Tečenje bez utjecaja razlike tlakova

Jednoliko tečenje u otvorenim kanalima

Promatrat ćemo jednoliko tečenje tekućine u prirodnim i izgrađenim kanalima,

rijekama, akvaduktima, ispustima brana, zasvođenim kanalima, propustima, itd.
tj., tečenje sa slobodnom površinom u uvjetima atmosferskog tlaka.

Pri tečenju u otvorenim kanalima, dio toka je horizontalan i otvoren prema

atmosferi, a sam tok ograničavaju, općenito govoreći, bočne stijenke i dno.
Slobodna površina tekućine u kanalu paralelna je dnu kanala.

Za razliku od hidrauličkih sustava u kojima fluid teče zbog razlike tlakova,

proizvedene crpkama, tečenje u otvorenim kanalima posljedica je razlike
specifične potencijalne energije tekućine u polju sile teže [Ep(h) = mgh + E0,
E0 = Ep (h=0) =0] između dva uočena živa presjeka toka. Iznos srednje brzine
toka tekućine u kanalu određen je nagibom i hrapavošću stijenki kanala.

Potrebno je naglasiti da su pri jednolikom tečenju u otvorenim kanalima srednje

(u odnosu na poprečni presjek) brzine toka jednake brzinama na bilo kojem
proizvoljno odabranom poprečnom presjeku. Ovo je moguće samo u slučaju
kada oblik i dimenzije poprečnog presjeka, te nagib dna kanala ostaju
nepromijenjeni duž kanala.

Većina kvantitativnih odnosa (izraza) koji će se izvesti imaju svoje porijeklo u

odnosima (jednadžbama), izvedenim za slučaj turbulentnog režima tečenja u
cijevima, gdje se pretpostavlja stacionarnost toka. Iako su uvjeti stacionarnosti
toka i uniformnosti (jednolikosti) tečenja u kanalima rijetko strogo ispunjeni, ta
činjenica ne umanjuje upotrebljivost izraza koji će se izvesti, već i zbog toga što
su oni ''pročišćeni'' empirijskim korekcijskim faktorima kako bi što vjernije
odražavali stvarno stanje tečenja.

1
 Crtež 132.

Napišimo Bernoullijevu jednadžbu za presjeke 1-1 i 2-2, za slučaj jednolikog

otvorenog toka shematski prikazanog na crtežu 132.,

p1 v2 p v2
z1 + + α 1 = z2 + 2 + α 2 + h12 . (93)
ρg 2g ρg 2g

U (93) ZG i ZG su geometrijske visine težišta presjeka 1-1 i 2-2 toka s obzirom na

proizvoljno odabranu referentnu ravninu z = 0, PB i PB su statički tlakovi u
težištima živih presjeka, h12 je gubitak tlaka (specifične energije) na sekciji toka
dužine L između presjeka 1-1 i 2-2, a V i V su srednje (po poprečnom presjeku)
brzine toka na presjecima 1-1 i 2-2.

Budući da je tok stacionaran i jednolik, to je,

p1= p2, V = v2, h1= h2, (94)

tako da je prema izrazu (93),

h12 = z1 − z2 [ J/N], (95)

odnosno,
e12 =  g ( z1 − z2 )  [ J/kg] . (96)

Izrazi (95) i (96) izražavaju prirodnu činjenicu da se jednoliki (uniformni),

stacionarni tok u kanalu održava na račun smanjenja specifične potencijalne
energije tekućine (potencijalne energije tekućine u polju sile teže). Smanjenje
potencijalne energije h12 na jedinicu mase (J/kg) ili na jedinicu težine tekućine
(J/N) između dva presjeka toka jednako je algebarski negativnom radu sile
trenja na dodirnoj površini tekućine i hrapavih stijeni.

Budući da se gubitak tlaka (specifične energije) h12 na sekciji toka dužine L

može izraziti i u obliku,

2
 v2 L
h = 2⋅
12
(R – hidraulički radijus),
C R

izraz (95) poprima oblik,

z1 − z2 v2
= 2 =i,
L C R

odakle je,

v = C Ri (97)

gdje je i nagib slobodne površine toka prema horizontalnoj ravnini. Pri

jednolikom (uniformnom) tečenju nagib slobodne površine toka jednak je nagibu
dna.

Chezyjevim empirijskim koeficijentom C uzeti su u obzir faktori koji određuju

brzinu jednolikog tečenja u otvorenom kanalu, od kojih su dominantni hrapavost
i broj Re. Utjecaj dinamičke viskoznosti na C zanemariv je u usporedbi sa
utjecajem hrapavosti. Hrapavost otvorenih tokova neusporedivo je veća od
hrapavosti većine cijevi.

Između empirijski dobivenih izraza za izračunavanje koeficijenta C, kao što je

već ranije spomenuto, najčešće su korišteni Bazinov izraz

87
C= ,
γ
1+
R

gdje je γ koeficijent hrapavosti, te Manningov izraz

R1/6
C= ,
n

U kojem je n koeficijent hrapavosti.

Na temelju Manningovog izraza, Chezyjev izraz (97) poprima oblik,

1
v= ⋅R i
2/3 1/2
(98)
n

3
Volumni protok QV u kanalu jednak je

F 2/3 1/2
QV = F ⋅ v = R i (99)
n

Nejednoliko tečenje u otvorenim kanalima

Ukoliko je v2 > v1, Bernoullijeva jednadžba za mehanički sustav - tok + stijenke
koje ograničavaju tok, - u kojem pored konzervativne sile (sile teže) djeluju i
nekonzervativne disipativne sile (sile trenja), može se napisati u obliku:

α
(v 2
2
− v12 )  z1 − z2 > h12
= z1 − z2 + ( −h12 ) > 0 ⇒  , (100)
2g  g ( z1
− z 2 ) > e12

gdje je h12 algebarski pozitivna veličina.

Izraz (100) pokazuje da je povećanje1 kinetičke energije po jedinici težine fluida

(
 v22 − v12
α
) [ J / N ] između presjeka 1-1 i 2-2 jednako sumi smanjenja
 2g 
potencijalne energije (u polju sile teže) po jedinici težine tekućine [z1 - z2 (J/N)]
i gubitka energije po jedinici težine tekućine h12, uzrokovanog radom A12 = - h12
sile trenja nad tekućinom (pomaci tekućine suprotnog su smjera od smjera
djelovanja sile trenja). Dakle, u otvorenom kanalu tok je ubrzan kada je
smanjenje potencijalne energije između presjeka 1-1 i 2-2 veća od rada e12 sile
trenja (između istih presjeka) na jedinicu mase tekućine.

Ukoliko je, međutim, situacija takva da je,

α
(v 2
2 − v12 ) = z − z + ( −h ) < 0 ⇒  z − z < h
1 2 12
 , (101)
2g
1 2 12
g (z − z ) < e
 1 2 12

gdje je h12 pozitivna veličina, a v2 < v1, tečenje u kanalu je usporeno, smanjenje
potencijalne energije po jedinici težine fluida između presjeka 1-1 i 2-2 po

1
Pod povećanjem neke promjenljive veličine podrazumijeva se razlika veličine u konačnom (v2) i početnom (v1)
stanju, dok se pod smanjenjem podrazumijeva se razlika veličine u početnom (v1) i konačnom (v2) stanju.

4
iznosu je manje od rada disipativnih sila trenja na jedinicu težine tekućine
između istih presjeka toka.

Hidraulički najpovoljniji presjek kanala

Iz Chezyjevog izraza v = C Ri slijedi da će uz konstantne iznose svih
preostalih parametara (nagib kanala, hrapavost stijenki, površina F živog,
poprečnog, presjeka toka), srednja (po presjeku F) brzina toka, a time i volumni
protok QV biti to veći što je veći hidraulički radijus R kanala. Drugim riječima,
za nepromjenljivi nagib i kanala i zadanu, nepromjenjivu, površinu omočenog
presjeka kanala F, volumni protok QV kanala biti će tim veći što je veći
hidraulički radijus R presjeka toka.

Budući da je hidraulički radijus R definiran kao

F
R= ,
O

gdje je O omočeni obod (perimetar) toka, slijedi zaključak da će hidraulički

radijus R (pri konstantnom omočenom presjeku toka F) biti maksimalan za
minimalni O. Tako će kanal sa minimalnim iznosom omočenog oboda
(perimetra) O za zadani iznos površine živog presjeka F, osiguravati
maksimalnu efikasnost, tj. maksimalni volumni protok QV.

Iz elementarne geometrije poznato je da za zadanu (konstantnu) površinu, opseg

pravilnog poligona postaje sve manji povećava li se broj kutova. Intuitivno se
zaključuje da će se beskonačnim povećavanjem broja vršnih kutova, niz
poligona konstantne površine i sve manjeg opsega kao '' granični slučaj''
transformirati u krug.

Prema tome, s obzirom da za dani iznos površine krug ima najmanji opseg,
hidraulički najpovoljniji presjek otvorenog toka bio bi onaj sa oblikom
polukruga, tj. hidrauličkim radijusom jednakim

r 2π
r
R= R= 2 = r.
2 rπ 2

Međutim, u praksi, polukružni presjek kanala rijetko se primjenjuje zbog

teškoća pri izvođenju, a samim time i zbog znatne cijene koštanja.

5
Poprečni presjeci u obliku polovine pravilnih poligona (pa ni onaj hidraulički
najpovoljniji među njima, tj. onaj oblika polovine pravilnog šesterokuta ili onaj
polovine kvadrata) za koje se lako može pokazati da je hidraulički radijus R
jednak,

h
R= ,
2

gdje je h maksimalna dubina punjenja kanala, ne koriste se previše.

Najčešće korišteni omočeni (živi)

presjek u praksi je trapezoidni, budući
da se najlakše može prilagoditi
materijalu i konfiguraciji terena kojim
kanal prolazi.

Kut nagiba pokosa Θ odabire se

najčešće u skladu s prirodnim nagibom
i vrstom tla, tako da se uz zadanu
Crtež 133.
površinu omočenog (živog) presjeka F
kanala i kuta nagiba pokosa Θ kanala (odnosno m = ctgΘ), problem
određivanja maksimalnog iznosa hidrauličkog radijusa R svodi na određivanje
širine b i dubine h promatranog omočenog oboda (odnosno radijusa r
upisanog polukružnog presjeka; crtež 134.), tako da omočeni obod (perimetar)
bude minimalan.

Crtež 134.

Naime, u skladu sa oznakama na crtežu 134., koji prikazuje živi (omočeni)

trapezoidni presjek kanala, vrijedi,

2h
b1 = b + = b + 2hm , (1)
tg Θ
gdje je m,
m = ctg Θ , (2)

6
i
h
a= = h 1 + m2 , (3)
sin Θ

tako da je omočeni perimetar O kanala trapezoidnog presjeka jednak,

O = 2a + b = b + 2h 1 + m 2 , (4)

dok je površina F omočenog presjeka,

b + b1
F= ⋅ h = bh + h 2 m , (5)
2

Odavde je,
F
b= − hm ,
h

tako da omočeni perimetar O kanala trapeznog presjeka jednak

F
O= − hm + 2h 1 + m 2 . (4')
h

Derivirajući posljednji izraz po h, te izjednačavajući dobiveni rezultat sa nulom,

dolazi se do izraza za veličinu h (odnosno r), kojoj odgovara minimalni iznos O ,
tj. maksimalna vrijednost hidrauličkog radijusa R :

dO F
= − 2 − m + 2 1 + m2 = 0 , (7)
dh h

odnosno,

F
h= (8)
2 1 + m2 − m

Zamijeni li se u izrazu (7) F s F = bh + h m , dobiva se,

2

b = 2h ( 1 + m2 − m .) (9)

7
Izrazi (8) i (9) predstavljaju tražene izraze za izračunavanje iznosa veličina h
(odnosno r u slučaju polukružnog kanala) i b za koje je, uz dane F i Θ (tj., m =
ctgΘ), hidraulički radijus R kanala sa trapezoidnim presjekom maksimalan, a
time maksimalan i volumni protok Qv.

Od kanala poprečnog presjeka ''V''

oblika, hidraulički je najpovoljniji, tj.
najveći hidraulički radijus ima onaj
prikazan na crtežu 135. Taj se oblik
kanala rijetko koristi zbog zamuljivanja
u donjem kutu profila zbog čega presjek
kanala poprima trapezni oblik, smanjuje
mu se proticajna površina (živi,
Crtež 135. omočeni presjek), a time i protok.

Spomenuto je da kut nagiba pokosa Θ, odnosno koeficijent m=ctg Θ, ovisi o

vrsti zemljišta. Iznosi koeficijenta m mogu se naći u odgovarajućim tablicama,
kao što je primjerice Tablica 14.

Tablica 14. Iznosi koeficijenata m ovisni o vrsti zemljišta

Vrsta tla Iznos koeficijenta m

Za pjeskovita i rahla tla m = 2,0-2,5
Za guste pijeske i lagane gline m = 1,5-2,0
Za šljunak i pjeskovita šljunčana tla m = 1,5
Za teške gline m = 1,0-1,5
Za čvrste stijene m = 0,5-0,2
Za betonsku oblogu m = 1,0-0,5

Maksimalne dopuštene brzine

Pri velikim brzinama tečenja, u otvorenim kanalima pojavljuje se opasnost
odrona stijenki i dna kanala. Stoga je iznos brzine nužno ograničiti kako ovaj ne
bi premašivao neki maksimalni iznos ovisan o vrsti tla ili o vrsti materijala
stijenki i dna kanala. Iznosi maksimalne dopuštene brzine mogu se izračunati iz
empirijskih izraza u kojima iznos maksimalne dopuštene brzine ovisi o srednjem
promjeru d čestica tla, dubini h toka ili o hidrauličkom radijusu R i drugim
parametrima. Za izračunavanje maksimalne dopuštene brzine najčešće se
koriste slijedeća dva izraza,

8
 R
vmd = A gd log , (1)
7d

gdje je koeficijent A za dobro zbita tla jednak A = 3.2 , a za rahla tla - najčešće
se koriste A = 2.8 ,

vmd = 5d 0.3h0.2 . (2)

Već izračunati iznosi maksimalnih dopuštenih brzina mogu se naći u

odgovarajućim tablicama, kao što su tablice 15. i 16.

Suviše male brzine tečenja u kanalima također nisu poželjne. Naime, pri vrlo
malim brzinama, čestice koje lebde u tekućini (blato, sitni pijesak,...), talože se
na dnu kanala. Da bi se onemogućila pojava taloga na dnu kanala nužno je
ograničiti i najmanji iznos srednje brzine toka. U svrhu određivanja minimalne
dopuštene brzine tečenja tekućine u kanalu, nađen je, baš kao i za maksimalnu
dopuštenu brzinu, niz empirijskih izraza ili pak se minimalne dopuštene brzine
mogu naći u odgovarajućim tablicama.

Tablica 15. Maksimalne dopuštene brzine tečenja u kanalima

9
 Tablica 16. Maksimalne dopuštene brzine tečenja u kanalima

Hidraulički proračun otvorenih kanala

Hidraulički proračun otvorenih kanala uglavnom se svodi na tri osnovna tipa
proračuna:

1. zadane su veličine: F, (b), (h), [m (m = ctg θ)], n, (γ), i; potrebno je odrediti

volumni protok QV = F ⋅ C ⋅ R ⋅ i ;
2. zadane su veličine: F, (b), (h), (m), n, (γ), QV; potrebno je odrediti
QV2
i= 2 2 ;
FC R
3. zadane su veličine: QV, i, n, (γ); potrebno je odrediti h i b.

Do traženih iznosa h, odnosno b u ovom slučaju, može se doći na dva načina.

Prvi je potpuno analitički, tj. pretpostavi se neki iznos, npr. za b, te se, koristeći
opće veličine, veličine F i R izraze preko b i h (npr. za kanal pravokutnog
bh
poprečnog presjeka F=b·h, R = , za kanal trapeznog živog presjeka
2h + b
bh + h 2 m
F = bh + h m , R =
2
), potom se uvrste u izraz (99).
b + 2h 1 + m 2
F 2 1
QV = ⋅ R 3 ⋅ i 2 , odakle se bez teškoća dobiva traženi iznos za h. Potpuno
n
analogno, pretpostavi li se neki iznos h, te provodeći postupno cijeli opisani
postupak, iz izraza (101), koji postaje jednadžba sa jednom nepoznanicom b,
određuje se iznos b.

10
 Drugi način određivanja veličina b i h je
grafički. Na temelju jednog odabranog
iznosa za, npr. b i bar tri različita
odabrana iznosa za h, prema izrazu
QV = F ⋅ C ⋅ R ⋅ i izračunavaju se pripadni
iznosi QV i potom se parovi vrijednosti
(QV1, h1), (QV2, h2), (QV3, h3),… za
konstantni b unose u odgovarajući
koordinatni sustav, pri čemu se dobije
krivulja h = f (QV) (crtež 136.).

Crtež 136.

Zatim se na apscisu nanosi poznati iznos volumnog protoka QV0 i sa krivulje h =

f (QV) očita se traženi iznos h0 .

Način određivanja veličine b potpuno je

analogan, uz odabrani konstantni iznos
veličine h. Za nekoliko odabranih iznosa za b
i konstantni iznos od h, pomoću izraza
QV = F ⋅ C ⋅ R ⋅ i izračunavaju se pripadni
iznosi QV i na temelju parova vrijednosti
(QV1, h1), (QV2, h2), (QV3, h3),…
crta se krivulja ovisnosti b = f(Q)
(kontinuirana linija na crtežu lijevo).

Crtež 137.

Traženi iznos za b0 očita se sa krivulje za poznati iznos QV0 nanesen na apscisu

dijagrama.

Važno je napomenuti da omjer veličina b i h ima velik utjecaj na volumni protok

kanala. Ovo se lako može ilustrirati pođe li se od izraza (6), u kojem se veličina
1 R F
K = FR 3 (K je modul toka) uvođenjem parametra δ =
2
= , može
n F O
pisati u obliku

1
( ) 1 4 2
2
K= F Fδ = F 3δ 3
3

n n

11
koji jasno pokazuje utjecaj oblika živog presjeka na volumni protok. Posljednji
rezultat također pokazuje da će volumni protok biti tim veći što je veći faktor δ,
što može biti od osobite važnosti u slučaju terena sa malim padom (povećanje
protoka postiže se povećanjem faktora δ). Međutim, povećanje δ često biva
ograničeno nizom faktora, kao što je, npr., kvaliteta tla.

Za slučaj trapeznog poprečnog presjeka kanala, npr. United States Reclamation

Service preporuča slijedeći omjer dimenzija veličina b i h :

b
h = F, = 4− m.
h

Primjer

Kanal trapeznog poprečnog presjeka, grubo betoniranih stijenki, ima

slijedeće dimenzije: širina dna b= 3 m, dubina h = 1 m i kut nagiba pokosa Θ
= 45º. Odredite nagib kanala tako da volumni protok bude Q = 2 m3s-1.

Crtež 138.

Najprije ćemo odrediti hidrauličke elemente presjeka. Površina omočenog ili

živog presjeka toka je,

F = bh + h 2ctg Θ = bh + h 2 m = 3 m ⋅ 1 m + 1 m2 ⋅1 = 4 m2

Omočeni opseg ili omočeni perimetar iznosi,

2h sin 2 ϑ + cos 2 ϑ cos 2 ϑ

O=b+ = b + 2h = b + 2 h 1 + ,
sin ϑ sin 2 ϑ sin 2 ϑ

O = b + 2h 1 + m 2 = 3 m + 2 ⋅ 1 m 1 + 1 = 5,83 m .

Hidraulički radijus kanala je,

12
 F 4m 2
R= = = 0,686 m .
O 5,83m

Prema Chezyjevom izrazu, nagib kanala je,

v2
i= .
C⋅R

Budući da je srednja brzina strujanja vode u kanalu,

Q 2 m3 s −1
v= = 2
= 0,5 ms −1 ,
F 4m

a prema Tablici 6. Vrijednosti koeficijenata hrapavosti n i Maningovom izrazu,

koeficijent trenja obzirom na prirodu stijenke kanala iznosi n=0,017, to je
prema Manningovom izrazu Chezyjev koeficijent trenja jednak,
1 1
R 6 0,686 6 1
C= = = 55, 2 m 2 s −1 ,
n 0,017

a traženi nagib kanala po osi je,

( 0,5 ms −1 )
2
v2
i= = ≈ 0,00012 ,
C ⋅ R ( 55, 2 ) ms −2 ⋅ 0,686 m
2

što znači da nagib kanala iznosi 12 m na 10 km dužine kanala.

Primjer

Za kanal V - oblika s pokosom od θ = 300 i nagibom od 1m na 100 m

vrijednost Maningovog koeficijenta procijenjena je na n = 0.012 m-1/3s.
Odredite:
a.) volumni protok pri dubini h = 0.5 m;
b.) dubinu h1 kada volumni protok iznosi Qv = 2m3s-1.

a.) Budući da se radi o kanalu V- oblika veličina b jednaka je nuli, b = 0 ,

tako da je površina F živog presjeka kanala jednaka,

13
 F = h 2ctgθ = (0.5m) 2 ctg 300 = 0.4330 .

Kako je močeni perimetar kanala ( b = 0 ) O = 2h 1 + ctgθ , to je hidraulički

radijus kanala,
F h ⋅ ctgθ 0.5m ⋅ ctg 300
R= = = = 0.2165 ,
O 2 1 + ctgθ 2 1 + ctg 300

dok će volumni protok Qv biti,

2 1 2 1
F 0.4330m 2
Qv = R 3 ⋅ i 2 = 1
⋅ (0.2165m) 3 ⋅ (0.01) 2 = 1.3 m3 s −1 .
n −
0.012m 3 s

b.) Posljednji izraz u a.) sada poprima oblik,

2 8 5 8
h12ctgθ  h ctgθ 3 3 ctg 3θ h 3 2.4980
⋅  ⋅ (0.01) 2 = h1
2=
( )
⋅ (0.01) 2 = 1 ⋅ ⋅ 0.1 ,
1
n  2 1 + ctg 2θ  n 2 1 + ctg 2θ 0.012 2.5198
 

odakle za traženu dubinu h1 slijedi,

8
2 ⋅ 0.012 ⋅ 2.5198
h13 = ,
0.2498

3
 2 ⋅ 0.012 ⋅ 2.5198  8
h1 =   = 0.587 m .
 0.2498 

Primjer za samostalni rad

Zemljani drenažni jarak može se aproksimirati trapeznim kanalom čija je baza

b = 0.6 m, a pokos u omjeru vertikalno : vodoravno = 1 : 2. Nagib jarka je 1 :
400, dok se za Manningov koeficijent može se uzeti da je jednak n = 0.025 m-
1/3
s. Odredite volumni protok Qv za dubinu vode u jarku jednaku h = 0.4 m.

[R: Qv = 4.26 m3s-1]

Primjer

14
Drenažni jarak trapeznog omočenog živog presjeka (crtež 139.) dugačak je
600 m, sa padom od 1 m. Odredite volumni protok u jarku pri jednolikom
tečenju i dubini vode od 1 m, primjenjujući izraze Bazina i Manninga za
određivanje Chezyjevog koeficijenta.

Crtež 139.

Prema crtežu, omočeni obod (perimetar) drenažnog jarka je

O = 2 10 m + 3 m = 9,32 m , a živi presjek F = 6 m2. Hidraulički radijus iznosi,

F 6 m2
R= = = 0,644 m .
O 9,32 m

Hidraulički nagib jarka je,

1m
i= = 0,0016 ,
600 m

Volumni protok QV ( BAZ ) pri jednolikom tečenju vode u jarku, odredi li se

Chezyjevog koeficijent prema Bazinovom izrazu, iznosi ( γ B = 1,3) ,

QV ( BAZ ) = FvBAZ = FCBAZ Ri ,

87
QV ( BAZ ) = 6 ⋅ ⋅ 0,644 ⋅ 0,0016 ,
1,3
1+
0,644

QV ( BAZ ) = 6 ⋅ 33,21 ⋅ 0,0328 = 6,54 m3 s −1 ,

Upotrijebi li se Manningov izraz (n = 0,025) za izračunavanje Chezyjevog

koeficijenta, volumni protok iznosi:

F 2 3 12 6 2 1
Q( Mann ) = ⋅ R ⋅i = ⋅ 0,644 3 ⋅ 0,0016 2 = 7,3 m3 s −1
n 0,025

15
Primjer

Betonski kanal za odvod otpadnih voda iz tvornice ima omočeni (živi) presjek
prikazan crtežom 140., pri čemu je D = 2 m, a h = 0,7 m. Pad kanala je 0,1 m
na 50 m njegove dužine. Odredite volumni protok Qv vode u kanalu,
primjenjujući za određivanje Chezyjevog koeficijenta Bazinov i Manningov
izraz. Odredite nagib kanala za isti volumni protok, ali za pravokutni omočeni
(živi) presjek (crtež 141.), koristeći Bazinov izraz.

Hidraulički radijusi kanala su,

D 2π
ππ
+ Dh 8 ⋅ 4 m m ++ 2 ⋅m0.7 m
2 2

=2 = 0.654
F
R1 = 1 = 8 = π8 m m,
π π
2⋅ m
2 +m2+⋅ 0,70
2 ⋅ 0.7mm
O1 D
+ 2h 2
2 2

Crtež 140.
F2 bh 2m ⋅ 1m
R2 = = = = 0,5m .
O2 b + 2h 2m + 2 ⋅ 1m

Nagib kanala s omočenim presjekom kao na crtežu

140. iznosi,

z1 − z 2 0.1 m
i1 = = = 0.002
L 50 m .

Crtež 141. dok je volumni protok QV ( BAZ ) u ovom kanalu,

87
izračuna li se Chezyjev koeficijent C prema Bazinovom izrazu C = (γ =
γ
1+
R
1,16), jednak,

QV ( BAZ ) = F1vBAZ = FC
1 BAZ
R1i1 ,

 Dπ
QVQ( BAZ ) ==Dd 
 87
+ h ⋅ R1i1 ,
 8 1 + γ B
R1

16
  2π  87
QV ( BAZ ) = 2 ⋅  + 0,7  ⋅ 0,654 ⋅ 0,002
 8  1 + 0,16
0,654

QV ( BAZ ) = 2,971 ⋅ 72,63 ⋅ 0,0362 = 7,80 m3 s −1 .

Kada se Chezyjev koeficijent izračuna prema Manningovom izrazu (n

= 0,014), tada je volumni protok za kanal sa istim živim presjekom jednak,

F 2 3 12
QV 1( Mann ) = ⋅ R ⋅ i = 212,2 ⋅ 0,7534 ⋅ 0,04472 = 7,15 m3 s −1 .
n

Nagib kanala sa živim presjekom kao na crtežu 141., ali s protokom QV(BAZ),
iznosi,

QV ( BAZ ) = F1vBAZ = FC
1 BAZ
R1i1 / 2

2
Q(
= F12CBAZ R1i1 ⇒ i2 =
2
2 V BAZ )
Q(V BAZ )
F1 CBAZ 2 R1
2

7,82
i2 = 2 = 0,00274 .
 
 87 
2,9712   0,5
1+ 0,16 
 0,5 


Primjer za samostalni rad:

Poprečni presjek kanala je trapeznog oblika. Širina dna je 2 m, dubina kanala

je 1 m, a nagib pokosa iznosi 60º. Koliki mora biti nagib kanala da bi protok
kroz njega bio 1,2·103 ls-1, ukoliko je Darcy-Weisbachov koeficijent
hidrauličkog otpora jednak λ = 0,03?

(R: i =0,00024 = 0,24 %)

17
 Neki riješeni primjeri

1. Koliki se protok može očekivati u pravokutnom kanalu dobro zaglađene

cementne površine, ako je širina kanala 1,22 m, a nagib mu je 4 m na 10 km i
duljina toka 610 mm? Upotrijebite Manningov izraz za koeficijent C.

R 2/3 ⋅ i1 / 2 F 1,22 m ⋅ 0 ,61 m

Q = A⋅v = A⋅ R= = = 0 ,305 m
n O 1,22 m + 2 ⋅ 0 ,61 m

1,22 m ⋅ 0 ,61 m
Q = ⋅ (0,305 ) ⋅ (0,0004 )
2/ 3 1/ 2

0 ,012

Q = 0,56 m 3 s −1

2. Kružna vrata AB na crtežu, dijametra 2 m, imaju mogućnost rotacije oko osi

C smještene 100 mm ispod težišta. Pri kojoj dubini h će doći do otvaranja vrata
negativnom vrtnjom oko osi koja prolazi točkom C okomito na ravninu crteža?

Vrata će se početi otvarati tek kad centar tlaka bude na nivou osovine odnosno
tek nešto iznad…

Ic
Lo − Lc = = 0 ,1
F ⋅ Lc
π 2 4 64
= 0.1 ⇒ h = 1.5 m (iznad A)
(h + 1)(π 2 2 4)
=

18
3. Odredite horizontalnu i vertikalnu komponentu sile kojom voda djeluje na 1 m
dužni oplate A-E prema prikazane na crtežu.

4. Odredite pad tlaka u novoj cijevi od lijevanog željeza (k = 0,244 mm) dužine
305 m i unutarnjeg dijametra 305 mm kada njome teče:
−1
a) voda (1,13·10-6 m2s-1) brzinom 1525 mms ;
b) ulje za loženje (4,4·10-2 cm2s-1) istom brzinom.

k 0 ,244 mm
a) ε = = = 8 ⋅ 10− 4
d 305 mm

v⋅d 1,525 ⋅ 0 ,305

Re = = = 411615 (turbulentno strujanje)
ν 1,13 ⋅ 10−6

Iz Moodyjevog dijagrama za ε= 8·10-4 i Re = 411615, očitano: λ ≈ 0,02.

305 (1,525)
2
L v2
= 2 ,37 m  
J
Pad tlaka: ha = λ ⋅ = 0 ,02 ⋅ ⋅
d 2g 0 ,305 2g N

19
 k 0 ,244 mm
b) ε = = = 8 ⋅ 10− 4
d 305 mm

1,525 ⋅ 0 ,305
Re = = 105710 (turbulentno strujanje)
4 ,4 ⋅ 10−6

Iz Moodyjevog dijagrama, za ε= 8·10-4 i Re = 411615, čitamo: λ ≈ 0,025.

305 (1,525)
2
L v2
= 2 ,96 m   .
J
Pad tlaka: hb = λ ⋅ = 0 ,025 ⋅ ⋅
d 2g 0 ,305 2g N

4.) Odredite uniformni protok u kanalu trapezoidnog presjeka s nagibom

0,0009, širine dna 6096 mm, s nagibom pokosa 1:1, pri dubini toka od 1219
mm i za n = 0,025.

Površina poprečnog presjeka kanala:

A = (a + h) · h ,

A = (6,906 + 1,219) · 1,219 ,

A = 8,917 m2.

O = a + 2· h 2 = 6,096 + 2·1,219· 2 = 9,544 m .

A 8,917
R= = = 0 ,934 m .
O 9 ,544

20
 A 2 / 3 1 / 2 8,917
Q= R ⋅i = (0,934)2 / 3 ⋅ (0,0009)1 / 2 ,
n 0 ,025

Q = 10,22 m3s-1.

5.) Ulje za loženje, gustoće ρ = 0,861·103 kgm-3 i kinematičke viskoznosti ν=

5,16·10-6 m2s-1, crpi se u rezervoar C (vidi crtež) kroz čeličnu cijev (ε = 0,0045 )
dužine 1829 m i unutarnjeg promjera d = 406 mm. Pri protoku od Q = 0,198
m3s-1, tlak u A je 13,79 kPa.

a.) Kolika je snaga pumpe?

b.) Koliki tlak treba održavati u točki B?

B
A

Q 0 ,198 ⋅ 4
a) v = = 2 = 1,53 ms .
−1

S π ⋅ (0 ,406)

v⋅d 1,53 ms −1 ⋅ 0 ,406 m

Re = = ⋅ 106 = 121000 .
ν 5,16

Iz Moodyjevog dijagrama čitamo: λ = 0,030 (za ε = 0,0045).

Bernoullijeva jednadžba za dio od A do C:

 13,79 ⋅ 103 (1,53)2  (1,53) 1829 (1,53)

2 2

 + + 0  + hp − 0 ,030 ⋅ ⋅ − = (0 + 0 + 24,38)
 861 ⋅ 9 ,81 2 ⋅ 9 ,81  2 ⋅ 9 ,81 0 ,406 2 ⋅ 9 ,81
odakle je,

21
hp = 38,8 m .

Snaga pumpe: P = ρgQ h p =38,8 · 0,861 · 103 · 9,81 · 0,198 = 65 kW.

b) Bernoullijeva jednadžba za AB:

 13790 v2  p v2 
 + + 0  + 38,8 =  B + + 0  ,
 861 ⋅ 9 ,81 2 g   ρg 2 g 

tj.,

 13790 
pB = ρg  + 38,8  = 341,5 kPa
 861 ⋅ 9 ,81 

22
 Osnovno o preljevima
Uvod
Preljev je naziv za umjetnu nisku pregradu (branu) kojom je pregrađen vodotok
sa slobodnom površinom i preko koje se (pregrade) preljeva voda. Oblik i
konstrukcija pregrade, kao i njezin položaj spram vodotoka, ovisi o terenskim
uvjetima kao i svrsi preljeva. Neki preljevi imaju ispusna vrata kroz koja se voda
propušta na nižu razinu.

Preljev, čija je uloga od velike važnosti, može biti ili samostalni hidrotehnički
element ili pak samo jedan u nizu hidrotehničkih objekata. Tako se, na primjer,
preljevi grade kao sastavni dio vodohranilišta, ili da bi se rijeke učinile
plovnima. U tim slučajevima preljevi su znatno dulji od širine rijeke, tj. grade se
ili u obliku slova U (vidi fotografiju gore) ili su umjesto okomito izgrađeni koso
s obzirom na obale rijeke. Budući da prilikom preijlaza vode preko preljeva
dolazi do povećanja koncentracije kisika u vodi, to preljevi mogu imati štetni
utjecaj na ekologiju lokalnog riječnog sustava.

Osim u svrhu regulacije protoka i održavanja vodene razine na određenoj visini

(koti) ili za formiranje jezerca2, preljevi se koriste za mjerenje protoka u
hidrogeološkim i hidrometrijskim laboratorijskim i terenskim istraživanjima.

2
Tradicionalno, preljevi se koriste za formiranje malih jezerca za potrebe rada mlinova ili malih električnih
centrala.

23
 Terminologija i klasifikacija
- Dio vodotoka ispred preljeva naziva se gornja voda, a iza preljeva je donja
voda.
- Odsjek na kojem voda teče preko brane naziva se kruna preljeva, a stijena
preljeva – njegovim pragom.
- Duljina korone obično se označava slovom b i naziva se širinom preljeva.

- Svakom protoku Q odgovara neka visina H jednaka razlici kote gornje

vode i kote krune preljeva (crtež 2). Pritom se kota gornje vode uzima tamo
gdje se ne primjećuje pad slobodne površine toka, tj. standardno na
udaljenosti l ≥ 3H stijene preljeva (crtež 2).

Crtež 1

24
 Crtež 2

Još neke standardne oznake za dimenzije preljeva su (crtež 2),

- v0 - iznos brzine dolazne vode,

- z - udaljenost između razina gornje i donje vode,

- p1 - visina praga (brane) preljeva sa strane gornje vode,

- p - visina praga (brane) preljeva sa strane donje vode,

- B - srednja širina toka ispred preljeva (crtež 1),

- δ - širina praga preljeva,

- h - dubina donje vode.

Temeljna i najvažnija podjela preljeva je prema obliku pregrade. U skladu s

takvom podjelom preljevi se dijele na:

1.) Preljeve s oštrim bridom ili tako zvane preljeve s tankom pregradom. Kod
preljeva ove vrste debljina brida δ na kruni ne utječe na oblik mlaza koji se
preljeva preko njega ukoliko je δ < 0.67 H (crteži 4 i 5).

25
 Crtež 3. Lijevo, bočno nekontrahirani preljev tankog brida pravokutnog je presjeka
koji obuhvaća cijelu širinu kanala. Duljina korone b jednaka je srednjoj širini toka
B ispred preljeva. Često je potreban odušak O za održavanje atmosferskog tlaka.
Desno, pravokutni presjek bočno kontrahiranog preljeva tankog brida obuhvaća samo
dio ukupne širine B kanala.

2.) Preljevi praktičnog profila s a.) krivolinijskim (crtež 4) i b.) pravocrtnim

obrisom (crtež 5). Kod preljeva s pravocrtnim obrisom širina praga δ se
mijenja u intervalu 0.67 H < δ < (2 ÷ 3) H

Crtež 4

26
 Crtež 5

3.) Preljevi sa širokim pragom (crtež 6) čija je debljina takva da tok iznad
samog praga ima karakter paralelnog tečenja. Pokusi pokazuju da takvo tečenje
postoji ukoliko je širina δ praga dva do tri puta veća od visine H :
δ > (2 ÷ 3) H .

Crtež 6

Svaka od tri gornje grupe preljeva može se dalje razdijeliti u podgrupe ovisno o
nekim drugim karakteristikama:

A.) S obzirom na vezu prelijevajuće struje i donje vode preljev može biti: a.)
nepotopljen i b.) potopljen. Kod nepotopljenih preljeva (crteži 1, 2, 3, 4, 5 i 6)
razina donje vode ne utječe na protok preljeva, dok u slučaju potopljenih
preljeva (crtež 7) visoka razina donje vode smanjuje protoku na preljevu.

27
 Crtež 7

B.) S obzirom na uvjete tečenja prema preljevu, preljevi se dijele na:

1.) preljeve bez bočne kontrakcije (crtež 3, lijevo) kod kojih je srednja širina B
toka ispred preljeva jednaka širini b preljeva.

2.) preljeve s bočnom kontrakcijom (crtež 3, desno) kod kojih je srednja širina
B toka ispred preljeva veća od širine b preljeva.

C.) S

Crtež 8
obzirom na položaj praga preljeva prema pravcu toka: a - preljevi okomiti na
pravac tečenja (crtež 8 a), b - kosi (crtež 8 b), c - bočni (crtež 8 c), d - izlomljeni
(crtež 8 d) i e – zakrivljeni (crtež 8 e).

D.) S obzirom na oblik izreza (otvora) u stijeni, pragu, preljeva, govori se o

pravokutnom (crtež 9 a), trokutastom (crtež 9 b), trapeznom (crtež 9 c) i
paraboličkom (crtež 9 d) preljevu.

28
 Crtež 9

Budući da su u praksi od najvećeg značaja okomiti preljevi s pravokutnim

izrezom u stijeni preljeva, to ćemo njima u daljnjim izlaganjima posvetiti
najveću pažnju.

Protok u slučaju pravokutnog,

bočno nekontrahiranog
preljeva, oštrog brida

Najznačajniji problem koji se javlja u svezi s preljevima je nalaženje veze

između protoka preko preljeva i njegovih karakteristika Glavna zadaća
hidrauličkih proračuna je izračunavanje protoka preljeva.
Promotrimo slučaj pravokutnog, bočno nekontrahiranog preljeva, oštrog ruba.
Pretpostavljamo da nema kontrakcije

29
 (NEDOVRŠENO!)

Primjer

30
a.) Laboratorijska konstrukcija trokutastog preljeva od
šperploče. b.) Prag mora biti oštrog brida tako da
voda teče slobodno (preljev ostaje ozračen) i kod
malih iznosa protoka.

31
 Literatura korištena pri koncipiranju
predavanja
i koja je bila izvor riješenih primjera

Y.A. Çengel, J.M. Cimbala: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, International edition, 2006.

J.F. Douglas, J.M. Gasiorek, J.A. Swaffield, L.B. Jack: Fluid Mechanics, Pearson, Prentice
Hall, 2005.

B.R. Munson, D.F. Young, T.H. Okiishi, W.W. Huebsch, Fundamentals of Fluid Mechanics,
SI version, John Wiley&Sons,Inc., 2010.

32
R.L. Mott: Applied Fluid Mechanics, Pearson, Prentice Hall, 2006.

B. Massey (revised by John Ward-Smith), Mechanics of fluids, Taylor&Francis Group,

London and NewYork, 2006.

R.W. Fox, A.T. McDonald, P.J. Pritchard: Introduction to Fluid Mechanics, John Wiley
&Sons, Inc., 2004.

F. M. White: Fluid Mechanics, McGraw-Hill International editions,1989.

J. A. Sullivan: Fundamentals of Fluid Mechanics, Reston, Virginia, 1978.

J.H. Ginsberg, J. Genin: Statics, John Wiley&Sons, New York, 1977.

W.F. Hughes, J.A. Brighton: Fluid Dynamics, Schaum's Ouline series, McGraw Hill Book
Company, 1967.

R.V. Giles, J.B. Evett, C. Liu: Fluid Mechanics and Hydraulics, Schaum’s outlines.
McGraw-Hill.

O. Reynolds: On the experimental investigation of the circumstances which determine

whether the motion of water shall be direct or sinuous, and the law of resistance in parallel
channels. In: Phil. Trans. Roy. Soc. 1883 (174), p. 935-982.

J. Fenton: A First Course in Hydraulics, 2007

http://www.google.hr/search?hl=hr&q=J.+Fenton%3A+A+First+Course+in+Hydraulics&b
tnG=Tra%C5%BEi&meta=

I. I. Agroskin i drugi: Hidraulika, Tehnička knjiga, Zagreb.

E.Z. Rabinovič: Gidravlika, Gosudarstvenoje izdateljstvo tehniko-teoretičeskoi literaturi,

Moskva, 1956.

B.V. Uhin, A.A. Gusev: Gidravlika, Moskva, 2008.

S.D. Stančev: Hidravlika, Tehnika, Sofija, 1974.,

V.A. Boljšakov drugi: Spravočnik po gidravlike, Višča škola, Kiev, 1984.

N.A. Pališkin: Gidravlika i seljsko-hozyaistvenoje vodosnabzhenije, Agropromizdat, Moskva,

1990.

V. M. Saljnikov: Statika i kinematika fluida, Građevinska knjiga, Beograd, 1989.

B.B. Njekrasov: Sbornik zadač po gidravlike, Oborongiz, 1947.

S. Čantrak i drugi: Rešeni zadaci iz mehanike fluida sa izvodima iz teorije, Građevinska

knjiga, Beograd, 1985.

33
34
35
36