakom razdoblju otplate, i ∈ {1,2, ..., n}, anuitet se sastoji od otplatne kvote Ri
i kamata Ii :
ai = Ri + Ii ,
gdje je
pi
Ii = Ci−1 · ,
100
Ci = Ci−1 − Ri .
324
5.4. Zajam
Takoder, vrijedi da je
n
X
C0 = Ri , (5.28)
i=1
n
X n
X n
X
ai = Ri + Ii , (5.29)
i=1 i=1 i=1
pa nam u otplatnoj tablici 5.5 zadnji redak u kojemu zbrajamo redom vrijednosti
anuiteta, kamata i otplatnih kvota služi kao kontrola da smo dobro napravili otplatni
plan.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - C0
1 a1 I1 R1 C1
.. .. .. .. ..
. . . . .
n−1 an−1 In−1 Rn−1 Cn−1
n an In Rn Cn
P P P P
ai Ii Ri
Tablica 5.5: Otplatna tablica
5.4.1. Zajam s nominalno jednakim anuitetima
Model zajma s nominalno jednakim anuitetima temelji se na pretpostavkama nave-

denim u Neralić, Šego (2013:418) i vrijedi:
a rn − 1
C0 = · . (5.30)
rn r − 1
(Dokažite za vježbu!)
Iz (5.30) slijedi da je iznos anuiteta:
C0 · rn · (r − 1)
a= (5.31)
rn − 1
Kada nam je poznat iznos nominalno jednakih anuiteta, računamo redom iznos
kamata, otplatne kvote i ostatka duga u i-tom razdoblju otplate, i ∈ {1,2, . . . , n}.
Kamate u i-tom razdoblju računamo na iznos duga iz (i-1)-og razdoblja:
p
Ii = Ci−1 · , i ∈ {1,2, . . . , n},
100
325
a vrijednost otplatne kvote dobijemo kada od iznosa anuiteta oduzmemo kamate:
Ri = a − Ii , i ∈ {1,2, . . . , n}.
Ostatak duga nakon plaćanja i-tog anuiteta je jednak iznosu duga iz (i-1)-og raz-
doblja umanjenom za otplatnu kvotu za i-to razdoblje:
Ci = Ci−1 − Ri , i ∈ {1,2, . . . , n}.
Postupak izrade otplatne tablice objasnit ćemo na zadatku.

Zadatak 5.123. Investicijski zajam od 1.200.000 kn odobren je na 4 godine uz 6%
godišnjih kamata. Izradimo otplatnu tablicu ako se zajam amortizira nominalno
jednakim anuitetima krajem godine, a obračun kamata je složen, godišnji i dekurzi-
van.
Rješenje:
C0 = 1.200.000
n=4
p = 6 ⇒ r = 1,06
Anuitete računamo formulom:

C0 · rn · (r − 1) 1.200.000 · 1,064 · (1,06 − 1)
a= = ≈ 346.309,79 kn.
rn − 1 1,064 − 1
Kamate u prvome razdoblju računamo na vrijednost odobrenoga zajma:
p 6
I1 = C0 = 1.200.000 · = 72.000 kn.
100 100
Otplatna kvota u prvome razdoblju jednaka je razlici prvoga anuiteta i kamata u
prvome razdoblju:
R1 = a1 − I1 = 346.309,79 − 72.000 = 274.309,79 kn.
Ostatak duga na kraju prvoga razdoblja jednak je početnome iznosu zajma umanje-
nom za otplatnu kvotu prvoga razdoblja:
C1 = C0 − R1 = 1.200.000 − 274.309,79 = 925.690,21 kn.
Pokazani princip izračuna primijenimo i za sve ostale godine, pa imamo:

p
I 2 = C1 = 925.690,21 · 0,06 = 55.541,41 kn,
100
R2 = a2 − I2 = 346.309,79 − 55.541,41 = 290.768,38 kn,
C2 = C1 − R2 = 925.690,21 − 290.768,38 = 634.921,83 kn,
p
I3 = C2 = 634.921,83 · 0,06 = 38.095,31 kn,
100
326
5.4. Zajam
R3 = a3 − I3 = 346.309,79 − 38.095,31 = 308.214,48 kn,

C3 = C2 − R3 = 634.921,83 − 308.214,48 = 326.707,35 kn,
p
I 4 = C3 = 326.707,35 · 0,06 = 19.602,44 kn,
100
R4 = a4 − I4 = 346.309,79 − 19.602,44 = 326.707,35 kn,
C4 = C3 − R4 = 326.707,35 − 326.707,35 = 0,00 kn.
Primijetimo da je R4 = C3 , to jest, otplatna kvota u posljednjemu razdoblju otplate

jednaka je ostatku duga iz pretposljednjega razdoblja, i to mora vrijediti u svakome
otplatnom planu. Izračunate rezultate zbirno prikazujemo u tablici 5.6.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 1.200.000,00
1 346.309,79 72.000,00 274.309,79 925.690,21
2 346.309,79 55.541,41 290.768,38 634.921,83
3 346.309,79 38.095,31 308.214,48 326.707,35
4 346.309,79 19.602,44 326.707,35 0,00
P
1.385.239,16 185.239,16 1.200.000,00
Tablica 5.6
Zadatak 5.124. Zajam od 800.000 kn odobren je na 2 godine uz 6% godišnjih

kamata. Izradimo otplatnu tablicu ako se zajam amortizira nominalno jednakim
polugodišnjim anuitetima, a obračun kamata je složen, polugodišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 800.000
n=4
p = 6 ⇒ r = 1,06
Primijetimo da je zadana godišnja kamatna stopa, a zajam se otplaćuje polugodišnjim

anuitetima. Prvi korak koji trebamo napraviti je izračunati polugodišnji (konformni)
kamatnjak:
√
p0 = 100 1,06 − 1 = 2,9563014 ⇒ r0 = 1,029563014

Prilikom izračuna anuiteta moramo obratiti pozornost na ukupan broj razdoblja

otplate koji je jednak 4, pa slijedi:
C0 · (r0 )n · (r0 − 1) 800.000 · 1,0295630144 · (1,029563014 − 1)

a= =
(r0 )n − 1 1,0295630144 − 1
a ≈ 214.996,78 kn.
327
Kamate računamo koristeći konformni kamatnjak, pa je

p0
Ii = Ci−1 · , i ∈ {1, ...,4}.
100
Otplatna tablica je tablica 5.7.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 800.000,00
1 214.996,78 23.650,41 191.346,37 608.653,63
2 214.996,78 17.993,64 197.003,14 411.650,49
3 214.996,78 12.169,63 202.827,15 208.823,34
4 214.996,78 6.173,45 208.823,33 0,01
P
859.987,13 59.987,12 800.000,00
Tablica 5.7
Ostatak duga u posljednjoj godini ovdje nije jednak nula, što se često dogada u
izradi otplatne tablice zbog zaokruživanja novčanih vrijednosti unutar tablice na
dvije decimale. Ukoliko je odstupanje relativno malo, to smatramo prihvatljivim,
pa u tablici napišemo koliki nam je iznos ostao na kraju. Treba naglasiti da bi
bilo pogrešno ovdje bez računanja napisati da je ostatak jednak nula. Ipak, veliko
odstupanje je upozorenje da je došlo do pogreške prilikom izračuna u tablici te da
je potrebno tablicu prekontrolirati.
Zadatak 5.125. Izračunajmo iznos zajma koji se amortizira nominalno jednakim
anuitetima krajem polugodišta kroz 20 godina ako je iznos zadnje otplatne kvote
10.000 kn, a godišnji kamatnjak je 9. Obračun kamata je složen, polugodišnji i
dekurzivan. Izradimo otplatnu tablicu za prva 3 razdoblja otplate.
Rješenje:
C0 =?
n = 40
p=9
R40 = 10.000
p0 = 4,4030651 ⇒ r0 = 1,044030651
Posljednja otplatna kvota treba biti jednaka ostatku duga iz pretposljednjega (39.)
razdoblja otplate:
R40 = C39 = 10.000,00 kn.
Kada znamo C39 , možemo izračunati kamate za posljednje razdoblje otplate:
p0
I40 = C39 · = 10.000 · 0,044030651 ≈ 440,31 kn.
100
328
5.4. Zajam
Imamo vrijednosti otplatne kvote i kamata u zadnjemu razdoblju otplate pa možemo

izračunati i anuitet u zadnjemu razdoblju:
a40 = R40 + I40 = 10.440,31 kn.
Otplatna tablica za posljednje razdoblje prikazana je u tablici 5.8. S obzirom da je
i ai Ii Ri Ci
.. .. .. .. ..
. . . . .
39 10.000,00
40 10.440,31 440,31 10.000,00 0
Tablica 5.8
otplata zajma dogovorena modelom nominalno jednakih anuiteta, svi anuiteti iznose
10.440,31 kn. Nominalni iznos odobrenoga zajma izračunamo formulom (5.30):
10.440,31 1,04403065140 − 1
C0 = · ≈ 194.805,96 kn.
1,04403065140 1,044030651 − 1
Otplatna tablica za prve 3 godine prikazana je u tablici 5.9.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 194.806,03
1 10.440,31 8.577,44 1.862,87 192.943,15
2 10.440,31 8.495,41 1.944,90 190.998,26
3 10.440,31 8.409,78 2.030,53 188.967,72
Tablica 5.9
Zadatak 5.126. Odobren je zajam od 200.000 kn koji će se otplaćivati kroz 3 godine
nominalno jednakim anuitetima krajem godine. Ako je godišnja kamatna stopa u
prve dvije godine 6, a u trećoj godini 10, sastavimo otplatnu tablicu. Obračun
Rješenje:
C0 = 200.000
n=3
p1 = 6 ⇒ r1 = 1,06
p2 = 10 ⇒ r1 = 1,1
Kamatna stopa nije fiksna u cijelome razdoblju otplate zajma pa za rješavanje za-
datka koristimo jednakost (5.27).
a a a
C0 = + 2+ 2
r1 r1 r1 · r2
329

1 1 1
C0 = a + +
r1 r12 r12 · r2
200.000
a= 1 1 1 ≈ 75.686,47 kn.
1,06 + 1,062 + 1,062 ·1,1
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 200.000,00
1 75.686,47 12.000,00 63.686,47 136.313,53
2 75.686,47 8.178,81 67.507,66 68.805,87
3 75.686,47 6.880,59 68.805,88 -0,01
P
227.059,41 27.059,40 200.000,01
Tablica 5.10
Zadatak 5.127. Zajam od 100.000 EUR odobrava se na 25 godina otplate, uz 5%

godišnjih dekurzivnih kamata, a po modelu nominalno jednakih anuiteta i varijabil-
nih otplatnih kvota koji dospijevaju krajem mjeseca. Izračunajmo ukupne kamate!
Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 100.000
n = 25 · 12 = 300
p=5
p0 = 0,4074124 ⇒ r0 = 1,004074124
Ukupne kamate jednake su razlici zbroja svih anuiteta i nominalnog iznosa zajma
(5.29). Najprije izračunamo iznos anuiteta:
100.000 · 1,004074124300 · (1,004074124 − 1)

a= ≈ 578,14 EU R,
1,004074124300
a onda ukupne kamate dobivamo ovako:
300
X
Ii = n · a − C0 = 300 · 578,14 − 100.000 ≈ 73.442 EU R.
i=1
Zadatak 5.128. Odobren je zajam od 150.000 kn s rokom otplate 10 godina uz

7% godišnjih dekurzivnih kamata po modelu nominalno jednakih anuiteta koji dos-
pijevaju krajem kvartala. Izračunajmo koliki je ostatak duga na kraju osme godine
otplate! Obračun kamata je složen, kvartalni i dekurzivan.
330
5.4. Zajam
Rješenje:
C0 = 150.000
p=7
n = 10 · 4 = 40
C32 =?
p0 = 1,7058525 ⇒ r0 = 1,017058525
Na kraju osme godine otplate već je otplaćeno 4 · 8 = 32 anuiteta čiji je pojedinačni
iznos:
150.000 · 1,01705852540 · (1,017058525 − 1)
a= ≈ 5.204,46 kn.
1,01705852540 − 1
Ostatak duga na kraju 32. razdoblja otplate (C32 ) mora biti jednak vrijednosti
preostalih 8 anuiteta u tome trenutku:
a a a
C32 = 0 + 2 + ... +
r 0
(r ) (r0 )8
5.204,46 1,0170585258 − 1
= · ≈ 38.613,13 kn.
1,0170585258 1,017058525 − 1
Zadatak 5.129. Zajam od 200.000 kn odobren je na dvije godine uz 4% polu-

godišnjih kamata uz nominalno jednake anuitete koji dospijevaju krajem svakoga
polugodišta. Sastavite otplatnu tablicu ako je obračun kamata polugodišnji, složen
i dekurzivan. Odredite ukupne kamate.
Zadatak 5.130. Poduzeće X želi podići zajam u banci u iznosu od 1.000.000,00
kn koji će otplaćivati nominalno jednakim tromjesečnim anutitetima. Banka na
svoja sredstva uz rok otplate zajma od 5 godina i uz tromjesečni složeni dekurzivni
obračun kamata obračunava kamate uz godišnju kamatnu stopu 6. Izračunajte anu-
itet i ostatak duga nakon dvanaeste uplate. Prikažite plan otplate zajma za prva 3
razdoblja otplate.
Zadatak 5.131. Zajam od 15.000 EUR odobren na 5 godina se otplaćuje po modelu
nominalno jednakih anuiteta krajem svakoga kvartala. Ako je poznato da kamate
u prvome anuitetu iznose 1035 EUR, napravite otplatni plan za prvih 5 razdob-
lja otplate. Koliko iznose ukupne kamate? Obračun kamata je složen, kvartalni i
dekurzivan.
Zadatak 5.132. Netko će otplaćivati zajam od 80.000 EUR po modelu nominalno
jednakih otplatnih kvota uplatama krajem svakoga mjeseca sljedećih 25 godina. Ako
je poznato da je vrijednost prvoga anuiteta 440 EUR, izračunajte ukupne kamate.
Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Zadatak 5.133. Izradite otplatnu tablicu za posljednja 3 razdoblja otplate zajma
koji se amortizira nominalno jednakim anuitetima krajem kvartala kroz 6 godina
ako je iznos posljednje otplatne kvote 10.000 kn, a godišnji kamatnjak 5,6. Koliki je
iznos odobrenoga zajma? Obračun kamata je složen, kvartalni i dekurzivan.
331

godišnjih dekurzivnih kamata, a po modelu jednakih anuiteta i varijabilnih otplat-
nih kvota koji dospijevaju krajem kvartala. Izračunajte ukupne kamate! Obračun
kamata je složen, kvartalni i dekurzivan.
5.4.2. Zajam s nominalno jednakim otplatnim kvotama
U modelu zajma s nominalno jednakim otplatnim kvotama, vrijednost otplatne

kvote računamo uz pretpostavke navedene u Neralić, Šego (2013:422), i vrijedi:
C0
R= . (5.32)
n
Kamate u i-tom razdoblju računamo na iznos duga iz prethodnog (i-1)-og razdoblja
po kamatnjaku p:
p
Ii = Ci−1 · , i ∈ {1,2, . . . , n},
100
a vrijednost i-tog anuiteta dobijemo tako da zbrojimo otplatnu kvotu i kamate
tekućeg razdoblja:
ai = R + Ii , i ∈ {1,2, . . . , n}.
Ostatak duga u i-tom razdoblju izračunamo tako da iznos duga iz prethodnog raz-
doblja umanjimo za vrijednost i-te otplatne kvote:
Ci = Ci−1 − R, i ∈ {1,2, . . . , n}.
Postupak izrade otplatne tablice pri implementaciji ovog modela prikazat ćemo na
zadatku.
Zadatak 5.135. Sastavimo otplatnu tablicu zajma koji se amortizira anuitetima s
nominalno jednakim otplatnim kvotama krajem svake godine ako je iznos zajma
60.000, broj godina otplate 3, godišnji kamatnjak 8, a obračun kamata složen,
Rješenje:
C0 = 60.000
n=3
p = 8 ⇒ r = 1,08
Iznos otplatne kvote iznosi:

C0 60.000
R= = = 20.000 kn.
n 3
Kamate za prvo razdoblje računamo na početnu vrijednost glavnice C0 :
p 8
I1 = C0 · = 60.000 kn · = 4.800 kn.
100 100
332
5.4. Zajam
Vrijednost anuiteta dobivamo tako da zbrojimo iznos otplatne kvote i kamata za

odredeno razdoblje, pa prvi anuitet iznosi:
a1 = R + I1 = 20.000 + 4.800 = 24.800 kn.
Ostatak duga na kraju prvoga razdoblja dobivamo tako da oduzmemo iznos otplatne
kvote od početne vrijednosti glavnice:
C1 = C0 − R = 60.000 − 20.000 = 40.000 kn.
Sada prethodne izračune moramo ponoviti i za ostale dvije godine:

p
I2 = C1 · = 40.000 · 0,08 = 3.200 kn
100
a2 = R + I2 = 20.000 + 3.200 = 23.200 kn
C2 = 40.000 − 20.000 = 20.000 kn
p
I3 = C2 · = 20.000 · 0,08 = 1.600
100
a3 = R + I3 = 20.000 + 1.600 = 21.600 kn
C3 = 20.000 − 20.000 = 0 kn.
Izračunate rezultate zbirno prikazujemo u tablici 5.11.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 60.000
1 24.800,00 4.800,00 20.000,00 40.000,00
2 23.200,00 3.200,00 20.000,00 20.000,00
3 21.600,00 1.600,00 20.000,00 0,00
P
69.600,00 9.600,00 60.000,00
Tablica 5.11
Zadatak 5.136. Zajam odobren po modelu nominalno jednakih otplatnih kvota

otplatit će se u 3 godine, pri čemu otplatne kvote iznose 3.000 kn. Obračun kamata
je složen, godišnji i dekurzivan, a godišnji kamatnjak 9. Sastavite otplatnu tablicu.
Zadatak 5.137. Zajam od 54.000 EUR odobren je na 10 godina otplate uz 10%
godišnjih dekurzivnih kamata, po modelu jednakih otplatnih kvota i promjenjivih
anuiteta koji dospijevaju krajem godine. Izračunajte iznos anuiteta koji dospijeva
krajem druge godine! Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
godišnjih dekurzivnih kamata, a po modelu konstantnih otplatnih kvota i varija-
bilnih anuiteta koji dospijevaju krajem mjeseca. Sastavite dio otplatne tablice za
posljednja dva razdoblja otplate! Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
333
Zadatak 5.139. Odobren je zajam od 20.000 kn na 4 godine. Ako se zajam amor-

tizira modelom otplate s nominalno jednakim otplatnim kvotama uplatama krajem
godine, tako da je kamatnjak u prve dvije godine 5, a u sljedećim godinama 6,
sastavite otplatnu tablicu. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.140. Koliki je iznos zajma odobrenoga na 5 godina uz 4% godišnjih ka-
mata koji se amortizira anuitetima s nominalno jednakim otplatnim kvotama krajem
godine ako je ostatak duga u predzadnjoj godini otplate 345.543,5 kn? Sastavite ot-
platnu tablicu. Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.141. Kamate u posljednjemu anuitetu zajma koji se amortizira po mo-
delu nominalno jednakih otplatnih kvota krajem polugodišta kroz 5 godina iznose
127,5 kn. Ako je iznos otplatne kvote 1.500 kn, sastavite otplatnu tablicu za prva
dva razdoblja otplate. Obračun kamata je složen, polugodišnji i dekurzivan.
5.4.3. Zajam uz različite anuitete i različite otplatne kvote
Otplata zajma ne mora biti dogovorena po modelu nominalno jednakih anuiteta

ili nominalno jednakih otplatnih kvota. Već smo istaknuli da, neovisno o načinu
otplate zajma, uvijek mora vrijediti da je zbroj sadašnjih vrijednosti svih anuiteta
jednak nominalnoj vrijednosti odobrenoga zajma. Ako se radi o postnumerando
anuitetima, vrijedi sljedeća jednakost:
a1 a2 an
C0 = + + ... + ,
r1 r1 · r2 r1 · r2 · . . . · rn
to jest zbroj sadašnjih vrijednosti svih postnumerando anuiteta mora biti jednak
nominalnoj vrijednosti odobrenoga zajma, i
n
X
C0 = Ri ,
i=1
što znači da zbroj otplatnih kvota mora biti jednak iznosu odobrenoga zajma.
Zadatak 5.142. Banka je odobrila poduzeću zajam koji će se otplaćivati godišnjim
postnumerando anuitetima u iznosima 20.000, 25.000, 30.000, 40.000 i 45.000 kn uz
godišnji kamatnjak 6,25. Izračunajmo ukupne kamate te izradimo otplatnu tablicu.
Obračun kamata je godišnji, složen i dekurzivan.
Rješenje:
r = 1,065
n=5
Iznos zajma jednak je sadašnjoj vrijednosti anuiteta, a ukupne kamate ćemo izračunati
tako da od zbroja anuiteta oduzmemo iznos zajma:
20.000 25.000 30.000 40.000 45.000
C0 = + + + + ≈ 129.593,86 kn,
1,065 1,0652 1,0653 1,0654 1,0655
334
5.4. Zajam
5
X 5
X
Ii = ai − C0 ≈ 160.000 − 129.593,86 ≈ 30.406,14 kn.
i=1 i=1
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 129.593,86
1 20.000,00 8.423,60 11.576,40 118.017,46
2 25.000,00 7.671,13 17.328,87 100.688,59
3 30.000,00 6.544,76 23.455,24 77.233,35
4 40.000,00 5.020,17 34.979,83 42.253,52
5 45.000,00 2.746,48 42.253,52 0,00
P
160.000,00 30.406,14 129.593,86
Tablica 5.12
Zadatak 5.143. Odobren je zajam od 20.000 kn koji će se otplaćivati unaprijed do-
govorenim anuitetima u iznosu od 3.500 kn krajem svakoga mjeseca. Ako je godišnji
kamatnjak 1, izračunajmo broj razdoblja amortizacije zajma i iznos zadnjega anu-
iteta. Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 20.000
a = 3.500
p = 1 ⇒ r = 1,01
n =?
an =?
√
r0 = 12
1,01 ≈ 1,000839538 ⇒ p0 ≈ 0,0829538
Iznos zajma mora biti jednak sadašnjoj vrijednosti anuiteta, ali u ovome slučaju ne
znamo ukupan broj anuiteta, pa postavljamo problem ovako:
3.500 3.500 3.500
20.000 = + + ... + .
1,000839538 1,0008395382 1,000839538n
Očito je da se s desne strane ove jednakosti nalazi zbroj n članova geometrijskog

niza, kojeg možemo zapisati ovako:
3.500 1,000839538n − 1
20.000 = · ,
1,000839538n 1,000839538 − 1
iz kojega izračunamo vrijednost nepoznanice n:
1,000839538n = 1,004820486 / ln
335
n · ln (1,000839538) = ln (1,004820486)
n ≈ 5,730440569 mjeseci.
S obzirom da n nije cijeli broj, zaključujemo da će se zajam otplatiti s pet nominalno
jednakih anuiteta po 3.500 kn i jednim krnjim anuitetom (oznaka a0 ) na kraju šestoga
mjeseca, tako da je ukupan broj razdoblja otplate zajma 6 mjeseci. Vrijednost
krnjega anuiteta izračunamo iz jednakosti:
3.500 3.500 3.500 a0
20.000 = + + . . . + + ,
1,000839538 1,0008395382 1,0008395385 1,0008395386
koju možemo zapisati kao
3.500 1,0008395385 − 1 a0
20.000 = · + ,
1,000839538 1,000839538 − 1 1,0008395386
pa je
a0 ≈ 2.556,15 kn.
Zadatak 5.144. Zajam će se otplaćivati anuitetima krajem sljedeća 4 polugodišta,

pri čemu je poznato da otplatne kvote u prva 3 razdoblja otplate redom iznose 1.000,
1.200 te 1.600 kn. Ako nam je poznato da anuitet u zadnjemu razdoblju otplate iznosi
2.110 kn, a polugodišnja kamatna stopa je 5,5, izračunajmo iznos odobrenoga zajma.
Obračun kamata je složen, polugodišnji i dekurzivan.
Rješenje:
n=4
a4 = 2.110
p = 5,5 ⇒ r = 1,055
C0 =?
Znamo da se anuitet u svakome razdoblju otplate sastoji od otplatne kvote i kamata,

te da otplatna kvota u posljednjem (n-tom) razdoblju otplate mora biti jednaka
ostatku duga iz pretposljednjega razdoblja (n − 1), pa je:
p p p
a4 = R4 + I4 = R4 + C3 · = R4 + R4 · = R4 · (1 + ) = R4 · r
100 100 100
a4 2.500
R4 = = = 2.000 kn.
r 1,055
Prema tome nominalna vrijednost odobrenoga zajma iznosi:
4
X
C0 = Ri = 3.800 + 2.000 = 5.800,00 kn.
i=1
Sada kada nam je poznata vrijednost C0 , ostale vrijednosti iz otplatne tablice je lako
izračunati (tablica 5.13).
336
5.4. Zajam
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 5.800,00
1 1.319,00 319,00 1.000,00 4.800,00
2 1.464,00 264,00 1.200,00 3.600,00
3 1.798,00 198,00 1.600,00 2.000,00
4 2.110,00 110,00 2.000,00 0,00
P
6.691,00 891,00 5.800,00
Tablica 5.13
Zadatak 5.145. Odobren je zajam od 20.000 kn koji će se otplatiti s 3 uplate

krajem sljedeća 3 mjeseca. Ako je dogovoreno da uplata krajem prvoga mjeseca
iznosi 7.000 kn, a krajem trećega mjeseca 8.000 kn, izračunajte koliko bi trebala
iznositi uplata krajem drugoga mjeseca kako bi zajam bio u potpunosti otplaćen s
navedena tri anuiteta. Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan, a godišnji
kamatnjak je 6.
Zadatak 5.146. Poduzeću je odobren zajam od 180.000 kn koji će se otplaćivati

unaprijed dogovorenim anuitetima u iznosu od 15.500 kn krajem svakoga polu-
godišta. Ako je godišnji kamatnjak 7,25, sastavite otplatnu tablicu za posljednja
tri polugodišta. Koliko iznose ukupne kamate? Obračun kamata je polugodišnji,
složen i dekurzivan.
Zadatak 5.147. Banka je odobrila zajam poduzeću koji krajem sljedećih pet godina
očekuje sljedeće planirane neto dobiti: 50.000, 45.000, 65.000, 78.000 i 75.000 kn.
Dogovoreno je da će poduzeće odobreni zajam otplaćivati godišnjim anuitetima koji
iznose 50% planirane godišnje neto dobiti. Ako je godišnji kamatnjak 6,25, sastavite
otplatnu tablicu. Koliko iznose ukupne kamate? Obračun kamata je godišnji, složen
i dekurzivan.
Zadatak 5.148. Poduzeću je odobren zajam koji će se otplatiti u tri anuiteta krajem
sljedeće 3 godine, pri čemu je dogovoreno da otplatne kvote redom iznose 200.000 kn,
300.000 kn i 500.000 kn. Ako je godišnji kamatnjak u prvoj godini 5, drugoj 5,25,
a trećoj 5,3, sastavite otplatnu tablicu. Koliko iznose ukupne kamate? Obračun
Zadatak 5.149. Klijentu banke je odobren zajam koji će se otplaćivati u 6 kvar-
talnih anuiteta. Ako je poznato da će prva tri anuiteta iznositi 6.000 kn, a sljedeća
će tri anuiteta imati otplatne kvote od 5.000 kn, izračunajte ukupan iznos anu-
iteta i kamata te sastavite otplatnu tablicu! Obračun kamata je kvartalni, složen i
dekurzivan, a kvartalni kamatnjak 2,5.
337
5.4.4. Konverzija zajma
Tijekom otplate zajma može doći do promjene ugovorenih uvjeta otplate (pogledati
Neralić, Šego (2013:426)). Tada se otplatni plan mora prilagoditi tako da uvažava
novonastale uvjete otplate. U sljedećim zadacima ćemo razmatrati primjere u kojima
tijekom razdoblja otplate dolazi do promjene modela otplate, promjene kamatnjaka
ili preostaloga broja razdoblja otplate.
Zadatak 5.150. Odobren je zajam od 50.000 kn uz godišnji kamatnjak 10 koji će se
otplaćivati nominalno jednakim anuitetima krajem sljedećih šest polugodišta. Ako
je nakon dvije godine otplate zajma došlo do promjene modela otplate, te se počinje
primjenjivati model otplate s nominalno jednakim otplatnim kvotama, izračunajmo
iznos nominalno jednakih anuiteta prije promjene uvjeta te vrijednost otplatnih
kvota nakon promjene uvjeta zajma. Sastavimo otplatni plan. Obračun kamata je
složen, polugodišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 50.000
p = 10 ⇒ r = 1,1
n=6
√
r0 = 1,1 = 1,0148808848
Najprije na osnovi početnih odredbi ugovora o zajmu odredujemo sve elemente ot-
platne tablice. Inicijalno je odobren zajam sa šest nominalno jednakih polugodišnjih
anuiteta u iznosu:
50.000 · 1,01488088486 · (1,0148808848 − 1)
a= ≈ 9.813,38 kn.
1,01488088486 − 1
U sljedećem koraku odredimo ostatak duga u trenutku primjene novih uvjeta i tu

vrijednost uzimamo kao početni dug, te pri izradi ostatka otplatne tablice vodimo
računa o preostalome broju razdoblja otplate i važećemu kamatnjaku (pogledati
Neralić, Šego (2013:428)).
Promjena uvjeta otplate zajma je nastupila nakon što su plaćena prva četiri anuiteta,
što znači da se po novim uvjetima moraju platiti još dva anuiteta s nominalno
jednakim otplatnim kvotama. Iznos tih otplatnih kvota dobivamo tako da ostatak
duga na kraju četvrtoga polugodišta (C4 ) podijelimo na dvije jednake otplatne kvote.
S obzirom da je u zadatku zadan relativno mali broj razdoblja otplate zajma, vri-
jednost C4 možemo izračunati prilikom izrade otplatne tablice (čija se izrada ionako
zahtijeva u zadatku). Otplatna tablica za prva četiri polugodišta prikazana je u
prvome dijelu tablice 5.14. Iz nje vidimo da je C4 ≈ 18.277,95 kn, pa su posljednje
dvije otplatne kvote jednake
18.277,95
R5 = R6 ≈ ≈ 9.138,98 kn.
2
338
5.4. Zajam
Ostatak otplatne tablice je prikazan u drugome dijelu tablice 5.14. Dijelove otplatne
tablice koji se odnose na razdoblje prije i razdoblje poslije promjene uvjeta zajma
zbog preglednosti odvajamo dvostrukom crtom.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 50.000,00
1 9.813,38 2.440,44 7.372,94 42.627,06
2 9.813,38 2.080,58 7.732,80 34.894,26
3 9.813,38 1.703,15 8.110,23 26.784,03
4 9.813,38 1.307,30 8.506,08 18.277,95
5 10.031,11 892,13 9.138,98 9.138,97
6 9.585,04 446,06 9.138,98 -0,01
P
58.869,65 8.869,65 50.000,00
Tablica 5.14
Zadatak 5.151. Zajam od 1.250.000 kn otplaćuje se krajem svakoga polugodišta

kroz 20 godina uz godišnji kamatnjak 6 po modelu nominalno jednakih anuiteta.
Nakon desete godine otplate došlo je do promjene uvjeta otplate zajma: godišnji
kamatnjak se povećao za 10%, a ostatak zajma se mora otplatiti s 15 polugodišnjih
postnumerando anuiteta nominalno jednakih otplatnih kvota. Izračunajmo iznos
nominalno jednakih anuiteta prije promjene uvjeta te vrijednost otplatnih kvota
nakon promjene uvjeta zajma. Izradimo otplatnu tablicu za posljednja dva razdoblja
otplate. Obračun kamata je složen, polugodišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 1.250.000
n = 40
p1 = 6 ⇒ r = 1,06
p2 = 1,1 · 6 = 6,6 ⇒ r = 1,066
Primijetimo da je ovaj zadatak sličan zadatku 5.150, no sada nam nije zadana izrada
cijele otplatne tablice, a i broj razdoblja je prevelik da bismo neke vrijednosti računali
iz otplatne tablice, pa nema potrebe raditi cijelu otplatnu tablicu.
p01 = 2,9563014 ⇒ r10 = 1,029563014
p02 = 3,2519316 ⇒ r20 = 1,032519316
Iznos polugodišnjega anuiteta u prvih 10 godina je:
1.250.000 · 1,02956301440 · (1,029563014 − 1)
a= ≈ 53.696,63 kn.
1,02956301440 − 1
Otplatne kvote u posljednjih 20 polugodišta otplate zajma dobit ćemo tako da os-
tatak duga na kraju 20. razdoblja podijelimo s preostalim brojem razdoblja otplate
339
(15). Ostatak duga na kraju 20. polugodišta mora biti jednak sadašnjoj vrijednosti
preostalih 20 anuiteta (računamo prema početnim uvjetima kreditiranja), pa slijedi:
53.696,63 1,02956301420 − 1
C20 = · ≈ 802.107,44 kn.
1,02956301420 1,029563014 − 1
Otplatne kvote nakon izvršene konverzije iznose:

802.107,44
R= ≈ 53.473,83 kn.
15
Otplatna tablica za posljednja 2 razdoblja otplate prikazana je u 5.15.
i ai Ii Ri Ci
.. .. .. .. ..
. . . . .
33 106.947,66
34 56.951,69 3.477,86 53.473,83 53.473,83
35 55.212,76 1.738,93 53.473,83 0,00
Tablica 5.15
Zadatak 5.152. Odobren je zajam od 100.000 kn uz godišnji kamatnjak 10 koji

će se otplaćivati po modelu nominalno jednakih otplatnih kvota krajem sljedećih
5 godina. Nakon 3 godine otplate zajma došlo je do konverzije zajma: počinje se
primjenjivati model otplate s nominalno jednakim anuitetima, vrijeme otplate zajma
povećalo se za 2 godine, a kamatnjak se smanjio za 50%. Izradimo otplatni plan.
Obračun kamata je složen, godišnji i dekurzivan.
Rješenje:
C0 = 100.000
p1 = 10
p2 = 5
Iznos otplatne kvote prije konverzije zajma iznosi:

100.000
R= = 20.000 kn.
5
Nakon konverzije zajma, ostatak duga na kraju treće godine moramo otplatiti s 4
nominalno jednaka anuiteta. Prema tome, taj ostatak duga uzimamo kao početni
iznos zajma koji mora biti jednak sadašnjoj vrijednosti preostala 4 anuiteta, pa iznos
anuiteta računamo ovako:
C3 = C0 − 3R = 40.000
340
5.4. Zajam
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 100.000,00
1 30.000,00 10.000,00 20.000,00 80.000,00
2 28.000,00 8.000,00 20.000,00 60.000,00
3 26.000,00 6.000,00 20.000,00 40.000,00
4 11.280,47 2.000,00 9.280,47 30.719,53
5 11.280,47 1.535,98 9.744,50 20.975,03
6 11.280,47 1.048,75 10.231,72 10.743,31
7 11.280,47 537,17 10.743,31 -
P
129.121,89 29.121,89 100.000,00
Tablica 5.16
40.000 · 1,054 · (1,05 − 1)

a= ≈ 11.280,47 kn
1,054 − 1
Otplatna tablica je dana kao tablica 5.16.
Zadatak 5.153. Neka osoba otplaćuje zajam nominalno jednakim anuitetima u

iznosu od 3.000 kn krajem svakoga mjeseca kroz 2 godine uz godišnji kamatnjak
6. Nakon otplate četvrtoga anuiteta, dogovoreno je da će se kamatnjak povećati
za 10%, a broj razdoblja otplate smanjiti za 2. Izradite otplatni plan za prvih 6
razdoblja otplate zajma. Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
Zadatak 5.154. Odobren je zajam od 50.000 kn koji će se otplaćivati nominalno
jednakim anuitetima krajem sljedećih šest polugodišta uz polugodišnji kamatnjak
10. Ako je nakon dvije godine otplate zajma došlo do promjene modela otplate i
kamatnjaka, te se počinje primjenjivati model otplate s nominalno jednakim otplat-
nim kvotama uz godišnji kamatnjak 15, izradite otplatni plan. Obračun kamata je
složen, polugodišnji i dekurzivan.
Zadatak 5.155. Dogovorena je otplata zajma od 50.000 kn u 24 mjesečna anu-
iteta po modelu nominalno jednakih anuiteta uz godišnji kamatnjak 12. Nakon prve
godine, došlo je do promjene uvjeta otplate zajma: primjenjuje se model otplate s
nominalno jednakim otplatnim kvotama, kamatnjak je smanjen za 10%, a preostali
dug treba otplatiti s 10 nominalno jednakih polugodišnjih anuiteta. Izračunajte iz-
nose anuiteta prije i poslije nastupa promjene uvjeta, te izračunajte ukupne kamate.
Obračun kamata je složen i dekurzivan.
Zadatak 5.156. Zajam se otplaćuje krajem svakoga kvartala kroz 2 godine uz
godišnji kamatnjak 9,9 po modelu nominalno jednakih otplatnih kvota od 10.000
kn. Nakon prve godine otplate došlo je do promjene kamatnjaka, koji se povećao
za 10% s obzirom na prvu godinu, a razdoblje otplate zajma se produljilo za jednu
godinu. Izradite otplatni plan. Obračun kamata je složen, kvartalni i dekurzivan.
341
Zadatak 5.157. Neka osoba otplaćuje zajam od 50.000 kn anuitetima s nomi-

nalno jednakim otplatnim kvotama u iznosu od 3.000 kn krajem svakoga mjeseca
uz mjesečni kamatnjak 1. Nakon otplate drugoga anuiteta, dogovoreno je da će se
vrijeme otplate zajma produljiti za 5 mjeseci, a zajam će se otplatiti po modelu
nominalno jednakih anuiteta. Izradite otplatni plan za prvih 4 razdoblja otplate
zajma. Obračun kamata je složen, mjesečni i dekurzivan.
5.5. Potrošački kredit
Osnovne karakteristike klasičnog modela potrošačkog kredita i uvjete na kojima se

temelji vidjeti u Neralić, Šego (2013:436).
Koristit ćemo sljedeće oznake:
C — iznos odobrenog zajma,

p — stopa učešća u gotovini,
U — učešće u gotovini,
C1 — stvarni iznos kredita,
k — anticipativni kamatni koeficijent,
K — ukupne kamate,
C2 — ukupno dugovanje,
m — broj mjeseci otplate,
R — iznos mjesečne rate.
Zadatak 5.158. Nekome je zaposleniku odobren potrošački kredit od C kn na m

mjeseci uz anticipativnu kamatnu stopu q i učešće u gotovini p%. Prikažimo način
izračuna i shemu otplate klasičnog modela potrošačkog kredita.
Rješenje:
Koristeći navedene oznake, klasični model možemo napisati na sljedeći način.
Iznos učešća se računa na iznos odobrenoga kredita C:
C ·p
U= .
100
Stvarni iznos kredita dobivamo kada od iznosa C oduzmemo učešće:
C1 = C − U.
Anticipativni kamatni koeficijent iznosi
(m + 1) · q
k= ,
24
pa se ukupne kamate računaju formulom
C1 · k C1 · (m + 1) · q
K= = .
100 2400
342
5.5. Potrošački kredit
Ukupno dugovanje zaposlenika jednako je zbroju stvarnoga iznosa kredita i ukupnih

kamata:
C2 = C1 + K.
Iznos mjesečne rate koje zaposlenik mora plaćati dobivamo tako da ukupno dugova-
nje podijelimo s brojem mjeseci otplate:
C2
R= .
m
Shema otplate potrošačkoga kredita je sljedeća:
iznos odobrenog kredita C

- učešće u gotovini U
iznos stvarnog kredita C1
+ ukupne kamate K
ukupno dugovanje C2
Zadatak 5.159. Odobren je potrošački kredit u iznosu od 20.000 kn na 5 mjeseci

uz anticipativni godišnji kamatnjak 6. Ako je učešće u gotovini 20%, izračunajmo
iznos otplatne kvote. Može li zaposleniku, kojemu prosječna plaća u zadnja 3 mjeseca
iznosi 5.100 kn, biti odobren ovaj potrošački kredit, ako rata kredita ne smije biti
veća od jedne trećine prosječne mjesečne plaće?
Rješenje:
C = 20.000
p = 20
m=5
q=6
Maksimalni iznos rate potrošačkog kredita iznosi:

5.100
Rmax = = 1.700 kn.
3
Učešće iznosi:
20.000 · 20
U= = 4.000 kn.
100
Stvarni iznos kredita je:
C1 = 20.000 − 4.000 = 16.000 kn.
Anticipativni kamatni koeficijent je

6·6
k= = 1,5
24
343
pa su ukupne kamate
16.000 · 1,5
K= = 240.
100
Ukupno dugovanje jednako je zbroju stvarnoga iznosa kredita i ukupnih kamata:
C2 = 16.000 + 280 = 16.240 kn.
Iznos mjesečne rate dobivamo tako da ukupno dugovanje podijelimo s brojem mje-
seci:
16.240
R= = 3.248 kn.
5
S obzirom da je 3.248 > 1.700, zaposleniku ne može biti odobren ovaj potrošački
kredit uz navedene uvjete.
Zadatak 5.160. Odobren je potrošački kredit u iznosu od 40.000 kn uz otplatu

na 23 mjeseca. Ako je iznos mjesečne rate 2.000 kn, a učešće u gotovini iznosi 8%,
izračunajmo uz koliki godišnji kamatnjak je odobren kredit.
Rješenje:
C = 40.000
p=8
m = 23
R = 2.000
Iz zadanih podataka možemo lako izračunati iznose C2 i C1 , čija je razlika jednaka

iznosu kamata, te koristeći izraze za računanje kamata izračunamo anticipativni
kamatnjak q.
C1 = C0 − 0,08 · C0 = 40.000 · 0,92 = 36.800 kn
C2 = R · m = 46.000 kn
K = C2 − C1 = 9.200 kn
36.800 · k
= 9.200
100
k = 25
24 · q
= 25
24
q = 25
Zadatak 5.161. Napišite strukturu potrošačkoga kredita odobrenoga na iznos od

10.000 kn ako je udio u gotovini 15%, anticipativni godišnji kamtanjak 9, a vrijeme
otplate 10 mjeseci!
Zadatak 5.162. Koliki je iznos potrošačkoga kredita odobrenoga na 6 mjeseci uz
učešće u gotovini od 20% i anticipativnim godišnjim kamatnjakom 12 ako je iznos
mjesečne rate 1.090,2 kn.
344
5.6. Rješenja: Financijska matematika
Zadatak 5.163. Na koliko je mjeseci odobren potrošački kredit od 20.000 kn uz

učešće od 20% i godišnji kamatnjak 8,8 ako je iznos mjesečne rate 2.066 kn?
Zadatak 5.164. Na koje vrijeme je odobren potrošački kredit u iznosu od 125.000
kn uz 20% učešća i godišnju anticipativnu kamatnu stopu q = 12, ako su poznate
ukupne kamate koje iznose 11.500 kn?
Zadatak 5.165. Uz koliku je godišnju anticipativnu kamatnu stopu q odobren
potrošački kredit u iznosu 30.000,00 kn na 11 mjeseci ako je učešće u gotovu 20%,
a ukupne kamate iznose 3.000,00 kn?
Zadatak 5.166. Zaposleniku je odobren potrošački kredit u iznosu od 22.000,00
kn za 11 mjeseci uz 25% učešća u gotovini i godišnji anticipativni kamatnjak 9.
Izračunajte iznos mjesečne rate i iznos kamata.
Zadatak 5.167. Koliki najveći iznos potrošačkoga kredita može biti odobren osobi s
prosječnom mjesečnom plaćom od 5460 kn ako se kredit odobrava uz udio u gotovini
od 10%, na 5 mjeseci i uz godišnji anticipativni kamatnjak 8? (Napomena: Uzima
se da rata potrošačkoga kredita ne može biti veća od 1/3 prosječne mjesečne plaće).
Zadatak 5.168. Potrošač kupuje gradevinski materijal za 23.990,86 kn na po-
trošački kredit uz 25% učešća i 9% godišnjih anticipativnih kamata na rok otplate
od 3 godine. Odredite iznos mjesečne rate.
Zadatak 5.169. Potrošač kupuje namještaj za 30.000 kn na potrošački kredit bez
učešća i 12% anticipativnih godišnjih kamata. Na koji najkraći rok otplate može
dobiti ovaj kredit ako mu je prosječna plaća 6.000 kn, a iznos rate kredita ne smije
biti veći od 1/3 prosječne mjesečne plaće?
5.6. a) Dužnik danas mora platiti Ka = 2.375,00, a za godinu dana C = 50.000,00;

b) Dužnik za godinu dana mora platiti C + Kd = 52.375,00. 5.7. Osoba je posudila
C = 50.000 kn. Dekurzivan obračun: Za godinu dana mora platiti C + Kd =
53.375,00 kn; anticipativan obračun: dužnik danas mora platiti 3.375,00 kn, a za
godinu dana C = 50.000. 5.8. p = 0,0692. 5.9. q = 0,064721287. 5.10. C =
38.888,89. 5.11. q = 9,090909091. 5.12. p = 11,11111111.
5.19. C0 = 32.000,00 5.20. C10 = 21.600,00. 5.21. p = 3,125 5.22. n = 83. 5.23.
C0 = 25.460,00. 5.24. p3 = 14. 5.25. n3 = 9; n = 13. 5.30. a), b), d), e)
K = 160.000, c) K = 162.222. 5.31. a), b), d), e) K = 3.000, c) K = 2991,78.
5.32. m = 36. 5.33. n = 10 kvartala.
5.45. a) Crel = 48.527,46, Ckonf = 46.687,36; b) Crel = 46.687,36, Ckonf =
46.687,36; c) Crel = 47.759,36, Ckonf = 46.687,36; d) Crel = 44.789,76, Ckonf =
46.687,36. 5.46. Za dužnika je povoljniji konformni obračun kada je m > 1 (zadatak
345
pod a) i c)), odnosno relativni kada je m < 1 (zadatak pod d)). Za m = 1, dužniku
je svejedno koji se način obračuna kamata primjenjuje (zadatak pod b)). 5.47. a)
pr = 2, p0 = 1,961282242; b) pr = 4, p0 = 3,961030765; c) pr = 12, p0 = 12,36; c)
pr = 24, p0 = 26,247696; d) pr = 48, p0 = 59,38480745. Za dužnika je povoljniji
konformni obračun kamata kada je p0 < pr , tj. m > 1, u zadatku pod a) i b).
U zadatku pod c), d) i e) vrijedi da je m < 1 i p0 > pr , pa je relativni način
obračuna kamata povoljniji. 5.48. a) pr = 0,02739726, p0 = 0,024978675; b)
pr = 0,83333333, p0 = 0,762565991; c) pr = 1,66666667, p0 = 1,530947050; d) pr =
2,5, p0 = 2,305187522; e) pr = 5, p0 = 4,663513939; f ) pr = 10, p0 = 9,544511501.
Za dužnika je povoljniji konformni obračun kamata.
5.54. C5 = 111762,5902526260, δC% = 17,64%. 5.55. C0 = 1,902458849, C6 =

2,568050833. 5.56. n = 52,47285289. 5.57.C2 = 352,08 kn. 5.58. n = 54,93061443.
5.59. C5 = 22,04635276. 5.60. C0 = 592.531,25 mil kn, C6 = 607.531,25 mil kn.
5.67. C10 = 337.405,05. 5.68. p2 = 28,89246246. 5.69. p2 = 8,367769339.

5.70. C0 = 83.186,29. 5.71. X = 6.963,93. 5.72. X10 = 84.998,83. 5.73. n =
14,83611527 godina. 5.74. C0 = 172.840,72. 5.75. a) n = 33,24557888 kvartala;
b) n = 8,311394753 godina. 5.76. a) C0 = 150.109,51; b) C2 = 175.087,73.
5.77. C5 = 7.133,26. 5.78. p = 14,01754251. 5.79. C4 = 612,95. 5.80. C0 =
33.797,86. 5.81. C0 = 75.046,62. 5.82. Poduzeće treba uložiti u drugi projekt jer
je sadašnja vrijednost njegovih neto prihoda veća od sadašnjih vrijednosti prihoda
prvogA projekta. 5.83. X · 0,7 · 0,8 · 0,9 · 0,9 = 12.000 ⇒ X = 26.455,03.
5.91. R = 275.914,13. 5.92. R = 762,62. 5.93. n = 11,00288717. 5.94.

r = 1,065247387. 5.95. Osoba treba izabrati banku koja primjenjuje proporcio-
nalni način obračuna kamata: pr = 11 < p0 = 12,36; A20 (rel) = 176.785,88 >
A20 (konf ) = 164.136,11. 5.96. C25 = 92.371,68. 5.97. C0 = 68.224,51. 5.98.
C8 = 107.232,57. 5.99. C0 = 279.080,01.
5.103. C0 = A4 + A3 · r−4 = 269.871,68. 5.104. n = 16,42050255. 5.105.

R = 1.353,90. 5.106. R = 160,50. 5.107. C10 = S6 · r214 + S8 · r26 = 103.157,49.
5.108. C0 = S30 + S10 · (r10 )−30 = 262.447,24. 5.109. C0 = 56.829,55. 5.110.
A20 = 357.070,26, A40 = 471.902,75, C0 = 742.969,14. 5.111. R = 7.147,64
5.112. C8 = 51.129,51. 5.113. C7 = 15.275,21. 5.114. S3 = 211.911,16. 5.115.

C1 0 = 5.850,87; C1 6 = 9.029,65. 5.116. C8 = 14.375,51. 5.117. C1 1 = 525.255,63.
5.118. n = 8,794372515. 5.119. a) C0 = 250.000,00; b) C0 = 57.308,55; c)
C0 = 49.787,07. 5.120. R = 40.000,00. 5.121. R = 5.337,50. 5.122. Sadašnja
vrijednost duga je C0 = 20.000 · 1,065−1 + 15.000 · 1,065−1 · 1,075−3 = 30.116,82.
Ako dug želimo otplatiti s 10 mjesečnih rata, tada sadašnja vrijednost duga mora
biti i jednaka sadašnjoj vrijednosti 10 mjesečnih rata uz konformni kamatnjak p01 ,
pa je R = 3.083,30.
5.129.
346
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 200.000,00
1 27.278,89 3.960,78 23.318,11 176.681,89
2 27.278,89 3.498,99 23.779,90 152.901,99
3 27.278,89 3.028,06 24.250,83 128.651,16
4 27.278,89 2.547,79 24.731,10 103.920,06
5 27.278,89 2.058,02 25.220,87 78.699,19
6 27.278,89 1.558,55 25.720,34 52.978,85
7 27.278,89 1.049,19 26.229,70 26.749,15
8 27.278,89 529,74 26.749,15 0,00
P
218.231,12 18.231,12 200.000,00
5.130. a = 58.058,64, C12 = 435.240,82;
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 1.000.000,00
1 58.058,64 10.146,74 47.911,90 952.088,10
2 58.058,64 9.660,59 48.398,05 903.690,05
3 58.058,64 9.169,51 48.889,13 854.800,92
5.131.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 15.000,00
1 1.404,91 1.035,00 369,91 14.630,09
2 1.404,91 1.009,48 395,43 14.234,66
3 1.404,91 982,19 422,72 13.811,94
4 1.404,91 953,02 451,88 13.360,06
5 1.404,91 921,84 483,06 12.877,00
5.132. I = 52.000,00.
5.133. R24 = C23 = 10.000, I24 = 137,15, a = R24 + I24 = 10.137,15 ⇒ C0 =
206.113,53, C21 = 29.595,94.
i ai Ii Ri Ci
21 - - - 29.595,94
22 10.137,15 405,92 9.731,24 19.864,70
23 10.137,15 272,45 9.864,70 10.000,00
24 10.137,15 137,15 10.000,00 0,00
5.134. I = 74.149,04.
5.136.
347
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 9.000,00
1 3.810,00 810,00 3.000,00 6.000,00
2 3.540,00 540,00 3.000,00 3.000,00
3 3.270,00 270,00 3.000,00 0,00
P
10.620,00 1.620,00 9.000,00
5.137. a2 = 10.260,00.
5.138.
i ai Ii Ri Ci
358 - - - 666,66
359 336,05 2,72 333,33 333,33
360 334,69 1,36 333,33 0,00
5.139.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 20.000
1 6.000 1.000 5.000 15.000
2 5.750 750 5.000 10.000
3 5.600 600 5.000 5.000
4 5.300 300 5.000 0
P
22.650 2.650 20.000
5.140.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 1.727.717,50
1 379.759,05 34.215,55 345.543,50 1.382.174,00
2 372.915,94 27.372,44 345.543,50 1.036.630,50
3 366.072,83 20.529,33 345.543,50 691.087,00
4 359.229,72 13.686,22 345.543,50 345.543,50
5 352.386,61 6.843,11 345.543,50 0,00
P
1.830.364,15 102.646,65 1.727.717,50
5.141.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 15.000,00
1 2.775,00 1.275,00 1.500,00 13.500,00
2 2.647,50 1.147,50 1.500,00 12.000,00
5.145. a2 = 7.504,83.
5.146.
348
i ai Ii Ri Ci
13 - - - 32.980,14
14 15.500,00 1.174,61 14.325,39 18.654,76
15 15.500,00 664,40 14.835,60 3.819,16
16 3.955,18 136,02 3.819,16 0,00
5.147.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 128.851,66
1 25.000,00 8.053,23 16.946,77 111.904,89
2 22.500,00 6.994,06 15.505,94 96.398,94
3 32.500,00 6.024,93 26.475,07 69.923,88
4 39.000,00 4.370,24 34.629,76 35.294,12
5 37.500,00 2.205,88 35.294,12 0,00
P
156.500,00 27.648,34 128.851,66
5.148.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 1.000.000,00
1 250.000,00 50.000,00 200.000,00 800.000,00
2 342.000,00 42.000,00 300.000,00 500.000,00
3 526.500,00 26.500,00 500.000,00 0,00
P
1.118.500,00 118.500,00 1.000.000,00
5.149.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 31.065,13
1 6.000,00 776,63 5.223,37 25.841,76
2 6.000,00 646,04 5.353,96 20.487,80
3 6.000,00 512,20 5.487,80 15.000,00
4 5.375,00 375,00 5.000,00 10.000,00
5 5.250,00 250,00 5.000,00 5.000,00
6 5.125,00 125,00 5.000,00 0,00
P
33.750,00 2.684,87 31.065,13
5.153.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 67.798,10
1 3.000,00 330,01 2.669,99 65.128,11
2 3.000,00 317,01 2.682,99 62.445,13
3 3.000,00 303,95 2.696,05 59.749,08
4 3.000,00 290,83 2.709,17 57.039,91
5 3.332,08 304,61 3.027,47 54.012,45
6 3.332,08 288,44 3.043,63 50.968,81
349
5.154.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 50.000,00
1 11.480,37 5.000,00 6.480,37 43.519,63
2 11.480,37 4.351,96 7.128,41 36.391,23
3 11.480,37 3.639,12 7.841,25 28.549,98
4 11.480,37 2.855,00 8.625,37 19.924,61
5 11.404,46 1.442,15 9.962,30 9.962,30
6 1.153.671,53 1.143.709,23 9.962,30 0,00
P
1.210.997,46 1.160.997,46 50.000,00
5.155. a = 2.339,38, C12 = 26.415,09, a = 3.464,47, I = 12.717,16.
P P P
5.156. R2 = 5.000, a = 90.921,23, I = 10.921,23, R = 80.000,00.
5.157.
i ai Ii Ri Ci
0 - - - 51.000,00
1 3.510,00 510,00 3.000,00 48.000,00
2 3.480,00 480,00 3.000,00 45.000,00
3 2.493,69 450,00 2.043,69 42.956,31
4 2.493,69 429,56 2.064,13 40.892,18
5.161. C = 10.000,00, U = 1.500,00, C1 = 8.500,00, K = 350,63, C2 = 8.850,63,R =

885,06. 5.162. C0 = 7.900,00. 5.163. m = 8,00. 5.164. m = 22,00. 5.165.
q = 25,00. 5.166. K = 742,50, R = 1.567,50. 5.167. C0 = 9.864,5. 5.168.
R = 820,00. 5.169. m = 16,2972973.
350
Literatura
[1] Babić, Z., Tomić-Plazibat, N. i Aljinović, Z. (2004) Matematika za ekonomiste.

Split: Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet.
[2] Bronštejn, I. N., Semendjajev, K. A., Musiol, G. i Mühlig, H. (2004) Matematički
priručnik. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.
[3] Dowling, E. (2000) Schaum’s Outline Introduction to Mathematical Economics,
3rd edition. New York: McGraw-Hill.
[4] Lukač, Z. i Šego, B. (2014) Financijska matematika, 2. izdanje. Zagreb: Eko-
nomski fakultet – Zagreb.
[5] Neralić, L. i Šego, B. (2013) Matematika, 2. izdanje. Zagreb: Element.
[6] Šego, B. (2005) Matematika za ekonomiste, 2 izdanje. Zagreb: Narodne novine.
351

Margareta Gardijan - Vedran Kojić - Karlo Kotarac
Tihana Škrinjarić - Silvija Vlah Jerić
M. Gardijan, V. Kojić, K. Kotarac, T. Škrinjarić, S. Vlah Jerić:
ISBN 978-953-346-014-7
9 789536 025992

Zbirka Zadataka Iz Matematike

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka Zadataka Iz Matematike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZBIRKA ZADATAKA IZ MATEMATIKE