Krivicno Procesno Pravo - Predavanja

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
KRIVIČNO
PROCESNO PRAVO
PREDAVANJA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Ranko Nikolić 05. i 12.05.2007. godine
KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO

I dio – OPĆE ODREDBE
OSNOVNA NAĈELA (GLAVA I)
Neka naĉela su izriĉito predviĊena u glavi I (čl. od 1-20), a neka izvan ovih odredaba.
Pored ovih načela koja su izričito predviĎena, postoje i naĉela koja nisu posebno
formulisana u zakonu, ali analizom niza zakonskih odredaba, zaključujemo da postoje i
druga naĉela (javnosti, usmenosti, kontradiktornosti i slično). ProvoĎenje nekog načela
nekada nije moguće u punom kapacitetu, a nekada se sprovoĎenje nekog načela sukobljava sa
nekim drugim načelom, pa se ona provode koliko je to moguće. Kada je u pitanju prva
situacija (načelo nije moguće do kraja sprovesti) postoji npr. u primjeni naĉela javnosti, jer
moţe biti iz nekih razloga isključena opća javnost (graĎani, novinari i sl.), i u toj situaciji se
pomenuto načelo svodi samo na stranačku javnost, koja ne moţe biti isključena, sa izuzetkom
kada se primjenjuju disciplinske mjere (npr. isključenje optuţenog sa pretresa zbog ometanja
rada suda). Druga situacija (kada se načela «sukobljavaju» i jedno drugo ograničavaju)
postoji npr. u primjeni raspravnog naĉela (koje ovlaščuje stranke i branitelja da prikupljaju
procesnu graĎu – dokaze), koje je na suĎenju ograničeno inkvizitorskim načelom (pravom
suda da takoĎer na suĎenju prikuplja dokaze, poziva svjedoke i vještake i postavlja im
pitanja) ne samo koje je pozvao, već i svjedocima i vještacima koje su stranke pozvale.
Naĉela koja se izriĉito odreĊuju u zakonu su:
1. Načela pravičnog i zakonitog voĎenja krivičnog postupka
2. Pretpostavka nevinosti
3. In dubio pro reo
4. Ne bis in idem
5. Pravo na odbranu, upotrebu jezika i pisma
6. Pravo na sudjenje bez odlaganja
7. Jednakost u postupanju
8. Slobodna ocjena dokaza
9. Akuzatornost
10. Legalitet krivičnog gonjenja
11. Prethodna pitanja
1. Naĉelo ili princip zakonitosti je sadrţano u članu 2. ZKP-a. Ovo načelo osigurava:
da niko nevin ne bude osuĊen,
da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje
predviĎaju krivični zakoni u kojima su propisana krivična djela,
i da krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela moţe izreći samo nadleţni sud u
postupku koji je pokrenut i sproveden po ZKP-u.
2. Naĉelo ili pretpostavka nevinosti – ĉl. 3. - je sadrţano u ustavu, a ugraĎeno je u

EKLJP. Suština ovog načela je u tome da se svako smatra nevinim za kriviĉno djelo
dok se pravosnaţnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Osumnjičeni, odnosno
optuţeni nije duţan da dokazuje svoju nevinost. Duţan je samo da se odazove na
poziv organa koji vodi postupak i da svoje lične podatke, ali nije duţan da dokazuje
svoju nevinost. Sud mora donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kada je uvjeren u
nevinost optuţenog, već i u situaciji kada nije uvjeren ni u njegovu krivnju. Dakle, u
sumnji se mora ići u korist optuţenog. Iz svega ovog proizilazi da se jedino
pravomoćnom presudom kojom se optuţeni oglašava krivim moţe osporiti
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pretpostavka nevinosti. Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje
na priznanju krivnje od strane optuţenog.
3. In dubio pro reo – u sumnji za uĉinioca – ĉl.3. - Ovo načelo je izraz pogodnosti za
optuţenog. U praktičnoj realizaciji ovo načelo znači da se situacije koje su sumnjive
i nedokazane rješavaju na naĉin koji je povoljniji za optuţenog. Činjenice koje su
na štetu optuţenog moraju se utvrditi sa potpunom sigurnošću, a činjenice koje su
pogodne za optuţenog imaju se uzeti da postoje bez obzira što nije utvrĎeno da li one
sa sigurnošću postoje.
4. Ne bis in idem – ĉl. 4 – Ovo načelo, znači da se niko ne moţe ponovo kazniti u
postupku iste drţave za djelo za koje je već jednom pravomoćno osloboĊen ili
osuĊen u skladu sa zakonom i kriviĉnim postupkom te drţave. Ima svoje uporište
u meĎunardonim dokumentima i to Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (EKLJP)
i MeĎunarodnom paktu o graĎanskim i političkim pravima (MPGPP). Načelo ne bis in
idem obuhvata dva kumulativna uvjeta, a to je:
da je krivični postupak već voĎen protiv odreĎene osobe za odreĎeno djelo 1 («niko
ne moţe biti ponovno osuĎen za djelo za koje je već bio suĎen») i
da je donesena pravomoćna sudska odluka u tom krivičnom predmetu («za koje je
donesena pravomoćna sudska odluka»).
Dakle, zabrana dvostrukog suĎenja se odnosi na osobu i na djelo za koje je bila suĎena.
5. Pravo na odbranu – ĉl. 7 - Postojji materijalna i formalna odbrana. Materijalna
odbrana predstavlja pravo osumnjičenog da se sam brani, a formalna odbrana jeste
odbrana putem branitelja. Odbrana, bilo materijalna bilo formalna, moţe se ostvarivati
usmeno li pismeno, a njeni konkretni oblici obuhvataju iznošenje činjenica in
favorem (u korist) osumnjičenog, odnosno, optuţenog, predlaganje dokaza,
preduzimanje procesnih radnji (npr. ispitivanje svjedoka ili vještaka) itd. Materijalna i
formalna odbrana jesu takve odbrane koje jedna drugu dopunjuju. Branitelj moţe
predlagati dokaze i preduzimati procesne radnje samo ako su u korist osumnjiĉenog,
odnosno, optuţenog. Npr. branitelj ne moţe odustati od već izjavljene ţalbe bez
posebnog ovlaštenja-punomoći optuţenog. U zakonu je predviĎeno da će se radi
ostvarivanja formalne odbrane osumnjičenom, odnosno, optuţenom postaviti branitelj
ukoliko on sam ne angaţira branitelja, a radi se o obaveznoj odbrani. Isto tako,
osumnjičenom se mora ostaviti dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
6. Pravo na suĊenje bez odlaganja – ĉl. 14 - Znači da osumnjičeni, odnosno optuţeni
ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu se sudi bez
odlaganja, a najkasnije u roku od 1 godine od dana potvrĊivanja optuţnice. Ovo
načelo predstavlja realizaciju člana 5. EKLJP. (Čl.5. i 6. EKLJP pitaju ovi iz ustava i
pravosuĎa Pročitati značenje izraza u zakonu na početku: osumnjičeni, optuţeni,
osuĎeni)
7. Naĉelo jednakosti u postupanju – ĉl. 15 - Ovo načelo se odnosi na utvrĊivanje
istine u krivičnom postupku. Radi toga je u zakonu izričito predviĎeno kao duţnost
suda, tuţitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da sa jednakom
paţnjom ispituju i utvrĊuju kako ĉinjenice koje terete osumnjiĉenog, tako i one
ĉinjenice koje mu idu u korist. Duţnost sudije odnosno predsjednika vijeća da se
stara za svestrano pretresanje predmeta, utvrĎivanje istine i otklanjanja svega što
odugovlači postupak, a ne doprinosi rješenju stvari. Na glavnom pretresu se ne izvode
samo dokazi koje su predloţile stranke i branitelj, već i dokazi koje je naredio sudija,
odnosno, vijeće. Ovo načelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano
1
Djelo – misli se na sam događaj zbog kojeg se sudi, a ne na krivično djelo propisano zakonom; u suprotnom,
tužitelj bi mogao da više puta prekvalifikuje krivično djelo i pokreče postupke
WWW.BH-PRAVNICI.COM
inkvizitorsko načeko (suţeno je u odnosu na raniji ZKP, pa zato kaţemo da je
modificirano).
8. Naĉelo slobodne ocjene dokaza – ĉl. 16 - Ovo načelo daje pravo sudu, tuţiocu i
drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku da slobodno ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje ĉinjenica. Oni pri tome nisu ograničeni posebnim
formalnim pravilima. To praktično znači da u zakonu nije odreĊena unaprijed
vrijednost pojedinih dokaza kao što je to bilo u starim pravnim sistemima. Načelo
slobodne ocjene dokaza se primjenjuje u toku cijelog krivičnog postupka. Pri tome
treba naglasiti da je sud, u smislu ovog principa, prilikom donošenja presude duţan
savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu
takve ocjene izvesti zaključak o tome da li je neka činjenica dokazana. Isto tako, treba
dodati da ovo načelo slobodne ocjene dokaza sagledava i ţalbeni sud u
drugostepenom postupku, odnosno, ako na to ukaţe ţalba, provjerava na osnovu
čega je prvostepeni sud izveo zaključak da neka odlučna činjenica postoji, odnosno, ne
postoji.
9. Princip akuzatornosti – ĉl. 17 - Znači da se krivični postupak moţe pokrenuti samo
na zahtjev ovlaštenog tuţioca. To praktično znači da krivični postupak ne moţe
pokrenuti niti voditi sud po sluţbenoj duţnosti, niti privatni tuţilac, a ni oštećeni kao
tuţilac.
10. Naĉelo legaliteta kriviĉnog gonjenja – ĉl. 18 - Prema ovom načelu, obaveza je
tuţitelja da preduzme kriviĉno gonjenje ako postoje dokazi da je uĉinjeno
kriviĉno djelo, osim ako to u zakonu nije drugačije propisano. Tuţitelj preduzima
krivično gonjenje i bez obzira na njegov osobni stav o tome da li je u nekom slučaju
potrebno krivično gonjenje. Prva pretpostavka za primjenu ovog načela odnosi se na
postojanje dokaza da je izvršeno krivično djelo. Druga pretpostavka u okviru ovog
principa krivičnog gonjenja odnosi se na nepostojanje zakonskih smetnji za krivično
gonjenje (nije nastupila zastarjelost, djelo nije obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem). Po principu oportuniteta tuţitelj moţe da ne preduzme krivično
gonjenje iako postoje zakonski uvjeti, u slijedećim slučajevima:
 krivično djelo za koje se goni po odobrenju
 krivično djelo za čije se krivično gonjenje predmet moţe ustupiti stranoj drţavi
 krivično djelo za koje tuţitelj moţe dati imunitet svjedoku
 lakša krivična djela čiji su izvršitelji maloljetne osobe
 krivična djela o kojima se raspravlja protiv pravne osobe
Ovo bi bili izuzeci od principa legaliteta krivičnog gonjenja.:
Osim toga, iako je prihvaćen princip legaliteta, tuţitelj ima pravo da u toku postupka
odustane od kriviĉnog gonjenja ako za to postoje uvjeti (npr. nastupila zastarjelost
krivičnog gonjenja), a to njegovo ovlaštenje sadrţano je u načelu mutabiliteta. Kontrola
mogućeg neopravdanog odustanka tuţitelja od krivičnog gonjenja ostavruje se, izmeĎu
ostalog, pravom oštećenog da podnese prituţbu Uredu tuţitelja u roku od 8 dana od
dana kada je npr. obaviješten da tuţitelj neće sprovoditi istragu.
Princip mutabiliteta - Iz zakonske odredbe koja se odnosi na princip mutabiliteta
proizilazi pravo tužitelja da odustane od krivičnog gonjenja do završetka glavnog
pretresa, a u postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to predviđeno
zakonom (situacija kada dođe do ukidanja prvostepebe presude pa drugostepeni sud
otvori pretres). Prema tome, ako tužitelj u toku krivičnog postupka dođe do zaključka da
više ne postoje stvarni ili pravni osnovi ta dalje krivično gonjenje, tužitelj može odustati
od krivičnog gonjenja. Ovakvo pravo tužitelja prvenstveno je sadržano u načelu
WWW.BH-PRAVNICI.COM
mutabiliteta, ali ovo pravo ima uoprište i u činjenici da se krivični postupak može
pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužitelja (Načelo akuzatornosti).
Načelo imutabiliteta znači da tužitelj ne može odustati od krivičnog gonjenja nakon što ga
je preduzeo (primjenjuje se u nekim oravnim sistemima).
11. Prethodna pitanja – čl. 20 - Prethodna pitanja su pitanja graĊanskog ili upravnog
prava, a u krivičnom postupku postaju prethodna u sluĉaju kad od njihovog
prethodnog rješenja zavisi primjena kriviĉnog zakona. Prethodna pitanja su pravna
pitanja i to ne mogu biti procesna ili činjenična pitanja. U vezi prethodnih pitanja
treba prije svega naglasiti da je to sporedni predmet kriviĉnog postupka i za
rješavanje tog pitanja nadleţan je sud u nekom drugom postupku (npr. parničnom
ili vanparničnom) odnosno, neki drugi drţavni organ (npr. upravni organ). O ovom
pitanju sud moţe samostalno odluĉiti po pravilima dokazivanja u krivičnom
postupku i tada ovako rješenje pethodnog pitanja, ima dejstvo samo za krivični
predmet u vezi kojeg je ono raspravljano.Osim toga, kada su u pitanju prethodna
pitanja, moguće je da sud zastane sa kriviĉnim postupkom i da sačeka da to pitanje
rješi drugi organ, npr. upravni organ. Pri tome treba naglasiti da sud nije vezan takvom
odlukom tog drugog organa u pogledu ocjene da li je izvršeno krivično djelo.
NADLEŢNOST SUDA (GLAVA IV)

Pod pojmom stvarne nadleţnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda da odluĉuje o odreĎenoj
vrsti predmeta ili da preduzima odreĎene vrste procesnih radnji ili da obavlja i druge poslove
propisane zakonom. Pravila o stvarnoj nadleţnosti dijele kriviĉne premete izmeĊu sudova
razliĉitog ranga (npr. općinskih i kantonalnih). Stoga, propisi o stvarnoj nadleţnosti uvijek
garantiraju graĎanima da će im za odreĎena krivična djela suditi sud odreĎenog ranga. Zato
sud mora paziti na svoju stvarnu nadleţnost. Ako je presudu donio sud niţeg ranga umjesto
suda višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) učinjena je bitna povreda odredaba
krivičnog postupka.
Stvarna nadleţnost i sastav suda
1. Stvarna nadleţnost suda - Ĉlan 24.
Vrhovni sud Federacije, kantonalni sudovi i općinski sudovi sude u krivičnim stvarima u
granicama svoje stvarne nadleţnosti odreĎene zakonom Federacije, odnosno zakonom
kantona.
Sastav suda - Ĉlan 25.
U prvom stepenu sudi vijeće krivičnog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija. Za
krivična djela s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novĉanom kaznom kao
glavnom kaznom sudi sudija pojedinac.
U drugom stepenu sudi vijeće apelacionog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija.
O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od
trojice sudija.
U vijeću sastavljenom od trojice sudija, sud odlučuje o ţalbama protiv rješenja kada je to
odreĎeno ovim zakonom i donosi druge odluke izvan glavnog pretresa.
2. Mjesna nadleţnost (ĉlan 26-ĉlan 31)

Mjesno nadleţan je sud na ĉijem podruĉju je kriviĉno djelo izvršeno ili pokušano. Ako je
krivično djelo izvršeno ili pokušano na podruĉjima raznih sudova ili je neizvjesno na
kojem je području izvršeno ili pokušano, nadleţan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio
optuţnicu, a ako optuţnica nije potvrĎena - sud koji je prvi primio optuţnicu na
potvrĊivanje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan podruĉja
Federacije, nadleţan je sud na čijem području osumnjičeni, odnosno optuţeni ima
prebivalište ili boravište.
Ako nije poznato mjesto izvršenja kriviĉnog djela, a niti prebivalište ili boravište
osumnjičenog, odnosno optuţenog, ili se oba mjesta nalaze izvan podruĉja Federacije,
nadleţan je sud na čijem se području osumnjičeni, odnosno optuţeni uhapsi ili se sam
prijavi.
Ako je neka osoba uĉinila kriviĉna djela u Federaciji i u inozemstvu, a izmeĎu tih djela
postoji meĎusobna veza i isti dokazi, nadleţan je sud koji je nadleţan za kriviĉno djelo
uĉinjeno u Federaciji.
Ako se prema odredbama ovog zakona ne moţe ustanoviti koji je sud mjesno nadleţan,
Vrhovni sud Federacije odredit će jedan od stvarno nadleţnih sudova pred kojim će se
provesti postupak.
Spajanje i razdvajanje postupka
Prenošenje mjesne nadleţnosti-Zakon dopušta prenošenje mjesne nadleţnosti ako za to
postoje vaţni razlozi. A ako su iz stvarnih i pravnih razloga sprijeĉen da postupa duţan
je o tome obavijestiti viši sud koji će odrediti drugi viši naleţni sud.
Posljedice nenadležnosti - Sud je duţan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost i čim
primjeti da nije nadleţan oglasit će se nenadleţnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će
predmet nadleţnom sudu. Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suĎenje
nadleţan niţi sud neće dostaviti predmet tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti
odluku. Nakon potvrĊivanja optuţnice sud se ne moţe oglasiti mjesno nenadleţnim niti
stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti.
Rješavanje sukoba nadležnosti - Sukob nadleţnosti izmeĎu sudova rješava zajednički
neposredno viši sud. Dok se ne riješi sukob nadleţnosti izmeĎu sudova, svaki od njih je duţan
preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA
1. Spajanje postupka - Ĉlan 32.

Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži a
za neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj
sud koji je prvi potvrdio optužnicu, a ako optužnice nisu potvrđene - sud koji je prvi primio
optužnicu na potvrđivanje. Provest će se, po pravilu, jedinstveni postupaki i donijeti jedna
presuda.
Subjektivni koneksitet postoji kad je ista osoba optuţena za više krivičnih djela. Koneksitet
je u ovom slučaju uspostavljen posredstvom optuţene osobe, koja se tereti za vršenje više
krivičnih djela. Ako se za ta krivična djela pred Sudom vode odvojeni postupci, onda po
pravilu treba izvšiti njihovo spajanje i provesti jedinstveni postupak, pa nakon toga
donijeti jednu presudu. Objektivni koneksitet postoji kada je više osoba učestvovalo u
izvršenju istog krivičnog djela. U ovom slučaju koneksitet izmeĎu više osoba je uspostavljen
posredstvom istog krivičnog djela (veza postoji objektivno). Pri tome je nevaţno na koji način
su te osobe pojedinačno učestvovale u izvršenju tog istog krivičnog djela. Pravilo je da se i u
slučaju objektivnog koneksiteta pred Sudom provede jedinstveni postupak i donese jedna
presuda.
Mješoviti (subjektivno-objektivni) koneksitet postoji u slučajevima kada je više osoba
optuţeno za izvršenje jednog ili više krivičnih djela (objektivni koneksitet), a neka od tih
osoba je optuţena sama i za još neko drugo krivično djelo (subjektivni koneksitet). Npr. više
osoba je optuţeno za krivično djelo pranja novca, a jedna od tih osoba je još optuţena za
krivično djelo porezne utaje. Pravilo je da se i u slučaju takvog oblika koneksiteta provede
WWW.BH-PRAVNICI.COM
jedan postupak i donese presuda, ali takvo postupanje ni u ovom slučaju nije obavezno.
Prijedlog za spajanje postupka mogu dati stranke i branitelj, ali Sud moţe i bez takvog
prijedloga po sluţbenoj duţnosti odlučiti da se izvrši objedinjavanje postupka i provede
jedinstveni postupak. U procesnom pravu spajanje postupka nikada nije obavezno, ali ako se
donese odluka o spajanju postupaka, onda se provodi jedinstveni postupak i donosi jedna
presuda. O spajanju postupka odluĉuje sud koji je nadleţan za provoĎenje jedinstvenog
postupka. Protiv rješenja kojim je odreĎeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za
spajanje nije dopuštena ţalba.
2. Razdvajanje postupka - Ĉlan 33.

Sud koji može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa
odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i
posebno dovrši. Rješenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijeće po
saslušanju stranaka i branitelja. Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili
kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.
Spajanje krivičnih postupaka nikada nije obavezno. U pravilu se vrši, ako postoji neki od koneksiteta.
Nasuprot tome, Sud moţe do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična
djela ili protiv pojedinih optuţenih razdvoji radi posebnog suĊenja. Za donošenje takve odluke
potrebno je da postoje vaţni razlozi ili razlozi cjelishodnosti. Kao vaţni razlozi se najĉešće mogu
pojaviti okolnosti kao što su teška bolest ili teška povreda jednog optuţenog, koje ukazuju da on duţe
vremena neće moći sudjelovati u postupku. Razlozi cjelishodnosti mogu biti da su na glavnom
pretresu za jedno teško krivično djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda, a za
drugo krivično djelo potrebna su duţa vještačenja i sl. Kada su ispunjeni ovi uvjeti, sudija, odnosno
vijeće donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branitelja, ali to moţe učiniti i
bez njihovog prijedloga. Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po sluţbenoj duţnosti, potrebno je da
Sud prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka sasluša stranke i branitelja.
IZUZEĆE (GLAVA V)
Sudija ne moţe vršiti sudijsku duţnost ako je:

 oštećen krivičnim djelom,
 ili je u srodstvu sa optuţenim, njegovim braniteljom, tuţiteljom, oštećenim (misli se na
bračni, vanbračni drug, srodstvo u pravoj liniji, pobočnoj do 4. stepena, po tazbini o
drugog stepena, ako je sa navedenim u odnosu usvojioca, usvojenika)
 ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za
prethodno saslušanje, kao tuţitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog
ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,
 ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom, i
 ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.
Izuzeće po zahtjevu stranke- Moţe traţiti stranka ili branitelj podnoseći zahtjev do početka
glavnog pretresa. Zahtjev za izuzeće sudije vijeća apelacionog odjeljenja stranka ili branitelj
mogu podnijeti u ţalbi ili u odgovoru na ţalbu. Stranke ili branitelj mogu traţiti izuzeće
samo poimeniĉno odreĊenog sudije, koji postupa u predmetu.Stranka ili branitelj duţni su u
zahtjevu navesti okolnosti i dokaze zbog kojih smatraju da postoji neki od zakonskih osnova
za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u zahtjevu za
izuzeće koji je ranije odbijen.
Odluĉivanje po zahtjevu za izuzeće

O zahtjevu za izuzeće odlučuje opća sjednica odnosno kolegij sudija.Prije donošenja rješenja
o izuzeću pribavit će se izjava sudije, odnosno predsjednika suda, a po potrebi provest će se i
WWW.BH-PRAVNICI.COM
drugi izviĎaji. Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće ţalba nije
dopuštena.
Valjanost radnji poduzetih nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće

Kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, duţan je odmah obustaviti svaki
rad na predmetu, a ako se radi o izuzeću zbog nepristrasnosti, moţe do donošenja rješenja o
zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
BRANITELJ (GLAVA VII)
1. Kada osumnjiĉeni, odnosno optuţeni mora imati branitelja - Ĉlan 59.

Već prilikom prvog ispitivanja osumnjičeni mora imati branitelja ako je nijem ili gluh
ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog
zatvora.
Odmah nakon što mu je odreĊen pritvor, I to za vrijeme dok pritvor traje
osumnjičeni, odnosno optuţeni mora imati branitelja
Nakon podizanja optuţnice za krivično djelo za koje se moţe izreći deset godina
zatvora ili teţa kazna optuţeni mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optuţnice.
Ako osumnjičeni, odnosno optuţeni u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam
branitelja, branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju osumnjičeni, odnosno
optuţeni ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna
dugotrajnog zatvora – i u postupku po pravnom lijeku.
U slučaju postavljanja branitelja osumnjičeni, odnosno optuţeni će se prvo pozvati da
sam izabre branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuţeni sam
ne izabere branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti sud.
Listu braniteljae rješenjem utvrĊuje nadleţni ministar pravde, u saradnji sa
nadleţnom odvjetničkom komorom i institucijama sui generis (zavodi/uredi za pravnu
pomoć). Lista branitelja dostavlja se svim sudovima, nadleţnom tuţiteljstvu, te
nadleţnom ministarstvu unutarnjih poslova.
2. Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja - Ĉlan 60.

Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se moţe
izreći kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna ili kada to zahtijevaju interesi praviĉnosti, bez
obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuţenom će se, na njegov zahtjev, postaviti
branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne moţe snositi troškove odbrane. Zahtjev za postavljanje
branitelja moţe se podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Branitelja postavlja sudija za
prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je
osumnjičenom, odnosno optuţenom prvo pruţena prilika da sa predočene liste izabere branitelja.
RADNJE DOKAZIVANJA (GLAVA VIII)

1. Pretresanje stana i osoba (ĉlan 65-78)
 Pretresanje stana
Pretresanje stana osumnjičenog, odnosno optuţenog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih
stvari izvan stana moţe se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se
kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti vaţni za postupak.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pretresanje pokretnih stvari, obuhvaća i pretresanje kompjutera i sličnih ureĎaja za
automatsku obradu podataka koji su s njima povezani. Na zahtjev suda, osobe koje se koriste
ovim ureĎajima duţne su omogućiti pristup, predati diskete, trake ili neki drugi oblik na kome
su pohranjeni podaci, kao i pruţiti potrebna obavještenja za upotrebu tih ureĎaja.
 Pretresanje osobe
Pretresanje osobe moţe se preduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba poĉinila kriviĉno
djelo ili da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi vaţni za krivični postupak.
Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola.
 Izdavanje naredba za pretresanje (Zahtjev za izdavanje naredbe)
Naredbu za pretresanje moţe izdati sud na zahtjev tuţitelja ili na zahtjev ovlaštenih sluţbenih
osoba koje su dobile odobrenje od tuţitelja. Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
moţe se podnijeti u pisanoj ili usmenoj formi. Kada je zahtjev za izdavanje naredbe u pisanoj
formi on mora sadrţavati:
a) naziv suda, kao i ime i funkciju podnositelja zahtjeva,
b) činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, odnosno tragovi i predmeti nalaziti
na označenom ili opisanom mjestu ili kod odreĎene osobe,
c) zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaţenja osobe ili oduzimanja
predmeta.
U zahtjevu se može predložiti:
a) da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja da
pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, da će se
traţeni predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će osoba koja se
traţi pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo ili da moţe ugroziti sigurnost ovlaštene sluţbene
osobe ili druge osobe ako se naredba ne izvrši odmah ili u vremenskom periodu od 21 sata do
6 sati.
b) da ovlaštena sluţbena osoba izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji
osnovana sumnja da se traţeni predmeti mogu lahko i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu,
da predaja naredbe moţe ugroziti sigurnost ovlaštene sluţbene ili druge osobe, kao i da će
osoba koju se traţi počiniti drugo krivično djelo ili ugroziti sigurnost ovlaštene sluţbene ili
druge osobe.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moţe se podnijeti kada postoji opasnost
od odlaganja i moţe se saopćiti neposredno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili
radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije. Prijepis usmene komunikacije
predaje sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
 Izdavanje naredbe za pretresanje
Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
opravdan, moţe odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
 Sadrţaj naredbe za pretresanje – ĉlan 72.
Naredba za pretresanje sadrţi:
a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu
usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,
b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz
naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta
izdavanja,
c) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi,
d) svrha pretresanja,
e) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
f) odreĎivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traţe, s navoĎenjem adrese,
vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrĎivanje identiteta,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
g) uputstvo da se naredba ima izvršiti izmeĎu 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba moţe
izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi,
h) ovlaštenje izvršitelju naredbe da moţe bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju
pretresti, ako to sud izričito odredi,
i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja,
j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branitelja i da se pretresanje moţe izvršiti i bez
prisustva branitelja, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.
 Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje
Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe nakon čega
se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.Naredba za pretresanje se moţe izvršiti bilo kojeg dana u
sedmici. Naredba se moţe izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako
u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se moţe izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u
skladu s članom 69. stav 2. ovog zakona.
 Postupak izvršenja naredbe za pretresanje
Prije početka pretresanja ovlaštena sluţbena osoba mora dati obavještenje o svojoj
funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na
kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj sluţbenoj osobi pristup uskraćen,
moţe upotrijebiti silu, u skladu sa zakonom. Ovlaštena sluţbena osoba nije duţna
obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već moţe odmah ući u stan
ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena sluţbena osoba opravdano smatra da su
prazni ili ako je ovlaštena sluţbena osoba naredbom izričito ovlaštena da uĎe bez prethodne
najave.Vlasnik odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan
pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih
članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije
prisutna, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i
bez njene prisutnosti. Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva
punoljetna graĊanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola.
 Zapisnik o pretresanju
O svakom pretresanju sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se
vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati
predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju
predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.
 Pretresanje bez naredbe
Moţe se izvršiti ako stanar tog stana to ţeli, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhvatiti
učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u
stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno
dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.
Ovlaštena sluţbena osoba moţe pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez
prisutnosti svjedoka:
a) pri izvršenju naredbe o dovoĎenju,
b) prilikom lišenja slobode,
c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oruţje,
d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega
oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.
Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, ovlaštena sluţbena osoba mora
odmah podnijeti pisani izvještaj tuţitelju koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni
postupak. Izvještaj mora sadrţavati razloge pretresanja bez naredbe.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Ispitivanje osumnjiĉenog (Član 91 – 94)
Ispitivanje u istrazi vrši tuţilac. Prilikom ispitivanja mora se u punoj mjeri poštovati ličnost
osumnjičenog. Ne smije se upotrebljavati sila, prijetnja, prevara, narkotici i druga sredstva
koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izraţavanja volje kod davanja izjave ili priznanja.
Ako je postupljeno suprotno, takav iskaz osumnjiĉenog je pravno nevaljan i na njemu se ne
moţe zasnivati sudska odluka.
 Pouka osumnjiĉenog o njegovim pravima

Prilikom ispitivanja osumnjičenog prvo se uzimaju liĉni podaci o identitetu (ovdje se
uzima fakat sve-ĉlan 92.), zatim će mu se saopštiti za koje kr. djelo se tereti i osnove sumnje
protiv njega. Nakon toga će se pouĉiti o sljedećim pravima: da nije duţan iznijeti odbranu,
ni odgovarati na postavljena pitanja, da moţe uzeti branioca po svom izboru koji moţe biti
prisutan njegovom ispitivanju, da se moţe izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju
korist, da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist, da ima pravo
na prevodioca ako ne zna jezik suda. Ako nisu ispoštovane ove odredbe na iskazu
osumnjičenog se ne moţe zasnovati sudska odluka.O ispitivanju osumnjičenog sastavlja se
zapisnik u koji se unose bitni dijelovi iskaza doslovno. Nakon sačinjavanja zapisnika isti će
se pročitati osumnjičenom, te će mu se predati kopija zapisnika. (imaju obrasci zapisnika, da
li se to u praksi koristi – ne zna)
3. Saslušanje svjedoka (ĉlan 95 – 105)

U okviru dokaza u kr. postupku najčešće se pojavljuje svjedok. Svjedok je ujedno i
najnepouzdaniji dokaz. Kao svjedok saslušava se lice za koje postoji vjerovatnoća da ima
saznanja o krivičnom djelu, učiniocu i o drugim vaţnim okolnostima i koje će svojim iskazom
moći o tome dati obavještenja. Poziv svjedoku dostavlja tuţilac ili sud. Maloljetna lica ispod
16 godina pozivaju se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. U pozivu se mora
naznačiti da se to lice poziva u svojstvu svjedoka. Postoje dvije kategorije lica koji ne mogu
biti saslušani kao svjedoci:
 lica koja ne mogu biti saslušana kao svjedoci (ĉlan 96.): osobe koje bi svojim
iskazom povrijedile čuvanje drţave, vojne ili sluţbene tajne dok je nadleţni organ ne
oslobodi obaveze čuvanja te tajne; branitelj u pogledu ćinjenice koje su mu postale
poznate u svojstvu branitelja; osoba koja bi svojim iskazaom povrijedila čuvanje
profesionalne tajne (vjerski sluţbenik, ljekar, advokat i sl.); maloljetna osoba koja s
obzirom na svoj uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne
mora svjedočiti.
 lica koja mogu odbiti da svjedoĉe tzv.privilegovani svjedoci (ĉlan 97): bračni,
vanbračni drug, roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog, odnosno
optuţenog.
Ako je kao svjedok saslušana osoba koja nije upozorena da moţe odbiti svjedoĉenje (te se
osobe, dakle moraju upozoriti) ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik, na takvom
iskazu se ne moţe zasnivati sudska odluka.
Naĉin saslušanja svjedoka
Svjedok se prvo upozorava da je duţan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, te da
davanje laţnog iskaza predstavlja krivično djelo. Zatim se poziva da iznese sve što mu je
poznato o predmetu. Nakon toga mogu mu se postavljati pitanja radi odreĎenih pojašnjenja.
Svjedoku nije dozvoljeno postavljati sugestivna i kapriciozna pitanja. Na kraju saslušanja
svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedoci se saslušavaju
pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. Mora postojati vjerovatnoća da svjedok poznaje
nešto o djelu za koje je pozvan da svjedoči. Uvijek postoji obaveza upozorenja svjedoka
(izmeĎu ostalog) da ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja, ako bi ga istinit
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odgovor izloţio krivičnom gonjenju. To upozorenje je obavezno i ono se unosi u zapisnik.
Pravo na uskraćivanje odgovora nakon što je svjedok upozoren na svoje pravo, u istrazi
procjenjuje tuţitelj, a na glavnom pretresu sud.
Imunitet svjedoka
U stvari radi se o potencijalnom osumnjičenom za izvršenje krivičnog djela. U toku istrage
tuţilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da krivično ne goni takvog svjedoka već
mu daje imunitet od gonjenja. Za uzvrat takav svjedok pristaje na saradnju sa tuţiocem i
olakšava mu dokazivanje krivičnog djela i učinioca. Imunitet u istrazi je tajni imunitet jer za
njega ne znaju druga lica. Pod istim uslovima, imunitet svjedoku se moţe dati i na glavnom
pretresu. Tada se radi o javnom imunitetu (za taj imunitet zna optuţeni, branilac, itd.) koji se
daje nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora, jer bi u suprotnom sebe
izloţio krivičnom gonjenju. Ukoliko bi takav svjedok i pored davanja imuniteta dao laţan
iskaz, podlijeţe krivičnom gonjenju.
Zakletva, odnosno izjava svjedoka
sud moţe zahtijevati od svjedoka da prije svjedočenja poloţi zakletvu, odnosno da izjavu.
Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: “ Zaklinjem se - izjavljujem da ću o svemu što pred
sudom budem pitan govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti.”
Svjedok zakletvu polaţe, odnosno izjavu daje usmeno, ĉitanjem njenog teksta ili
potvrdnim odgovorom nakon saslušanog sadrţaja teksta zakletve, odnosno izjave koju je
pročitao sudija, odnosno predsjednik vijeca. Nijemi svjedoci koji znaju da čitaju i pišu
potpisuju tekst zakletve, odnosno izjave, a gluhi ili nijemi svjedoci koji ne znaju ni da čitaju
ni da pišu – zaklinju se, odnosno daju izjavu uz pomoć tumaĉa. Zakletvu ne mogu
polagati odnosno davati izjavu :
- maloljetnici,
- osobe za koje je dokazano (već postoji pravomoćna presuda da su učinile krivično
djelo) ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u krivičnom
djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr.iz nekih razloga u odnosu na te osobe je
razdvojen krivični postupak i u njemu se sudi za isto krivično djelo),
- te osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve/izjave.
Posebno treba naglasiti da je na sve ove okolnosti obavezan da pazi sud po sluţbenoj
duţnosti. Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku, pa takve
osobe poloţe zakletvu, onda to nema nikakvih procesnih posljedica, već se smatra da zakletva
nije poloţena. Prema tome, radiće se o valjanom dokazu i on će se cijeniti kao i svaki drugi.
4. UviĊaj i rekonstrukcija (ĉlan 106 – 108)

Preduzimanje uviĊaja
Kada je u pitanju uviĎaj, isti spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za
utvrĎivanje neke vaţne činjenice potrebno neposredno opaţanje. To opaţanje se vrši čulom
vida, sluha, opipa i sl. Za obavljanje uviĎaja nije potreban neki formalno - pravni osnov
kao što je npr. naredba ili rješenje, već je dovoljan samo materijalni uvjet, a to je da je za
utvrĎivanje neke vaţne činjenice potrebno neposredno opaţanje. Inače, uviĎaj se vrši na
svakom mjestu gdje tuţitelj ili ovlaštena sluţbena osoba ili sud koji obavlja uviĎaj mogu
neposrednim opaţanjem utvrditi neke vaţne činjenice koje se utvrĎuju u krivičnom postupku.
UviĎaj se moţe izvršiti i u otvorenom i u zatvorenom prostoru, a ako se vrši u zatvorenom
prostoru npr. stanu, treba imati u vidu da je uviĎaj različita radnja od pretresanja stana.
Rekonstrukcija dogaĊaja
Ovdje prvenstveno treba naglasiti da se uviĎaj vrši u vezi sa krivičnim djelom kada je u
zapisniku moguće konsatitrati objektivno stanje (npr. nakon saobraćajne nesreće li nakon
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ubistva ili sl.). RjeĎe su situacije kada se uviĊaj obavlja nakon duţeg proteka vremena, ali
je i to moguće.
Nasuprot tome, rekonstrukcija dogaĊaja se vrši naknadno i tom prilikom se ponavljaju

radnje ili situacije u kojima je izvršeno neko kriviĉno djelo (npr. ako je bila u pitanju
saobraćakna nezgoda provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo
moguće odreĎenom brzinom savladati krivinu i sl.). Rekonstrukciju dogaĎaja u toku istrage
moţe preduzeti samo tuţitelj, a nakon toga – ako je došlo do suĎenja – to vrši sudija,
odnosno, predsjednik vijeća. Dakle, rekonstrukcija dogaĎaja se uvijek vrši u pribliţno istim
vještački stvorenim uslovima na mjestu dogaĎaja gdje je obavljen uviĎaj. Prilikom
rekonstrukcije dogaĎaja mogu se po potrebi ponovo izvesti pojedini dokazi.
5. Vještaĉenje (ĉlan 109 – 129)

Je dokazno sredstvo koje se odreĎuje kada za utvrĎivanje i ocjenu neke vaţne činjenice treba
pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolaţu struĉnim znanjima. Provodi se na osnovu
pisane naredbe tuţioca ili suda. U naredbi se navode činjenice o kojima se vrši
vještačenje.Vještačenje obavljaju struĉne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni, a
izuzetno pojedinci. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za odreĊena vještaĉenja. Po
završenom vještačenju, vještak dostavlja nalaz i mišljenje organu koji ga je odredio. Postoje
razne vrste vještačenja kao što su: sudsko-medicinska vještačenja, toksikološka, vještačenje
poslovnih knjiga, grafološko vještačenje, vještačenje uzroka poţara, saobraćajnih udesa,
havarija u rudnicima, gradilištima i sl. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje
DNK-a analizom. Analiza DNK se moţe vršiti ako je to neophodno potrebno za odreĎivanje
identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi materije potiču od osumnjičenog, odnosno,
optuţenog ili oštećenog.
MJERE ZA OSIGURANJE PRISUSTVA OSUMNJIĈENOG, ODNOSNO

OPTUŢENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIĈNOG POSTUPKA
(GLAVA X)
Postoji 5 mjera koje su taksativno utvreĎene u zakonu i to po redoslijedu njihove primjene.
Te mjere su:
- poziv,
- naredba za dovoĎenje,
- zabrana napuštanja boravišta,
- jemstvo i
- pritvor.
U prktičnoj primjeni ovaj redoslijed znači da se ne moţe primijeniti teţa mjera ako se
prisustvo moţe osigurati lakšom mjerom.
1. Poziv
Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrţi: naziv organa koji
poziva, ime i prezime optuţenog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto
gdje optuţeni ima da doĎe, dan i sat kad treba da doĎe, označenje da se poziva u svojstvu
optuţenog i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je duţan odmah
obavijestiti tuţitelja, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i
sluţbeni pečat i potpis tuţitelja, odnosno sudije koji poziva. Do podizanja optuţnice poziv
osumnjiĉenom upućuje tuţitelj. U pozivu će se osumnjičeni, odnosno optuţeni poučiti o svojim
pravima.
2. DovoĊenje
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naredbu da se optuţeni dovede moţe izdati sud. U hitnim slučajevima, naredbu moţe izdati i
tuţitelj, s tim što ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od
izdavanja naredbe. Naredbu za dovoĎenje izvršava sudska policija.
3. Zabrana napuštanaj boravišta

Moţe se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjiĉeni mogao pobjeći,
sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. Ova mjera odreĎuje se rješenjem
suda na prijedlog tuţioca i njom se osumnjičenom zabranjuje da bez odobrenja napusti
mjesto boravišta. Uz ovu zabranu, u rješenju mogu se kumulativno odrediti i druge zabrane
kao što su: posjećivanje odreĎenih mjesta, sastajanje sa odreĎenim licima, nareĎenje da se
povremeno javlja odreĎenom organu, oduzimanje putne isprave, vozačke dozvole, zabrana
preduzimanja odreĎenih poslovnih aktivnosti. Ne moţe se zabraniti komuniciranej sa
braniocem. U rješenju kojim se odreĎuje ova zabrana unosi se upozorenje osumnjiĉenom da
se protiv njega moţe odrediti pritvor ako prekrši izrečene zabrane. Rješenje u istrazi donosi
sudija za prethodni postupak, a poslije podizanja optuţnice, sudija za prethodno
saslušanje. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba a najdalje do pravosnaţnosti
presude. Postoji obaveza da organ koji je donio rješenje svako 2 mjseca ispituje
opravdanost primjene ovih mjera. Protiv rješenja osumnjičeni ima pravo ţalbe. Ţalba ne
zadrţava izvršenje rješenja.
4. Jemstvo (ĉlan 141 – 144)

Optuţeni kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor već odreĊen samo zbog bojazni
da će pobjeći, moţe se ostaviti na slobodi, odnosno moţe se pustiti na slobodu ako on
osobno ili ko drugi za njega pruţi jamstvo da do kraja kriviĉnog postupka neće pobjeći,
a sam optuţeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Jemstvo sluţi samo kao garancija prisustva osumnjičenog, odnosno, optuţenog do kraja
krivičnog postupka, tj. do njegovog pravomoćnog okončanja, pa i poslije toga, dok osuĎeni
ne stupi na izdrţavanje kazne zatvora. Jemstvo se sastoji u polaganju odreĊene svote novca,
vrjednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti kpoje se
mogu lako ĉuvati i unovĉiti. Jemstvo se moţe dati i stavljanjem hipoteke na nekretnine. U
zakonu nije odreĎen novčani iznos u pogledu odreĎivanja jemstva, ali se pri tome treba
voditi raĉuna o teţini krivičnog djela, ličnim i imovinskim prilikama osumnjičenog ili drugih
lica koja daju jemstvo. U praksi jemstvo se najčešće sastoji u polaganju gotovog novca. Treba
naglasiti da sud nikada ne zahtijeva jemstvo niti pritvor uslovljava davanjem jemstva. To
znači da sud ne moţe po sluţbenoj duţnosti predloţiti niti primijeniti jemstvo. Davanje
jemstva uvijek se zasniva na inicijativi osumnjiĉenog, odnosno optuţenog, odnosno
njegovog branioca ili trećih lica. Kada sud ocijeni da su ispunjeni uslovi za jemstvo,
odreĎuje iznos jemstva koji predstavlja dovoljnu garanciju da osumnjičeni, odnosno optuţeni
neće pobjeći. U tom slučaju sud donosi rješenje o prihvatanju jemstva. Nakon donošenja
rješenja, osumnjičeni odnosno optuţeni pušta se na slobodu. Ako sud ne prihvati ponuĎeno
jemstvo, rješenjem odbija jemstvo. U slučaju da osumnjičeni, odnosno optuţeni pobjegne,
donosi rješenje o propasti jemstva, a vrijednost dana kao jemstvo unosi se kao prihod u
budţet BiH, odnosno entiteta. (zavisi koji je sud u pitanju).
U slučaju da je optuţeni osuĎen, jemstvo će mu se vratiti tek po nastupu na izdrţavanju kazne
zatvora.
5. Pritvor (ĉlan 145 – 161)

Pritvor je najteţa mjera za obezbjeĎenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuţenog u toku
krivičnog postupka jer najdublje zadire u pravo na slobodu. S obzirom na to, zakon je utvrdio
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osnovnu odrednicu u smislu da pritvor moţe trajati samo onoliko koliko je to nuţno i da se
mora svesti na najkraće nuţno vrijeme, i da se mora ukinuti čim prestanu razlozi zbog kojih je
odreĎen. U slučaju pritvora svi organi koji učestvuju u krivičnom postupku duţni su postupati
sa posebnom hitnošću. Pritvor se odreĊuje rješenjem koje donosi sud uvijek na prijedlog
tuţioca. Zakonodavac je dao poseban značaj rješenju o pritvoru, a to se vidi po tome šro je
precizno odredio njegovu sadrţinu. Tako je predviĎeno da to rješenje sadrţi ime i prezime
osobe koja se lišava slobode, krivično djelo za koje se ta osoba tereti, zakonski osnov za
pritvor, obrazloţenje, pečat i potpis sudije i pouku o pravnom lijeku. Što se tiče predaje
samog rješenja osumnjičenom, odnosno, optuţenom, isto se predje u momentu pritvaranja.
Pritvorena osoba ima pravo ţalbe u roku od 24 sata od prijema Rješenja. Ţalba na to
rješenje ne zadrţava njegovo izvršenje. Postoji mogućnost da sudija za prethodni postupak ili
sudija za prethodno saslušanje ne prihvati prijedlog tuţitelja za odreĎivanje pritvora. U tom
slučaju predmet se dostavlja izvanraspravnom vijeću koje treba da o tome odluči. Protiv
rješenja vijeća kojim se odreĊuje pritvor, pritvorena osoba moţe podnijeti ţalbu u roku od
24 sata, koja ne zadrţava izvršenje. U protivnom, ako ni vijeće ne prihvati prijedlog tuţitelja
za odreĎivanje pritvora, donosi rješenje kojim se odbija prijedlog tuţitelja za odreĊivanje
pritvora prema osumnjiĉenom i protiv tog rješenja nije dozvoljena ţalba.Vanraspravno
vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.
Trajanje pritvora u pojedinim fazama kriviĉnog postupka
 Trajanje pritvora u istrazi

Pritvor se moţe odrediti samo po prijedlogu nadleţnog tuţioca. U svom prijedlogu tuţilac
je duţan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. U fazi istrage pritvor odreĊuje
sudija za prethodni postupak. Po prijemu prijedloga tuţioca sudija isti razmatra i ukoliko
ocijeni da je prijedlog osnovan donijeće rješenje o odreĎivanju pritvora. Po tom rješenju
sudije za prethodni postupak pritvor moţe trajati najduţe mjesec dana od dana lišenja
slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se moţe zadrţati u pritvoru samo na osnovu rješenja o
produţenju pritvora.Pritvor se odlukom vijeća, po obrazloţenom prijedlogu tuţitelja,
moţe produţiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je ţalba koja ne
zadrţava izvršenje rješenja. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se moţe izreći
kazna zatvora 10 godina ili teţa kazna i ako postoje naroĉito vaţni razlozi, vijeće
Vrhovnog suda Federacije moţe, po obrazloţenom prijedlogu tuţitelja, produţiti pritvor
za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je ţalba koja ne zadrţava
izvršenje rješenja. Izuzetno i u izrazito sloţenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je
propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se moţe ponovno produţiti za još najviše
do 3 mjeseca. Pritvor se moţe produţiti dva puta uzastopno, po obrazloţenom prijedlogu
tuţioca za svako produţenje, koji treba da sadrţi izjavu kolegija tuţilaštva o posebnim
mjerama da bi se istraga okončala. Ţalba protiv rješenja vijeća Vrhovnog suda Federacije o
produţenju pritvora ne zadrţava izvršenje rješenja. Ako se do isteka navedenih rokova ne
potvrdi optuţnica, osumnjiĉeni će se pustiti na slobodu.
(U praksi sudije griješe i određuju pritvor mjesec dana, a ne do mjesec dana, jer prestaje
osnov za daljnji pritvor. Osumnjičeni se može i duže zadržati u pritvoru, ali samo na temelju
rješenja o produženju pritvora. Uvijek ide po prijedlogu tužioca sa obrazloženjem.)
 Ukidanje pritvora
U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak moţe
rješenjem ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tuţitelja. Protiv tog rješenja tuţitelj
moţe podnijeti ţalbu vijeću sastavljenom od trojice sudija koje je duţno donijeti odluku u
roku od 48 sati. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za ukidanje pritvora ţalba nije
dopuštena.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
 Pritvor nakon potvrĊivanja optuţnice

Nakon potvrĎivanja optuţnice pritvor se moţe odrediti ili produţiti u zavisnosti od propisane
kazne za krivično djelo. Po zakonskom rješenju pritvor može trajati najduže:
a) 1godinu za propisanu kaznu zatvora do 5 godina;
b) 1godinu i šest mjeseci za propisanu kaznu zatvora do 10 godina;
c) 2 godine za propisanu kaznu zatvora preko 10 godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) 3 godine za propisanu kaznu dugotrajnog zatvora.
 Pritvor nakon izricanja presude
Nakon izricanja presude kojom je izrečena kazna zatvora, pritvor se moţe odrediti, odnosno
produţiti ako i dalje stoje razlozi iz člana 146. stav 1. (ako postoji osnovana sumnja da je
određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može odrediti: ako se osoba krije,
postoji opasnost od bjekstva; ako postoji bojazan da će ponovo učiniti krivično djelo ili
završiti pokušano, a za ta kr. djela se može izreći kazna od 5 godina zatvora ili teža kazna;
ako je pritvor neiophodan za sigurnost građana ili imovine zbog učinjenog djela za koji se
može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna), izuzev ako je u pitanju opasnost kod
uništenja, sakrivanja dokaza i tragova, odnosno uticaja na svjedoke, saučesnike i prikrivače –
član 146. stav 1, tačka b). Optuţenom koji se nalazi u pritvoru ukinut će pritvor ako za
pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio odreĎen. U ovom slučaju donosi se posebno
rješenje, a ţalba protiv rješenja ne zadrţava njegovo izvršenje. Pritvor će se ukinuti ako
je optuţeni osloboĎen od optuţbe ili je optuţba odbijena ili ako je oglašen krivim, a
osloboĎen od kazne ili je osuĎen samo na novčanu kaznu ili je uvjetno osuĎen ili je zbog
uračunavanja pritvora kaznu već izdrţao. Pritvor koji je odreĎen ili produţen po naprijed
navedenim odredbama moţe trajati do upućivanja osobe na izdržavanje kazne, ali najduţe
dok ne istekne vrijeme trajanja kazne izrečene u pravomoćnoj presudi. Na zahtjev
optuţenog, koji se poslije izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno
predsjednik vijeća moţe optuţenog rješenjem uputiti u ustanovu za izdrţavanje kazne i
prije pravomoćnosti presude.
 Radnje koje preduzimaju policijski organi

Policijski organ moţe lišiti slobode odreĎeno lice ako su ispunjena 2 uslova: prvo da postoje
osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i drugo ako postoji bilo koji zakonski razlog
za odreĎivanje pritvora. Prilikom lišenja slobode policijski organ je duţan takvo lice bez
odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovesti tuţiocu. Ako u tom roku lice ne bude
sprovedeno, pustiće se na slobodu. Tuţilac je duţan u naredna 24 sata da ispita to lice i
odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će od sudije za prethodni postupak traţiti prijedlog za
odreĎivanje pritvora. Sudija za prethodni postupak duţan je odmah, a najkasnije u roku od
24 sata donijeti rješenje o odreĎivanju pritvora ili će to lice pustiti na slobodu. Ako sudija ne
prihvati prijedlog tuţioca za odreĎivanje pritvora, zatraţiće da o tome odluči vanraspravno
vijeće.
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI (GLAVA XVII)
 Imovinskopravni zahtjev ili ahezioni kriviĉni postupak (ĉlan 207-209)

Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela moţe se odnositi na naknadu
štete, povrat stvari ili ponišetenje odreĎenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu
moţe se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno
lice i ako se time ne bi odugovlaĉio kriviĉni postupak. Ovlašteno lice za stavljanje
prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je ono lice koje je ovlašteno da takav
zahtjev ostvaruje u parniĉnom postupku. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka
WWW.BH-PRAVNICI.COM
glavnog pretresa. Predlagač je duţan da odreĎeno označi svoj zahtjev i da za to podnese
dokaze. Tuţilac, odnosno sud, duţni su da osumnjičenog, odnosno optuţenog ispitaju u vezi
imovinskopravnog zahtjeva.
 Odluĉivanje suda o imovinskopravnom zahtjevu (ĉlan 212)

Sud moţe predloţiti oštećenom i optuţenom odnosno braniocu optuţenog provoĎenje
postupka medijacije putem medijatora. Prijedlog u tom pravcu moţe dati i oštećeni i
optuţeni, odnosno njegov branilac, do završetka glavnog pretresa. Sud moţe oštećenom
dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnicu.
Ako podaci krivičnog postupka ne pruţaju pouzdan osnov ni za potpuno, ni djelimično
presuĎenje, oštećeni će se sa svojim zahtjevom uputiti na parnicu. U slučaju donošenja
oslobaĎajuće ili odbijajuće presude, oštećeni se uvijek upućuje na parnicu. Kriviĉni sud ne
moţe nikada odbiti imovinskopravni zahtjev. To je moguće samo u parničnom postupku.
OSTALE ODREDBE (GLAVA XVIII)

 Smrt uĉinioca kriviĉnog djela (ĉlan 219, 220 i 221)
Ako u toku krivičnog postupka osumnjičeni, odnosno optuţeni umre, postupak će se
rješenjem obustaviti. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuţeni u
vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuraĉunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj
ustanovi, neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom
zadrţavanju u trajanju do 30 dana. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je
osumnjičeni, odnosno optuţeni, nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog
oboljenja, rješenjem će se prekinuti kriviĉni postupak, a to lice će se uputiti nadleţnom
organu socijalnog staranja. Kada se zdravstveno stanje optuţenog popravi tako da moţe
učestvovati u postupku, posupak će se nastaviti.
(dobro pročitati član 21 ZKP i član 2 KZ – npr kraĎa električne energije, ko se smatra
odgovornim licem – gdje se pojavi sumnja konsultovati ove članove)
II dio – TOK POSTUPKA
ISTRAGA (Glava XIX)

(Ĉlan 228 – 240)
1. Podnošenje prijave
Prijava se podnosi nadleţnom tuţiocu pismeno ili usmeno. Podnoseći prijavu, podnosilac će
saopštiti tuţiocu saznanja o izvršenju nekog krivičnog djela. Ako se prijava podnosi usmeno,
tuţilac je duţan o tome saĉiniti zapisnik. U tom slučaju tuţilac je duţan upozoriti podnosioca
da laţno prijavljivanje predstavlja krivično djelo. Ukoliko je neko lice obavijestilo tuţioca
telefonom ili na drugi način o izvršenju krivičnog djela, tuţilac će o tome sačiniti sluţbenu
zabilješku. Za podnošenje prijave pismenim putem nije propisana nikakva forma već je
dovoljno da podnosilac naznači saznanja o izvršenom krivičnom djelu i naznači dokaze kao i
podatke o učiniocu ukoliko su mu poznati. Ako je prijava podnesena sudu ili nekom drugom
organu, oni su duţni bez odlaganja da je dostave tuţiocu. Postoje subjekti koji su duţni da
podnesu prijavu, a to su: svi drţavni organi, javna preduzeća, ustanove i druga pravna lica.
Kada je riječ o graĊanima, zakon odreĎuje da oni treba da prijave krivično djelo ali na to
nisu obavezni. Izuzetak je ako je u pitanju krivično djelo čije neprijavljivanje predstavlja
krivično djelo. Zakon posebno naglašava obavezu školskih ustanova, ustanova socijalne
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zaštite i drugih koje se bave obrazovanjem ili pruţaju socijalnu zaštitu licima da prijave svaki
slučaj eventualnih seksualnih delikata i drugog nasilja prema maloljetnim licima.
2. Naredba o sprovoĊenju istrage i sprovoĊenje istrage

Istragu sprovodi nadleţni tuţilac. Istraga se sprovodi kad postoje osnovi sumnje da je
učinjeno krivično djelo. O sprovoĎenju istrage tuţilac donosi naredbu. Naredba o
sprovoĎenju istrage treba da sadrţi opis krivičnog djela, njegov zakonski naziv, okolnosti
koje potvrĎuju osnove sumnje i postojeće dokaze. Tuţilac je duţan navesti koje okolnosti
treba istraţiti i koje istraţne radnje treba preduzeti. Ako se nakon donošenja naredbe o
sprovoĎenju istrage ukaţe da je potrebno istragom obuhvatiti neko novo kriviĉno djelo ili
neko drugo lice, tuţilac donosi naredbu o proširenju istrage u odnosu na novo djelo ili drugo
lice. Bitno je napomenuti da se po vaţećem zakonu istraga moţe voditi i protiv nepoznatog
uĉinioca. Ako tuţilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za sprovoĎenje istrage, donijeće
naredbu o nesprovoĊenju istrage. Ovo će biti u slijedećim sluĉajevima:
- ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo,
- ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo,
- ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom
ili pomilovanjem,
- ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
O nesprovoĎenju istrage tuţilac je duţan u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i
podnosioca prijave. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana
podnijeti prituţbu uredu tuţioca.
3. ProvoĊenje istrage
U zakonu je propisano ovlaštenje tuţitelja da moţe preduzimati sve istraţne radnje, odnosno,
radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu. Istina, za neke od tih radnji tuţitelj prethodno
mora pribaviti naredbu od sudije za prethodni postupak, kao što je npr. naredba o
pretresanju stana. U zakonu je izričito predviĎeno da tuţitelj moţe ispitivati osumnjiĉenog
(naravno, ako ovaj na to pristane, jer ga štiti princip da niko nije duţan iznositi dokaze protiv
sebe – nemo pobere se ipsum), saslušavati oštećenog, svjedoke, vršiti uviĎaj, rekonstrukciju
dogaĎaja. Pored toga, tuţitelj moţe preduzimati posebne mjere koje obezbjeĎuju sigurnost
svjedoka, nareĎivati potrebna vještaćenja i prikupljati odreĎene informacije. O svim ovim
radnjama koje tuţitelj preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici.
4. Zadrţavanje na mjestu izvršenja kriviĉnog djela

Ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova imaju ovlaštenje da lica zateĉena na mjestu
izvršenja djela zadrţe ako je to potrebno. Najčešće će se raditi o zadrţavanju lica ako ona
mogu pruţiti podatke o krivičnom djelu, učiniocu tog djela i drugim vaţnim okolnostima. O
zadrţavanju sluţbeno lice je duţno o tome obavijestiti tuţioca. Zadrţavanje na mjsetu
dogaĎaja moţe trajati najduţe 6 sati. Sluţbeno lice je duţno poučiti zadrţano lice da ima
pravo podnijeti prituţbu tuţiocu zbog zadrţavanja i ponašanja sluţbenog lica. Ovlašteno
sluţbeno lice ima pravo ako je u pitanju osumnjičeni da od njega uzme otiske prstiju i da ga
fotografiše u cilju utvrĎivanja identiteta. Ove radnje mogu se preduzeti i upotrebom sile
ukoliko se osumnjičeni tome protivi. Sluţbeno lice takoĎer ima pravo da uzme otiske prstiju
od drugih lica kao i otiske prstiju na nekim predmetima kao na vratima, kasama i slično. Ovo
radi utvrĎivanja da li ti otisci pripadaju učiniocu krivičnog djela ili eventualno drugim licima.
5. Sudsko obezbjeĊenje dokaza

Ssudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši sudija za prethodni postupak, a nakan podizanja
optuţnice sudija za prethodno saslušanje. Da bi sudija za prethodni postupak ili sudija za
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prethodno saslušanje izvršili sudsko osiguranje dokaza potrebno je da su ispunjeni
kumulativno tri uvjeta i to:
1. Prvi uvjet je da sudsko osiguranje dokaza je u interesu pravde, što je ustvari svodi na
ocjenu značaja i vaţnosti npr. iskaza nekog svjedoka. Ako je u pitanju neki nevaţan
svjedok, koji nije očevidac dogaĎaja i koji je npr. samo čuo od nekoga za dogaĎaj koji
se desio, tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza
2. drugi uvjet za sudsko osiguranje dokaza jeste postojanja vjerovatnoće da npr. svjedok
neće biti dostupan sudu u vrijeme suĊenja. Stranka ili branitelj koji predloţe sudsko
osiguranje dokaza duţni su u tom podnesku da to obrazloţe i tu okolnost da učine
vjerovatnom, dakle okolnost da svjedok neće moći pristupiti na suĎenje
3. treći uvjet jeste da postoji prijedlog stranaka ili branitelja da sud izvrši sudsko
osiguranje dokaza.
Kao što je navedeno o sudskom osiguranju dokaza odlučuje sud za predhodni postupak ili
sudija za prethodno saslušanje i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uvjeti da se
takvo osiguranje dokaza obavi. Ukoliko npr. sudija za predhodni postupak prihvati prijedlog
za sudsko osiguranje dokaza onda se u prisutnosti stranaka i branitelja taj svjedok
ispituje. Što se tiče ispitivanja ono se vrši po modelima unakrsnog ispitivanja. To znači da se
svjedok ispituje direktno, unakrsno, a po potrebi i sud vrši dadatno ispitivanje. Kad je u
pitanju sudsko osiugranje dokaza treba naglasiti da kasnije na suĎenju stranka ili branitelj na
čiji zahtjev je izvršeno sudsko osiguranje dokaza moţe predloţiti da se zapisnik o
ispitivanju nekog svjedoka uzme u obzir kao dokazi na glavnom pretresu, ali mora
pruţiti dokaze da nije moglo biti osigurano prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, odnosno
da je svjedok ostao nedostupan. Ukoliko je nasuprot tome svjedok pristupio na glavni pretres
onda se njegov raniji iskaz ne moţe uzeti u obzir. Postoji mogućnost da neki vaţan dokaz kao
što je npr. neka hemijska supstanica ili npr. neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav
pa se i u ovakvim situacijama moţe traţiti sudsko osiguranje dokaza tj. da analizu te materije
izvrši neki drţavni organ ili ustanova.
Ako sudija za predhodni postupak odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda
donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branitelj mogu izjaviti ţalbu
izvanraspravnom vijeću u roku od tri dana. U istrazi se svi saslušavaju – Na suĊenju se
ispituju
6. Ovlašćenja i duţnosti ovlaštenih sluţbenih lica u sluĉaju izvršenja kriviĉnog djela

Ako postoji osnovana sumnja da je učinjeno krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora
preko 5 godina, sluţbeno lice je duţno odmah o tome obavijestiti tuţioca i pod njegovim
nadzorom preduzeti mjere na pronalaţenju učinioca da se spriječi skrivanje ili bjekstvo
osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji
mogu posluţiti kao dokazi u krivičnom postupku, kao i da se prikupe informacije koje mogu
koristiti u toku postupka. Ako je u pitanju kriviĉno djelo a postoji opasnost od odlaganja,
sluţbeno lice je duţno bez odlaganja preduzeti neophodne radnje da bi se osiguralo ono što je
prethodno navedeno. O svemu što preduzme, sluţbeno lice je duţno odmah obavijestiti
tuţioca i dostaviti mu predmete koji mogu posluţiti kao dokazi. Ako je u pitanju krivično
djelo za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina, ovlašteno sluţbeno lice duţno je
obavijestiti tuţiocao svim raspoloţivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo
najkasnije u roku od 7 dana od dana saznaja za izvršeno djelo.
7. Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza

Ovlašteno sluţbeno lice moţe uzimati izjave od graĎana, izvršiti pregled prijevoznih
sredstava, putnika i prtljaga, ograničiti kretanje na odreĎenom prostoru za vrijeme
preduzimanja odreĎenih radnji, preduzeti mjere radi utvrĎivanja identiteta lica i predmeta, u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prisutnosti odgovornog lica pretraţiti odreĎene objekte i prostorije drţavnih organa, javnih
preduzeća i ustanova i izvršiti uvid u njihovu dokumentaciju. O ovim mjerama sluţbeno lice
sastavlja zapisnik ili sluţbenu zabilješku. Kad sluţbeno lice poziva graĎane radi uzimanja
izjava u pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Lice koje se poziva nije duţno davati
nikakvu izjavu, niti odgovarati na pitanja sluţbenog lica osim svojih ličnih podataka.
Sluţbeno lice duţno je o ovom pravu poučiti lice koje se poziva. Prilikom ispitivanja
pozvanih lica ako ona pristanu da daju izjave u svemu se primjenjuju odredbe o ispitivanju
osumnjičenih i svjedoka od strane tuţioca. Ako je na taj naĉin postupljeno, zapisnici o
prikupljenim izjavama mogu se koristiti kao dokaz u kriviĉnom postupku. Lica prema
kojima su preduzete mjere od strane sluţbenog lica imaju pravo da podnesu prituţbu tuţiocu
u roku od 3 dana. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza, sluţbeno lice sastavlja izvještaj.
Uz izvještaj dostavljaju se predmeti, skice, fotografije, sluţbene zabilješke, izjave i drugi
materijali koji mogu biti korisni za uspješno voĎenje postupka. U tome su uključene činjenice
i dokazi koji idu u korist osumnjičenom. Tuţilac moţe prikupljati izjave i od lica koja se
nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela ili saučesnika.
Ovlaštena sluţbena lica mogu izvršiti uviĎaj i odrediti potrebna vještačenja. MeĎutim, oni
nikada ne mogu vršiti obdukciju i exhumaciju leša. Te radnje moţe izvršiti samo tuţilac. Ako
je upitanju exhumacija leša, tuţilac je duţan pribaviti naredbu od suda.
8. Obustava istrage
Tuţitelj ima pravo ne samo da donese naredbu o sprovoĎenju i nesprovoĎenju istrage, već i
naredbu o obustavi istrage. Pošto je sprovoĎenje istrage u isključivoj nadleţnosti tuţitelja,
onda je jasno da niko drugi osim tuţitlja ne moţe donijeti navedenu naredbu. Tuţitelj će
donijeti naredbu o obustavi istrage ukoliko utvrdi:
1. djelo koje je učinio osumljičeni nije krivično djelo
2. nema dovoljno dokaza da je osumljičeni izvršio krivično djelo i
3. da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili
postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
U prvom sluĉaju / djelo koje je učinio učinioc nije krivično djelo/ to su situacije kada je u
pitanju graĎansko - pravni odnos, upravno-pravni odnos, pravno – irelevantni odnos,
nedostaje neki od elemenata iz općeg pojama krivčnog dijela ili neki od elemenata
konkretnog krivičnog djela, ako je u pitanju nuţna obrana ili krajna nuţda.Kada je upitanju
mogućnost obustave istrage zbog nuţne obrane ili krajne nuţde / kad djelo nije krivčno djelo/
moguće je samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. da je osumljičeni postupao
u noţnoj obrani. Iako iz izkaza dva svjedoka proizilazi da osumljičeni nije postupio u nuţnoj
obrani, a iz izkaza pet preostalih da jeste nije moguće naredbom obustaviti istragu.
Isto tako tuţitej obustavlja istragu kad utvrdi da ne postoji dovoljno dokaza da je
osumljičeni učinio krivično djelo. To su one situacije kada obično postoje indicije ali ne čvrsti
i pouzdani dokazi da je osumljičeni počinitelj krivičnog djela.
U trećem sluĉaju kao što je rečeno istrage se obustavlja ako je djelo obuhvaćeno amenstijom,
pomilovanjem ili zastarom ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje.
Kada je upitanju obustava istrage u slučaju kada nema dovoljno dokaza treba uvjek voditi
računa da zakonodavac u tom slučaju odnosno samo u tom sljuĉaju dozvoljava tuţitelju da
ponovo otvori istragu ukoliko doĊe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je
osumljičeni počinio krvično djelo za koje je voĎena istraga.
O obustavi istrage tuţitelj mora obavijestiti oštećenog, koji ima pravo podnijeti prituţbu
Uredu tuţitelja.
9. Okonĉanje istrage
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Tuţitelj okončava istragu kad naĎe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se moţe podići
optuţnica. Okončanje istrage će se zabiljeţiti u spisu. Prije okončanja istrage tuţitelj će
saslušati osumnjičenog, ukoliko ranije nije bio saslušan. Ako se istraga ne završi u roku od 6
mjeseci od donošenja naredbe o provoĎenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala
poduzet će kolegij tuţilaštva.
PREDAVAĈ: Malik Hadţiomeragić 06.05.2007. godine
POSTUPAK OPTUŢIVANJA (GLAVA XX)
1. Podizanje optuţnice (ĉlan 241-248)

Cilj istrage koja prethodi podizanju optuţnice je sadrţan u tome da tuţitelj prikupi dokaze
na osnovu kojih moţe ocijeniti da li će donijeti naredbu o obustavi istrage ili će podići
optuţnicu. Da bi mogao uraditi nešto od toga, tuţitelj proučava dokaze koje je prikupio i
onda izvodi zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo
za koje JE voĎena istraga. Ukoliko naĎe da postoji osnovana sumnja tuţitelj treba
pripremiti optuţnicu u pisanoj formi i to mora uraditi bez odlaganja jer u protivnom ako
postoje subjektivni razlozi zbog kojih na vrijeme nije uraĎena optuţnica, protiv tuţitelja moţe
biti pokrenut disciplinski postupak. Nakon podizanja optuţnice osumnjičeni i njegov
branitelj stiču pravo da vrše uvid u sve spise i dokaze koje je tuţitelj uz optuţnicu dostavio
sudiji za prethodno saslušanje. U ovoj fazi postupka postoji mogućnost da stranke predloţe
tzv. sudsko obezbjeĎenje dokaza.
( u istrazi se prikupljaju dokazi, a na pretresu se izvode. Ako nema dovoljno dokaza, donosi
naredbu o obustavi istrage.)
2. Sadrţaj optuţnice
U odredbi člana 242. ZKPFBiH je propisano šta optuţnica treba sve da sadrţi, dakle propisani
su elementi optuţnice kao formalnog procesnog akta. Pravo da sačini optuţnicu ima samo
tuţitelj, a ta optuţnica treba da sadrţi:
- naziv suda,
- ime i prezime osumnjičenog sa njegovim podacima,
- opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obiljeţja krivičnog djela (u pitanju su isključivo
odlučne činjenice), vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela, sredstvo kojim je učinjeno
krivično djelo kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo preciznije odredi,
- zakonski naziv krivičnog djela sa navoĎenjem odredbe KZ,
- prijedlog o dokazima koje treba izvesti i materijal koji potrkrepljuje navode optuţnice.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Jedna optuţnica moţe obuhvatiti više kr. djela, dakle jednom optuţnicom neka osoba moţe
biti optuţena za dva i više kr. djela, a isto tako jedna optuţnica moţe obuhvatiti i više
osumnjiĉenih. Ako je neka osoba optuţena za više krivičnih djela onda u pravilu svako od
tih kriviĉnih djela treba opisati zasebno, u posebnim taĉkama, a ovo iz razloga što u toku
suĎenja moţe se pokazati da za neko krivično djelo ne postoje dokazi, pa u tom dijelu treba
donijeti oslobaĎajuću presudu a u drugom dijelu presudu kojim se optuţeni oglašava krivim.
Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački, tada postoji dosta problema da sud
izdvaja dio činjeničnog opisa za koje optuţenog osloboditi od optuţbe u odnosu na činjenični
opis za koji optuţeni treba biti oglašen krivim. Ukoliko se osumnjičeni nalazi u pritvoru
tuţitelj moţe staviti prijedlog da se pritvor produţi, ukoliko se nalazi na slobodi prijedlog da
se pritvor odredi ili moţe predloţiti da se ukoliko se optuţeni nalazi u pritvoru pritvor ukine.
Najvažniji dio optužnice je činjenični opis djela, a ako postoji sticaj kr. djela – treba ih
radvojiti.
3. Odluĉivanje o optuţnici
Kada sudija za prethodno saslušanje primi optuţnicu on prvo treba da pogleda da li je ta
optuţnica formalno ispravna, a što znači da se postavlja pitanje da li ta optuţnica sadrţi sve
one propisane elemente o kojima je ranije govoreno. Ukoliko sudija za prethdno saslušanje
utvrdi da optuţnica ne sadrţi sve potrebne elemente onda će u tom slučaju pozvati tuţitelja
da ispravi taj neuredan podnesak. Pri tome će mu u tom dopisu ukazati šta to nedostaje u
optuţnici i da mora to ispraviti u odreĎenom roku i uz to će mu dati upozorenje da ukoliko
tako ne postupi da će optuţnica biti odbaĉena kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ukoliko
odbije sve ili pojedine tačke optuţnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje
se dostavlja tuţitelju. Protiv ovog rješenja ţalba nije dopuštena. Ako je optuţnica propisno
sastavljena, sudija za prethodno saslušanje treba u roku od 8 dana da proĉita dokaze koji su
mu dostavljeni (iskaze svjedoka, nalazi i mišljenja vještaka i sl) da izvrši uvid u druge dokaze
(skica lica mjesta, fotodokumentacija i sl) i da pregleda predmete (noţ ili neko drugo oruĎe).
Nakon svega ovoga sudija za preth saslu treba u roku od 8 dana da provjeri da li postoji
dovoljno dokaza o postojanju osnovane sumnje , te da onda na osnovu svega toga potvrdi
optuţnicu. Ukoliko se optuţnica potvrĎuje u cjelosti, najjednostavniji način kako se to
obavlja jeste da na samu optuţnicu stavi štambilj na kojem je naveden broj optuţnice,
datum optuţnice i da se ista potvrĎuje onog dana kada je zaista potvrĎena.
U slučaju da se radi o stjecaju kriviĉnih djela kada ne postoji mogućnost konkretnog
potvrĎivanja optuţnice iz razloga što npr. u odnosu na jednu tačku ne postoji mogućnost da se
potvrdi, tada sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje protiv kojeg nije
dozvoljena ţalba. Rješenje se donosi i u slučaju kada je u optuţnici sadrţano samo jedno
krivično djelo ali je sudija za prethodno salsušanje utvrdio da nema dokaza da se optuţnica
podigne.
Nakon potvrĎivanja optuţnice ili dijela optuţnice osumnjiĉeni dobija status optuţenog.
Ovako potvrĎena optuţnica se dostavlja optuţenom i njegovom branitelju bez odlaganja a
ako se optuţeni nalazi u pritvoru u roku od 24 sata. Sudija za prethodno saslušanje obavijestit
će optuţenog da će u roku od 15 dana od dana dostavljanja optuţnice biti pozvan da se
izjasni da li priznaje ili poriče krivnju za svaku tačku optuţnice, da li namjerava podnijeti
prethodne prigovore, te da navede prijedloge dokaza koje treba izvesti na glavnom pretresu .
Ukoliko se optuţeni nalazi u pritvoru, njemu se dostavlja i rješenjeo pritvoru. Ako je sud
donio rješenje kojim je odbijeno potvrĊivanje optuţniice, tuţitelj moţe naknadno podnijeti
novu optuţnicu ako prikupi nove dokaze. (Da tužitelj može podnijeti novu optužnicu koja
može biti zasnovana na ovim dokazima je greška – kaže Malik – koja će biti ispravljena
izmjenama i dopunama zakona).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Izjašnjenje o krivnji
Na ročištu po izjašnjenju krivnje optuţeni treba da da izjavu da li je kriv ili nije kriv. Tu
izjavu daje u prisutnosti tuţitelja i svog branitelj i ta njegova izjava se unosi u zapisnik.
U situaciji ako se nakon poziva da se izjasni o krivnji, optuţeni neće da izjasni onda sudija za
prethodno saslušanje unosi u zapisnik da optuţeni poriĉe krivnju. U zapisnik će se unijeti i
slučaju ako optuţeni počne pričati o krivičnom djelu ili priča o nečem drugom ili neće
odreĎeno da se izjasni o krivnji. Pored ovih situacija postoje situacije gdje se optuţeni sasvim
odreĎeno izjašnjava da je kriv ili nije kriv. Ako se optuţeni izjasni da nije kriv onda
sudija za prehodno saslušanje predmet dostavlja sudiji odnosno vijeću na suĎenje radi
zakazivanja pretresa u roku od 60 dana koji rok se moţe iz opravdanih razloga produţiti za
još 30 dana. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi ovisi od teţine
krivičnog djela, tj. ako je u pitanju krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili
zatvor do 5 god. predmet se dostavlja sudiji a u ostalim slučajevima vijeću. U onim
slučajevima gdje je optuţeni priznao krivnju, ti se predmeti dostavljaju na razmatranje
izjave o priznanju krivnje i to opet tako što se predmet dostavlja po istom principu sudiji ili
vijeću na razmatranje.
5. Razmatranje izjave o priznanju krivnje

Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuţenom se ne moţe izreći kriviĉnopravna
sankcija, pa je zakonodavac predvidio obavezu suda - sudije odnosno vijeća da izvrše
provjeru date izjave o priznanju krivnje pred sudijom za prethodno saslušanje. Obaveza je
suda da u tim slučajevima provjerava postojanje više kumulativnih elemenata i da tek onda
odluči da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti. Ono što prvo treba da
provjeri jeste da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem i da li je optuženi upoznat o mogućim posljedicama uključujući one koje se
odnose na troškove krivičnog postupka i imovinsko pravni zahtjev. TakoĎer (drugi uvjet) sud
treba da provjeri da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (isto kao i sudija za
prethodno saslušanje pregleda materijale koje je dostavio tuţitelj i na osnovu njih izvodi
zaključak da li ima dokaza o krivnji optuţenog). Ukoliko nakon ovih provjera utvrdi da se
moţe prihvatiti izjava o priznanju krivnje to konstatuje u zapisnik i onda u roku od 3 dana
izriĉe kriviĉno pravnu sankciju. Ako sud nasuprot tome ne prihvati izjavu o priznanju
krivnje o tome obavještava stranke i branitelja, nakon ĉega predmet ide u redovnu
proceduru suda. U ovom slučaju kada odbaci izjavu o priznanju krivnje to se konstatira u
zapisnik i u daljoj proceduri suĎenja ova izjava o priznanju krivnje ne moţe se koristiti kao
dokaz.
6. Pregovaranje o krivnji
U našu krivičnu proceduru (iz anglosaksonskog sistmea) je takoĎer uveden jedan novi
procesni institut a to je pregovaranje o krivnji. Pregovaranje o krivnji moţe otpoĉeti još u
toku istrage i ono se u suštini svodi na to: pod kojim uvjetima će osumnjičeni priznati
krivnju. Ukoliko se tuţilac i osumnjičeni dogovore o tome onda oni prave sporazum, u stvari
jednu vrstu ugovora u kome su konkretizirani svi ti elementi odnosno konkretizirano je sve
ono o čemu su se oni dogovorili. MeĎutim, ne postoji mogućnost da sud razmatra
sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optuţnica potvrĊena.
Prilikom dogovaranja tuţitelj moţe osumnjičenom za priznanje krivnje ponuditi izricanje
kazne ispod granice koja je propisana za krivično djelo za koje se vodi istraga (npr za krivično
djelo za koje je predviĎena kazna zatvora najmanje 3 godine moţe mu ponuditi kaznu ispod
toga npr 1 ili 2 godine za učinjeno krivično djelo) ili mu ponuditi blaţu vrstu kazne (npr
novčanu kaznu umjesto kazne zatvora ako je po KZFBiH moguće). Dakle tuţitelj uvijek mora
WWW.BH-PRAVNICI.COM
voiti računa o odredbama krivičnog zakona i moţe ponuditi samo ono kako je to predviĎeno u
tom zakonu. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje on isto mora biti
razmatran i moţe biti prihvaćen ili odbaĉen.
Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum sud provjerava više kumultivnih uvjeta a to je :
1. da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama uključujući i
posljedice koje se odnose na imovinsko pravni zahtjev i troškove krivičnog postupka.
2. da postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjičenog, odnosno optuţenog (pominjanje
optuţenog se odnosi na situaciju kada starnke naknadno postignu sporazum o
priznanju krivnje i to npr u toku suĎenja).
3. da li je optuţeni razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na
suĎenje i da ne moţe uloţiti ţalbu na krivično-pravnu sankciju koja će mu se izreći.
Ukoliko sud zaključi da su ispunjeni naprijed kumulativni uvjeti on prihvata sporazum o
priznanju krivnje i o tome obavještava stranke i branitelja a onda uzima izjavu od optuţenog.
Postoji mogućnost ukoliko se stranke i branitelj sloţe da se odmah izrekne krivično-pravna
sankcija predviĎena u sporazumu, ali oni mogu traţiti da to ne bude tako a onda sud zakazuje
pretres u roku od 3 dana na kome se izriče krivično-pravna sankcija. Ako sud odbaci
sporazum o priznanju krivnje isti se u toku suĎenja kao i izjava o priznanju krivnje
optuţenog ne moţe korisititi kao dokaz.
7. Povlaĉenje optuţnice
Kada je u pitanju optuţnica predviĎena je mogućnost njenog povlačenja. Dakle, tuţitelj moţe
pismeno ili usmeno na zapisnik dati izjavu da povlaĉi optuţnicu bez prethodnog
odobrenja do njenog potvrĎivanja. To je prva situacija, a druga da to učini nakon
potvrĎivanja optuţnice ali mu je tada potrebno odobrenje sudije za prethodno saslušanje. Sud
povlači optuţnicu rješenjem o obustavi postupka. O svemu tome se moraju obavijestiti
osumnjičeni odnosno optuţeni i njegov branitelj kao i oštećeni.
8. Razlozi za prigovor i odluka o prigovoru
Kao što je već rečeno optuţeni i njegov branitelj mogu nakon potvrĊivanja optuţnice
podnijeti prethodne prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u podnesku koji se
dostavlja sudu a o njima odlučuje sudija za prethodno saslušanje. Što se tiče samog sadrţaja
takvog podneska u njemu se moţe osporavati nadleţnost suda (misli se samo na stvarnu
nadleţnost jer u smislu člana 36 ZKPFBIH nakon potvrĎivanja optuţnice sud se ne moţe
oglasiti mjesno nenadleţnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti), zatim
moţe osporavati sadrţaj optuţnice odnosno ukazivati na njene formalne nedostatke, nadalje
osporavati zakonitost dokaza ili dobijenog priznanja, zahtijevati spajanje ili razdvajanje
postupka i konačno osporavati odluku kojom je optuţenom odbijen zahtjev za dodjelu
branitelja siromašnih. Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani donosi se rješenje protiv kojih
nije dozvoljena ţalba.
Nasuprot tome ukoliko je neki prigovor opravdan kao npr prigovor kojim se osporava
formalna ispravnost optuţnice, pa sudija za preth saslušanje ocijeni da takav prigovor zaista
stoji onda će u tom slučaju postupiti u svemu onako kako se to radi sa neurednim
podneskom.
GLAVNI PRETRES (GLAVA XXI)
1. Javnost glavnog pretresa (ĉlan 249 - 252)

Glavni pretres je javan. Prisustvuju mu punoljetne sobe, koje ne mogu nositi oruţje, osim
čuvara optuţenog. Javnost se moţe iskljuĉiti ako je to u interesu drţavne sigurnosti ili ako je
to potrebno radi čuvanja drţavne, vojne, sluţbene ili vaţne poslovne tajne, čuvanja javnog
reda, zaštite morala u demokratskom društvu, osobnog i intimnog ţvota optuţenog ili
WWW.BH-PRAVNICI.COM
oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. Isključenje javnosti ne odnosi se na
stranke, branitelja, oštećenog, zakonskog zastupnika i punomoćnika. Odluku o iskljuĉenju
javnosti donosi sudija, odnosno vijeće rješenjem koje mora biti obrazloţeno i javno
objavljeno
2. RukovoĊenje glavnim pretresom (ĉlan 253 – 258)
Sudija, odnosno ĉlanovi vijeća i zapisniĉar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom
pretresu. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duţe, predsjednik vijeća moţe
zatraţiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom
pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. Sudija, odnosno
predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, i on se stara za svestrano pretresanje
predmeta, utvrĎivanja istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi
razjašnjenju stvari. Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara o odrţavanju
reda u sudnici i dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe udaljiti osobu iz
sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suĎenje odnosno odrţalo dostojanstveno i
neometano suĎenje.
3. Pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa (ĉlan 259 – 264)
Zakon je predvidio pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti
sve osobe koje su pozvane, a da li se glavni pretres moţe odrţati i u slučaju ako je neko od
njih izostao ovisi o tome koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr
neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga ukoliko je
izostao tuţitelj, optuţeni ili njegov branitelj glavni pretres se odlaţe. Postoji izuzetak u
odnosu na branitelja a to je ako se optuţeni odrekne prava na branitelja, a odrana nije
obavezna.
 Otvaranje zasjedanja
Pojmovno otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu ali to isto tako ne
znači da je glavni pretres počeo (glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice). Zasjedanje
otvara sudija odnosno predsjednik vijeća koji objavljuje predmet glavnog pretresa što
podrazumijeva saopštavanje imena optuţenog i tuţitelja kao i navoĎenje krivičnog djela za
koje je optuţnica potvrĎena. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija
odnosno vijeće treba paziti na nadleţnost suda. Ukoliko sud nije nadleţan do poĉetka
glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadleţnosti ako je glavni pretres poĉeo sud
mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija.
 Nedolazak tuţitelja odnosno osobe koja ga zamjenjuje na glavni pretres
Ukoliko tuţitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne doĎe na glavni pretres isti se mora odloţiti.
Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne moţe odrţati ukoliko nije
prisutan tuţitelj. Ako bi se desilo da se glavni pretres odrţi bez prisustva tuţitelja u tom
slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka zbog koje se ukoliko bude
izjavljena ţalba presuda mora ukinuti.
Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tiţitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je
isti odloţen zbog njegovog izostanka. (npr. ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog
razloga, kao što je izostanak sudije onda je takvo kaţnjavanje isključeno)
Postoji obaveza sudije odnosno predsjednika vijeća da pozove tuţitelja kako bi ovaj iznio
razloge zbog kojih je izostao i ukoliko su opravdani (npr prije suĎenja pozlilo) neće biti
kaţnjen, a u protivnom ako nije bilo opravdan razloga moţe se kazniti novčanom kaznom do
5000 KM. Sud donosi rješenje. Protiv tog rješenja je dozvoljena ţalba.
 Nedolazak optuţenog na glavni pretres
Zakonodavac je takoĎer predvidio obavezno prisustvo optuţenog na glavnom pretresu.
Optuţenom se ne moţe suditi u odsustvu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava
preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pretres i nije došao a niti je svoj izostanak opravdao. Za ovu situaciju zakonodavac je
predvidio njegovo obavezno privoĊenje. Ukoliko bi se desilo da optuţeni naknadno
opravda svoj izostanak, sudija predsjednik vijeća moţe opozvati naredbu. Postoje situacije
kada optuţeni koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da doĎe na glavni pretres. U tom
pravcu preduzima aktivne radnje (npr već jednom bio privoĎen pa ponovno ne doĎe) ili kada
sudska policija doĎe da ga privede pobjegne iz svog stana i slično, onda su time uspunjeni
uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor moţe trajati do objavljivanja presude a
najduţe 30 dana.
 Nedolazak branitelja na glavni pretres
Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne doĎe i svoj izostanak ne
opravda. U tim slučajevima glavni pretres se odlaţe jer je optuţenom garantirano pravo
na formalnu odbranu. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni
razloge svog nedolaska. Branitelj nije obavezan da doĎe na to ročište jer moţe sudu dostaviti i
podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio
bolestan). Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani onda u tom sluĉaju
donosi rješenje o kaţnjavanju branitelja novĉanom kaznom koja moţe biti do 5000 KM.
Dakle uvjeti za kaţnjavnaje branitelja su da je uredno pozvan na glavni pretres, da je izostao
sa tog glavnog pretresa i da kansije nije opravdao svoj izostanak. Sa ovom situacijom treba
izjednačiti situaciju ako bi branitelj neopravdano napustio glavni pretres jer bi se i u tom
slučaju novčano kazniti.Ako se radi o branitelju koji je postavljen po sluţbenoj duţnosti a
neopravdano izostaje moguće je uz saglasnost optuţenog odrediti drugog branitelja.
 Nedolazak svjedoka ili vještaka na glavni pretres
Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno
pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. U tom sluĉaju sud donosi naredbu o njihovom
prinudnom dovoĊenju. Zakon predviĎa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne
novčanom kaznom do 5000 KM. Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog
nedolaska to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije.
4. Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa (ĉlan 265 – 267)

Na zahtjev stranaka ili branitelja glavni pretres se moţe odloţiti rješenjem sudije, odnosno
predsjednika vijeća ako:
- treba pribaviti nove dokaze ili
- ako je optuţeni nakon izvršenog krivičnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom
pretresu ili
- ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede.
Rješenje kojim se odlaţe glavni pretres unijeće se u zapisnik i, po mogućnosti, odrediti će se
dan i sat nastavka glavnog pretresa. Ţalba nije dopuštena. Glavni pretres koji je odloţen mora
iznova poĉeti ako se izmijenio sastav vijeća, ali po saslušanju stranaka i branitelja vijeće
moţe odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne
vrši novi uviĎaj, nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom
pretresu, odnosno da se pročita zapisnik o uviĎaju. Ako je odlaganje trajalo duţe od 30 dana
ili ako se glavni pretres drţi pred drugim sudijom, odnosno predsjednikom vijeća - glavni
pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.
Osim u slučajevima predviĎenim ovim zakonom sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe
prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz
pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optuţbe ili odbrane. Prekinuti glavni pretres
nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno vijećem.
5. Zapisnik o glavnom pretresu (ĉlan 268 – 270)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. U taj zapisnik
se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. TakoĎer se
u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka, ta izreka predstavlja izvornik. Ako je
doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik
6. Poĉetak glavnog pretresa (ĉlan 271 – 275)

Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni, na poziv
ovlaštene osobe, treba da ustanu. Sudija, ili predsjednik vijeća uzimaju podatke o identitetu
optuţenog. Nakon toga će pitati stranke i branitelja da li imaju primjedbi na sastav vijeća. Sudija,
odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuţenog na potrebu paţljivog praćenja toka pretresa i
pouĉit će ga da moţe iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist, da moţe postavljati pitanja
sa optuţenim, svjedocima i vještacima i da moţe davati obrazloţenja u vezi s njihovim iskazima.
 Ĉitanje optuţnice i dokazi optuţbe i odbrane
Glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice. Optuţnicu čita tuţitelj i to je njegovo isključivo
pravo i obaveza. Poslije čitanja optuţnice tuţitelj ne moţe više povući optuţnicu ali moţe dati
izjavu da odustaje od optuţbe i u tom slučaju sud donosi presudu kojom se optuţba odbija.
Nakon čitanja optuţnice obaveza je suda da zatraţi od optuţenog da se izjasni da li je
razumio optuţnicu. Ako nasuprot izjave da je razumio optuţnicu, optuţeni izjavi da je nije
razumio onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode.
Nakon toga tuţitelj mora dati tzv. uvodno izlaganje tokom kojeg iznosi kratke razloge o tome
sa kojim će dokazima dokazati tezu optuţbe. Uvodno izlaganje je dakle za tuţitelja obavezno
i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima.
Što se tiče optuţenog i njegovog branitelja oni nisu obavezni da daju uvodno izlaganje. Sve
je ovo u skladu sa pravima odbrane optuţenog i načelo nemo prodere se ibsum (niko nije
duţan da pruţa dokaze protiv sebe), koje pravo je sadrţano i u nekim drugim odredbama
ZKPFBIH. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuţeni dokazivao svoju nevinost dok
tuţitelj ne dokaţe njegovu krivnju.
7. Dokazni postupak (ĉlan 276 – 293)

 IzvoĊenje dokaza
Na glavnom pretresu se izvode dokazi kako dokazi odbrane tako i dokazi optuţbe što znači da
stranke i branitelj imaju pravo «pozivati svjedoke». Izraz pozivanje svjedoka u toku suĎenja
je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada npr tuţitelj kaţe da poziva nekog svjedoka to
ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka već to radi sluţbenik
suda. Procesne radnje izvoĎenja dokaza su prvenstveno povjerene strankama i
braniteljima i oni treba da skupljaju procesnu graĊu ali i sud ima pravo da poziva svoje
svjedoke. Praktično svi dokazi se mogu svrstati u 3 osnovne grupe: dokazi optuţbe, dokazi
odbrane i dokazi suda. Što se tiče samog redoslijeda izvoĎenja dokaza prvo se izvode dokazi
optuţbe a onda dokazi odbrane, nakon čega se izvode dokazi optuţbe kojima se pobijaju
navodi odbrane (replika), nakon čega mogu uslijediti dokazi odbrane kao odgovor na
pobijanje (duplika) i poslije toga dokazi suda. U pravilu sud bi trebao uvijek da sačeka
izvoĎenje dokaza optuţbe i odbrane, pa tek onda izvodi svoje dokaze. Prema tome sud treba
da se što manje miješa u prikupljanje dokaza i ispitivanje svjedoka, ali će u slučaju
neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuĎen da to radi. Dokazi se izvode po tzv. modelu
unakrsnog ispitivanja.
 Direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje svjedoka
U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optuţbe, odbrane i dokazi suda i kada su u pitanju
iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unakrsnog ispitivanja. U okviru toga se
vrši direktno ili glavno ispitivanje, unakrsno i dodatno ispitivanje. Ovakav način ispitivanja u
smislu direktnog i unakrsnog ispitivanja je preuzet iz adversarnog sistema a uz to su
kombinovani i elementi iz inkvizitorskog sistema (pravo suda da ispituje svjedoke odnosno da
WWW.BH-PRAVNICI.COM
im postavlja pitanja i to kako svjedocima odbrane, optuţbe tako i svjedocima koje je sud
pozvao).
Glavno ili direktno ispitivanje obavlja stranka ili branitelj koji je pozvao svjedoka. Ta
njihova pitanja su usmjerena na slijedeći način, i to tuţitelja da dokaţe tezu optuţbe, a ako
direktno ispitivanje vrši branitelj da dokaţe antitezu odbrane.
Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje takoĎer potiče iz adversarnog sistema.
Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da
se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome
treba naglasiti da e pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora
koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira
unakrsno ispitivanje.
Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom
direktnog ispitivanja onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno i ti
odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje
morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po sluţbeno duţnosti. Prilikom
unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje moţe nastojati da dovede u
pitanje kredibilitet svjedoka (npr da dokaţu da laţe). Tako npr. svjedok moţe iznositi neke
činjenice ili okolnosti nekog dogaĎaja iako je vidio samo dio dogaĎaja, a to prilikom
unakrsnog ispitivanja treba dokazati.
Prilikom unakrsnog ispitivanja moţe se pojaviti problem alibija, jer npr u situaciji kada
neki svjedok zna okolnosti koje se odnose na alibi optuţenog, da od strane tuţitelja ne bude
pitan na te okolnosti, pa se postavlja pitanje kako to odbrana moţe dokazati. Postoje 2
mogućnosti i to prva: da odbrana zatraţi od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana
za alibi, i druga, ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao
svjedoka odbrane.
U toku čitavog direktnog ili unakrsnog ispitivanja sud ima zakonsko ovlašćenje da
postavlja pitanja svjedocima ili vještacima. Ako se radi o svjedoku suda, onda će tog
svjedoka prvo ispitati sud a onda će dozvoliti tuţitelju i odbrani da ga ispituju.
Nakon unakrsnog ispitivanja stranke i branitelj dobiju novu priliku da oni još jedanput ispitaju
svjedoka i oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom
unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr tuţitelju
koji je pozvao svjedoka.
 Pravo suda da ne dopusti pitanje ili odgovor
Prema sadašnjim zakonskim rješenjima sudija odnosno predsejdnik vijeća je dominus litis
(glavni) na glavnom pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili
nevaţno a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branitelja u pogledu izvoĎenja novih
jdokaza, koje odbija u slučaju ako nema značaja za predmet ili ne nepotreban.
 Posljedice priznanja optuţenog
Moguće su situacije da optuţeni u toku optuţnog postupka ospori krivnju ili ne napravi
sporazum o priznanju krivnje pa se u toku glavnog pretresa odluĉi da prizna krivnju. Takvu
izjavu moţe dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo
priznanje ne moţe biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti
prihvaćeno samo pod uvjetom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuţeni zaista učinio
krivično djelo. Ako su ispunjeni ti uvjeti onda se ide na izricanje krivično pravne sankcije.
 Izmjena optuţbe
Optuţba sadrţi činjenični opis djela u kome su iznesene činjenice i okolnosti koje
predstavljaju bitna obiljeţja nekog krivičnog djela. Tuţitelj ima ovlašćenja da na glavnom
pretresu vrši izmjenu optuţbe, a što znaĉi da mijenja u ĉinjeniĉnom opisu djela odluĉne
ĉinjenice. Pošto se u zakonu navodi da to tuţitelj moţe uraditi ako ocijeni da se izmijenilo
činjenično stanje iz toga izvodimo zaključak da on to moţe učiniti po svom nahoĊenju tj na
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osnovu svoje nove subjektivne ocjene. Sud mora dozvoliti tuţitelju da izvrši izmjenu
optuţnice i ukoliko mu to zabrani tuţitelj moţe uspješno izjaviti ţalbu zbog relativno bitne
povrede odredaba krivičnog postupka. Ako tuţitelj mijenja neke okolnosti koje nisu odlučne
npr. da je oštećeni prije dolaska na mjesto dogaĎaja bio u kući pa navede da je bio u štali to
nisu odlučne činjenice i ako to mijenja to je tzv. preciziranje optuţbe. Kada tuţitelj mijenja
činjenični opis djela on moţe mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet
optuţbe. To znači ako je npr. tuţitelj podnio optuţnicu protiv optuţenog zbog krivičnog
djela silovanja, pa se pokaţe da za to krivično djelo nema dokaza ali se isto tako pokaţe da je
optuţeni prije odlaska sa mjesta dogaĎaja ukrao tašnu oštećenoj (što nije bilo obuhvaćeno u
činjeničnom opisu djela) onda tuţitelj nema pravo da izmijeni optuţnicu tako što bi
umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju krivično djelo silovanja sada naveo činjenice i
okolnosti koje predstavljaju krivično djelo kraĎe. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o
nedozvoljenom proširenju optuţbe koje bi sud morao odbiti. Prema tome izmjena optuţbe
se moţe odnositi samo na genusno (silovanje) djelo za koje je podnesena optuţba a ne i na
neko drugo krivično djelo.
 Dopuna dokaznog postupka
Prije nego što objavi da je glavni pretres završen sudija odnosno predsendik vijeća treba
upitait stranke i branitelja da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. U ovom
dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke, već to mogu
uraditi samo stranke i branitelj. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge sud ocjenjuje da
li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvoĎenje takvih dokaza.
 Završne rijeĉi
Nakon što predsjednik vijeća odnosno sudija objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se
na završnu riječ. Stranke i branitelj iznose završne rijeĉi a ako je prisutan oštećeni i on
takoĊer. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tuţitelj, zatim oštećeni, branitelj
i optuţeni. Tuţitelj ima pravo da dadne repliku a posljednje rijeĉi pripadaju uvijek
optuţenom. Nakon što oni iznesu svoje završne riječi po kojima vrše ocjenu izvedenih
dokaza na glavnom pretresu i stavljaju prijedloge sudija ondnosno predsjednik vićea
objavljuje da je glavni pretres dovršen.
PRESUDA - (GLAVA XXII)

(ĉlan 294 – 306)
Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optuţnom
aktu. Postoje 4 vrste provstepenih presuda koje sud donosi i samo sud moţe donijeti sankciju,
presudu. U Federaciji sud presudu donosi i objavljuje u ime FBiH.
 Vezanost presude za optuţbu (ĉlan 295)

Presuda se uvijek mora odnositi samo na osobu koja je optuţena i to se zove subjektivni
identitet presude i optuţbe. Pored toga presuda se mora odnositi na djelo koje je predmet
podnesene ili na glavnom pretresu izmijenjene optuţbe i to se zove objektivni identitet
presude i optuţbe. Kada su u pitanju subjektivni i objektivni identitet postoji vezanost suda
odnosno mora postojati takav identitet presude i optuţbe. Pored ova dva identiteta postoji i
pravni identitet ali za takvo nešto sud nije vezan, odnosno pravni identite izmeĎu presude i
optuţbe ne mora postojati. To je izričito navedeno u zakonu u kome stoji da sud nije vezan za
prijedloge tužitelja u pogledu pravne ocjene. To znači ako je neke radnje iz optuţbe tuţitelj
pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške kraĎe, sud moţe ocjenu činjeničnog opisa djela
zaključiti da se radi o krivičnom djelu kraĎe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela.
Uvijek je najveći problem pitanje objektivnog identiteta presude i optuţbe i ono predstavlja
WWW.BH-PRAVNICI.COM
jedno od najteţih procesnih radnji. Tu se postavlja pitanje šta sud u ĉinjeniĉnom opisu
djela optuţbe moţe izmijeniti a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe.
Dakle to su one situacije kada tuţitelj propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je
trebao izmijeniti pa sud doĎe u situaciju da to uradi. Sud moţe mijenjati one ĉinjenice i
okolnosti koje predstavljaju konstitutivna obiljeţja kriviĉnog djela (npr umjesto činjenica
i okolnosti obijanja kod kr. djela teške kraĎe moţe navesti činjenice i okolnosti koje
predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška kraĎa). Nadalje sud moţe u činjenični
opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente tako da se djelo moţe kvlifikovati kao
krivično djelo kraĎe umjesto krivičnog djela teške kraĎe. Sud u ĉinjeniĉni opis nikad ne
moţe unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuţenog u teţi poloţaj od onoga u kome
je bio.
 Dokazi na kojima se zasniva presuda (ĉlan 296

Presuda se moţe zasnivati samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom
pretresu. Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvoĊeni tokom pretresa i podvrgnuti
ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud moţe odstupiti od ovih
slučaja neposrednog izvoĎenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviĊeno
u zakonu kao što npr. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni
nisu u mogućnosti da doĎu (i to saslušanje se obavlja po modelu unakrsnog ispitivanja).
Salsušanje po neposrednom izvoĊenju dokaza jeste i korištenje zapisnika iz istrage.
 Vrste presuda
Postoje sljedeće vrste prvostepenih presuda i to:
1. procesna ili formalna presuda je:
- presuda kojom se optuţba odbija,
2. dok su meritorne prvostepene presude:
- presuda kojom se optuţeni oslobaĎa od optuţbe,
- presuda kojom se optuţeni oglašava krivim i
- tzv. utvrĎujuća presuda (kada su u pitanju neuračunljive osobe).
 Presuda kojom se optuţba odbija (ĉlan 298)

Sud je na prijedlog stranaka ili po sluţbenoj duţnosti obavezan da vodi računa da li su
ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu
pomenuo ovu presudu jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje onda ne postoji
mogućnost da se sud upušta u meritum stvari, već mora donijeti presudu kojom se optuţba
odbija. Ta presuda se prije svega donosi:
- ako sud nije stvarno nadleţan,
- zatim ako je postupak voĎen bez zahtjeva tuţitelja,
- ako je tuţitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od
optuţnice,
- ako nije bilo potrebnog odobrenja ili je ono naknadno povučeno,
- zatim ako je optuţeni za isto krivično djelo već pravomoćno osuĎen, osloboĎen od
optuţbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen i
- konačno ako je optuţen aktom amnestije ili pomilovanja osloboĎen od gonjenja ili
se ono moţe preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju
krivično djelo.
Pošto je upitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloţenje
treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove
presude ne moţe upuštati u meritum stvari ocjenu izvedenih dokaza i slično. Tako npr.
ukoliko tuţitelj na glavnom pretresu odustane od optuţbe onda se u obrazloţenju samo napiše
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kratko da je optuţnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuţenog zbog
krivičnog djela npr. ubistva iz člana 166. stav 1. KZFBIH, a onda se u novom redu samo
napiše da je tuţitelj na odrţanom pretresu odustao od optuţbe, pa je sud na osnovu člana 298.
tačka c. ZKPFBIH odlučio kao u izreci.
 Presuda kojom se optuţeni oslobaĊa od optuţbe (ĉlan 299)

Ova presuda se donosi u 3 slučaja koji su predviĎeni u zakonu i to:
1. Ako djelo za koje se optuţeni optuţuje nije zakonom propisano kao kriviĉno
djelo. To će biti onda ako nedostaje neki od elemenata općeg pojma krivičnog djela
(uzročna veza izmeĎu radnje i posljedice, predviĎenost u krivičnom zakonu) ili
nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. Isto tako ova presuda će se
donijeti ako je u činjeničnom opisu naveden neki graĎanskopravni odnos,
upravnopravni odnos ili neki pravno irelevantan odnos.
2. Sud donosi presudu kojom se optuţeni oslobaĊa optuţbe ako postoje okolnosti
koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost (neuraĉunljivost, stvarna zabluda, djelo se
moţe uĉiniti samo s umišljajem a uĉinjeno je iz nehata i dr.
3. Ako nema dovoljno dokaza da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo za koje se
optuţuje. Za ovaj slučaj moguće su sitauacije da nema dovoljno dokaza da je optuţeni
učinio krivično djelo iako je recimo u stvarnosti on zaisto počinio to krivično djelo.
Moguće je isto tako da optuţeni nije učinio krivično djelo i svi ti slučajevi se
oslobaĎaju na osnovu ove tačke.
 Presuda kojom se optuţeni oglašava krivim (Ĉlan 300)

U presudi kojom se optuţeni oglašava krivim, sud će izreći:
a) za koje se krivično djelo optuţenik oglašava krivim, uz navoĎenje činjenica i okolnosti koje čine
obiljeţja krivičnog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena odreĎene odredbe Krivičnog zakona,
b) zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene,
c) kakva se kazna izriče optuţenom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobaĎa od kazne,
d) odluku o uvjetnoj osudi,
e) odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta ako
predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno drţatelju,
f) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdrţane kazne,
g) odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se
pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informiranja.
Ako je optuţenom izrečena novčana kazna u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana kazna ima
platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne moţe naplatiti
 Objavljivanje presude - proĉitati (ĉlan 301)

Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana
po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odloţit će objavljivanje presude najviše za
tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Sud će u prisutnosti stranaka i
branitelja, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i priopćiti
ukratko razloge presude. Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka, branitelj,
zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. Sud moţe odlučiti da optuţenom koji je
odsutan, presudu usmeno priopći sudija, odnosno predsjednik vijeća ili da mu se
presuda samo dostavi. Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena, izreka presude će
se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost
prilikom objavljivanja razloga presude. Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.
 Pisana izrada presude - (Ĉlan 304)
Objavljena presuda mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju, a u sloţenim
stvarima, izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izraĎena u tim rokovima sudija,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odnosno predsjednik vijeća je duţan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno.
Presudu potpisuju sudija, odnosno predsjednik vijeća i zapisničar.
 Sadrţaj presude - (Ĉlan 305)
Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloţenje.
Uvod presude sadrţi: naznačenje da se presuda izriče u ime Federacije Bosne i Hercegovine,
naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime
optuţenog, krivično djelo za koje je optuţen i da li je bio prisutan na glavnom pretresu, dan
glavnog pretresa i da li je glavni pretres bio javan, ime i prezime tuţitelja, branitelja,
zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bili prisutni na glavnom pretresu i dan
objavljivanja izrečene presude.
Izreka presude sadrţi osobne podatke o optuţenom i odluku kojom se optuţeni oglašava
krivim za krivično djelo za koje je optuţen ili kojom se oslobaĎa od optuţbe za to djelo ili
kojom se optuţba odbija. Ako je optuţeni oglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti
potrebne podatke iz člana 300. ovog zakona, a ako je osloboĊen od optuţbe ili je optuţba
odbijena, izreka presude mora obuhvatiti opis djela za koje je optuţen i odluku o troškovima
krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen.U slučaju sticaja
krivičnih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrĎene za svako pojedinačno krivično
djelo, a zatim jedinstvenu kaznu koja je izrečena za sva djela u sticaju.
U obrazloţenju presude sud će iznijeti razloge za svaku tačku presude.Sud će odreĎeno i
potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući
naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvaţio pojedine
prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak
čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito
pri utvrĎivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuţenog i pri
primjenjivanju odreĎenih odredaba Krivičnog zakona na optuţenog i njegovo djelo. Ako je
optuţenom izreĉena kazna, u obrazloţenju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir
pri odmjeravanju kazne. Sud će posebno obrazloţiti kojim se razlozima rukovodio pri odluci
da kaznu treba ublaţiti ili optuţenog osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu ili da treba
izreći mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. Ako se optuţeni oslobaĊa od
optuţbe u obrazloţenju će se naročito navesti iz kojih se razloga iz člana 299. ovog zakona to
čini.U obrazloţenju presude kojom se optuţba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne
stvari, nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optuţbe.
 Ispravke u presudi – (Ĉlan 306)
Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju,
nedostatke u obliku i nesaglasnosti pisano izraĎene presude s izvornikom ispravit će,
posebnim rješenjem, sudija, odnosno predsjednik vijeća na zahtjev stranke i branitelja
ili po sluţbenoj duţnosti.
REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI - (GLAVA XXIII)
1. Ţalba na prvostepenu presudu (ĉlan 307 – 332)

 Pravo na ţalbu i rok
U zakonu je predviĎen rok za ţalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. Pri tome se u
zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi, što znači da se ţalba moţe podnijeti protiv
svih meritornih i procesnih presuda. Pomenuti rok za ţalbu predstavlja pravo sui generis, što
znači da stranke i branitelj svako od njih ima svoj rok za ţalbu od 15 dana koji počinje teći
od dana dostavljanja prijepisa presude. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti ţalbu u
korist optuţenog (bračni, vanbračni drug, srodnici u pravoj liniji itd) njima se rok za ţalbu
računa od dana kada je optuţeni primio presudu.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Postoji mogućnost da u sloţenim stvarima stranke i branitelj traţe produţenje roka za ţalbu i
isti se iz opravdanih razloga moţe produţiti još najviše 15 dana. Kada stranke ili branitelj
podnesu zahtjev za produţenje ţalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda
ne teĉe rok za ţalbu, a kada sud donese odluku rok za ţalbu se nastavlja za preostali
vremenski period a u slučaju da je dozvoljeno produţenje ţalbenog roka onda dolazi do
zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana ţalbenog roka. Ako je produţenje ţalbenog roka
traţila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produţenje ţalbenog roka vaţi i za suprotnu
stranu.
 Subjekti ţalbe
Zakonodavac je odredio ko moţe podnijeti ţalbu pa je prvo naveo da su to stranke, branitelj
i oštećeni ali je predvidio i subjekte koji mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog a to su:
bračni, vanbračni drug optuţenog, roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik. Pravo na
ţalbu ima oštećeni zbog troškova kriviĉnog postupka i odluke o imovinskopravnom
zahtjevu. Ţalbu moţe podnijeti osoba ĉiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta
imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom. Branitelj i osobe koje mogu izjaviti ţalbu u
korist optuţenog istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja ali ne i protiv njegove volje
osim ako je optuţenom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Tuţitelj moţe podnijeti ţalbu
kako na štetu tako i u korist optuţenog (ovo se nikad nije desilo).
 Odricanje i odustajanje od ţalbe
Nakon što sud donese presudu prestaju njegova ovlaštenja u smislu eventualnog ţalbenog
postupka pa jedino od dispozicije volje stranaka ovisi da li će doći do ţalbenog postupka.
Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka
što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene ţalbe
pod propisanim uvjetima.
Odricanje od prava na ţalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti ţalbu
protiv presude, a odustajanje od ţalbe znaĉi da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlaĉi
blagovremeno podnesenu ţalbu. Pravno dejstvo imaju samo ako su izjave od ovlaštenih
osoba. Tako npr. kako branitelj tako ni druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist
optuţenog ne mogu dati izjavu da odustaju od ţalbe uključujući i onu ţalbu koju su osobe
napisale.
Optuţeni se moţe odreći prava na ţalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. Od toga je
napravljen izuzetak tako da se optuţeni moţe odreći od prava na ţalbu i prije toga ukoliko
su ispunjena dva uvjeta a to je: 1) ako se tuţitelj odrekao prava na ţalbu i 2) ako optuţeni
po presudi ne bi trebao izdrţavati kaznu zatvora. To će biti u slučaju ako mu je izrečena
novčana kazna, uvjetna osuda ako je oglašen krivim a osloboĎen je kazne, i da mu je izrečena
kazna zatvora izdrţana u izračunavanje pritvora npr. bio je u pritvoru 6 mjeseci i izrečena mu
kazna zatvora od 6 mjeseci. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuţeni
moţe odustati od svoje ţalbe kao i ţalbe koja je izjavljena u njegovu korist. Optuţeni
jedino ne moţe odustati od ţalbe koju je izjavio tuţitelj u njegovu korist (nikada se to nije
desilo). Tuţitelj se moţe odreći od prava na ţalbu odmah nakon objavljivanja presude a moţe
odustati od izjavljene ţalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku.
 Sadrţaj ţalbe i otklanjanje nedostataka ţalbe – često pitanje
U zakonu je propisano šta ţalba treba da sadrţi pa je tako navedeno da ona treba da sadrţi 5
sastojaka i to:
a) označenje presude protiv koje se podnosi ţalba (naziv suda, broj i datum presude),
b) osnov za pobijanje presude,
c) obrazloţenje ţalbe,
d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači,
e) potpis osobe koja podnosi ţalbu.
Od ovih sastojaka ţalbe obavezni su: Zakonski osnov, obrazloţenje i potpis.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako je ţalbu podnio optuţeni koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika, a
ţalba ne sadrţi sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu, onda sud poziva ţalitelja
da ţalbu dopuni. Ukoliko oštećeni ne postupi tako i ne dopuni ţalbu a ţalba ne sadrţi
obavezne sastojke onda će sud njegovu ţalbu rješenjem odbaciti. To će isto uraditi ako ne
moţe utvrditi na koju se presudu njegova ţalba odnosi. Kada je u pitanju ţalba optuţenog
sud takvu ţalbu sa takvim nedostacima ne moţe odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu
na rješavanje. Ţalbu optuţenog moţe odbaciti jedino u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na
koju presudu se odnosi. Odbacivanje ţalbe oštećenog ili optuţenog zbog toga što nisu ni na
poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova ţalba moţe uslijediti samo nakon što sud
pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu
na ţalbu tuţitelja koja ne sadrţi obavezne sastojke kao i u odnosu na ţalbu oštećenog koji
ima punomoćnika. Ako te ţalbe ne sadrţe obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u
slučaju ako se ne moţe utvrditi na koju presudu se odnosi ţalba. Kada je u pitanju optuţeni
koji ima branitelja a ţalba ima nedostatke ista se ne moţe odbaciti osim u slučaju ako se
ne moţe utvrditi na koji se predmet odnosi. Takva ţalba se dostavlja drugostepenom sudu.
 Ţalbeni osnovi
Presuda se moţe pobijati:
a) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,
b) zbog povrede Krivičnog zakona,
c) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja,
d) zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima
krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude
putem sredstava javnog informiranja.
 Granice ispitivanja presude
Presuda se ispituje u onom dijelu u kojem se pobija ţalbom. Sud uvijek mora voditi računa o
osnovama i razlozima iz ţalbe jer mu to ukazuje koji dio presdue je ovlašten da preispituje u
smislu podnesene ţalbe. Nema preispitivanja presude po sluţbenoj duţnosti ni u kojem
pravcu. Npr. ukoliko sud uvaţi ţalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i
ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih ţalbenih osnova. Ako
nije uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka sud se moţe upustiti u
ispitivanje činjeničnog stanja pa ako utvrdi da je ţalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada
kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova (povreda krivičnog
zakona i odluku o kazni). Ukoliko je ĉinjeniĉno stanje pravilno i potpuno utvrĊeno tek se
tada sud upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na
koje ukoliko su opravdane ne moţe doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.
 Zabrana reformatio in peius
Naš zakon usvaja pravila reformatio in peius /zabrana preinaĉenja na teţe/ kako u
ţalbenom postpku tako i na ponovnom suĎenju, jer propisuje da ako je izjavljena ţalba samo
u korist optuţenog da se presuda ne smije izmjeniti na njegovu štetu. Prema tome ova
zakonska odredba pruţa optuţenom zaštitu u punom opsegu s obzirom da zabranjuje izmjenu
presude u bilo kojem pogledu, pod uvjetom ako je podnesena samo ţalba u njegovu korist.
Postoji obaveza vijeća apelacionog odjeljenja da rješenjem odbaci kao nedopuštenu ţalbu
izjavljenu u korist optuţeog u kojoj su navedeni odreĎeni razlozi i u skladu sa njima
predloţeno da se optuţenom pored kazne zatvora na koju je osuĎen izrekne i mjera sigurnosti
obaveznog psihijatrijskog liječenja u smislu člana 74 KZ F BiH. U suprot tome ako bi to bilo
prihvaćeno i optuţenom izrečena takva mjera sigurnosti time bi se povrijedilo pravilo
zabrane reformacio in peius. Zabrana reformacio in peius vaţi u postupuku po ţalbi i to
kako za odluĉivanje u sjednici apelacionog vijeća a takoĊe i na pretresu koji se odrţava
nakon ukidanja prvostepene presude. Ova zabrana vaţi i u slučaju eventualnog ponavljanja
WWW.BH-PRAVNICI.COM
krivičnog postupka u korist optuţenog ili ukoliko Ustavni sud BiH usvoji apelaciju osuĎenog
i ukine presudu vijeća apelacionog odjeljenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
 Prošireno dejstvo ţalbe
U zakonu je izričito predviĎeno da ţalba izjavljena u korist optuţenog moţe imati prošireno
dejstvo. To će biti u slučaju ako je podnesena ţalba u korist optuţenog zbog pogrešnog ili
nepotpunog utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja ili zbog povrede KZ. Dakle ako je ţalba u korist
optuţenog podnesena iz navedenih zakonskih osnova i ta ţalba je u korist optuţenog, onda
ona ima prošireno dejstvo. Podnošenje ţalbe u korist optuţeog samo iz navedenih zakonskih
osnova je gotovo uvijek posljedica uvjerenja njenog podnositelja da će ta ţalba uspjeti,
pa presudu ne pobija iz nekog drugog ţalbenog osnova / npr. Odluka o kriviĉoj pravnoj
sankciji/. Moguće je da je procjena podnositelja takve ţalbe bila pogrešna, pa je u ovoj
zakonskoj odredbi koja se odnosi na prošireno dejstvo ţalbe propisano, a takva ţalba ima
prošireno dejstvo zasnivana na favorem desesionis – prednost obrane, jer u sebi sadrţi i ţalbu
zbog odluke o krivično pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. (Žalba zbog pogrešno
ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Krivičnog zakona podnesena u korist
optuženog sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji i o oduzimanju imovinske
koristi-član 323). U vezi sa tim ţalbeno vijeće treba prvo ispitati osnovanost takve ţalbe pa
ako ocijeni da su njeni prigovori neosnovani ili da su osnovani samo prigovori koji se odnose
na povredu KZ, tek onda kao drugo u smislu ove zakonske odredbe pristupi ispitivanju odluke
o krivično pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. Nasuprot tome, ukoliko ţalbeno
vijeće ocijeni da je opravdana takva ţalba u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrĎenog
činjeničnog stanja, onda će rješenjem ukinuti prvostepenu sudsku presudu i odrediti
odrţavanje pretresa, pa vijeće u tom slučaju neće ni moći ispitivati odluku o krivino pravnoj
sankciji i oduzimanju imovinske koristi.
 Beneficio cohesionis
Spada meĎu pogodnosti obrane. Cilj ovog pravnog instituta sadrţan je u tome da se spriječi
nejednakost postupanja prema saoptuţenima, koji su u nekom krivičnom postupku bili
obuhvaćeni istom presudom i nalaze se u istoj situaciji. Očigledno je da se ova pogodnost
pridruţivanja zasniva na nečelu pravičnosti postupka u smislu kojeg se nastoji izbjeći
mogućnost da iz formalnih razloga saoptuţeni u ţalbenom postupku budu različito tretirani i
to zbog toga što je u korist jednog optuţenog izjavljena uspjela ţalba, a u korist drugog
saoptuţenog nije nikako izjavljena ili je izjavljena laički, te u njoj nisu navedeni prigovori kao
u uspjeloj ţalbi. Radi toga je zakonodavac predvidio da u ovakvim situacijama ako ţalbeno
vijeće utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuţenog, od koristi i za kojeg
od saoptuţenih koji nije podnio ţalbu ili je nije podnio u tom pravcu, da će postupiti po
sluţbenoj duţnosti kao da takva ţalba postoji. Najjednostavniji slučaj primjene pogodnosti
pridruţivanja je slučaj kada je uĉinjena bitna povreda odredaba ZKP na koju se ukazuje u
ţalbi izjavljenoj u korist saoptuţenog. Već je naglašeno da su uvjeti za primjenu ovog
pravnog instituta ti da saoptuţeni odgovaraju za isto kriviĉno djelo i da se nalaze u istoj
pravnoj situaciji. Prema tome ako bi npr. odgovarali za različito krivično djelo i to jedan za
krivično djelo kraĎe, a drugi za krivično djelo prikrivanja, pa ovaj optuţeni koji odgovara za
krivično djelo prikrivanja u ţalbi istakne da je za to djelo nastupila zastarjelost, koja je zaista i
nastupila, onda to očigledno nema nikakve veze sa ovim saoptuţenim, koji odgovara za
krivično djelo kraĎe.
Uvjet da se optuţeni nalaze u istoj pravnoj situaciji najbolje se moţe promatrati u slučaju
ako oni odgovaraju / npr. za krivično djelo kraĎe/, pa jedan od tih optuţenih izjavi ţalbu zbog
odluke o kazni i u toj ţalbi navede da mu sud prilikom donošenja odluke o kazni nije uzeo u
obzir da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv ili da je
porodičan otac troje malodobne djece. Ako ţalbeni sud ovo uvaţi i preinači presudu o kazni i
izrekne mu blaţu kaznu, do primjene ovog pravnog instituta pogodnosti pridruţivanja u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odnosu na drugog optuţenog moţe doći samo ako je i on bitno smanjen uraĉunljiv i ima
malodobnu djecu.
Prema tome ako ga ne karakterišu te okolnsti primjena ove pogodnosti pridruţivanja je
potpuno iskljuĉena.
 Odluke po ţalbi
Vijeće apelacionog odjeljenja moţe u sjednici vijeća:
- odbaciti ţalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu;
- odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
- preinaĉiti prvostepenu presudu;
- ukinuti presudu i odrţati pretres.
Odbacivanje žalbe kao neblagovremene-odbacuje se rješenjem ako je podnešena nakon
zakonskog roka.
Odbacivanje žalbe kao nedopuštene- odbacuje se rješenjem ako ako se utvrdi da je ţalbu
podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje ţalbe ili osoba koja se odrekla prava na
ţalbu ili ako se utvrdi odustanak od ţalbe ili da je poslije odustajanja ponovno podnesena
ţalba ili ako ţalba po zakonu nije dopuštena..
Odbijanje žalbe-odbija se presudom vijeća apelacionog odjeljenja kao neosnovana i potvrĎuje
prvostepena presuda kad vijeće utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija
ţalbom.
Preinačenje prvostepene presude-Vijeće apelacionog odjeljenja će, uvaţavajući ţalbu,
presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da su odluĉne ĉinjenice u prvostepenoj
presudi pravilno utvrĊene i da se, s obzirom na utvrĎeno činjenično stanje, po pravilnoj
primjeni zakona, ima donijeti drukĉija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povrede iz
člana 312. stava 1. tačke f) - ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju
odobrenja nadleţnog organa, i j) - ako je optuţba prekoračena.
Ukidanje prvostepene presude-Vijeće apelacionog odjeljenja će, uvaţavajući ţalbu,
rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i odrediti odrţavanje pretresa ako utvrdi da:
a) postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka,
b) ako je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već u prvostepenom postupku izvedene
dokaze usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrĎeno.
Vijeće apelacionog odjeljenja moţe i djelimiĉno ukinuti prvostepenu presudu ako se
pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno presuĎenje i u odnosu na taj dio
odrţati pretres.
2. Ţalba na drugostepenu presudu – ĉlan 333.

Protiv presude suda koji rješava u drugom stepenu dopuštena je ţalba ako je sud koji rješava
u drugom stepenu preinaĉio prvostepenu presudu kojom je optuţeni osloboĊen od
optuţbe i izrekao presudu kojom se optuţeni oglašava krivim. O ţalbi protiv drugostepene
presude rješava Vrhovni sud Federacije u sjednici vijeća u skladu sa odredbama koje vaţe za
postupak pred drugostepenim sudom.
VANREDNI PRAVNI LIJEK – (GLAVA XXIV)
1. Ponavljanje postupka - član 340.
 Općenito
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom moţe
se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uvjetima predviĎenim u
ovom zakonu.
Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optuţba
pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak će se na zahtjev
tuţitelja nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.
Ako je krivični postupak pravomoćno obustavljen prije poĉetka glavnog pretresa, na
zahtjev tuţitelja moţe se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ako se podnesu novi dokazi
na osnovu kojih se sud moţe uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog
postupka.
Krivični postupak pravomoćno obustavljen do poĉetka glavnog pretresa moţe se ponoviti
kad je tuţitelj odustao od gonjenja, ako se dokaţe da je do odustanka došlo usljed krivičnog
djela zloupotrebe sluţbenog poloţaja tuţitelja.
Krivični postupak završen pravomoćnom presudom moţe se ponoviti u korist osuĎenog:
a) ako se dokaţe da je presuda zasnovana na laţnoj ispravi ili na laţnom iskazu svjedoka,
vještaka ili tumača,
b) ako se dokaţe da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila
istraţne radnje,
c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored duţne paţnje i opreza
nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim
dokazima podobni da prouzrokuju oslobaĎanje osobe koja je bila osuĎena ili njezinu osudu po
blaţem krivičnom zakonu,
d) ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuĎena ili ako je više osoba osuĎeno
zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih,
e) ako se u slučaju osude za produţeno krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po
zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu
novi dokazi koji ukazuju da osuĎeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a
postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne,
f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu ili
Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne
slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju, i
g) ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao
vaţiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuĎujuća presuda.
 Ponavljanje postupka na štetu optuţenog

Moguće je ako je presuda kojom se optuţba odbija donesena zbog odustanka tuţitelja od
optuţbe, a dokaţe se da je do ovog odustanka došlo usljed kriviĉnog djela korupcije ili
kriviĉnog djela protiv sluţbene i druge duţnosti tuţitelja.
 Osobe ovlaštene na podnošenje zahtjeva

Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a poslije smrti
osuĎenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tuţitelj, zakonski zastupnik, bračni,
odnosno vanbračni drug optuţenog, roditelj ili dijete i usvojitelj odnosno usvojenik. Zahtjev
za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuĎenog moţe se podnijeti i pošto je osuĎeni
izdrţao kaznu i, bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje. Ako sud sazna da
postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka, obavijestit će o tome osuĎenog, odnosno
osobu koja je ovlaštena da u korist osuĎenog podnese zahtjev.
 Postupanje po zahtjevu
O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće. U zahtjevu se mora navesti po
kojem se zakonskom osnovu traţi ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrţi ove podatke, sud će pozvati podnositelja da
u odreĎenom roku zahtjev dopuni. Prilikom rješavanja o zahtjevu u vijeću neće učestvovati
sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku.
 Odluĉivanje o zahtjevu
Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako utvrdi da je:
- zahtjev podnijela neovlaštena osoba;
- da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka;
- da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem
zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda;
- da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti
ponavljanje.
Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u
roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad
protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i
pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. Poslije provedenih
izviĎaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka.
 Pravila ponovljenog postupka

Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje
krivičnog postupka, primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. U ponovljenom
postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku. Kad sud u
ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda djelimično ili u
cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi.
III dio – POSEBNI POSTUPCI

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (GLAVA XXV)
 Opća odredba - Ĉlan 350

Tuţitelj moţe u optuţnici zatraţiti od suda da izda kazneni nalog - u kojem će optuţenom
izreći odreĎenu krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provoĎenja glavne rasprave, i to:
- za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili
- propisanom novčanom kaznom kao glavnom kaznom,
Pored navedenog, izdavanje naloga se zahtjeva za djelo za koje je tuţitelj prikupio dovoljno
dokaza koji pruţaju osnov za tvrdnju da je osumnjičeni učinio krivično djelo.Tuţitelj moţe da
zatraţi izricanje jedne ili više od sljedećih kriviĉnopravnih sankcija ili mjera: novčane
kazne, uvjetne osude i oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom ili
oduzimanja predmeta.
 Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga - Ĉlan 351

Sudija će odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ako ustanovi da postoji osnov za
spajanje postupka, ako se radi o krivičnom djelu za koje se takav zahtjev ne moţe postaviti ili
ako je tuţitelj zatraţio izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere koja po zakonu nije
dopuštena.
 Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga-Ĉlan 352

Ako se sloţi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga sudija će potvrditi optuţnicu i
zakazati saslušanje optuţenog.
Prilikom saslušanja sudija će:
a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuţenog da ga zastupa branitelj,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) utvrditi da li je optuţeni razumio optuţnicu i zahtjev tuţitelja za izricanje krivičnopravne
sankcije ili mjere,
c) upoznati optuţenog s dokazima koje je prikupio tuţitelj i pozvati ga na davanje izjave o
predočenim dokazima,
d) pozvati optuţenog da se izjasni o krivnji,
e) pozvati optuţenog da se izjasni o predloţenoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.
 Izdavanje kaznenog naloga - Ĉlan 353
Ako optuţeni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optuţnicu, sudija će zakazati glavni
pretres u roku od 30 dana i proslijediti optuţnicu na daljnji postupak, u skladu s ovim
zakonom. Ako optuţeni izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru
predloţenu u optuţnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u
skladu s optuţnicom.
POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA (GLAVA XXVII)

(ĉlan 361-395)
Maloljetniku se ne moţe suditi u odsustvu. Organi koji učestvuju u postupku duţni su
postupati obazrivo vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvima
maloljetnika, kako voĎenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika.
Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. U postupku prema
maloljetnicima organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku
postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od vaţnosti za donošenje
pravilne odluke. Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. U
prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge
poslove u postupku prema maloljetnicima, u skladu s ovim zakonom.Vijeće za maloljetnike u
sastavu od trojice sudija odlučuje po ţalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u
slučajevima predviĎenim ovim zakonom. Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do
tri godine ili novĉanom kaznom tuţitelj moţe odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog
postupka i ako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo
cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog djela i
okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji ţivot maloljetnika i njegova osobna svojstva.
Maloljetnik izdrţava pritvor odvojeno od punoljetnih osoba. Kad se sudi maloljetniku,
javnost je uvijek isključena. Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna
maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv
rješenja o obustavljanju postupka mogu podnijeti ţalbu sve osobe koje imaju pravo na
ţalbu protiv presude i to u roku od 8 dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.
NEKE ODREDBE IZ POSEBNIH POSTUPAKA
 Postupak u sluĉaju nastupanja duševne bolesti

Moguće su situacije da nakon učinjenja krivičnog djela kod optuţenog nastupi duševno
oboljenje. U tom slučaju stranke i branitelj se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se
prekine kriviĉni postupak s obzirom da optuţeni nije sposoban da u njemu uĉestvuje.
Obaveza je suda da u tom slučaju zatraţi psihijatrijsko vještaĉenje kako bi se zaista utvrdilo
da li je optuţeni duševno obolio i da li je sposoban učestvovati u krivičnom postupku. Ako se
takvim vještačenjem ispostavi kao tačno da je kod optuţenog nastupila, da je dobio neku
duševnu bolest nakon učinjenog krivičnog djela i da nije sposoban učestvovati u postupku sud
će rješenjem prekinuti postupak i optuţenog uputiti organu nadleţnom za pitanje socijalnog
staranja. Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuţenog / to se mora
provjeriti preko vještaka neuropsihijatra/, kriviĉni postupak će se nastaviti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
 Postupak u sluĉaju neuraĉunljivosti
Postoje situacije kada je teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje učinila
krivično djelo u neuračunljivom stanju. Prema KZ F BiH i ostalim KZ / KZ BiH, KZ RS, KZ
Distrikt Brčko/, nije predviĎena mogućnost izricanja krivično pravne sankcije. Ovo je imalo
za posljedicu da se u procesnom zakonu predvidi postupak za takve osobe u kome će se
presudom utvrditit da je takva osoba uĉinila protivpravno djelo.
Naime, prema novom konceptu u KZ predpostavka za krivnju jeste uraĉunljivost. Pošto se
u ovom slučaju radi o tome da je teško duševno bolesna osoba kojoj je potrebno liječenje
učinila protivpravno djelo u neuračunljivom stanju, to znači da kod te osobe ne postoji
krivnja. Pošto krivnja predstavlja jedan od elemenata općeg pojma krivičnog djela /
subjektivni element/ onda to znači da ustvari zbog nepostojanja takvog jednog elementa
optuţeni nije ostvario krivično djelo, već samo protivpravno djelo.
Kad je u pitanju ovakva osoba tuţitelj saĉinjava optuţnicu i dostavlja je sudu, a u toj
optuţnici tuţitelj će napisati prijedlog da sud utvrdi da je optuţeni uĉino djelo u stanju
neuraĉunljivosti i da se predmet uputi organu nadleţnom za pitanja socijalnog staranja
radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Ovakva optuţnica se potvrĎuje kao i svaka druga
optuţnica, ali se iz razumljivih razloga optuţni ne izjašnjava o krivnji, kao što je to slučaj kad
su u pitanju druge osobe.
U toku dokaznog postupka sud mora utvrĎivati ne samo da je optuţeni u vrijeme izvršenja
djela bio u neuraĉunljivom stanju, već i to da je on to djelo i poĉinio.
Ukoliko se ispostavi da je optuţeni bio samo smanjeno uračunljiv ili bitno smanjen uračunljiv
onda tuţitelj umjesto naprijed pomenutih prijedloga, treba predloţiti da se uz neku kriviĉno
pravnu sankciju optuţenom izrekne mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog
lijeĉenja.
ISPITNA PITANJA:
1. Oblici vinosti – umišljaj, nehat
2. Pokušaj izvršenja krivičnog djela
3. Saizvršilaštvo
4. Kazna dugotrajnog zatvora
5. Zastarjelost krivičnog gonjenja amnestije
6. Pojam istrage, svrha, ko vodi istragu
7. Dokazi
8. UviĎaj
9. Optuţnica
10. Kad stupa na pravnu snagu
11. Presuda kojom se optuţba odbija
12. Odluke drugostepenog suda po ţalbi
13. Granice preispitivanja presude po ţalbi

Krivicno Procesno Pravo - Predavanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Krivicno Procesno Pravo - Predavanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO

2. Naĉelo ili pretpostavka nevinosti – ĉl. 3. - je sadrţano u ustavu, a ugraĎeno je u

NADLEŢNOST SUDA (GLAVA IV)

2. Mjesna nadleţnost (ĉlan 26-ĉlan 31)

SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA

1. Spajanje postupka - Ĉlan 32.

2. Razdvajanje postupka - Ĉlan 33.

Sudija ne moţe vršiti sudijsku duţnost ako je:

Odluĉivanje po zahtjevu za izuzeće

Valjanost radnji poduzetih nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće

BRANITELJ (GLAVA VII)

1. Kada osumnjiĉeni, odnosno optuţeni mora imati branitelja - Ĉlan 59.

2. Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja - Ĉlan 60.

RADNJE DOKAZIVANJA (GLAVA VIII)

 Pouka osumnjiĉenog o njegovim pravima

3. Saslušanje svjedoka (ĉlan 95 – 105)

4. UviĊaj i rekonstrukcija (ĉlan 106 – 108)

Nasuprot tome, rekonstrukcija dogaĊaja se vrši naknadno i tom prilikom se ponavljaju

5. Vještaĉenje (ĉlan 109 – 129)

MJERE ZA OSIGURANJE PRISUSTVA OSUMNJIĈENOG, ODNOSNO

3. Zabrana napuštanaj boravišta

4. Jemstvo (ĉlan 141 – 144)

5. Pritvor (ĉlan 145 – 161)

Trajanje pritvora u pojedinim fazama kriviĉnog postupka

 Trajanje pritvora u istrazi

 Pritvor nakon potvrĊivanja optuţnice

 Radnje koje preduzimaju policijski organi

IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI (GLAVA XVII)

 Imovinskopravni zahtjev ili ahezioni kriviĉni postupak (ĉlan 207-209)

 Odluĉivanje suda o imovinskopravnom zahtjevu (ĉlan 212)

OSTALE ODREDBE (GLAVA XVIII)

II dio – TOK POSTUPKA

ISTRAGA (Glava XIX)

2. Naredba o sprovoĊenju istrage i sprovoĊenje istrage

4. Zadrţavanje na mjestu izvršenja kriviĉnog djela

5. Sudsko obezbjeĊenje dokaza

6. Ovlašćenja i duţnosti ovlaštenih sluţbenih lica u sluĉaju izvršenja kriviĉnog djela

7. Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza

PREDAVAĈ: Malik Hadţiomeragić 06.05.2007. godine

POSTUPAK OPTUŢIVANJA (GLAVA XX)

1. Podizanje optuţnice (ĉlan 241-248)

5. Razmatranje izjave o priznanju krivnje

1. Javnost glavnog pretresa (ĉlan 249 - 252)

4. Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa (ĉlan 265 – 267)

5. Zapisnik o glavnom pretresu (ĉlan 268 – 270)

6. Poĉetak glavnog pretresa (ĉlan 271 – 275)

7. Dokazni postupak (ĉlan 276 – 293)

PRESUDA - (GLAVA XXII)

 Vezanost presude za optuţbu (ĉlan 295)

 Dokazi na kojima se zasniva presuda (ĉlan 296

 Presuda kojom se optuţba odbija (ĉlan 298)

 Presuda kojom se optuţeni oslobaĊa od optuţbe (ĉlan 299)

 Presuda kojom se optuţeni oglašava krivim (Ĉlan 300)

 Objavljivanje presude - proĉitati (ĉlan 301)

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI - (GLAVA XXIII)

1. Ţalba na prvostepenu presudu (ĉlan 307 – 332)

2. Ţalba na drugostepenu presudu – ĉlan 333.

VANREDNI PRAVNI LIJEK – (GLAVA XXIV)

1. Ponavljanje postupka - član 340.

 Ponavljanje postupka na štetu optuţenog

 Osobe ovlaštene na podnošenje zahtjeva

 Pravila ponovljenog postupka