Domagoj Dobrila Glazbena akademija u Puli – III. Godina
Vibro Akustika
Pročitani tekst bavi se razvojem, opisivanjem, primjenom i razumijevanjem vibro-akustične
terapije. Riječ terapija i nije najprikladnija, s obzirom da ta metoda nije službeno priznata, no biti ću slobodan ponekad je upotrijebiti u tekstu. Po definiciji, to je upotreba glazbe i zvuka, točnije, zvučnih vibracija kao medij kojim se poboljšava fizičko i psihološko stanje pacijenta. Vibracije dopiru direktno do čovjekovog tijela, a njih proizvode zvučnici koji su ugrađeni u krevet, na kojem pacijent leži. Za njezinu popularizaciju većinom je zaslužan norveški profesor Olav Skille. On je pomagao djeci sa mentalnom retardacijom, koja su imala bolne spazme koji su im predstavljali problem. Služeći se zvučnicima i vrećama graha, puštao je vibracije koje su utjecale na pacijente. Zapazio je da je to u većini slučajeva na njih imalo pozitivan utjecaj, te da su se spazmi smanjili. Svrstao je i učinke glazbe u tri kategorije: Niske frekvencije – potiče relaksaciju, ritmična glazba – stimulira, te glasna glazba – može provocirati agresivnost. Koristio je i generator frekvencija kojim je simulirao frekvencije, te je kroz mnogo pokušaja zaključio da frekvencije između 30 i 120hz, odnosno niske frekvencije najviše pomažu. Zanimljivo je, da je koristio jazz glazbu kod nekih pacijenata, jer je u njoj bas gitara vrlo izražena te je izazivala pozitivne rezultate. Jedna od terapija bila je bazirana na alikvotnim tonovima, smatrao je da takva glazba potiče opuštanje – tu se koristi mali broj tonova, koji su jedni s drugima povezani alikvotnim nizom. Pri takvoj seansi dobivamo osjećaj kao da vrijeme ne postoji. Drugi način na koji je provodio svoje seanse bio je kroz već snimljenu glazbu na koju je dodavao određenu frekvenciju koja može biti koristena kroz cijelo djelo. Koristio je i popularnu glazbu, pri čemu je izbjegavao emotivni efekt te je poštovao pacijentov osobni izbor glazbenog djela. Zadnji dio pročitanog teksta odnosi se na osobno iskustvo profesorice Gilić, gdje navodi svoje istraživanje koje je provodila. Zaključujemo, da zvučne vibracije svakako mogu imati pozitivan efekt na ljudsko funkcioniranje, te pomoći nam s poremećajima i pri opuštanju, no taj proces i dalje nije dovoljno istražen da bi sa sigurnošću mogli reći na koji način. U istraživanju se navodi da je bilo pozitivnih učinka, no bilo je i onih negativnih, te rezultati nisu bili jednolični. Po mojem mišljenju, svakako bi trebalo više pažnje posvetiti tome, jer očito je da ima mnogo korisnih strana.