Professional Documents
Culture Documents
EGZISTENCIJALIZAM - Seminarski
EGZISTENCIJALIZAM - Seminarski
Egzistencijalizam
1
Glavni dio casa: (25 minuta)
Nastavna sredstva:
Ploča
Grafoskop
2
Uvodni dio casa:
U ovom dijelu postavit ćemo niz pitanja na koje će učenici odgovarati, kako
bismo ih uveli u našu temu.
3
Glavni dio casa:
Egzistencija (od lat. existere=biti postavljen vani), ozbiljena bit
(esencija), stvarno opstojanje neke stvari. Može se egzistirati nužno (Bog) ili
nenužno (sve ostalo). *
Egzistencijalisti tvrde:
Martin Heidegger
Jean Paul Sartre
Albert Camus
Karl Jaspers
Franz Kafka itd.
4
Osnovna tema:
egzistencija
Egzistencija:
Čovjekovo
Konačnost
postojanje
Obilježja
Konkretna Egzistencija:
egzistencija-
situacija odnos
lizma
Egzistencija:
izbor ili
Osobnost
projekt
Sloboda:
autentičnost i
neautentičnost
5
Soren Kjerkegor
(Søren Kierkegaard)
6
Soren Kierkegaard (5.maj, 1813 – 11.novembar, 1855), bio je
danski pisac i filozof. Neki ga zovu i “danskim Sokratom“ i smatraju da je
on, ustvari, protestantski teolog. Njegova filozofija se smatra prvim oblikom
egzistencijalističke filozofije.“Najveći dio njegovih djela bavi se religijskim
problemima kao što su priroda vjere, problemi kršćanske Crkve kao
institucije, kršćanska etika i uopće teologija, ali i emocijama i osjećanjima
ličnosti koja se afirmiše kroz različite odluke u životu.“ Kierkegaard je
uvijek htio da bude jedinka koja snagu crpi iz sebe same i preuzima potpunu
odgovornost za individualnu egzistenciju-jedinka usmjerena na otkrivanje
unutrašnje istine.
Kierkegaardova gledišta
Kierkegaard je smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja nisu
riješena u prirodnoj filozofiji i koja se u okviru filozofskih sistema ni ne
mogu riješiti. Ako bi bilo tačno da se historija svijeta može definisati kao
napredak duha ka vlastitoj biti ili da su moći pojedinca u pogledu saznanja
onakve kakve ih je odredio Kant – da li se u tim saznanjima nalaze odgovori
na pitanja šta određeni pojedinac da uradi sa svojim životom.Odgovori na
ovakva pitanja možda su najznačajniji za pojedinca, ali opća znanja koja
važe za svu prirodu ne nude te odgovore. Oni se kriju u samom pojedincu
koji je nesvodiv na opće karakteristike čovjeka ili vremena u kojem
egzistira. Mnoge teorije govore šta čovjek jeste i šta treba da bude,
podrazumjevajući da se u tim odgovorima krije rješenje za sve ljude koje oni
treba samo da slijede. Također je smatrao da čovjek nije religiozan po tome
što se pridržava spoljašnjih zahtjeva vjere. “On je religiozan tek kada u
samoj činjenici da vjeruje u stvari koje prkose prirodnom poretku,otkrije
znak svoje slobode da bude ono što jeste tj. znak da on jeste nešto što izmiče
općim znanjima, nešto individualno.“ U vjeri čovjek može pronaći snagu da
se suprotstavi neopravdanim zahtjevima morala jednog vremena.
Pred kraj života je javno napao Crkvu i time izazvao veliki skandal.Umro je
neshvaćen. Najpoznatije knjige:
„Strah i drhtanje“
„Pojam strepnje“
„Ili-Ili“
7
Postati svoj,
vlastiti,znači
postati konkretan
Karakteristike
Kierkegaardovog
egzistencijalizma
Za egzistenciju Čovjekova
nema sistema,ona je subjektivnost se
sloboda ogleda u
duh,strepnja,nemir,
očajanje,doživljaj religijsko-etičkim
grijeha-uvijek istinama
8
Martin Hajdeger
(Martin Heidegger)
9
Martin Heidegger rođen je 26. septembra 1889. godine u njemačkom mjestu
Messkirchu. Bio je vrlo originalan mislilac. Pored Husserla čiju je metodu
preuzeo, na njega utječu Dilthey, Kierkegaard, a sam gaji veliko poštovanje
prema Aristotelu i Kantu o kojem je i pisao. Iako je bio veliki sistematičar i
logičar teško ga je razumjeti.
„Sein und Zeit“
To je napoznatije Heideggerovo djelo izdato 1927. , u prevodu „Bitak i
vrijeme“. Namjeravao je izdati i drugi dio ovog djela, pod naslovom
„Vrijeme i bitak“, međutim, naišao je na poteškoće i nikad ga nije završio. U
ovom djelu Heidegger nastoji ponovo postaviti pitanje bitka, tj. problem koji
je Platon nazvao velika bitka oko bitka. Heidegger se pita šta znači biti
(sein). Da bismo to saznali trebamo spoznati gdje to bitak čovjeku postaje
dostupan. Heidegger smatra da smisao bitka postaje dostupan u samom
njegovom razumijevanju, mi već oduvijek znamo šta je bitak, imamo
razumijevanje bitka.
Prema njegovom mišljenju, bitak se može razumjeti u antropologiji. Čovjek
se ne pojavljuje kao kamen, drvo, već se on ostvaruje, misli, djeluje. Ima
svoj svijet bitka i bitka sa drugima.
Pitanje bica
Heideggera je prvenstveno zanimalo šta bi se to moglo prevesti kao „biće“ i
to ne biće kao „nešto“ već kao glagolska imenica nastala od glagola biti.
Smatrao je da kod mnogih kritičara dolazi do nerazumijevanja važnosti
razlike između bića (Seindenes) i onoga što mu zapravo i daje smisao,
njegovog bitka (Sein). Da bi spriječio nesporazume, on je pokušavao da
naglasi tu razliku, time što je Sein pisao sa „y“ (Seyn). To je tzv. „ontološka
razlika“.
Da-sein i smisao bica
10
Da-sein je Heideggerov pojam za čovjeka i jedan od centralnih pojmova u
njegovom djelu. U naš jezik se može prevesti terminom "bivstvovanje" ili
"biti-tu". Samo čovjek ima odnos prema bivstvujućem (Seindenes) i samo
čovjek može postaviti pitanje bića. „Biti-tu“ znači imati preontološko
razumijevanje bića i ono je predviđeno za analizu putem koje se želi doći do
smisla bića.Tako Heidegger i prekida sa tradicionalnom filozofijom za koju
je polazna tačka bila uvijek kategorija čovjeka a ne njegov odnos prema
biću. Ipak, taj projekat je ostao nedovršen
Aleteia
To je grčka riječ koja se prevodi kao „istina“, „stvarnost“, „nesakrivenost“.
Pomoću ovog pojma Heidegger je tumačio istinu kao nesakrivenost i
razotkrivanje bitka.
11
Alber Kami
(Albert Camus)
Albert Camus (7. novembar 1913. – 4. januar 1960.) je francuski filozof,
književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost.
1935. dobija licence de philosophie, a 1936. diplomiora čistu filozofiju na
Sveučilištu u Alžiru.
12
On se smatra filozofom apsurda. Camus apsurdom smatra besmislenost
čovjekovog života. Glavna tema njegovog književnog, kao i filozofskog
opusa i jeste upravo apsurd, koja jedino u odnosu na kontekst, mijenja oblik.
Književni rad Alberta Camusa je ostavio daleko više značaja nego njegov
filozofski rad, ali je ipak njegov pojam apsurda utjecao na razvoj ideja kako
u umjetnosti, tako i u filozofiji.
Camus modernog čovjeka smatra bludnim monstrumom, a kao suprotnost
tome navodi antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu mjeru“.
Stranac
Stranac je jedno od najpopularnijih Camusovih djela. Ovaj modernistički
roman je uspio postići da se tadašnja generacija poistovjeti sa Mersaultom,
junakom ovog romana, tj. njegovom ravnodušnošću prema društvu i
institucijama te utiskom da ništa nema smisla, da je sve laž. Pobuna u
Strancu proizilazi iz osude na smrt, a Mersault je samo volio život, u tome
nema izlaza, sve je apsurdno.
Mit o Sizifu
To je knjiga Camusovih filozofskih eseja objavljena 1942. U njoj Camus
analizira čovjeka kroz starogrčki mit o junaku Sizifu koji je osuđen da
doživotno gura kamen uz strmu liticu. Kad dođe do vrha, kamen se vraća
nazad, a Sizif ga mora opet gurati. Camus Sizifa smatra herojem apsurda.
On smatra je i moderan čovjek na neki način Sizif. Za Sizifove muke nema
kraja na vidiku, niti u tom guranju kamena ima svrhe niti smisla. Tako
Camus smatra da ni čovjekov život nema smisla jer on vodi bitku za koju
unaprijed zna da će je izgubiti.
Camus i Sartre
I Camus i Sartre pokušavaju dati odgovore čovjeku, njihovom savremeniku
kojeg ubija glad i zatupljuje jednoličan život, pokreće nepokretna masa i
obilježavaju parole, na pitanja o smislu njegovog života. Sartreovi odgovori
su usmjereni na konkretnu odluku i djelovanje svakog pojedinca jer upravo
tako određuju sebe, a Camus smatra da svaki pojedinac može naći izlaz iz
apsurda ili kroz vjeru, ili kroz društvenu organizaciju ili kroz umjetnost.
Pored ovih sličnosti, postojalo je i niz polemika između Sartrea i Camusa.
Egzistencijalistička filozofija se najbolje može iskazati objedinjenim
stavovima Sartrea i Camusa :
Temeljna teza egzistencijalizma je da čovjek svojim znanjem i čulima ne
može spoznati smisao života, pa mu preostaju ili vjera ili apsurd. Jedino što
je sigurno je da mi biološki i tjelesno postojimo (egzistiramo), a svaka druga
esencija je izvan egzistencije. Znači, čovjek je u moralnom smislu apsolutno
13
slobodan da bira sve varijante u životu jer ne postoji nikakva etička
odrednica i čovjek se rađa i umire potpuno sam, bez obzira na sve društvene
veze u svom životu.
Motiv: apsurdna
situacija u kojoj
egzistira čovjek
Karakteristike
Camusovog
egzistencija-
lizma
Camus brani Čovjek je kao i Sizif,
osuđen da vječno gura
pravo na svoj kamen, bez
pobunu, kao čin određene
teorije,političkog
otklanjanja pokreta ili nade koja bi
nepravde. ga oslobodila.
14
Zan Pol Sartr
(Jean Paul Sartre)
15
Jean-Paul Charles Aymard Sartre (21.juni, 1905 – 15.april, 1980) ,bio je
francuski filozof, dramaturg, novelist, kritičar.Odgajao ga je djed po majci,
profesor njemačkog jezika, koji ga je i upoznao sa klasičnom književnosti u
vrlo ranoj dobi. Nakon što je pročitao Bergsonov „Esej o trenutnim
podacima svijesti“ počeo se zanimati za filozofiju. Bio je inspirisan
zapadnjačkom filozofijom, upijao je ideje filozofa kao što su Immanuel
Kant, Georg Friedrich Hegel i Martin Heidegger, iz čijeg je i djela „La
Transcedence de l'Ego“ nastao izvor za Sartreov egzistencijalizam.
Najpoznatija djela:
„Egzistencijalizam je humanizam“
„Bitak i ništa“
„Mučnina“
„Egzistencijalizam je humanizam“
Ovim djelom, koje je izdato 1946. godine, Sartr objašnjava
egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. Smatra da “egzistirati“ znači
naprosto biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter,
ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može da odredi tu bit za sebe samoga:
„Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet- i definiše
sebe kasnije.“
Sartr smatra da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je
život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao
filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje
da postane ono što od sebe načini-ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje
da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencija humanizam.
Također naglašava da, po njemu, postoje dvije vrste egzistencijalista:
prvi,koji su kršćani i među njima bi uvrstio Jaspersa i Gabriela Marcela, te
drugi, ateistički egzistencijalisti gdje ubraja M.Heideggera, ostale francuske
egzistencijaliste te njega samoga.
„Bitak i ništa“
„Bitak i ništa“ je njegovo prvo filozofsko djelo izdano 1943. godine.Tu on
razlikuje „Bitak po sebi“ (pour soi) i „Bitak za sebe“(en-soi). Bitak po sebi
16
je masivna materija,vječna i ona sve u sebe uvlači dok je Bitak po sebi
svijest .Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi. Čovjek je
slobodan i odgovoran, ali nemoćan u odnosu na svijet - sve je slučajno.
Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložna.
Egzistencija
dopuna
marksizmu
Termin
„egzistencija“ =
način postojanja Centralni problem-
čovjeka,pojedinca. sloboda. Čovjek je
Svoje ideje o tome osuđen da bude
sažima u formuli slobodan i upravo je
njegova sloboda
„egzistencija smisao njegove
prethodi esenciji“ egzistencije
Karakteristike
Sartrovog
egzistencijalizma
17
Franz Kafka
18
Franz Kafka rođen je 3. jula 1883. godine u Pragu. Njegova porodica je bila
veoma moćna u tom periodu. Završio je školu prava, a nakon završetka
zapošljava se kao službenik- činovnik. Nakon što se razbolio kada je imao
samo 41 godinu bio je svjestan da se njegov život lagano gasi, te je naredio
svom prijatelju Maxu Brodu da spali sve njegove rukopise koje je on dotada
stvorio. Max to nije uradio jer je bio svjestan vrijednosti Kafkinih djela koja
je i objavio nakon Kafkine smrti. Kafkin opus se mogao podijeliti u više
različitih žanrova gdje prva mjesta zauzimaju romani, pripovijetke, dnevnici,
pisma.
Stil
Jako je poštovao tadašnje poznate velikane evropske tradicionalne
književnosti, poput Goethea, Heinea, Gogolja, Dostojevskog i drugih. U
njegovim djelima se najviše osjeća prisustvo strepnje i nekog straha gdje su
likovi pristisnuti osjećajem zbunjenosti i krivice koja ispunjava njihovu
dušu. Ovaj oblik pisanja najviše se uočava u Kafkinim romanima „Proces“
(1925), „Zamak“ (1926), „Amerika“ (1915). Najveći uspjeh doživio je
poslije Drugog svjetskog rata zahvaljujući upravo svojim djelima i likovima
unutar njih koji su svojom napetošću, strahom od istine, borbom za
realnošću dotakli sami vrh tadašnje književnosti. U jednom periodu je Kafka
smatran nekim koga muci nesigurnost, bespomoćnost i određeni
psihoanalitički kompleksi. Ipak, zahvaljujući svojoj originalnosti i djelima je
postao jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća.
„Proces“
Još jedno u nizu poznatih djela egzictencijalizma. Glavni lik je Jozef K. On
se bori za spas vlastite egzistencije, odnosno opstanak u društvu punom
izopačenih društvenih vrijednosti, te protiv mašinerije pravosuđa. Društvo
ga ne razumije i on postaje osuđen u samom početku ni sam ne shvatajući
zašto. Kafka ovdje naglasak stavlja na besmisao koji vlada svijetom, na zlo,
lukavštinu i nepravdu, a Jozef K. predstavlja svakog od nas jer svi mi imamo
šanse da dođemo u ovakvu situaciju.
19
Završni dio casa:
Cilj ovog dijela je da učenici ponove najvažnije dijelove usvojenog gradiva
pri prezentaciji seminarskog rada. Razred je podijeljen u sest grupa, četiri
grupe po 4 učenika i dvije grupe od 5 učenika. Svaka od grupa izvlači
papirić na kojem je objašnjen njihov zadatak. Na papiriću su po jedno
pitanje iz materije obrađene u seminarskom radu i po jedan citat
egzistencijalizma. Učenici imaju zadatak da odgovore na pitanje i da
pokušaju objasniti citat. Citati uglavnom nose osnovne ideje
egzistencijalizma.
I grupa
Pitanje:
1.U kojem periodu se javlja egzistencijalizam :
A Nakon zavrsetka Prvog svjetskog rata
B Prije Prvog svjetskog rata
C Nakon završetka Drugog svjetskog rata
Citat:
"Onaj koji saznaje - postoji, stoga dok on postoji, istina za njega ne
postoji... Istina kao saglasnost mišljenja i bivstvovanja ne postoji,
nego nastaje. Samim tim nema gotove istine". S. Kjerkegor
II grupa
Pitanje:
2.Koje je najpoznatije Hajdegerovo djelo :
A „Bitak i vrijeme“
B „Historijsko mišljenje“
C „Bitak“
Citat:
"Apsurd je esencijalni koncept i prva istina.” A. Camus
III grupa
Pitanje:
3. Glavna tema Camusovog filozofskog i književnog opusa je:
A Prolaznost vremena
B Ravnodušnost
C Apsurd
20
Citat:
"Ostavljam Sizifa u podnožju planine! Svoje breme uvijek iznova
pronalazimo. Ali Sizif nas uči i višoj vjernosti, koja poriče bogove i podiže
kamenje. I on smatra da je sve dobro. Od sada, ovaj svijet bez gospodara ne
izgleda mu ni neplodan ni bezvrijedan. Svako zrno ovog kamena, svaki
kristalni odsjaj ove planine pune noći, sam za sebe oblikuje jedan svijet.
Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa
treba da zamislimo kao sretnog." A. Camus
IV grupa
Pitanje:
4.Aleteia znači :
A Neistina
B Istina
C Nerealnost
Citat:
“Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za
heroja da prestane biti heroj.” J.P. Sartre
V grupa
Pitanje:
5.Ocem egzistencijalizma se naziva:
A Jean Paul Sartre
B Albert Camus
C Soren Kierkegaard
Citat:
„Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i
definira sebe kasnije” J.P. Sartre
VI grupa
Pitanje:
6.Po Kierkegaardu, gdje se nalazi snaga za suprotstavljanje neopravdanim
zahtjevima morala jednog vremena:
A U nauci
B U prirodi
C U vjeri
21
Sažetak:
Egzistencijalna filozofija je zajednički naziv za skup filozofskih
pravaca koji imaju dvije zajedničke karakteristike: pod pojmom „egzistencija“ shvataju
način ljudskog postojanja te smatraju da egzistencija prethodi esenciji. Pitanja koja
istražuje egzistencijalna filozofija su : čovjek, pojedinac, njegova sloboda,
samoostvarenje i egzistencija. Nastala je kao odgovor na dotadašnju filozofiju biti nakon
Prvog svjetskog rata. Otac egzistencijalne filozofije je Danac Soren Kirkegaard. Osnovna
teza egzistencijalizma je da čovjek svojim znanjem i čulima ne može spoznati smisao
života. On je jednostavno bačen u život protiv svoje volje i to čini osnovu apsurda. Jedino
što je sigurno u životu jeste da mi tjelesno postojimo (lat. existere – postojati) ovdje i
sada, u prostoru i vremenu.
Soren Kirkegaard: smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja
nisu riješena u prirodnoj filozofiji i koja se u okviru fil. sistema ni ne mogu riješiti.
Pojedinac je nesvodiv na opće karakteristike čovjeka ili vremena u kojem egzistira,
odgovor na pitanja šta on jeste i šta treba da bude krije se u njemu samom. Smatrao je da
čovjek nije religiozan po tome što se pridržava spoljašnjih zahtjeva vjere, već tek onda
kada shvati da vjeruje u stvari koje prkose prirodnom poretku.
Martin Heidegger: njega je prvenstveno zanimalo šta bi se to moglo
prevesti kao „biće“. Pokušavao je da naglasi razliku između bića i njegovog bitka.
Aleteia je grčka riječ koja se prevodi kao „istina“, „stvarnost“, „nesakrivenost“, a
pomoću ovog pojma Heidegger je tumačio istinu kao nesakrivenost i razotkrivanje bitka.
„Bitak i vrijeme“ je njegovo najpoznatije djelo.
Albert Camus: smatra se filozofom apsurda,a pod tim pojmom
podrazumijeva besmislenost čovjekovog života. Modernog čovjeka smatra bludnim
monstrumom, a kao suprotnost navodi antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu
mjeru“. Tvrdi da su tradicija i religija izgubili svoju snagu.
Jean Paul Sartre: smatra da “egzistirati“ znači naprosto biti tu i da ne
postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo
čovjek može da odredi tu bit za sebe samoga. Tvrdi da je savremeni svijet okrutan i
dehumaniziran. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život
čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini.
Franz Kafka: je najpoznatiji po svom djelu „Proces“ gdje govori o besmislu
koji hara svijetom, zlu, lukavštini i nepravdi. Egzistencijalne vrijednosti su sad ugroženije
nego ikada. Glavni lik je Jozef K. On se bori za spas vlastite egzistencije, odnosno
opstanak u društvu punom izopačenih društvenih vrijednosti, te protiv mašinerije
pravosuđa.
Naš utisak:
22
U realizaciji ovog seminarskog rada učestvovale su sve tri članice grupe.
Svakako smo bogatije za jedno novo iskustvo koje će nam poslužiti u daljem
školovanju. Cilj seminarskog rada je razvijanje istraživačkog duha,
usavršavanje kritičkog razmišljanja, razvoj timskog rada i dogovora,
korištenje stručne literature itd. a prema našem mišljenju, taj efekat smo
postigle.
Pri realizaciji nismo imale nekih većih poteškoća jer je tema manje-više
poznata i odgovarajuća literatura nam je bila lahko dostupna.
Pored stručne literature, u istraživanju su nam pomogla i književna djela
predstavnika egzistencijalizma, poput „Stranca“ i „Mita o Sizifu“ Alberta
Camusa i „Procesa“ Franza Kafke. Također, korisne su nam bile i diskusije
koje smo vodili na časovima bosanskog jezika i književnosti a vezane su za
temu egzistencijalističkih književnih djela.
Na samom kraju istraživanja osjećamo se ponosno i zadovoljno, bogatije za
još jednu dimenziju našeg obrazovnog ciklusa.
Izvori informacija:
23
Filozofija: udžbenik za gimnaziju, Muhamed Filipović, Sarajevo
Publishing, 2003., str. 107-109
„ Egzistencijalizam je humanizam“, Jean Paul Sartre,
www.scribd.com, str. 10-48
„Mit o Sizifu“, Albert Camus, Bosanska riječ, 2002.
„Stranac“, Albert Camus, Sarajevo Publishing, 2000.
„Sofijin svijet“, Jostein Gaarder, Znanje d.d., 1997.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Egzistencijalizam
http://www.scribd.com/doc/14818223/EGZISTENCIJALIZAM
http://www.mycity.rs/Filozofija/Egzistencijalizam-Serena-
Kjerkegora.html
http://www.filozofija.org
http://hr.wikipedia.org/wiki/Franz_Kafka
http://hr.wikipedia.org/wiki/Martin_Heidegger
www.google.com
24
Komentar profesorice:
25